Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice <a href="https://otvoreniparlament.rs/poslanik/8286">Vjerica Radeta</a>

Vjerica Radeta

Srpska radikalna stranka

Govori

I ovaj predlog zakona i ovaj član 4. govore u prilog našoj tvrdnji da predsednik Vlade nije pročitao budžet koji su mu napisali činovnici MMF, jer da jeste ne bi bilo potrebe, znao bi šta piše u budžetu i znao bi da onih 5,5 milijardi ne ide tamo gde je on rekao da ide.
 Član 4, se odnosi na član 20a. koji govori obračunavanju i plaćanju akciza, koje se moraju prikupiti da bi se nadoknadilo u budžetu 38 milijardi koje su predviđene za specijalizovane usluge, a nama niko nije ovde rekao koje su to specijalizovane usluge.
Stav 2, takođe, člana 20a. govori o tome na koji način će se prikupljati sredstva od akciza da bi se dotirala regulatorna tela i agencije u iznosu od 22 milijarde dinara. Ali, ovde je interesantno, zašto ste u ovom članu dodavali da se odlaganje akciza odnosi i na robu otpremljenu u carinskom skladištu u skladu sa carinskim propisima, kad je rešenje koje imamo u osnovnom tekstu zakona mnogo bolje i preciznije i onda uzgred da je ovde premijer, pitali bismo ga, ali sada kada čuje javnost pitanje, da li se ovo odnosi na Brnjak i Jarinje i tzv. integrisano upravljanje carinom, koje nam još niko nije objasnio šta znači, mada je jasno da to znači pravljenje carine na teritoriji Republike Srbije između lažne države Kosova i drugog dela Republike Srbije?
To je ono što jeste politika ove vlade i što, nažalost, kao što vidite u svakom zakonu koji nam ovde dostavljate ispod žita provlačite i činjenicu da kroz sve zakone koje donosite zapravo faktički priznajete lažnu državu Kosovo.
Malo pre, neko od mojih kolega reče da je ovaj član 6. tajkunski, odnosno da je pisan za tajkune. Dodala bih da je ceo ovaj zakon tajkunski kao što je tajkunski i budžet o kome smo danas raspravljali. Zašto? Zato što zapravo sve ovo radi tajkunska Vlada. Podsetimo se da vas je 2008. godine, da su vas sklepali tajkuni, da je tako došlo do one vlade koju niko živi nije mogao logično da očekuje.
Pet milijardi evra, gospodine Cvetkoviću duguju tajkuni u državnu kasu. Pet milijardi evra i vi nećete da čujete kada vas na to podsećamo. Nećete na takva pitanja da nam odgovorite. Zato slušamo Tadića kako priča o nekim nepristojno bogatim ljudima, to su ti tajkuni koji će kaže on da prave most, pa će se zvati, zamislite, tajkunski most.
Ali, imam i gorih od vas. Gori su ovi Nikolićevi i Vučićevi naprednjaci, njihov Joca Amsterdam kaže da čim izađe iz zatvora pravi će most tamo gde mu buduća vlas, a on očekuje da će oni to biti, budu rekli. Dakle, ovo je zaista čudo od države. Vama pomažu tajkuni, njima i tajkuni i kriminalci iz zatvora, stvarno ovaj narod mora konačno da otvori oči i da shvati da vas dosta i jednih i drugih.
Naravno, treba da prihvatite ovaj amandman koji smo podneli na ovaj član 6. zato što ste ovim amandmanom u neravnopravan položaj stavili poreske obveznike. Mi u SRS smatramo da je neophodno obračunavati i naplatiti porez po odbitku bez obzira na situaciju da poreski obveznik ima stalnu poslovnu jedinicu u zemlji ili deluje bez poslovne jedinice. Kada biste ovo prihvatili, onda bismo imali odgovor i na pitanje kolege Dušana Marića - da li je Dino Merlin platio državi porez?
Prijavljujem se ja, ali nešto vam se umorio sistem, ovaj Mićunoviće.
(Predsednik: Zamor je samo kod vas. Kod ostalih funkcioniše dobro.)
U članu 4. koji se odnosi na član 10. govorite o poresko pravnom odnosu i o tome kada pravna lica mogu da vrše refundaciju poreza. Kažete – ako se lica iz stava 2. ovog člana opredeli za povraćaj više ili pogrešno naplaćenog poreza, odnosno sporednih poreskih davanja, kao i za refundaciju, odnosno refundaciju poreza, odnosno za namirenje dospelih obaveza po drugom osnovu putem preknjižavanja poreza, poreska uprava ima obavezu da po zahtevu podnese rešenje bez odlaganja, a najkasnije od 15 dana od dana prijema zahteva, ako poreskim zakonom nije drukčije uređeno.
Mi mislimo da umesto da pored toga, ako poreskim zakonom nije drukčije uređeno, treba da se stavi i - drugim zakonom. Zato što mi u SRS smatramo da je neophodno izvršiti pravno tehničku redakciju i dopuniti ovu pravnu formulaciju našim predloženim tekstom, zato što to zaista dovodi do poboljšanja teksta zakona i što je to kompletnije rešeno nego što je to predviđeno u članu 10, odnosno članu 4. Predloga ovog zakona.
Vi ovde navodite u obrazloženju da to ne bi bilo dobro zato što bi se onda na taj način, kažete, ovo moglo urediti zakonom koji nije poreski i to bi dovelo do narušavanja transparentnosti poresko-pravnog sistema kao jedinstvene celine.
Dakle, o kojoj transparentnosti vi govorite kad vam tajkuni, duguju pet milijardi evra…
Ovaj član, pogotovo ovaj stav 4. člana 22. odnosno novog člana 74b. čije brisanje smo predložili, je mnogo, mnogo opasan. On govori o odobravanju odlaganja plaćanja poreskog duga. U ovom stavu vi kažete ko može da odloži plaćanje poreskog duga. Vi ste lepo zeca zatvorili da čuva kupus.
Ko može da odloži plaćanje poreskog duga? Ministar ili gradonačelnik? Zamislite sad konkretne situacije. Gospodine Cvetkoviću, vi kao bivši partner gospodinu Vlahoviću, sad ministar, on tajkun, da li biste vi njemu i pod kojim uslovima odložili plaćanje poreskog duga? Zamislite situaciju da Đilas kao gradonačelnik treba da odlučuje da li će Šaperu odložiti plaćanje duga. Ili, zamislite situaciju da Tadić i Nikolić zajedno treba da odlučuju da Miškoviću odlože plaćanje duga. Ili, recimo da Vučić, ne daj bože, bude neki ministar i on odlučuje o odlaganju duga Joci Amsterdamu, pošto će ga pustiti iz zatvora da mu pravi most, to je rekao, ili Peconiju. Ili, recimo, da Tomislav Nikolić, ne daj bože, bude u situaciji da on može da odlučuje o odlaganju poreskog duga Milanu Beku. Ili, na primer, Nikolićev sin Radomir u Kragujevcu da može da odlučuje, kao ne daj bože gradonačelnik, o tome da li će da odloži poreski dug "Trgomenu" iz Kraljeva koje inače finansira SNS u Šumadiji.
Ovaj amandman koji smo podneli na član 49. je pravno-tehnička redakcija, jer kada čitate tekst stava 3. koji smo predložili da se menja, zvuči baš rogobatno. Čudi me da bar to niste prihvatili. Govorite o bankama koje porez i sporedna poreska davanja, za čije obezbeđenje naplate je uspostavljeno, itd. Nekako nije dobro da u zakonu stoji to: "sporedno", pogotovo ako se ne zna šta je glavno, pa je naš predlog bio da se umesto: "sporedna poreska davanja" upiše: "druga poreska davanja".
Ono što je interesantno i što opet navodi na drugi komentar jeste vaše obrazloženje. Valjda ste se umorili od amandmana SRS, pa ste onda rekli da ne prihvatate amandman na član 49. iz istih razloga iz kojih ne prihvatate amandman Lidije Dimitrijević na član 17.
Kada se to pročita, onda se lepo vidi da ne prihvatate amandman zato što zakon ne sadrži pojam drugih poreskih davanja. Ovo je stvarno da se čovek prekrsti. Ne sadrži i zato smo predložili da sadrži, da umesto ovog budu: "druga poreska davanja". Kažete da bi prihvatanje amandmana dovelo do nejasnoće po pitanju koja poreska davanja bi banke bile dužne da prenose sa računa poreskog obveznika na propisani uplatni račun javnih prihoda u postupak obezbeđenja naplate.
Dakle, ovo je ono što smo pričali sve vreme u okviru rasprave o amandmanima na ovaj predlog zakona, zašto ste banke umešali u ovaj posao, da li zbog Đelića…
Šta ste smuljali u ovom članu 10, Bože sačuvaj, ali bez obzira što nas gospođa Đukić-Dejanović prekida u pola reči, ipak uspevamo da skrenemo pažnju na pokušaj prevare u svim ovim zakonima o kojima danas raspravljamo.
Ovde govorite o vozilima koja se, odlukom direkcije, daju na upravljanje nekom drugom pravnom ili fizičkom licu, a radi se o oduzetoj imovini i vi ste predvideli da se to motorno vozilo upisuje u jedinstven registar vozila, što je u redu i da se o tome izdaje potvrda o privremenoj registraciji, privremene registarske tablice i registraciona nalepnica i sve dotle je u redu, ali onda kažete – na zahtev pravnog ili fizičkog lica kome su poverena ova vozila.
Šta to znači? Kako ćete vi da dajete ta vozila, a da nemaju sve ove elemente? Kako ste vi to zamislili? Vi ćete ispod žita tu oduzetu imovinu da dajete i onda taj vaš neko ko dobije to vozilo neće podneti zahtev da dobije sve ove elemente koji su predviđeni pod uslovom, dobiće ih svako ko bude podneo zahtev za to, i onda se pitamo – za šta se sve koriste ta oduzete vozila? Znamo da se i premijer i ministri i predsednik parlamenta vozi državnim kolima i treba da se voze državnim kolima, mi nismo demagozi, ali se pitamo – čije su one Škode, gospodine Cvetkoviću, da li vi možda znate, one dve Škode, u jednoj voze Tomu Nikolića i jedno obezbeđenje, a iza je drugo obezbeđenje. Ovde stoje ti momci, kažu da ih plaća država. Nismo znali da je Toma Nikolić tako važan lik, da ima potrebe da ga čuva državno obezbeđenje.
(Predsednik: Vreme, samo završite rečenicu.)
Evo, dosta.
Dame i gospodo, mi danas raspravljamo o četiri predloga zakona o izmenama i dopunama ili samo izmenama ili samo dopunama određenih zakona iz pravosudnog delokruga i u ta četiri zakona imamo 14 članova. Toliko o ozbiljnosti, a čućete i pojedinačno na šta se odnose ove izmene.
Ono što je ostavilo utisak jeste da je gospođa Malović kada je govorila o uvodnom delu o ovim tačkama dnevnog reda, slučajno ili namerno izostavila da govori o Predlogu odluke o prestanku funkcije člana Visokog saveta sudstva, što je, što se tiče nas iz SRS, posebno značajno i posebno ćemo obratiti pažnju upravo na tu tačku koja ide u sklopu svih ovih.
Vi ste poznati po tome da vas ne zanima ni zakon, ni Ustav. Vi radite po svome. Dokaz, evo jedna digresija. Recimo, 8. septembra je održana poslednja sednica SO Ljig a naredna je zakazana za 16. decembar. Znači, prošlo je osam dana od onog krajnjeg zakonskog roka. Na toj sednici su vaši usvojili budžet itd, dakle, doneli potpuno nelegalne odluke. Ali, videćemo da li će reagovati nadležno ministarstvo, jer će svakako radikali iz Ljiga da reaguju na ovo.
Dakle, predložena nam je odluka o prestanku funkcije člana Visokog saveta, gospodina Dimitrijevića, zbog sukoba interesa. Pre toga da pitamo, gospođo Malović, a pitam vas sada kao člana Visokog saveta sudstva a ovde je i gospodin Boško Ristić, koji je izgleda dobrano kumovao zašto mi danas sa ovoliko kašnjenja raspravljamo o ovom predlogu, zašto nemamo na dnevnom redu takođe odluku o razrešenju čuvenog Blagoja Jakšića, kojemu smo skidali imunitet ali je i dalje član Visokog saveta sudstva? Podsećam, to je onaj sudija koji je u pritvoru zbog nekih ozbiljnih kriminalnih radnji, bar smo tako obavešteni, i to još iz nekog ranijeg vremena i vi ste ga kao čoveka koji je već imao kriminalne radnje iza sebe, izabrali za člana Visokog saveta sudstva.
Zašto nemamo predlog da se razreši ili da se imenuje neko drugi umesto Milimira Lukića? Taj gospodin je obavestio Narodnu skupštinu da je podneo ostavku na mesto člana Visokog saveta sudstva i to, između ostalog, zbog toga što kaže gospodin Lukić, "zbog odsustva elementarne odgovornosti za izrečeni sud i mišljenje, pa pojedini članovi Visokog saveta sudstva u postupcima preispitivanja odluka Prvog sastava Visokog saveta sudstva, nakon održanih ročišta, na komisiji Visokog saveta sudstva iznose jedno mišljenje i sud na bazi kojeg se glasa i donosi predlog odluke koji se prosleđuje Visokom savetu sudstva a da se na sednici Visokog saveta sudstva na kojoj se odlučuje o tom istom predlogu isti taj član izjašnjava i glasa potpuno drugačije od onog mišljenja koje je izneo na komisiji".
Dalje kaže Milimir Lukić: "Zbog načina na koji Ministarstvo pravde ignoriše i zaobilazi nadležnosti Visokog saveta sudstva, predviđene u članu 13. Zakona o Visokom savetu sudstva, i to kod postupka predlaganja i donošenja zakona, čime se Visoki savet sudstva onemogućava u vršenju svojih nadležnosti". On dalje obaveštava narodne poslanike da se ovim dovodi u pitanje ustavna pozicija Visokog saveta sudstva, jer, kako će ovaj organ, kaže Lukić, da obezbedi i garantuje nezavisnost i samostalnost sudova i sudija ako ne može da obezbedi nezavisnost i samostalnost svojih članova? Naime, najnovijom izmenom i dopunom Zakona o Visokom savetu sudstva, položaj izbornih članova Visokog saveta sudstva je doveden u poziciju da oni mogu biti razrešeni i udaljeni u gotovo svakom trenutku, a što će zasigurno dovesti do toga da se uloga člana Visokog saveta sudstva svede na čistu formu, dekor ili protokol.
Dakle, ovo su razlozi koje vam sada navodi član Visokog saveta sudstva, gospodin Lukić, a o ovim razlozima i još mnogo šire mi iz SRS smo veoma često govorili, i kada su donošeni ovi zakoni i kada su birani ovi ljudi itd. Mi smo znali da radite jedan veoma loš posao. Posledica ovakvog funkcionisanja Visokog saveta sudstva je verovatno i sudija Srećko Topalović iz Rače. Taj gospodin sudija je priveden zato što je prodavao, zajedno sa nekim magacionerima, robu iz sudskog depoa. Dakle, oduzimao je robu i onda je u švercu prodavao, da bi sam obezbedio nezakonitu materijalnu korist, on i ovi ljudi koji su sa njim učestvovali u tome.
Gospođo Malović i gospodine Boško Ristiću, ovo vam je samo ilustracija kakve ste sudije birali. Malo, malo, pa imamo u novinama sudiju sa neprimerenim tekstom za jednog sudiju. Zaklinjali ste se da smo izabrali najbolje. Tvrdili smo vam da ste izabrali partijske kadrove. Barem je izvesno da niste izabrali dostojne. Kada ovo kažemo nikad ne mislimo na sve sudije, ne mislimo čak ni na većinu sudiju, nego mislimo na one vaše poslušnike.
Razumemo da niste mogli baš sada da tvrdite da ovaj sudija iz Raške neće izvršiti neko krivično delo. Jasno je da ne možete baš u toj meri da stojite iza svakog ali ste bili suviše samouvereni kada ste govorili o tome, gospođo Malović, kao što ste inače samouvereni kada pričate o reformi pravosuđa, a reforma pravosuđa vam ništa ne valja.
Nije to samo stav SRS, o tome govore svi. O tome vam pišu vaši prijatelji iz belog sveta. Nas ne interesuje njihovo mišljenje, mi kao ljudi koji živimo u Srbiji, koji smo političari u Srbiji, koji imamo kontakt sa građanima Srbije znamo kakvo je stanje. Pitajte narod, gospođo Malović, koliko su zadovoljni vašim reformama. Kažu da su očajni. Ništa niste postigli od onog što ste imali dobru nameru kada ste ovde tvrdili, ali bi bilo bolje. Da ste nas malo slušali imali bi ste danas manje glavobolje.
Gospodin Predrag Dimitrijević, član Visokog saveta sudstva, danas treba da donesemo odluku da on to više ne bude, ali pitamo zašto tek danas. Visoki savet sudstva je izdao saopštenje i obavestio javnost o tome zašto mi sa ovoliko zakašnjenja raspravljamo o ovome.
Visoki savet sudstva se 19. i 25. maja obratio predsedniku Narodne skupštine i predsedniku Odbora za pravosuđe i upravu, gospodine Boško Ristiću, radi dobijanja informacije da li je Skupština primila rešenje da je ovaj gospodin Dimitrijević u sukobu interesa, s obzirom da, kažu oni, je potrebno da Narodna skupština donese odluku u prestanku funkcije prof. dr Predraga Dimitrijevića kao člana saveta i do danas, a ovo je bilo 14. decembra, kažu oni, Visoki savet sudstva nije dobio odluku Narodne skupštine Republike Srbije o prestanku funkcije člana Saveta iz reda profesora pravnog fakulteta, profesora dr Dimitrijevića.
Sve dok Savet ne bude dobio odluku Narodne skupštine, on je ravnopravan član, izborni član Visokog saveta sudstva. To se navodi u saopštenju od 5. decembra i to naravno tako jeste.
Čudno je, kažu oni, kako to, inače, ovaj profesor je dekan Pravnog fakulteta u Nišu, i nekako sve što je vezano za Niš, vezano je i za Boška Ristića, a sada da se podsetimo i na onaj ogroman broj advokata iz Niša, mnogi su prošli kroz kancelariju Boška Ristića koji su izabrani za sudije, pa smo skoro dobijali, ne znam čemu se smeškate gospodine, kolega Ristiću, skoro smo dobijali neka pisma, ovde smo ih čitali, vi niste bili tu, pa evo da vas podsetimo – kažu da u Nišu pečat vaše kancelarije košta 500 evra, zato što neko pismeno koje stiže iz vaše kancelarije sa pečatom advokatske kancelarije Boška Ristića, ima prođu u sudovima i zato ljudi kažu, idu od jednog do drugog advokata koji im napravi podnesak za neku normalnu advokatsku tarifu, a onda idu u vašu kancelariju po taj pečat. Dakle, ovo je priča koju smo dobili u pismima, ovo je priča koja se priča u Nišu. ali
Ono što je ovde evidentno i što nije sporno, čudno je, kažu u ovom saopštenju iz Visokog saveta sudstva, zašto Boško Ristić, kao predsednik skupštinskog Odbora za pravosuđe i upravu, 8. juna, dakle, tako pišete, da niste dobili prvostepeno rešenje Agencije za borbu protiv korupcije, koje je još iz decembra 2010. godine, kojim je utvrđeno da je prof. Dimitrijević u sukobu interesa i da kao dekan Pravnog fakulteta ne može biti i član Visokog saveta sudstva, a nesporno je da je u parlamentu ovo rešenje zavedeno 24. decembra prošle godine.
Gospodine Boško Ristiću, gde ste krili od 24. decembra prošle godine do 24. decembra ove godine ovo rešenje Agencije za borbu protiv korupcije? Očigledno je, ili je krio neko drugi, možda je Veljko Odalović, ne znam, ali je nesporno. Dakle, sa pečatom postoji ovde rešenje, primljeno 24. decembra. Pošto ste vi predsednik Odbora, nekako je logično da to ima veze sa vama. Ali dobro, možda ćete vi sada da kažete da je Slavica Đukić-Dejanović to sakrila, moguće.
Ono što je interesantno jeste, da je trebalo da budete svesni, kad je biran ovaj gospodin Predrag Dimitrijević, da ste malo i vi pogledali, gospođo Malović, zakon, ili da ste poslušali nas iz Srpske radikalne stranke, videli biste da je ovaj gospodin u sukobu interesa i da ne može biti član Visokog saveta sudstva.
Ono što je još interesantnije i to je pitanje, pre svega da građani Srbije čuju i da vidimo šta ćete vi da nam kažete. Ovaj gospodin je godinu dana u sukobu interesa. Za tih godinu dana je uradio dosta posla - vršili ste neke revizije, vratili ste neke sudije, neke niste vratili. Kažu, pišu mediji, da ste vršili mobing nad tim sudijama koje treba da vratite, tako što ste ih saslušavali u dva-tri sata noću, da bi proverili da li su u međuvremenu postali dostojni, da li možete da ih vratite na posao. U tome je učestvovao ovaj gospodin što je u sukobu interesa.
Pitanje za vas dvoje – šta će biti sa svim onim odlukama u kojima je ovaj gospodin učestvovao? Ima, bogami, i odluka gde je Jakšić, što je sada u pritvoru, učestvovao, pa je pitanje, niste nam prošli put odgovorili, šta će biti sa tim odlukama u čijem donošenju je učestvovao član Visokog saveta sudstva, koji je osumnjičen za kriminal, vredan 20 miliona, koji se nalazi zbog toga u pritvoru?
Da li vam ovaj Milimir Lukić učestvuje i dalje u radu Saveta? Ovaj što vas je nagrdio kako radi Savet, i što je očigledno čovek u pravu. Skupština je 9 decembra dobila ovu njegovu ostavku. Dakle, očekujemo odgovor i na ovo pitanje.
Sada nekoliko ključnih stvari vezano za predloge ova četiri zakona. Mi smo na svih 14 članova koliko imaju ova četiri zakona, a imaju 14 članova, podneli 14 amandmana. Naravno, govorićemo detaljno o amandmanima, o svakom od ovih članova.
Ovde je interesantno da vi ove zakone menjate četiri, pet pa i sedam puta. Stvarno molba, hajde jednom sednite pa uradite jedan ljudski zakon. Zamislite, četiri zakona, 14 članova, neki od njih se sedmi put menja. Pa neozbiljno, zaista neozbiljno. Imate li vi nekoga tamo ko zna da piše predloge zakona i da razmislite jednom šta hoćete? Vi imate 126, povremeno imate problem sa tim, ali kada obezbedite tih 126, da donesu neki zakon koji će zaista da traje.
Šta ste vi uradili sa ovim predlozima o kojima danas raspravljamo? Vi ste ovde zaposlene u sudskoj upravi i u tužilačkoj upravi, javno- tužilačkoj, vi ste ih ovde doveli u situaciju građana drugog reda. Njima neće Visoki savet sudstva, odnosno Državno veće tužilaca neće predlagati u budžetu njihove zarade, nego će to raditi samo za sudije i za javne tužioce, a za ove zaposlene će to raditi Ministarstvo.
Vi ove zakone donosite pod pretpostavkom da je usvojen budžet, s jedne strane. S druge strane, ovi zakoni su morali biti doneti da bi se u budžetu to na taj način regulisalo, kako vi ovde predlažete, jer je to povezano jedno sa drugim.
Pre nekoliko dana imali smo ovde raspravu o izmenama Zakona o Ustavnom sudu. Tamo ste zaposlene u Ustavnom sudu glorifikovali, dali ste im plate duplo veće nego zaposlenima u ostalim sudovima. Tamo sudije mogu da određuju kolike će plate imati njihovi saradnici, kao da odluke Ustavnog suda zavise od njih, kao da su oni bitniji od sudija Ustavnog suda.
Ovde radite potpuno suprotnu stvar. Ovde, dakle, nećete da zaposleni u pravosuđu budu svi u istom rangu. Dakle, da li je neko sudija ili je saradnik, kako možete na ovaj način da ih razlikujete, a pogotovo, svi znamo da saradnici zapravo rade sudijski posao? Sudija je samo prisutan na ročištu, sve ostalo rade saradnici.
Vi sada ostavljate mogućnost, mi se evo pitamo – da li ćete vi uopšte kao Ministarstvo pravde da predvidite da oni uopšte dobijaju plate? Znate, ove izmene Zakona liče na to da ovi ljudi mogu da strahuju da, po usvajanju ovog budžeta i ovih zakona, da oni više neće dobijati plate.
Izmene Zakona o krivičnom postupku – ovde ste stvarno na volšeban način ubacili nešto što je neverovatno, a to je da ćete veštake i prevodioce koji rade u ovim specijalnim ustanovama, mislim na Sud za ratne zločine i za organizovani kriminal, oni će imati duplo veće zarade, nego što će to imati veštaci i prevodioci u postupku pred redovnim sudovima.
Dakle, ovo je dokaz za ono što mi u Srpskoj radikalnoj stranci tvrdimo od početka. Ne trebaju nam nikakve specijalizovane ustanove u okrilju pravosuđa. Trebaju nam časne sudije i treba nam korektna vlast, gde se izvršna vlast neće mešati u rad pravosuđa. Vi ovim zakonom o izmeni Zakona i dopuni ZKP-a, jasno potvrđujete da vi želite i veštake i prevodioce u službi tih vaših specijalizovanih sudova, zato što se tamo donose odluke po nalogu.
Po nalogu se, gospođo Malović, tamo donose odluke i mi smo često o tome govorili, i u većima za ratne zločine i kod ovih za organizovani kriminal, tamo se naruči odluka.
Sećate se ove što ste je predložili za predsednika Vrhovnog kasacionog suda, Nata Mesarović, sećate se kada je rekla – dobili smo odluku, umesto – doneli smo odluku, kada je valjda savest progovorila. Tako vam rade te tzv…
(Predsedavajući: Vreme.)
Kolega, malo pre je to bilo skoro minut duže, mislila sam da ste malo produžili.
(Predsedavajući: Malo pre je bilo upozorenje na vraćanje za dnevni red, ali vi ste se držali dnevnog reda, na čemu vam zahvaljujem i na vrlo stručnoj i argumentovanoj diskusiji.)
Hvala kolega, biće još argumentovanije u toku rasprave po amandmanima. Hvala.
Zaista je i demagoška i obmanjivačka retorika gospodina Ristića prevaziđena.       
Kada je došlo ovo rešenje o sukobu interesa gospodina Dimitrijevića, evo, ako ste čekali drugostepeno, ono je došlo 8. juna 2011. godine. Dakle, vrlo poštujemo tu mogućnost, odnosno vi u svojim zakonima imate nekoliko puta situaciju gde ne predviđate drugostepenost postupka. Mi u SRS to vrlo poštujemo.
Sada vas pitamo, pošto se protiv ovog rešenja može voditi samo spor, ako ste hteli da čekate odluku suda, zašto ste nam ovo danas stavili na dnevni red? Ako niste hteli da čekate odluku suda, zašto niste prihvatili da se o ovome raspravlja od 8. juna do danas? To je ono što sam vas i pitala, kolega Ristiću, u toku ove rasprave.
Interesantno mi je, zapravo nisam mogla sada da zaključim, gospođo Malović, da li vi poštujete Agenciju za borbu protiv korupcije ili ne? Razumela sam, kada je u pitanju taj Dimitrijević, koji vam je nešto mnogo bitan, čudite se zašto je agencija, odnosno njen odbor tako postupio. Čekajte, da li ima sukob interesa ili nema? Da li vi kao ministar pravde imate pravo da javno sada kažete da vam baš nije jasno zašto je agencija donela ovakvu odluku? Da li je to malo mešanje u nezavisna regulatorna tela? Vodite računa šta izgovarate, gospođo Malović. Nije dobro to čuti iz usta ministra pravde.
Malo pre sam napravila jedan lapsus kada sam govorila o nezakonitoj odluci, završavam, gospodine Novakoviću, o nezakonitoj skupštini, nelegalnoj skupštini, nije bila u Ljigu, nego u Ubu. Izvinjavam se.
Ako postoji neko nezavisno telo i organ, onda to treba da bude Agencija za borbu protiv korupcije. Govorili smo mi da Zorana Marković nije najbolji izbor za direktora ove agencije. Sada vidimo da je izgleda došlo vreme da se polako pakuje, pošto se ni ministru pravde, ni Bošku Ristiću ne dopadaju Odbora Agencije za borbu protiv korupcije.
I dalje smatramo, bez obzira što mislimo da to nije dobro rešenje, kao što nije bilo dobro rešenje formirati Agenciju, kad već imamo Savet za borbu protiv korupcije, ali nedopustivo je da se neko ovako meša u rad Agencije. Dakle, zašto ne dignete glas kada je u pitanju neko drugi? Zapelo vam je sada za profesora Dimitrijevića i u ne sme biti u sukobu interesa, iako je to Agencija rekla. To je vrlo neozbiljno i nedogovorno.
Ako poštujete rad tzv. nezavisnih tela, onda ga poštujte u svakom slučaju. Ako sumnjate u validnost odluka i u rad ove agencije, izvolite, pokrenite pitanje, dajte na Skupštinu, pa ćemo da raspravljamo, pa ćemo mi da vam pomognemo sa još primera, da vam dokažemo koliko se pristrasno radi i u ovoj agenciji, kao i u gotovo svim tzv. regulatornim nezavisnim telima.
Najbolje bi bilo, pošto ste zbog onog Jakšića menjali zakon, da i zbog Dimitrijevića promenite i zakon i Ustav. Pa, vaši ljudi, dajte regulišete zakonom svaki konkretan slučaj. Ovo je mala šala. Ozbiljno, probajte da se uklopite u zakon, pravnici ste, funkcioneri, vodite računa da sudije ne sude o zakonu nego po zakonu.
Da se podsetimo, govorimo o Predlogu odluke o obrazovanju komisije za praćenje sprovođenja Nacionalnog akcionog plana za primenu Rezolucije 1325 Saveta bezbednosti UN – Žene, mir i bezbednost u Republici Srbiji, od 2010. do 2015. godine.
Vi ste verovatno, kada je predložena ova tačka dnevnog reda, očekivali da o ovome nešto neće ni da se raspravlja, da će to tako da prođe kao neka lepa priča, bajka, ali ovo je mnogo ozbiljnije i ovo zaista zaslužuje da se ovome posveti pažnja, da se govori o ovome, ne samo sa aspekta o kojem je ovde govorila gospođa Čomić, nego pre svega sa aspekta onog što se dešavalo u Srbiji i u ovih 11 poslednjih godina, a i na teritoriji bivše Jugoslavije, s obzirom na jednu od tačaka ove rezolucije od 1990. godine na ovamo.
Naravno, naglasiću na početku, da se SRS bori i boriće uvek protiv svake vrste diskriminacije i protiv svake vrste nasilja. Moram da kažem da nikada u životu nisam doživela da me neko diskriminiše toliko koliko to radi gospođa Čomić, kad predsedava parlamentom. Sve do danas bila sam uverena da ona to radi zato što sam ja žensko, pa iz nekog razloga ne podnosi žene. Međutim, kad danas ovako lepo priča o ženama i o ženskim pravima, onda mi je postalo jasno da me zapravo ne podnosi zato što sam član SRS i da me diskriminiše kao poslanika SRS.
Sada, naravno, ne bih, ne morate za taster, gospođo Đukić-Dejanović, ali govorimo o diskriminaciji, govorimo o položaju žene. Ako neko meni ne da progovorim, kao što ste vi sad upalili vaše crveno to dugmence, znači sada ćete da mi skrenete pažnju, ovde smo slušali od predstavnika…
(Predsedavajuća: Dobro je što uviđate da treba da vam skrenem pažnju.)
Ne, nego ja vama skrećem pažnju. Ovde smo malopre slušali od predstavnika predlagača ove komisije priču široku i duboku, ne znam koliko. Naravno, mi iz SRS nemamo ništa protiv toga. Mi se istinski borimo za svaku vrstu ravnopravnosti i mi oduvek pričamo da narodni poslanik može da priča koliko god hoće i o čemu god hoće i da narodni poslanik odgovara samo biračima na izborima. Lepo je da ste to danas prihvatili, ali samo dok je gospođa Čomić govorila. Čim ja krenuh, vi crveno dugmence. Nije u redu i nije u skladu sa ovom rezolucijom.
Takođe, hoću da naglasim da nikad u životu nisam videla toliko pravnog nasilja koliko ga vidim u ovom parlamentu, zahvaljujući 126 dugmića. Sa tih 126 se sprovodi takvo pravno nasilje, kršenja Ustava, gaženja Ustava, nepoštovanja rezolucija skupštinskih, nepoštovanja zakona, Poslovnika. Šta god vam padne na pamet, samo da se prethodno dogovorite i istrgujete sa 126, može sve. Možda vam se čini da ovo nema veze sa ovim, ali polako, tek sam u uvodu, imamo dosta vremena, pa moramo da koristimo vreme da nam se ne zameri kako narodni poslanici sede, a ne rade svoj posao. Naravno, o srpskim radikalima to nikada nije bilo moguće reći, jer mi zaista maksimalno radimo svoj posao.
Ovde smo čuli, kada se govori o tim ženskim pravima, pominje se žensko pravo na sreću. To sam zabeležila, bilo mi je i nteresantno. Ne znam kako može postojati žensko pravo na sreću i muško pravo na sreću. Sreća i pravo na sreću nema nikakve veze sa polom. Zašto je kolega Milovanović hteo da tako lepo zvuči to što je on govorio, ne znam. Jesam dobacivala dok je govorio kolega Milovanović i gospođa Čomić, dobacivala sam – probudite se, hajde da pričamo o realnosti, da pričamo ono što stvarno jeste. Gospođa Čomić kaže da je ponosna što je glasala za, čini mi se 770 zakona u parlamentu i kaže da nije glasala za te zakone zato što su se oni donosili po nalogu EU. Naravno, mi znamo da je bar 98% tih zakona doneto zato što ste morali, zato što vam je naloženo iz EU. Branite se vi koliko god hoćete od toga, to je činjenica.
Toga nema u predlogu ove odluke, ali u predlogu svakog zakona stoji – na osnovu te i te direktive EU. Dakle, od toga ne možete da se odbranite, ali to i nije tema. Bilo bi dobro da nam gospođa Čomić kaže, od tih 770 zakona za koje je ona glasala sa ponosom, da nam nabroji bar sedam od kojih građani Srbije bolje žive, bar sedam koji su otvorili nova radna mesta, povećali plate, smanjili troškove lečenja, obrazovanja, doveli istinski u ravnopravan položaj ženu sa muškarcima. Ako nabrojite tih sedam, onda ćemo moći malo drugačije da razgovaramo
Kaže gospođa Čomić, kako se ona zalaže za dijalog, za parlamentu demokratiju itd. pa je napomenula agencije i kaže da prihvata dosta momenata koje smo mi iz SRS iznosili kada smo tvrdili da je nepotrebno da Srbija ima agencije kao paradržavne organe. Naravno, nije gospođa Čomić rekla da su to paradržavni organi, nije rekla sve agencije nego neke agencije, a ja tvrdim mi u SRS kažemo sve agencije su paradržavni organi i ne trebaju nam. Ali pitanje za gospođu Čomić, ako se slaže da zaista i rekla je da će prva podići ruku da se neke agencije ukinu, tako je rekla, e onda je samo pitanje za gospođu Čomić, da li će glasati za budžet koji nije ukinuo ni jednu jedinu agenciju. Koje godine će biti to da će gospođa Čomić da glasa da se ukinu agencije? Kada ne ostane ni jedan prebijeni dinar u državi Srbiji, a pitanje je i ovako sa čim raspolažemo.
Ako se kao predlagač, gospođa Čomić istinski zalaže za ravnopravnost žena, onda bi bilo dobro da se kao neko ko je u vladajućoj koaliciji, da se istinski potrudi, da učini nešto da se promeni ekonomski položaj žena u Srbiji, koji je katastrofalan. Da pitate gospođu Čomić, na primer Miškovića koji ima ovaj veliki lanac sad ga prodao "Delezu" ali do skora je bio Miškovićev, veliki lanac mini i maksi marketa, najveći broj zaposlenih kod njega su žene. Da li ste ga nekada pitali zašto te žene za kasom rade za 14.000 do 16.000 dinara? Kako će onda one da traže nekakvu ravnopravnost, da li mogu od tih 16.000 ako zarade, da li mogu da plate obdanište, da li mogu da plate nekoga da im pomogne nešto u kući pošto one rade ceo dan? Da li mogu na neki način, da li mogu da se bave politikom? Da li im ostaje vremena posle tog mukotrpnog rada za 16.000 dinara, plus ono što dođe kući pa mora najpre da vidi kako od ničeg da napravi večeru i ručak za sutra, pa da čuva dete, pa da čisti, sprema, pegla, pere i kada će da se bavi politikom, gospođo Čomić?
Dakle, morate da postavite ekonomski odnos da biste žene uključili u sve segmente društva. Pričate o tome kako se vi zalažete ali samo to lepo zvuči kad tu pričate, znate ličilo i je malo pre kao da je gospođa Čomić na nekoj bini. Ali gospođo Čomić mi smo vam ovde više puta skretali pažnju. Vi ste dve godine, kad kažem vi onda mislim na vladajuću koaliciju, a gospođa Čomić je deo vlasti. Dve godine ste ženama koje imaju privatne radnje, pa su bile na porodiljskom bolovanju, naplaćivali dupli doprinos. Mi smo vam skretali pažnju odavde, ali vas baš briga što ste na taj način žene doveli u neravnopravan položaj i tek sad to menjate, a dve godine pričamo o tome. Zašto sada menjate? Zato što će uskoro izbori, pa treba one žene frizerke, prodavačice, ne znam koje su sve imale, koje su sve vrste radnji bile u pitanju, i sad treba da zaborave da su dve godine morale da plaćaju dupli doprinos, a na trudničkom bolovanju, a vi se kao nešto borite protiv bele kuge. Da, ali samo na priči.
Da li vi znate, gospođo Čomić, odnosno znate mi vam redovno govorimo sa ovog mesta ali da li ste nešto preduzeli kao deo vladajuće koalicije, da li recimo kažete Borisu Tadiću kada ide na Kopaonik sa privrednicima da im skrene pažnju da ne smeju da diskriminišu žene. Da niko ne sme da pita mladu ženu kada dođe da se zapošljava da li je udata, da li će da se uda, da li će da rađa decu. To se dešava i to je redovna pojava. Evo, slučaj iz komšiluka, a znam slučajno a ima takvih slučajeva koliko hoćete ali primer ću da vam kažem. Žena radi kod privatnika i hteo da je prijavi i ona iskreno kaže da je trudna. On na sve to kaže, radi dok ti se ne bude video stomak, radićeš na crno ali znaš ja ne mogu da te prijavim.
To je problem i tu vrstu problema gospođo Čomić treba da rešavate vi koji ste vlast. Mi vam skrećemo pažnju i mi vam kroz razne amandmane na razne zakone pokušavamo da pomognemo ali vi to nećete da čujete. Vi mislite sad vi pričate lepu priču i svi koji su danas slušali sednicu kažu, jao kako je nama dobro, ne znam da mi je ovako dobro dok mi Gordana Čomić ne reče. Zna narod kako živi, gospođo Čomić.
Pričali ste o tome, o ženama u politici, koliko treba da ih ima, u kom broju itd. Pa, gospođo Čomić, mi u SRS nemamo nikakve ženske mreže, omladinske organizacije itd, mi smo svi članovi SRS. Mnogo nas je u SRS koja je stranka i stranački program ubedili da je to najbolji program ne samo za ženu nego generalno za Srbiju, za srpske nacionalne interese, za razvoj ekonomije, u socijalnoj sferi itd. Na taj način treba da se privlače i u politiku. Pa imamo i žene potpredsednika stranke, i u predsedničkom kolegijumu, i predsednike okružnih odbora koleginice koje ovde sede, predsednike opštinskih odbora, mesnih odbora itd. Ali nikada nismo birali po ključu, ne daj bože nego ako žena pokaže interes i potrebu da se založi za sprovođenje politike SRS zato što će realizacijom te politike biti bolje i njoj i njenoj porodici i celom društvu, onda je to uspeh. A ne reda radi, ključevi su davno prošli, gospođo Čomić. To je iz komunističkog vremena, po ključevima se određivalo ko treba da bude na nekom mestu. Nemojte to više, zaboravite, to je zaista davno bilo.
Pitanje, koleginica Dušanka Plećević je napomenula da samo žene u dva grada u Srbiji koje su na porodiljskom odsustvu primaju celu platu, a ostale ne. Mi smo vam predloži zakon. Zašto niste bili prihvatili da se raspravlja o tom zakonu? Zašto bi žene u Beogradu, deca u Beogradu, nezaposleni u Beogradu, zašto bi dobijali nekakve dotacije, a u ostalom delu Srbije toga nema? Zašto? Zato što vi hoćete da promovišete Đilasa, pa Đilas dobija državne pare, pa onda Beogradu se plaća za troje dece se prima cela plata za žene na porodiljskom, u Beogradu se daje neki dodatak uz penzije. Naravno nemamo ništa protiv što je to u Beogradu ali smo vrlo protiv zašto samo u Beogradu. Zamislite kako vi diskriminišete svoje građane, gospođo Čomić, građane Republike Srbije. Vi potcenjujete onog iz Crne Trave, onog iz Bele Crkve, onog iz Kosovske Mitrovice, a forsirate Beograd. Zašto? Zato što imate interes da forsirate Đilasa, državnim parama i onog iz Crne Trave i onog iz Sombora, sve te pare stižu u budžet, pa se iz budžeta dele dalje. Iz tih budžetskih para Đilas dobija pare da bi pravio diskriminaciju građana Republike Srbije, a vi mu pomažete, a ovde nam pričate o Rezoluciji 1325.
Bilo bi lepo samo da se na ovaj način i da je gospođa Đukić-Dejanović dozvolila ono što joj već mesecima tražimo da se ovde raspravlja o problemima na KiM, pa da raspravljamo o značaju rezolucije 1244. Verujte mnogo je značajnija od ove. Mnogo. Naravno, ne mislim ni da je ova beznačajna, ali ako upoređujemo onda je zaista mnogo značajnija.
Gospođo Čomić, još po neki primer, da vam pokažem kako niste dosledni. Pričate jedno a suština je druga. Sećate li da je u parlamentarnoj Skupštini Saveta Evrope delegacija Srbija bila jedina koja nije imala zastupljenu ženu u sastavu parlamentarne Skupštine. Pa smo došli u situaciju zamalo da nas vrate. Postavilo se pitanje da li će nas pustiti uopšte u Savet Evrope, zato što Mićunović nije dozvolio da u celoj delegaciji da bude jedna žena. Ko je za to kriv? Vi koji ste na vlasti. Vi glasali. Vi. Kažete, gospođo Čomić, da bi trebalo da bude više direktora žena, pa mi se zato zalažemo. Mi smo se zalagali još kad smo bili vlast zajedno sa socijalistima da gospođa Đukić-Dejanović bude direktor Kliničkog centra i bila je. Došli su vaši gospođo Čomić i izbacili ženu i doveli muškarca. Da li imate za to objašnjenje? Imate. Imate krizne štabove. Neka kaže gospođa Đukić-Dejanović na koji način je tretirana tada i šta joj se dešavalo kad nije htela da izađe iz Kliničkog centra. Kako je prošla. To nije zaboravljeno, gospođo Čomić.
Ova rezolucije doneta je zamislite 31. oktobra 2000. godine, a vi se rodili 5. oktobra. E, posle toga se desilo i ovo sa gospođom Đukić-Dejanović, ali pitanje je šta ste radili 11 godina? Što pre 11 godina niste rekli da moramo da formiramo ovu komisiju, pa da se borimo za neka prava? Čekate kraj mandata, sad formalno da vam pokažem koliko je ovo apsurdno.
Zadatak komisije je da sagledava stanje i prati sprovođenje Nacionalnog akcionog plana za primenu rezolucije 1325 Saveta bezbednosti, itd. Sad kako će ova komisija to da prati? Mandat člana komisije imenovanog na predlogu Odbora Narodne skupštine traje do isteka mandata saziva Narodne skupštine u koji je izbran narodni poslanik. Zar ovo nije smešno, ljudi moji? Zar ovo nije smešno da mi danas o ovome danas raspravljamo? Prvo, danas ćete, odnosno za dva dana ćete glasati za ovu odluku, pa ćete onda imati neki sastav koji odbori će da odrede članove te komisije, pa tek onda jednog dana da odredite odbore. Možda je ovo poslednja sednica ovog parlamentarnog saziva, poslednja u redovnom sazivu svakako jeste, pitanje je da li ćemo imati neku vanrednu ili nećemo. I zbog čega onda ovo donosite i zbog čega mi danas trošimo vreme na ovo? Da biste se vi reklamirali pred izbore, da biste ono što nama često govorite, da biste koristili tu govornicu kao nekakvo mesto za tribinu. I tako govorite. Ne govorite o činjenicama, vidite, ja vama sve činjenice. Ni jedna jedina reč, mimo onoga što je ovde.
Zaključkom Vlade obrazovan je politički savet za sprovođenje Nacionalnog akcionog plana. Čitam ovo što je ovde napisano u obrazloženju. Kad - 13. oktobra 2011. godine. Dakle, Vladi je trebalo 11 godina da dođe do tog političkog saveta za sprovođenje Akcionog plana. Moram da napomenem da bi bolje bilo, to je Vlada radila 13. oktobra, da je poštovala rezoluciju o KiM od 31. jula, pa da je poštovala rok da do 31. oktobra uradi izveštaj i dostavi predlog Narodnoj skupštini, pa da ovde razgovaramo o rešavanju problema na KiM, a ne da se bavi ovim što zaista nema nikakvog efekta. Zapravo, vi usvajate nešto što ne može da zaživi.
Nema više onog parlamenta, odnosno da ne budem sad, gospođa Čomić će misliti da ja ne znam, pa će onda da skoči da kaže ima. Da, mi jesmo parlament u ovom sazivu, jesmo narodni poslanici u ovom sazivu, pitanje je dana kada će se raspisati izbori i da li će tada parlament da radi? Neće. Neće sigurno, a dok se ne raspišu izbori, ako to bude određen broj poslanika tražio...
Sad malo da vas podsetim šta je ta rezolucija 1325, da bi građani, pre svega, znali o čemu mi pričamo. Da nije sve tako lepo i da nije sve tako kako gospođa Čomić predstavlja. Rezolucija 1325 Saveta bezbednosti UN pokrenula je ili dodatno ohrabrila mnoge žene i muškarce širom sveta da progovore na drugačiji način o nasilju nad ženama i decom u ratnim, ali tzv. mirnodopskim uslovima. Naravno, postoji nasilje ne samo nad ženama i ne samo nad decom, postoji u ovoj državi mnogo nasilja, pune su novine crnih hronika, svakodnevno nažalost ubistva, u pijanom stanju, pod dejstvom droge, svađe, tuče, itd. Svakako da je to problem o kojem treba ozbiljna država da posveti ozbiljnu pažnju.
Vi ovde kažete, kako je u Republici Srbiji zakonski institucionalno okvir za borbu protiv nasilja nad ženama u značajnoj meri zaokružen usvajanjem seta antidiskriminacionih zakona, kao i Zakona o ravnopravnosti polova, ali je ovaj problem i dalje izuzetno izražen itd. Ovo su ti zakoni koje ste morali da donesete, ne znam što ste vi za njih, gospođo Čomić, glasali, ali morali ste zbog EU. Ovi koji su nabrojani. Ali, ja vas pitam ono što smo vas pitali kad su ti zakoni donošeni, da li se ti zakoni primenjuju i šta je bolje u ovoj zemlji donošenjem tih zakona.
Podržavamo da treba da se nađe rešenje, ali vi ne prihvatate ono što mi kažemo kroz amandmane, itd. Cilj ove rezolucije je kaže ovde da se poveća učešće žena u procesu donošenja odluka, sprečavanju konflikata, itd, žene nisu samo žrtve rata i nasilja već imaju i aktivnu ulogu kao učesnice na sukobljenim stranama kao graditelji mira, političke aktivistkinje itd.
Gospođo Čomić, moramo da pomenemo neka imena u skladu sa ovom rezolucijom. Ketrin Ešton, to je ona Keti, kako kaže Boris Tadić, rekla meni Keti, a Keti došla da ga udari po prstićima i da mu kaže vodi računa KiM je kosovska država. I on ćuti. Rekla Keti.
Angela Merkel, koja je došla ovde da popuje i da kaže nema vam u EU dok ne priznate Kosovo, a vi kažete to nije tačno. Boris Tadić, kad nije 9. decembra dobio kandidaturu, kaže govorili su meni, ja sam njima rekao. Kao da je pričao o tatinoj njivi, pa su njemu govorili, pa je on njima rekao, neće da kaže ko, neće da kaže s kim je pričao. Ne, njemu naređivala Angela Merkel. U kontekstu ove rezolucije, i ovog malo pre pročitanog stava, šta kažu građani Srbije o Hilari Klinton, o Medlin Olbrajt, o Karli Del Ponte. To je oličenje svetskih i evropskih žena. Jel to treba da nam bude uzor? Žene krvnice, zlikovci. Da li to treba da bude nešto o čemu mi treba da razgovaramo i što treba da nastavimo u ovom poslu.
Dakle, vezano za ove žene žrtve rata i one koje su imale aktivnu ulogu u ratu i ovim ću završiti, ostaje mi moj Krasić bez vremena, pomenuću recimo, Azru Bašić, žena. Po čemu je poznata? Po tome što je krvnički mučila u Logoru Derventi Srbe, ubijala, klala, urezivala im krst na čelo. O njoj govori ova rezolucija, gospođo Čomić, a vi nama ovde o šarenom cveću. Zbog nje je, zbog Vesne Bosanac je doneta ta rezolucija. Znate li šta je Vesna Bosanac radila? Znate ko je Vesna Bosanac? Ona šta je doktorka, što je nekad položila Hipokritovu zakletvu, što je sve pogazila, što je ubijala civile u Vukovaru, srpske civile, što je na najgori mogući način mučila civile, što je ustaše sprovodila u belim mantilima kao da su zaposleni u bolnici. Zbog njih je rezolucija o kojoj mi danas raspravljamo,gospođo Čomić, a ne zbog toga što vi pričate koliko treba da bude negde žena itd.
Gspođo Čomić, dužnost vam je dok ste još malo u vlasti, da podignete istinski nivo, kako vi volite da kažete, života ne samo žena, svih građana u Srbiji. Kad svima bude bolje biće i ženama, naravno. Vi ne radite ništa na tome, juče usvojili budžet od kojeg će biti još više gladnih. Mi smo valjda jedina država u svetu koja se, umesto da se hvali novim proizvodnim pogonima, hvali novim narodnim kuhinjama. Ko je najviše u tim narodnim kuhinjama? Žene koje imaju više od 50 godina i koje su zbog vaših kriminalnih privatizacija ostale bez posla. Hvala lepo.
Narodni poslanik Vjerica Radeta nikada nema drugačiji odnos kolega u nekim neformalnim razgovorima u odnosu na ovo. Ne znam zašto imate potrebu više puta to da ponovite.
Moram da primetim da je gospođa Čomić, nedaj Bože sama sebi predsedavala, da bi morala bar četiri opomene sebi da izrekne, u odnosu na ono kako žena inače predsedava.
Niko nije rekao od nas koji smo govorili u SRS, da smo protiv formiranja ovakve komisije. Pričali smo o besmislu, o besmislenosti, formirati komisiju od poslanika koji će to biti još nekoliko meseci. Ne postoji mogućnost da ta komisija uradi ono što joj je posao. To je način vašeg rada – čačnete, počnete i ništa ne uradite.
Pričali ste o zakonima za koje tvrdite da su bori. Nisam vas pitala koliko su dobri zakoni, nego koliko su oni zaista doprineli boljem životu u Srbiji. Pričate o Zakonu o zabrani diskriminacije žena, a pitala sam vas – kako da odgovorim mojoj komšinici što joj je gazda rekao, radi dok ti se ne vidi stomak, posle idi kući? O tome vam pričam, gospođo Čomić.
Zakone donosite jer vam narede. Vama je smešno i kažete – simpatično, kada vam kažemo da vam naređuju iz EU. Ne da vam naređuju, nego stojite u stavu mirno. Morate da se ponašate kako oni kažu. Mislite da to svi ne vide? Zbog EU dadoste KiM gospođo Čomić, pa ostadoste i bez EU i neformalno smo ostali bez KiM, zahvaljjući vašoj udvorničkoj, rekli ste da vam je interesantno da čujete i izdajnici u vašoj izdajničkoj politici. Hvala, gospođo Đukić Dejanović.
Dame i gospodo, povređen je član 27. Poslovnika jer je predsednik parlamenta koja je na osnovu ovog člana u obavezi da se stara o primeni Poslovnika, mimo Poslovnika i mimo Ustava Republike Srbije dozvolila da se usvoji potpuno ne regularni dnevni red.

Spajanje baba i žaba u okviru ove prve grupacije gde je noseći zakon, zakon o budžetu za 2012. godinu je apsolutno suprotan članu 157. stav 2. Poslovnika koji predviđa da tačke dnevnog reda koje se spajaju u jedinstvenu raspravu moraju biti međusobno uslovljene ili su rešenja u njima međusobno povezana. Ne znam, da li neko može da objasni kako je Zakon o javnim putevima i recimo, Zakon o fondu za zaštitu životne sredine povezan sa Zakonom o budžetu za narednu godinu.

Ono što je još gore, predvideli ste da se glasa, odnosno da se raspravlja o budžetu i ovim ostalim zakonima, a smetnuli ste s uma da je budžet, izglasavanje o budžetu posebno regulisan, ne samo našim Poslovnikom nego Ustavom Republike Srbije. Član 105. Ustava Republike Srbije predviđa da je za izglasavanje budžeta neophodna kvalifikovana većina, a za izglasavanje svih ovih drugih zakona koje ste stavili u isti koš potrebna je prosta većina.

Dakle, apsolutno je bilo nemoguće spojiti ove tačke dnevnog reda na način na koji ste vi to uradili. Naravno, vi hoćete da se o budžetu što manje priča da bi se obratila pažnja na ove druge predloge koje ste spojili u okviru ovog jedinstvenog pretresa, a takođe bih vas pitala, gospođo Đukić-Dejanović, da li ste vi iz šešira izvlačili ministre koji su prisutni i koji treba da prisustvuju raspravi o budžetu, umesto da je cela Vlada ovde danas ispred narodnih poslanika. Da ne govorim o tome koliko su probijeni svi rokovi vezano za Zakon o budžetskom sistemu.
Dame i gospodo narodni poslanici, predlog budžeta za 2012. godinu o kojem danas raspravljamo je izuzetno loš. On zapravo pokazuje koliko je loša štetočinska vlada gospodina Mirka Cvetkovića. Naravno, ne čudimo se mi da je ovo ovako loš predlog budžeta, zato što ovaj budžet nije pisala čak ni ovako loša naša vlada, nego je ovaj budžet došao iz MMF. Gospodin Cvetković kaže, on je zadovoljan što je danas ovde i zadovoljstvo mu je da danas bude sa narodnim poslanicima a trebao je da bude pre 45 dana.
Ali, on pre neki dan kaže u medijima – jeste, malo smo probili rokove vezano za budžet, ali nema veze, važno je da ćemo se uklopiti u rok koji nam je dao MMF. To je sramota da imate takav odnos prema Narodnoj skupštini, a to znači da imate takav odnos prema građanima Republike Srbije.
Kažete da će budžet poslužiti kao osnov za vladine antikrizne mere. To ste možda negde između redova nekim nevidljivim mastilom pisali. Ovo što se vidi, gospodine Cvetkoviću, ne govori o tome. U ovom budžetu ostale su i dalje agencije kao velike štetočine i potrošači novca građana Srbije, ostale su koje kakve kancelarije, ostale su nevladine organizacije i ostao je veliki broj zaposlenih po ugovoru. To je ona prevara koju ste napravili kada ste doneli Zakon o smanjenju, navodno, broja zaposlenih u državnoj upravi, a ostavili ste mogućnost da se zapošljavaju po ugovoru. Pa, u vašem kabinetu, gospodine Cvetkoviću, ima 14 miliona zarade zaposlenih, a 12 miliona ugovori o delu. Koliko imate redovno zaposlenih, toliko ćete zaposliti ili ste zaposlili ispod žita.
Dakle, niste smanjili broj zaposlenih u državnoj upravi i očigledno nemate nameru, naprotiv, predvideli ste novo zapošljavanje, što se lepo vidi kada se pogledaju ove stavke budžeta. Vi ste predvideli još 3.000 novih radnih mesta na grbači građana Srbije. Samo 2.000 radnih mesta je u policiji, i to oko 1.000 u žandarmeriji. Gospodine Cvetkoviću, planirate jednu specijalnu jedinicu od 650 ljudi, a u Srbiji već postoje dve specijalne jedinice, SAJ i Protiv-teroristička jedinica. Je li tako? Tako je, naravno. Trista ljudi u jedinici za obezbeđivanje lica i objekata. Koga ćete to da čuvate sa još 300 novih ljudi? Ajde da ste povećali broj policajaca ovih koji vode računa o građanima, koji su pozornici, ili da ste povećali broj vatrogasaca, a govorite i čitamo svaki dan koliki je to problem.
Naravno, vi ne vodite računa o onom što je interes, što je opšti interes. Vi, gospodine Cvetkoviću, ste na čelu Vlade koja je doprinela tome da 130 ljudi dnevno ostane bez posla. Od 50.000 ljudi, koliko u 2011. godini ostane bez posla, samo je 1.000 iz javnog sektora, a vi i dalje povećavate broj zaposlenih u javnom sektoru. Vi imate budžet gde ste predvideli deficit od 140 milijardi dinara, a imate, gospodine Cvetkoviću, 500 milijardi dinara duga kod tajkuna, što predstavlja tri i po budžetska deficita. Dakle, da naplatite od tih tajkuna koji su napravili ovu vladu, da naplatite ovo što duguju državi, ne da ne bi bilo deficita, nego bi smo ostvarili i suficit i rešili mnoge probleme.
Pre nekoliko dana, ovih dana bila je aktuelna neka tema, kao da se ponovo uvedu đačke užine. Naravno, niko normalan nema ništa protiv toga, ali šta se desilo? Kažete da ne možete u budžetu obezbediti pare za to, nego pozivate društveno odgovorne privrednike, pa ćete onda da molite za đačke užine, te pod navodnicima društveno odgovorne privrednike, a to su zapravo tajkuni koji su budžetu i državi dužni pet milijardi evra. Onda će oni da se pojave kao, Bože moj, brižni, kako kaže Tadić, društveno odgovorni.
Od kad je ova vlada na vlasti, znači od 2008. godine, ovo su podaci od 10. septembra, od kad ste počeli da se zadužujete, gospodine Cvetkoviću, zadužili ste nas za 6.626.942.300 evra. Sad samo nekoliko stvari zašto ste uzimali kredite i kako trošite zapravo narodne pare? Doduše, Tadić kaže pre neki dan da je moralno opravdano zaduživati se.
Dakle, zadužili ste se, između ostalog, za energetsku efikasnost, za Klinički centar, za izgradnju socijalnih stanova, za unapređenje usluga na lokalnom nivou, ma šta to značilo. Dobili ste kredit od Vlade Španije, koji se troši za kupovinu španske robe i usluga. Neverovatno! Pa, za razvoj privrednog sektora privatnog, pa finansiranje budžetskog deficita i duga, i to na kredit, pa regulisanje pristiglih obaveza, pa oslobađanje obaveza domaćih banaka, razvoj javnih finansija, zaduživanje Republike Srbije, JAT, onda kredit Republici Srbiji, istraživanje i razvoj u javnom sektoru itd.
Dakle, od ovih više od šest milijardi evra, gospodine Cvetkoviću, ni jedan dinar zaduženja nije otišao u proizvodnju, a vi kažete da smo mi na prvom mestu po investicijama, kako vi volite da kažete, u regionu. Gospodine Cvetkoviću, navedite jednu značajnu investiciju koja je trenutno aktuelna i koja je u toku.
Ovde smo čuli i da će subvencije za privredu, pa i za poljoprivredu biti veće za 10%. O kojim subvencijama govorite? Gospodine Cvetkoviću, za poljoprivredu nisu isplaćene subvencije za 2011. godinu, a vi obmanjujete narod i poljoprivrednike da ćete za narednu godinu da im date još više. Od čega više? Više od ničeg koje ste im dali prethodne godine.
Šta ste uradili sa penzionim fondom? Između ostalog, nemate više predviđene vojne penzionere u okviru Ministarstva odbrane. Pitam vas, gospodine ministre i predsedniče Vlade, da li vi znate da su u toku tužbe, da ih je veliki broj pravosnažno rešio, gde ste u obavezi da vojnim penzionerima platite 11 milijardi i 985 miliona dinara? Pitam vas odakle ćete to da platite, kada niste predvideli u budžetu? Da li vi uopšte znate i da li imate taj podataka? Naravno, baš vas briga za obaveze.
Da ilustrujemo na nekoliko primera kako ste vi to predvideli u ovom budžetu. Već sam rekla da u vašem kabinetu za plate ide 14 miliona 770 hiljada dinara, a imate u ugovoru 12 miliona i 93 hiljade dinara. Dakle, očigledno da imate isti broj zaposlenih po ugovoru koliko imate i zaposlenih u redovnom radnom odnosu. Imamo Kancelariju za saradnju sa medijima - 62 miliona i 948 dinara, gospodine Cvetkoviću. Šta radi ta kancelarija koja ima, na primer, stalne troškove četiri miliona dinara? Šta su to stalni troškovi? Da li oni ovoliko potroše telefona, struje, vode? To su valjda stalni troškovi. Kancelarija za evropske integracije – 199 miliona i 240 hiljada dinara. Šta će nama ova kancelarija, gospodine Cvetkoviću?
Kakve crne evropske integracije? Valjda je i vama više jasno da nema ništa od tih evropskih integracija. I hvala bogu da nema. Mi iz SRS se odavno zalažemo za to i vodimo ozbiljnu kampanju protiv ulaska Srbije u EU.
Zamislite, imamo službu za upravljanje kadrovima. Gospodine Cvetkoviću, šta vam ovo znači? Kakva je ovo služba koja građane Srbije košta 89.390.000? Avio-služba – 314.516.000 dinara. Znači, kupujete avione, vozikate se avionima i baš vas briga kako je građanima Srbije i od čega će da žive ovi ljudi koji su na ivici egzistencije, milion nezaposlenih. Je li vam palo napamet da oni budu negde u ovom budžetu? Gospodine Cvetkoviću, 300 hiljade dece bez trećeg obroka. Imate li njih u ovom budžetu? Naravno da nemate. Ali, zato imate Kancelariju nacionalnog saveta za saradnju sa Međunarodnim tribunalom, tzv. Haškim tribunalom i sad ovde imamo 48.190.000 dinara. Zatim, Kancelarija za održivi razvoj nedovoljno razvijenih područja – 353.933.000 dinara. Gospodine Cvetkoviću, zašto ovih 350 miliona niste usmerili na ta nedovoljno razvijena područja, već u neku kancelariju koja će se brinuti o tom održivom razvoju?
Kancelarija za saradnju sa civilnim društvom – 36.154.000 dinara. Ovo je zaista katastrofa. Zatim – Kancelarija za regulatornu reformu i analizu efekata propisa. Zamislite – 24.653.000. Kancelarija za stručne i operativne poslove u pregovaračkom procesu – 24.7388.000 dinara. Sve gore od goreg. Kome trebaju uopšte sve ove ustanove koje ste vi ovde predvideli? Za šta one služe? Tužilaštvo za ratne zločine ima milion i 200 hiljada za putovanja. Gde će oni da putuju, to niko živi ne zna. Ustavni sud ima ogromne troškove za putovanja. Ministarstvo odbrane, zamislite, dotira međunarodne organizacije sa četiri miliona i 401 hiljadom. Verovatno ove "natovce" što sede po Ministarstvu odbrane u kancelarijama.
Sve u svemu, govorićemo o amandmanima u pojedinostima, katastrofalno loš budžet od kojeg građani Srbije neće imati ništa osim ogromnu štetu. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, svoje uvodno izlaganje gospođa Malović je počela rečenicom  da se zakon o Ustavnom sudu, koji se danas menja, primenjuje već četiri godine. To je prosto neverovatno. Kakav je to problem što se neki zakon primenjuje četiri godine? Trebalo bi da se primenjuje mnogo više jer i zakon i Ustavni sud nisu neka sezonska kategorija, pa sad, zamislite, četiri godine smo primenjivali zakon.

Zakon o Ustavnom sudu, odnosno njegove izmene i dopune svakako podrazumevaju da moramo da govorimo i o Ustavnom sudu, o njegovom radu, o sudijama Ustavnog suda i ne vidim zašto je pre ovoga bila neka primedba da kad se govori o zakonu da ne može da se ide više od toga, pa je tu bilo zaista neprimerenih insinuacija koleginice Nade Kolundžije. Naime, kada je kolega Krasić govorio o, kako reče, mafijaško-koalicionoj vladi i zašto je Nada Kolundžija tu prepoznala Vladu Zorana Đinđića, to je njen problem. Možda žena želi da se sad malo dodvori, s obzirom da se jutros u medijima pojavila izjava Jorgovanke Tabaković da ona obožava Đinđića, pa se sad pojavila konkurencija.

SRS odnosno naša poslanička grupa, a govorim sada o jednom primeru vezano za Ustavni sud, 11. maja je podnela inicijativu odnosno zahtev za prestanak dužnosti razrešenjem predsednika Ustavnog suda, Dragiše Slijepčevića i sudija Olivere Vučić, Bratislava Đokića, Agneš Kartag Odri, Katarine Manojlović-Andrić, Milana Markovića, Bose Nenadić, Milana Stanića, Dragana Stojanovića, Tomislava Stojkovića, Sabahudina Tahirovića i Predraga Ćetkovića. Najbolji primer koliko ovaj ustavni sud u ovom sastavu koji sam sad pročitala zapravo je jedna politička institucija koja uopšte ne poštuje Ustav Republike Srbije, koji bi trebalo da štiti, možemo da iznesemo i da obrazložimo baš na ovom primeru.

Podsećamo da je Ustav Republike Srbije regulisao i izbor sudija i predlog za razrešenje i mi smo, naravno, našli pravnu mogućnost da iniciramo razrešenje sudija iz razloga što u konačnom nekom ishodu sudije zapravo bira, u većini, Narodna skupština Republike Srbije. Ne bih sad da se vraćam na ono – vi predložite Tadiću, pa on usvoji šta mu vi predložite, pa Tadić predloži vama, pa vi usvojite šta vam on predloži. Ali, postoji jedna pravna logika – ako neko bira, a ustavne sudije Ustavnog suda bira Narodna skupština, logično je da mora postojati mogućnost da ta ista Narodna skupština, ili njen deo, ima i drugu mogućnost, a poslanička grupa SRS je deo Narodne skupštine i biće u još većem broju, iako je gospođa Nada Kolundžija, očigledno u nameri da zabrani izbore i da zabrani biračima da glasaju, jer njoj nije jasno kako su birači izabrali ovoliko srpskih radikala u ovaj parlament, evo, poručujem gospođi Kolundžiji, biće nas posle narednih izbora više nego što je sada.

Dakle, mi smo ovu inicijativu prosledili i predsedniku Narodne skupštine i predsedniku Vrhovnog kasacionog suda i predsedniku Borisu Tadiću, svima onima koji su birali, odnosno predlagali sudije.

Svi su nam ekspresno odgovorili, osim predsednika Vrhovnog kasacionog suda, i rekli su da poslanička grupa ne može da podnosi ovu inicijativu.

Zašto smo mi tada smatrali i danas smatramo da sve ove sudije ne zaslužuju da budu sudije Ustavnog suda? Uslovi koje moraju da ispune sudije, a koje ove sudije nisu ispunile, su povreda zabrane sukoba interesa, to je jedan deo uslova, i trajni gubitak radne sposobnosti za dužnost sudije Ustavnog suda. Mi smatramo da su oba ova uslova ispunjena u ovom slučaju.

Ove naše tvrdnje temeljimo na činjenici da su sve ove sudije koje sam napomenula svojim ponašanjem ozbiljno ugrozile kredibilitet institucije Ustavnog suda, tako što su se otvoreno stavili u službu režima Borisa Tadića. Tadićev režim je u svojoj neobuzdanoj potrebi, odnosno eksponenti tog režima da ispunjava sve uslove Evropske unije, pokušao i uspeli su, nažalost, suprotno Ustavu Srbije, da menjaju Zakon o izboru narodnih poslanika. To udvorničko ponašanje režima je tada, sećate se, žigosano u javnosti i stručna javnost nije prihvatila ove izmene Zakona o izboru narodnih poslanika onako kako ste vi u skupštinskoj većini to dogovorili. Onda ste se dosetili kako da se zaštite od negativnog odijuma stručne javnosti i pozvali ste se na odluku Ustavnog suda.

Sada moramo malo da se prisetimo. Najpre da se podsetimo da je takvo ponašanje u tom momentu, ponašanje ovih sudija Ustavnog suda sramno i oni su zapravo pogazili pravne i moralne principe i ozbiljno ugrozili instituciju koja bi morala biti i iznad i izvan zakona, čija je prevashodna funkcija regulisana članom 166. Ustava Republike Srbije, koji utvrđuje da je Ustavni sud samostalan i nezavisan državni organ koji štiti ustavnost i zakonitost i ljudska i manjinska prava i slobode.

Ove trenutne sudije, sudije Ustavnog suda su pokazale više puta, a ja sada obrazlažem jedan primer, da nisu ni samostalni, ni nezavisni, već naprotiv, da umesto da zaštite ustavnost i zakonitost štite isključivo interese vladajuće većine, odnosno Tadićevog režima. Da se podsetimo, rasprava o izmenama Zakona o izboru narodnih poslanika je inicirana i taj zakon je donet po isključivom nalogu EU, Evropske komisije i Venecijanske komisije. O tome smo govorili kada smo govorili o tom zakonu, ali, evo, vidite, džabe vam sve što ste uradili zarad EU, opet je EU rekla – nećemo vas, šta ćete vi nama toliko korumpirani, šta ćete vi nama kada još uvek niste definitivno priznali lažnu državu Kosovo, iako formalno, nažalost, jeste. Onda je održana javna rasprava u Skupštini, 21. aprila ove godine, i na toj javnoj raspravi je bio preovlađujući stav da je neprihvatljivo da se izbor narodnih poslanika vrši po redosledu kandidata na izbornoj listi, počev od rednog broja 1, jer je preovladalo mišljenje da poništavajući, Ustavni sud je zapravo poništio član 102. stav 2. Ustava Republike Srbije, pa je mandate poslaničke i odborničke stavio u ruke odbornicima i poslanicima, i ovaj redosled zapravo znači da će Skupština biti buvlja pijaca, da će mandati da se prodaju na veliko i malo.

Tog dana, tog 21. aprila se pojavila, navodno, odluka Ustavnog suda, i to Gordana Čomić, koja je učestvovala u toj javnoj raspravi, se pohvalila da ima kod sebe odluku sa navodne redovne 17. sednice Ustavnog suda, koja je, ona je tvrdila, održana 14. aprila, dakle, šest dana pre ove javne rasprave. Zamislite, tada je Ustavni sud utvrdio da je član 84. Zakona o izboru narodnih poslanika suprotan Ustavu Republike Srbije. Niti je bilo u javnosti reči o tome, a obično se zna šta se dešava na sednicama Ustavnog suda, istina, ovim izmenama Zakona to više neće biti moguće, jer ste volšebno ukinuli javnost rada Ustavnog suda, dakle, nije se govorilo o tome i odjedanput se pojavila odluka zato što su ove sudije dobile nalog da pomognu Borisu Tadiću da legalizuje i pojača političku korupciju, tako što ćete promeniti onaj Zakon o izboru narodnih poslanika.

Što se tiče nas iz Srpske radikalne stranke, mi tvrdimo i tvrdili smo i ovim inicijativama da sve to nesporno ukazuje da su sudije, čije smo razrešenje zahtevali, povredili zabranu, ozbiljno povredili zabranu sukoba interesa i da su zapravo trajno, kao takvi trajno izgubili radnu sposobnost za sudiju Ustavnog suda. Jer, ipak sudije Ustavnog suda moraju da poseduju specifičnu radnu sposobnost i ne može njihova radna sposobnost da se ocenjuje samo nalazom lekara, već njihova radna sposobnost bi trebalo da u svom sastavu ima i dostojanstvo i moralnost i čestitost i posvećenost Ustavu i zakonu i časnom obavljanju dužnosti sudije Ustavnog suda. Nažalost, oni koji su danas sudije Ustavnog suda nemaju ništa od toga.

Vi onda da im se revanširate, pošto su oni, na ovom smo primeru pokazali, a i Krasić je neke primere pominjao kako su sudije Ustavnog suda zapravo instrument u rukama Tadićevog režima, i vi sada da se njima lepo revanširate donosite ovaj zakon gde stvarate neke nad ljude od sudija Ustavnog suda, koji će i dalje štititi, kada vam bude trebalo, vas. Dakle, rekli smo da ste volšebno ukinuli javnost rada Ustavnog suda. Samo ću, da se uklopim u predviđeno mi vreme, nekoliko da prokomentarišem članova, a biće vremena kroz amandmane da to detaljno kažemo.

Kažete da Ustavni sud može zbog rada na započetim predmetima sudiji produžiti radni vek do isteka vremena na koje je izabran, odnosno imenovan uz njegovu saglasnost. Pitanje je zašto se to radi samo sudijama Ustavnog suda? Šta su to sudije Ustavnog suda? Vi ovamo pravite malo veće, veliko veće, ne znam, cepkate Ustavni sud, a sada odjedanput nekoga ko je započeo neki predmet, pa treba da ide u penziju, zadržaćete ga još dok ne završi taj predmet, a praksa nam kazuje da ovaj ustavni sud, kao i onaj koji je sličnog sastava, koji je predvodila Bosa Nenadić, da zapravo oni, čuli ste i malopre, po deset godina utvrđuju da li je neki akt u skladu sa Ustavom. Znači, moraćemo, bogami, dosta da ga čekamo.

Kada su u pitanju plate sudija, interesantan stav ovog člana 20a, kažete – u slučaju da u Ustavnom sudu nisu popunjena sva sudijska mesta, do njihove popune plate predsednika i sudija Ustavnog suda se uvećavaju 10% za svako nepopunjeno sudijsko mesto. Zaista neverovatno. Kako vi mislite i šta to znači? Nema 15 sudija, ima 13 u nekom momentu, i plata onih dvoje koji ne rade podeliće se na ovde druge, ne bitno da li će biti u malom veću ili u velikom veću. Ako su u malom veću, troje ih je, onda ovi i ne rade, pa i ne moraju da budu plaćeni. Pogotovo da im plaćate na ovaj način. Ovo je kao na pijaci, trange-frange, ostalo nam je malo para, daj da vam podelimo. Prosto neverovatno.

Sednici javne rasprave i drugi oblici rada, kažete u članu 22, Ustavnog suda mogu se po odluci Ustavnog suda održati i izvan sedišta Ustavnog suda. Prvo, kada bi ovo bilo moguće, a za nas nije, onda to ne bi bila tema zakona, nego pravilnika koji predviđate u ovom zakonu.

Zaista je neverovatno gde ćete vi to da vodite sudije Ustavnog suda. Kome će oni da idu na noge? Sudije Ustavnog suda da idu nekom na noge?! To je prosto neverovatno. Osim, ako vam nije namera da Ustavni sud zaseda u Prištini, što podržavamo. A reći ćete nam da li vam je to ili nije namera. Verujemo da nije i mislimo da vi zapravo ovo hoćete da bi Ustavni sud, Bože, malo na čistom vazduhu zasedao, malo na Zlatiboru, malo na Kopaoniku, malo u Vrnjačkoj Banji, da ne sede samo u kancelariji u Beogradu. Dakle, ovo nam je apsolutno neprihvatljivo.

Završiću samo jednim pitanjem – da li je, pošto Ustavni sud može i samoinicijativno pokreće inicijative za ispitivanje ustavnosti i zakonitosti, da li imate informaciju gospođo Malović, a evo sad i javno pitamo sudije i predsednika i sudije Ustavnog suda, da li su samoinicijativno pokrenuli postupak da utvrde da li je vaša uredba, uredba Vlade Republike Srbije, kojom ste priznali Vrhovni sud lažne države Kosovo, da li je ona u skladu sa Ustavom Republike Srbije. Mi znamo da nije, ali hoćemo da čujemo šta će vaš režimski Ustavni sud da kaže o tome.

Gospođo Malović, pitala sam ministra Markovića, sad pitamo i vas, pošto je procurelo u javnosti da svi ministri nisu glasali za ovu uredbu, želimo da znamo koji su to ministri koji su glasali za ovu izdajničku, neustavnu, uredbu. Hvala.