Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Neđo Jovanović

Neđo Jovanović

Socijalistička partija Srbije

Govori

Zahvaljujem se.

Da bi otklonili pred građanima nedoumicu da li je termin „milosrdni anđeo“ ili ne, on je odomaćen termin i kroz medije, kroz propagandu, kroz štampu, kroz elektronske medije je bio korišćen, manipulisan nebrojeno puta. Zahvaljujem vam se što ste dali pravi termin koji je tačan, ali ovaj termin su koristili oni koji su to radili. Ovaj termin su koristili oni koji su zločine činili. Ovaj termin su koristili oni koji su ubijali i zato sam rekao da se radi o licemerju. Ako sprovodite kampanju pod nazivom „milosrdni anđeo“, a podvodite pod milosrđe zločine, onda je to najveći stepen hipokrizije koji postoji na svetu.
Zahvaljujem se predsedavajući, uvažena ministarko sa saradnicima, poštovane kolege narodni poslanici, imajući u vidu da je ovlašćeni predstavnik poslaničke grupe SPS Svetlana Miladinović već najavila da će naša poslanička grupa podržati ovaj set zakona o kojim raspravljamo, u tom pravcu daću određeni doprinos i fokusiraću svoju diskusiju samo na nekoliko od predloženog seta zakona. Prevashodno želim da prokomentarišem Predlog zakona o postupku upisa u katastar nepokretnosti i vodovod.

Uvažena ministarko, mislim da ćemo se potpuno saglasiti sa jednom činjenicom koja već dugo vremena opterećuje katastar nepokretnosti, a to je da je katastar nepokretnosti potpuno neuređen i nepotpun. Da je ogroman broj nepokretnosti van domašaja katastra, da je ogroman broj nepokretnosti nije upisan u evidenciju, jednostavno u operatu katastra i da po nekom našem dubokom ubeđenju najveći stepen odgovornosti snose jedinice lokalnih samouprava.

Zašto? Pa, zbog toga što gradovi i opštine do sada nisu preduzimali bukvalno ništa da se barem ono što je nesporno može upisati u operat Službe za katastar nepokretnosti. Tu polazim i od faktički svih opština na teritoriji Republike Srbije, naravno i gradova, naročito onih koji su maltene decenijama unazad propuštali prilike da upišu nepokretnu imovinu operat katastra. Naravno, da postoje određeni razlozi koji opterećuju mogućnost upisa kao što je vođenje sporova, prevashodno upravnih sporova za koje vam je poznato da traju izuzetno dugo. Problem restitucije koji takođe značajno opterećuje upis u Službu za katastar nepokretnosti, imajući u vidu da restitucionalni postupci traju takođe veoma dugo, kako u prvom i drugom stepenu, tako i u postupku pred upravnim sudom, odnosno od strane upravnog suda.

Zamolio bih samo da se dozvoli da možemo da ovaj dijalog parlamentarni vodimo u duhu onako kako to ovaj parlament zaslužuje.

Dalje što želim da ukažem uvažena ministarko, jeste činjenica da smi i sada u situaciji da brojni postupci koji čak podrazumevaju uvođenje predbeležbi ili zabeležbi u Službi za katastar nepokretnosti nisu evidentirani, ni kao predbeležbe ni kao zabeležbe. To je veliki problem. Mislim da je to osnovni motiv i razlog zbog čega je predlagač, odnosno Vlada Republike Srbije odlučila da se „eksoficijo“, odnosno po službenoj dužnosti naloži nosiocima javnih ovlašćenja da sve ono sa čim raspolažu dostave Službi za katastar nepokretnosti.

Mi u poslaničkog grupi SPS tu imamo jednu digresiju, pa molimo da krajnje dobronamerno prihvatite jedan oprez koji će se ovde sigurno analizirati od strane struke, a može da izazove posledice. Radi se o tome da je zakonom, odnosno Predlogom zakona propisano da služba ne proverava zakonitost javne, odnosno javnobeležničke isprave. Zašto može da bude problem? Setite se samo 2014. godine kada smo donosili Zakon o prometu nepokretnosti, kada smo faktički izazvali reakciju advokature u smislu posledice koja imala krajnje nepovoljne efekte za sudove koji su bili blokirani, zbog štrajka advokata, a radilo se o tome da se vodila borba, da se javnim beležnicima onemogući da sastavljaju ugovore već samo da ih mogu potvrđivati, odnosno solomnizovati.

Šta je sada ovde opasnost? Opasnost je da upravo javni beležnici kršenjem te odredbe zakona koji smo doneli 2014. godine čak i sastave ugovor, pa ga i sami potvrde ili solemnizuju, a da to služba ne proverava, već prihvati kao pravni osnov za promenu prava svojine ili drugog prava u službi za katastar nepokretnosti. Lično mislim da se u tom pravcu mora povesti računa da jednostavno neko na mala vrata ne uvede nešto što je pokušao nelegitimno i nelegalno da uvede sistemski kada smo upravo 2014. godine donosili Zakon o prometu nepokretnosti.

Dalje, ono što mislim da je bitno da se ukaže jeste činjenica da je zakonom predloženo da se sve promene u Službi za katastar nepokretnosti završe do 31. decembra 2020. godine. Uvažena ministarko, da li mislite da je ovaj rok 31. decembar 2020. godine preambiciozan rok, imajući u vidu da se do tada sigurno neće završiti brojni restitucioni postupci, da se sigurno neće završiti brojni upravni sporovi? Upravni sud ima vrlo mali broj sudija, ogroman broj predmeta. Postupci pred Upravnim sudom traju po tri, četiri godine, nekad i više. Da li je verovati, ja mislim da ne, da će moći do 31. decembra 2020. godine da se reše svi imovinsko-pravni odnosi, sva imovinsko-pravna pitanja na nivou jedinica lokalnih samouprava, da li ćemo završiti raznorazne postupke itd? Mislim da nećemo. Tako da je verovatno da ćemo morati doneti novi ili izmene i dopune zakona u pogledu produženja ovog roka. Nemam ništa protiv toga, ali mislim da je sam rok preambiciozno postavljen. Poslanička grupa SPS je vama dostavila, odnosno Vladi, amandmane, nadam se da ćete neke od njih sa pravom uvažiti.

Vrlo kratko na kraju želim da se odredim još prema jednom zakonu, a to je Zakon o posebnim uslovima za realizaciju projekta izgradnje stanova za pripadnike snaga bezbednosti. Naravno da ovakav zakonski predlog zaslužuje svaku pohvalu i ima bezrezervnu podršku i sve predrasude koje se vezuju za ovaj zakon svakako treba odbiti, odnosno ne treba ih prihvatiti, imajući u vidu da su više politikanstvo ili populizam nego nešto što doprinosi kvalitetu ovog zakona. To jeste leks specijalis, ja nemam problem da kažem da je leks specijalis, ali se radi o onim ciljnim grupama koje zaslužuju da budu obuhvaćene ovim zakonom. Ako je obezbeđeno negde oko 170 lokacija, koliko se sećam, u Vranju i Nišu i 400 lokacija u Beogradu, to je svakako značajan pomak da se neka socijalna, egzistencijalna i druga pitanja onih koji to zaslužuju konačno reše. Treba samo razmisliti da i druge jedinice lokalnih samouprava u budućem periodu preuzmu ovakvu vrstu obaveze i nastave sa ovom praksom izgradnje stanova, koji su svakako neophodno potrebni. Još jednom, podrška za ovaj set zakona, poslanička grupa SPS će za iste glasati.
Zahvaljujem se, predsedavajući.

Uvažena ministarko, samo radi boljeg razumevanja, ne radi se o pismenima, aktima, odlukama sudova, već se radi o solemnizovanim ispravama od strane javnih beležnika. Ja nastupam i kao narodni poslanik i član SPS, socijalista, ali i advokat i štitim interese advokature u onom smislu u kome advokatura traži zakonitost, jasnoću i preciznost zakona u njihovoj praktičnoj primeni. Ono što mi se čini ovde da će biti problem, advokatura je digla svoj glas, digla je glas kada je to bilo najpotrebnije, da se javnim beležnicima onemogući da rade ono što bi morali i moraju isključivo da rade advokati. Ako nema provere i ako se kroz prizmu ispitivanja svega onoga što podrazumeva zakonitost rada javnih beležnika dozvoli da službe za katastar nepokretnosti upisuju čak i ono što javni beležnici sačine umesto advokata ili na kraju krajeva onih koji za to jesu ovlašćeni, a prevashodno sačinjavanje ugovora, onda smo direktno u suprotnosti sa odredbama Zakona o prometu nepokretnosti. To je jedini razlog zbog čega sam reagovao.

Inače ste sve ostalo potpuno u pravu. Što se tiče preambicioznog roka, nema problema, on će se produžiti, bitno je da mi rešavamo pitanja koja su krucijalna i egzistencijalna, a odnose se na one kojima smo dužni da pomognemo, a to su pripadnici službi bezbednosti.
Zahvaljujem se, predsedavajući.

Ovo vreme koje je preostalo svakako neću iskoristiti u celini zbog toga što nije potrebno iznositi nešto što bi bilo suvišno kada su u pitanju kvaliteti predloga sadržanih u ovom korpusu zakona o kojima danas diskutujemo, odnosno raspravljamo, ali je danas nekako promaklo da se osvrnemo na jedan od predloženih zakona koji, po našem dubokom ubeđenju u poslaničkoj grupi SPS, u svakom slučaju zavređuje pažnju, a naročito zbog građana. Radi se o Predlogu zakona o izmenama i dopunama Zakona o posredovanju u prometu i zakupu nepokretnosti, imajući u vidu njegove pravne refleksije kada je u pitanju borba protiv terorizma.

Naime, mislim da se upravo ovim zakonom doprinosi da, kada je u pitanju tržište nepokretnosti i kada su u pitanju oni koji na tom tržištu moraju da imaju puni kapacitet, zakonski kapacitet da posreduju u prometu nepokretnosti, konačno sistemski bude rešen njihov status u smislu da moraju imati potrebno stručno znanje, odgovarajuće licence i sada ono što je naročito značajno kada su u pitanju ove izmene i dopune, jedan od razloga da uopšte mogu da se pojave sa legitimacijom posrednika, jeste da dokažu da nisu bili krivično gonjeni, odnosno osuđivani za koruptivna krivična dela, kao što su krivična dela koja se vezuju za krivična dela protiv privrede, primanja mita, davanja mita i ono što je najvažnije i krivična dela iz grupe krivičnih dela organizovanog kriminala.

Zašto je ovo sistemsko rešenje jedan izuzetno veliki kvalitativan pomak do sada? Da ne zamere svi oni časni i pošteni posrednici u prometu nepokretnosti, upravo su se u prometu nepokretnosti dešavale protivpravne radnje koje jednostavno nisu bile ili nisu mogle da budu u fokusu raznih istraga, raznih krivično-pravnih provera, naročito u operativnim postupcima predkrivičnog postupka, zatim nisu mogle da budu na adekvatan način opservirane zbog toga što se uvek u sivoj zoni delovalo i ostvarivala velika protivpravna imovinska korist.

Upravo zbog toga, ovim sistemskim rešenjem, nadam se da će biti sigurno usvojen ovako kako je predloženo, se doprinosi da se dodatno uredi stanje i u toj oblasti.

Na kraju, s obzirom da smo danas uspešno razjasnili odnose između javnih beležnika i Službe za katastar nepokretnosti kada je u pitanju obaveza dostavljanja podataka, molim vas, uvažena ministarko, samo da imate u vidu još jedan bitan detalj, naravno, ovo nije otvaranje fronta prema javnim beležnicima, mi moramo da sarađujemo, ali jedan jako bitan detalj jesu kaznene odredbe koje se vezuju za sve one koji kao obveznici dostavljanja podataka Službi za katastar nepokretnosti moraju da poštuju zakonom propisane rokove.

Kod javnog beležništva je organizaciona struktura specifična i oni imaju jedino svoju Javno beležničku komoru, kao i disciplinske organe Javno beležničke komore. Kao preduzetnici su potpuno samostalni u obavljanju svojih ovlašćenja i ako su na njih preneta javna ovlašćenja. Postavlja se pitanje na koji način će biti primenjena sankcija, ili kazna, u slučaju povrede određene obaveze koja im je stavljena na teret kada je u pitanju primena odredaba ovog zakona. Naravno, krajnje dobronamerno razmišljanje i u nekim budućim izmenama i dopunama ovog zakona, siguran sam da ćete to imati u vidu. Zahvaljujem se.
Zahvaljujem se predsedavajući.

Pa, suštinski amandman ne predstavlja apsolutno ništa što bi moglo da radikalno pospeši kvalitet predloženog zakona, ali ono što je bitno, bitno je da se sagleda i tehnička ispravnost samog teksta predloženog zakona i u tom pravcu zaista poslanička grupa SPS je pokušala da da svoj doprinos kako bi i u gramatičkom i u bilo kakvom drugom smislu reči pre svega leksičkom dobili što kvalitetniji tekst zakona.

Tako da u tom smislu želim da samo ukažem da mi jednostavno potvrđujući i spremnost za podršku amandmanu i da ćemo glasati za taj amandman, a i samim tim i za zakon, želimo da vam ukažemo da imate u vidu i činjenice koje se vezuju za ono što bi možda moglo da se popravi, a to je barem onaj deo na koji smo stalno ukazivali, da kroz harmonizaciju zakonodavstva, Srbija sa zakonodavstvom EU ne pribegavamo nečemu što izlazi iz okvira srpskog jezika i srpske gramatike.

Ipak treba da vodimo računa o očuvanju i našeg stila pisanja i našeg načina izražavanja i u tom smislu da prilagođavamo i terminologiju i sve ono što se vezuje za eminentnost našeg jezika, kada je u pitanju tekst zakona. Zahvaljujem se.
Zahvaljujem se predsedavajući.

Znate kako, kada neko veliča svog lidera ili bivšeg lidera, a da se ne drži nekog elementarnog, moralnog korpusa, onda zaista zaslužuje odgovarajuću reakciju.

Hajde da se podsetimo svi ovde i da, ne toliko daleku prošlost, ovekovečimo onako kako ona zaslužuje. Da li je Vojislav Koštunica pobedio na izborima i to prvim parlamentarnim izborima posle famozne petooktobarskih promena? Da li postoji neko ko ima dovoljno savesti da kaže da je Vojislav Koštunica u prvom izbornom krugu odneo pobedu? Da li mu je tada trebalo nekoliko procenata i da li je trebao da se održi drugi izborni krug? Da li je Slobodan Milošević, kome je Vojislav Koštunica pomogao da bude isporučen Hagu, pružajući žestok otpor da Slobodan Milošević ne ode u Hag, da li je tada trebalo održati drugi izborni krug i da li tada proveriti ponovo izbornu volju građana koja je nesumnjiva i koju SPS uvek poštuje?

Kada nemamo taj elementarni moralni korpus, onda kažemo – Vojislav Koštunica je pružao otpor. Kome ili čemu? Da li je pružan otpor onome što podrazumeva devastaciju privrede? Da li je pružan otpor onome što podrazumeva uništenje preduzeća koja su otišla u stečaj? Da li je pružan otpor onome što podrazumeva na stotine hiljada zaposlenih na ulici? Očigledno je da nije. Zbog toga jednostavno reakcija na ovakve stavove i ovakve teze mora da usledi, jer ako nemamo moral onda ćemo istaći činjenice koje ne odgovaraju istini. Istorija će pokazati da je jedini državnik, jedini predsednik države koji je isporučen nekom međunarodnom sudu, Slobodan Milošević. Da je posle toga još jedan državni funkcioner isporučen gotovo na identičan način, a to je Nikola Šainović.

Prema tome, istina je jedna, istini se uvek mora pogledati u oči i istina se ne može iskriviti. Zahvaljujem.
Zahvaljujem se predsedavajući.

U slučaju da prekoračim vreme poslaničke grupe koristiću vreme ovlašćenog predstavnika, a želeo bih samo da ukažem zarad građana, barem određeni broj koji prate zasedanja i naše diskusije i parlamentarni dijalog koji vodimo u ovom domu, a zbog čega? Zbog toga što nas često osuđuju, barem nas u koaliciji da se podnose besmisleni amandmani na onaj deo zakona kako bi se navodno potrošilo vreme. Da bi se to činjenično demantovalo upravo je prilika, nekoliko zadnjih amandmana kolega iz SNS. Zato vas molim gospodine ministre da zajedno sa vašim saradnicima obratite pažnju na nešto što će SPS nesumnjivo da podrži, a istovremeno da da određeni doprinos sa krajnje dobronamernim predlozima u pogledu poboljšanja ovih zakona o kojima danas raspravljamo, čak i kada budu usvojeni.

O čemu se radi? Kolege iz SNS su predložile da se u sistem obrazovanja uključe i jedinice lokalnih samouprava, što uopšte nije sporno i krajnje je korektno i u praktičnom smislu reči vrlo kvalitetan predlog. Mi u poslaničkoj grupi SPS bi taj predlog malo i dopunili i afirmisali još više, a to je da se u sistem obrazovanja uključe i oni kapaciteti i resursi sa kojima država raspolaže, odnosno gde Vojska inače upravlja, a to su segmenti namenske proizvodnje, proizvodnje oružja, proizvodnje municije itd. Upravo u tom tehničkom delu, u tim tehnološkim procesima koji zahtevaju poseban sistem stručnosti i specifičnu struku potrebno je uključiti sve one koji će pomoći sistemu vojnog obrazovanja da se na tim segmentima dobiju što kvalitetniji kadrovi.

Zaista, u tom smislu bih pomenuo ono što u Užicu postoji, a što reprezentuje celu Srbiju. To je Fabrika oružja i municije „Prvi Partizan“ i novootvorena fabrika u Požegi odnosno u Ševaricama. Zašto ovo govorim? Zbog toga što se radi o resursima koji imaju izuzetno kvalitetnu opremu i izuzetno visoko sofisticirane tehnološke procese, procese proizvodnje koji su respektabilni i gde, kao što je opšte poznata činjenica se municija izvozi i gde je proizvodnja 90% orijentisana ka izvozu.

Vi ministre i te kako dobro znate da je upravo u „Prvom Partizanu“ zahvaljujući izvanrednom menadžmentu podignut još više nivo proizvodnje u izvoznom smislu reči da su osvojena brojna tržišta poput američkog i nemačkog i gde se naši proizvodi visoko cene. Ako je to činjenica koja se ne može dovoditi u sumnju, a zaista ne može, onda je potrebno razmisliti da se upravo takvi kapaciteti, a „Prvi Partizan“ je samo jedan primer, ima ih mnogo i u Trsteniku i u Valjevu, uključiti u sistem obrazovanja. Vi ste malopre pomenuli način gde se civilni sektor uključuje tako što će zauzeti određene pozicije kada je u pitanju Vojska ili suprotno.

Postoji još jedan način kako treba razmišljati, a to je matricu ili obrazac dualnog obrazovanja, gde smo mi skoro usvojili zakon koji se odnosi na dualno obrazovanje, pokušati kroz određene transformacije primeniti i u sistemu vojnog obrazovanja, bez obzira da li se radi o srednje vojnom obrazovanju ili visoko vojnom obrazovanju.

Ovo što sam pomenuo, pomenuo sam iz jednostavnog razloga što Srbija i te kako raspolaže sa potencijalima, i te kako raspolaže sa resursima gde se upravo tehnološki procesi mogu pojaviti kao osnov za još bolje, za još kvalitetnije vojno obrazovanje tamo gde su tehničke nauke u pitanju.

Kada sam govorio o „Prvom Partizanu“ nisam želeo da ga afirmišem u smislu reklame za „Prvi Partizan“ jer reklama „Prvom Partizanu“ nije potrebna jer je to preduzeće koje sjajno posluje. Reklama ni jednoj vojnoj fabrici nema razloga da se daje imajući u vidu kapacitete i kvalitete koje te fabrike nose, ali zaista ih treba uključiti tamo gde se može uključiti ono što podrazumeva poboljšanje kvaliteta kadra, poboljšanje kvaliteta struke, a upravo je ovaj način primene vojnog obrazovanja u sinergiji sa tehnologijom i tehnološkim procesima u namenskoj proizvodnji jedan od mogućnosti, jedan od načina za to. Zahvaljujem se.
Zahvaljujem se, predsedavajući.

Uvaženi ministre, predstavnici ministarstva tj. vaše kolege treba da budu srećni što imaju ovakvu većinu u Skupštini Republike Srbije i da budu srećni zbog toga što se većina u Skupštini Republike Srbije ponaša na način kako se ponaša. Amandmani koji se podnose su sasvim različiti način političkog delovanja u odnosu na one od kojih ste malopre čuli razne kritike i pozive upućene vama za ostavku.

Ni ostavka ni bilo šta što se sa njihove strane upućuje ne predstavlja ništa drugo nego destrukciju i po tome građani prepoznaju razliku između nas i njih, a destrukcija koju su manifestovali do sada se sprovodila nasiljem nad predsednicom parlamenta, nad novinarkama. Na način kako se deluje i kako se vulgarno vodi dijalog umesto kulture dijaloga, imamo kulturu dijaloga takvi kako je rekao gospodin Martinović, ne zaslužuju čak ni onaj procenat koji je rekao gospodin Martinović da su usvojili. Ne znam tačno koliko je, a i ako je nula, ne zaslužuju ni tu nulu.

Prema tome, onaj ko kao narodni poslanik ne zna šta je amandman i šta je cilj amandmana i da se cilj amandmana ostvaruje poboljšanjem kvaliteta zakona, taj ne treba da bude narodni poslanik. Zahvaljujem.
Zahvaljujem se predsednice.

Neću se više javljati, jer smatram da onaj koji je izazvao ovaj krug replika ne zaslužuje javljanje na besmislene navode, neosnovana isticanja, a da se spuštam na takav nivo u ime poslaničke grupe SPS i vladajuće većine ne pada mi na pamet.

Ono što građani treba da znaju jeste nesporna činjenica da ne postoji toliko dobar zakon, toliko kvalitetan zakon da se ne može popraviti da bude još bolji, da se ne može doprineti da bude još bolji. Sve ono što mi danas, kao narodni poslanici, barem ovaj deo narodnih poslanika koji zaista imaju taj cilj, onda to treba prepoznati upravo tako da se borimo za kvalitet zakona za koji se ni u kom slučaju ne može reći da je loš. Ali, postoji nešto što je toliko loše, da ja ne znam kako se može popraviti. Politika koja se hrani destrukcijom, koja se zasniva na destrukciji, kako popraviti tu politiku? Kako doprineti da se to prevaziđe? Postoje samo dva načina, ili će destrukcija pojesti samu sebe, kao ciroza jetre, metaforički, ili će onaj koji zaista shvati konačno da je destruktivan, pokušati da se transformiše i doprinese da se ovom društvu učini nešto bolje tako što će se prilagoditi radu onako kako to mi radimo. Zahvaljujem se.
Zahvaljujem se, predsedavajući.

Pozivam se na odredbu člana 27. Poslovnika Skupštine Republike Srbije, jer ste tu odredbu povredili s obzirom da niste sankcionisali, pa barem opomenuli kolegu koji je ovde pokušao s jedne strane da izazove nove političke i ideološke podele, da izazove nove ideološke sukobe i što je najgore, da vređa ogroman broj stanovništva, ogroman broj građana Srbije, koji i te kako, i te kako poštuju i baštine svoje ideje i ideologije na antifašističkoj borbi.

Socijalistička partija Srbije se ponosi činjenicom da se u njenom programu nalaze sve one dobre, kvalitetne ideje socijaldemokratije, socijalizma, Dimitrija Tucovića, Radovana Dragovića, antifašističke borbe kroz partizanski pokret, sve ono što levica, a Socijalistička partija Srbije jeste autentična partija levice, u sebi nosi.

Boško Obradović je uvredio sve one koji te ideje nose u sebi, koji te ideje neguju i poštuju, uvredio je one koji su dali svoje živote, uvredio je njihove porodice i njihove potomke, na način kako se odredio prema njima.

Mi socijalisti poštujemo svakog rodoljuba, svakog patriotu, svakog ko je doprineo da se pobedi zlo, da se pobedi fašizam, svakog onog ko je doprineo da se fašizam više nikad ne vrati, da se suzbije u korenu. Danas ste vi, gospodine predsedavajući, dozvolili da se upravo na taj način politički govor pretvori u ideologiju i raspirivanje ideološke mržnje. Mislim da to ne smete da dozvolite i da uvek, kada se tako nešto pojavi, oštro da reagujete. Zahvaljujem se.
Zahvaljujem se predsedavajući.

Kada smo već kod amandmana koji je u svakom slučaju afirmativan, onda smo dužni da prokomentarišemo i nešto što je proisteklo kao posledica veoma neprincipijelne diskusije koju su vodili pojedini poslanici, odnosno preciznije da kažem jedan poslanik u ovom sazivu, odnosno na današnjoj raspravi.

Gospodine predsedavajući, uvredljivo je, krajnje je uvredljivo za građane Srbije, pre svega savremenike devedesetih godina, a takvih je najviše upravo ovde i najviše među građanima Srbije uvredljivo je da se Srbija optuži za raspad Jugoslavije. Uvredljivo je da se neko poziva na ratno huškašku politiku, politiku koja je vodila jednom jedinom cilju, da se sačuva jedna država i da se u okviru te države sačuva srpski narod i da srpski narod ostane jedinstven, ne pocepan i ne ugnjetavan.

Ako je to bio cilj da se amandmanom zloupotrebe istorijske činjenice, onda mi to ne smemo da dozvolimo. Istorijske činjenice su takve i neumitne da jednostavno moramo da kažemo svima istinu, a istina je sledeća – sankcije koje su postojale 90-ih godina nisu produkt bilo čega, osim onoga što je predstavljalo kreiranje politike, i to svetske politike protiv Srbije i protiv Jugoslavije. Mi ne smemo da dozvolimo da oni koji su doveli do petooktobarskih promena sa obećanjima koja su bila grandiozna, koja su bila obećanja koja će da vode u svetlu budućnost, dovela su do totalne propasti, dovela su najveću pošast na teritorije bivših republika SFRJ i direktno ugrožavanje Srbije. Zašto? Zbog toga što nijedno od datih obećanja nije ispunjeno, ali bukvalno nijedno, ni poboljšanje standarda stanovništva, ni povećanje plata, ni dovođenje investicija.

Šta smo doživeli? Doživeli smo suštu suprotnost. Doživeli smo tendenciju da se na desetine hiljada privrednih društva pojavi u stečajnim postupcima kao stečajni dužnici, da se kroz privatizacije bud zašto prodaju i najveći giganti, koje mi danas oživljavamo, koje ova Vlada danas pokušava da spasi, od FAP-a pa nadalje. Doživeli smo situaciju u kojoj se upravo zarad jedne takve besmislene i monstruozne politike, naročito ekonomske politike, obogate oni koji su predstavljali čelnike petooktobarske vlasti. Na čiju štetu? Na štetu građana Republike Srbije.

Danas slušamo tirade o tome da li je neko vodio ratnohuškačku politiku ili ne. To najbolje znaju građani Republike Srpske koji kažu Dejtonski sporazum je garancija postojanja Republike Srpske. Vens-Ovenov plan nije ratnohuškačka politika nego mirovna politika koja je vodila jednom jedinom cilju, a to je cilj da se prestane sa zločinima, bilo ko da ih pravi, da se prestane sa ratnim strahotama i da se uspostavi mir. Plan Z-4 u Republici Krajini nije ratnohuškačka politika. O čemu onda govorimo kada slušamo nešto što nema nikakve veze sa istinom, a još manje sa istorijom?

Na kraju želim samo da se osvrnem još jednom na amandman. Koleginica Vlahović je zaista pogodila suštinu. Mi imamo razloga ne samo da podržimo i da glasamo za taj amandman i ne postoji nijedan jedini razlog da se dovodi u dilemu da li će se glasati ili neće, da li je to politička demagogija ili ne, da li je to nekakav politički manir ili ne. Ovaj amandman je nešto što se smatra afirmativnim, progresivnim i zaista je za podršku i za uvažavanje. Zahvaljujem se.
Zahvaljujem se, predsedavajući.

Zaista, mi nismo fascinirani onim što radi, govori Boško Obradović, čak, naprotiv, to nije za fascinaciju, to je za najveću osudu koja se može izreći. Ali, kada već govorimo o neistinama, onda moramo da kažemo ko govori neistinu, a to je upravo Boško Obradović.

Imajući u vidu da se više puta pomenula SPS kao neka privilegovana stranka, moram da skrenem pažnju radi građana Srbije, SPS kao deo vlasti, i ove i prethodne, nikada nije imala benefite, nikada nije imala privilegije. U Surdulici smo superiorno na vlasti već nekoliko izbornih procesa. Svake godine DRI bukvalno prečešljava, pod znacima navoda, sve što se radi na nivou te lokalne samouprave.

Kada je u pitanju partokratija i kada su u pitanju kadrovska zapošljavanja, onda bih zamolio da se postavi nekoliko pitanja, da se odgovori da li su neke informacije tačne. Recimo, da li je tačno da je otac gospodina Obradovića radio kao gradski inspektor u gradskoj upravi? Da li je brat gospodina Obradovića radio u Gradskoj upravi za urbanizam? Da li je tačno da je supruga rođenog brata gospodina Obradovića radila u jednoj javnoj ustanovi? Da li je tačno da je gospodin Obradović bio PR gradske biblioteke u Čačku? Da li je tačno kakvo je i da li je kontrolisano finansijsko poslovanje preduzeća „Katena mundi“? Zašto? Zato što je ovo preduzeće registrovano u APR registrovano tako što je jedan od osnivača Boško Obradović. Postavlja se pitanje kakva je bila finansijska konstrukcija tog preduzeća u to vreme kada je on bio zakonski zastupnik istog preduzeća? To je ono što se odnosi na finansije, finansijsko trošenje sredstava. O budžetskim neću da govorim zbog toga što je o tome govorio gospodin Martinović, ali ova druga su jako interesantna za ograne koji time treba da se bave.

Ukoliko je sve ovo tačno, završiću u ovoj rečenici, onda se postavlja pitanje ličnog etičkog kodeksa da li neko ko ima sve ovo u vidu može bilo kome drugom šta da imputira?
Zahvaljujem se predsedavajući.

Pre svega, niko u poslaničkoj grupi SPS, samim tim ni ja lično, nikada nikoga nećemo vređati, niti smo to činili, niti ćemo to činiti. To nije učinjeno ni sada. Nije vređana ni porodica Boška Obradovića, ni bilo ko od članova porodice Boška Obradovića, postavljana su samo pitanja.

Radi se o nečemu što se zove, ako neko drugi ne zna, a trebalo bi da zna, radi se o licemerju. Licemerno je bilo šta reći bilo kome, a da se ne pođe od sebe samog. Ako se pođe od sebe samog, pa se utvrde činjenice, pod uslovom da su tačne, ono što sam ja izneo, onda je zaista krajnje demagoški bilo kome šta reći.

Što se tiče SPS, uvek smo otvoreni za svaku, bukvalno svaku proveru rada. Neka se ukaže imenom i prezimenom na bilo koga iz SPS da je nešto loše uradio, ako jeste taj treba da odgovara. Ali, isto tako, treba da odgovaraju oni koji su činili nedela na drugim mestima i u drugim okolnostima, da ne govorim o izbornoj komisiji o bilo čemu drugom.

Prema tome, ako ćemo da govorimo jezikom kulture, koji je nedostajući jezik, kada su u pitanju pojedine opozicione stranke, onda treba pričati na ovaj način, a ne spočitavati nešto što nije istina i podmetati, a to je postalo pravilo. Molim vas da u tom duhu i vi vodite računa, ne samo vi kao predsedavajući, nego da se sačuva dostojanstvo ovog parlamenta koje se često krši rečnikom na koji smo navikli već odavno od strane pojedinih opozicionih stranaka, naročito onih koji sada učestvuju u ovoj replici i zbog čega se ja sada javljam.

Prema tome, ja ne želim ni u kom slučaju više da koristim vreme rada ove Skupštine, kako bih davao na značaju nekome ko taj značaj ne zaslužuje. Više se neću javljati.
Zahvaljujem.

Uvaženi ministre, poštovane kolege narodni poslanici, imajući u vidu preostalo vreme koje je kratko, ja ću se u setu ovih zakona o kojima danas vodimo raspravu posvetiti samo jednom od njih, a to su izmene i dopune Zakona o faktoringu.

Građanima Srbije sama institucija faktoringa verovatno nije mnogo dobro poznata, ali je jako korisna i izuzetno praktično primenjiva u smislu pojednostavljenja naplate potraživanja.

Ono što ste, uvaženi ministre, dobro uradili, jeste što ste ovaj zakon započeli sa usklađivanjem sa zakonodavstvom EU. Moram da podsetim da ste zaista na pravi način fokusirali nešto što je jako bitno. Faktoring kao finansijska transakcija podrazumeva u najčešćem broju slučajeva da jedno preduzeće koje ima potraživanja od nekih drugih privrednih subjekata i nalazi se u nepovoljnoj poslovnoj situaciji, to potraživanje može da proda i prodaje ga uglavnom uterivačima dugova, pod znacima navoda, naravno, to se podrazumeva, koji lakše mogu da naplate ta potraživanja i na taj način dolazi do obrtnih sredstava.

Jako dobro, i za razliku od bankarskog kredita, podrazumeva razne olakšice. Prvo, nema nikakve hipoteke, nema zaloge. Nije u pitanju zajam, već je kupoprodaja. Onaj ko preuzima potraživanje, preuzima i rizik naplate potraživanja i na taj način u našem finansijskom sistemu se omogućava da konkretno banke, kao što je slučaj sa bankom Intezom, otkupe potraživanja, ta potraživanja kasnije naplaćuju, ali zato ubrizgaju finansijsku injekciju onome ko stvarno nije u mogućnosti da posluje na pozitivan način.

U tom smislu, i tu završavam, želim da vas pohvalim što se tiče samog načina kako ste postavili zakon kada se radi o pranju nova, sprečavanju terorizma i trgovini narkoticima.

Još jednom, podrška za ceo set zakona za koji će poslanička grupa SPS nesumnjivo glasati. Hvala.
Zahvaljujem se, predsedavajući.

Povredili ste član 27. Odnosi se na rukovođenje raspravom u toku sednice, jer ste dozvolili klasičnu zloupotrebu Poslovnika od narodnog poslanika koji je pre mene govorio.

Mislim da takva vrsta tolerancije prema načinu kojim se zloupotrebljava Poslovnik je nedopustiva. Tu morate imati nultu toleranciju, zbog toga što je umesto povrede Poslovnika govoreno o sasvim drugim temama i sasvim drugim stvarima. Pomenuta je SPS, nekakvo prebijanje itd, itd. Kakve to veze ima sa povredom Poslovnika i kakve to veze ima uopšte sa onim o čemu smo mi danas raspravljali?

Molim vas da ubuduće sankcionišete svako istupanje i svaki pokušaj zloupotrebe, kako je to učinio gospodin Milojičić, a naročito zbog toga što se radi o obmanjivanju građana i o vređanju građana, a samim tim i vređanju ovog doma, ovog parlamenta, vređanju onog ogromnog broja građana koji su svoje demokratsko pravo, a to je pravo glasa, iskoriste na pravi način. Oni su to iskoristili. A vređanje ovog doma i tih naših građana koje mi predstavljamo sastoji se upravo u tome što se toliko veliki broj u hiljadama, desetinama hiljada ili na stotine hiljada, kao što je slučaj u Beogradu, koji su svoje pravo glasa iskoristili onako kako su ga iskoristili, traži kao alibi za onaj minorni rezultat od 2.2 ili 1,4%. Hvala.