Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Aleksandar Vučić

Aleksandar Vučić

Srpska napredna stranka

Govori

Dame i gospodo narodni poslanici, najpre da odgovorim na ono o čemu je govoreno ovde, a na račun gospođe Radete, što nije bilo istinito, što jednostavno nije odgovaralo činjenicama i što čak nije bilo ni politički korektno. Gospođa Radeta je jedna od onih koja najbolje poznaje pravo u ovoj skupštini; i kada nije bila u ovoj skupštini pisala je najveći broj predloga akata, izvanredno poznaje i pravnu tehniku, te ne bih na takav način pokušao da sudim, posebno ako o tome zna mnogo manje. Ona je jasno rekla ovde i reći ću vam o čemu je reč, ponoviću još jedanput, nema potrebe da se neki upinju ili žeste zbog političkog stava, ili pravničke logike poslanika Srpske radikalne stranke koji su izlazili za ovu govornicu.
Naime, ona je rekla – 4. februara smo dostavili ovaj predlog zakona, sa predlagačem Gordanom Pop-Lazić, Narodnoj skupštini Republike Srbije. Ako do tada nije raspisao izbore, a nije raspisao, predsednik Narodne skupštine Republike Srbije, ovo je trebalo da mu bude prva tačka, da raspiše izbore i da idemo dalje na ostale tačke dnevnog reda, pri čemu bi te tačke dnevnog reda bile Kosovo i Metohija, zakon o legalizaciji, Zakon o privatizaciji, ono što su već poslanici SRS-a (15 dana pre nego što ste vi svoje predloge dostavili Skupštini Srbije) dostavili u redovnu i regularnu proceduru. To je ono gde mi kritikujemo, u skladu sa Poslovnikom, predsednika Narodne skupštine, jer je on taj koji se stara o predlaganju dnevnog reda.
Samo sam želeo da vas upozorim, gospodine predsedavajući. Danas sam vam to rekao dva puta sa ove govornice, te bih vas molio da po tom pitanju nešto preduzmete, jer odluku Administrativnog odbora narodni poslanici u Skupštini Srbije nisu dobili. Dobili su jedan falsifikat, nešto što nije usvojeno na sednici Administrativnog odbora Republike Srbije, te bih vas molio da se po tom pitanju Skupština izjasni, da to raspravimo, jer to nije važno samo u dnevno – političkom smislu, već će to ostati za istoriju.
SRS je predložila ukidanje cenzusa. Predložili smo ukidanje cenzusa od 50% za predsedničke izbore u prvom izbornom turnusu. I sada je zanimljivo da na otpor prema jednoj takvoj ideji, koju su prihvatile sve relevantne političke stranke, nailazimo u obrazloženju, i to kod onih koji kažu – pa, nisu političke elite moćne i sposobne da izvedu birače, pa to ne treba da se prihvati.
Dobro, mi nismo dovoljno moćni da sami izvedemo 50% birača. Hajde vi izvedite, hajde vi izvedite 10% birača. Niste sposobni 10, a neki ni 5%. Važno je da držite predavanja kako neki drugi nisu sposobni. Mi nismo. Da vidimo ko je sposobniji. Da vidimo šta vi tu možete, da ponudite građanima Srbije, a da imamo institucije. Šta je to što možete a da ne kršite Ustav Republike Srbije, da ne kršite zakone, a da opet ostvarimo ono što je interes građana Republike Srbije. Da prekinemo sa tom pričom "neki su nesposobni". Mi ne možemo 50% od ukupnog broja birača sami da izvedemo na izbore, ako sami izlazimo na izbore. Da vidimo koliko to vi možete. Ja mislim da ne možete ni 10%. Ni blizu. Da vidimo i da razmišljamo o tome, da li je to ključni razlog ili nije.
mislim da mi danas moramo sasvim racionalno i realno da posmatramo političku scenu Srbije. Jasno je sve, posebno posle prethodnih izbora gde su ljudi glasali za promene, želeli suštinsku promenu vlasti i mi u SRS-u mislimo da je jasno i sada da su ljudi uglavnom nezadovoljni stvaranjem neke nove vladajuće većine, ali o tom potom.
Dakle, ne sporimo tu vrstu legalnosti i moguće odluke, to je političko pravo, mi smo sigurni da će političku cenu vrlo brzo oni koji takvu vlast sastavljaju platiti. Ali, i u tom smislu, odmah ćete imati vrlo jasno podeljenu Srbiju na većinski deo, opozicioni, koji čini SRS, i manjinski deo, baš kakva je i nova vlada, koji čini ovaj tzv. demokratski blok, ali ćete imati nespornu podelu u Srbiji.
Šta onda da radimo ako samo jednom od predstavnika ta dva bloka padne na pamet i kaže – izvinite, nama izbori u ovom trenutku ne odgovaraju, ne želimo da ih imamo i nećemo da izađemo, a ne prihvati se Predlog zakona koji je podnela SRS. Onda ćemo imati novi trošak, i neće to da bude 10 miliona iz džepa nikoga iz SRS-a, jer nikada nije ni bilo, a nisam video baš ni da su se gospodinu Mihajlovu, koji je o tome govorio, izvrnuli džepovi za milion evra, a da ne govorimo o 10 miliona evra. Nisam video da je neko njemu uzimao, niti bilo kome drugom, niti je to posao bilo koga od političara, niti to neko od nas može da plaća. To je posao ljudi koji sede u Vladi Republike Srbije, koji su ovlašćeni da za to nađu dovoljno finansijskih sredstava.
Dakle, mi bismo želeli da se postigne što širi politički konsenzus da ovaj naš predlog bude prihvaćen, da ta ideja bude prihvaćena i da idemo na izbore i da to bude dovoljan motiv za sve, za one koji misle da su mnogo jači od SRS-a. Slušali smo ih i danas, ne iz jedne političke stranke, iz nekoliko političkih stranaka, neka izađu na izbore, pobediće nas onda. Još ne moraju da brinu koliko će ljudi da izađe. Ako izađe i 40% ljudi, oni nas pobeđuju, ako je to tako. Time relaksirani mogu da izađu na izbore, jer ih narod mnogo voli. Mislim da oni upravo negoduju zbog toga što znaju, kao što i ovi prvi odlažu to za još 60 dana, da bi ishod izbora bio mnogo drugačiji ili sasvim drugačiji.
U tom smislu, znam da ćemo imati mnogo problema. Nije slučajno to jedan govornik odavde najavio. Znam da će svi pokušati na svaki način da broj od 82 poslanika SRS-a najpre minimalizuju, a zatim da krenu u hajku i harangu protiv srpskih radikala. Znamo mi to svi u SRS-u, zato što nemaju ničim drugim da se bave, osim progonom SRS-a, i to očekujemo. Ne bežimo od toga i ne bojimo se. Vi sa tim krenite, a mi ćemo da krenemo sa nečim drugim. Da vidimo ko je insistirao pre svega na formiranju neke nove vlasti, neke nove vlade, brže – bolje da na ovakav način bude, da bi se zaštitili njihovi krupni finansijski interesi.
Da vidimo, evo počeli su da pristižu, videli ste, veliki koverti u poslaničku grupu SRS o lopovskim mahinacijama Vuka Hamovića i njegovih kompanjona. Mi smo danas podneli, a vezani su ne samo za Elektroprivredu Srbije, i nemojte da cokćete, u pitanju je veliki lopovluk, ne mali. Nije neko ukrao, a jednako je kad ukrade i pet dinara i pet miliona, ali nije pet dinara u pitanju. U pitanju su stotine miliona dolara ili stotine miliona evra, ne od juče, pa da vidimo kako i zašto ti ljudi misle da će biti zaštićeni. Ko je taj Vojin Lazarević?
Evo, stiglo nam je pismo iz apatinskog brodogradilišta, saopštenje iz tog brodogradilišta, odmah posle naše rasprave danas, kako je tamo sve pokradeno, i to uz pomoć ljudi iz vladajućeg režima (napravio sam pleonazam, dakle iz režima), ali imamo i priču o tome kako su otimane najveće poslovne zgrade u Knez Mihailovoj ulici u Beogradu, a sve to je sitan novac. To – pet miliona evra, to je ništa, to je za bakšiš, to je za dnevnu upotrebu. Oni su trošili po 20 miliona dolara državnih para onako kako im padne na pamet, onako kako im je odgovaralo.
E, dakle, ono što će morati da se spreči, i to će morati da spreči novoizabrani predsednik Republike svojim uticajem i kontrolnom funkcijom u odnosu na Vladu Republike Srbije ... i zato ako su mislili ovi lopovi, ovi koji predstavljaju organizovanu međunarodnu mafiju, reći ću vam ja, tu je jedan veliki svetski kriminalac sa njima. Svetski kriminalac koji je radio na celom Balkanskom poluostrvu, u svim zemljama je radio.
(Glasovi: Cane.)
Nije Cane. Cane je drugi kriminalac isto balkanskog formata, ali nije svetski. Ovaj je svetski. Reći ću... nisam čuo ni da je Pacoli, moguće je, Pacoli je radio u ovoj cementari Popovac, gospodine Mihajlov...
(Predsedavajući: Molim vas, vratite se na temu, inače vaše vreme je isteklo.)
Evo završavam. Reč je o jednom velikom kriminalcu. Ustanovićemo mu ime, američkog je državljanstva. Vrlo brzo ćete sanati o kome je reč i kako je potkradana država Srbija za velike, velike pare. Zato smo tražili formiranje anketnog odbora i zato insistiramo i na smanjenju cenzusa, ako hoćete, uz sve pravne i pravničke motive. Imamo i taj politički motiv, jer znamo da će Tomislav Nikolić, kada pobedi, sprečiti organizovanu međunarodnu mafiju da dalje pljačka Srbiju i da uništava našu zemlju. Hvala najlepše.
Dame i gospodo narodni poslanici, želim da vas obavestim o nečemu što suštinski menja tokove sednice. Zahtevam, u skladu sa članom 94, da ne bude zabune, Poslovnika o radu Narodne skupštine Republike Srbije, po kome predsednik Narodne skupštine može odrediti pauzu u radu sednice Narodne skupštine da bi se izvršile potrebne konsultacije ili pribavilo mišljenje, da to uradite da biste razmislili, a ne unapred da odbijete ono što ću vam reći. Jer ono što ću vam reći je zasnovano na zakonu, Poslovniku, i mora da se dogodi.
Dakle, ova tačka dnevnog reda mora da bude povučena. A reći ću vam zašto? Upravo je stigao zahtev, odnosno saziv treće sednice Odbora za finansije. Tu je predloženo, kao dnevni red, povlačenje kandidature profesora Danijela Cvjetićanina na funkciju člana Saveta Narodne banke Srbije.
Zašto sam ovo rekao? Mora da se povuče ta tačka dnevnog reda zato što imamo jasne odredbe u Poslovniku Narodne skupštine kako se ponaša na vanrednoj sednici: nema izmena dnevnog reda. Ne može da se konstatuje da je on povukao svoju kandidaturu, jer u Predlogu odluke o izboru predsednika i članova Saveta Narodne banke Srbije kaže se da se za predsednika Saveta bira Vojin Bjelica, za članove Saveta Danijel Cvjetićanin, na period od četiri godine.
Ne može u vanrednom zasedanju da dođe do izmene ovog akta. Moglo bi da dođe do konstatacije da je on već izabran. On nije izabran. Taj akt ne može da se menja nasiljem, na takav način, u toku vanrednog zasedanja, nego mora da se zakaže nova vanredna sednica. Dakle, to je ono što mora po sili zakona, svidelo se to vama ili ne, i drugačije je nemoguće. Dakle, apsolutno je pravno nemoguće da se radi drugačije.
Gospodin Cvjetićanin povlači svoju kandidaturu. On ne može da bude izabran, a vi ne možete da promenite tekst ove odluke na vanrednoj sednici, niti da menjate dnevni red. To je jasno kao sunce i očekujem sada da se predstavnici većine izjasne ovde i da samo kažu konstatacuju da se ova tačka povlači sa dnevnog reda, jer izlaza iz ovog stanja, zakonitog i poslovničkog, nema.
To znaju svi koji su u ovoj skupštini radili i to znaju svi koji pogledaju u Poslovnik i zakon. Molim da tako postupite, da se ne ponašamo protivzakonito. Dakle, biće jasno konstatovana želja gospodina Cvjetićanina na Odboru. Nemoguće je da se drugačije ponaša Odbor i šta god Odbor zaključio, moraće da konstatuje takvu odluku profesora Danijela Cvjetićanina.
On je povukao svoju kandidaturu, dakle, ovim vi njega ne možete da izaberete za člana Saveta Narodne banke Srbije. Pošto ne možete, a to ne možete da promenite na poslovnički način, onda jedino što vam preostaje jeste da povučete sa dnevnog reda ovu tačku i da se zakaže nova vanredna sednica na kojoj će o tome biti reči.
To je jedini mogući izlaz iz ove situacije. Dakle, bilo šta drugo je protivposlovničko, protivzakonito i pravno nemoguće. Hvala na pažnji.
Nema, gospodine Maršićaninu, tu bilo kakve polemike. To je lični stav gospodina Cvjetićanina i nema o tome šta da se izjašnjavate vi, ja ili bilo ko drugi u ovoj sali.
Nema tu šta da se izjašnjava bilo ko, niti može da donese promenu kandidata, gospodine Simonoviću, vanredno zasedanje, nema promene akata niti ima promene tačaka dnevnog reda, ni redosleda. To znate, siguran sam. Jedan ste od najiskusnijih poslanika.
Nema toga, ljudi moji. Ne može da se donese drugo rešenje, ne može da se nastavlja, nema šta da se nastavlja dalje. Jednostavno ne može. Sve može, ali ne može po zakonu i po Poslovniku. Znam da to znate i zato tražim od vas da ovu tačku dnevnog reda povučete i nemoguće je drugačije postupiti.
Dakle, to je ono što je rekao sam Cvjetićanin, ne može da dođe do izmene predloga, morate to da razumete. Može da dođe do izmene predloga, ali mora nova vanredna sednica. Nalazimo se u vanrednom zasedanju. Toliko znaju oni koji su u ovoj skupštini tolike godine proveli.
Gospodine Mihajlov, bili biste u pravu kada bi bilo reči o zakonu. Ovo je odluka na odluku. Nema amandmana, gospodine Mihajlov. Na odluku nema amandmana. Molim vas, znate to, povucite predlog, to je jedino moguće rešenje za zakonit izlazak iz krize.
U ovoj odluci piše– predlog odluke, o kome mi raspravljamo, ako dođe do promene predloga, morala bi i nova rasprava, jer mi se ovde danas, gospodo, izjašnjavamo tj. govorimo gospodinu Cvjetićaninu, a to je nemoguće u vanrednom zasedanju.
Dakle, ako dođe npr. Dejan Dejanović, ili Zoran Zoranović, ili bilo ko ovde, u nov predlog, ili bilo gde, pa onda nova rasprava ide o tome. Mora nova sednica Skupštine. Sve mora novo. To je jedini mogući način za izlazak iz ove situacije i ništa drugo.
Vi gospodine Paunoviću .... Gospodin Paunović nema pojma o onome o čemu priča. Gospodine Paunoviću, vi ne znate razliku između opštih i pojedinačnih pravnih akata. Pogledajte, pročitajte Poslovnik, pa izađite za govornicu. Tražio sam od vas juče da povučete ovu tačku iz dnevnog reda, da se konačno nađe izlaz iz ove situacije, da pokažete malo razumevanja.
Ali, vi to ne želite, već po svaku cenu i na svaki način želite da nastavite sa ovim. Ako ne bude gospodin Cvjetićanin u predlogu, i da se ne dodaje novo ime, izmenjen je predlog, ljudi. Izmenjen je predlog, jer nema Cvjetićanina u tom predlogu. Dakle, to je sštinska stvar. Promenjen je predlog. Brisanje Danijela Cvjetićanina je novi predlog, gospodine Paunoviću, to je suština.
Dobro bi bilo kada biste se, gospodine Mihajlov, služili istinom, dobro bi bilo kada biste na častan, pošten i korektan način pročitali papir koji ste dobili. Dobro bi bilo jer vam ne služi na čast zato što znam da znate da smo u pravu za sve ovo što govorimo, a znam da nemate izlaza jer morate da ispunjavate hirove jedne poslaničke grupe.
Ovde se radi o ispravci i napisano je da je u pitanju tehnička greška, da se radi o tehničkom pitanju. Ako je za vas tehnička greška izbor članova Saveta NBS, u Predlogu odluke, e onda nema problema. Ovde ne dolazi do izmene samog akta, već nečega što smo mi prosledili kao naše pravo. Ako vi to mislite da poredite sa ovim i da na taj način kažete – eureka, pronašao sam izlaz iz svega, uspeo sam nešto da kažem, e onda niste uspeli ništa u tome, gospodine Mihajlov.
Neka vam bude i ovakva odluka, kakvu hoćete povodom RIK-a, ali to na takav način ne može da se menja i ne može da se poistovećuje. A u ovome što smo vam mi dostavili jasno je šta piše, i piše da je reč o ispravci, tehničkoj grešci naše administracije, koja je dostavljala različita imena za različite funkcije, i to smo vas zamolili. Nije sporno. Ali, ne o ključnom pitanju, ključnim stvarima, kao što je ime guvernera, kao što je ime člana Saveta NBS. E, to je razlika između vas i nas.
I niste našli rešenje. I nećete ga naći, gospodine Mihajlov, ma kako se uspešno snalazili, ma koliko bili iskusni u svom poslaničkom poslu, ma šta sve pokušali da pronađete, iz ovoga, iz situacije u kojoj se sada nalazimo, gospodine Mihajlov. Vi znate, znaju svi u ovoj skupštini, jedini mogući izlaz, na zakonu zasnovan, jeste da se ova tačka dnevnog reda povuče.
Pravno nasilje je ako ova tačka ostane na dnevnom redu i nije to neko sitno, proceduralno pitanje, i nije to da mi tražimo dlaku u jajetu, i nije to da mi sad hoćemo, kao opoziciona politička stranka, novouspostavljenoj vladajućoj većini da kažemo – eto, našli smo nešto u čemu ćemo mi vama da kažemo – ne može, pa eto sad stičemo političke poene.
Ova tačka dnevnog reda mora da se povuče. Spremite je za sledeću vanrednu sednicu, izaberite koga hoćete. Neće vam ta većina, siguran sam, biti promenjena, bar ne do sledeće sednice, možete da izglasate guvernera, ali nemojte to da radite na protivzakonit i protivustavan način.
Nadam se da se neće posle sledećih izbora pojaviti neko ponovo pametan da i ovo stavlja pod lupu, kao što ste vi stavljali izbor DOS-ovih guvernera i svega drugog. Nadam se, jer će doći neka nova, druga, pametnija vlast, radikalska, koja neće to na takav način da radi.
Dame i gospodo narodni poslanici, izašao sam još jedanput da pokušam da vas uverim u to da je jedino moguće rešenje da ovu tačku dnevnog reda povučete, ali pošto mi je jasno da to nećete uraditi, navešću vam još neke razloge koji se, naravno, suprotstavljaju vašim političkim motivima da prihvatite ovaj predlog srpskih radikala, a između ostalog i zbog toga što je sam predlog suprotstavljen Zakonu o Narodnoj banci Srbije i iz još nekih razloga.
Naime, mi smo ovde juče vodili raspravu, govoreći o gospodinu Jelašiću govorili smo o tome da je član političke stranke G17. U Zakonu o Narodnoj banci Srbije je precizirano da ne može biti funkcioner. Dobili smo vrlo široko tumačenje predstavnika njegove partije da on jeste predsednik Ekonomskog saveta, jeste član, ali nije funkcioner, te nema zakonske zabrane, a ako građani Srbije u to poveruju, poverovaće.
Druga stvar za koju nismo dobili odgovor, koja je i dalje nejasna, to je njegova tvrdnja i priznanje, čak i jutrošnje, na radiju "Slobodna Evropa" i radiju "B92" slušao sam gospodina Jelašića, koji kaže – da, i dalje sam zaposlen u HVB banci. Njemu znači ni skupštinska rasprava, ni ono što mi ovde govorimo, o čemu razgovaramo, ne znači ništa. On je i dalje čovek zaposlen u HVB banci i čeka da bude izabran za guvernera, e onda će da podnese ostavku na to mesto i da napusti mesto zamenika direktora HVB banke.
Pronašao sam ovde još jednu stvar koju ću vam dokumentovati, a to je uradila poslanička grupa SRS, koja je u direktnoj suprotnosti sa zakonom. Naime, u članu 28. se kaže ko sve ne može da bude izabran za guvernera, viceguvernera ili člana Saveta Narodne banke Srbije. Između ostalog se kaže da to ne mogu biti lica koja kontroliše ili sa kojima u obavljanju svojih funkcija Narodna banka Srbije sarađuje.
Predičiću vam jedno iskustvo, a vi mi recite posle toga da li je to dobra preporuka ili ne.
«Beograd 26.6.2002. godine (reč je o originalnom dokumentu, odnosno kopiji originalnog dokumenta, dostaviću ga svima koje to bude interesovalo), Savezna agencija za osiguranje depozita, sanaciju, stečaj i likvidaciju banaka; (Inače, verovali ili ne, taj gospodin je bio i član Upravnog odbora Savezne agencije za osiguranje depozita, sanaciju, stečaj i likvidaciju banaka.) Gospođi Vesni Džinić; javljam se povodom oglasa za prodaju vozila banaka u stečaju, pod šifrom tendera TV-01/02, zainteresovan sam za automobil marke mercedes C200, registarske oznake BG- 421072, godište proizvodnje 1999, sa početnom cenom u iznosu od 885.000 dinara. Vozilo je u vlasništvu Jugobanke AD Beograd u stečaju. Moja ponuda iznosi milion i deset hiljada dinara. U prilogu vam dostavljam potvrdu banke o uplati depozita od 10% procenjene vrednosti automobila, kao i kopiju lične karte.» Ime i prezime Radovan Jelašić, dalje su lični podaci, ne bih iznosio to. To je njegova privatna stvar. Evo ovde kopije dokumenata, a evo ga onda ovde.
Odluka, dokument kojim se to vozilo daje gospodinu Jelašiću za vozilo "mercedes C200" iste registarske tablice, po procenjenoj vrednosti od 885.000 dinara, ponudu je dostavio Radovan Jelašić, iz Beograda, ta i ta ulica, sa toliko novaca, milion i 10 hiljada dinara; komisija je donela sledeću odluku – vozilo "mercedes C200" prodaje se Jelašić Radovanu iz Beograda, ta i ta ulica.
Da vas pitam, poštovani prijatelji, da li je moguće i kako je moguće da neko učestvuje u stavljanju pod stečaj određene banke, sa mesta viceguvernera učestvuje direktno u stavljanju pod stečaj "Jugobanke" a.d. Beograd, tera ljude na ulicu, ljudi ostaju bez posla, a onda je čak preko agencije, čiji je član upravnog odbora, lično zainteresovan da kupi taj mercedes. Ako to nije sukob interesa i ako članstvo u HVB banci, ne članstvo nego visoka funkcija, nije sukob interesa, onda ne zna šta je.
Molim, ovo je, dakle, direktno suprotstavljeno članu 28. tačka 1. Zakona o Narodnoj banci Srbije i zahtevam od vas da prihvatite sve naše argumente i naše apele, ovu tačku dnevnog reda ili povučete iz proceduru, ili ako već to ne želite, onda na dan glasanja, glasate protiv ovakvog predloga. Hvala vam najlepše. To bi inače bio jedini častan izbor.
Dame i gospodo narodni poslanici, poslanička grupa SRS glasaće protiv Predloga ovog zakona, ne zato što neki misle da bi trebalo da budemo protiv svega što vlast ili novouspostavljena vlast ili većina predloži, već zato što za to imamo tvrde, čvrste i jasne argumente. Naime, u ovom predlogu vrši se i čini se nešto što je nemoguće, ispravlja se Ustav u domenu gde je Ustav potpuno jasan.
Mi u Srbiji možemo da imamo ustavno stanje po pitanju predsednika Republike samo u dva slučaja: prvi, da imamo predsednika Republike; drugi, da imamo izbore za predsednika Republike. Članovi 78. i 87. Ustava Republike to jasno definišu. Dakle, i onde gde se kaže, u slučaju prestanka mandata predsednika Republike, ti izbori moraju se održati u roku od 60 dana od dana prestanka mandata.
Nema novih 60 dana koji se ostavljaju kao diskreciono pravo ili ovlašćenje predsedniku Narodne skupštine Republike Srbije. To je nešto čime se direktno krši Ustav Republike Srbije.
Zašto je to nekome i kako potrebno? Pokušaćemo to da sagledamo iz dva aspekta. Prvi je pravni, a drugi je politički. Prvo, zašto je to potrebno, ne znamo, ali po pravu i po Ustavu, izbori za predsednika Republike morali su da budu raspisani.
Predsednik Narodne skupštine Republike Srbije Dragan Maršićanin je postupio baš onako kako ne treba, zbog čega smo opominjali Natašu Mićić, zbog čega je Ustavni sud opominjao Natašu Mićić, doduše sa zakašnjenjem od više meseci ili godinu dana, ali je ipak doneo mišljenje i rekao kako je morala da se postavi u tom slučaju predsednik Narodne skupštine Nataša Mićić. Tako je potpuno jasno da je Dragan Maršićanin morao da raspiše izbore za predsednika Republike, jer predsednika Republike nemamo.
Zašto se odugovlači sa tim i zašto se traži novih 60 dana? Tu mi u SRS smatramo da je u pitanju čista politička motivacija. Smatramo da je to zato što je danas potpuno jasno da Tomislav Nikolić predstavlja apsolutno najpopularnijeg političara u Srbiji, a neka nova istraživanja, koja nikada nisu bila naklonjena SRS-u, kao što znate, a čiji ćete rezultat dobiti za dan ili dva, mi smo nešto ranije uspeli do njih da dođemo, pokazuju da je ta prednost najveća još od uspostavljanja višestranačkog sistema u Srbiji.
Nikada nije bila tolika razlika u popularnosti između prvoplasirane i drugoplasirane političke stranke u Srbiji. Naravno, ubedljivo najveću popularnost ima SRS i najpopularniji lider, čak i po ocenama, a da ne govorim o glasovima, u glasovima je to neuporedivo izraženije, najpopularniji političar trenutno u Srbiji jeste Tomislav Nikolić.
Pošto je svima jasno da bi Tomislav Nikolić odneo laku i ubedljivu pobedu protiv zajedničkog kandidata DB-a ili tzv. DB-a, kako god hoćete, ili svi zajedno da se ujedinite protiv Tomislava Nikolića, ne bi vam pomoglo. Sada vam je potrebno, tako mi mislimo, novih 60 dana da bi se nešto odugovlačilo i da bi moglo da se dobije na vremenu.
Ne znamo u čijem interesu, ne znamo za koga, kao da će se nešto promeniti. Kada to kažem, kao da će se nešto promeniti, govorim vam i zbog činjenica da i posle izbora, posle ubedljive pobede SRS-a, trend rasta popularnosti srpskih radikala se nastavlja, kao i još jedne znatno manje političke stranke, ali znato, znatno manje.
Trend ostalih stranaka je upravo obrnut: stagnacija ili pad u narednih dva meseca, u narednih 60 dana taj trend će biti samo izraženiji i ne može se u dva meseca ni zaustaviti.
Čini mi se, svima koji se na ozbiljan način bave politikom potpuno je jasno, da smeta da sačekamo ne vaša politička motivacija, nego to što se time krši Ustav Republike Srbije. To je ono što nam smeta. Ne smeta nama ni to što ćete optuživati i napadati Demokratsku stranku za krađu u Skupštini, kada je bilo krađe u Skupštini. Ne smeta nam to, nego što to činite na protivustavan način, jer niste tražili donošenje nekog drugog opšteg akta kojim ćemo da osudimo to, kojim ćemo da kažemo da nikada više neće da se ponovi ili ne znam šta sve oko krađe u Skupštini.
Mi bismo rekli nema problema, u redu je, a onda da idemo na razrešenje i izbor guvernera i viceguvernera. Tako i sa ovim. Znači, nemamo mi ništa protiv ovog predloga zakona, zato što ga je predložio DSS i zato što ga je obrazlagao Dejan Mihajlov, već zato što smatramo da je on direktno suprotstavljen Ustavu Republike Srbije, direktno suprotstavljen odluci Ustavnog suda Republike Srbije i smatramo da su izbori za predsednika Republike već morali da budu raspisani.
Morao je to da učini Dragan Maršićanin, a da je postojala neka vrsta političkog dogovora, pa da vidimo da se odmah prihvati ovaj predlog srpskih radikala za ukidanje cenzusa. To su obećavale sve političke stranke, čini mi se, u izbornoj kampanji, govoreći kako će upravo njihovi kandidati da osvoje najveći broj glasova. Da to usvojimo i da idemo odmah na predsedničke izbore, a ne da sada usvojimo tu odluku i onda opet nemamo predsedničke izbore, nego čekamo novih 60 dana.
U tih 60 dana može nekome da padne na pamet da donese Zakon o izmenama i dopunama ovog zakona o izmenama i dopunama, pa da produžujemo taj rok na novih 90 ili 120 dana, ili ne znam koliko. Zašto to da prolongiramo, želimo institucije sitema. Bez obzira na činjenicu da smo dobili najveći broj glasova i najveći broj poslanika u Skupštini Srbije, mi smo vam u tom trenutku rekli – formirajte, ljudi, većinu u Skupštini Srbije, nemamo ništa protiv. Napravite je kako god hoćete, nije važno da li je legitimna. Nije, ali je legalna.
Kakvu god većinu da formirate ona ima legalitet i mi do održavanja sledećih izbora po tom pitanju ne možemo ništa. Možemo da vas kritikujemo po pitanju legitimiteta, ali ne možemo ništa. Dobro je da se formiraju institucije, dobro je da smo oformili Skupštinu Srbije, da pokušavate ostale institucije da formirate, ali isto tako mi želimo da imamo predsednika Republike.
Po našem Ustavu, po Ustavu Republike Srbije imamo bicefalnu izvršnu vlast. Dakle, nemamo samo vladu kao organ izvršne vlasti, već i predsednika Republike, sa značajnim ograničenjima i značajnim kontrolnim funkcijama, posebno prema Vladi Republike Srbije, ali i nekim prema Narodnoj skupštini Republike Srbije.
Mislim da je prilično dobro napravljen taj sistem kočnica i ravnoteža. Neki su nekada kritikovali taj ustav i govorili kako je to predsednički ili polupredsednički sistem. Nije. Naprotiv, to je bilo za neku vrstu političke upotrebe ili zloupotrebe.
Mislimo da su prilično dobro postavljena ta ovlašćenja. Čak u programu SRS-a, i to ću da vam kažem kad već pitate, zašto ne, možete da vidite da ne bismo imali mnogo toga protiv, kada se donosi novi Ustav ili kada bude donet novi Ustav, da se predsednik bira i u Skupštini. Mi smo za jačanje najvažnijeg organa, zakonodavnog, da taj zakonodavni organ ima čak i veća ovlašćenja prema drugim organima, veću kontrolnu funkciju i neka se bira predsednik u parlamentu na takav način.
Toga nema u Ustavu, nemamo novi ustav. Imamo postojeći Ustav, u skladu sa kojim mi moramo da se ponašamo. Može da nam se sviđa, može da nam se ne sviđa. Uzgred, ima mnogo kritika postojećeg ustava, a da se ne zna tačno šta se kritikuje; čini mi se da osim grba, zastave, himne, državnih obležja i priče o društvenoj svojini teško da ćete naći još neku ozbiljnu primedbu.
Bez obzira na to, i da imamo mnogo više primedbi, moramo da se držimo postojećeg ustava i moramo da se ponašamo u skladu sa njim. Zato predsednički izbori moraju da budu što pre raspisani, predsednički izbori su već morali da budu raspisani. Ovo je već drastično kršenje ustava.
Čudi me da Ustavni sud ne reaguje, ali je opet potaman. Predsednik Ustavnog suda, pošto se on nedavno pojavio u udarnoj informativnoj emisiji državne televizije i čovek je mrtav hladan, videli ste to, kaže – treba da se formira vlada demokratskog bloka, to je najbolje rešenje za Srbiju. Gde to može, gde to ima i kako to može da se ponaša predsednik Ustavnog suda? Ko je to njemu dao za pravo? Kako sme tako da se ponaša, kako mu pada na pamet da on iznosi svoje privatne političke stavove?
To što je on član G17, šta nas briga, ili što je neko drugi član neke druge političke stranke, šta nas to interesuje, on tako ne sme da se ponaša. Jedva čekamo da vidimo da li će neko reći da je ovo kršenje Ustava Republike Srbije i da li su predsednički izbori morali da budu raspisani; a morali su.
Na kraju ovog prvog dela mog izlaganja, kada danas prihvatimo ovo smanjenje cenzusa, pozivam vas da ne prihvatite ovaj predlog zakona, da ne odugovlačimo sa tih 60 dana, da idemo na predsedničke izbore. Ne brinite, biće dobro i Srbiji i vama, i nama, i svim građanima Srbije kada pobedi Tomislav Nikolić, kandidat Srpske radikalne stranke, a mi to hoćemo da usvojimo ne zbog pobede Tomislava Nikolića - pobeđivaće u nekoliko navrata, taman onoliko koliko puta ima pravo po Ustavu Republike Srbije, onda će neki drugi srpski radikal, nemojte da se sekirate – nego što će sve to biti u interesu građana Srbije i celokupnog srpskog naroda.
Dame i gospodo narodni poslanici, izgleda da gospodin Bakarec nije slušao ili nije obavešten da ovaj predlog zakona podržava Demokratska stranka, a SRS ne, da ne glasamo, da ne glasamo na isti način, gospodine Bakarec. Zanimljivo je, izašao sam da vam odgovorim, inače ne bih, volim kada vi vatrirate, volim kada pokazujete želju za povećanjem popularnosti gospodina Koštunice, to je dobra stvar.
Ne znam šta gori u vama, u meni ništa ne gori, pravo da vam kažem, osećam se potpuno normalni, ali moram da primetim, gospodine Bakarec, da ste pomenuli i rekli – crni i žuti. Ima ovde onih koji će valjda da govore za žute, a pitam šta vam to znači – crni, šta ste time hteli da kažete. Ne znam za neke druge, pošto vidim da su neki naši politički protivnici to voleli, nikada nisam imao priliku to da ih pitam, pa da mi kažete šta znači to – crni.
Znam da su, tamo odakle je poreklom moj otac, crne nazivali ustašama, oni su uglavnom pobili sve naše familije, ne znam na koje druge mislite i ne znam šta vam to znači, pa bih vas zamolio lepo da izađete za ovu govornicu i da nam kažete koji su to crni i da nam objasnite, da mi znamo o čemu je tu reč, da znamo na koga mislite i šta mislite.
Ako mislite da smo crni zato što smo uvek poštovali demokratsku proceduru, zato što nikada nasiljem nismo dolazili na vlast, zato što nikada nsimo spalili Skupštinu i državnu televiziju, zato što nikada nikoga nismo ubili na našim političkim skupovima i mitinzima, ako mislite da smo crni zato što vas pobeđujemo na demokratskim izborima, još deset puta manje prisutni u medijima - jesmo, ali nam to kažite, gospodine Bakarec.
Insistiram da to uradite, jer lepo je tako nešto, jednu tešku ili najtežu moguću kvalifikaciju izreći, a onda sesti i šaliti se. Ovo pitanje nije bilo za šalu. Da li postoji ili ne postoji bilo kakva tehnička ili netehnička koalicija - ne postoji. Kao što vidite, oni glasaju za vaš predlog, mi ne glasamo. Vi glasate za naš predlog, oni ne glasaju.
Čini mi se da je to nešto što je potpuno logično i to će se ponavljati više puta. Valjda će se dogoditi da i mi u ovoj skupštini glasamo za neki vaš predlog i to neće biti sporno, ali je sporan način na koji se ophodite prema političkim protivnicima, posebno sa pozicije vladajuće većine koja se formira u Skupštini.
Završiću, gospodine Markoviću. Znate, sada ste, u maniru Nataše Mićić, čekali tri minuta da me opomenete. Nema potrebe, završiću u narednih pedesetak sekundi.
Dakle, rekli ste kako ste pobedili zato što vi formirate Vladu, a sa nekim drugim, misleći pri tom na Srpsku radikalnu stranku, neki neće. Različite su te podele, gospodine Bakarec. Naša je pobeda u tome što smo ubedili većinu građana Srbije ili najveći deo građana da smo mi najbolji, da smo mi nada i budućnost Srbije.
Tačno je da mi nemamo sposobnost ni trgovine, ni zamešeteljstva sa svima drugima kakve imate vi i ne trudimo se i ne mislimo da možemo po tom pitanju sa vama da se takmičimo. Slobodno smo prihvatili i rekli - legalno je to što radite, možete to da uradite, ali budite sigurni borićemo se i na sledećim izborima, upravo zbog toga, nećemo imati 82, već 132 mandata, i onda ćete videti s kim narod i građani Srbije hoće.
Još nešto, i završavam gospodine Markoviću, ako je to tačno da gospodin Koštunica hoće i može da pobedi, prenosim reči zamenika predsednika SRS Tomislava Nikolića, objavite odluku, objavite ovaj naš zakon u "Službenom glasniku", neka stupi na pravnu snagu. Tog trenutka raspisujte izbore, neka se kandiduje Vojislav Koštunica, Tomislav Nikolić će ga do nogu potući, ma ko ga podržao i ma na koji način.
Dame i gospodo narodni poslanici, čuli smo više uvreda na račun poslanika SRS, a zatim i na račun građana Srbije.
Prvo smo čuli od gospodina Maršićanina, koji je valjda svojim lucidnim izlaganjem ponovo pokušao da kaže kako su svi izuzev njega i njegovih političkih istomišljenika glupi, pa ne mogu da shvate ono što on objašnjava.
Nije to prvi put, to smo naučili od gospodina Maršićanina, ali mu se ne isplati, zato što su građani Srbije drugačije procenili i pamet, i inteligenciju, i znanje, i obrazvoanje i njega i njegovih političkih protivnika.
Što se tiče gospodina Mihajlova i priče o tome za koga se isplati glasati, a za koga ne, gospodine Mihajlov, nije iskorišćenje glasova to što ćete formirati Vladu i što nećete nekome dozvoliti da dobije predsednika Skupštine, iako su građani Srbije to hteli; nije iskorišćenje glasova da u vlast ulazite sa onima za koje posle takvog formiranja bloka ni majka rođena neće da glasa. Nije to iskorišćenje, nego je to zloupotreba glasova građana Srbije. Zato će vas građani Srbije vrlo brzo kazniti, a građani Srbije vrlo dobro znaju za koga su glasali i kome su i zašto svoje poverenje dali.
Mi nismo nestrpljivi. Nećemo na silu da postavljamo ni Gordanu Pop-Lazić za predsednika Skupštine, niti ćemo na silu da ulazimo u Vladu, niti neprincipijelno. Uostalom, gospodine Mihajlov, vi ste nas zvali u Vladu, koncentracionu, ali mi smo je zahvaljujući principima i želji da ne uđemo u tkavu vlast, da ne uđemo u vlast sa onima sa kojima vi ulazite, odbili, gospodine Mihajlov, zato što nećemo da varamo i da lažemo građane Srbije, zato što nećemo da kršimo izborna obećanja gospodine Mihajlov.
Zato, gospodine Mihajlov, što mi držimo reč. Za nas reč je reč. To što vi kažete da ste dobili podršku za Vladu i da će to biti vaša Vlada, pa vi, gospodine Mihajlov, govorite ovde da imate podršku građana za manjinsku Vladu, sami priznajete da je manjinska Vlada i da za nju građani nisu glasali, da narod Srbije za nju nije glasao, gospodine Mihajlov.
Izađite, gospodine Mihajlov, sa tom listom ovih pet stranaka, pojavite se, DSS, G17, SPO, NS, SPS, svi vi zajedno, i još dva puta toliko glasova vam fore dajemo, pobedićemo vas na izborima.
(Predsednik: Vreme.)
Da vam kažem još nešto, što se tiče stručnog dela oko gospodina Aligrudića, pa da ne govorim dve stvari, da ne izlazim dva puta na repliku. Dakle, dozvoliće mi gospodin Maršićanin. Nije tačno gospodine Aligrudiću, ni gospodine Mihajlov da neće biti i da ne bi bilo raspisanih izbora. Bilo bi, i to odmah. Odmah bi ih bilo, zato što je Ustav najopštiji pravni akt.
Kao što Ustav ne propisuje koliko vam vremena treba da se obavestite i dogovorite Vladu da formirate, e isto tako u Ustavu ne može da se predvidi situacija uspeli ili neuspeli izbori, već govori kada prestaje mandat predsedniku Republike; kada nema predsednika Republike Srbije izbori se raspisuju. Samo su dva stanja ustavna: ili imamo predsednika Republike ili izbore za predsednika Republike.
Vi sve ovo radite da ne bi bilo izbora za predsednika Republike, jer znate kako će vaš tobož demokratski kandidat da prođe, do nogu će biti potučen od Tomislava Nikolića.
Dame i gospodo narodni poslanici, lepo je slušati gospodina Tadića, posebno u trenutku kada povisi ton; kada mu ponestane argumentacije on povisi ton, pa valjda računa – ko se uplaši uplaši, ili neće imati priliku da odgovara, ili neće smeti, valjda, ministar odbrane je, pa onda niko ne sme ništa da mu kaže.
Gospodine Tadiću, da li su glasali oboje, gospođa Joksimović i gospodin Marković, ili je glasalo jedno, ili im poslanička jedinica nije prihvatila karticu, manje je važno pitanje od njihove namere, a njihova namera sigurno nije bila da rade ovde popodnevnu gimnastiku, niti da se bave posebnim atletskim disciplinama, nego da krivotvore volju poslanika, da ubace karticu u poslaničku jedinicu i da na takav način ostvare većinu.
Ako hoćete da mi kažete da to što skaču preko dva reda i ubacuju kartice ima nekog smisla, jer će se nekome od birača dopasti, a ne to da počine krivično delo krađe, u stvari sada ima neko krivično delo, savremeno, novije generacije, koje ste vi uveli uz pomoć računarskog sistema, po kome će i ovi poslanici koji su učestvovali u ovim marifetlucima odgovarati, dakle ja u to neću poverovati. I nemojte da se služite mahinacijama i manipulacijama ovde i da pokušavate da objasnite građanima Srbije kako nije bila u pitanju nikakva zloupotreba, nikakva krađa, jer su na takav način svojevremeno uhvaćeni i poslanici SPS 1996. godine; takođe nisu glasali, iako su pokušali, nije im to uvaženo zato što nije bilo sprovedeno do kraja glasanje. Na isti način kao i ovi poslanici koji su to na najstrašniji mogući način zloupotrebili.
Voleo bih da nam vi kažete šta je u pitanju, ako je to na slici tako jasno, o čemu je reč, da ne bismo zloupotrebljavali. Jesu li skakali na gredi, preskakali kozlić, ili – šta je bilo u pitanju.
Mislim da građani Srbije to moraju dobro da znaju. Nemojte da vi ovde ustanovljavate da li je počinjeno krivično delo ili ne, kao što to ne treba da rade ni ovi koji su sada pokušali vas da progone na takav način. To treba da rade nadležni državni organi. Konačno se naučite, gospodine Tadiću, iako niste pravnik, šta su čije ingerencije, šta su čiji prerogativi vlasti, koji je i čiji posao. Ko, konačno, i na koji način treba da preuzme odgovornost, a ko ne.
Ali, ono što jeste problem to je pitanje vaših principa. Dakle, jesmo pokušali da ukrademo, jesmo hteli, ali nismo uspeli, i nemojte za to da nas osuđujete. Problem je u tome što je nekome palo na pamet da krade i da otima i da prekraja volju narodnih poslanika u Skupštini Srbije. E, to je suštinska stvar. A to što on nije uspeo, e onda to možemo da nazovemo krađom u pokušaju. Vi znate da je za to predviđena gotovo ista kazna kao i za izvršenu krađu.
Mislim da više nema potrebe, ni na koji način, da povišavate ton na poslanike Srpske radikalne stranke, i nemojte to da radite, jer se mi vas ne plašimo, gospodine Tadiću, niti bilo koga drugog u ovoj skupštini. Uostalom ...
(Predsednik: Vreme.)
...naše vreme tek dolazi. Dovoljno vam je narod rekao na izborima i pokazao kome i kako hoće svoje poverenje da ukaže. Hvala.
Bilo bi dobro da se upristoje članovi, tj. poslanici Demokratske stranke. Za razliku od njih, koji su se uvek pravili fini, a sve su samo ne fini bili, srećom prošlo je i njihovo vreme, pa će sada neki drugi da dokazuju i pokazuju finoću, dobro bi bilo da se ne služite neistinama, gospodine Markoviću, težu reč ne bih izgovorio. A, evo zašto, gospodine Markoviću: ovde se tačno vidi, na ovoj fotografiji, da vi, osim što imate ubačene kartice u poslaničke jedinice, pritiskate dugme za glasanje, a to je bilo onog dana kada je iz Soluna Bora Novaković glasao za Zakon o radu.
I, drugo, što se tiče zarđalih kašika, kada ne znate šta da kažete onda počinjete da se bavite najgorim izmišljotinama i najgorim mogućim glupostima. Kada govorite o gospodinu Šešelju, gospodine Markoviću, to morate da radite uz dužno poštovanje. Reč je o velikom čoveku. Posebno vi morate da vodite računa, jer ste vi njegovu porodicu ostavili bez oca na ne zna se koje vreme, njegovu decu ostavili bez oca na ne zna se koje vreme, i vodite računa o tome šta govorite.
Vodite računa, zato što znate da izmišljate, kako i koliko izmišljate, a reći ću vam zašto. Gospodin Šešelj je, govoreći o zarđalim kašikama, na primedbu novinara u humorističkoj emisiji, da jednom sa tom pričom završimo...
Hoće li da ućute ovi iz G17 ili će i dalje da se prave pametni i da dobacuju sve vreme? Pravite pice, to vam je mnogo pametnije i bolje. Nastavite sa svojim zanatskim poslom, bolje nego da se mešate u politiku.
Što se tiče zarđalih kašika, gospodin Šešelj je na pitanje novinara – da li ste vi ti koji ubijate, koljete ili ne znam ni ja šta radite, odgovorio – ma jeste, sve to zarđalim kašikama. Naravno, da bi izvrgao ruglu takve gluposti i takve neistine. Pošto ne znate šta više da kažete za SRS i pošto niste znali tri godine šta da nađete za SRS, sem izmišljotina i pretnji, vike i dreke sa ove govornice, na kraju ste se vratili na ono isto.
Da li smo se promenili ili ne? Ja vam sada kažem – da, mi jesmo isti i takvi isti, kakvi smo, do nogu smo vas potukli i dobili tri puta više glasova nego vi, gospodine Markoviću. Takvi isti, sa mnogo manje novca, sa mnogo manje medija, bez državnih organa, organizacija i institucija, samo uz narodnu podršku, uspeli smo da vas pobedimo.
(Predsednik: Vreme.)
Ne brinite, doći će nam i tema lopovluka nekih drugih na dnevni red, vrlo brzo. Nemojte da brinete, nećete izostati odatle.
Dakle, gospodine Markoviću, što se vaših izjava tiče, ako imate nešto da nam kažete, gde je glasano, kako je glasano, dobro bi bilo, ali je jasno da je mnogo puta dolazilo do zloupotrebe kartica, poslaničkih jedinica, do zloupotrebe načina i metoda glasanja u Skupštini. Nismo vas upozoravali jedanput nego najmanje deset puta na različitim sednicama.
Ono što jeste naš problem danas jeste činjenica da neki drugi u obračunu sa vama po tom pitanju žele da se koriste protivpravnim, protivustavnim sredstvima. To je ono što mi danas nećemo da dozvolimo. Čak ne želimo da učestvujemo u hajci i harangi protiv vas, jer, za razliku od vas, mi smo kroz to prošli.
(Predsednik: Gospodine Vučiću, odavno je isteklo vreme.)
Hvala, gospodine Maršićanin, na strpljenju, završiću. U tome je razlika između vas i nas, zato što ćemo se mi ponašati u skladu sa zakonom, u skladu sa Ustavom, ali budite sigurni i u skladu sa onim što je narod hteo da vam kaže, a narod je hteo da kaže – nećemo više da gledamo preskakanje kozlića ili rad u parteru preko poslaničkih jedinica, nego želimo da imamo normalnu skupštinu u kojoj će svi da sede na svom mestu i da glasaju po sopstvenoj savesti. To je razlika između vas i nas, a mala li je?
Hoću li da se vratim na mesto ili...?
Dame i gospodo narodni poslanici, imam tri minuta za repliku gospodinu Štimcu. On je rekao tri stvari. Govorio je o krađama i prekrađama u prethodnom peirodu, o onome što je juče bilo ovde izneto u duelu između gospodina Nikolića i gospodina Tadića.
U svim tim krađama i prekrađama koje ste pominjali niko, pa ni gospodin Tadić, nije pomenuo Srpsku radikalnu stranku. Ni u jednoj krađi, prekrađi, mada ne znam šta to znači, SRS nije učestvovala, i po tome smo poznati na srpskoj političkoj sceni.
Možemo da izgubimo izbore, kao što smo ih ubedljivo izgubili 2000. godine, ali prvi saopštimo te rezultate, pa onda i kod nas dolaze pobednici po zapisnike, jer nisu imali svuda kontrolore. Kažemo narodu – izbore smo izgubili, vidimo gde smo pogrešili, da vidimo šta je to što nismo uradili kako valja. Na sledećim izborima ćemo pobediti. Nikada niko ni na jednom mestu, ni u Skupštini Srbije, Saveznoj skupštini nekada ili skupštini državne zajednice do skora ili do danas, nije ustanovio ni jednu jedinu manipulaciju ili krađu srpskih radikala. To zaradi javnosti.
Što se vas tiče, uzgred ako vas to interesuje, otet je džip Srpskoj radikalnoj stranci. Ne da smo mi ukrali, nego su nama ukrali, i to oni iz vlasti. Ako vas to interesuje, sud je doneo odluku da nam se vrati, a oni kažu – vraćamo im saobraćajnu dozvolu, ali ne vraćamo automobil. Ako vas i to interesuje.
Što se tiče krađa koje su drugi pravili, nikada SRS nije uradila jednu stvar koju ste vi uradili, gospodine Štimac. Nikada nismo hteli da uzmemo ničijeg tuđeg poslanika, ni da ga kupimo, niti da ga ne kupimo, pa da pređe na našu poslaničku listu ili u naš poslanički klub. Kada je Momir Vojvodić, kao član Narodne stranke, želeo da pređe u SRS u Saveznoj skupštini, došao je kod gospodina Šešelja i rekao – vaš program je moj program i ja vas molim da me primite u vaše redove. Gospodin Šešelj je rekao – nema problema, ti si častan čovek, iskren srpski patriota, ali podnesi prvo ostavku, na sledećim izborima bićeš na našoj listi i ući ćeš kao naš poslanik u Skupštinu SRJ. Tako se te stvari rade. U tome je razlika između vas i nas.
Što se tiče straha i onoga gde smo se mi krili, a šta ste vi radili, rekli ste da nigde niste mogli da nas nađete i da smo se u rupe sakrili 4. i 5. oktobra. Nismo se, gospodine Štimac, ni u rupe niti bilo gde drugde sakrivali. Za razliku od ostalih, nismo trčali ni u kakve prelazne vlade, nismo hteli da ulazimo ni u šta što ima veze sa DOS-om, sa G17 plus, ni sa bilo kim drugim. Nismo se krili nigde, jer ovde ova 82 čoveka koje vidite, kada vidite i Gordanu Pop-Lazić i Natašu i Vjericu Radetu, i sve njih i sve žene od prvog dana vaše revolucije muški su se borile protiv vas i zato su zaslužili svi zajedno ovliki broj poslanika ovde i ovoliko poverenja naroda i građana Srbije. Borili su se od prvog dana protiv vas na svakom mogućem mestu. Kada ste napadali naše poslanike fizički, oni su se muški borili i branili.
Kada ste to radili na svaki drugi način, oni su se muški borili i branili. To će činiti i ubuduće i to svakoj vlasti mora da bude jasno.
Ovde su 23 poslanika SRS-a postali noćna mora za 176 poslanika DOS-a i zato je danas 82 poslanika SRS-a, a pogledajte koliko je poslanika DOS-a i šta se sa njima dogodilo.
Sada bih da pređem na stručni deo rasprave. Mi smo se pripremali noćas do kasno da pokušamo da stručno odgovorimo.
Još samo jedna rečenica, gospodine Štimac, što se tiče tehničke koalicije, najžešći dueli danas ovde su bili između predstavnika SRS-a i DS-a. Mi smo antipodi političke scene, ali to ne znači da kao opozicione stranke u pojedinim momentima nećemo glasati protiv vlasti ili ako oni budu rekli da je danas sreda mi da kažemo da je petak i obrnuto. Tu nema nikakve koalicije, već se zna kako glasa vlast, a kako glasa opozicija. Nemojte vi za to da brinete i ne znam koga tu kritikujete, zato što ste bili sa njima u Vladi tri godine, sve dok vam je to odgovaralo, sve dok vas nisu smenili sa najviših mesta gde ste finansijski upravljali Srbijom.
Da pokušamo da pređemo na ovu stručnu raspravu. Ja vas sada molim za ovih deset minuta. Zašto sam rekao stručnu raspravu? Ne želim da ulazim ili ću vrlo kratko govoriti o političkoj motivisanosti ovog predloga. Dakle, Predlog ove odluke možemo posmatrati sa dva nivoa. Jedan je politička motivacija onih koji žele da se ovakva odluka donese, a drugi je pravni problem koji se ovde postavlja.
Politička motivacija je jasna: hajde da žigošemo ono što se dogodilo u parlamentu, dobićemo neki politički poen, naši politički protivnici će izgubiti legitimno. Sasvim u redu, možemo da razumemo. Šta je sa druge strane? Kažu neki, i to sam sinoć slušao u vestima, iako nisu govorili to sa skupštinske govornice, baš iz vaše poslaničke grupe, kažu – svi oni koji budu protiv takve odluke, saglasili su se sa lopovlukom. Ma nemojte! Gde to piše? Kako je moguće? Kako to možete da izgovorite na neki način? To znači, mi kažemo da je izvršeno krivično delo ili mi mislimo da jeste, ali nadležni sudski organi će o tome doneti konačnu odluku. Ali smo dali našu političku ocenu toga. Sada moramo da vidimo da li je ovo pravno moguće ili ne. Ovo, pravno posmatrano, nije moguće. Jednostavno nije moguće.
Sada ću vam reći nešto, u pravu su svi oni koji kažu da je ovo protivustavno, protivzakonito. Neću vam to dokazivati na osnovu činjenice što u svom predlogu akta niste napisali ustavni osnov, iako biste morali. Ovde piše samo - osnov za donošenje odluke sadržan je u članu 130. Poslovnika Narodne skupštine. Mogli ste da napišete da je ovo pravno neuređen predlog. To morate da znate.
Mogli ste da pitate za savet nekoga od iskusnijih kolega u Skupštini Srbije. Pravno neuređen predlog. Mogli ste da ga uredite na pravan način.
Mogli ste da napišete ustavni osnov, ja ću vam reći gde ste mogli da ga nađete; da se pozovete na član 73. Ustava Republike Srbije i da kažete – piše u Ustavu Republike Srbije da Narodna skupština može da donosi i odluke i druge propise i opšte akte. Da ste to napisali makar formalno ne bismo mogli da vam kažemo da vam je predlog neuređen, a pravno je neuređen. Ali, nije to suštinski razlog.
U Ustavu Srbije jasno piše – zabrana, odnosno samo u izuzetnim slučajevima mogućnost donošenja zakona sa retroaktivnim dejstvom. O čemu se ovde radi? Da vidimo da li je to zakon sa povratnim dejstvom ili nije. Ja se izvinjavam građanima Srbije, onima koji nisu pravne struke, ali ovo je veoma važno da raspravimo.
Skupština je u prethodnom sazivu donela nekoliko kriminalnih zakona sa povratnim dejstvom, čak i sa krivično-pravnim posledicama. Donet je Zakon o odgovornosti za kršenje ljudskih prava, za koji su nas podučavali da je donet takav u Mađarskoj, da je donet ovde i onde. Lagali su, nije donet. U nacrtu je takav zakon u tim zemljama ukinut. Donet je u Urugvaju, gde je takođe posle jednogodišnje primene ukinut. Donosili su ga čak sa krivično-pravnim posledicama i podržavala ga je većina u ovoj skupštini na čudan način. Mislim da DSS tada nije glasao za taj predlog, ali je i tako nešto u ovoj skupštini donošeno.
Nisu vodili računa o tome kada smo im govorili – ljudi, ne donosite zakone sa povratnim dejstvom. To je kriminal najgore vrste. Donosili su zakon o ekstraprofitu, kada ste se radovali. Pojavio se onaj što danas ne da pare za Skupštinu Srbije, pa Skupština ne može da funkcioniše; ovde je počeo da viče na narodne poslanike – to je pravda, to je pravda, to je ne znam ni ja šta. Ljudi, postoje zakoni, postoji Ustav. To ne može da gazi kako kome padne na pamet i kada dođe na vlast, pa je sada on rešio da sprovodi revolucionarnu pravdu.
Zašto vi kažete, i oni poslanici koji su izlazili, slušao sam malopre poslanika, mislim da se preziva Grubješić iz G17, koja kaže – dakle, pošto nije legitimno i legalno izabrana, ona nije ni izabrana. Ako nije izabrana i ako vi hoćete da poništite odluku edž tunc (to znači od tada), to znači da nije proizvela nikakve pravne posledice, da ne postoji pravno dejstvo i da nema odluka u pravnom prometu, ili bi to bilo normalno da se kaže.
Onda vi iza toga, u stavu 2. tačke 2. kažete da će neko pogledati i proveriti da li mu se odluke dopadaju ili ne. I ako mu se odluke dopadaju, ako nećete da poništite isplatu plata, primanja, kupovinu flomastera, papira ili ne znam ni ja čega za Narodnu banku Srbije, posle toga ćete reći – eto, čekajte, je l' onda bila izabrana? Je l' bilo pravnih posledica njenog izbora? Jeste. Bilo čijeg, na bilo koji način. To znači da ćete samo neke odluke poništavati. Zašto? Zašto se nije išlo legalnim putem? Čak i kada edž tunc na takav način poništite brak, deca rođena u braku proglašavaju se da nisu rođena u bračnom stanju. Ako vi na ovakav način to izvedete, logično bi bilo da se kaže – nema nikakve odluke koja je u međuvremenu doneta, a ne da pravite nekakav čudesni miks koji niko ne može da razume, shvati, koji ne može da funkcioniše. Zašto, ljudi, ne donesete odluku o razrešenju, izaberete novog guvernera, imate većinu? Ne biste vi time rekli da to nije pogažena ustavnost i zakonitost itd, niste vi tu da vodite računa o tome. Postoje drugi državni organi koji vode računa o tome, a ne vi. Vaša je politička odluka ovde.
Rekao je gospodin Proroković, uz ono što nas je razoružao, ne možemo više nijednu lepu reč da kažemo o Kori Udovički, nismo, doduše, ni govorili, za Tita što je rekao, rekao je netačnu stvar. Pokušao je da poredi ovaj ustavni osnov sa onim kako to i po kom to ustavnom osnovu mi biramo odbore ovde, po kom članu itd. Nije isto, nije ni slično. Imate u članu 73. stav 11. koji govori šta sve Skupština može, a naravno po Poslovniku u članu 41. u okviru kontrole Vlade, pre svega, podrazumeva se da Skupština ima odbore itd, a ova materija je uređena zakonom, gospodine Prorokoviću.
Zna se kako se bira i razrešava guverner i Savet Narodne banke Srbije. To je suštinska stvar i suštinska razlika. Ne može se ni na koji način to poistovećivati i sada govoriti – e, oni su osudili krađu, oni su protiv lopova, a ovi nisu osudili krađu, oni nisu protiv lopova. Ne, nego smo mi protiv revolucionarne pravde.
Zašto je ovo prva tačka dnevnog reda, kome je to bilo važno? Mi smo podneli Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o privatizaciji, to je valjda mnogo važniji problem; Zakon o planiranju i izgradnji, narod nema novca da plaća onoliko za legalizaciju. Zašto to nije na dnevnom redu? Zašto mnoga druga životna pitanja nisu na dnevnom redu, nego ste ovo našli da stavite na dnevni red i to na protivpravan način da izvršite. Znam da u trenutno vladajućoj većini onih koji će da naprave tu novu vladu ima mnogo ljudi koji znaju da smo mi, kad ovo govorimo, u pravu. Oni vama ispunjavaju hir.
Kao čovek koji neće da prenosi detalje privatnih razgovora, jer to rade samo nečasni ljudi, ne pada mi na pamet da govorim o tim ljudima, ali to znate i vi dobro, oni vama ispunjavaju vaš sitan politički hir, da vi dobijete jedno mesto, da vam se požuri, da li bi bilo ili ne bi bilo vlade, da vi zauzmete tu poziciju i ovako i onako, i ovo je jedino politička motivacija u pitanju i apsolutno ništa drugo.
Mogli ste na mnogo drugačijih načina ovo pravno da uredite, na mnogo bolje načine, ali to niste napravili. Onda izlazite da nam čitate lekciju, da kažete – i vi ste ti koji ćete da podržavate lopove. E, nismo, ali nećemo da dozvolimo ni revolucionarnu pravdu, jer smo se borili protiv revolucionarne pravde i posle 5. oktobra. Kao što smo se borili tada protiv onih koji su tu pravdu pokušavali da sprovedu nad našim koalicionim partnerima, nad nama, nad nekim drugima, tako ćemo danas da se borimo da tu revolucionarnu pravdu ne sprovodite ni nad nekim drugima. Uvek ćemo to da činimo.
Srbiji je konačno potrebno da se iz neprava izađe pravom a ne nepravom, da jedno nepravo ne stvara novo nepravo, kao što se ponovo događa u Srbiji, da jednom sa tim završimo, da konačno imamo uređenu i normalnu zemlju, da konačno možemo da funkcionišemo kao normalni ljudi i to nam je preko potrebno. Ništa važnije u Srbiji, u ovom trenutku, od toga nema, i da naravno počnemo da razgovaramo o ključnim sistemskim zakonima, o onome od čega narod i građani mogu bolje da žive. A od toga hoćete li se vi osvetiti nekome, pa reći – rekao sam ti ja pre sedam meseci da ne idete na mene, sad ću da te smenim, itd, šta od toga ima bilo ko u ovoj zemlji, bilo ko od građana. To ne može da se radi na nepravni način.
Sad kaže Kori Udovički (to je prilično smešno) – podnećemo žalbu Ustavnom sudu. Kom Ustavnom sudu? Onom na čijem čelu je član iz G17 plus. Žaliće se onome ko učestvuje u donošenju odluka svoje partije ili se ponaša kao partijski čovek, kao što je to činio u prethodne dve godine. Možda će za njenu odluku da glasa ili da je podrži ovaj što je član Demokratske stranke, Čiplić; ima tu još jedan član GSS-a. Ali, ako misite da se pozivate na takav Ustavni sud, onda hajde ponovo da se vratimo u ono vreme kada ga nismo imali. Nikakve vajde od njega nismo imali ni u ovom periodu, dok je funkcionisao.
Ja vas pozivam (i završavam sa tim, zahvaljujem se na strpljenju, gospodine predsedniče) da ne donosite ovakve zakone, ovakve odluke. Možete da kažete da ovo što ste doneli neku vrstu mešanja normi, da je to bio osnov po kome je to opšti pravni akt, uopšte, mada ja ne mogu da se složim sa tim, ali vas pozivam da sve što ima povratno dejstvo zaboravite, da Ustav tumačite onako kako treba da se tumači, da zaboravite retroaktivnu primenu, da zaboravite na osvetu onima koji su vama to radili, ili koji vam to nisu radili, potpuno je svejedno; i da se bavite pravom i da se bavite ozbiljnom politikom i poboljšanjem života građana, jer narod hoće da čuje kako će da dobije hleba, kako će da živi bolje, narod hoće da vidi kako će moći da obezbedi ono što ste mu obećali da će imati pre dve godine, povoljne stambene kredite, pa niste ništa uradili, narod čeka da vidi ima li mu nade i perspektive ili će da traži neko novo rešenje. Što se nas tiče, mi ćemo mu to novo rešenje u svakom trenutku ponuditi. Ljudi imaju pravo i mogućnost da biraju, a siguran sam da će sledeći put, upravo zbog toga, još veće poverenje dati SRS. Hvala.