Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice <a href="https://otvoreniparlament.rs/poslanik/8286">Vjerica Radeta</a>

Vjerica Radeta

Srpska radikalna stranka

Govori

danas bi trebalo da se obeležava druga godišnjica donošenja ovog zakona. Tačno na današnji dana 2009. godine je donet ovaj zakon. Odložena je njegova primena za šest meseci i posle godinu i po dana imate vi, koji primenjujete ovaj zakon, niz primedbi na ovaj zakon i podneli ste Predlog za izmene i dopune Zakona.
Mi u SRS smo svoje primedbe na ovaj zakon iznosili i onda kada je zakon donošen i iznosimo ih i sada kada vi želite da ga menjate i dopunjujete. U tom smislu je i amandman na član 21. koji je zapravo izvorno član 113. U svom drugom stavu, član 113. govori o popuni i materijalnom opremanju. Ranije ste u članu 113. napisali da na dužnost menadžera a sada je to poverenik zaštite, u jedinicama civilne zaštite i u privrednim društvima i drugim pravnim licima, raspoređuju se zaposleni u tim privrednim društvima i pravnim licima.
Mi smo rekli da nam je neprihvatljivo da umesto menadžera bude reč poverenik, već da tu treba da bude neki rukovodilac.
Gledajte sada svoje sopstveno obrazloženje. Opet dokaz, pretpostavljam, da vi koji sedite ovde ovo radite, jer sigurno se ministar ovim ne bavi, ali dokaz da ne pročitate ono što ponudite narodnim poslanicima. Ovo je zaista neodgovorno, pre svega, od Vlade Republike Srbije, i ovo joj nije prvi put.
Vlada je svoju neodgovornost prema parlamentu iskazala bezbroj puta i činjenicom da danas nema ministra, i činjenicom da na Odboru za KiM nije bio niko od vladinih predstavnika. Nije bilo ni Cvetkovića, ni Borka Stefanovića, ni Bogdanovića. To je odnos Vlade Republike Srbije prema parlamentu, odnosno prema državi Srbiji.
Svoj odnos Vlada prema parlamentu pokazuje i što već tri meseca ne daje izveštaj na interpelacije koje je podnela SRS. Problem je što skupštinska većina to trpi, što skupštinska neće da kaže Vladi – uzmite se u pamet, počnite da radite svoj posao. Ovaj parlament se pretvorio u nešto, a zaista je teško naći u šta ste pretvorili parlament.
Samo reda radi predlažete nešto, menjate posle pola godine ili godinu dana, a onda se hvalite kako ste usvojili ovoliko ili onoliko zakona. Važno je da pratite vaše evropske prijatelje koji nas uništavaju, i državu, i narod, i streljaju Srbe na KiM. Ne dozvoljavate da se o tome raspravlja u parlamentu. Ne dozvoljavate da se kaže ni jedna reč o tome. Upozoravate – izašli ste iz teme dnevnog reda, prekoračili ste vreme itd. vi ste ubili demokratiju u Srbiji. Ubili ste demokratiju u Srbiji.
Vraćam se sada na obrazloženje Vlade Republike Srbije zašto naš amandman nije prihvaćen. Kažete – iz razloga što poverenik predstavlja adekvatniji naziv od rukovodioca. Izvinite, reći da je nešto adekvatnije, nije argument. Mi nismo budale i hoćemo da se ozbiljno ophodite prema poslanicima SRS. Ovde radimo vrlo ozbiljno svoj posao. Zastupamo državotvorne interese i interese građana Republike Srbije. To što Vladi smeta i vladajućoj većini, što mi danima insistiramo na tome, da se konačno otvoreno porazgovara o KiM, i da se vidi, da se zaustavi izdajnička politika Borisa Tadića, to je nešto na šta mi niti možemo, niti želimo da utičemo. Mi iznosimo stavove SRS, koji su apsolutno identični stavovima većine građana Srbije, a u svakom slučaju, svih Srba sa KiM.
Dalje kažete – smatrate da bi uvođenjem naziva rukovodilac, dovelo do različitih shvatanja institucije poverenika civilne zaštite i njihovih zadataka. Ovaj ko je ovo pisao, da objasni šta je hteo, pa da kažemo – svaka čast. Vrhunac, izvinite, gluposti je taj što kažete da, pored toga, institucija poverenika civilne zaštite je definisana u članovima 96. i 97. Zakona.
Prvo pitanje je – ako je to tako, kako je onda moglo da vam se desi da imate menadžera umesto poverenika? U šta ste gledali pre dve godine kada ste donosili zakon?
Druga stvar, vi menjate zakon. Predlažete izmene zakona, a zašto onda i mi ne možemo da predložimo izmene zakona? Vi predložili u ovom vašem smislu mi u ovom našem. Koji vam je argument ovo što ste ovde napisali? Nema argumenta gospodo SRS nikada ni od koga ne traži da ne poštuje zakon. Ako to piše u ovom članu zakona, mi kažemo da i to treba da se menja. Mi se zalažemo kod donošenja zakona, da svojim amandmanima pokušamo da ubedimo vladajuću većinu da donese zakone koji će biti koliko-toliko primenjivi, za razliku od većine zakona koje je ovaj parlament u poslednjih 11 godina usvojio, i mi se trudimo da našim amandmanima skrenemo pažnju da je parlament u obavezi da donosi zakone u interesu svih građana Republike Srbije, a ne u interesu nekoliko činovnika tzv. EU. Zato mi hoćemo da vam skrenemo pažnju…
(Predsedavajući: Vreme gospođo Radeta.)
Da li smo potrošili vreme? Dobro, onda samo jednu rečenicu. Izvinite. Mi ne insistiramo da se zakon krši, naprotiv, insistiramo da se poštuje zakon, insistiramo da se poštuje Ustav, insistiramo da Ustav poštuju Slavica Đukić Dejanović i Boris Tadić i da konačno ovde raspravljamo o KiM. Hvala.
Član 24. odnosi se na član 114. osnovnog zakona koji zapravo govori o kaznenim odredbama, odnosno o prekršajima protiv pravnih lica.
Najpre moram da kažem da je za SRS uvredljivo obrazloženje Vlade, da naš amandman nije prihvaćen zato što je prihvaćen amandman tamo neke grupe građana koji ovde sede. Predložili ste u vašem tekstu da se kazni jedan od prekršaja novčanom kaznom od 100 hiljada do milion dinara privredno ili drugo pravno lice koje, između ostalog, ne uplati naknadu u visini 2% od ukupne vrednosti građevinskog dela objekta. Mislili smo da je ovo previsoko i da treba ova visina da se smanji na 1%. Apsolutno je dobro što ste imali predloženu ovu kaznenu odredbu, ali nam nije jasno zašto ste prihvatili amandman gde se briše ova kazna. Izgleda da ste se poveli za ovim naprednjacima koji, već vidimo danas u medijima kako će oni rešavati eventualne prekršaje, krivična dela itd. Član njihovog predsedništva Vladimir Cvijan je advokat, pišu mediji, Joce Amsterdama. Najavljuje taj Cvijan da, kada dođe nova vlast, da je onda Joca Amsterdam spreman da, nakon što bude pušten, gradi novi most tamo gde mu ta nova vlast bude rekla. Dakle, oni već prave dilove sa kriminalcima i onda se hvale koliko će oni para dovesti u Srbiju. Nije moguće da ste vi iz vlasti prihvatili ovaj amandman zato što vam odgovara način komunikacije napredne stranke i kriminala.
Dame i gospodo narodni poslanici, danas govorimo o predlogu Advokatske komore da se Miroslav Bojić izabere za člana Državnog veća tužilaca iz reda advokata. Svakako ćemo govoriti o dnevnom redu, ali je nemoguće, gospodine Novakoviću, a da vas javno ne upitamo kada će se održati sednica o problemima koji eskaliraju na KiM? Da li ste u nekom mediju, a niste, jer su svi pod državnom šapom, pod režimskom šapom, čuli da su u Jagnjenici napadnuti Srbi, da ima povređenih?
(Predsedavajući: Pitanje ste postavili, nisam vas prekinuo, ali sada obrazloženje pitanja, pa ipak nije fer da toliko od dnevnog reda odemo. Dakle, Predlog za izbor člana prvog sastava Državnog veća tužilaca od strane Advokatske komore Srbije. Hvala.)
Znam ja, gospodine Novakoviću, šta je na dnevnom, ali nije fer ovo što vi radite. Ne da nije fer, nego kršite Ustav i zabranjujete narodnim poslanicima i Skupštini da radi svoj posao.
Nećete da javno progovorimo o problemima na KiM, zato što srljate u monstrum organizaciju koja se zove EU. I sve ćete da date da bi ste otišli u to što više ni formalno, tako reći ne postoji. I ne možete, gospodine Novakoviću, da nas zaustavite da to govorimo. Danas Srbi na KiM rizikuju svoje živote…
(Predsedavajući: Nemam nameru da uopšte raspravljam o temi koju vi pokušavate da nametnete, ali vi mene dovodite u poziciju da primenim stav 7. člana 103, ili ovo drugo upozorenje shvatite kao poslednje i vratite se, molim vas, na temu i nemojte vi da kršite Poslovnik, gospođo Radeta. Hvala na razumevanju.)
Gospodine Novakoviću, naravno, vratiću se i govoriću pola sata o temi, toliko nam je ostalo vremena, ali vas ovako savetujem, nemojte da nas plašite kaznama, danas Srbi rizikuju svoje živote na KiM, a mislite uplašićete nas kaznom od 7.500 ili 15.000 dinara, koliko košta vaša opomena. Baš nas briga za te pare. Hoćemo ono što je najaktuelnije u Srbiji da se raspravlja…
(Predsedavajući: Nije pitanje nikakvog strašenja, nego je pitanje primene Poslovnika, bar ja sam apsolutno siguran da vi to čak i mnogo bolje od mene znate. Izvolite.)
Dakle, Predlog da se Miroslav Bojić izabere za člana Državnog veća tužilaca dolazi nam od Advokatske komore Srbije. Podsetili smo u toku današnje rasprave da je ovaj gospodin već jedanput bio tema dnevnog reda ovog parlamenta i da nije imao većinu da bude izabran za člana Državnog veća tužilaca. To apsolutno baca senku na ovaj predlog. Što se nas iz SRS tiče, pitamo se – da li je taj čovek dostojan ovako važne funkcije? Zašto to pitam? Dozvolio je sebi da se političke stranke u parlamentu igraju sa njim kao ping-pong lopticom. Političke stranke, mislim, na vladajuću koaliciju, koje za svaku tačku dnevnog reda imaju neku trgovinu, neku pogodbu, sad su našli tog Bojića da on bude ta tema za prepucavanje i za nekakvu političku trgovinu i, ako je on, kao ozbiljan čovek sebi to dozvolio, onda zaista smatramo da to nije dovoljno, da nije dostojan da bude izabran na ovako važnu državnu funkciju.
Žao mi je što ovde nema nikoga koga bismo mogli da pitamo, da postavimo neka pitanja vezano za ovog gospodina, kao i generalno za Državno veće tužilaca. Ne znamo da li je tačna informacija koju smo dobili u toku današnjeg dana, da je nedavno ovom gospodinu u Čačku u vazduh dignut džip zbog, navodno, nekih sumnjivih kombinacija sa nekim lokalnim kriminalnim strukturama? Da je ovde neko ko je predložio njegov izbor, mogli bismo da dobijemo taj odgovor. Mi ovde govorimo samo da bi se formalno ispunila obaveza iz Poslovnika. Naravno, mi iz SRS ne pričamo samo radi formalnog ispunjavanja, mi smo jedina politička partija koja uredno koristi ovo restriktivno pravo koje imamo u Poslovniku, jer nam Poslovnik ne dozvoljava da radimo svoj posao narodnog poslanika. Koliko god možemo, mi se borimo i sa vama i sa Poslovnikom, da ipak ovaj posao radimo onako kako građani Srbije od nas očekuju.
Možda bismo svoj stav prema ovom gospodinu Bojiću promenili kada bi nas, recimo, obavestio i pružio nam dokaz da je kao advokat podneo krivičnu prijavu protiv Borisa Tadića, zato što je Tadić dozvolio agresiju na Srbe na KiM. Ako nas sluša gospodin Bojić i ako pokrene ovu krivičnu prijavu, onda ćemo moći do dana za glasanje da razmislimo o njegovom izboru. Naravno, pozivamo i sve druge da se pridruže takvoj krivičnoj prijavi, jer Boris Tadić je odgovoran i njegov režim je odgovoran što je danas ponovo počela agresija na goloruke Srbe na KiM. Ima veza sa dnevnim redom, govorim o eventualnoj krivičnoj prijavi, gospodine Novakoviću. Od sada apsolutno vodim računa o tački dnevnog reda.
Što se tiče Državnog veća tužilaca i tog izuzetno važnog posla koji bi trebalo da obavlja Državno veće, kada smo dobili predlog za popunu ovog mesta u Državnom veću tužilaca, odmah nam se javila asocijacija – Blagoje Jakšić, kojeg ste izabrali u VSS, iako je već tada, pošto se sad ispostavilo, kada je čovek uhapšen, učestvovao u nekim mahinacijama, u proneveri velike količine novca.
Čak i kada bi on bio čovek koji bi mogao da se uklopi u ovu funkciju i kada ne bismo imali ništa protiv njega, smetalo bi nam što dolazi u loše društvo, jer Državno veće tužilaca i VSS su veoma loše društvo za svakog čestitog čoveka.
Šta je uradio ovaj gospodin Miroslav Bojić ili šta je uradilo Državno veće tužilaca, šta je uradila neka advokatska komora, a svađaju se Advokatska komora Srbija i Advokatska komora Beograda oko nekakvih svojih funkcija, upravnih odbora, predsednika itd, šta su uradile da zaštite ljudska prava? Da li se neko od njih oglasio da kaže koji je to osnov, na osnovu čega je Haški tribunal danas produžio privilegovanu zabranu komunikacije na još 30 dana predsedniku SRS Vojislavu Šešelju?
Vi ste advokat, gospodine Novakoviću, znate da je privilegovana komunikacija optuženog sa stručnim timom nešto što je neprikosloveno, što niko ne sme da ugrozi, ali Haški tribunal ugrožava Vojislavu Šešelju pravo na pripremu odbrane. Naravno, nema glasa ni od advokatskih komora, ni od bilo koga drugog ko bi, eventualno, trebalo da se bavi zaštitom ljudskih prava svojih građana.
Kada je u pitanju ovaj predlog, takođe moramo da zamerimo, već jesmo, zašto ovde nije predsednik Odbora gospodin Boško Ristić. Za njega imamo neka konkretna pitanja. Pitala bih ga da li je tačno ono što sam pre neki dan saznala u Nišu? Ako se kao i mi srpski radikali bavite poslom narodnog poslanika tako što ste u narodu, što vas ljudi sreću i skreću pažnju na ovo ili ono, nas uglavnom podržavaju, pružaju nam podršku itekako i žale se građani u Nišu, kažu kako je veliki broj, a mi smo govorili o tome kada je bio reizbor sudija i tužilaca na dnevnom redu, advokata iz Niša postali sudije, tužioci, kako je najveći broj tih advokata prošlo kroz kancelariju Boška Ristića. Pitam – da li vi znate ko je Boško Ristić? Kažu – kako da ne, to je onaj advokat, poslanik čiji se pečat u Nišu plaća 500 evra. Nisam razumela šta to znači, pa sam pitala da mi ljudi objasne i objasnili su. Kažu, idu ljudi kod nekog drugog advokata da im napiše neki podnesak, a pošto podnesak sa pečatom kancelarije Boška Ristića ima prođu u niškim sudovima, onda se taj pečat plaća 500 evra.
Da je ovde član Državnog veća tužilaca Boško Ristić, mi bismo ga pitali da li je ovo tačno i šta je od ovog tačno? Dalje, da je ovde član Državnog veća tužilaca gospođa Malović, imali bismo i za nju neka interesantna pitanja.
Ovih dana pojavila se u medijima vest da je jedan sudski postupak zastareo i toliko mu se posvetila pažnja kao da je to jedan jedini sudski postupak u Srbiji koji je zastareo. Pošto su otporaši pokrenuli inicijativu za razrešenje sudije Gordane Vidojković koja je navodno odgovorna za zastaru ovog postupka, brže bolje se član Državnog veća tužilaca, gospođa Malović oglasila u javnosti da kaže da će ona da podrži tu inicijativu. Da je ovde, mi bismo je pitali zašto nije podržala inicijativu SRS da se Marina Tomić sa njenim većem, inače sudija Apelacionog suda, razreši zato što u svojoj presudi nisu "primetili" da je Tomislav Nikolić opljačkao svojevremeno SRS? Ili, zašto se nije oglasila o svom stavu o inicijativi za razrešenje Darka Lauševića? Ovo su, gospodine Novakoviću, pitanja baš za člana Visokog saveta sudstva i Državnog veća tužilaca. Samo izražavamo žaljenje zašto gospođa Malović nije ovde da bismo je to pitali.
Da bi obrazložio stav gospođe Malović, onda se otporaš Homen javio u medijima da on kaže da Ministarstvo pravde podržava inicijativu i da će se pridružiti inicijativi otporaša za razrešenje ove Gordane Vidojković i kaže – on se nada da će Apelacioni sud doneti konačnu presudu i da će staviti tačku na taj slučaj. Danas proširuje izjavu i kaže – on je imao sastanak sa svojim prijateljima otporašima da im kaže neka ne podnose Evropskom sudu u Strazburu zahtev za nadoknadu štete, neka se obrate Ministarstvu pravde, pa će Ministarstvo pravde da im nadoknadi štetu. Valjda, da bi izbegao da ga oni pitaju - gde su one pare koje je svojevremeno "Otpor" dobio iz Mađarske, koje su negde volšebno nestale u njegovim rukama, pa onda - daj daćemo im pare iz državnog budžeta od građana Srbije?
To je skandal što radite, ljudi moji. Kako može državni sekretar na ovaj način obraćajući se javnosti da utiče na rad pravosudnih organa? Kako je to moguće uopšte u državi Srbiji? Državno veće tužilaca je tema i ovde i te kako ima mesta za Državno veće tužilaca, i te kako ima mesta za to da se pitamo da li Miroslav Bojić može da doprinese boljem radu Državnog veća tužilaca, jer je očigledno da je u dosadašnjem radu Državno veće tužilaca, kao i Visoki savet sudstva, da su mnogo loše radili svoj posao, jer su izabrali dosta loših sudija i dosta loših tužilaca. Naravno, ne mislimo da su sve sudije loše, ne mislimo da su svi tužioci loši, ali nikada u zemlji Srbiji nije ovakav uticaj bio predstavnika vlasti na pravosudne organe kao što to sad. Zamislite da ovaj gospodin Homen se usuđuje da na ovaj način komentariše presude.
Pitanje i za Visoki savet sudstva i za Državno veće tužilaca, ako je tačno da je Gordana Vidojković, sudija, odgovorna zašto je ovaj predmet zastareo, onda se tu postavljaju dva pitanja. Ako je ovaj predmet bio kod nje 11 godina, kako je mogla biti reizabrana pre dve godine? Zar tada niko nije vodio računa da ona devet godina ima kod sebe neki predmet koji ne završava? A ako je taj predmet bio kod nekog drugog, što je s obzirom na reorganizaciju prilično logično, zašto taj sudija nije odgovoran što je državo devet godina, nego ona što nije završila za dve godine? Dakle, kako god, upleli ste se, odnosno uplelo se i Ministarstvo i gospođa Malović kao član Visokog saveta sudstva i Državnog veća tužilaca u nešto što je apsolutno nedopustivo.
Pre dva dana čitamo, predsednik opštine Leskovac kaže da će ignorisati presudu kada je u pitanju vraćanje na posao zaposlenih u lokalnoj samoupravi Leskovca, kojima je on dao otkaz. Mi smo govorili o tome da je taj gospodin, predsednik, gradonačelnik Leskovca, da je kada je došao po partijskoj liniji podelio otkaze i da je zaposlio nove ljude iz DS u lokalnu samoupravu u Leskovcu. On sada kaže da će se obratiti Evropskom sudu za ljudska prava ako ga nateraju da vrati ljude kojima je on dao otkaz. To zaslužuje pažnju medija kako jedan predsednik jedne opštine može da utiče i da pokušava da utiče na rad pravosudnih organa, da govori o ne pravosnažnim presudama. Da li je to moguće u pravnoj državi? Nije. Da li je Srbija pravna država? Nije. Da li u Srbiji funkcionišu institucije sistema? Ne funkcionišu. Nažalost, to je naša realnost.
Pre 15, 20 dana čitamo u medijima na primer Ana Nikolić vozila u alkoholisanom stanju, Danijela Vranić, vozila u alkoholisanom stanju, neki iks, ipsilon, ali imenom i prezimenom naveden, neki Janko Janković sa Novog Beograda uhvaćen od strane policije vozio sa 1,5 promila alkohola u krvi, dakle, sve punim imenom i prezimenom. Ali, u petak M.R, sudija Višeg suda u Beogradu, uhvaćena je sinoć kako pijana vozi automobil glavnim gradom – kako nezvanično saznajemo, sudiju je oko 19,45 časova zaustavila saobraćajna patrola i uradila alko-test, utvrđeno je da ima 1,45 promila u krvi. Ko je M.R? Zašto nije punim imenom i prezimenom napisano ko je ova sudija? Ova sudija, pošto je sudija Višeg suda, tako piše, ona je ta koja je nadležna da rešava sporove kada je u pitanju bezbednost javnog saobraćaja, ona koja vozi sa 1,5 promila alkohola u krvi. Vi krijete taj podatak ko je ona. Svi drugi mogu imenom i prezimenom da budu objavljeni, da budu izloženi stubu srama zato što voze pijani, i treba, ali zašto se krije ova gospođa? Da li je ona već danas došla na posao, pošto je bila na trežnjenju u petak uveče u MUP Zemun, da li je ona na poslu danas, da li je mamurna? Da li može da radi? Da li će kada bude raspravljala o nekom predmetu koji se odnosi na ugrožavanje bezbednosti javnog saobraćaja, da li će biti trezna ili pijana?
Sve su ovo pitanja zbog čega su danas ovde trebali da budu predstavnici, odnosno članovi Visokog saveta sudstva i Državnog veća tužilaca, bar oni koji imaju obavezu prema parlamentu, a to su i Boško Ristić i gospođa Malović. Koliko god vi pokušali da nam date maltene sinapsis kako da vam se obraćamo, odnosno kako da se obraćamo pre svega građanima Srbije, vi ne možete da nas sprečite da mi u okviru određene tačke dnevnog reda kažemo i neke stvari koje se vama ne dopadaju. Znamo mi da se vama ne dopada pitanje kada će se i da li će se održati sednica o problemima na KiM, znamo da vam se to ne dopada, ali mi moramo to da pitamo. Mi ovde predstavljamo građane Srbije i građani Srbije treba da znaju istinu o svemu što se dešava u državi Srbiji. Moramo da vas pitamo da li će neko da digne svoj glas, osim srpskih radikala i ogromnog broja građana Srbije koji podržavaju našu akciju – hoćemo Šešelja, nećemo u EU, da li će još neko da kaže – halo ljudi, Šešelju je danas na 30 dana još produžena zabrana privilegovane komunikacije? Da li će neko zvanično to da kaže? Naravno da neće, zato što se vi plašite Šešelja u Srbiji, plašite se onog što bi Šešelj mogao da uradi pred naredne izbore. Ali, ne brinite, mi smo Šešeljevi radikali, pobedićemo mi iako je on 3000 kilometara daleko od nas, ali je on u našoj stranci i u Srbiji.
Kada je u pitanju ovo Državno veće tužilaca, vidite, kada dobijemo, a mi uglavnom dobijamo pisma građana i mi smo u obavezi da građanima stavimo do znanja da mi njihova pisma ne bacamo u koš, nego da mi ozbiljno čitamo šta tu piše i da u tom smislu postavljamo određena pitanja nadležnima. I opet mi ovde fali gospođa Malović.
Gospođa Dušanka Đurđević iz Rušnja ima interesantan jedan problem i pošto ja nisam pravnik kakav je Slobodan Homen, nego sam diplomirani pravnik sa dosta radnog iskustva i znam šta mogu a šta ne mogu da komentarišem, ali ono što jeste za komentarisanje, ova gospođa nam je rekla, odnosno napisala da je imala problem sa izvesnom sudijom Ivonom Lalović, koja je, navodno, njen predmet, vezano je za neko zemljišno-knjižno stanje, rešila u roku od jednog dana. Pa se ona obraćala Ministarstvu pravde, pa je onda naravno Ministarstvo poslalo po pravu nadzora nekom tamo, i ustanovili su da je to bilo sve u redu…
(Predsedavajući: Ali mi smo na izboru člana prvog sastava Državnog veća tužilaca i molim vas da te probleme individualne, ovo ipak nije ni mesto ni vreme, niti možemo da ih rešimo.)
Državno veće tužilaca imenuje, predlaže imenovanje tužilaca. Gospodin Miroslav Bojić iz Čačka…
(Predsedavajući: Advokatska komora predlaže imenovanje člana Državnog veća…)
Govorim o imenovanju tužilaca, ne slušate me, gospodine Novaković.
Gospodina Bojića sam više puta imenom i prezimenom ovde pomenula, ali svakako nam je interesantnija funkcija koju bi on trebalo da obavlja i gospodine Novakoviću nikad ne odlutam, već vrlo svesno izgovaram svaku reč, a da li vama treba mašta da me razumete, ne znam, ali mislim da me građani Srbije odlično razumeju, kao i sve nas iz SRS. Nama i jeste cilj da nas razumeju građani, a vi kako se snađete sa vašom maštom.
Dakle, šta sam htela da kažem i šta sam počela, da se Miroslav Bojić predlaže u Državno veće tužilaca, da Državno veće tužilaca predlaže izbor tužilaca, javnih tužilaca i njihovih zamenika, da kada bi bio dobar izbor svih tužilaca i njihovih zamenika, onda bi oni i te kako imali posla i kada je u pitanju Visoki savet sudstva i odluke Visokog saveta sudstva o izboru nekih sudija. Konkretno, ovog Jakšića, gde je i te kako značajna uloga tužilaštva, jer da ne bi nekog tamo tužioca koji očigledno dostojan svoje funkcije, taj Jakšić bi i danas bio član Visokog saveta sudstva. Da li je tako? Vidite kako to vrlo ima veze i ne treba vam mnogo mašte, samo malo strpljenja gospodine Novakoviću i mi uvek kažemo ono što jeste tema dnevnog reda.
Tema svih tema danas u Srbiji jeste ovo što se dešava Jagnjenici i mi insistiramo gospodine Novakoviću, pretpostavljam da će uskoro biti pauza, da na toj pauzi razgovarate sa gospođom Đukić-Dejanović, ako nije negde u belom svetu kako pročitah u novinama i da se pod hitno zakaže sednica o problemima koji eskaliraju na KiM, tamo su opet počeli da ubijaju nenaoružane Srbe, a ubijaju ih do zuba naoružani pripadnici Euleksa. Mi znamo da vi hoćete tim vašim, ovaj put ne vi lično, ali u početku i vi, dakle vašim stavom, da nas stalno prekidate, da nas isprovocirate da izađemo iz ove sale. Ne, mi hoćemo da ostanemo da bismo svaki čas koristili priliku da upozoravamo građane Srbije da je ovo jedino mesto sa kojeg može da se čuje slobodna reč. Svi mediji su režimski, svi mediji su pod šapom režima i zato još niko nije objavio da je danas okupator na KiM počeo ponovo da strelja Srbe i da srpska skupština parlamenta Narodne Skupštine Srbije mora pod hitno da raspravlja o tome, a ne da neki Borko ide tamo i da ne znam u čije ime i šta pregovara i šta zagovara i šta potpisuje. Kada ćemo saznati koji su to potpisi koji on mimo Ustava Republike Srbije stavio. Hvala.
Koristiću i vreme ovlašćenog predstavnika.
Dame i gospodo narodni poslanici, kada smo govorili o Predlogu zakona o rehabilitaciji, rekli smo da, odnosno podsetili smo da Srbija ima Zakon o rehabilitaciji, ali da se ne primenjuje, što svakako navodi na osnovanu sumnju da se i ovaj zakon neće primenjivati, bar ne u svim svojim delovima.
Ovaj zakon, odnosno Predlog zakon je nastao kao posledica političkog kompromisa i zato je mnogo lošiji tekst od onog koji smo imali za sednicu 11. septembra. I na taj zakon smo imali primedbe i tada smo podneli amandmane. Onaj tekst sa našim amandmanima bi i mogao da se uredi i da bude primenjiv, a ovaj, ovakav zakon je, ako ikada i nedaj bože dođe do njegove primene, veoma štetan za interese građana Srbije, a samim tim i za državne interese.
Kada smo govorili o zakonu koji postoji u Srbiji, o Zakonu o rehabilitaciji, tada smo skretali pažnju i sada to radimo, da je po postojećem Zakonu o rehabilitaciji zaista bilo moguće rehabilitovati lica koja su bile žrtve političkog progona komunističkog Titovog režima. Pitali smo i pitamo i sada – zašto nije rehabilitovan general srpske vojske Draža Mihajlović? Zašto je u januaru ove godine iz nekih nepoznatih razloga taj postupak prekinut i to na neodređeno vreme? Kako nam onda ovaj zakon može dati garanciju da će do rehabilitacije, onih koje treba rehabilitovati, zaista i doći?
Plašimo se nečeg drugog. Plašimo se upravo tog političkog, kako se to kaže, trulog kompromisa, da ste uspeli zato što ste ucenjivani od nekih koalicionih partnera, pa kako čujemo, SVM je tražio da se ovaj zakon glasa mimo ostalih, odnosno pre ostalih tačaka ovog dnevnog reda i videćemo da li je to tačno, vrlo brzo, da bi imali garanciju, zapravo, da oni dalje mogu da učestvuju u podržavanju Vlade Republike Srbije.
Ako je to tako, onda je zaista skandal. Pogotovo što u ovom zakonu postoji jedna velika, latentna opasnost, a to je da, ako se bude primenjivao, da će ovaj zakon rehabilitovati predstavnike folksdojčera i hortijevaca što je izuzetno opasno, s obzirom na činjenicu da su i jedni i drugi bili otvoreno na strani fašističkog tadašnjeg bloka i da su učestvovali u ubijanju Srba na teritoriji Vojvodine i da su mnogi bili pripadnici zloglasne "ss divizije".
Naravno, SRS se apsolutno protivi ovakvom zakonu a i ovaj sam član 1. koji je u jednom delu ispravljen u odnosu na onaj prethodni član sa početka septembra, gde smo takođe imali amandman i ono što smo tada mi u SRS predvideli amandmanom, vi ste to i ugradili u jedan deo ovog člana, ali ste zato napisali da se ovim zakonom uređuje rehabilitacija i pravne posledice rehabilitacije lica koja su iz političkih, verskih, nacionalnih ili ideoloških razloga lišena života, slobode ili drugih prava do dana stupanja na snagu ovog zakona.
Mi mislimo da ovo - do dana stupanja na snagu ovog zakona treba brisati, jer ste ovim članom 1. sebe predstavili kao neke neprikosnovene borce za ljudska prava i kao nekoga ko neće kršiti ljudska prava. Ako su se nekad u Srbiji kršila ljudska prava, onda je to za ovih poslednjih 11 godina otkada je DOS na vlasti u svojim različitim oblicima.
Ovde je, kada smo govorili u načelnoj raspravi, gospodin Mićunović je izrekao nekoliko rečenica koje ću citirati. Rekao da – pitanje državnog razloga zato veoma važno i teorija liberalizma, upravo zato insistira na pravima pojedinaca, na individuu koja ne sme biti tako lako žrtvovana državnim interesima, jer je najveća moguća zloupotreba upravo žrtvovanje pojedinaca u korist države. Taj odnos pojedinca i države mora biti takav, da je u pojedincu izvor te volje, koja će se konstituisati državno, a država da brine o njemu, a ne da ga žrtvuje radi svojih trenutnih, lokalnih, spoljno-političkih ili bilo kojih drugih razloga. Samo tako možemo da napredujemo ka slobodi i ka jednom pravednijem društvu.
Ovo bi bilo dobro kada bi bilo ovako. Nažalost, i gospodin Mićunović, a i svi vi koji ste u vladajućoj koaliciji, koji ste u ovom ili onom obliku na vlasti od 2000. godine, ponašate se apsolutno suprotno ovom iznetom stavu.
Čime to pokazujemo i dokazujemo? Činjenicom da ste učinili sve, upravo zbog vaših spoljno-političkih razloga, odnosno zbog uticaja EU i vašeg srljanja po svaku cenu u EU. Jedan od uslova koji vam je postavljala EU jeste bilo izručivanje Srba Haškom tribunalu. Vi ste sve do nedavno izručivali Srbe Haškom tribunalu, a svako normalan je morao da zna da se Srbima u Haškom tribunalu ne mogu garantovati ljudska prava, naprotiv, da će Srbima u Haškom tribunalu na najgori mogući način biti kršena i ljudska i procesna prava.
Dakle, time dokazujemo da radite potpuno suprotno od onoga što želitet da predstavite u javnosti da jeste.
Kada govorimo o Haškom tribunalu i o kršenju ljudskih i procesnih prava mi uvek za primer uzimamo predsednika naše stranke Vojislava Šešelja. Danas je Vojislavu Šešelju na još 30 dana produžena zabrana privilegovane komunikacije sa njegovim pravnim savetnicima.
Gospodo iz Ministarstva, pravnici ste, trebalo bi da znate da je najsvetije i najčuvanije pravo u međunarodnom pravu, pravo na odbranu. Na ovaj način Vojislavu Šešelju se krši pravo na odbranu. Njegov proces je u završnoj fazi. On je punih devet godina u pritvoru. Sada kada je došlo do završne faze, do završnih reči, njemu se onemogućava privilegovana komunikacija sa pravnim savetnicima, što znači da ne može ni jednu reč da progovori a da to ne bude zloupotrebljeno, a tako se prema njemu nisu ponašali ni predstavnici Titovog komunističkog režima, kada je bio u zatvoru u Zenici i kada je progonjen kao politički disident, a vi kao država ćutite kao predstavnici države i vlasti, na sva takva kršenja prava građana Srbije, u ovom slučaju građanina Srbije, predsednika SRS, prof. dr Vojislava Šešelja.
Onda ovamo pričate o nekakvom liberalizmu, o tome da su prava pojedinaca iznad prava države, da ih ne treba zloupotrebljavati itd. Obmanjujete.
Zbog čega smo mi tražili da se ovaj član 1. menja tako da se briše ovo da će se on primenjivati do dana stupanja na snagu ovog zakona? Upravo iz ovih razloga i još nekih koje ću u nastavku da kažem. Kada bi ostao ovakav član 1. ovog zakona, onda Vojislav Šešelj ne bi mogao da traži rehabilitaciju od Srbije, zbog svega onoga što mu se dešava zahvaljujući režimu u Srbiji, zahvaljujući činjenici da je u Srbiji pisana optužnica protiv njega i da je, kako je potvrdila i Karla del Ponte, Đinđić tražio da Šešelja vodi u Haški tribunal i da ga ne vraća u Srbiju.
Takođe, pitali smo to i u onoj načelnoj raspravi, nećete vi biti večno na vlasti, doći će posla vas ljudi koji će biti mnogo bolji za ovaj narod, koji će znati da Srbiju vode pravim ekonomskim i socijalnim putem, ali i patriotskim putem. Kad biste vi ovaj član ovako ostavili, bez prihvatanja našeg amandmana, onda vas pitam, a pitali smo već, kako bi se onda rehabilitovao Slobodan Milošević? Budite sigurni da će doći na vlast stranka i ljudi koji će tražiti, koji će izvršiti to da se Slobodan Milošević, da se njegovi posmrtni ostaci polože u Aleju velikana, gde mu je mesto. Kako ćemo to, ako imamo ovakav zakon? Ne znam zašto sad neko ovde dobacuje, znamo mi i da je Otpor još uvek vrlo jak u Srbiji i da drma Srbijom i da se zbog Otpora smenjuju sudije i da to prihvata Ministarstvo pravde, to jeste sada tako, ali ni jedna muka nije doveka.
Dakle, insistiramo da se ovaj član 1. promeni u skladu sa našim amandmanom, ukoliko želite da on ima ikakvog smisla. Radi javnosti, pročitaću šta kaže Vlada zbog čega ovaj amandman nije prihvaćen – ne prihvata se amandman iz razloga što je rešenje iz Predloga zakona celishodnije. Zaista, ne vidimo kako može biti celishodnije nešto što sužava neka prava u odnosu na predlog amandmana koji prava proširuje.
Dalje, kažete – u cilju rešavanja pitanja rehabilitacije neophodno je obuhvatiti što veći broj građana kako bi se sveobuhvatno rešila pitanja lica koja su neosnovano i nezakonito lišena života, slobode ili drugih prava, ne ograničavajući vremenski period na koji se Predlog zakona donosi.
Pitamo kako je to sveobuhvatnije rešeno vašim predlogom u odnosu na naš amandman? Na koji je način amandman ugrozio sveobuhvatnost? Ako ste vi rekli da se zakon odnosi na sve slučajeva do dana stupanja na snagu, a mi kažemo bez toga da se zakon generalno obuhvata, bez obzira na dan stupanja na snagu, recite, logično, šta je sveobuhvatnije? Razumemo mi da vi nećete prihvatiti naš amandman, nećete zato što imate svoj cilj, zato što imate nalog EU, zato što imate unutar-partijske kompromise i zato što je sve to na štetu interesa građana Srbije, što je sve na štetu interesa države Srbije, ali kad već odbijate amandman, onda se udostojite bar da napišete suvislu rečenicu na koju ne bismo mogli imati primedbe, a ne ovako da se ponašate kao da mislite da mi nećemo da pročitamo ono što ste vi napisali. Naravno da hoćemo i naravno i da ćemo da vas kritikujemo.
Naravno da koristimo svaku priliku, kao i sada, da pitamo kada će konačno Skupština Srbije da raspravlja o problemima na KiM, da skrenemo pažnju da je danas eskalirao sukob na KiM, da su Srbi povređeni gumenim mecima, suzavcima, da ih se više obratilo lekaru i da se sve to dešava pod okriljem Euleksa i uz vašu želju da idemo u tu monstrum organizaciju, koja se zove EU. Opet naglašavamo, 54% građana Srbije danas sledi ideju SRS i podržava našu akciju, našu kampanju koja se zove – Hoćemo Šešelja, nećemo u EU. Hvala.
Radi javnosti i razjašnjenja, u našem amandmanu uopšte se ne pominje početak primene ovog zakona i ako se kolegi Čikirizu ne dopada ovako kako je napisano u Predlogu zakona, onda je trebao amandmanom da interveniše. Mi smo u prvoj varijanti zakona intervenisali amandmanom i to je ovde prihvaćeno, jer je u prvoj varijanti bilo da se zakon primenjuje od kraja Drugog svetskog rata, a ovde je prihvaćeno i stoji od Drugog svetskog rata, naravno da se podrazumeva da je to početak Drugog svetskog rata, logično.
Mi smo samo govorili o ograničenju roka u ovom delu gde ste rekli da se zakon primenjuje do dana stupanja na snagu. To je bila naša intervencija, a ne početak primene ovog zakona. Sam kolega je rekao da zakon o rehabilitaciji, tačno je naravno i nesporno da postoji i tačno je da su po tom zakonu doneta neka rešenja, ali su doneta rešenja onako kako se dopadalo predstavnicima režima, pa se onda javi neko ko osporava rehabilitaciju Dragoljuba Mihajlovića i ne znam zašto to kolega nije rekao i onda se zbog nekog ko se javio, ko je bio partizan u to vreme i kome se ne dopada mogućnost rehabilitacije, stavio je primedbu na predlog rehabilitacije generala Mihajlovića i zato je taj postupak obustavljen na neodređeno vreme u januaru ove godine, znači, skoro će godina dana. Da su bile samo neke procesne smetnje u pitanju, svakako da bi u ovom periodu bilo moguće da se te smetnje odnosno ti razlozi otklone.
Mi smo to rekli u načelnoj raspravi, Srpska radikalna stranka jeste i za vraćanje imovinski prava, građanskih prava, prava na penziju, koje je takođe imovinsko pravo. Tu nema ničeg spornog što se tiče nas u SRS, ali se apsolutno protivimo da se rehabilitacija izjednači sa restitucijom, što je predlog ovog zakona. Vi ovim zakonom izjednačavate lica kojima je imovina oduzeta na osnovu tada važećih zakona, koji su bili loši, nije sporno, ali nikada nisu stavljeni van snage. Kada smo govorili o Zakonu o restituciji, detaljno smo to objašnjavali, a vi u ovom zakonu izjednačavate lica koja treba rehabilitovati zato što su bili žrtve komunističkog režima, sa licima kojima je imovina oduzeta na osnovu određenih zakona koji su bili na snazi u to vreme. To je neprihvatljivo za SRS. Hvala.
Naravno da ništa od ovoga nije tačno i da je ovo obmanjivanje javnosti, a kada budemo došli dalje do amandmana na članove 21. i 25. videćemo da je SRS apsolutno za vraćanje i imovinskih prava licima kojima treba rehabilitovati i sve ovo što je kolega Čikirz malopre naveo nema nikakve veze sa SRS, ali zaista ne bismo sa njim da se raspravljamo na ovu temu, jer danas da neko govori o rehabilitaciji četnika i o rehabilitaciji Draže Mihajlovića, a da u Pokretu za preokret tzv. sedi sa Jovom Kapičićem, zaista je smešno.
Dame i gospodo narodni poslanici, možda bi bilo najprimerenije ovu raspravu početi onom narodnom – selo gori, a baba se češlja.
Danas raspravljamo o četiri člana izmena i dopuna Zakona o državnim i drugim praznicima u Republici Srbiji, a ne raspravljamo o onome što zaista jeste najaktuelnije u ovom momentu, a to je stanje na KiM.
Problemi ne da se ne smanjuju nego se povećavaju. Euleks vojnici, naoružani do zuba, nasrću na Srbe na KiM. Na barikadama Šiptari ubijaju Srbe. Borko Stefanović se šeta po Briselu. Jutros u medijima saznajemo da je opet postigao nekakav dogovor o regionalnom predstavljanju Šiptara, o priznavanju diploma šiptarskih. Pre toga je priznao lične karte, registracije, katastar, preko katastra vrhovni sud tzv. Kosova kao drugostepenu instancu u rešavanju eventualnih sporova kod katastarskih operata i još kaže da to radi pod punim legitimitetom Vlade. Koja je uloga Vlade u tome, mi ne znamo zato što predsednik parlamenta neće da zakaže sednicu na kojoj bi cela Vlada ovde sedela i sa narodnim poslanicima raspravljala o onom što je najbitnije pitanje u Srbiji danas, a to je pitanje rešavanje problema Srba na KiM.
Nažalost, ni vladajuća koalicija u parlamentu ni Vlada Republike Srbije nemaju razumevanje za te najaktuelnije probleme i onda zamajavaju i narodne poslanike i javnost koja prati rad ovog parlamenta zakonima od kojih ništa u Srbiji ne zavisi.
Pitamo se koja vas je muka, ministre, naterala da predložite da se ovaj zakon menja po hitnom postupku. Da podsetimo, zakon ste doneli 2001. godine, DOS ga je doneo. DOS ga je menjao 2007. godine. Evo nas u 2011. godini, opet imate potrebu da menjate ovaj zakon.
Šta ste između ostalog napisali u obrazloženju zbog čega ovaj zakon treba da se donese po hitnom postupku? Radi javnosti pročitaću ovaj deo. Zaista strašno, skandalozno. Kažete - da bi se državni i drugi organi, privredna društva i drugi oblici organizovanja blagovremeno pripremili odnosno organizovali svoju delatnost na način koji obezbeđuje da ne dođe do prekida u obavljanju delatnosti i pružanju usluga građanima i kako bi se sprečilo nastajanje štetnih posledica za građane i državu predlaže se da ovaj zakon bude donet po hitnom postupku.
Ministre, ako ste ovo pročitali mora da ste se nasmejali. Doduše, više je tužno nego što je smešno. Ozbiljan ste čovek, vodite računa, kada predstavljate zakon bar pročitajte obrazloženje pa dajte tamo da se ispravi.
Koje će štetne posledice pretrpeti građani i država ako se ovaj zakon ne izmeni i ako se ne promene ova četiri člana zakona? Recite nam, očekujemo da ćete komunicirati sa poslanicima, da vidimo koje će to štete pretrpeti građani i država Srbija.
Čuli ste od kolega poslanika SRS, a uključili su se i poslanici vladajuće koalicije, argumente za donošenje odnosno ne donošenje ovog zakona i za drugačija rešenja, bar što se tiče SRS. Svakako, kada je u pitanju naslov zakona nesporno je da zakon treba da se zove Zakon o državnim i drugim nacionalnim praznicima. Naravno, ovde smo čuli i mišljenje da ne treba da se zatvaramo u nekakve nacionalne okvire, treba da budemo građani itd. Naravno, to je nama potpuno neshvatljivo i neprihvatljivo. Ako jesmo u nacionalnim okvirima onda naravno da smo ljudi i građani i ne razumemo onu opasku koju smo čuli ovde od poslanika vladajuće koalicije. Neću da vam pominjem ime jer ne želim da izazivam repliku u svakom slučaju.
Razlozi za donošenje i pojašnjenje pojedinačnih rešenja, to je jedan od ovih delova koje ste nam obrazložili zbog čega ste na ovaj način predložili izmene i dopune ovog zakona, pa kažete – pored toga, predlaže se i da se u Republici Srbiji praznuje i dan primirja u Prvom svetskom ratu, spomen na sve nevino nastradale u razdoblju između 1914. i 1918. godine.
Nažalost, istorija srpskog naroda, istorija države Srbije prepuna je datuma koje bismo mogli da obeležavamo u znak sećanja na žrtve u ovim ili onim okolnostima.
Čuli ste odlične istorijske aspekte predloga SRS i neću ih ponavljati, ali ovo mi je palo u oči, jer ste dalje obrazložili da su saveznici učinili sve da se srpska vojska oporavi i naoruža ponovo i ona je vaskrsla na Solunskom frontu u strašnim borbama na Kajmakčalanu, mesto u oblacima i mestu još jednog srpskog sećanja.
Moram da vam kažem da i lično imam poseban odnos i prema ovom danu i prema Solunskom frontu i Kajmakčalanu iz razloga što je moj pokojni deda Stevo bio dobrovoljac na Solunskom frontu i borio se na Kajmakčalanu, ali mi, njegovi naslednici i ne samo njegovi naslednici, nego naslednici svih Srba iz Livna, odakle sam ja, kao dan za svoje žrtve obeležavaju Ognjenu Mariju, kada su ustaše poklale sve Srbe muškarce u Livanjskom kraju 1941. godine.
Dakle, pošto se ovde čulo dosta i ličnih stavova, naravno, i kada ovo govorim, govorim u ime SRS i podsećam da smo svojevremeno pre skoro godinu dana podneli predlog rezolucije gde smo tražili da se osude zločini tzv. NDH, ustaški zločini u toku 1941. godine. Stiglo je to valjda do vas u Vladi, ali procenili ste da ne treba o tome da se raspravlja. Naravno da treba i to su načini da se sećamo zločina koji su vršeni nad srpskim narodima u različitim istorijskim trenucima.
Ne znamo iz kog razloga ste menjali ovaj zakon i predlažete da se Dan državnosti Srbije praznuje dva dana, da se neradno praznuje. Što se tiče nas iz SRS, ne smetaju nama praznici koji će se praznovati radno koliko mislite da ih treba da ih ima, ali neradno obeležavanje i povećanje broja praznika za nas je neprihvatljivo. Zato smo i rekli da jedini praznici nacionalni koji treba da se obeležavaju neradno su Dan Svetog Save, Vidovdan i Sretenje.
Nova godina, čuli ste obrazloženje kolege Martinovića, i nismo je amandmanom skinuli sa liste praznika iz razloga što je to uvrežen datum, ali zato smo tražili da se Prvi maj ne praznuje više neradno.
Ne očekujemo da ćete vi prihvatiti naše amandmane, zato što vi imate neke svoje razloge zbog čega ovo predlažete, ali je interesantno da ovde ne piše da ovo nalaže EU. Evo, prvi zakon koji ne radite, niste ga ovde podneli po diktatu.
Čuli smo ovde zaista razne argumente od kolega iz vladajuće koalicije, upoređuju nas sa Japanom, pa je sad važno koliko Japan ima praznika, koliko ima Srbija praznika. Pa, hajde da nas uporedite sa Japanom koliki je prosek zarade u Japanu, a koliki je u Srbiji, koliko je nezaposlenih procentualno u Japanu a koliko u Srbiji. Dakle, potpuno nemoguće upoređivanje.
Tačno je da, nažalost, u Srbiji danas ima bar milion ljudi koji su dobili otkaze u toku dosovske vlasti od 2001. godine, DOS u različitim oblicima i da je tim ljudima svaki dan neradni, ali nažalost, ne i praznični, pošto ne da ne mogu da praznuju, nego nemaju šta ni da jedu. I ovde, kad smo čuli razne predloge zašto se ne obeležava ovaj ili onaj dan, zašto se ne obeležava 5. oktobar, rekoše kolege kao dan uvođenja demokratije. Taj dan je bolje obeležiti kao dan propasti Srbije i srpskih nacionalnih interesa i dan uvođenja diktature DS itd, svega onoga što je snašlo Srbiju u poslednjih 11 godina.
Onda i pitanje - zato se ne obeležava dan zločinačke Nato agresije? To ne pominjete, zato što vi radite sve po nalogu Vašingtona i Brisela, pa ne smete, ne daj Bože, da vređate vaše prijatelje.
Nastavićemo naravno u raspravi o pojedinostima. Prihvatite bar amandmane SRS, kada vam je već palo napamet da radite ovaj prilično nepotreban posao, pa da bar jednom za neki duži period učinite ovaj zakon prihvatljivim. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, možda odgovor na pitanje kolege Krpića – zašto ovaj predlog zakona nije prošao socijalno-ekonomski savet leži u činjenici da je ovaj zakon u proceduri tek godinu i po dana. Ovo je zaista ruganje sa parlamentom i ovo je ponižavanje parlamenta. Sad je samo pitanje – ko bi ovde mogao biti odgovoran, da li je to predsednik parlamenta, da li je to vaš prethodni kolega, bivši ministar Milosavljević? Vi u svakom slučaju, gospodine Stankoviću, ne možete da budete odgovorni za ovo zato što ste na toj funkciji tek od marta i verovatno niste ni znali da je ovo u proceduri. Pitamo se u kojoj je ovo fioci bilo zatureno i gde baš danas da raspravljamo o ovome, kao da nemamo prečih stvari, kao da nemamo obavezu parlamenta da raspravlja o stanju na KiM?
Ono što vama zameramo jeste što ste prihvatili da ovo u ime Vlade ovde branite i to da čitate ovo nebulozno obrazloženje, koje sigurno ni vi ne možete da prihvatite, jer na početku ovog obrazloženja kaže – cilj zakona je stvaranje uslova za sprovođenje reforme u finansiranju zdravstvene zaštite, odnosno zdravstvenog osiguranja, kako na primarnom, tako i na sekundarnom i tercijalnom nivou zdravstvene zaštite i sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja.
Ovo možda jeste cilj zakona, ali taj cilj je valjda bio 10. juna 2010. kada je ovaj zakon došao u skupštinsku proceduru. Zamislite koliko se negativnih stvari desilo, ako je tačno da je ovaj zakon morao da se raspravlja, i to po hitnom postupku. Godinu i po dana stoji i Skupštini zakon koji treba da se raspravlja i mi ga danas raspravljamo po hitnom postupku. Zašto je ovo trebalo raspravljati po hitnom postupku, rekla nam je Vlada, u obrazloženju – radi što hitnije promene u načinu finansiranja zdravstvenih usluga na svim nivoima zdravstvene zaštite koja se planira u 2010. godini, a koja zahteva i promenu u načinu finansiranja plata zaposlenih u zdravstvu, neophodno je da se po hitnom postupku donese ovaj zakon radi mogućeg otklanjanja štetnih posledica koje bi mogle nastati po održivost sistema obaveznog zdravstvenog osiguranja.
Ovde se sada postavljaju prosta pitanja – da li su zaista nastale štetne posledice zato što je ovaj zakon godinu i po dana negde čučao u nekom ćošku i tek se danas našao na ovoj raspravi? Ako su nastale štetne posledice, ministre, da li ste sproveli neku istragu, da li ste ustanovili ko je odgovoran što su nastale te štetne posledice? Ili, ako nisu nastale štetne posledice, onda ne postoji potreba da se ovaj zakon donosi. Trećeg nema. Pogotovo ne da se donosi po hitnom postupku. Očekujemo da ćete da nam odgovorite na ta pitanja.
Pošto se ovo zove zakon o platama u državnim organima i javnim službama, ne možemo da zaobiđemo generalno priču o platama u državnim službama. Ono što je stav SRS, ukazivali smo na to, govorim u odnosu na ovaj predlog koji je ovde od juna 2010. godine, u međuvremenu je bio rebalans budžeta za 2010. godinu, pa je bio budžet za 2011. godinu, pa rebalans budžeta za 2011. godinu. Tri puta smo vam samo tim povodima skretali pažnju kako treba raspoređivati sredstva iz budžeta, ne samo u ovom delu, ali sada govorimo o ovom delu, gde je osnov ovaj zakon o kojem danas raspravljamo.
Mi u SRS mislimo da je neophodno da se povećaju plate u zdravstvu, plate u prosveti, plate u policiji. Znamo u kakvoj je situaciji budžet Republike Srbije. Naravno, u takvu situaciju budžet nije doveden zbog ekonomske krize, već zbog gomile neznalica i kriminalaca koji prave taj budžet, ali smo predlagali vrlo konkretno – ukinite agencije. U Srbiji 120 agencija obavlja paradržavne poslove, obavlja poslove koje treba da obavljaju ministarstva. Ljudi koji su zaposleni u tim agencijama su pre svega partijski kadrovi i to dobrim delom one stranke koja se zalaže, mislim na URS, koji se zalažu za departizaciju državnih funkcija i javnih funkcija.
Ti ljudi koji su zaposleni u agencijama, koji rade taj posao koji treba da rade ministarstva, imaju plate najmanje tri puta veće od plata zaposlenih u ministarstvima. Oni tamo direktori agencija imaju plate, ministre, bar tri puta veće od vaše plate. Vi ste ministar, a oni su direktori nekih paradržavnih organa. Onda mi imamo interesantne situacije, recimo, povećava se cena struje. Onda ministar izađe i kaže – nema Vlada ništa s tim, to Agencija utvrđuje cenu struje.
Dakle, zamajavanje naroda i otimanje para i stavljanje para stranačkim funkcionerima u džepove, a verovatno preko njih i preko tih agencija i direktno u stranačke tajne budžete.
Kolike su plate zaposlenih u javnim preduzećima? Kad će tome da se stane na kraj? Mi iz SRS godinama već pričamo i govorimo konkretne primere. Pričali smo o Bojanu Krišti, koji je morao da podnese ostavku zbog toga što smo ga mi prozivali kolika mu je plata. Prozivamo dugo direktora Kontrole letenja, koji ima platu šest hiljada evra. Prozivamo guvernera Narodne banke, koji ima platu pet hiljada evra.
Da li, gospodine ministre, vaše kolege, hirurzi, lekari koje god specijalnosti, kardiolozi, ginekolozi, da li je primereno da oni tako odgovoran posao rade za platu od možda hiljadu evra, u odnosu na sve ove koji ste vi, odnosno režim Tadićev omogućili da se natovari na grbaču ovog naroda? I onda kažete – kako ćete da raspodeljujete platu zaposlenih u zdravstvu.
Uvodite neki korektivni koeficijent. Vrlo interesantno. Korektivni koeficijent je mogućnost zloupotrebe, otvarate je na široka vrata. Na jednu stranu je pitanje kako je moguće, uopšte, na ovaj način kako ste vi predvideli bukvalno normirati rad zdravstvenih radnika. Znate, vi ste to tako uredili ovim izmenama zakona kao da je zdravstveni radnik, radnik u nekoj pilani koji slaže daske, pa mu je norma da složi 20 dasaka, preko 20 ima ovaj korektivni koeficijent i dobiće veću platu. Zdravstveni radnici, lekari, pre svega, rade sa pacijentima.
Na šta vi terate lekare kroz ovaj zakon? Kada dođem kod lekara, imam upalu grla, dolazim kod lekara i imam potrebu da porazgovaram sa svojim lekarom. Ne samo o toj upali grla, već hoću da znam i šta je uzrok, kakva može biti posledica itd. Ali, pošto lekar radi na normu, on će onako s vrata da kaže – nešto kašljete. Nemam vremena, idite u apoteku i kupite neki lek. Ne možete dobiti čak ni recept. Ovo nije karikiranje, ovo je ono što će se dešavati zaista u praksi.
Vi ste ovim zakonom poništili opšti kolektivni ugovor. Toga više u zdravstvu neće biti. To nije u skladu sa Zakonom o radu, gospodine ministre. Naprotiv, suprotno je Zakonu o radu, koji vas obavezuje na zaključivanje opšteg kolektivnog ugovora.
Onaj ko je predlagao ovaj zakon, vi niste, ali ste u međuvremenu mogli kada ste videli gde vas šalju, mogli ste ovo da pogledate i da kažete Cvetkoviću, da ne može ovo da ide, da je ovo suprotno Zakonu o radu. Neću da zastupam nezakonit predlog.
Kako ćete postići ovo što predviđate ovim zakonom, da vrednujete lekare na osnovu, sada banalizujem, na osnovu pregledanih pacijenata? Kako ćete vi da uporedite, ministre, onaj ko bude primenjivao ovaj zakon, kako će da uporedi lekara koji radi u nekoj seoskoj ambulanti ili u ambulanti u Crnoj Travi, ili u ambulanti u Novoj Crnji, sa lekarom koji radi u Domu zdravlja Zemun, Domu zdravlja Stari grad u Beogradu? kako oni mogu imati isti broj pacijenata? Kako oni mogu ostvariti isti efekat po kvantitetu? Sada ne govorim o kvalitetu, nego o kvantitetu. Kako može, kada mogu da se razbole, ne daj Bože, svi u Crnoj Travi, a to je manje nego jedna ulica u Zemunu. Jednostavno, neprimenjiv zakon.
Gde vi još možete da uštedite u zdravstvu da biste mogli realno da povećate plate i lekarima i medicinskom osoblju, nemedicinskom osoblju, dakle, svima zaposlenim u zdravstvu? Objasniću vam na primeru Doma zdravlja Stari grad.
Pre toga, pošto sam narodni poslanik, a pošto je opet, ponavljam, Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o platama u državnim organima i javnim službama na dnevnom redu, da progovorim neku reč o zaposlenima u Skupštini. U Skupštini, ako sam jutros dobro izbrojala sistematizaciju, ima 367 zaposlenih. Najveći broj tih ljudi radi sa platom od 24.000 dinara. Uglavnom, ti zaposleni koji rade za platu od 24.000 dinara, sede isto i koliko poslanici ovde. Sinoć do pola jedanaest, a danas verovatno do četiri. Nekada kada nema ministra, dođu pa odu, ne moraju da ostanu jer se ne održi ni sednica, ali u svakom slučaju, moraju da prate sednicu Parlamenta.
Zato u Skupštini, u Narodnoj skupštini, ima oko 40 zaposlenih koji imaju posebna ovlašćenja, poslanicima neznana koja, koji rade za platu veću od plate predsednika Skupštine. Ali, zato, zahvaljujući verovatno "revnosnom" radu takvih službenika, može na primer da se desi da Administrativni odbor izgubi neki zahtev za skidanje imuniteta koji stigne iz suda. Na žalost, i to se plaća iz džepova građana, da bu se npr. zaštitio Tomislav Nikolić, ili da bi se zaštiti Veroljub Arsić, recimo. Od članova Administrativnog odbora sam lično čula, oni koji to treba da znaju, da znaju da su postojali, recimo, ti zahtevi za skidanje imuniteta i da su nestali. Neko ko je za to zadužen, ima duplo veću platu od predsednika Skupštine. To su vaši, kako ste napisali korektivni koeficijenti.
Sada malo o tom Domu zdravlja Stari grad i o par konkretnih slučajeva, ministre, pošto ste se vi i ovde, a u javnosti to često i kažete, i u prvom vašem obraćanju ovde u Parlamentu ste rekli da ćete da se uhvatite u koštac sa korupcijom u zdravstvu i da ćete pokušati, onoliko koliko je u vašoj moći, zdravstvo malo da rasteretite korupcije. Bojim se da je teško da je potpuno ukinete, jer je suviše pustilo korenje.
Dakle, Ljubiša Perišić je do skora bio direktor Doma zdravlja Stari grad u Beogradu. On je, pre nego što je napustio tu funkciju u Domu zdravlja, zaposlio nekog Stevicu Radišića koji je inače njegov rođak koji ima završen FON. Nisam iz ove oblasti, ali možda vi znate šta može neko sa FON-om da radi u domu zdravlja? Bilo bi vrlo interesantno da nam kažete.
U tom istom domu zdravlju, a čućete dalje, mnogo malverzacija je iz toga doma zdravlja, u tom istom domu zdravlja za finansije je zadužen rođeni brat guvernera Šoškića. To je onaj što ima platu pet – šest hiljada evrića i kaže da je on to zaradio, da to nisu narodne pare. Ne trepne i tako kaže u medijima.
Taj Ljubiša Perišić je, pre nego što je napustio funkciju direktora, sam samcijat, povećao sam sebi platu za 30% za januar i februar 2010. godine. Samom sebi. Ako su u pitanju neki posebni uspesi doma zdravlja, valjda nisu samo njegovi? Samom sebi čovek je povećao platu.
Poznat je on još po mnogo čemu. Recimo po tome, da je u Domu zdravlja Stari grad nabavio dva ultrazvučna aparata. Oba je platio devet miliona dinara. Vi znate sigurno da Dom zdravlja u Nišu ima samo jedan ultrazvučni aparat i da je taj ultrazvučni aparat plaćen 300.000 dinara. Ovaj gospodin u Starom gradu je mogao da kupi tri, a kupio je dva, da bi uzeo proviziju, a ne treba mu više od jednog, složićete se, u jednom domu zdravlja.
On je poznat po tome da je zaključivao štetne ugovore. Zapravo, realizacijom tih ugovora je nanosio štetu domu zdravlja, odnosno posredno građanima Srbije i budžetu Republike Srbije, jer se finansira iz budžeta. Kako? Tako što je u svakom ugovoru koji je zaključivao imao klauzulu, a inače je taj gospodin u Starom gradu imao preko sto javnih nabavki bez konkursa. Preko sto javnih nabavki! Onda, kada zaključi ugovor, u ugovoru ima klauzulu da, ako se do 5. u mesecu plati obaveza iz ugovora, onda se obaveze za tu ratu umanjuju za 10%. Ako prekorači rok od 5. u mesecu, onda mora da plati još 5% više u odnosu na tu ratu koja je tada dospela. Zamislite, interesantno, imao je para, ali pošto je tu Šoškićev brat, lepo su to oni radili, imao je para svaki put na računu, ali je svaki put plaćao posle tog 5. u mesecu, pa je onda verovatno delio sa nekim tih 5% koje je morao da plaća iz budžeta Republike Srbije, zapravo direktno iz budžeta Doma zdravlja Stari grad.
U tom Starom gradu je načelnik uprave Dejan Kovačević. Ne, on je načelnik uprave u gradu, izvinjavam se, ali je u vezi sa ovim. Jeste, Vuče, načelnik uprave u gradu. Inače, za tvoju informaciju, Vuče, Đilas ga planira za predsednika opštine Stari grad, a poznat je po tome da je Canetu dao 56 lokacija "Future plus", iako je bio konkurs, ali je naravno bio namešten i Futura plus je dala najveću ponudu koju nikada nije poštovala i grad je oštećen za određena sredstva.
Za rekonstrukciju krova Doma zdravlja Stari grad, ministre, dva puta su dobijane pare, jedanput iz NIP-a, a drugi put isti iznos od Skupštine grada. Krov je rekonstruisan samo jedanput. Pitanje na koje možda nemate ovog momenta odgovor, ali svakako očekujemo da ćete da se potrudite da saznate, pitanje je gde su otišle pare od te druge, pod navodnicima, rekonstrukcije?
Inače, "Dima kompani", jedna firma je dala informaciju o mogućoj uštedi na adaptaciji tog krova od 150 miliona dinara. Kako? To je takođe bilo u junu 2010. godine, 2. juna, nekoliko dana pre nego što je ovaj zakon nama dat u proceduru. Na tenderu su bile dve firme, jedna je za radove na adaptaciji krova Doma zdravlja tražila 300 miliona dinara, a druga 150 miliona dinara. Onda su se odbornici SRS potrudili pa su od ove firme bez iznosa, dakle, samo su dali tendersku dokumentaciju i tražili da ova firma, sa potpisom i pečatom, i to je dostavljeno gradonačelniku Grada Beograda, kaže ko je povoljniji, bez obzira na cenu, ko je povoljniji izvođač radova? Bez obzira na cenu, povoljniji je izvođač ovaj koji je bio 150 miliona jeftiniji, ali je ovaj gospodin izabrao, zapravo nadležni u Skupštini grada, zato sam pomenula Dejana Kovačevića, Vuče, načelnika uprave koji je u ovo umešan, oni su izabrali ovog gospodina koji je uzeo 150 miliona više.
(Predsedavajuća: Dvadeset minuta!)
Završavam. Očekujem, ministre, odgovor na ova, čini nam se, vrlo interesantna pitanja, a zakon vam je veoma loš.
Detaljne informacije o nestalom zahtevu za skidanje imuniteta čoveka koji je malopre govorio mogu se dobiti od gospodina Nenada Konstantinovića, koji dobro zna, a to je više puta i rekao da je taj zahtev nestao još u vreme kada je Tomislav Nikolić bio predsednik Administrativnog odbora.
Što se tiče ko je vlast, ko je opozicija, ovo što je Krasić pokazivao, evo Nikolić je na drugom mestu - EU, NATO nema alternativu. Doduše, ja bih ga stavila na prvo pošto je on rekao da bi brže uveo Srbiju u EU nego što radi Boris Tadić, odnosno brže bi sunovratio Srbiju nego što to radi Boris Tadić. Samo sam htela da objasnim to vezano za ovaj zahtev upućen Administrativnom odboru. Inače mi zaista ne bi palo na pamet da repliciram biću koje je ne samo ukralo mandat, nego danas i identifikacionu karticu koleginici. Hvala.
Nekoliko komentara onoga što je gospodin ministar komentarisao i što se pre svega obraćao poslaničkoj grupi SRS, jer smo jedini kao što vidite i učestvovali u radu i vi ste stavili ovde jednu od primedbi kako se plaća poslanik koji ne dolazi u skupštinsku salu, rekli ste godinama ili mesecima, svejedno, bilo bi dobro da pitate poslanike koji su za vas glasali. Vidite mi smo ovde i radimo.
Rekli ste da očekujete da ću ja kao narodni poslanik da podnesem krivičnu prijavu vezano za rekonstrukciju krova Doma zdravlja Stari Grad. Ministre, ja sam obavestila vas, a vi imate pored sebe saradnike koji bi pretpostavljam trebali sve ovo da provere. Ne očekujem da vi lično idete i da se penjete na krov, ali imate saradnike koji će tražiti dokumentaciju koju sam vam ja iznela. Osim toga ako se narodni poslanik obraća javno, odavde onda to svakako obavezuje i javnog tužioca, jer javni tužilac takođe mora da prati svaku javno izgovorenu reč. Tako da očekujem da ćete vi ispuniti ono svoje obećanje sa prvog obraćanja narodnim poslanicima, da ćete se ozbiljno boriti protiv korupcije. Bilo bi dobro ministre da kada ste govorili o Trgovištu, gospođo Đukić ja se izvinjavam ako pređem koji minut da me ne prekidate, kratko ću samo da raspravim sa ministrom, molim vas.
Dakle, kada ste govorili o Trgovištu i kada ste rekli da lekar u Trgovištu neće imati manju platu zato što ima dva pacijenta, onda vas ja pitam – što će vam ovaj zakon? Znači, nećete primenjivati taj korektivni koeficijent.
S druge strane, u prvom delu svog obraćanja kada ste govorili o Trgovištu, pitanje je – šta vi kao ministar i šta vi kao Vlada činite da to Trgovište bude primamljivo, recimo, za mladog lekara iz Beograda da ne čeka pet ili deset godina na Zavodu za zapošljavanje, već da u Trgovištu ima uslove da može tamo da ide da radi, da formira porodicu? Šta u tom pravcu činite? Nije sve u Beogradu, ministre, vi dobro znate i znate kako je u kraju gde ste vi rođeni. Odlično znate kako je tamo stanje.
Inače, šta činite kada je u pitanju zapošljavanje mladih lekara? Ovo je sve u kontekstu ovog zakona i kontekstu sredstva, sad da ne ponavljam, danas smo vam govorili na koji način možete da uštedite da biste mogli da u zdravstvu stvorite bolje uslove…
(Predsednik: Dobro, privodite kraju.)
Molim vas, dok smo raspravljali ovde javio mi se predsednik Opštine Štrpce, Zvonko Mihajlović i zamolio me da pitam ministra, takozvana kosovska vlada je napravila bolnicu u Štrpcu. Neki lekari, čak i direktor Doma zdravlja u Štrpcu, ovog našeg jedinog legalnog, srpskog, pregovara sa namerom da pređe da radi u tu šiptarsku bolnicu.
Pitanje koje je uputio Zvonko Mihajlović, predsednik Opštine Štrpce je – da li to ima veze sa ministarstvom, da li ste upoznati sa tim i šta će učiniti da to zaustavite?
Ima još pitanja ali ne da Slavica. Postavila sam pitanje, pa ako može ministar da odgovori.
Dame i gospodo narodni poslanici, kada smo početkom septembra dobili prvu varijantu Predloga zakona o rehabilitaciji mi u poslaničkoj grupi SRS kada smo se pripremali u to vreme za taj zakon zauzeli smo stav da zapravo takav zakon uopšte nije trebalo da se donosi, ne zato što smo mi protiv rehabilitacije, jer mi svakako jesmo za rehabilitaciju lica koja su progonjena kao žrtve pre svega Titovog komunističkog režima, ali smo, kada ste već odlučili da donesete taj zakon, intervenisali određenim brojem amandmana i da su na onu prvu varijantu prihvaćeni svi amandmani SRS, zapravo imali bismo dobar Zakon o rehabilitaciji.
Zašto smo mislili da ne treba da se donosi zakon? Iz prostog razloga što je Zakon o rehabilitaciji donet 2006. godine. Problem je što se taj zakon nije primenjivao i niko ne može da nam garantuje da taj problem neće biti i sa ovim zakonom, jer je već odavno praksa u ovom parlamentu da se zakoni samo štancuju, donose, a da zapravo ostaju mrtvo slovo na papiru. Takođe je dobro što je Vlada prihvatila, očigledno su čitali naše amandmane na tu prvu varijantu zakona i jedan broj amandmana su prihvatili i to je dobro. Međutim, problem je što ste se vi našli u nekom koalicionom kolapsu, pa ste morali da zadovoljite, zapravo ste se suočili sa dva problema. Jedan problem je vezano za nalog EU, tako ste nam napisali u obrazloženju, da ovaj zakon mora da se donese, a sa druge strane ste imali koalicione partnere koji su otvoreno i javno ovde kada se govorilo o Zakonu o vraćanju imovine, odnosno Zakonu o restituciji iznosili svoj stav i najavljivali i rečeno im je tada da će ono što su oni hteli kroz taj zakon zapravo da im se na neki način reguliše kroz Zakon o rehabilitaciji. To je naravno mnogo loše.
Kažete da se zakon usvaja po hitnom postupku zbog toga što bi neusvajanje zakona imalo štetne posledice za ostvarivanje prava rehabilitovanih lica, s obzirom da zakon predviđa veći broj prava itd, i pored toga kažete da je usvajanje ovog zakona jedan od prioriteta u procesu pridruživanja Republike Srbije EU. Što se tiče ovog prvog razloga gde ste naveli da bi nedonošenje ovog zakona imalo štetne posledice za ostvarivanje prava rehabilitovanih lica, ovo je licemerno od strane Vlade Republike Srbije iz prostog razloga što se ništa nije učinilo da se zakon koji je donet 2006. godine primenjuje i, ponavljam, da se taj zakon primenio mnoga lica koja je trebalo rehabilitovati bila bi rehabilitovana.
Mesecima se u medijima priča i neki predstavnici većine u ovoj koalicionoj vladi mesecima pričaju o đeneralu Dragoljubu Mihailoviću. Traži se njegov grob, pa se traži naziv ulice po njemu. SRS je inače tražila da se ovaj most preko Save nazove po Dragoljubu Mihailoviću, imali smo zvaničan predlog u Skupštini grada u tom smislu. Evo pitanje za sve – zašto do danas nije rehabilitovan Draža Mihailović? Zašto je u januaru ove godine postupak za rehabilitaciju u Prvom osnovnom sudu prekinut na neodređeno vreme? Ko nam garantuje da ovako loš zakon kakav je ovaj danas neće takođe prolongirati sve te potrebne rehabilitacije na neodređeno vreme?
Mi smo i na ovaj predlog uložili određen broj amandmana i, naravno, govorićemo o njima delom danas, a delom u raspravi o pojedinostima, ali sada više govorim o ovim principijelnim razlozima zbog čega mislimo da vam ovaj zakon ne treba i pogotovo da je zakon loš. Vi i ovaj zakon donosite, kao što ste napisali u obrazloženju, da udovoljite EU, zahtevima EU. Zaista je nepodnošljivo više da se u ovom parlamentu donose, voljom skupštinske većine i na predlog Vlade, zakoni kojim se udovoljava nečijim tuđim zahtevima. Pitamo vas kada ćete početi u parlamentu da donosite zakone koji se donose radi građana Srbije? Hajde jednom napišite u obrazloženju – ovaj zakon donosi se u interesu građana Srbije. Dobro znate da ulazak Srbije u EU nije u interesu građana Srbije. To danas tvrdi 54% građana Srbije i to valjda treba da se poštuje. To što ste vi dali neka obećanja itd, to zaista morate sami da rešite, ali ne preko leđa građana Srbije i mimo volje građana Srbije.
Šta je takođe jedna od principijelnih primedbi koje mi imamo na ovaj zakon? Nedopustivo je, i kada som govorili o Zakonu o restituciju skretali smo vam pažnju na to, nedopustivo je rehabilitaciju povezivati sa restitucijom. Zakon o vraćanju imovine, odnosno restituciji sa stanovišta SRS protivan je Ustavu Republike Srbije i uopšte nije bilo mesta da se on nađe u pravnom sistemu Republike Srbije i taj zakon, što se nas tiče, nije trebalo donositi. Prvom prilikom mi ćemo taj zakon staviti van snage.
Vi ga i onako nećete primeniti, neće biti posledica što se tiče njegovog donošenja. Ali je dakle, nedopustivo da vi rehabilitaciju vezujete čak i u delu vraćanja imovine, da vezujete za restituciju. Vi ste restituciju regulisali, kako ste regulisali, mi sad samo podsećamo da niste mogli da donesete taj zakon, između ostalog što su sva lica kojima je oduzeta nekad imovina da im je ta imovina oduzeta na osnovu tada važećih zakona koji uzgred budi rečeno nikada nisu stavljeni van snage.
Rehabilitacija je potrebna za lica koja su bile žrtve progona režima i svakako da je potrebno tim ljudima, tom malom broju preživelih, a onda naravno naslednicima onih koji nisu preživeli da je potrebno vratiti sva prava koja su im na taj način oduzeta i da je potrebno, naravno, vratiti i nezakonito oduzetu imovinu.
Ono što se provlači kroz ovaj zakon, naravno, zakon vrvi od nepreciznosti i otvoriće mogućnost velikih zloupotreba u njegovoj primeni, pa će se desiti da neće moći da budu rehabilitovani pripadnici četnika Draže Mihajlovića, koji su zapravo istorijski u najvećem broju slučajeva bili žrtve progona tadašnjeg režima, ali ste zato otvorili mogućnost rehabilitacije otvorenih neprijatelja, zločinaca koji su činili zločine u toku Drugog svetskog rata nad građanima Srpske nacionalnosti u Srbiji.
Vi ste ovim zakonom otvorili mogućnost da se imovina vraća i ljotićevcima i nedićevcima i folksdojčerima i ustašama i hortijevcima, dakle, svi oni koji su nesporno bili neprijatelji Srpskog naroda, koji su nesporno činili zločine, istorija je puna konkretnih podataka o tome, svi će oni na osnovu ovog zakona koji ćete vi verovatno i usvojiti ako uspete da obezbedite većinu, pošto vam to sve nešto teže ide u poslednje vreme i dok smo u prepodnevnom delu razgovarali o ovom zakonu, dobila sam jednu sms poruku jednog od naslednika porodice Čitlak. Taj gospodin me zamolio da u ime te njegove porodice, koji su u ogromnom broju stradali na Vaskrs 1941. godine, kada je inače hiljade Srba oterano u logore u Šarvar, u Barču, u Kanjižu i mnogi su umrli od gladi i od batina, od bolesti itd, čovek je imao potrebu da se slučaj njegove porodice spomene na današnjem zasedanju ne bi li na taj način skrenuli pažnju vladajućoj većini, da ni slučajno ne sme da usvoji ovaj zakon u ovoj formi i da je neophodno da se usvoji amandman SRS koji taj problem rešava.
Vi ste u članu 1, mi smo i u onoj prvoj varijanti Predloga zakona imali ozbiljnu primedbu na član prvi i vi ste u tom članu tada predvideli da se ovim zakonom uređuje rehabilitacija i pravne posledice rehabilitacija za lica koja su iz političkih, verskih, nacionalnih ili ideoloških razloga lišena života, lišena slobode ili drugih prava i tada ste rekli, od Drugog svetskog rata.
Mi smo vam amandmanom tada skrenuli pažnju da je neophodno da se ova prava ostvaruju od početka Drugog svetskog rata jer je i u toku rata bio veliki broj, pre svega Srba, četnika koji su nastradali u okviru te političke odmazde. Vi ste sad, ovaj član 1. stav 1. napisali na način da niste ograničili početak od kada se primenjuje ovaj zakon ali ste rekli da se on primenjuje do dana stupanja na snagu ovog zakona. Ovo je takođe loše rešenje.
Vi možda mislite ili se bar pravite da mislite da u ovom periodu i ovih prethodnih 11 godina i danas dan nema i te kako političkog progona. Ima, ako usvojite ovaj zakon i ako posle vas na vlast dođu neki ljudi koji drugačije razmišljaju na osnovu čega će se, recimo rehabilitovati porodica Slobodana Miloševića koja se progoni apsolutno mimo zakona i mimo bilo kakve sudske odluke. Na osnovu čega, recimo Slobodan Homen priča u javnosti da će oduzeti kuću Slobodanu Miloševiću? Na osnovu čega? Da li ćete vi ovim zakonom zatvoriti na taj način tu priču? Kako će neko ko dođe posle vas da rehabilituje Slobodana Miloševića i da njegove posmrtne ostatke donese u Aleju velikana gde mu i jeste mesto? Kako ako vi na ovaj način ovaj zakon zatvorite?
Da li ste vi svesni da je predsednik SRS Vojislav Šešelj devet godina u pritvoru u Haškom tribunalu? Da li to nije kršenje njegovih ljudskih prava? Da li to nije njegov politički progon, a podsećamo da je optužnica protiv njega napisana zato što je to Đinđić tražio od Karle Del Ponte. Dakle, čist politički progon i ono što se dešava u Haškom tribunalu je čist politički proces. Evo podsećamo da je on i pored toga što je devet godina u Haškom tribunalu, sad kad je postupak u završnici, da on zapravo nije u mogućnosti da priprema svoju odbranu. Zašto? Zato što mu ne dozvoljavaju privilegovanu komunikaciju sa njegovim pravnim savetnicima. To je skandal koji Vojislav Šešelj nije doživeo ni u vreme kada je progonjen u Titovom komunističkom režimu i kada je bio utamničen u Zeničkom kazamatu i tada mu je bilo omogućeno da sa tadašnjim braniocima ima privilegovanu komunikaciju.
Da li vi mislite da nema mesta i da neće biti mesta rehabilitaciji Vojislava Šešelja, ne govorim u odnosu na Hag, to će biti posebna priča, govorim u odnosu na unutrašnju politiku i na progon DOS-a koji je Vojislav Šešelj doživeo.
Da li vi znate ili se pravite da ne znate kakvi se politički progoni i ne koje danas iz vladajuće koalicije o tome govorio, kakvi se politički progoni dešavaju u lokalnim samoupravama? Da li vi znate koliko je mobinga u lokalnim samoupravama po partijskoj liniji? Da li vi znate koliko je ljudi dobilo otkaz zato što nisu pripadnici stranke koja je vlast u određenoj lokalnoj samoupravi? Da li vi mislite da se to više ne dešava? Naravno dešavalo se maksimalno u toku ovih 11 godina, dešava se i dan danas. Pa kako mislite da ti ljudi dožive rehabilitaciju ako ovaj zakon i ovaj član 1. zatvorite da se on primenjuje do dana stupanja, njegovog stupanja na snagu.
Naravno, ima još članova na koje smo mi intervenisali amandmanima i nadamo se da ćete te amandmane uzeti u obzir, ukoliko vam je zaista namera da donesete zakon koji će imati svog smisla, koji će pre svega biti primenjiv, a ne samo da ostane mrtvo slovo na papiru i koji će onemogućiti zloupotrebe u njegovoj primeni.
Na član 1. smo intervenisali sa više amandmana, a rekla sam ono što je najkarakterističnije ali smo takođe brisali i član 2. koji potpuno obesmišljava donošenje ovog zakona i zlonamernim tumačenjem ovog člana 2. moglo bi se desiti da oni koji su bili najviše progonjeni u komunističkom režimu, a to su pripadnici četnika Draže Mihajlovića, da oni zapravo uopšte ne budu rehabilitovani.
Ono što sam pominjala, što je posebno opasno, sadržano je u poslednja dva stava člana 5. Predloga ovog zakona gde ste, kao što sam već rekla, provukli ono što ste obećali nekim koalicionim partnerima u toku postupka donošenja Zakona o restituciji i gde ste omogućili da oni koji su bili otvoreno na neprijateljskoj strani u Drugom svetskom ratu. Mnogi su bili i pripadnici SS divizije, učestvovali u onom bacanju Srba pod led 1942. godine i oni će na osnovu ovog zakona biti rehabilitovani, što mislimo da je apsolutno nedopustivo.
Kako smo procenili da će zakon omogućavati zloupotrebe? Recimo, evo članom 12. gde ste predvideli da se u postupku rehabilitacije može odobriti besplatna pravna pomoć u skladu sa zakonom. Ovo je sa našeg aspekta prosto neprihvatljivo. Šta to znači, ko će biti taj ko će procenjivati da li nekome treba odobriti besplatnu pravnu pomoć ili ne treba? Ovo je specifičan zakon i ne može da se podvede pod Zakon o pravnoj pomoći gde se vodi računa o socijalnoj ugroženosti lica koje traži pravnu pomoć.
Ovo je zakon koji se donosi radi rešavanja nekih istorijskih nepravdi i onda ovaj zakon u svakom pogledu mora da uvažava te specifičnosti i svi postupci za rehabilitaciju, oni koji su u skladu, mislimo pre svega stavova SRS i onoga što smo govorili i kroz amandmane napisali, moraju imati besplatnu pravu pomoć.
Treba da znate da ako je, eventualno, živo lice koje će tražiti rehabilitaciju, da su to stara lica koja imaju 80, 90 ili više godina i dobro znate dokle ste te ljude doveli, pogotovo što nisu imali pravo ni na penziju, što su bili progonjeni i oni i njihovi potomci na radnim mestima, ako su uopšte mogli da se zaposle, itd. Odakle će ti ljudi moći da plate pravnu pomoć? Ništa u boljoj situaciji nisu ni njihovi naslednici.
Predvideli ste da će te podzakonske akte za primenu ovog zakona doneti u roku od 60 dana. To je, opet, dokaz da se samo igrate ljudima koji bi trebalo da budu rehabilitovani. Ako je ovaj zakon u onoj prvoj varijanti bio u parlamentu još 2. septembra, da li je moguće da nadležno ministarstvo nije ništa preduzimalo da već pripremi podzakonska akta jer je prošlo već tih tri meseca, odnosno više od onog roka koji ste vi predvideli za donošenje podzakonskih akata?
Ovo napominjemo da bismo skrenuli pažnju koliko ste neozbiljni i koliko zapravo i ovaj zakon nema nikakve veze ni sa zdravom pameću ni sa interesima građana Srbije, već je samo još jedan u nizu onih koji morate da donesete radi postizanja eventualno kandidature za ulazak Srbije u EU i vrlo smo ponosni što našu ideju da Srbija ne sme u EU, danas podržava 54% građana Srbije. Hvala.
Gospodine ministre, Zakon o javnom privatnom partnerstvu i koncesijama o kojem danas govorimo u ovoj raspravi po amandmanima, kroz ceo tekst zakona zapravo provlači ono što vaša stranka zastupa, a to je regionalizacija. To su svakako neki dogovori unutar sadašnje koalicije na vlasti i to je odgovor na ovo što ste vi malopre kolegi Preliću pokušali da odgovorite. Kroz to gurate zapravo regionalizaciju.
Ovaj zakon takođe je povod da, čini mi se i idealna prilika, konačno, pre svega zbog javnosti, kažete šta to piše u onom ugovoru sa "Fijatom" što smo pre neki dan videli u jednim novinama, gde je sve zatamnjeno kao u optužnicama Haškog tribunala, gde ni optuženi ne zna zbog čega ga, recimo u slučaju Vojislava Šešelja, za nepoštovanje suda, gde dobije optužni nalog, gde ni on ne zna za šta je optužen, na to liči i ovaj ugovor sa "Fijatom", gde niko ne zna šta zapravo u tom ugovoru piše.
Podsećam vas na onaj čuveni Veljin ugovor o koncesiji za auto-put sa "Alpinom" i "POOR". Isto tak se pojavio u javnosti potpuno crn tekst, samo se vidi sa kim se zaključuje taj ugovor o koncesiji i kada je došlo do toga da se iščačka šta zapravo piše u tom ugovoru, taj ugovor je morao da bude raskinut. Možda ovaj vaš ne bi morao da bude raskinut, ali dajte obelodanite, da vidimo o čemu se tu radi i da li je to zaista ugovor koji može da opstane u pravnom i privrednom sistemu Republike Srbije.
Član 18. na koji je SRS podnela amandman u stavu 2, zapravo član 18. govori o roku na koji se zaključuje javni ugovor. U drugom stavu ste predvideli da ovaj rok ne može biti kraći od pet godina, ni duži od 50 godina, uz mogućnost da se nakon isteka ugovorenog perioda zaključi novi ugovor, uz izbor privatnog partnera, na način propisan ovim zakonom. Mi u SRS smatramo da ovaj rok od 50 godina treba da se smanji na rok od 25 godina.
Napisali smo u obrazloženju da smatramo da je neophodno smanjiti predloženi broj godina i predlažemo primereniji, celishodniji i vremenski konzistentniji rok. Kažete da amandman ne može biti prihvaćen iz razloga iz kojeg nije prihvaćen amandman na član 6, to smo već čuli, a u tom obrazloženju kaže – amandman se ne prihvata iz razloga što se iz obrazloženja ne vide razlozi koji upućuju na neophodnost usvajanja predloženog amandmana. Ovde se zaista vidi kako se poigravate narodnom skupštinom. Naše obrazloženje je isto kao i obrazloženje Vlade. Vi mislite da je primereniji rok od 50 godina, mi mislimo da je primereniji rok od 25 godina, vi mislite da je celishodniji rok od 50 godina, mi mislimo da je celishodniji rok od 25 godina. Dakle, argumenti su nam isti, samo što kod vas iz tih argumenata proizilazi 50 godina, kod nas 25 godina.
Kako onda možete na ovaj način da vređate parlament i da kažete da u obrazloženju amandmana ne stoje razlozi zbog čega bi trebalo amandman da bude prihvaćen. Možete da kažete da ne prihvatate amandman zato što ste procenili da je celishodnije 50 godina. Predlažete zakon, skupštinska većina ga usvaja i apsolutno je vaše pravo, ali ne smete da se rugate narodnim poslanicima i ne smete da se rugate parlamentu. To nije prvi put da se rugate sa narodnim poslanicima. To je prisutno od kada postoji ova Vlada, ne samo kroz obrazlaganje amandmana, igrate se Narodnom skupštinom tako što nam najavite jednog ministra, pa dođe drugi, tako što mi ne održimo sednicu skupštine zato što nije došao niko, odnosno jedan radni dan propadne zato što nije došao niko iz Vlade, pa mi raspravljamo o amandmanima i načelnoj raspravi – nema nikoga iz Vlade, pa 10 dana za redom slušamo da će Vlada doneti, usvojiti tekst neke deklaracije o KiM, pa nas predsednik parlamenta preko medija obaveštava da će ta sednica biti u toku nedelje, pa u subotu, pa u ponedeljak, pa ništa od toga nema zato što je skupština dovedena u ulogu da igra po muzici koju svira Vlada Republike Srbije. To je nedopustivo.
Juče se desio još jedan skandal, kada smo ujutru pročitali u medijima da, ako stigne taj predlog deklaracije do 12 sati, da ćemo danas o tome raspravljati i onda se pojavi Boris Tadić na Prvoj televiziji i kaže da mogu da se nastave pregovori iz deklaracije i onda se predsednik parlamenta javlja direktno u Dnevnik RTS da kaže da mi možemo i bez deklaracije. To je apsolutni skandal i još jedan od dokaza, a mi se odavno trudimo da objasnimo, pre svega građanima Republike Srbije, o diktatorskoj vlasti Borisa Tadića koji upravlja i skupštinom i Vladom i to je nedopustivo.
Možda sam se malo udaljila od teme…
(Predsedavajuća: Jeste, prilično ste se udaljili, pa vas molim da se vratite.)
… ali se svakako vraćam. Hvala lepo, vidite da ja pratim tok svojih misli, gospođo Čomić.
(Predsedavajuća: Obe pratimo.)
Dakle, ne prihvatamo vaše obrazloženje. Možemo da prihvatimo da vi nećete da prihvatite amandman, to je vaše pravo, ali ne prihvatamo obrazloženje zato što je uvredljivo, ne samo za poslaničku grupu SRS, uvredljivo je za Narodnu skupštinu. Izvinite, ali vaše ponašanje, gospođa Čomić vas ne vidi jer nema ogledalo ispred vas, vaše smejanje u lice narodnim poslanicima takođe nije u redu.
Dakle, rok na koji se zaključuje javni ugovor, prema stavu SRS, mora da se smanji da ne može da bude duži od 25 godina, pogotovo što u nastavku ovog stava stoji, i mi to nismo dirali – Ostaje mogućnost da se nakon isteka ugovorenog perioda zaključi novi ugovor uz izbor privatnog partnera, na način propisan ovim zakonom.
Ne vidimo zašto je sporno da se taj amandman usvoji? Zašto ostavljamo taj 50 godina nepromenjiv rok? Mnogo je. Mnogo je da je bilo koji posao u pitanju. Zato mislimo da se ne bi menjala suština zakona. Dakle, uz ovu mogućnost iz nastavka teksta ovog stava 2. člana 18, ni na koji način se ne dira u suštinu zakona, ali se stvara pravna sigurnost, gospodine Ćiriću, pravna sigurnost koja je neophodna državi Srbiji. Vi dobro znate, odnosno građani Srbije znaju, možda vi nećete da prihvatite, da u Srbiji uopšte nema pravne sigurnosti, da nema vladavine prava i da mi, nažalost, nismo pravna država. Kako ćemo i biti, kad vi na ovaj način regulišete ovako važne stvari? Dakle, isključivo iz pravne sigurnosti, celishodnosti, predlažemo da amandman usvojite. Hvala.
Da li ja možda imam pravo na repliku, pošto mi se ministar direktno obraćao?
(Predsedavajuća: Zaista nemate pravo na repliku pošto za repliku treba i drugog osnova, osim izricanja imena.)
Dobro, govoriću vrlo kratko. Gospodine Ćiriću, ja se samo nadam da se vi pravite da ne razumete ono što smo vam rekli. Vi ste sami objasnili zbog čega je vaše obrazloženje uvredljivo.
Vi ste ovde sad objasnili zbog čega mislite da taj rok treba da bude 50 godina. Mi i dalje mislimo da je to neprimereno i koji je to posao koji vi planirate 50 godina? Bez obzira o kakvom poslu i o kakvoj investiciji i projektu se radi, to je za nas neprihvatljivo, trapavo, sporo i kako god hoćete. Ali, da ste vi napisali ovo što ste sad rekli kao poslednju rečenicu – nama je neprihvatljivo, onda niko od nas ne bi rekao da vi vređate parlament. Vi imate pravo da kažete da vam je neprihvatljivo, ali nemate pravo da kažete da mi nismo obrazložili zašto hoćemo 25 godina – eto zato što je nama to prihvatljivo. Hvala.