Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Miloš Aligrudić

Miloš Aligrudić

Nova Demokratska stranka Srbije

Govori

 Gospodine Dačiću, primer koji ste naveli da biste spočitali Demokratskoj stranci Srbije nekakvu nedoslednost kada je reč o izboru Tomislava Nikolića za predsednika Skupštine, potpuno neadekvatan. Vi znate kako je došlo do tog izbora, tako što predsednik Narodne skupštine nije bio izabran dva meseca i zato što su određeni rokovi isticali, što je isticao rok za izbor vlade u to vreme.
Jednostavno, tražila se skupštinska većina koja nije mogla biti formirana. Još na samom početku razgovora tada među svima nama bilo je reči o tome da se izabere neka ličnost za predsednika Skupštine, koji bi makar tehnički vodio Skupštinu, do izbora nove vlade, do izbora predsednika Skupštine. Tako je došlo do toga. To je posledica te tenzije i te napetosti, i to je već bilo jednom objašnjeno zasvagda.
Što se tiče promene politike, mogu na reč da vam verujem sve što vi kažete, mogu čak da poverujem da vi iskreno, možda i lično mislite da tu politiku niste menjali, ali znate kako, u političkoj praksi, u radu Narodne skupštine i državnih organa meri se samo ono što se realno vidi i ono što papir trpi.
Ono što ovaj papir, koji nam je mandatar jutros predao, je istrpeo, tu nema reči o podršci bilo čemu od onoga čime ste se vi odlikovali kada je reč o nacionalnoj politici. Tu nema ničega. Možda ćete vi kao potpredsednik vlade, koji će biti markantna i značajnija figura od samog premijera iznedriti tu politiku i odliku van svakog papira, ali ono što je danas prikazano nama, ono što smo slutili, od toga nema ništa.
Što se tiče vas, gospodine Obradoviću, morate pažljivije slušati ono što govorim da biste mogli uspešno replicirati. Naime, ni jednog trenutka nisam negirao mogućnost da je između naše dve političke stranke bilo razgovora o eventualnoj poziciji zamenika predsednika vlade, ali sam odlučno negirao ono što ste rekli da je bilo obećano da će se doneti isti ovakav zakon ili zakon sa ovakvim smislom. O tome nikada nije bilo reči.
Bilo je reči samo o tome da će se pozicija menjanja premijera u pojedinim trenucima u vladi vršiti unutrašnjim aktom vlade. To je pouzdano tačno, ovo što vam tvrdim. Ako to nije tačno, izađite i recite. Dakle, to sam govorio u kontekstu donošenja jednog nakaradnog i neustavnog zakona u Narodnoj skupštini Republike Srbije, a ne u kontekstu objašnjenja toka redosleda ili sadržaja pregovora koji su vođeni.
Nasloniću se na reči mog prethodnika i njegovu želju da izabere što pre Vladu Republike Srbije. Tu želju baš svi ne delimo, jer mislim da će svaki dan sa tom Vladom Republike Srbije biti nesreća za ovu zemlju, pa mi se baš mnogo ne žuri, a i kada se to večeras dogodi želeo bih da to što pre prođe. To je stvar vrlo jednostavna.
Što se tiče drugih stvari, nisam baš sklon da lako prihvatim paušalno deljenje ocena ili instrukcije ili dobre, dobronamerne pokude naših kolega u Skupštini, naročito predsednika poslaničke grupe SRS Tomislava Nikolića, jer se bojim da, barem kada je reč o DSS, to baš nije u kontekstu onoga o čemu sam pričao.
Sve zbog čega smo se mi javljali za reč, uključujući i ove moje replike, odnosile su se isključivo na politiku koje nema, a to je politika Mirka Cvetkovića i njegov prazan mandatarski papir koji se jutros našao pred nama i zbog kojeg diskutujemo. To je osnova mog javljanja za diskusiju.
Svaki put otkada sam navodno bio izazvan od strane kolege SPS, nisam zaboravio to da pomenem. To je centralno mesto. Nemam nikakav problem sa kolegama iz SPS, oni imaju problem sa sobom, ali nije nikakav problem sa drugim nivoima vlasti.
Nemojte spočitavati da moji govori ili nešto što ovde izgovorim može dovesti do toga ili zvučati kao alibi za nepoštovanje bilo čijeg sporazuma sa bilo čije strane koji je potpisan za jedan nivo vlasti, kao što je recimo grad Beograd.
Ako je to u pitanju i ako ove moje reči, a može se stenogram uzeti, mogu poslužiti kao alibi ili osnov za povlačenje iz ugovora, strane koja je taj ugovor potpisala, onda to ne može biti svakako pitanje za mene iz DSS.
U ovom drugom delu izlaganja reći ću par stvari koje nisam stigao da učinim u prvom, o nečemu što bode oči u ovom ekspozeu i nečemu što nema u ovom ekspozeu.
Dakle, na 12. strani papira koji smo dobili, koji je precizno, kao što to neko reče, pročitao mandatar, stoji da će nova vlada Republike Srbije nastaviti politiku striktnog poštovanja međunarodnog prava i neodložnog izmirenja svih međunarodnih obaveza.
Na strani 2. stoji, između ostalog, opisujući neku svoju spoljnopolitičku ulogu koja ovde nije do kraja definisana, da će vlada Srbije nastojati da unapredi odnose sa SAD, sa ciljem da najveća svetska sila pri rešavanju sporova na području Balkana u većoj meri uvažava interese Srbije i srpskog naroda. Pazite sada kakva tu kontradikcija postoji.
S jedne strane se kaže da će Srbija nastaviti politiku striktnog poštovanja međunarodnog prava, a s druge strane će vlada nastojati da unapredi odnose sa SAD, koje su oličenje nepoštovanja međunarodnog prava po više osnova. Setimo se samo odluke SAD da se ne poštuje Međunarodni krivični sud u Rimu, koji za njih praktično ne postoji, koji je proistekao iz odluke UN, koji za SAD uopšte nije bitan. Pomislimo sam na kršenje međunarodnog prava od strane SAD kada su priznale lažnu tvorevinu Kosovo i time su zapravo otvorile ozbiljan bilateralni problem u našim odnosima. On je realan i on postoji, on se ne može ignorisati.
Zato smatram da stavite u ekspoze ili izreći u smislu objašnjenja nekih naših spoljno-političkih strategija da će vlada Srbije nastojati da unapredi odnose sa SAD samo po sebi ne znači ništa.
Dakle, glavno pitanje koje se postavlja ne samo u odnosu na SAD, nego i na ostale države koje su priznale nezavisnu lažnu državu Kosovo, na koji način se uopšte misli da se ti odnosi s tim državama neguju, unaprede ili poboljšaju, ukoliko se ovo ključno pitanje koje je sporno u našim bilateralnim odnosima ne otkloni.
Ovde ne vidim nikakvu vrstu strategije, ni taktike, na koji način bi se ovo pitanje stavilo na dnevni red u bilateralnim odnosima između naših država i na koji način bi se ono otklonilo. Dakle, tu mora da postoji neka strategija. Ako ne postoji strategija u bilateralnim odnosima, mora da postoji neka druga diplomatska strategija o kojoj smo pričali na samom početku, a koja se uopšte ne može ni nazreti iz ovog ekspozea, a to je koja će diplomatska i pravna sredstva, iako se to samo navodi u ekspozeu, država Srbija upotrebiti da dođe do ovog krajnjeg cilja.
Znam da nije lako da neke države koje su donele odluku o priznanju nezavisnosti dela naše teritorije tu odluku povukle, znam da je to proces koji je jako komplikovan i složen, ali me interesuje šta vlada Republike Srbije planira da učini na tom polju, koja su to sredstva, šta je sa tužbama međunarodnom sudu, sa tužbama protiv onih država koje su priznale nezavisno Kosovo, šta je sa našom borbom u sistemu UN.
Dakle, ništa od toga ovde nije spomenuto. Mi smo o tome čak mogli da čujemo od dosadašnjeg ministra spoljnih poslova nekoliko sentenci u proteklih nekoliko meseci, nekoliko mogućih najava, nekoliko nedorečenih stvari, a u ekspozeu mandatara ni jedne jedine reči o tome.
Kada je reč o strategiji spoljnopolitičkih odnosa, od toga tek nema ništa, zato što se ovde navodi da je ideja da vlada Srbije obrati pažnju i sarađuje sa svim zemljama sveta. Pa to je fenomenalno. Svaka vlada bi u nekom svom ekspozeu, svaki mandatar bi u svom ekspozeu rekao da je potrebno sarađivati sa svim zemljama sveta.
Međutim, postoji problem, ova država se suočava sa grupom zemalja koje ne priznaju njenu samobitnost i teritorijalni integritet i sa drugom grupom zemalja, koja je srećom još uvek veća od ove prve, koja poštuje integritet Srbije. Tu mora da postoji neka fina razlika u taktici kada je reč o tim odnosima. O tome ništa ni reči nema.
S druge strane, postavlja se pitanje kada je reč o odnosu prema Kosovu i Metohiji, kada je reč o odnosu prema secesionistima dela naše teritorije, kakav je odnos prema tim licima koja su izvršila tu secesiju ili pokušala da izvrše secesiju dela teritorije. Šta je sa krivičnim prijavama domaćeg tužioca protiv Tačija, Sejdiua i ostalih? Da li možemo ostati gluvi i nemi šta se dešava s tim stvarima? Nemoguće je da u ekspozeu mandatara nemamo bilo kakav osvrt na te okolnosti, jer one su od suštinskog značaja itd.
Sve u svemu, da ne dužim, pošto vreme ističe, zaključiću, kao što sam i prvi deo izlaganja zaključio. Papir koji se nalazi ispred nas ili govor mandatara je jedno veliko ništa, iz koga će proisteći glasanje o vladi koja će biti izglasana, na osnovu čega će nastati svašta, a to svašta nikakve veze nema sa interesom Srbije, niti sa interesima građana Srbije, već isključivo ima veze sa interesima onih koji su formirali ovu vladu, od domaćih tajkuna do stranih centara moći, čiji je jedini cilj da se stvore uslovi u narednom periodu za legalizaciju novog fakticiteta. a to je nezavisnost dela naše teritorije.
Voleo bih da grešim u ovome, voleo bih da me vaše aktivnosti u budućnosti demantuje i voleo bih da nisam u pravu, da ova vlada ipak uradi nešto korisno za građane Srbije, jer je to pre svega interes, a sve drugo nije bitno, ali se bojim da toga neće biti.
Bojim se da je to ta ružna i turobna slika koja nas čeka u spoljnim odnosima. Kada je reč o unutrašnjim političkim odnosima, bojim se da smo sada konačno dobili vladu koja liči na vreme Slobodana Miloševića, kada se neko iz nekog drugog mesta, a ne iz Nemanjine, bavi uređenjem političkih odnosa unutar same vlade i spajanjem nespojivog u jedinstvenu celinu. Srećno vam bilo, mada ne verujem.
Povod je ovaj amandman i tu bi se moralo dodati još ponešto. Naravno, ovo je radi povezivanja stvari. Kada je reč o prelaznim i završnim odredbama, govorim o članu 20, tu stoji šta Ministarstvo poljoprivrede preuzima: uprave za veterinu, zaštitu bilja, šume i poljoprivredno zemljište, koje prestaju da rade itd. Nigde se ne navodi šta se preuzima od poslova zaštite životne sredine.
Kada je reč o članu 20, tu se vidi da Ministarstvo poljoprivrede preuzima sledeće: sistem zaštite i održivog korišćenja prirodnih resursa (vazduha, voda, zemljišta, mineralnih sirovina, šuma, riba, divljih biljnih i životinjskih vrsta), izradu strateških dokumenata, planova i programa istraživanja u oblasti održivog korišćenja energije i obnovljivih izvora energije i inspekcijski nadzor u oblasti održivog korišćenja prirodnih bogatstava i zaštite životne sredine. To je direktno prepisano iz delokruga sadašnjeg Ministarstva zaštite životne sredine. Ne vidi se kasnije da li se za Ministarstvo poljoprivrede iz Ministarstva životne sredine preuzimaju zaposleni, postavljena lica, prava i obaveze, predmet i oprema, sredstva za rad, arhiva koja je potrebna za vršenje nadležnosti u ovoj oblasti.
Ovo bi, zapravo, bio prvi put da se Ministarstvo poljoprivrede bavi i ovim poslovima koji se tiču obnovljivih izvora energije, bez obzira na to što je moguće da se zamisli da se bio-masa delimično stvara aktivnostima u poljoprivredi. Znači, na ovaj način definisani poslovi, koji se prenose iz zaštite životne sredine u poljoprivredu, ne mogu se objasniti nikakvom logikom. Verujte, koliko god smo tražili i gledali u pozitivnim propisima, naravno kada je reč o pozitivnom stranom zakonodavstvu koje bi bilo neka vrsta referentnog osnova za utvrđivanje realnosti ovakvog predloga, ovoga nema nigde.
Dakle, zaista smo se trudili da to nađemo. Dakle, ovako definisani poslovi ne postoje ni u jednom jedinom ministarstvu poljoprivrede u Evropi.
Smatramo da se oduzimanje ovoga Ministarstvu za zaštitu životne sredine i prebacivanje u drugo ministarstvo ne može na bilo koji drugi način definisati nego kao jedna vrsta političke trgovine, kada je reč o kadrovima koji bi preuzeli pojedina ministarstva i šta je prema vašem koalicionom dogovoru za nekoga dopustivo a za nekoga nedopustivo da preuzme i da radi. Opet je to jedno te isto, opet se vraćamo na iste prigovore koje smo imali kada je reč o drugim ministarstvima i opet se ne vidi ni jedan jedini rezon u svemu ovome što je urađeno.
Ja vas najlepše molim, pokušajte da razmislite o ovome o čemu govorimo i pokušajte da usvojite neke od ovih amandmana koje predlažu poslanici opozicije kako bi se koliko-toliko unormalio ovaj zakon. Ako neko ovde izađe i objasni u čemu se ovde sastoji rezon kada je reč o odredbi člana 20. i zbog čega se na ovaj način osiromašuje Ministarstvo za zaštitu životne sredine, a sa druge strane, ako se sećate, opet obogaćuje prostim prepisivanjem pasusa iz člana 11. kada je reč o infrastrukturi, ako to neko može da mi ovde objasni, ja bih mu zaista čestitao na tome. Mislim da je to apsolutno nemoguće.
Prirodno je, i ja sam to rekao javno pred novinarima, rekao sam za ovom govornicom, da vladajuća koalicija pokuša da napravi ministarstva i njihovo ustrojstvo i prema svom aršinu, prema nekom svom dogovoru i da se na jednostavniji i lakši način realizuje sam sporazum koji oni prave. Niko to ne spori, nije to problem. Problem je u tome što kada vi pokušate da realizujete vaš sporazum ono što pišete u zakonu zvuči nelogično, stvara probleme i stvaraće probleme u realizaciji poslova tih ministarstava. Naći ćete se pred ozbiljnim problemima. Ti problemi će se realizovati u praksi, realizovaće se kroz podnošenje predloga zakona koji će doći pred ovu skupštinu.
Sledstveno tome, naići ćete na milijardu problema kada je reč o odgovoru ove skupštine na predloge zakona koje budemo videli, a da ne pričamo šta će sve biti u praksi, šta će se sve dešavati u onim poslovima iz delokruga tih ministarstava i kada je reč o kontroli, kada je reč o inspekcijskom nadzoru, kada je reč o ljudskim resursima potrebnim za obavljanje poslova, kada je reč o uštedi u radu organa državne uprave. Jer, da biste uštedeli u radu organa državne uprave neophodno je da se sama državna uprava, aparat, na jedan racionalan način postavi. Iz Predloga ovog zakona se vidi da to uopšte neće biti lako.
Sasvim suprotno, kao što smo i prošlih dana govorili, iz Predloga ovog zakona se naslućuje da će tu biti brojnih zapošljavanja, da ćete tu dovesti neke nove kadrovske resurse da bi to moglo uopšte da funkcioniše.
Jer, uopšte se ne vidi zamisao, uopšte se ne vidi gde je vodilja, uopšte se ne vidi na koji način vi mislite sve ovo što ste istumbali da povežete u jednu smislenu celinu i kako ćete da iskoristite postojeća kadrovska rešenja i postojeće ljudske resurse u organima državne uprave da biste ove poslove završili.
Dakle, po meni, ovo deluje aljkavo urađeno i verovatno ste i sami toga svesni. Ako ne budete ovo popravljali... Mada, kod popravljanja postoji jedan veliki problem: ako budete popravljali zakon u međuvremenu, time ćete priznati da ste napravili grešku u ovom trenutku, a grešku u ovom trenutku pravite zato što ste pravili politički sporazum navrat-nanos, pa ste onda navrat-nanos i pisali ovaj zakon, bez previše udubljivanja u problematiku. Tako ćete sebi vezati ruke. Meni nije tu preterano žao zbog vas, nego mi je žao zbog krajnjih budžetskih korisnika u ovoj državi, zbog građana koji će na kraju da snose posledice vaših grešaka, onoga što vi radite.
Sve je to zbog toga da biste navrat-nanos napravili jednu vladu čiji ciljevi nama uopšte nisu jasni i čija politika uopšte nije jasna, o čemu smo već govorili danima, čija politika će verovatno biti još nejasnija kada čujemo ekspoze budućeg predsednika Vlade, odnosno mandatara za predsednika Vlade.
Opet ponavljam, tu priču ćemo otvoriti kada čujemo ekspoze, ako nam budete dali makar malo vremena da ga pročitamo, ukoliko bude podeljen u pisanom obliku. Onda ćemo otvoriti ovu diskusiju na valjan način, kada je reč o samoj politici Vlade.
Čitanjem Predloga zakona o ministarstvima i pojedinih njegovih delova da se zaključiti ono sasvim drugo – da je to jedna teško povezana celina, zapravo da te celine i nema, da se sastoji od cepkanih delova, da se sastoji od trulih kompromisa kada je reč o potencijalnim kadrovskim rešenjima.
To se sve naslućuje iz ovoga, a vi, dame i gospodo, izvolite pa u danu kada mandatar bude dao svoj ekspoze demantujte ovo o čemu smo mi govorili. Ja se samo bojim da odgovore na ova pitanja nećemo dobiti toga dana, bojim se da će to sve biti preskočeno, ali verujte nam da će sve to što gospodin mandatar nove vlade ne bude rekao tog dana biti svakako rečeno sa naše strane, da će na to biti ukazano na vrlo jasan i precizan način i da će to biti, naravno, naša dalja osnova kritike te vlade za koju smo u startu ubeđeni da neće biti sposobna da iznese ni ono što obeća, a da ne govorim o onome što neće ni obećati. Sigurno ne može obećati da će da zaštiti na valjan način državne interese Srbije, jer to zapravo nikada nije ni bio, niti će biti njen cilj.
Kada smo prvi put razgovarali o toj podeli odbora, istina, bio je dogovor da bude pola-pola; znači, polovina strankama koje predstavljaju vladajuću koaliciju, pola strankama koje su opozicija u parlamentu. To je sve u redu. Sada, kako je došlo do toga da nešto što je zaista među prvim stvarima, da kažem, pikovano u prethodnom dogovoru koji smo imali u prisustvu...
I Oliver Dulić je bio na tom sastanku, koliko se sećam, znam da sam video neki papir kasnije, i danas mi je Nada Kolundžija pokazala papir u kome se ne vidi da je Oliver Dulić to zaokružio...
Znate šta, ne mogu da tvrdim da je neko to namerno učinio da bi se Demokratska stranka Srbije osetila povređenom. Ne mogu, jer nemam dokaza za to. Činjenica je da smo mi sve vreme mislili da taj odbor pripada nama. Našeg čoveka smo poslali na taj odbor, uvereni da će biti biran za predsednika i na kraju smo videli da to nije tako. Dakle, ako je nesporazum, slažem se sa predsedavajućom, njega valja rešiti. Mislim da možemo da ga rešimo u ponedeljak. Naravno, voleo bih da je u pitanju samo nesporazum, zaista. Treba da pogledamo sve te odbore još jednom i da vidimo šta je to od tih odbora što je opozicija zaista tražila u momentu kada smo razgovarali. U tom smislu bi nam bila potrebna pomoć i kolege iz Srpske radikalne stranke da to pogledamo.
Potpuno sam siguran da smo na tom sastanku jasno i glasno rekli, a tom sastanku je prisustvovao Rade Obradović, potpredsednik Skupštine, da je Odbor za trgovinu držala opozicija u prethodnom sazivu i da to ostaje na strani opozicije. Srpska radikalna stranka nije tražila mesto predsednika Odbora za trgovinu u našim razgovorima. Iz toga je proistekao vrlo logičan zaključak da to mesto pripada DSS-NS, s obzirom na to da Liberalno-demokratska partija nije u tom trenutku, pa ni kasnije, izražavala želju za predsedavanjem tim odborom.
To je ono što ja znam. Možda postoje stvari koje ne znam. Možda postoji nešto da je ova čitava stvar ispuštena u međuvremenu. Očigledno je onda u pitanju nečija omaška, ili nekoga ko je zapisivao, ko je draftovao i zapisivao po ovom tekstu ili je nešto drugo u pitanju. Ne mogu da tvrdim da je nešto drugo u pitanju. Prosto neverovatno. Znate, G17 plus ima i Odbor za trgovinu, pa će imati Odbor za privatizaciju.... (Iz sale: Neće.) Ne, ko drži, SPS? Svejedno. Ne može ovako da ostane. Kada želite neki odbor i navedete to na početku same priče da je to deo podele, mislim da je krajnje nefer da se nešto drugo dešava.
Zamolio bih gospođicu Natašu Jovanović iz Srpske radikalne stranke, možda može ona nešto da nam pomogne i da nešto kaže o tome. Ona nije DSS. Ljudi se nisu izjašnjavali, niti im je naročiti interes da vode Odbor za trgovinu, turizam i usluge. Prosto da vidimo o čemu se radi.
Član 104. i član 27. Poslovnika Narodne skupštine. Gospođo predsednice, način na koji ste se narodnim poslanicima maločas obratili je više nego uvredljiv. Vi znate da je danas petak, a petak nije dan za rad Narodne skupštine pa danas radimo. Rad posle 18 časova je izuzetak od pravila. Vi ste u stanju da sprovedete taj izuzetak od pravila, to ste i učinili, to ste činili svih prethodnih dana. Koliko shvatam i kako sam čuo, namera vladajuće koalicije je da večeras bude glasanje. Sada je 21.37 časova. Vi na sve to nalazite za shodno da narodnim poslanicima, koji su danima u ovoj sali, pogotovo narodni poslanici opozicije, uglavnom sede na svojim sedištima, prate zakon koji je na dnevnom redu i neki put možda ustanu i stanu na dno sale da protegnu noge, savetujete da se prošetaju, da ne ometaju vas koji radite. Šta vi to radite? Vi predsedavate i opominjete druge narodne poslanike. Ako mislite da neko krši red, imate odredbe Poslovnika pa ih primenite, opomenite poimence svakoga od onih koji su kršili red u sali. Ne vidim da se iko od drugih narodnih poslanika žalio na to, nisam čuo, možda ste vi čuli.
Mislim da to što ste izgovorili nema nikakvog smisla. Najpametnije bi vam bilo da vodite ovu sednicu na način koji dolikuje i da poštujete dostojanstvo svih narodnih poslanika, bez razlike i da, naravno, u nekom trenutku (a mislim da je taj trenutak već nastupio) prekinete ovu sednicu i njen nastavak zakažete za razumno vreme, a to bi bio, prema Poslovniku, utorak sledeće nedelje u 10 sati.
Ako to ne možete iz bilo kojeg razloga, zakažite za ponedeljak u 10 sati ujutru. Mislim da stvarno nema smisla, kada ne postoji nikakav ustavni rok koji ističe, na to smo vam hiljadu puta ukazivali, da se tera mak na konac i da se požuruje sa nekim procesom na silu, bez ikakve potrebe.
Poslanici DSS-NS su se uglavnom danas javljali po sopstvenim amandmanima. Bilo je u nekoliko slučajeva prilike da se javljamo i povodom amandmana drugih, zbog toga što je na to ukazivala potreba da se prodiskutuje o nečemu što je zaista sporno u određenom članu Predloga zakona u odnosu na postojeći zakon. Vrlo malo smo se javljali po Poslovniku, sem onda kada je to bilo neophodno i nužno. U nekoliko navrata smo koristili odredbe Poslovnika da bismo skrenuli pažnju da postoji problem što se tiče dogovora o jednom odboru u Narodnoj skupštini, to je istina.
Kada sve to saberete, teško može da se desi da su poslanici DSS-NS vama ometali rad, na bilo koji način uticali na beskrajno trajanje ovog radnog dana, a ne bih to tvrdio ni za druge poslanike, pogotovo što smo svi bili svedoci da su se poslanici javljali da diskutuju o amandmanima koje su podneli, što je njihovo pravo i obaveza prema građanima koji su ih birali u ovoj državi.
Čak i ako narodni poslanik ustane sa svog mesta, protegne noge i obrati se drugom narodnom poslaniku, sasvim daleko od mikrofona, sasvim daleko od mesta na kome se narodni poslanici obraćaju drugima i građanima Srbije, ako to vama smeta jer ste preumorni pa vam titra ispred očiju, to ne znači da vam to daje za pravo da vređate narodne poslanike. Nemate pravo da to činite i molim vas da se izvinete, pošto ste se obratili neodređenom broju narodnih poslanika kada ste tu primedbu izneli.
Najlepše vas molim da ovu raspravu danas privodimo kraju. Zaista ne mislim da ima potrebe ili ikakve svrhe da se sedi i raspravlja do 10 - 11 večeras ili da se glasa u ponoć. Nikakvih razloga za to nema. Ako rasprava nije iscrpena do razumnog vremena, onda se ona prenese na sledeći radni dan, završi se u sledećih pola sata ili sat, zakoni se objave u "Službenom glasniku", ionako ste napisali tamo, što ćete sigurno izglasati, da stupaju na snagu danom objavljivanja (što, naravno, nije u redu ali tako će verovatno biti) pa onda negde od 12 sati, jedan, tog dana nastavite sa daljim programom rada, kako ste zamislili.
Molim za malo vaše pažnje, gospodine Ristiću. Greška jeste učinjena, samo se ja ne bih složio s vama da je u pitanju greška administracije ili službi, a pogotovu ne mogu da se složim s rečima da treba nekog tamo sankcionisati. To je za mene apsolutno nedopustivo.
Čak i ako neko iz Službe pogreši, neko ko potpisuje tekst izveštaja, a potpisuje ga predsednik Odbora, valjda čita taj izveštaj. Ako neko učestvuje u radu Odbora i ako se glasa i utvrdi se iz zapisnika o glasanju da je glasano da se prihvati amandman gospodina Milićevića, a da se odbije amandman gospodina Delića, koji su u istovetnom u tekstu, onda to znači da je moguće da je službenik pogrešio, ali nije moguće da ste vi tu pogrešili.
Nemoguće je da, kao predsednik Odbora, niste čitali tekstove amandmana. Nije moguće da niste videli da amandman gospodina Delića glasi da se brišu reči: "izuzev inspekcijskog nadzora u oblasti vazdušnog saobraćaja", te da amandman gospodina Đorđa Milićevića glasi da se brišu reči: "izuzev inspekcijskog nadzora u oblasti vazdušnog saobraćaja". To je isti tekst. Morali ste da obratite pažnju na to.
Ako niste obratili pažnju na to, a glasali ste po automatizmu tako što ste pripadniku vladajuće koalicije dali mogućnost da mu amandman bude prihvaćen, a da pripadniku opozicije amandman bude odbijen, onda ste vi napravili grešku, nikakav službenik.
Moguće je da je greška u tome da se amandman gospodina Milićevića nalazi i na jednoj i na drugoj strani izveštaja, i na strani izveštaja da je prihvaćen i da je odbijen. To mogu da prihvatim kao grešku. To je administrativna greška. Niko takvu grešku ne bi posebno reklamirao.
Ovde se problem rađa u drugom smislu, drugom nivou. Zato što je jedan amandman sa istovetnim tekstom odbijen jer ga je podneo narodni poslanik pripadnik opozicije, a drugi amandman sa istovetnim tekstom je prihvaćen. To nema veze sa Službom. To ste morali vi da primetite.
Ako mi kažete da to niste primetili, jer drugačije se greška nije mogla potkrasti, onda znači da vi, gospodine Ristiću, ne radite dobro svoj posao kao predsednik Odbora za pravosuđe i upravu. Tu nema druge tajne, to je tako prosto, to je vrlo jednostavno.
Verujte mi da ne mogu da prihvatim tezu da se izgovori za ovom govornicom da će snositi posledice neko u Službi, i to lica koja primaju tri ili četiri puta manju platu od nas narodnih poslanika, koji sigurno imamo platu veću od njih za onoliko koliko nam je veća i odgovornost, a pogotovo kada je reč o ovom nivou odgovornosti.
Pustite slovne greške. Pustite to da li se nešto u tekstu potkralo pa se u kompjuteru prilikom prekucavanja premestilo na drugu stranu. To može da se desi i nikada niko ne bi reagovao na to. Mi reagujemo na ovu drugu stvar. Možda je greška, ali to je mentalna greška. Greška je sa vaše strane i ne možete je prebaciti na bilo koga drugog.
U redu je, predstavnik predlagača je sada rekao da se prihvata i amandman Božidara Delića jer je logično, istovetan je tekst, i to je nešto što može da zadovolji u ovoj situaciji, ali vaše obrazloženje je, gospodine Ristiću, apsolutno nezadovoljavajuće, uvredljivo. Nemojte to nikada da radite. Nemojte prebacivati na ljude koji su nevini i koji predstavljaju službenike u ovoj državi svoju grešku, ono što ste vi počinili iz nesmotrenosti i zato što ste bili nepažljivi kao predsednik Odbora za pravosuđe i upravu.
Dame i gospodo iz vladajuće koalicije, mi ne možemo vama da pišemo zakone. To je vaša obaveza. Vi hoćete da napravite zakon o ministarstvima, hoćete da ga upodobite vašem interesu, vašim koalicionim sporazumima. Vi to treba da činite.
Da mi imamo obavezu da vam pišemo zakone, da bismo vam napisali ovu odredbu, kao i odredbu čl. 11, 20. itd., trebalo bi da potrošimo tri ili četiri dana, da uložimo značajne napore i snagu u to, jer ono što ste vi prema nazivu ovog ministarstva hteli da izvedete, to nema nikakve veze sa onim što ste napisali.
Neko od vas je pročitao negde da u uporednoj praksi postoji spoj između ministarstva za zaštitu životne sredine i prostornog planiranja, što je tačno, zato što je moguće prostorno planiranje povezati sa zaštitom životne sredine. Osim naziva, sve drugo sa ovom intencijom nema nikakve veze.
Šta ste vi uradili? Iz odredbe koja se tiče Ministarstva za infrastrukturu bukvalno ste izbrisali jedan ceo pasus i kao takav ga preneli u Ministarstvo za zaštitu životne sredine. Zatim ste nešto drugo uradili. Iz Ministarstva za životnu sredinu ste opet brisali pojedine odredbe, pa ste ih premeštali u Ministarstvo poljoprivrede. Potpuno nekritički, ne menjajući ništa značajno u sadržaju teksta, ne pokušavajući da na suštinski način povežete prostorno planiranje sa zaštitom životne sredine.
To se povezuje na drugi način. Nemoguće je prosto iseći, kao makazama, reči koje stoje u opisu poslova jednog ministarstva, prilepiti ih na poslove drugog ministarstva i reći - tako smo povezali prostorno planiranje i životnu sredinu. To je neverovatno.
Ako ste stvarno hteli da povežete prostorno planiranje sa životnom sredinom, što je moguće (u nekim zemljama to jeste praksa), onda morate definisati prostorno planiranje kroz delokrug ministarstva u zakonu i odredbama povezati prostorno planiranje sa zaštitom životne sredine da bi se mogla tačno ustanoviti veza.
Iz ovoga kako ste vi uradili proističe da neposrednu vezu sa zaštitom životne sredine ima izdavanje građevinskih dozvola. Verujte mi da nema. Nema ni građevinski inspekcijski nadzor, nema ni urbanistički inspekcijski nadzor. Može da ima, ali ne na način kako ste napisali.
Tako da se, u stvari, objašnjenje svodi u političkom smislu na krajnje prostu stvar. Hteli ste da napravite opet nešto malo političke trgovine, pomislili ste - e, super, spojili smo prostorno planiranje i zaštitu životne sredine, što nije neuobičajeno u pozitivnoj pravnoj praksi, time ćemo zamazati oči, sjajno, leglo je kao kec na dvanaest, i onda ovi iz opozicije neće moći da se bune.
Pa, nije tačno. Ima jedan problem. Mi iz DSS i NS čitamo tekst predloga zakona koji nam date, ne čitamo samo naslove. Da smo se zadržali samo na naslovu, rekli bismo – pa, dobro, to je uobičajeno, zašto da ne? Problem je u tome što mi pročitamo i tekst pa pogledamo šta ste napisali. To što ste napisali nema nikakve veze sa onim što ste navodno hteli. To je ceo problem.
Dakle, čini mi se da je mnogo važnije bilo izbaciti nešto iz Ministarstva za infrastrukturu, premestiti u drugo ministarstvo, zavisno od toga koja će od političkih stranaka kontrolisati koje ministarstvo, nego zaista i suštinski povezati prostorno planiranje sa zaštitom životne sredine. To je ono što ste vi hteli da uradite.
Mi ne možemo da vam to pišemo, niti nam pada na pamet, ali možemo da vam predložimo nešto drugo – da makar vratite na ono kako je pisalo u dosadašnjem tekstu zakona o ministarstvima. Manje je komplikovano, manje je nakazno sa normativnog i sa suštinskog aspekta, lakše je i bolje za sve nas.
A vama predlažemo da tu vašu političku trgovinu između sebe izoperišete na neki drugi način. I, ponavljam vam, ne morate to da radite kroz predlaganje i donošenje nakaznih zakonskih normi. Hvala vam.
Poštovane dame i gospodo, danas smo nešto pre 12,00 sati, za kada je bila zakazana današnja sednica, dobili papir koji je obaveštenje narodnog poslanika Marka Đurišića da povlači amandmane od 1 do 5, pod brojem 011-1268/08, na Predlog zakona o ministarstvima, koje je podneo 1. jula 2008. godine.

Da pojasnim, tu je reč o onim amandmanima čiji je smisao da se u Predlogu zakona o ministarstvima ukine Ministarstvo za ljudska i manjinska prava i poslovi pripoje Ministarstvu pravde. Na kraju krajeva, to je juče i bio razlog zbog čega su poslanici DSS i NS izlazili za govornicu i pokušali poslanike vladajuće koalicije, a pre svega ovlašćenog predstavnika predlagača, gospodina Vlatka Ratkovića, da pitaju da li vladajuća koalicija ima stav o tome šta je njihov predlog zapravo, da li imaju 23 ili 24 ministarstva u Predlogu, da li u njihovom predlogu, onome kako ga oni vide, postoji ministarstvo za ljudska i manjinska prava ili to ministarstvo ne postoji?

Ovo nismo džabe pitali, jer narodni poslanik Marko Đurišić, koji je potpisao te amandmane, istovremeno je i predsednik Izvršnog odbora DS, bio je šef kampanje izbornog štaba te političke stranke na izborima. To je neko ko je očigledno eminentan član DS i sigurno nije fri-lanser koji podnosi amandmane ovog tipa sam po sebi, po svom nahođenju. Premda je juče neko ko nam je celo popodne izgledao kao mandatar nove vlade, a ne neko koga će Boris Tadić predložiti, ovde za govornicom prvo tvrdio da nije ni bio obavešten o ovom amandmanu, pa smo posle toga utvrdili da je ovaj amandman Marka Đurišića negde oko sedam sati putovao od pisarnice do nas, a vidimo da ovo obaveštenje, koje smo dobili, putovalo je nekih 20-ak minuta.

Verovatno juče fotokopiri nisu radili, verovano s njima nešto nije bilo u redu, a danas su naglo proradili, pošto vidimo da su naši stolovi puni papira. Kako je moguće da amandman juče putuje sedam sati, tj. od 9,55 ujutru do popodne, da bi mi saznali za amandman gospodina Marka Đurišića, a da je jutros bilo dovoljno od 11,13 do 11,45 da saznamo da su ti amandmani povučeni?

Ono što je glavni cilj svega ovoga bilo je pitanje - da li vladajuća koalicija ima stav o tome da li postoji ministarstvo za ljudska i manjinska prava ili ne postoji kao posebno ministarstvo? Znači, iz ovoga smo zaključili sledeće: u jednom trenutku je to ministarstvo postojalo, pa je u jednom trenutku bio stav da ono ne postoji, o čemu ovlašćeni predstavnik predlagača nije smeo da kaže jedno jedino slovo, iako smo ga toliko puta pitali, da bi se na kraju dogodilo to da izgleda to ministarstvo ipak postoji.

Jedino što sada ne možemo sa sigurnošću znati, to je da li je možda u toku proteklih 7, 8 ili 10 sati na putu ka narodnim poslanicima možda još neki amandman koji će promeniti strukturu zakona, jer ovo nije pitanje za raspravu u pojedinostima.

Ovo je, zapravo, bilo pitanje za raspravu u načelu, jer kako ćete se odnositi prema Predlogu zakona na bilo koji način, ako ne znate da li struktura vladajuće koalicije ima ikakvu ideju o tome da li ima 23, 24, 18 ili 25 ministarstava?

Ako je to irelevantno, onda, gospodo, ne znam šta da vam kažem na sve to.
Čl. 27, 45. i 104.
Sada smo čuli od gospođe Vjerice Radeta i od gospodina Jovana Palalića šta se desilo. Posledica toga što sednica Zakonodavnog odbora nije bila sazvana na adekvatan način je da određeni broj poslanika nije mogao da prisustvuje toj sednici i to je onemogućilo poslanike opozicionih stranaka da znaju da li je sednica održana regularno, da li je na njoj bilo kvoruma, ko je sednici prisustvovao, pod kojim okolnostima su odluke donete. Moguće da je to bilo regularno, ali kako mi to sada da znamo?
U jednom trenutku sam sišao sa gospodinom Jovanom Palalićem, jer sam sam bio zainteresovan da vidim kako će sednica proteći, ispred Plavog salona, tada sednica nije počela i čekali smo izvesno vreme. Zatim sam se povukao u naše kancelarije, zatim ušao u ovu prostoriju, gde sam bio obavešten o tome da se sednica Narodne skupštine pomera za pola sata zbog toga što je u toku sednica Zakonodavnog odbora, što već tada nije bilo istina, jer sednica Zakonodavnog odbora nije bila ni počela.
Naravno, sve ovo navodi na pomisao da postoje dva razloga što je to ovako. Ili gospodin Vlatko Ratković radi ovo namerno ili nije bio sposoban da zakaže sednicu na adekvatan način, trećeg nema. Verovatno, ako to nije uradio namerno, do propusta je došlo zato što je uzbuđen svojom novom funkcijom, a to je sastavljanje Vlade Republike Srbije, komponovanje ministarstava, jer prosto čovek ne može oba posla da radi istovremeno, to prosto ne ide.
Znate, ne možete imati tu vrstu tereta na svojim leđima da komponujete ministarstva, kratite ministarstva za ljudska i manjinska prava i sve ostalo, vraćate ih ponovo na dnevni red, ponovo uvodite ministarstvo koje ste ukinuli pre 12-13 časova, i za sve to vreme voditi računa o načinu zakazivanja sednice Zakonodavnog odbora, to prosto ne ide.
Zbog toga vas, gospođo predsednice, molim da se ovi ekscesi ne bi ubuduće ponavljali preduzmite vaša ovlašćenja koja imate na osnovu člana 27. Poslovnika Narodne skupštine i ostalih članova koji vas obavezuju da pratite rad odbora Narodne skupštine i da reagujete kada je reč o zakazivanju odbora Narodne skupštine i kada je reč o obaveštavanju narodnih poslanika o terminu i mestu zakazivanja odbora Narodne skupštine Republike Srbije, kako bi se narodnim poslanicima omogućilo da učestvuju u radu tih odbora. Sve drugo bi bilo neprihvatljivo.
Da sam na vašem mestu ne bih se nadalje tako lako mogao osloniti na gospodina Vlatka Ratkovića, ili barem do onog trenutka do kada ga neko ne rastereti njegove dužnosti mandatara Vlade Republike Srbije, pa će se onda verovatno na lakši način posvetiti radu samog Zakonodavnog odbora.
Gospođo predsedavajuća, vi ste istovremeno i predsednica Narodne skupštine, u članu 27. stoji između ostalog da se vi starate o blagovremenom i usklađenom radu radnih tela Narodne skupštine.
Tvrdim odgovorno da poslanici opozicionih stranaka nisu znali za početak sednice Zakonodavnog odbora, pa stoga tome nisu ni prisustvovali, a to što poslanici opozicionih stranaka stoje ispred sale da ne bi dali kvorum, to je njihovo pravo.
Ali, onog trenutka kada se ustanovi kvorum, tada po pravilu poslanici opozicionih stranaka ulaze u salu i znaju kada postoji, kada ne postoji kvorum.
Problem je samo u tome što se očigledno odložila sednica, početak sednice Zakonodavnog odbora, kako se ne bi znalo da li ima ili nema kvoruma i kako bi se ta sednica održala bez prisustva poslanika opozicije.
Molim vas, ako ste već rekli tek tako na moje izlaganje da je predsednik Zakonodavnog odbora sazvao sednicu po Poslovniku, molim vas odgovorite mi na pitanje kako to znate.
Da li ste prisustvovali toj sednici? Da li ste razgovarali sa predsednikom Zakonodavnog odbora? Koliko vidim, vi nikakav dosluh s njim niste imali od momenta kako je ovo pitanje pokrenuto, sem možda očima ili mobilnim telefonom da mi to nismo videli. Da li ste održali sastanak ili razgovor obavili sa predsednikom Zakonodavnog odbora u međuvremenu, otkako je ovo pitanje vama postavljeno u ovoj sali, da biste sa pouzdanošću znali da je predsednik Zakonodavnog odbora postupio u skladu sa Poslovnikom?
Gospođo predsednice, vi to niste mogli da znate. Ako znate nešto više o tome nego što mi znamo, onda nam sve to lepo objasnite, ne možete prosto odgovoriti - predsednik Zakonodavnog odbora je sazvao sednicu i postupao po Poslovniku, ako nam ne date za to valjane argumente, jer je ovde više ljudi izašlo i tvrdilo pred vama i pred javnošću Srbije da nisu mogli da znaju za početak sednice Zakonodavnog odbora na način na koji je to organizovao predsednik Zakonodavnog odbora Vlatko Ratković, verovatno ophrvan svojim velikim problemom sastavljanja vlade Republike Srbije, uskraćivanjem ministarstva za manjinska prava, pa ponovnim vraćanjem ministarstva za manjinska prava u korpus ministarstava Vlade Republike Srbije. Znate, čovek ne može dva posla da radi istovremeno valjano.
Kada sam se javio po Poslovniku, očekivao sam da ću dobiti neko obaveštenje od vas ili objašnjenje za ovo što se desilo.
Međutim, moram da kažem da nisam zadovoljan vašim objašnjenjem. Izrazio sam sumnju, kako je moguće da znate da je gospodin Vlatko Ratković sazvao sednicu ili je sazivao prilikom odlaganja sednicu prema odredbama Poslovnika kada tome niste prisustvovali?
Kako je moguće da ste došli do uverenja da je to sve tako bili, kada niste mogli od momenta kada je to pitanje ovde postavljeno, dok niste dali objašnjenje, da budete u neposrednom kontaktu sa gospodinom Vlatko Ratkovićem, da pitate njega ili sekretara odbora ili bilo kog drugog iz službi da li je to proteklo na adekvatan način? To niste mogli učiniti.
Ako ste to uradili tako da mi to nismo videli, a vidimo i vas i gospodina Vlatka Ratkovića, koji trenutno nije u sali, onda to znači da ste primenili neke trikove i da je vama verovatno u srodstvu i Dejvid Koperfild i Hudini. Jer zaista ne znam kako ste mogli doći do zaključka da gospodin Vlatko Ratković sazivao, odlagao i ponovo sazivao sednicu Zakonodavnog odbora prema odredbama Poslovnika.
Vi nama ovde možete lako dokazati šta piše u zapisniku, možete lako dokazati ko se potpisao od prisutnih na sednici Zakonodavnog odbora i na osnovu toga verovatno možemo u jednom trenutku utvrditi činjenicu koliko je ljudi prisustvovalo sednici tog odbora, ali kako možete znati sa pouzdanošću, s takvom pouzdanošću i s takvim uverenjem sa kojim nastupate, da je gospodin Vlatko Ratković sazvao sednicu na adekvatan način i prema odredbama Poslovnika.
To je prosto neverovatno. Zato smatram da vi kršite član 104. Poslovnika na ovaj način, zato što na neki način vređate dostojanstvo narodnih poslanika. Ne možete nas praviti ludim.
Možete pokazati zapisnik, možemo videti da li je bilo kvoruma, ali nema načina da mi odgovorite na pitanje, od momenta kada je postavljeno do ovog trenutka, da ste potpuno sigurni da je gospodin Vlatko Ratković sednicu Odbora sazvao na način predviđen Poslovnikom ove Narodne skupštine. To vam govorim.
Zaista ne mogu da prihvatim vaše objašnjenje da je gospodin Vlatko Ratković sazvao sednicu prema odredbama Poslovnika. Sledeći put kada bude to radio ili kada mu vi u tome budete pomagali, jer imate osnova za to prema članu 27. Poslovnika Narodne skupštine, povedite računa o tim okolnostima.
Nikada mi nećemo ustajati bez razloga zbog povrede odredaba Poslovnika i voleo bih da toga bude što manje, barem kada je reč o sazivanju sednica odbora Narodne skupštine, ali molim vas pridržavajte se ove knjižice od početka do kraja i nikakvih problema neće biti.
 Gospođo predsedavajuća, vi stalno odgovarate ono što vas ne pitamo, a ne odgovarate ono što vas pitamo.
Dakle, maločas je Dragan Todorović na vrlo jednostavan način objasnio šta je zapravo ovde problem. Sumnja u kvorum izražena zbog toga što narodni poslanici opozicije sednici nisu prisustvovali. Možemo uvek izraziti sumnju u kvorum i vi nama možete sada dokazivati sto puta da na tom papiru piše da je postojao kvorum prema potpisanom broju narodnih poslanika.
Problem se sastoji u nečemu drugom, da li je poslanicima opozicionih stranaka omogućeno da prisustvuju sednici Zakonodavnog odbora? Da ili ne?
Poslanici koji spadaju u red poslanika DSS i Nove Srbije mi tvrde da im nije omogućeno jer nisu mogli na adekvatan način da saznaju kada, u koje vreme je nastavak sednice, koja je bila prethodno zakazana za 11,30 časova. Kako to da dokažemo?
Ako vi to ne znate, to je ono što sam vas pitao, možete mi reći - ne znam, i time sam zadovoljan. Kada neko prizna sa mesta predsedavajućeg da neke okolnosti ne zna samim tim, pa čak i da ne govori istinu, na neki način je pomerio, skinuo sa sebe breme odgovornosti za ono što se desilo u tom trenutku.
Vi radite sasvim drugu stvar. Navlačite na sebe breme odgovornost za nešto što je možda neko drugi počinio, bez ikakvog razjašnjenja sa odgovornim licem, a to je predsednik Zakonodavnog odbora, i onda umesto da odgovorite na pitanje koje vam se postavlja, a to je šta da radimo u situaciji ako narodni poslanici, a očigledno da nisu bili obavešteni na adekvatni način o momentu održavanja nastavka sednice Zakonodavnog odbora. Šta tada da radimo?
To znači da sednica nije regularno sazvana, pa sve i da je bilo kvoruma, sve što je odlučeno na toj sednici nije regularno. To bi značilo da ta sednica mora da se ponovi, da se ponovi sve što se dogodilo na toj sednici, pa sve i da je bilo kvoruma, jer morate omogućiti narodnim poslanicima da prisustvuju sednici.
Ne možete ih pustiti da se vrzmaju po hodnicima 50 minuta, da ulaze u salu, da od strane predsedavajućeg, u tom momentu to je bila gospođa Gordana Čomić, budu obavešteni o tome da se sednica pomera za pola sata, za 12,30 časova, da odu dole u Plavi salon, da utvrde da sednica Zakonodavnog odbora još uvek nije počela zbog nedostatka kvoruma, da zatim odu jer vide da od tog posla nema ništa, da bi kasnije saznali, ušavši u ovu salu u 13,00 časova, tako što su dobili izveštaj sa sednice Zakonodavnog odbora, da je sednica Zakonodavnog odbora održana. To je nemoguće. Ovo o čemu mi pričamo je nemoguće.
Molim vas, jedini način da se iz ove okolnosti izađe da vi, koristeći vaša ovlašćenja iz člana 27, date pauzu za rad sednice Narodne skupštine, napravite sastanak sa predsednikom Zakonodavnog odbora i pozovete predsednike ili predstavnike poslaničkih grupa da tom sastanku prisustvuju i da vidimo da se zakaže na regularan način sednica Zakonodavnog odbora, odluči po dnevnom redu te sednice, da se ona okonča i dostavi valjan izveštaj Narodnoj skupštini.
Ponavljam, sve i da je bilo kvoruma za rad sednice Zakonodavnog odbora, to nikakve veze nema ukoliko nastavak sednice nije bio sazvan na regularan način. Vi na taj način, ako budete to uveli kao praksu, možete tako sazivati sednicu svakog odbora Narodne skupštine i kada vam god to bude odgovaralo možete na taj način sprečiti prisustvovanje poslanika opozicije sednicama.
To se radi na vrlo prost način. Sazovete sednicu u 12,00 časova, nekih pola sata, 40 minuta nema kvoruma, predsednik Zakonodavnog odbora kaže - probaćemo kasnije, mi odemo, svako u svoju kancelariju ili na sednicu Narodne skupštine i posle pola sata saznate da se održala sednica sa kvorumom. Kako je to moguće?
Ljudi moraju dobiti obaveštenje o sednici na način predviđen Poslovnikom. Mi vam sve vreme ove tvrdimo da to nije učinjeno. Vi meni na to odgovarate da je predsednik Zakonodavnog odbora sazvao sednicu po Poslovniku. Kako to znate, to vas pitam?
To ne možete znati, to ne možete nikako znati. To možete jedino utvrditi, a da biste to utvrdili morate to utvrditi ličnim uvidom u spise i neposrednim kontaktom i razgovorom sa predsednikom Odbora i sekretarom Odbora, koji je inače ovlašćen za realizaciju odluka tehničke prirode koje predsednik Zakonodavnog odbora donosi, kao što je sazivanje sednice i obaveštavanje narodnih poslanika. To je moguće jedino na taj način. Ne postoji drugi način da to uradite gospođo predsedavajuća.
Dakle, da ne bismo napravili grešku, potrebno je da kažemo da je moguće da će sednica početi i pre 18,00 časova, nastavak sednice. Ukoliko započnemo tačku koja je na dnevnom redu nema nikakvog problema, kao što ste vi najavili, pre četiri sata ste najavili da se radi i kasnije.
Međutim, ukoliko se dogodi da pre 18,00 časova ne započnemo raspravu o tački dnevnog reda koja je na dnevnom redu danas, mi ne možemo raditi posle 18,00 časova. To je problem i samo sam hteo da vas na to upozorim, da znate. Hvala vam.
Član 1. Predloga zakona o izmenama i dopunama Zakona o Vladi je vrlo jednostavan. On predlaže da se u Zakonu o vladi, u dosadašnjem tekstu, član 13. stav 3. briše. U dosadašnjem tekstu stav 3. člana 13. glasi - predsednik Vlade određuje potpredsednika vlade koji ga zamenjuje za vreme odsutnosti i sprečenosti sa svim ovlašćenjima predsednika vlade, izuzev ovlašćenja na predlaganje izbora i razrešenja člana vlade.
To je jedna mogućnost, koja je napisana u Zakonu o vladi, pre svega na osnovu Ustava Republike Srbije, proistekla iz kompozicije vlade određene članom 125. Ustava Republike Srbije, koji kaže - vladu čine predsednik Vlade, jedan ili više potpredsednika i ministri.
U stavu 2. član 125. Ustava kaže - predsednik Vlade vodi i usmerava rad Vlade, stara se o ujednačenom političkom delovanju Vlade, usklađuje rad članova Vlade i predstavlja Vladu.
U stavu 3. kaže - ministri su za svoj rad i stanje u oblasti iz delokruga ministarstava odgovorni predsedniku Vlade, Vladi i Narodnoj skupštini. To je jedina odredba Ustava koja govori o kompoziciji Vlade. Zakon o Vladi je nešto što nastaje iz obaveza koje proističu iz člana 135. Ustava Republike Srbije, u kome stoji - o Vladi se donosi zakon.
Kako će se rešiti unutrašnja organizacija Vlade kada je reč o delokrugu, to se radi o Zakonom o ministarstvima, kada je reč o samoj organizaciji posla unutar vlade, o ovlašćenjima potpredsednika, broju potpredsednika, to se po pravilu do sada radilo unutrašnjim aktom vlade. To je najelegantniji način da se taj posao završi i u prethodna dva saziva vlade to je činjeno na taj način.
Bio sam zaista veoma iznenađen kada sam video ovaj predlog zakona i kada sam utvrdio da njegovu okosnicu zapravo čine dva člana, a to je član 2. i član 3. U članu 2. se čini nešto sa funkcijom jednog od potpredsednika, što je krajnje neobično, nesvakidašnje, u jednom dobrom delu protivustavno. I u članu 3. kada je reč o tzv. zlatnom glasu predsednika Vlade, takođe nešto što je protivno demokratskim principima i protivustavno.
Kada je reč o članu 1, on je morao da se napadne nekim amandmanom. To mi iz DSS i NS nismo učinili, jer smo pretpostavili da će to neko drugi učiniti, tako da u amandmanu, povodom koga se sada javljam za reč, jasno stoji da je potrebno član 1. brisati.
Ako se izbriše član 1. Predloga zakona, u kome stoji zapravo brisanje stava 3. člana 13, koji govori o tome da predsednik Vlade može u odsutnosti ili sprečenosti ovlastiti nekog od potpredsednika da obavlja poslove u kapacitetu predsednika vlade, osim predloga za izbor ili razrešenje člana vlade, onda to praktično znači da to otvara put razradi člana 2. tj. enormnim, nesvakidašnjim, protivustavnim ovlašćenjima tzv. prvog potpredsednika, odnosno zamenika predsednika Vlade.
Dakle, najelegantniji način da se izađe iz ovog problema, da se spreči donošenje člana 2. ili člana 3, a pre svega člana 2. ovog predloga zakona o izmenama i dopunama Zakona o vladi, jeste zapravo brisanje člana 1. ovog zakona tj. ostavljanje u punoj pravnoj snazi odredbe o tome da predsednik Vlade može ovlastiti jednog svog potpredsednika da obavlja njegove poslove u slučaju sprečenosti i odsutnosti.
Naravno, govoriću detaljnije o ovoj stvari i pokušaću da objasnim svu dubiozu onoga što se nalazi ispred nas kada je reč o Predlogu zakona, pogotovo člana 2. ovog zakona, kada to bude na dnevnom redu tj. kada se na dnevnom redu nađe rasprava o mom amandmanu.
Ovde sam izašao samo da kažem da je u tom kontekstu potpuno svejedno da li ćemo podržati ovaj amandman, a sledstveno tome ako on uspe i prođe i amandman na član 2. da se on briše, ili ćemo prosto ostaviti da postoji član 1. ovog zakona, a potpuno izmeniti odredbe člana 2, kako je ovde predloženo, o čemu ćemo govoriti kasnije. Izašao sam da načelno podržim amandman koji je predložen.