Samo da razjasnimo jednu stvar, samo malo. Nisam vas prozvao. Otkud znate da ste vi na redu? Ima još neko repliku, tako da sedite na vaše mesto, sačekajte na vašem mestu.
Samo da razjasnimo ovo oko toga da li neko obavlja dužnost ili ne. Shodno zakonu o Vladi, članom 23. rešeno je: ministar može podneti ostavku i šalje je predsedniku Vlade, potom predsedniku Narodne skupštine. Drugi stav: Narodna skupština na prvoj narednoj sednici, bez rasprave, prima k znanju da je ministar podneo ostavku i time mu prestaje mandat.
To je bilo u ponedeljak, konstatovali smo da je prestao mandat i od tog trenutka, shodno članu 26, gde kaže: ministar koji je podneo ostavku dužan je da vrši tekuće poslove dok mu ne prestane mandat, a ministarki Dulić je mesto ministra poljoprivrede prestalo u ponedeljak u 10,00 sati.
Za repliku se javio narodni poslanik Ivica Dačić. Izvolite, gospodine Dačiću. Pa ja određujem redosled, šta da radim, dok sam ovde. Gospodin Dačić se javio po Poslovniku, shvatio sam. Izvolite.
Dame i gospodo, poštovani prijatelji, odgovornost političara, odgovornost pred javnošću svih nas koji sedimo ovde, ali i na drugim važnim državnim mestima je za stvaranje atmosfere u Srbiji. I jučerašnja rasprava i rasprava od pre neki dan, a i ono što se dešava ovde u republičkom parlamentu, u javnosti, ne mora da bude direktan povod, ali može da stvori ono što se noćas dogodilo u Lučanima.
Noćas su predsedniku opštine u Lučanima ispred stana polomljene i noge i ruke. Moram, i koristim ovu priliku da kažem, naravno, nadam se i duboko verujem da to neće ostati nerazjašnjeno. Duboko sam uveren, takođe, ništa drugo ne može da stoji nego politički motivi.
Bilo šta i bilo kakva politička razlika da je u pitanju za ovako nešto, ubeđen sam da i ova skupština ima obavezu da osudi takav događaj i da osudi takvo nasilje, ma gde ono bilo, da li u ovoj sali, da li negde drugde, a posebno kada je ono ovakvo, s ovakvim posledicama, kao što je to bilo sinoć u Lučanima. Hvala.
Dame i gospodo, saglasno članu 160. stav 2. Poslovnika Narodne skupštine, otvaram jedinstveni pretres o predlozima odluke. Sa nama je Olga Đuričić, član Visokog saveta pravosuđa.
Reč ima narodni poslanik Vjerica Radeta, po Poslovniku.
Predsednik Skupštine me je obavestio da će gospođa Đuričić biti prisutna danas ovde, obavestio me je da je postigao dogovor da možemo da radimo u tom smislu što će član Saveta da evidentira primedbe koje budu ovde, tako da sa te pozicije, kada je reč o Poslovniku, postoje dva člana koji na neki način regulišu prisustvo, ali ne i obavezu.
Na sednici Narodne skupštine, pored narodnih poslanika, učestvuju i članovi vlade, ovlašćeni predstavnici drugih predlagača zakona, sekretar Republičkog sekretarijata za zakonodavstvo, kao i druga lica koja predsednik Narodne skupštine pozove. Shvatio sam da je predsednik Skupštine pozvao gospođu Olgu Đuričić, člana Vrhovnog saveta pravosuđa.
Ima još jedan član koji reguliše ovo pitanje, a to je 93 – po otvaranju pretresa svake tačke dnevnog reda sednice Narodne skupštine, pravo da govore imaju predlagač akata, izvestilac nadležnog odbora, narodni poslanik, predstavnici poslaničkih klubova, narodni poslanici. Sam član reguliše ko ima pravo da govori. Kada je reč o Zakonu o ministarstvima, predviđa se prisustvo ministara. To je ono što Poslovnik predviđa. Reč ima Nataša Jovanović, po Poslovniku.
Zahvaljujem se, predsedniče. Inače, samo da kažem, u članu 31. stav 1. kaže se: "Potpredsednici Narodne skupštine pomažu predsedniku Narodne skupštine u vršenju poslova iz njegovog delokruga". Pokušao sam da pomognem. Ne mora, to u trećem stavu piše, dakle, samo se ponašam u skladu sa članom 31. stav 1, a u stavu 2. i 3. je već vezano za predsednika Skupštine.
Zahvaljujem vam se i vidimo se u ponedeljak u 10,00 sati.
Ministre Iliću, prvo, ministar mora da sluša poslanike. Da li mu se poslanici sviđaju ili ne, to je njegovo pravo. Vi imate prava da odgovorite isto tako kako su i oni rekli, ali imate obavezu da slušate poslanika.
(Vjerica Radeta, sa mesta: Alo, majmune, gde ćeš?)
Takođe ne dozvoljavam da se ministri nazivaju pogrdnim imenima. Znate, to sam više puta ovde rekao dok sam predsedavao, a molim vas da sednete i jedan i drugi, da svako treba da vodi računa kako kusa da se ne zadavi, ili, bolje reći, svako treba da računa kakvu kašiku uzme, da se ne bi prejeo.
To ima veze zato što onaj ko tako govori o drugome nemoj posle da mu bude teško i da plače kada dobije odgovor. Ako dopustiš sebi da drugog vređaš, moraš da istrpiš i uvrede sa druge strane.