Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice Suzana Grubješić

Govori

Dame i gospodo poštovani narodni poslanici, pred nama su danas tri predloga ekonomskih zakona koje je Vlada podnela Narodnoj skupštini i dozvolite da najpre prokomentarišem Predlog zakona o regulisanju obaveza Republike Srbije po osnovu zajma za privredni razvoj, odnosno zajma za privredni preporod Srbije i tadašnjeg zakona o narodnom fondu za privredni preporod, odnosno da se ukratko podsetimo kada je i zašto raspisan taj zajam.
Zajam za privredni preporod Srbije je raspisan krajem juna 1989. godine i na njegovoj realizaciji su mobilisane gotovo sve državne ustanove. Suma na koju je zajam glasio je bila izuzetno ambiciozno planirana, milijardu dolara i dve hiljade milijardi tadašnjeg dinara.
Prvo je bilo zamišljeno da zajam uplaćuju građani na privremenom radu u inostranstvu, ali je kasnije odlučeno da ova akcija preraste u opštenarodnu.
Zajmodavcima su garantovane veoma primamljive kamate, misli se na devizna sredstva u iznosu od 10 do 15% godišnje, a u zavisnosti od valute, dok je kamata na dinarska sredstva bila vezana za eskontnu stopu Narodne banke Jugoslavije uvećana za 1,5%.
Uprkos tome, kao i snažnoj medijskoj podršci, uplata zajma je išla traljavo. Do početka decembra 1989. godine, dakle pet meseci nakon njegovog raspisivanja, bilo je uplaćeno svega 2,8% predviđenog deviznog iznosa. Planirani dinarski iznos zajma je bio gotovo u potpunosti realizovan - 98,6%, ali ga je inflacija ubrzano obezvređivala. Najveći teret je pao na 55 spoljnotrgovinskih firmi, od kojih se očekivalo da uplate 350 miliona dolara, te se nakratko pojavio i optimizam da će zajam uspeti.
Međutim, na kraju se ispostavilo da su se iznosi upisanih i stvarno uplaćenih sredstava drastično razlikovali na štetu ovih drugih. Preduzeća su deklarativno podržavala zajam, upisivala da će dati predviđene sume, ali su devize iznosila u inostranstvo. Rok za uplatu zajma je čak bio pomeren sa 25. juna 1990. godine na 31. januar 1991. godine, ali bez obzira na to, konačan skor je bio sledeći: sakupljeno je 86 miliona dolara, 8,6 odsto predviđenog iznosa i 290 miliona tadašnjih dinara. Realna devizna protivvrednost uplaćenih dinara je bila oko 130 miliona maraka.
Dodela prvih kredita za privredni preporod je počela tek u oktobru 1990. godine, kada je prihvaćen 81 projekat, ali je kod 25 ubrzo došlo do izvesnih teškoća u realizaciji, a na kraju je iskorišćena samo polovina deviznog iznosa zajma.
Ostatak novca je prenet u Beogradsku banku na Kipru, kao i u jednu londonsku banku, gde je pod nepovoljnijim kamatnim uslovima, od onih koji su garantovani zajmodavcima, ostao da čeka na konačan povratak svojim vlasnicima.
Sada, 15 godina nakon toga, građanima Srbije koji su uplatili svoj novac za zajam ovim zakonom se novac vraća u obveznicama koje će biti dematerijalizovane hartije od vrednosti i koje glase na ime - isplaćuju se u evrima. Obaveza Republike Srbije, odnosno vrednost duga je 56 miliona evra i sastoji se od namenskih deviznih depozita u iznosu od 40 miliona evra i obveznica u stranoj valuti u vrednosti od 16 miliona evra. Ukupna vrednost duga je utvrđena primenom ugovorene kamatne stope na prikupljena devizna sredstva, kao i kamatne stope od 2% na godišnjem nivou od 1. jula 1989. godine do dana dospeća obveznica, kako se izmiruje ovaj dug.
Isplata prve rate počinje 31. avgusta ove godine. Sav iznos će biti isplaćen u naredne četiri godine, prema sledećoj dinamici, koja je inače usklađena sa dinamikom primenjenom u slučaju isplate stare devizne štednje. Znači, 31. avgusta 2004. godine biće isplaćeni zajmodavci čija pozajmica nije premašila 530 evra i za to je u budžetu obezbeđeno 13 miliona evra; 31. avgusta 2005. godine biće isplaćeni dugovi do 1.060 evra, za šta je potrebno obezbediti 8 miliona evra; 31. avgusta 2006. godine biće isplaćena dugovanja do 5.000 evra, za šta je potrebno 11 miliona evra; i, 31. avgusta 2007. godine isplatiće se svi ostali zajmodavci, za šta će biti potrebno oko 24 miliona evra.
Sedam dana nakon stupanja na snagu ovog zakona Ministarstvo finansija će objaviti javni poziv za prijavu potraživanja, i to u najmanje dva dnevna lista koji se distribuiraju na celoj teritoriji Republike, a rok za prijavu će biti 60 dana od dana objavljivanja poziva. Obveznice će moći da se koriste i pre roka dospeća, kako stoji u Predlogu zakona, za kupovinu akcija preduzeća u procesu privatizacije, kupovinu nekretnina, kupovinu akcija ovlašćenih banaka za nabavku lekova i plaćanje troškova lečenja u zemlji i inostranstvu. Konverziju duga i isplatu obveznica vršiće banka sa teritorije Srbije izabrana javnim tenderom i u skladu sa Zakonom o javnim nabavkama.
Drugi Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o Garancijskom fondu je takođe danas na dnevnom redu a s obzirom da je dodsadašnji zakon imao nekih manjkavosti. Ukoliko se predložene izmene prihvate, sredstva za garancijski fond će se, pored ostalog, obezbeđivati i iz republičkog budžeta i na taj način ukupan nominalni iznos garancija i supergarancija, koje garancijski fond izdaje, mogao bi da bude maksimalno 2,5 puta veći od kapitala fonda.
Značaj predloženih izmena ogleda se i u tome što će se njima omogućiti značajan porast aktivnosti garancijskog fonda, čime bi se podstakla kreditna aktivnost na finansijskom tržištu po znatno povoljnijim uslovima nego što ih sada nude komercijalne banke. Iz republičkog budžeta je izdvojeno 1,5 milijardi dinara za garancijski fond, a predviđeno je da se proširi lista potencijalnih korisnika kredita, i to znači da će pored malih i srednjih preduzeća garancije dobijati i poljoprivrednici.
Treći Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o platnom prometu ima cilj da otkloni određene nepreciznosti i ograničenja koja su uočena u Zakonu o platnom prometu, koji je počeo da se primenjuje od 1. januara 2003. godine.
S obzirom na to da je usklađivanje platnog prometa sistema države sa rešenjima Evropske unije jedan od preduslova za uključenje naše zemlje u evropske finansijske tokove, 1. januara 2003. godine počela je primena Zakona o platnom prometu i na taj način u platnom sistemu Srbije uvedene su značajne novine, pre svega to što je platni promet prenet na poslovne banke.
Izmenama zakona je predviđeno da se poslovi platnog prometa obavljaju dinarima, kao i da fizička i pravna lica koja imaju račun kod banke imaju račune i kod Narodne banke Srbije. To je konsolidovani račun trezora i centralni registar. Predviđeno je da se transfer zaduženja inicira nalogom poverioca na osnovu dospelih hartija od vrednosti, menica ili ovlašćenja koje dužnik daje svom poveriocu, kao i da dužnik ne može oporezovati svoja ovlašćenja data poveriocu. A osim toga, Narodna banka Srbije bi trebalo da svojim potpisom utvrdi poslove koje agent može obavljati u ime banke.
Nadam se da za ova tri predloga, koje je Vlada Srbije uputila Skupštini na razmatranje, postoji nesporna većina, a što se tiče poslaničke grupe G17 plus mi ćemo sigurno glasati za ove predloge zakona.
Dame i gospodo poštovani narodni poslanici, čuli smo ekspoze ministra finansija Mlađana Dinkića. Ja bih samo krenula od prioriteta koje je gospodin Dinkić pomenuo da će Ministarstvo u prvih 100 dana uraditi i potom bih malo komentarisala budžet i predloge zakona koje mi danas treba da usvojimo.
Kao prioritet broj jedan navedena je upravo izrada novog budžeta koji je redizajniran i, za razliku od onoga koji je predložila odlazeća vlada, antirecesioni.
Drugo, to je reorganizacija i modernizacija poreske uprave i carine, kako bi se pripremio teren za snižavanje poreza na plate i uvođenje poreza na dodatu vrednost i izbegla katastrofalna situacija kojom prete iz EU u vezi ukidanja preferencijala za izvoz, i to ne samo šećera već i druge robe.
Treće, to je reforma poreske uprave koja je u jednoj nezavidnoj situaciji, sa zastarelom opremom, opterećena birokratskim procedurama i korupcijom. Četvrto, nakon usvajanja budžeta sledi priprema paketa važnih poreskih zakona koje ćemo u najskorije vreme dobiti na razmatranje u parlamentu. To je najpre Zakon o PDV-u, čija bi primena počela od 1. januara 2005. godine.
Taj zakon je već u prethodnom sazivu skupštine podnet, ali nužne su brojne izmene da bi se taj zakon usvojio, a odlaže se njegova primena zato što je neophodno da se izvrše neodložne pripreme i u poreskoj administraciji i u privredi. Cilj uvođenja ovog zakona, samo da podsetim, jeste smanjenje učešća sive ekonomije u bruto društvenom proizvodu, koje se u ovom trenutku procenjuju na oko 30%.
U drugom kvartalu bi trebalo da bude usvojeno radikalno smanjivanje nameta na plate i donošenje zakona koji će uvesti red u rad osiguravajućih društava i formiranje nezavisne institucije koja će vršiti nadzor nad radom osiguravajućih društava.
Mi imamo obavezu da do 31. marta usvojimo novi budžet, jer tada ističe privremeno finansiranje. Ovaj budžet, kao što sam već rekla, ima razvojnu a ne recesionu komponentu. Na osnovu kojih parametara se to dokazuje? O tome je već ministar govorio, ja neću ići u detalje iz njegovog ekspozea. Pomenuću samo najbitnije činjenice.
U 2004. godini predviđen je rast bruto društvenog proizvoda od 4,3%. Prošle godine, 2003, rast bruto društvenog proizvoda je bio između 1,5% i 2,5%. U 2004. godini inflacija na godišnjem nivou se procenjuje na oko 8 - 9,5%, jer je u prva dva meseca ove godine bila 1,4%. Prošle godine inflacija je bila 7,8%.
Koje su, u stvari, razvojne komponente ovog budžeta? To su izdvajanja za poljoprivredu, šumarstvo i vodoprivredu, koja su tri puta veća nego što su bila prošle godine. Znači, za ovu godinu iznose 22,3 milijarde dinara. Za prošlu godinu sedam milijardi dinara. Od toga čist agrarni budžet je 18,8 milijardi dinara. Tu su subvencije za mleko, industrijsko bilje, stočarstvo, nove zasade šljiva, vinove loze, u iznosu od 5,9 milijardi dinara, podsticanje izvoza poljoprivredne proizvodnje u iznosu od 600 miliona dinara.
Zatim, po prvi put u budžetu se javlja otkup pšenice za popunu robnih rezervi, u iznosu od dve milijarde dinara. Potom, regresiranje mineralnih đubriva i goriva, u iznosu od jedne milijarde; unapređenje kvaliteta proizvoda, stručne poljoprivredne službe itd.
Sledeća novina jesu krediti za poljoprivredu u iznosu od 3,8 milijardi dinara, i to kratkoročni i srednjoročni. Kratkoročni krediti će se davati iz budžeta na rok od 6 meseci do jedne godine za obrtna sredstva, i to uz veoma povoljnu kamatu od 3% na godišnjem nivou bez garancija i bez hipoteke.
Srednjoročni krediti će biti odobreni preko banaka iz garancijskog fonda na period od jedne do pet godina, i to uglavnom za mehanizaciju poljoprivrede, takođe sa veoma povoljnim kamatama.
Rast proizvodnje za 2004. godinu izgleda ovako. Industrijska proizvodnja - projekcije su da će porasti za 2%. U 2003. godini je bila manja za 3% od planirane. Poljoprivreda - planiran rast od 8%, što bi nas uz ostvarenje ovog rasta vratilo na nivo poljoprivredne proizvodnje iz 2002. godine. Građevinarstvo - predviđeni rast od 5%, trgovina 4%, saobraćaj i ostale delatnosti 4%.
Budžetski prihodi za ovu godinu su planirani u iznosu od 329,3 milijardi dinara, što je za 21,6% više nego u prethodnoj godini. Da podsetim, prošle godine budžetski prihodi su realizovani u iznosu od 271 milijarde dinara. Tu su još u stvari dve, četiri milijarde dinara storniranih prihoda koji su odlukom Vrhovnog suda vraćeni Kompaniji BK.
Budžetski rashodi su u prošloj godini bili 318 milijardi dinara, a ove godine su planirani da budu 374 milijardi dinara. Deficit je, dakle, 45,3 milijarde dinara, a prošle godine je bio 46,9 milijardi dinara, odnosno deficit za ovu godinu iznosi 3,6% u odnosu na bruto društveni proizvod, a prošle godine je bio 4%.
Ministar je naveo koji su izvori za finansiranje deficita. To su, pre svega, neto domaće finansije, znači, depoziti trezora kod Narodne banke Srbije i privatizacioni prihodi od prošle godine, državne obveznice, prihodi od privatizacije, i to pre svega od privatizacije državnih banaka, donacije budžetu od Evropske unije i krediti međunarodnih finansijskih institucija. To sve daje 15,7 milijardi dinara.
Ovaj budžet predviđa veće učešće javnih investicija. Znači, za prošlu godinu bilo je 17 milijardi dinara javnih investicija, odnosno 1,5% bruto društvenog proizvoda; za ovu godinu to je 32,4 milijarde dinara, odnosno 2,6% bruto društvenog proizvoda, što čini rast od 73%.
Novina u ovom budžetu jesu uštede, pre svega, u racionalizaciji troškova u državnoj upravi. To još ne znači da je otpočela ozbiljna reforma državne uprave, ali su neke uštede već učinjene, pre svega na stavkama kao što su službena putovanja 15%, naknade u naturi 13%, bonusi, nagrade 52%, usluge po ugovoru 8%, materijalni troškovi 8% itd.
Druga ušteda je učinjena u finansiranju državne zajednice Srbije i Crne Gore. Za 2003. godinu budžet državne zajednice iznosio je 59 milijardi dinara, a za ovu godinu je planirano 53,3 milijarde dinara, što predstavlja uštedu od 6 milijardi dinara.
Ta ušteda je učinjena u Saveznom ministarstvu za inostrane poslove, odnosno u diplomatsko-konzularnim predstavništvima Srbije i Crne Gore u inostranstvu.
Inače su u 2003. godini iskazani troškovi za celu Srbiju i Crnu Goru, za celu državnu zajednicu, a ove godine se išlo na teritorijalni princip, tako da su iskazani samo oni troškovi koje realno Srbija pravi.
O socijalnim davanjima ne bih išla u detalje, to je već obrazloženo, možda će neke moje kolege više reći o tome, hoću samo da kažem da pored razvojne komponente budžet ima i jaku socijalnu dimenziju. Znači, za fondove penzionog, zdravstvenog, socijalnog osiguranja, kao i za fond za nezaposlene, odnosno Nacionalnu službu za zapošljavanje, transferi su povećani, i to od 10%, koliko je recimo za penzioni fond, do 47%, koliko su povećani transferi za nacionalnu službu za zapošljavanje.
Ne bih išla više u detalje. Samo da napomenem, po prvi put su u budžetu povećani izdaci za društvene delatnosti, pre svega za naučno-istraživačke projekte transferi su veći za 40%; zatim za kulturne programe transferi su tri puta veći nego prošle godine, što znači, ne za Ministarstvo kulture, nego za kulturne programe.
Za obnovu Hilandara Ministarstvo je izdvojilo 1,3 miliona evra. Za održavanje Belog i Starog dvora izdvojeno je 50 miliona dinara.
Što se tiče prosvete, poštovaće se dogovorena dinamika oko povećanja cene rada u tri navrata i povećanja plata u skladu sa kolektivnim ugovorima.
Znači, sve preuzete obaveze, odnosno sva prava raznih socijalnih kategorija su zadržana u ovom budžetu i ukupni transferi fondovima, socijalnim fondovima iznose 79,3 milijarde dinara, što je mnogo veće od celokupnog deficita ovog budžeta. Toliko i hvala vam.
Dame i gospodo poštovani narodni poslanici, dozvolite da raspravu vratimo na temu, a to je Predlog odluke o stavljanju van snage Odluke o izboru guvernera i Saveta Narodne banke Srbije.
Sa ove skupštinske govornice smo u toku jučerašnje sednice, a i danas, čuli odobravanja i osporavanja predloga koji je podnela poslanička grupa G17 plus. Složićete se sa konstatacijom da nije sporno da su sadašnji guverner i Savet Narodne banke Srbije izabrani na nelegitiman način i da ova Narodna skupština treba da izabere novog guvernera i Savet Narodne banke. Ako to ne učinimo, onda se priklanjamo mišljenju da nije bitno kako je izabran guverner nego kako on, a u ovom slučaju ona, obavlja svoj posao. Želim da verujem da u ovom sazivu Narodne skupštine ne postoji većina koja bi podržala ovakav stav.
Želim da se osvrnem na razloge zbog kojih je poslanička grupa G17 plus podnela predlog. Na sednici Narodne skupštine, u prethodnom sazivu, održanoj 22. jula 2003. godine, glasalo se za izbor Saveta i guvernera Narodne banke Srbije. Oba glasanja su bila javna, upotrebom elektronskog sistema za glasanje, odnosno zloupotrebom sistema, kako će se kasnije pokazati. Dakle, što bi rekao jedan kolega poslanik u toku jučerašnje sednice, desilo se to što se desilo, a što se jasno i glasno može nazvati samo krađom glasova poslanika koji nisu bili prisutni na toj sednici.
Opšte je poznato da na toj sednici nije postojao kvorum za rad Narodne skupštine, odnosno tog dana, koji je bio dan za glasanje, bilo je prisutno manje od 126 poslanika. Podsetiću da prema Ustavu Srbije, član 80. stav 1, Narodna skupština odlučuje većinom glasova na sednici kojoj prisustvuje većina od ukupnog broja narodnih poslanika. Jedan od poslanika, čija je kartica zloupotrebljena na toj sednici, prvi je izašao u javnost i priznao da nije glasao, premda je njegov glas registrovan u računarskom izvodu. U toku predizborne kampanje čuli smo još jedno priznanje da je jedna narodna poslanica u to vreme zaista bila na godišnjem odmoru i da nije glasala u Narodnoj skupštini na sednici 22. jula.
Ovim slučajem zloupotrebe poslaničkih kartica trenutno se bave nadležni istražni organi. Ja se ovaj put ne bih upuštala u spekulacije ko je glasao umesto koga, na koji način, jer je to posao istražnih organa.
Dakle, Odluka o izboru guvernera i Saveta Narodne banke Srbije doneta je na protivustavan i nelegitiman način. Čak ni zapisnik sa pomenute sednice nije usvojen, jer je bilo očigledno o čemu se radi. Poslanička grupa G17 plus podnela je predlog o stavljanju van snage Odluke o izboru guvernera i Saveta Narodne banke Srbije, a ne predlog o razrešenju, jer bismo tako priznali da je izbor guvernera i Saveta bio zakonit, a poznato je da nije. Guverner i Savet nisu izabrani da bismo mi sada odavde tražili njihovo razrešenje, već su postavljeni zloupotrebom poslaničkih kartica.
Juče se čulo i pitanje zašto je poslanička grupa G17 plus u svom predlogu predložila pretres i donošenje odluke po hitnom postupku i zašto se žuri sa tim, jer je navodno guvernerka spremna da podnese ostavku. Podnošnje ostavke bi imalo smisla da se desilo, recimo, u avgustu, nakon obelodanjivanja činjenice da je izbor bio nelegitiman. Nuđenje ostavke sedam meseci posle toga je suvišno i nepotrebno.
Narodna banka Srbije je jedna od najvažnijih institucija i nedopustivo je da se na njenom čelu nalazi osoba koja je izabrana na nelegitiman način. Podsetiću da pre tog izbora ni prethodni guverner, gospodin Dinkić, formalno nije razrešen dužnosti. Stoga je poslanička grupa G17 plus predložila Narodnoj skupštini da stavi van snage Odluku iz prethodnog saziva o izboru guvernera i Saveta i da ovaj put izabere guvernera i Savet Narodne banke Srbije na jedino prihvatljiv, legitiman način, većinom glasova prisutnih poslanika. Tim činom bi se vratilo poverenje kako u najvišu zakonodavnu vlast, Narodnu skupštinu, tako i u monetarnu vlast, Narodnu banku Srbije.