Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Vladimir Orlić

Vladimir Orlić

Srpska napredna stranka

Govori

Zahvaljujem gospođo predsednice.
Svakako pozdravljam povratak na član 29. kao upravo izvanredan primer staranja o dobroj proceduri, kao odličan primer pedantnosti po ovom pitanju.
Nažalost, konstatujem u isto vreme ne bi bilo prevelike štete u smislu iznošenja argumentacije u ovoj sali danas i da se nismo vratili, s obzirom da smo sam amandman i samo obrazloženje amandmana zapravo čuli danas i to čini mi se već 33 puta. Pa, iz tih razloga koje smo čuli tokom obrazloženja zašto je prethodna 33 puta taj predlog bio loš, pozivam da i ovaj put amandman odbijemo. Hvala lepo.
Hvala gospodine predsedavajući, vrlo kratko po amandmanu.

Dakle, uz pozdrav uvaženim kolegama koje su nam se pridružile u međuvremenu i našim uvaženim gostima, pozvao bih sve narodne predstavnike u sali, dakle sve, obratite pažnju, prihvatiću i danas indirektnu ponuđenu formulaciju i one koji se u današnju tematiku razumeju mnogo bolje od mene, ništa sporno, dobre volje ne fali, da ipak zadržimo član 35. u obliku u kojem je predložen od strane predlagača zakona jer je bitan, jer saradnja sa stranim nadzornim organima po pitanju saglasnosti iz člana 31. odnosno uslova iz člana 32. svakako ima svoje mesto u zakonu, s jedne strane.

S druge strane, kada pogledamo argumentaciju koju smo čuli od predlagača amandmana, njenu snagu, jačinu, a pre svega u dva dela, prvo o onom koji se odnosi na kvalitet člana 35. i da se u njemu nalaze samo dobre stvari koje i proceduru definišu na pravi način jer su sa tog stanovišta vrlo kvalitetne, a pod dva, da sve ono što ćemo kasnije čuti, odnosno što smo čuli u obrazloženju amandmana nema nikakve veze sa samim amandmanom, stvar je više nego jasna.

Predlažem ja da mi ovaj amandman odbijemo. Hvala.
Zahvaljujem gospođo predsednice.

Ovaj član zakona ja bih ipak predložio da zadržimo u tekstu i obliku u kom se nalazi pred nama. Na temu obrazloženja i obrazloženje za obrazloženje koje smo bili u prilici da čujemo i sada, konkretno po ovom amandmanu, ali i u vremenu koje je neposredno iza nas. Jedna kratka napomena sa moje strane.

Zapravo bih pohvalio obrazloženje koje smo dobili od predlagača zakona. Ako ni zbog čega drugog, zaslužuje pohvalu zbog jedne stvari, zbog načina na koji su oni koji su obrazloženja sastavljali odlučili da gledaju stvari, zbog ugla koji su zauzeli, jer su više nego dobronamerno protumačili sve ove amandmane o kojima raspravljamo danas i sva prateća obrazloženja tih amandmana, onako kako ih je formulisao predlagač amandmana.

Dobronameran stav, rešili su da eto adresiraju ono što je predlagač amandmana stavio u svom obrazloženju svog amandmana na član 1, i to je razlog zašto imamo ovakve odgovore od strane predlagača zakona.

Ja bih recimo, bio mnogo skloniji da, o tome sam već govorio danas, pogledam šta je konkretno predlagač amandmana stavio u obrazloženje samog amandmana o kom pričamo, pa tako i ovde, on nam ponovo skreće pažnju da je zapravo želeo da uskladi sopstveni tekst rođenog amandmana na član 1, sa nekim ciljem koji je postavio, što je nemoguća misija, složićete se. Šta god bi pisali po obrazloženju amandmana na član 80, 160, ili 240, vi tako ne možete da utiče na tekst svog amandmana na član 1. Pa ne možete da ga promenite nikako. Samim tim ni da ga uskladite. Nemoguća misija. Ali dobro, još malo pa i mini jubilej, okrugli broj pokušaja da eto i tu nemoguću misiju možda ipak nekako ostvarimo, na čemu ću čestiti svakako ako budemo imali kome, pošto smo imali neku najavu da možda predlagači neće biti sa nama u sali u tom trenutku. Svakako i ovaj amandman da odbijemo. Hvala vam.
Hvala.

Gospodine predsedavajući, da li ćete dozvoliti repliku? Znam da niste bili u sali u momentu kada se dogodilo, ali postavljeno mi je neko pitanje.

Dakle, što se tiče pitanja da li se slažem da su institucije bitne, naravno da se slažem i tu nema ništa sporno. Može da bude sporno taman koliko i tumačenje korisnosti za građane, materije na koju se odnosi član zakona o kome raspravljamo sada. Dakle, svakako više nego jasan razlog zašto treba da zadržimo, odnosno zašto ne treba da bilo šta obrišemo ovde.

Na samom kraju bih se zahvalio predsedavajućima što mi prenose s vremena na vreme poruke za koje su zamoljeni da mi ih prenesu. Ja ih svakako jako dobro čujem, razumem i moram da priznam da, uzevši u obzir obrazloženje ovog amandmana o kojem raspravljamo sada, svu svežinu i snagu novih argumenata koje nismo čuli ceo dan, ja zaista nemam kud, moram da predložim da se i ovaj amandman odbije. Hvala.
Zahvaljujem, gospodine predsedavajući.
Iskreno dvoumim se oko reči koju bih iskoristio kao prvu da opišem ono što trenutno osećam dok slušam ovu raspravu. Dvoumim se između principijelnog stava da uvek budem odmeren i onoga da kažem kako se stvarno osećam dok slušam reči koje su izgovorene danas. Konkretno, dvoumim se između neprikladno i sramota, a reći ću vam i zašto.
Neprikladno je u najmanju ruku da mi dan danas ne razumemo da ne mora, zaboga, baš sve da bude politika, a sramota da takvim stavom možemo da ugrozimo i temu kao što je ova. Hajde da podsetimo još jednom, moguće da je neko previše puta izgovorio prosveta, pa u međuvremenu oguglao na samu reč i na to šta ona predstavlja, da u prosvetu moramo pošto-poto, zašto zaboga? Zato što je to najvažnije na svetu, da guramo politiku.
Uveren sam da ne moramo i uveren sam da strašno grešimo ako insistiramo na tome ili se postavljamo kao da je to normalno. Pa nije i zaista je šteta što nažalost i ove godine neki ovde ne razumeju da je takav odnos prema stvarima, prema vrednostima zapravo i doveo do toga da u nekom momentu građani ove zemlje i ne pomisle baš najbolje kada se pomene Narodna skupština, da nemaju baš visoko mišljenje kada se kaže politika, da ne cene baš previše nekoga ako se uz njega podvede i termin politički. Takav stav da je sve vredno prosipanja žuči i međusobnog obračuna, verbalnog nadigravanja zbog čega? Da bi se neko prikazao kao neko ko je hronično u pravu.
Neće nas takav odnos odvesti daleko i neće nam pomoći da se pomerimo od onakvog društvenog stanja koje uporno pokušavamo da prevedemo u nešto bolje, nešto vrednije.
Zašto ovo kažem? Zato što se duboko slažem sa rečima koje smo mogli da čujemo danas, reč je o uvaženom kolegi dr Mijatoviću, da je bar ovo tema u kojoj možemo da budemo zadovoljni i složni, zato što je jedina dilema koja se pred nas postavlja da izaberemo između dva dobra rešenja. Zašto dva dobra rešenja? Treba da se izjasnimo oko personalne podrške jednom od dvoje kandidata, pri čemu su oba kandidata redovni profesori, dakle ljudi koji su u prosveti dostigli najveći mogući stepen. Oboje su ljudi koji su značajni i prosvetni i naučni radnici. Oboje su ljudi koji su stekli podršku struke, sopstvenih kolega i sada mi treba da napravimo izbor. Šta god da uradimo, ne možemo da pogrešimo, bar ne toliko da pogrešimo da se sutra zbog toga pokajemo. Ovo je lep izbor. Ovo je lak izbor, ali, ne, mi tako lepu i laku temu nažalost moramo da pokvarimo politikom čisto politike radi.
Neverovatno je da nekoga ko, a kazao sam vam šta mislim i o jednom i o drugom kandidatu i šta smatram vrednim za oba predložena imena, obe predložene ličnosti, da to dovodimo u pitanje zbog nečijeg ličnog političkog opredeljenja. Neverovatno, čak bih rekao skandalozno. Ne znam kakve reči da upotrebim.
Da li je moguće da nečiju stručnost i kompetentnost dovodimo u pitanje zbog toga što se politički izjasnio? Meni je zaista neshvatljivo. Zašto neshvatljivo? Nije mi normalno da nekoga o tome za koga glasa, čiju opciju smatra ispravnom, cenimo kao čoveka i da svaku moguću oblast s kojom bi mogao da ima dodira gledamo kroz te naočare.
Ja sam tokom svog školovanja sreo mnogo izvanrednih profesora, sa mnogima imao prilike da sarađujem. Za mnoge se znalo da podržavaju određene političke opcije ili su im bliski ili pripadaju određenom delu političkog spektra i u dovoljnom broju slučajeva dešavalo se da se baš radi o onom delu političkog spektra koji meni lično nije blizak, a mogao bi da bude blizak onima koji danas kroz političke optužbe i takvu vrstu lične diskvalifikacije pokušavaju ovde da naprave temu onakvom kakva ona ne sme da bude.
Šta mislite, da li mi je ikada na pamet palo da zbog toga manje cenim stručnost tih ljudi? Nikada. Neverovatno mi je da nekome ko treba da bude predstavnik naroda tako nešto može da dođe na um, a još je neverovatnije da nekome ko se bavi prosvetom i obrazovanjem lično tako nešto može da dođe kao ideja, da li nekome ko se time bavi profesionalno ili nekome ko tu oblast treba da pokrije, da se njom na dovoljno odgovoran i kompetentan način bavi na ovom mestu ovde. Zaista šok.
Dakle, kao što ne bih dozvolio nikome da bilo koga drugog ili mene lično diskvalifikuje na osnovu toga što se neko eto usudio da se politički izjasni i da nekome uputi podršku, tako moram da negodujem i negodovaću svaki put kada tako nešto budem čuo u ovoj sali.
A koliko to zapravo ne treba da vam znači kada pričate o članu Nacionalnog prosvetnog saveta, pa lepo ispričate zašto je sve to telo važno, čime sve treba da se bavi neko ko je u njemu član, kakve kvalifikacije treba da ima, a onda ubacite nešto potpuno deseto, dakle, ne samo da osećam potrebu da reagujem, nego ću odmah da napravim i vrlo konkretan kontra primer.
Ako mislite, uvažene kolege, da je nečiji politički stav toliko važan da treba da nas opredeljuje kako ćemo se postaviti prema nekome kao čoveku, evo, saslušajte sada kontra predlog. Pridružiću se rečima dr Mijatovića i pozvaću svakoga ovde da glasa po svojoj savesti za onog kandidata kog više ceni, ali u onom kontekstu koji je važan za telo za koje se bira, a nikako po tome da li voli ovu ili onu političku opciju i svakako ne po tome da li se razume u nabavku dobara i usluga, da li se time bavi, u kakvu je kadrovsku politiku mogao da bude umešan u instituciji u kojoj radi, da li se bavio ili se nije bavio predlaganjem nekih internih akata u instituciji u kojoj radi itd, sve ono što smo bili u prilici da čujemo danas, a što je dovoljno neubedljivo da ga stvarno smatram za najobičniju fasadu, za ono od čega sam počeo i sa čim moram da završim, za političku diskvalifikaciju. Prosveta, obrazovanje, nauka kao oblasti takav pristup ne zaslužuju.
Još jednom, da se izjasnimo po onome što smatramo da je najbolje i neka bude zaključak ne neki negativan i gorak ukus, nego neka bude dobra poruka. Slažem se, nećemo pogrešiti kako god da se opredelimo. Hvala vam najlepše.
Hvala, gospođo predsednice.
Pozdravljam i upućujem komplimente guverneru i drugim značajnim predstavnicima NBS, komplimente na više, nego vrlo dobrom poslu tokom pripreme zakona o kojima raspravljamo danas. Ujedno, izražavam podršku za rešenja koja su danas na dnevnom redu, podršku bez ikakve rezerve.
Koristim priliku da još jednom istaknem, sve ono dobro što se nalazi u ovim predloženim rešenjima i zbog kojih podržavam ove predloge i lično, a smatram, govorim i u ime čitave poslaničke grupe kojoj pripadam. Ujedno, zahvaljujem i kolegama koji su takođe danas nedvosmisleno izrazile podršku, ne samo zbog podrške kao takve, već i zbog upotrebljenih reči. Jer zaista, materijal koji danas imamo pred sobom ne može se, ako čak i napravimo rekapitulaciju neke savremene istorije i višestranačkog parlamentarnog života u Srbiji, ne može se reći da je video ovu salu često. U smislu – koliko je moderan, koliko je značajan, šta sve važno sa sobom nosi, a u duhu je upravo ovog vremena i zbog toga je bitan.
Dakle, reči da ćemo sa zadovoljstvom i sa ponosom podržati ova rešenja apsolutno podržavam. Delim ih sa uvaženim kolegama. Podrška, pod jedan, Predlogu zakona o osiguranju, jer uvažava dobru praksu, ne samo evropskog prostora kao prostora koji, verujem, ima političku podršku čak i onih koji na veliko čudo danas imaju rezerve prema predlozima koji dolaze sa argumentacijom da su deo dobrih iskustava tog prostora. Čak i ako kažemo da je u najmanju ruku čudno da neko ko politički zagovara određene vrednosti, a posle ih kritikuje, verovatno zbog potrebe da se kritika kao kritika uopšte čuje.
Pričamo o prostoru sa razvijenim tržišnim uslovima na koji se, u tom smislu, ugledamo i za koji smatramo da predstavlja dobar primer, nešto što želimo da dostignemo i sami. Pa zbog toga ne sme ni da bude sporno kada se u tom smislu iskoristi kao argument, dalje, zbog toga što se uvodi novi nivo zaštite onih koji su korisnici određenih usluga. Pričamo o našim građanima. Ko će u ovoj sali reći da ne treba to da nam bude prioritet? Neće niko. Hajde onda da i ne postavljamo strelice kritike tako da se to provuče makar posredno. Ne zaslužuje da se desi.
Dalje, Predlog zakona o platnim uslugama, jer uvodite važne, nove tekovine, tekovine moderne, savremene, potpuno u duhu ovog vremena. Pričam o uvođenju platnih institucija, pričam o uvođenju institucija elektronskog novca.
Možete, ako i ne tražite predaleko, i ako ne pokušavate da potrošite previše vremena, koliko smo bili u prilici da čujemo danas, vreme je izgleda bio kritičan resurs za određene kolege, narodne predstavnike, prilikom pripreme za ovu sednicu, da pogledate samo obrazloženje ovog zakona. Da samo u pratećem materijalu pronađete cifre koje govore o tome koliko je danas, u ovom trenutku, u ovakvom svetu zastupljeno elektronsko plaćanje kao takvo. Koliko je značajna digitalna ekonomija kao takva. Pa da bude jasno, bez previše truda, zašto je ovo vredno i šta važno sa sobom nosi.
Nećemo da pričamo o istorijskom trenutku samo u kontekstu ove godine, godine na izmaku. Praktično smo na korak od sledeće, mada su se neki postarali da taj korak ne bude previše kratak, time što će nam prirediti bar jedan lep dan zabave prilikom rasprave o pojedinostima, o tome ćemo malo kasnije.
Reč je o rešenju koje, ne samo da je dobro zato što uvodi dodatne dobre prilike da se tržište dalje razvija, da se grana, da se stiče dobra nova konkurencija u veoma važnom sektoru, u veoma važnoj sferi, predlažu se i rešenja koja će akterima koji su već angažovani, koji su od neposrednog značaja za Republiku. Tu mislim na poštanskog operatera, moći da prošire spektar svojih usluga.
Mi smo, pre samo nekoliko meseci, na sastanku nadležnog skupštinskog odbora bili u prilici da čujemo koliki je nivo ukupnog prometa koji se preko ovih servisa koji su bili pod neposrednom nadležnošću pošte, obavlja, koliki je taj obim, koliko je značajan, a koliko bi samo mogao da bude veći, ukoliko bi bio praćen odgovarajućim zakonskim rešenjima i regulativom koja će pomoći da se ta vrsta odnosa interakcija tim putem dodatno razvija. Evo pravog odgovora. Evo kako to može da se desi i to ne mora samo po sebi da znači samo veći priliv za poštu. Ne, to znači višestruko multipliciranje. Pazite, pričamo o nekoliko puta uvećanom obimu svih mogućih dejstava u toj sferi. Znači, sve ono što to prati, nekoliko puta će biti veće, pa nekoliko puta veće trgovine, pa nekoliko puta veći promet, pa šta to znači za državu.
Naravno, nije reč samo o pošti. Pričamo generalno o pristupu dostojnom milenijumu u kome se nalazimo, upotrebi informaciono-komunikacionih tehnologija, upotrebi sistema za mobilno plaćanje, novih servisa. Može li bilo ko u ovoj sali da kaže jednu jedinu reč protiv modernizacije u tom smislu? Uveren sam da ne može.
U tom smislu podržavam i rešenja pratećih izmena i dopuna tri zakona. To je zakon o zaštiti korisnika finansijskih usluga, zakon o deviznom poslovanju, zakon o sprečavanju pranja novca i finansiranja terorizma, a pre svega ovaj prvi, od poslednja tri koja sam naveo. Između ostalog, i zato što se i tu uvodi jedna nova, značajna dimenzija zaštite korisnika usluga, odnosno naših građana.
Bilo je i nekih komentara na temu da li toga ima ili nema, ovaj zakon crno na belo pokazuje da ima i objašnjava kako i šta znače. Tako definiše nove rokove, tako definiše novu, detaljniju proceduru, tako definiše nove obaveze prema korisnicima odnosno građanima. Primera radi, obavezu da se svi oni tzv. varijabilni parametri ugovora koji su često bili razlog nezadovoljstva korisnika odnosno građana, sada obavezno objavljuju javno, da se njihove tekuće vrednosti obavezno prikazuju. Ako to nije u najboljem interesu građana, hajde da vidimo šta jeste, hoćemo li danas dobiti odgovor na to pitanje? Danas ili bilo kada.
Pošto je rasprava u načelu, dozvolićete da uzmem komfor i još par minuta prokomentarišem zamerke koje smo bili u prilici da danas čujemo. One se prvo odnose na hitan postupak. Mislim da smo dovoljno čuli na temu hitnog postupka, na temu motiva da na ovaj način zakon bude prisutan u Skupštini. Da, dovoljno smo čuli o rokovima koji postoje pred nama i o tome jeste li ili nije optimalno ponašanje da zbog toga, ono što treba da bude ispoštovano rokovima stavimo danas na dnevni red, a ostalo smo mogli i kasnije. Da li je to optimalno i racionalno ponašanje da ne trošimo reči previše. Samo, interesantno je da takve predloge čujemo između ostalog i od onih koje pre neki dan pohvalim zbog toga što primetim intenciju da predlože sa svoje strane da se neke stvari rešavaju brže i efikasnije, što lično pozdravljam. Zašto sada da kvarimo utisak ovakvim komentarima i ovakvim pristupom kao što je današnji. Zatim, neke komentare koje je stvarno teško prokomentarisati uopšte.
Nije prvi put da u ovoj sali čujemo stvarno svašta. Slušali smo tako u ovom sazivu sijaset puta da se na nekom odboru dogodilo nešto što nije, da je neko nešto kazao i da za to može da se konsultuje snimak, kao da je snimak potrebno uvesti sa druge planete, kao da nije dostupan svakom građaninu. Da neko svesno ulazi u rizik da se primeti koliko neozbiljno pristupa, a da ne kažem da govori neistinu, izbeći ću da to kažem. Za mene je stvarno šok, ali eto, nikad dosta. Uvek ima još, što bi rekao jedan veliki mislilac našeg vremena – čućemo mi još 1000 lepih stvari.
Danas smo čuli da su nadležni skupštinski odbori jutros raspravljali o ovom zakonu, eto, toliko je na brzinu ušao u proceduru. Samo da pozovem građane, svako ko je zainteresovan, prosto da konsultuju video snimke koji su javno dostupni na sajtu Skupštine. Kako to ne stoji, tako ne stoji ni priča da je ovaj zakon stigao pre dva dana, takođe može lako da se dođe do podatka, kada je zakazana ova sednica, da li je već tada bio poznat dnevni red, da li su kompletni tekstovi svih zakona bili dostupni u elektronskom obliku, ne samo narodnim poslanicima, nego svakom ko poželi i uloži jedan napor visine jednog klika, da dođe do kompletnog teksta. Pa i plašenje od 1000 strana, istini za volju, mada to nije suština da na to trošimo vreme, svi zakoni o kojima pričamo danas imaju 250-260 stranica, da ne računam u tekstove zakona dupliciranje materijala gde se pokazuje uporedno razlika u odnosu na stari zakon itd. u redu pozdravljam želju svakoga da pročita sav materijal koji smo dobili. Ali, da je tolika količina posla nije, i da je bila i da je nemoguća, nije.
Šta su dokazi? Na primer današnja rasprava, na primer argumentacija koju su koristili upravo neki opozicioni poslanici. Imamo crno na belo dokaze da su ljudi čitali članove, sad dobro da li su svaki predlog i svako rešenje razumeli na ispravan način, druga je stvar, ali da ne stoji da je neko tek malopre video tekst, ne stoji, to je jasno. Čak bih možda mogao da kažem da ne stoji ni broj predloženih amandmana u prilog priči kako je sve bilo na brzinu i da nismo stigli da se spremimo, ali neću to da kažem, jer znam da je verovatno 90% tih amandmana napravljeno po onom opšte poznatom – briše se, zbog čega bi verovatno trebalo, da se sada vratim na onu priču o danu rasprave u pojedinostima, šta nas tada očekuje, verovatno još jedan dan u nažalost u ovoj sali, dobro poznatom maniru da pričamo što više, a šta ćemo da kažemo manje je važno.
Ali, dobro. Ako je to cena da građani Srbije dodatno izbruse svoj stav o tome koliko je ko ozbiljan i odgovoran u ovom poslu, neka bude. Nama neće da bude teško da ponovo čitavog jednog dana slušamo manje-više jedno te isto, dok se ne umori sam onaj koji je sve to inicirao, verovatno ni sam ne znajući zašto. O tome ćemo kada se desi, ali da je to zaštita od degradacije i spašavanje ugleda i časti parlamenta, jedino što mi je palo na pamet kada sam to čuo to je ona šala – nemoj više da me braniš.
Ako to nije dokaz neozbiljnog i neodgovornog pristupa, bolji nisam video odavno, ali, dobro. Svako sam bira šta će i kako će, pa i metode rada, pa neka ne bude posle za čuđenje ni kako će ljudi to da cene, kako će da vrednuju i kako će sutra neko na osnovu toga i politički da prođe. Hoće li zaslužiti više podršku, ako hoće da stvari realizuje tako. Svako od nas da se zamisli za sebe.
Na spisku interesantnih napomena danas imali smo i da je ovo o čemu raspravljamo u skladu sa direktivama EU, a potpuno bez ikakvog obzira prema interesu građana Republike Srbije. Ni za to ne treba previše truda. Uzmete lepo tekst zakona, pogledate prateće tabele u kojima je prikazan nivo usklađenosti i vidite da su ispoštovane dobre preporuke i dobra praksa svuda, osim u onim pojedinostima koje ne moramo da ispoštujemo kao država nečlanica, trenutno, a koje upravo koristimo kao opciju koja nam je ostavljena zato što je to u interesu ove države i njenih građana. Nikakav poseban napor.
Dalje, da nema nikakve zaštite od banaka, o tome sam već pričao. Ovlaš pogled na par članova ovog zakona i biće jasno šta je to sada drugačije nego što je bilo i koliko koristi našim građanima. Dalje, da se uvodi „Pejpal“, pa možemo da kažemo i 10 puta da je već dve godine prošlo od kako je uveden izgleda da neće biti dovoljno. Možda i da ne trošimo energiju na to, ali argument da se uvodi „Pejpal“, a mi nismo bogato društvo, manje-više na nivou onoga ako poskupi benzin, šta će nam išta više od bicikla? Da li je to dobar razlog da ne želimo da budemo moderna država i da ne budemo efikasan sistem? Složićemo se i oko toga, siguran sam da nije.
Na kraju, da liberalizacija ne valja. Samo ako je shvatate kao termin slobode bez ikakvih ograničenja u kojoj može da radi ko šta hoće, ali ona nije to. Ona je upravo stvaranje uslova da se stvori nova konkurencija, da tržište bude bogatije, samim tim ponuda bogatija, pa ako nešto ne valja, istisnuće ga valjda ono što je bolje i što će pružiti više motiva građanima da se za njega odluče umesto one originalne loše alternative.
Sve u svemu uzev, bez ikakve uvrede, dame i gospodo, poštovane kolege, ove zamerke nisu stvarno ništa ozbiljno i ne vidim razlog da ne pozovem još jednom, ako je kritika već takva i ako su argumenti ovakvi kakvi jesu, da se složimo, jer vidim da bismo mogli. Ne tvrdim da hoćemo. Čak bi sad mogao i da tvrdim da nećemo, pošto sam video kako izgledaju predlozi za amandmane. Ali, da pozovem ipak, jer svaku dobru priliku za to treba iskoristiti, da se razumemo, da se složimo u dobroj volji oko stvari koje su korisne, nesporno korisne za građane.
Evo zašto. Ne samo zbog toga što će tako nešto biti usvojeno. Biće usvojeno svakako, nego zbog toga što još jednom, pričali smo već o tome u ovoj sali, pozivali smo mi već iz ovih redova na takav stav, što ranije počnemo da demonstriramo jedinstvo oko stvari koje su dobre za zemlju i dobre za građane pre će svima početi da bude bolje i nije taj poziv na jedinstvo, kako neki umeju nekada jako pogrešno da ga tumače, poziv na neku autokratiju i jednoumlje, to je poziv na sabornost i na slogu. A što ona vredi, neću da pričam ja.
Opet svako za sebe za razmislimo zašto nam je ostala ona poruka – samo sloga, da je setimo svaki put kada pogledamo u državno znamenje, jer čemu služe reči najsvečanije pesme koju imamo u kojoj se opet ta sloga pominje. Siguran sam – jako dobri razlozi. Siguran sam – mnogo toga što možemo da izvučemo kao zaključak i siguran sam, ako i ne sada, jednom ćemo iskoristiti priliku da pokažemo da smo nešto i naučili. Hvala još jednom.
Zahvaljujem, gospođo predsednice.
Dakle, pozivam da se predloženi amandman odbije, iz razloga što rešenje predložena ovim amandmanom najmanje dva slučaja idu suprotno osnovnim intencijama predloženog zakona. I u tom smislu pozivam da ne trošimo vreme na fraze bez previše značaja koje se tiču, kako beše, stranačkog zapošljavanja, već da se bavimo suštinom predloga. Suština predloga je loša, dakle po dva osnova najmanje, prvo u smislu koji konkretira sadržaj čalan 8g, odnosno Agenciju za privredne registre kao onoga ko se stara o objedinjenom registru, odnosno objedinjenoj elektronskoj bazi podataka i predlažu umesto toga Agenciju za prostorno planiranje. Mislim da je bilo dovoljno reči, a biće sigurno još reči na tu temu danas, kako se vidi, odnosno dalje ne vidi uloga Agencije za prostorno planiranje u skladu sa ovim zakonom.
Druga stvar, član 8đ. Stav 1. koji predviđa da se ne vrši ocena tehničke ispravnosti već isključivo kompletnost odgovarajuće formatiranje dokumentacije koja se prilaže. Takođe jedna od osnovnih intencija zakona koja je upravo i postavljena sa ciljem da se postigne efikasnost i to je nešto što u ovom zakonu svakako vredi. Hvala najlepše.
Zahvaljujem gospodine predsedavajući.
Konkretno po amandmanu. Ovde je reč o opet predlogu da se upušta u procenu tehničkog sadržaja prilikom faze koja je propisana u članu 8đ stav 1, a ne o rokovima od 15 dana. U tom smislu, želeo bih da korigujem kolege kod kojih je eventualno došlo do zabune prilikom evidentiranja amandmana.
Još jednom, kao što je bilo prilike da pre par minuta razgovaramo na ovu temu, ovo rešenje nije dobro zato što upravo ruši osnovnu intenciju da se postigne odgovarajuća efikasnost po ovom pitanju, pod brojem jedan. Pod brojem dva, pošto je bilo nekih rezervi po pitanju odgovornosti u ovoj fazi postupka, svakako da odgovornost postoji i ona se jasno čita iz predloženog zakonskog rešenja, formiranog na način na koji ga je u ovu salu dostavio predlagač.
Odgovornost je sada, težište njeno na onima koji potpisuju, ljudima koji raspolažu odgovarajućim licencama i kojim svojim potpisom garantuje da je ono što se podnosi ispravno, a to verujem nije malo. Hvala vam.
Konkretno, po pitanju ovog amandmana, izrazio bih lični stav da predložena rešenja u članu 10, a koja se tiču dokumenata prostornog i urbanističkog planiranja u kontekstu potrebe odbrane zemlje, pripreme teritorije i označavanje posebnih zona od interesa za ove potrebe ne smatram problematičnim.
U tom smislu se nadovezujem na komentare da smo imali raspravu na nadležnom skupštinskom odboru ovog jutra. Napominjem da tom prilikom nismo dobili značajna uverenja u kom smislu bi se zakomplikovala situaciju, otežala procedura, već prosto konstataciju da kao i sada, u ovoj raspravi, možda dolazi do kvarenja duha, možda do uticaja sa strane, ali nismo čuli ni jedan osnovni suštinski razlog šta će to kvalitativno biti narušeno, šta će to biti degradirano, šta će to biti loše ukoliko se ovakve stvari usvoje.
Dobro je što se slažemo da odbrana zemlje ima svoj poseban smisao, da je važna i, u tom kontekstu, da u prostornom planiranju takođe ima određenu potrebu odnosno određeni odraz. Na nadležnom skupštinskom Odboru smo čuli da je postavljanje ovakvog člana u zakon zapravo inicirano od strane Ministarstva odbrane, što smatram da takođe treba uvažiti, da ima svoju svrhu i svoju suštinu. Svakako, po ovom pitanju, kao i po svakom drugom danas, poslednju reč daće nadležno ministarstvo.
Napominjem da i ukoliko bismo zadržali ovo rešenje i slažemo se da i za njega postoji dobra logika i dobra baza u oblasti odbrane zemlje koja, čuli smo danas na nadležnom Odboru, i ne mora biti strogo u vojnom kontekstu, već u kontekstu zaštite od mnogih drugih nedaća koje mogu da zadese društvo, ne bi bilo greška. U tom smislu, ne bismo ništa pogrešili ukoliko član 10. u ovakvom obliku u ovakvom tekstu zadržimo. Hvala.
Zahvaljujem.
Zadržao bih naš zajednički fokus, ukoliko je moguće, na ovim dobrim primerima. Svakako, dobar primer konstruktivnog pristupa svih činilaca u ovoj sali jeste upravo ovaj zakon.
Interesovanje koje se manifestuje kroz izuzetno veliki broj amandmana, rešenja, predloga, različitih uglova gledanja, a zatim i odgovarajuća reakcija od strane ministarstva kroz takođe značajan broj amandmana koji su usvojeni i pri tom se svakako nije vodio neki striktan račun na temu s koje strane dolaze. Mislim da su dobra rešenja sada podržana bez ikakve rezerve, vidimo, to se dešava i tokom ove rasprave. Svakako je za svaku pohvalu u tom smislu i aktivnost Odbora kroz amandmane koji su usvojeni danas i interesovanje za dalju raspravu i mislim da duh zakona uopšte nije sporan.
Ono što prepoznajemo kao dobru vrednost svi danas jeste upravo duh zakona, konstruktivan pristup svih činilaca i, svakako, rešenja o kojima smo razgovarali do pre neki minut i o kojima ćemo razgovarati, verujem, dugo, dugo vremena danas, kada se pogleda ono što je predloženo, svakako su u svom korenu, u svojoj bazi dobra i kvalitetna. Nije uopšte reč o tome da li nešto što možda ne smeta treba da ostane, reč je isključivo o stvarima koje doprinose. Hvala vam najlepše.
Gospodine predsedavajući, umesto generalnom raspravom, baviću se amandmanom, konkretno.
Dakle, po pitanju amandmana na član 17. praktično sva promena koju predlaže predlagač amandmana svodi se na eliminaciju tačke 5. iz samog teksta, tačke koja se odnosi na pravo mogućnosti Vlade da definiše ono što se smatra posebnim interesom Republike Srbije, odnosno stvarima posebnog značaja za Republiku Srbiju, jer tu je upravo i suština člana 21. koji se predloženim članom 17. menja.
Sama suština, odnosno smisao ovog člana, formiranje njegovog sadržaja očigledno nisu sporni ni predlagaču amandmana, s obzirom da nikakvih korekcija u smislu stava 1. nije bilo.
Dakle, jasno je da je ovde reč o situacijama kada se razmatra poseban značaj za Republiku Srbiju. I pored toga što se taksativno navode slučajevi pojedinačne oblasti koje mogu potpadati pod poseban značaj kao što su prirodni, kulturno-istorijski, ambijentalni uslovi, mineralne sirovine, turistički potencijal, itd.
Ostaje pitanje, šta ćemo sa svim onim situacijama od posebnog značaja, svim onim posebnim potrebama, potrebama od nacionalnog interesa koje se ne uklapaju u preostalih pet tačaka koliko bi ih bilo, ukoliko poslušamo predlagača amandmana i pravo Vlade da predloži poseban interes za određene projekte, eliminišemo.
Ni na ovo neće dati odgovor predlagač amandmana jer nije, nije predložio alternativnu formulaciju za pravo Vlade da definiše poseban interes.
Onda još na kraju ostaje samo jedna dilema, šta je uopšte sporno, pošto alternativa nemamo, kontekst nije sporan, šta je onda sporno po pitanju toga da Vlada definiše poseban značaj i poseban interes na nacionalnom nivou. Ima li ikoga u ovoj zemlji pozvanijeg u bilo kom trenutku i ko god da čini Vladu u datom momentu da definiše ovu vrstu posebnog značaja za ovu državu i njene građane od onoga koji je od tih građana mandat za takav sud i dobio, rekao bih da nema. Hvala.
Dakle, ne iz razloga sličnih, već iz razloga identičnih onim koje smo čuli po pitanju člana 10, ni ovaj amandman ne treba da bude prihvaćen.
S obzirom da smo o ovome već raspravljali, a prilikom obrazloženja ovog amandmana nismo čuli ni jedan novi razlog koji bi podržao usvajanje ovog amandmana, predlažem da iz svega onoga što smo već razmenili po pitanju argumenta, donesemo i identičan zaključak kada je reč o amandmanu na član 10. Dakle, ništa novo, pa samim tim ništa novo ni kontra. Razlozi za odbijanje stoje. Hvala.
Zahvaljujem.
Pozdravio bih prvo obrazloženje koje smo dobili uz predlog da se usvoji ovaj amandman, svakako u onom delu koji smatram veoma važnim, da se poštuje predlog imenovanja određenog broja članova od strane ministarstva, upravo sa ciljem da se doprinese u stručnom smislu.
Posmatrajući ovaj predlog u tom kontekstu, predlažem da se ipak zadrži predlog u kom će jedna trećina članova biti imenovana na način kako je predložio predlagač zakona - ukoliko je jedno lice imenovano na određeni način, značajna stručna pomoć, kao što smo bili u prilici da čujemo sada, utoliko će značajnija stručna pomoć biti obezbeđena ukoliko ih bude više.
Zahvaljujem.
Pozivam predlagača amandmana da pogleda obrazloženje koje smo dobili u tekstu sa mišljenjem Vlade.
Dakle, ovaj amandman svakako u onom delu o kom smo upravo imali prilike da čujemo malo šire obrazloženje, a koje se tiče glavnog gradskog arhitekte, zapravo jeste usvoje kroz usvajanje amandmana drugih kolega narodnih poslanika, upravo u delu koji je predlagač ovog amandmana predstavio kao deo od interesa. Dakle, nema nikakvih problema. Hvala.
Zahvaljujem.
Predlažem da se amandmani u istovetnom tekstu o kojima trenutno raspravljamo odbiju iz razloga koje smo videli u obrazloženju samog člana zakona, u tekstu koji je stigao u Narodnu skupština, iz razloga koje smo bili u prilici da čujemo i sada od ministarke.
Dakle, reč je, pre svega, o procesu koji se tiče racionalizacije. Pošto nismo čuli ništa što ide kao kontra argument pristupu racionalizacije, već isključivo stavove da je posao, koji je obavljala ova agencija bio dobar, da je reč o stručnim ljudima, itd, ali ništa ne temu da li ima potrebe da isti posao radimo na dva mesta. Mislim da je obrazloženje koje se tiče racionalizacije neposredno, više nego jasno.
Ne postoji ni jedan jedini dobar razlog da uvodimo besplatnu redundansu u sistemu. Naprotiv, ono što jeste jedna od glavnih intencija, ne samo ovog zakona, već ove Vlade generalno, jeste da se dovede do određenog stepena efikasnost koja je ovoj državi neophodna. Na sve to, bili smo u prilici da čujemo, imamo i uštede, korist više nego jasna. Hvala vam najlepše.