Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Miloš Aligrudić

Miloš Aligrudić

Nova Demokratska stranka Srbije

Govori

Sada ću da vam kažem šta sam hteo.

Javljam se po tri osnova, najmanje. Da bismo bili racionalni s vremenom, jer uvažavam da je takva potreba vladajuće većine, neću se javljati tri puta zaredom i koristiti devet minuta, pa bih zamolio malo tolerancije, preko tri minuta.

Prvo, mislim da ste prekršili član 27, prvu tačku jedinog stava koji član 27. Poslovnika ima, kada je reč o obavezi da poštujete Ustav Republike Srbije, jer u članu 106. Ustava, a njega moram da citiram, jer, direktno, odredbe u Poslovniku o tome nema, piše: "Prvo redovno zasedanje počinje prvog radnog dana u martu, a drugo redovno zasedanje počinje prvog radnog dana u oktobru. Redovno zasedanje ne može trajati duže od 90 dana".

Odredba člana 106. u ovom delu je prekršena s vaše strane, jer ste učinili nešto što je bez presedana u dosadašnjem radu Narodne skupštine Republike Srbije.

Vi ste, naime, zakazali dan za glasanje za prethodnu sednicu za danas, jutros, u 10 časova, dobro, i to je bilo pomereno za 11 časova, ali na to niste imali pravo. Prethodnu sednicu ste morali da završite pre nego što počne redovna sednica Narodne skupštine, odnosno redovno zasedanje, i nije bilo nikakvog načina, prema Ustavu Republike Srbije, da se ta dva termina poklope. To je bilo nemoguće i vi to niste mogli uraditi.

U dosadašnjoj praksi Narodne skupštine, barem kada je DSS bio u vladajućoj koaliciji, uvek smo povlačili tačke s dnevnog reda sednice na vanrednom zasedanju, kako bismo je završili pre nego što započne tok redovne sednice, odnosno redovnog zasedanje. Gledali smo da se ta dva termina nikada ne poklope. Ovo je prvi put da je ovako nešto urađeno. Smatram da ste time prekršili Ustav.

Pošto se vi nećete složiti s ovim, nema potrebe da mi posle odgovarate, jer znam kakav će vaš odgovor biti. Insistiram da se o ovoj povredi Poslovnika, člana 27, izjasnimo u danu za glasanje.

Druga stvar. Kada sam hteo da vam na ovu okolnost ukažem pre podne, pre nego što je započelo glasanje u danu za glasanje, javio sam se, naravno, koristeći pravo iz člana 100, stava 1, koji kaže: "Narodnom poslaniku koji želi da govori o povredi ovog poslovnika predsednik Narodne skupštine daje reč odmah po završenom izlaganju prethodnog govornika". Vi to niste učinili, iako ste to morali da uradite, te ste time, nesporno, prekršili član 100. stav 1. Poslovnika Narodne skupštine.

Mogu da imam razumevanje za nepisano pravilo da se u toku glasanja ne daje reč povodom povrede Poslovnika, to nisam od vas ni tražio; tražio sam reč povodom povrede Poslovnika pre nego što je glasanje započelo, upravo da bih ukazao na povredu Poslovnika koja se odnosi na sam dan za glasanje i na ono što radimo u tom trenutku.

Ako biste tako restriktivno tumačili Poslovnik, ispalo bi da nikad ne možemo dobiti reč po Poslovniku kada je tražimo.

Dalje, kada je reč o ovoj sednici koja je u toku, u članu 140. stoji: "O predlogu zakona najpre se vodi načelni pretres". U stavu 2. stoji: "Narodna skupština može odlučiti da obavi zajednički načelni pretres o više predloga zakona koji su na dnevnom redu iste sednice, a međusobno su uslovljeni ili su rešenja u njima međusobno povezana, s tim što se odlučivanje o svakom predlogu obavlja posebno".

Dakle, već iz samog predloga, koji je distribuiran svim poslanicima, videli smo šta vladajuća većina ima nameru da spoji kao raspravu, kada je reč o tačkama dnevnog reda. Verujte mi, to, prema odredbi člana 140, u najširem mogućem tumačenju, nije moguće.

Pozivam vas da od tog predloga odustanete i pozivam narodne poslanike da takav predlog ne prihvate, jer je zaista suprotan duhu stava 2. tačke 140) Poslovnika.

Vladajuća većina je danas odlučila da skine s dnevnog reda Predlog rezolucije grupe narodnih poslanika o zaštiti državne politike, odnosno teritorijalnog integriteta i suvereniteta države Srbije, kada je reč o Kosovu.

Time ste pokazali kakav je vaš stav prema tome. Pokazali ste da vas ne interesuje da Narodna skupština reaguje, određenom odlukom, u odnosu na dve značajne stvari – to je proglašenje ustava republike Kosovo i, druga, pokušaj implementacije Euleksa na teritoriji Republike Srbije, kao pouzdanog znaka rasparčavanja države Srbije, ili želje Evropske unije da završi započet posao. Time ste pokazali svoje pravo lice. Od ovoga, više ništa ne može da se kaže.

Hvala vam na strpljenju.
Uglavnom ću govoriti o čl. 27. i 140. Poslovnika, s tim što zadržavam pravo na repliku gospodinu Čedomiru Jovanoviću, koji se javio po sasvim drugom osnovu, pa ćete da mi date reč kada budete mogli.
Dakle, u poslednjih nekoliko sati mogli smo svašta da čujemo sa ove govornice. Nije to nešto čime bi trebalo da se ponosimo, ali to je atmosfera koju ste vi iz vladajuće koalicije kreirali. Kreirate je od juna, neprekidno, do današnjeg dana, kršenjem Ustava, Poslovnika.
Setimo se nestavljanja tačke dnevnog reda prema članu 106. Ustava, onako kako je trebalo da je stavite, pa je niste stavili, Rezoluciju o Kosovu.
Setite se neke nenormalne dvonedeljne pauze u radu, da biste nas, valjda, trenirali, da bismo dobili psihijatrijski tretman da se smirimo. Sećate se različitih drugih stvari kada je reč o pogrešnom tumačenju Poslovnika – sve to ima veze sa načinom vođenja ove sednice.
Ne verujem da ste vi lično krivi za to, gospođo predsednice, duboko verujem da je vladajuća većina kriva za to, zato što ne samo da pušta, nego vam, verovatno, i daje instruktažu kako i šta treba da radite. Iza toga se sigurno ne krije želja da produktivno radimo, jer da se iza toga krije želja za produktivnim poslom, vi ne biste došli u ovu situaciju.
Demokratska stranka Srbije je do sada bila podrška dvema vladama u ovoj državi i radili smo u dva mandata do sada da bi Skupština efikasno funkcionisala. Uvek smo nalazili izlaz iz određene krize. To samo govori da vi produkujete krizu da biste iz nje izvukli određeni politički profit, za koji će se uskoro pokazati u čemu se sastoji.
Uzmimo samo za primer ovo poslednje, tj. član 140. Poslovnika Narodne skupštine, čiji stav 2. kaže: "Narodna skupština može odlučiti da obavi zajednički načelni pretres o više predloga zakona koji su na dnevnom redu iste sednice, a međusobno su uslovljeni ili su rešenja u njima međusobno povezana, s tim što se odlučivanje o svakom predlogu obavlja posebno." To je mogućnost koju nam Poslovnik daje.
Šta ste vi uradili? Vi ste spojili sledeće tačke, na primer, Predlog zakona o zaštiti podataka o ličnosti i Predlog zakona o potvrđivanju Dodatnog protokola uz Konvenciju o zaštiti lica u odnosu na automatsku obradu ličnih podataka u vezi sa nadzornim organima i prekograničnim protokom podataka, što može imati veze jedno s drugim, i te kako, međusobno su uslovljeni i povezani, ali kako su međusobno uslovljeno povezani ovi predlozi drugih zakona, npr. Predlog zakona o oduzimanju imovine proistekle iz krivičnog dela? Kakve veze ima Predlog zakona o Agenciji za borbu protiv korupcije s prve dve tačke? Pa, ima samo u snovima.
Dakle, ima veze s ovim da se rasprava skrati i da se onemogući poslanicima da na kvalitetan način raspravljaju o onome što je na dnevnom redu. To je ono što vi, zapravo, želite da izvedete ovde i onda se posle čudite što se neproduktivno troši vreme u toku dana. Jednostavno, narodni poslanici imaju pravo da se bore, da raspravljaju u Skupštini, a vi onda jednom od narodnih poslanika, mislim da je u pitanju potpredsednica Narodne skupštine, odgovarate na njenu primedbu da je javna rasprava mogla da se vodi van sednice Skupštine, i to mnogo ranije.
Pobogu, kakve to veze ima? Narodni poslanici su ovde da raspravljaju o predlogu zakona.
Da bi to kvalitetno učinili, ono što može da se razdvoji da bi se o tome raspravljalo, to mora biti posebno na dnevnom redu. Shvatamo i mi da postoji potreba za racionalizacijom vremena, ali se zna kako se to radi. To je, prosto, nemoguće.
Prema tome, ako se na taj način odnosi vladajuća većina, da ne govorimo o skidanju s dnevnog reda Predloga rezolucije koju je podnela grupa narodnih poslanika, što je danas brutalno učinjeno....
Odmah završavam.
To su stvari koje predstavljaju permanentnu provokaciju i prosto je nemoguće na permanentnoj provokaciji zasnivati kvalitetan rad Narodne skupštine. Ako nastavite to dalje da radite, mene baš briga, vi to činite, ali činite pred građanima Srbije i svi će da znaju, svi će lako prokljuviti da vi, zapravo, i nemate želju za produktivnim radom u Skupštini.
Vrlo kratko. Pošto smo danas ukazali na povredu člana 27, u vezi s članom 106. Ustava Republike Srbije, kada je reč o redovnom i vanrednom zasedanju Narodne skupštine, a zna se da u članu 106, pošto član Poslovnika u tom smislu ne mogu citirati, citiraću član 106. još jednom. U stavu 2. stoji – Prvo redovno zasedanje počinje prvog radnog dana u martu, a drugo redovno zasedanje počinje prvog radnog dana u oktobru. Redovno zasedanje ne može trajati duže od 90 dana.
Čisto, da ne bi ostala današnja priča o kršenju Poslovnika i Ustava Republike Srbije, člana 106, nedorečena, dovoljno je da se ode na sajt Narodne skupštine Republike Srbije, odakle je ovo skinuto i gde lepo piše, kod Arhive skupštinske aktivnosti – Poslednje zasedanje, Peto vanredno zasedanje Narodne skupštine Republike Srbije u 2008. godini, to je naslov, pa sa strane, u zagradi, stoje datumi, koje je počelo 25.9.2008. godine, završilo se 7.10.2008. godine.
Koliko znam da računam dane u nedelji, radne dane u nedelji, prosto je nemoguće da je 7. oktobar bio pre prvog radnog dana u oktobru, kada je moralo da počne redovno zasedanje u smislu stava 2. člana 106. Ustava Republike Srbije.
Dakle, ponavljam, kao i onda, mislim da je o ovoj povredi potrebno da se izjasnimo u danu za glasanje, jer nekog racionalnog i logičnog odgovora sa strane mesta predsedavajućeg ne možemo ni dobiti.
 Gospođo predsednice, prekršili ste član 27. i član 83. Poslovnika Narodne skupštine, a za sada ću citirati samo član 83, a u vezi sa članom 105. Ustava Republike Srbije.
Dakle, u članu 83. stoji: ''U predlog dnevnog reda sednice Narodne skupštine mogu se uvrstiti samo oni predlozi akata koji su pripremljeni u skladu sa Ustavom i ovim poslovnikom''.
Kada je reč o članu 94. ovog poslovnika, tamo se govori o mogućnosti spajanja rasprava, a kada je reč o načinu donošenja odluka, to piše u članu 105. Ustava Republike Srbije, koji se, prema odredbama ovog poslovnika, ima neposredno primeniti, jer ne postoje druge odredbe koje se odnose na način rada i odlučivanja u Narodnoj skupštini.
Vi ste, prema članu 27. Poslovnika, u obavezi da primenjujete odredbe ovog poslovnika, pa i one koje upućuju na druge pravne akte, kao što je Ustav Republike Srbije kao najviši pravni akt u državi.
Pre nepunih šest ili sedam minuta, vi ste drastično prekršili Ustav Republike Srbije i Poslovnik Narodne skupštine. Stavili ste na glasanje predlog u trenutku kada nije bilo kvoruma za glasanje u Narodnoj skupštini, utvrdili ste da je glasanje obavljeno i konstatovali da predlog koji je stavljen na glasanje nije prošao.
To što ste uradili, pravno je nemoguće. Glasanja nije moglo biti, nije bilo šanse da se ikakvo glasanje dogodilo pre šest ili sedam minuta. Narodna skupština se nije izjasnila, jer član 105. Ustava Republike Srbije kaže, u stavu 1. – Narodna skupština donosi odluke većinom glasova narodnih poslanika, na sednici na kojoj je prisutna većina narodnih poslanika.
Prema Poslovniku Narodne skupštine, onome kako Skupština radi, većina se konstatuje elektronskim putem, utvrđivanjem broja poslanika koji su se identifikovali ubacivanjem kartica u elektronski sistem za glasanje. Toga nije bilo. Bile su 124 evidentirane kartice, a za odlučivanje Narodne skupštine neophodno je da imate 126.
Prema tome, morate priznati, i to je ono što nas zadovoljava u tom delu, da glasanja nije bilo. Morate povući konstataciju o tome da predlog narodnog poslanika Mehe Omerovića nije prošao, jer glasanja nije ni bilo. Dakle, Narodna skupština se nije izjasnila.
Što se tiče samog predloga o spajanju rasprave, on je, po mom mišljenju, potpuno nerazuman. Kada smo učestvovali u vladajućoj koaliciji, predlagali smo neki put spajanje nečega što se teško može uzeti kao osnov za spajanje tačaka dnevnog reda, ali ovde ste predložili da se spoji nešto, apsolutno, nespojivo.
Kakve veze ima izbor članova Saveta Narodne banke s razrešenjem sudija, odnosno s razrešenjem nosilaca sudijske funkcije? Te dve stvari ne mogu nikako biti u vezi. Ako je ono što ih spaja činjenica da je reč o kadrovskim pitanjima i u jednom i u drugom slučaju, to je mali osnov.
Prošlo je tri minuta, ali sam potrošio 50 sekundi u citiranju odredaba, na koje, po Poslovniku, imam pravo. Prema tome, to mi morate uračunati, sem ako nećete da se ponovo javljam zbog toga po Poslovniku.
Dakle, ovde se radi o tome da vi imate strah od toga da bi razdvajanje tačaka, odnosno posebno raspravljanje o tačkama dnevnog reda izazvalo neki problem ili zakočenje u raspravi.
To je potpuno bez osnova, zato što su ovo pitanja koja su, po našem mišljenju, krajnje nesporna, sem u onom delu koji je Rade Obradović izneo, na šta ne bismo potrošili više od 15 ili 20 minuta rasprave. Prema tome, tu se nikakvo vreme ne bi gubilo.
Vi ste stavili ova personalna pitanja, koja se, inače, mogu ubaciti u tok bilo koje sednice Narodne skupštine, u dnevni red, upravo da bi prošla što lakše. Izbegavali smo pitanja na našim konsultacijama, to smo imali gore kod vas, na prvom spratu, koja bi mogla izazvati neki problem kada je reč o personalnim rešenjima ili kadrovskim pitanjima, tako da mi nije jasno zbog čega na silu spajanje rasprave o nečemu što po svojoj prirodi, samo po sebi, ne bi moglo izazvati konflikt.
Vi ga, upravo, ovim izazivate. Upravo na ovaj način izazivate konflikt i verujte, kao što sam rekao u javnosti, kao što sam rekao vama i za govornicom Narodne skupštine pre tri meseca, DSS nikada neće ništa učiniti da bi zakočila rad Narodne skupštine i pravila bilo kakvu opstrukciju. Međutim, tada sam, i vama, privatno, i javno, pred ljudima i pred novinarima, i u ovoj sali, obećao da ćemo istrajavati na javljanju po Poslovniku kada god kršite taj poslovnik, kada kršite Ustav Republike Srbije.
Verujte mi, to će od sada, pa ubuduće uvek biti i ne mogu vam nikada dati unapred garanciju da se nećemo javiti da se pobunimo protiv kršenja Poslovnika s vaše strane i kršenja Ustava Republike Srbije. To je nešto što morate očekivati.
Gospođo predsednice, kada ste dali objašnjenje povodom moje primedbe o povredi Poslovnika, trebalo je prvo da me pitate da li sam zadovoljan odgovorom.
Ja odgovorom nisam zadovoljan i imam pravo na tu neposrednu repliku nakon vašeg izlaganja. I ako mi omogućite da govorim popodne, u odnosu na ovo što ste vi jutros rekli, to nema nikakvog smisla, uvažavajući okolnost da svako ko se javi zbog povrede Poslovnika ima pravo da dobije reč odmah. Naravno, kad je o mom javljanju reč, reč je o istom osnovu i, kada se utvrđuje redosled, naravno da prethodno ima prioritet nešto što po svojoj prirodi predstavlja repliku vašem izlaganju. U čemu se ono sastoji?
Vi ste naveli član 86. stav 5. kada ste govorili o kvorumu za rad Narodne skupštine, a prethodno sam ja utvrdio da ste povredili Ustav, član 105, kada je reč o glasanju.
Vi ste to priznali, rekli ste da nije bilo uslova za glasanje, da nije bilo više od 124 prisutna u sali i da glasanje, praktično, nije bilo valjano, na tome vam zahvaljujem, ali ste zatim, bez ikakve potrebe, u svom objašnjenju govorili o tome kako je Skupština utvrdila da ima više od 84 prisutna poslanika za rad, što nije sporno. Nikog nisam čuo ovde da je sporio činjenicu da postoji 84 poslanika i da postoje uslovi za rad Narodne skupštine; to su dve različite stvari.
Ako je vaš cilj bio da time omalovažite moju pređašnju intervenciju zbog povrede Poslovnika i da stvorite utisak kod onih koji gledaju TV prenos da sam nešto pogrešio, onda vam to ne može uspeti i upravo je to razlog zbog čega se javljam za repliku. Dakle, vi ste odgovarali na nešto što vas niko nije pitao. To je suština.
Kada sam se već javio, hajde da iskoristim još jedan osnov po članu 27. Poslovnika Narodne skupštine i da vas podsetim da u članu 106. Ustava, u stavu 3, stoji: "Narodna skupština se sastaje u vanredno zasedanje na zahtev najmanje jedne trećine narodnih poslanika ili na zahtev Vlade, sa unapred određenim dnevnim redom".
Ta odredba je imperativna. Ona u sebi ne sadrži nikakav rok, ali ako ne sadrži rok, zbog uskog tumačenja ustavnih odredaba, jer se one mogu samo restriktivno tumačiti, jer brane ljudska prava, pre svega, a ovde se brane ljudska prava onih koji su birali narodne poslanike, to jest građana, u toj situaciji, ne možete da birate hoćete li ili nećete sazvati vanredno zasedanje po zahtevu grupe narodnih poslanika, s unapred utvrđenim dnevnim redom.
Vi ste imali zahtev 108 narodnih poslanika za donošenje, da to skratim, zbog građana, rezolucije o Kosovu, pre više meseci. Od tada do danas, to niste stavili na dnevni red. Prihvatili smo da napravimo neke konsultacije o mogućem krajnjem izgledu tog teksta, nakon što je Vlada Republike Srbije svoj tekst rezolucije povukla, po meni, s pravom, jer ništa valjao nije.
Na tim konsultacijama, javnosti radi moram da kažem, nismo uspeli da prevaziđemo jedan ozbiljan problem, a to je da se ne shvata od strane vladajuće većine da je jedan predlog i još jedan, jedne manje grupe narodnih poslanika, ali jedan – po članu 106. Ustava Republike Srbije, u proceduri i da vi prema tom predlogu imate određene obaveze i da te obaveze ne možete izbeći, gospođo predsednice. Naše konsultacije i dogovor oko konačnog izgleda teksta neke rezolucije smatramo kao dobar osnov da se izađe s jednim većinskim mišljenjem u Narodnoj skupštini i od toga nikada nismo bežali.
Znači, umesto da zakažete tu sednicu, vi ste za sutra, za 10 sati ujutru, zakazali sednicu s potpuno drugačijim sadržajem, po zahtevu Vlade. To je ono što je neprihvatljivo.
Kada je reč o današnjoj sednici, to mogu da razumem, jer se ova personalna pitanja mogu staviti, završavam, u toku bilo koje sednice, samo se mogu ubaciti. Zašto zakazivati novu sednicu, s novim dnevnim redom, a da se prethodno nije ispunila vaša obaveza iz člana 106. Ustava Republike Srbije? To je nešto što mi ne možemo da razumemo.
Mislimo da i dalje permanentno kršite Ustav Republike Srbije. Shvatamo da treba neko vreme da bi se neki finalni dogovor postigao.
Ne možete zameniti tu sednicu nekom drugom pre toga. To je, prosto, nemoguće. To ne biste smeli da radite.
Gospođo predsednice, sada vam kažem da ću biti zadovoljan ako mi ništa ne odgovorite na moje primedbe. Unapred vam to kažem. Mnogo je bolje da ništa ne odgovorite, nego da odgovarate onako kako to radite, jer me svakim vašim odgovorom izazivate da i dalje izlazim. To je neverovatno.
Vi ste citirali član 105. Ustava, čitajući od prvog do poslednjeg stava, ili parafrazirajući sve što tu piše, a ja vam ponovo citiram član 105. stav 1: "Narodna Skupština donosi odluke većinom glasova narodnih poslanika, na sednici na kojoj je prisutna većina narodnih poslanika". To je tzv. prosta većina, potrebna za odlučivanje. Ona ima samo jedan kvalifikativni uslov, a to je da sednici prisustvuje više od 126 poslanika kada se bilo koja odluka donosi. Kada Skupština radi, naravno, dovoljno je 84 poslanika.
U članu 119. Poslovnika stoji: "Odluka se smatra donetom ako je za nju glasalo više od polovine identifikovanih narodnih poslanika, odnosno Ustavom predviđena većina".
Naravno, ove odredbe su kompatibilne, one su u saglasnosti jedna sa drugom i ne vidim zbog čega i kakvo ste vi to meni predavanje držali pre desetak minuta, tvrdeći da niste prekršili čl. 105. Ustava, kada ste pre 25 minuta priznali da ste ga prekršili, jer glasanja nije ni bilo. Šta ste hteli da dokažete? To mi uopšte nije jasno.
Dakle, najlepše vas molim, ako hoćete da izbegnemo ovakve vrste rasprava, najbolje na moje primedbe o povredi Poslovnika nemojte ni reagovati. Evo, unapred vam kažem da ću vaše ćutanje da prihvatim s potpunom smirenošću i tolerancijom. Jednostavno, otćutite na ono što dajem kao primedbu. To vam je mnogo bolje nego da dajete bilo kakve odgovore. Do sada vam ništa nije polazilo za rukom.
Gospođo predsednice, ja sam lepo savetovao da ne odgovarate na moje primedbe o povredi Poslovnika, jer kad god to učinite izazovete novu povredu, odnosno novu primedbu s moje strane.
Znači, ovako, ponavljam, u članu 105. piše: "Narodna skupština donosi odluke većinom glasova narodnih poslanika na sednici na kojoj je prisutna većina narodnih poslanika".
Taj uslov nije bio ostvaren prilikom glasanja. Izrekao sam tu primedbu. Na tu moju primedbu ste reagovali tako što ste priznali da to nije bilo tako, i time se sve završava.
Ne vidim nikakvog razloga za bilo kakvo dalje upuštanje u raspravu između mene i vas po tom pitanju, ali vi tu raspravu izazivate svakim svojim komentarom nakon mog daljeg javljanja po Poslovniku, zato što otvarate neku novu temu o kojoj ja nisam ništa govorio, o kojoj nema reči u mom prethodnom izlaganju, da biste na taj način stvorili sliku da sam o tome govorio, te kako, Bože moj, nisam bio u pravu, a prethodno ste priznali da ste priznali grešku.
U tom smislu, uopšte ne tražim da se Skupština izjašnjava o toj povredi Poslovnika u danu za glasanje, jer nema nikakve potrebe. Stvari su evidentno jasne i, kada su stvari jasne, nema potrebe da se Skupština o tome izjašnjava u danu za glasanje. U danu za glasanje se možemo izjasniti samo o tome da li ste ili niste povredili Ustav i Poslovnik Narodne skupštine kada niste stavili na dnevni red sednicu, odnosno zakazali vanrednu sednicu po zahtevu više od jedne trećine narodnih poslanika, s unapred utvrđenim dnevnim redom.
Podsetiću da je 108 narodnih poslanika tražilo Rezoluciju o Kosovu, u kojoj su najmanje dve tačke uporišne za odlučivanje Narodne skupštine. Prva tačka je poništavanje nelegalnog Ustava Kosova, a druga je jasan, direktan negativan odnos prema Euleksu, koji se upravo implementira na KiM, koji služi da nam otme 15% teritorije po odluci EU, što je i glavni uzrok političkog konflikta koji Srbija treba da ima sa EU, jer, ako ga nema na tom mestu, neće ga imati nikada, i to znači, praktično, odricanje od 15% teritorije.
Dakle, to je bila ideja izneta pre više meseci i vi ste učinili šta je potrebno, na čemu vam ne zameram, da se naprave konsultacije, da se dođe do nekog kvalitetnog teksta. Sve vreme je na stolu tekst grupe od 108 narodnih poslanika, sve vreme je u proceduri, i vi treba da zakažete tu sednicu.
Ja pozdravljam ideju da se dođe do nekog teksta, koji, možda, ne bi bio identičan tekstu koji smo mi predložili, ali koji bi zadovoljio neke glavne, osnovne kriterijume kontinuiteta državne politike, ali do toga ne dolazi, jer neko nekoga tu zamajava.
Na konsultacijama koje smo obavljali pojavljuje se gospodin Bogdanović, ministar za KiM, koji nam je doneo tekst koji je dva puta gori od onog koji je Vlada povukla. Drugim rečima, da to prevedem na srpski – dva puta više odstupa od kontinuiteta državne politike na KiM nego onaj tekst koji je Vlada predložila prošli put.
To je ono što je, prosto, neverovatno. Tada se postavlja pitanje šta je vaš cilj, ne vaš, gospođo Slavice, već cilj vladajuće koalicije. Šta je vaš cilj – da se nikada ne donese tekst rezolucije, ili je vaš problem što za bilo koji tekst rezolucije nemate dovoljnu većinu? Možda o ovim odredbama koje sam čitao, tehnički, imate neku većinu, recimo, 108 ili 112 narodnih poslanika, naspram ne znam koliko, ili pokušavate da napravite predlog koji bi bio prihvatljiv za opoziciju, za LDP, pa da na taj način skupite 126. To je legitimno i nemam ništa protiv, ali će se na taj način pokazati ko šta misli u Srbiji i ko je na kakvim političkim pozicijama.
Dakle, problem je što se ovde, pod plaštom forme, izbegava suština. Voleo bih, tako nismo, nažalost, počeli, ali možemo da nastavimo – da razgovaramo o suštini problema i o suštinskim stvarima, ne o tome, čak ni to nije bitno toliko, da li smo mi podneli tekst rezolucije, da li to mora biti na stolu, pa da se na to podnose amandmani, ili to može biti zajednički tekst Skupštine Srbije. Za nas je važan sadržaj.
Sadržaj koji je sada ponuđen od strane Ministarstva za KiM je svetlosne godine daleko od onoga što je kontinuitet državne politike i o tome treba da razmislimo.
Hvala. Grupa narodnih poslanika iz DSS-a postavila je pitanje Vladi zašto se odustaje od sprovođenja Akcionog plana, koje su to okolnosti promenjene kada je Vlada odlučila da vrati povučene ambasadore u pojedine zemlje EU koje su priznale nezavisnost Kosova, zašto se činio diskontinuitet u vođenju državne politike i da li to Srbija na taj način vrši kapitulaciju u tajnosti?
To pitanje je bilo postavljeno Vladi, a dobili smo od Vlade odgovor koji kaže: ''Nova Vlada Republike Srbije ne odustaje od Akcionog plana, već ga delimično usklađuje sa prioritetima koje je postavila, a to su evrointegracija i odbrana suvereniteta i teritorijalnog integriteta zemlje''. Onda sledi još pet - šest stavova, sve u istom smislu, bez konkretnog objašnjenja ili neke veze sa Akcionim planom koji je prethodno, makar delimično, usvojen na prethodnoj Vladi Republike Srbije.
Zatim se u jednom trenutku kaže da u Akcionom planu nije predviđen prekid diplomatskih odnosa sa zemljama koje priznaju jednostrano proglašenu nezavisnost Kosova, pa povratak naših ambasadora ne predstavlja ponovo uspostavljanje tih odnosa. Uopšte mi nije jasno šta to znači.
Dakle, mi nismo do kraja prekinuli diplomatske odnose, nego smo pozvali ambasadore na konsultacije. To je najmanja moguća mera koju je država mogla da učini prema bilo kojoj zemlji koja se usudila da kaže da 15% teritorije Srbije ne pripada Srbiji.
Naravno, na konsultacije se uvek zove privremeno, to traje određeno vreme, ali mora postojati određeni momenat za povratak tih ambasadora. Mi iz DSS-a smatrali smo i pre ovih izbora i smatramo i sada da se taj momenat nije dogodio; znači, ne postoji nijedna nova okolnost koja bi uticala na to da se ti ambasadori tamo vrate.
Poboljšanje odnosa između zemalja EU i Srbije ili nekvarenje odnosa sa pojedinim zemljama EU, što će se demonstrirati sa naše strane povratkom ambasadora, uopšte nije dobar argument, jer su pojedine zemlje EU, bilateralno gledano, drastično pokvarile odnose sa Srbijom time što su priznale jednostrano proglašenu nezavisnost Kosova i Metohije (oni kažu samo - Kosova). To je bila mera sa njihove strane. Urađena je jedna polumera sa naše strane i od nje se sada odustaje, navodno zbog toga što je to neophodno radi odbrane evrointegracije kao nekog modusa u kome država Srbija treba da živi naredno vreme.
Naravno da niko ništa nema protiv evropskih integracija, naravno da je to bila politika DSS-a, i biće ubuduće, ali postoji veliki problem, postoji problem kako mi da komuniciramo sa tim zemljama, kako mi sa njima da ostvarimo realizaciju bilo kakve odluke u pogledu sprovođenja integracija, ako dopustimo da budemo gaženi na ovakav način u bilo koje vreme i bilo kad. Kakvu mi poruku njima šaljemo? Mi njima šaljemo upravo onu poruku koju oni hoće da čuju, barem ogromna većina zemalja EU, a to je da, bez obzira na to šta verbalno kazali, bez obzira na to šta izgovorili, Kosovo i Metohija za nas zapravo nisu bitni, da je bitan samo proces evropskih integracija, da integritet države nije bitan. Jer, ovde su bitna dela, a ne reči. Ono što država čini je ono što se računa, a ne ono što državni zvaničnici izgovore. To je ono što je jako bitno.
Zato smo mi hteli da razgovaramo o svemu ovome i pre nego što su izbori raspisani, ali nije imalo sa kime da se razgovara. To je bio veliki problem. Ovaj odgovor Vlade, zapravo, pokazuje ignorisanje pitanja koje se postavilo i pokazuje da je zaista do kraja propala jedinstvena državna politika prema Kosovu i Metohiji.
Hvala vam, upravo ovim završavam. Hoću da kažem da u daljem toku današnje sednice nema potrebe više da razgovaramo o ovome. Razgovaraćemo kada tačka dnevnog reda bude rezolucija o tzv. kontinuitetu, mi kažemo diskontinuitetu, državne politike kada je reč o Kosovu i Metohiji, pa će tu biti prilike da se razgovara i o ovome što kaže Vlada i o onome kako je došlo do ove rezolucije i njenog sadržaja, o onome što je trebalo da bude na dnevnom redu, a nije bilo, a nadamo se da će biti, pa će građani Srbije da čuju sve i verovatno do kraja razumeju svačije stavove. Hvala vam.
I ovo je na neki način povreda Poslovnika. Dakle, u članu 226. Poslovnika ove skupštine stoji: "Narodni poslanik ima pravo da traži obaveštenja i objašnjenja od predsednika Narodne skupštine, predsednika odbora Narodne skupštine", vi jeste predsednik Odbora, ali nismo od vas nikakav odgovor tražili, "ministara i funkcionera u drugim republičkim organima i organizacijama o pitanjima iz okvira prava i dužnosti ovih funkcionera, iz nadležnosti organa na čijem se čelu nalaze, a koja su im potrebna za ostvarivanje funkcije narodnog poslanika".
Dakle, mi smo odgovor na jedno pitanje dobili u pisanoj formi, na čemu se zahvaljujem Vladi. Mislio sam da imam pravo da, u formi u kojoj smo to pitanje postavili, prokomentarišem taj odgovor, bez potrebe da ulazimo u neku širu raspravu o tome danas. Toliko o vašoj intervenciji u tom delu.
Ne mogu da odolim da se ne setim jednog delića vašeg malopređašnjeg izlaganja. Potvrdio bih ono što ste rekli. Jeste, to su dve potpuno različite vlade: ona prethodna je bila vlada u pokušaju da realizuje državni interes Srbije, a ovo je vlada koja to očigledno i ne pokušava. To je ogromna razlika.
Sada sam preko sredstava informisanja saznao da je Vlada povukla predlog poslednje tačke dnevnog reda, kada je reč o rezoluciji o tzv. kontinuitetu, mi kažemo diskontinuitetu, državne politike u vezi sa Kosovom i Metohijom. Teško mi je da tumačim tu vest.
S jedne strane, ako bi to bilo osvešćivanje Vlade u odnosu na sve greške koje su do sada učinjene od strane vladajuće koalicije kada je reč o načinu na koji se, kobajagi, štitio integritet Srbije do sada, ja bih to pozdravio. Međutim, bojim se da se tu radi samo o potrebi da se izbegne rasprava o jednoj tački dnevnog reda, kada se zna da se mora ući u dugu raspravu po predlogu grupe 108 narodnih poslanika koji je podnet još u junu ove godine.
To ne može da ostane bez komentara. Ne očekujem da će vladajuća koalicija promeniti ovaj kurs koji je sada zauzela, neće promeniti mišljenje o tome da je Euleks nešto što je opasno za teritorijalni integritet Srbije, uprkos činjenici da je portparol Euleksa gospođa Lindal jasno i nedvosmisleno rekla da je jedini zadatak Euleksa podrška ustavu republike Kosovo i pratećem paketu zakona koji ništa drugo ne znači nego nezavisnost Kosova.
Uprkos toj činjenici i uprkos činjenici da je ispipavanje pulsa u Međunarodnom sudu pravde u Hagu, onako kako je to zamislila vladajuća koalicija, kroz nekakvo konsultativno mišljenje, nešto što može koristiti Srbiji, a može čak, po našem mišljenju, okrenuti neke države EU koje do sada nisu priznale nezavisnost Kosova i Metohije protiv interesa Srbije, u trenutku glasanja u UN po tom pitanju, jer je to vrlo opasan način testiranja nečijeg pulsa.
Mnogo je bolje ići vrlo hrabro i otvoreno sa onim sa čim Srbija ima pravo da se brani, tužbom Međunarodnom sudu pravde u Hagu protiv onih država koje su priznale na nelegalan način nezavisno Kosovo i da na taj način dokažemo da je Srbija u pravu, onako kako to jedna dostojanstvena država, koristeći se pravnim sredstvima, mora da učini.
Bojim se da u ovim ključnim stvarima nema nikakve promene, ali videćemo šta je Vlada dalje zamislila. Ispred poslaničke grupe DSS očekujem da će biti sazvana sednica po predlogu grupe narodnih poslanika koja je to tražila, onako kako to član 106. Ustava predviđa.
 Istina je, gospođo predsednice, da je to drugi slučaj. Tada kada sam se javio za reč po Poslovniku da dostavim jedno usmeno obaveštenje poslanicima koji nisu gledali informativne emisije raznih nacionalnih televizija još uvek nije bio dostavljen ovaj papir sa obraćanjem u ime Vlade potpredsednika Ivice Dačića, koji nas obaveštava o povlačenju iz skupštinske procedure Predloga rezolucije. Sada smo to u međuvremenu dobili.
Ovo što ste malopre rekli u odgovoru gospodinu Jovanoviću jeste delimično tačno. To jeste drugi slučaj. Ne možete zato što u jednom slučaju stoji podrobno opisano šta treba da sadrži ono što Vlada dostavlja Skupštini da tumačite da u drugom slučaju to ne treba uopšte da sadrži. Dakle, u svakom od tih slučajeva se podrazumeva da povlačenje predloga iz procedure... Iako je Vlada gospodar vanredne sednice, jer se na njenu inicijativu sednica saziva i sa utvrđenim dnevnim redom održava, ipak, trebalo bi tumačiti Poslovnik tako da i taj ne predlog o povlačenju, nego to obaveštenje o povlačenju bude obrazloženo.
Kada sam prvi put izašao za govornicu pomenuo sam dve mogućnosti. Jedna je da se Vlada predomislila, da je rešila da se vrati na jedinstvenu državnu politiku, da je uočila svoju grešku u tekstu rezolucije o kontinuitetu državne politike shvativši da je u pitanju diskontinuitet sa državnom politikom. To je jedna mogućnost, pa ćemo verovatno ići onim putem kojim bi trebalo da idemo, da predsednica Narodne skupštine tj. vi sazovete vanrednu sednicu Narodne skupštine sa već podnetim predlogom rezolucije 108 poslanika, nakon čega bi se ta rezolucija izglasala. To je povratak na državnu politiku.
Druga mogućnost je da se to prenebregne, da vi ne sazovete tu sednicu, kršeći i dalje član 106. Ustava Republike Srbije.
Treća mogućnost je da Vlada Republike Srbije izađe sa nekim novim predlogom tražeći novu vanrednu sednicu ili pak predlažući amandman na naš tekst rezolucije i pokušavajući da napravi neki kompromis na mestima gde ga verovatno ne može biti.
Ne mogu se praviti kompromisi oko već utvrđene jedinstvene državne politike. Od nje se može jedino odstupiti. Do sada je vladajuća koalicija pokazala da je od jedinstvene državne politike odstupila i to je više nego jasno.
Ovo povlačenje tačke dnevnog reda znači samo jednu stvar, po meni, da to protumačim do kraja. To znači da Vlada Republike Srbije i vladajuća većina ne želi da sluša dva puta o istom, ne želi da im opozicija dva puta govori o jednoj istoj stvari u trenutku kada se raspravlja o rezoluciji o Kosovu i Metohiji koju je ona podnela i da se zatim, nakon što opozicija bude nezadovoljna, bar dobar deo opozicije, a biće nezadovoljna, zato što se amandman opozicije tj. DSS očigledno neće prihvatiti, ponovo raspravlja o istom na vanrednoj sednici, koja se mora sazvati u smislu člana 106. Ustava Republike Srbije. To je tajna svega. Dakle, nema tu neke veće filozofije. Bojim se da je to u pitanju, ništa drugo.
Drage dame i gospodo, ova igrarija očigledno nije dobar način da se reše problemi u Srbiji. Najbolji način za rešavanje problema u Srbiji je vraćanje na jedinstvenu državnu politiku. Kako vladajuća koalicija, koja je, inače, svojim sastavom prevarila građane i njihova izborna očekivanja, nema nameru da to učini, očigledno će vraćanje na jedinstvenu državnu politiku sačekati neka bolja vremena. Ova to, očigledno, za Srbiju nisu.
Članovi 101. i 226. Ovo što je malo ranije izneo gospodin Čedomir Jovanović je zapravo suštinski tačno. Rekao je nešto što treba da se čuje za govornicom u Skupštini Srbije i samo u tom delu, naravno, formalno gledano ga podržavam, jer je govorio o igri skrivalice, o sakrivanju istine od građana u odnosu na ono šta su programi sa kojim si izašao na izbore, šta je ono što se realizuje posle održanih izbora i koja je to politika koju vlast, a vlast je ono što vodi državu, i vladajuća većina sprovodi u državi. To je ono što je tačno u svemu tome.
Mogu da imam makar malo poštovanja za iskren stav, a gospodin Jovanović je ovde izneo, i poslanici LDP-a, jedan iskren stav. Sa tim stavom se potpuno ne slažem, mislim da je naopak, mislim da je duboko protivan interesu građana Srbije. Mislim da je to nešto, ne da mislim, nego sam siguran, što moja pamet, a pogotovo moje srce ne može nikad prihvatiti.
Problem je što oni koji vrše vlast u ovoj državi očigledno skrivaju od građana Srbije da jedan dobar deo njih misli upravo kao Čedomir Jovanović, a to iz nekog razloga ne može da kaže. Razlog je vrlo prost, kalkuliše se sa brojem glasova u državi Srbiji. Kalkulacija sa brojem glasova na izborima zapravo nije ništa drugo nego izigravanje volje građana. To je upravo ono što se vi trudite da radite.
Mi smo u našem nastupu, DSS je bio do sada vrlo korektan i dosledan onome što pričamo. Možda se gospodinu Jovanoviću to čini glupim.
Možda se gospodinu Ostojiću to čini glupim, ali braniti teritorijalni integritet Srbije je vrlo važno. Ti ljudi to kažu, kažu otvoreno, kažu da postoji druga lestvica u prioritetima i definišu ih na drugačiji način i, ponavljam, sa tim se ne mogu složiti, ni moje srce ne može sa tim da se složi.
Problem je u tome što vi koji mi se sada smejete, ovome što sam izgovorio, mislite isto što i oni, a ne usuđujete se to da izgovorite.
Izađite ovde i to javno recite, jer mnogi među vama u privatnom razgovoru sa mnom još u toku prošlog saziva su izgovarali to isto, ali ne za govornicom Skupštine i ne u medijskim emisijama.
Izgovorite to i recite građanima Srbije, pa onda raspišite izbore, pa da vidimo za šta će građani Srbije glasati. Da li je to politika za koju se glasa?
Mi ovde moramo da ulažemo svakojake napore da objasnimo građanima Srbije ono što vi deformišete kao politiku Srbije, do u sitne finese, da bismo objasnili zbog čega je bitan Euleks, zbog čega je bitno protivljenje toj misiji, zbog čega u ovom trenutku ne bi trebalo da se glasa za Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, i to onaj isti sporazum za koji je Demokratska stranka Srbije uložila velike napore da se uopšte nađemo u fazi njegovog potpisivanja, ratifikacije (i to svi vrlo dobro znaju, ptice na grani i mala deca), zbog čega je važno da to sada ne bude.
To je ono o čemu smo hteli da razgovaramo i pre ovih izbora, a to je ono o čemu razgovaramo i posle ovih izbora; to je ona temu koju vi pokušavate da izbegnete i podmećete nam neke druge priče, govorite o konsultativnom mišljenju pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu, skupljate glasove u UN, za koje je veliko pitanje da li će se skupiti. Ne, mi nećemo da rušimo bilo kakvo nastojanje državnih organa Srbije da se zaštiti interes Srbije, čak ni taj pokušaj. Nemamo razloga. Dakle, mora da se uradi nešto, to mi znamo, ali zašto se onda bira gori put, lošiji put od onoga koji je ponuđen kao bolji? Zašto nešto što je manje efikasno od onoga što bi bilo efikasnije?
Zbog čega se pravimo gluvi i slepi na izjave zvaničnika koji predstavljaju određene institucije koje je formirala međunarodna zajednica, kao što je Euleks, i da su došli tu da nam otmu deo teritorije? Molim vas, to su ljudi otvoreno rekli, podržavaju ustav republike Kosovo, podržavaju 40 zakona koji proističu iz ustava republike Kosovo. To je njihova misija. Mi razgovaramo i dalje sa članicama EU i Savetom ministara kao da ta odluka ne postoji, kao da, u najmanju ruku, ne postoji potreba da sa njima to raspravimo.
Ništa drugo mi nismo rekli, ni na kakav haos mi nismo pozivali, samo smo pozvali na ozbiljan razgovor o toj temi. Bez tog razgovora ne može da se ide ozbiljno dalje zato što će svi problemi koji nastaju iz svega toga da nas sačekaju na prvom sledećem koraku, kao državu, a pogotovo one koji su preuzeli na sebe odgovornost vlasti. Sem ukoliko, kao što sam rekao, ne misle isto što i Čeda Jovanović, a u ovom trenutku to ne mogu da kažu. Onda će se to, takođe, pokazati u jednom trenutku.
Stvarno vam čovek ispravno kaže, izađite sa nečim, izađite sa nekim stavom. Onaj stav koji ste izneli u Predlogu rezolucije koji ste povukli, taj stav, za one koji znaju da čitaju između redova (u svakom slučaju ćemo mi u tome pomoći i onima koji ne znaju pa će lako pročitati), jeste zapravo stav odustajanja od borbe za teritorijalni integritet; on ostaje samo ad verbis, ništa ne postoji u realnom političkom životu kada je reč o tome. To prosto tako ne ide. Na taj način mi ne možemo da zaštitimo svoj interes. Zato se opredelite šta ćete da radite. Morate biti otvoreni.
Zaista očekujemo da sazovete ovu sednicu koju smo mi tražili, pa da vidimo na toj sednici kakav je stav, da li ima kompromisa ili nema. Verujem da ga nema, jer o ovim ključnim pitanjima vi ne razmišljate isto kao mi. I, dobro, to će neko sutradan ceniti. Hvala.