Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice Vjerica Radeta

Vjerica Radeta

Srpska radikalna stranka

Govori

Pominju i neki interesantan skup 5. oktobra, kada je, iako je bio samo Đinđićev potrčko, skakao i vrištao zašto više ne krenu u pravi obračun sa političkim neistomišljenicima, zašto se ne krene, ali bukvalno, u streljanje svih onih koji su se suprotstavili petooktobarskoj revoluciji itd.
Sada, gospodine Mrkonjiću, da vam ispunim želju, hoću malo i o amandmanu.
Amandman na član 76. sam predložila u ime Poslaničke grupe SRS-a, predložila sam da se taj član 76. briše.
Član 76. ima nadnaslov ''Udruženja građana'' i kaže da udruženja građana mogu programe svog rada zasnivati na aktivnostima u oblastima od značaja za odbranu. Vrlo interesantno. ''Vlada i Ministarstvo odbrane mogu, na osnovu prethodno utvrđenih kriterijuma, učestvovati u finansiranju projekata i aktivnosti u oblastima od značaja za odbranu. Kriterijume i postupak dodele sredstava iz stava 2. ovog člana propisuje Vlada, na predlog Ministarstva odbrane''.
Mislim da će svako ko, možda, do sada nije imao prilike da pročita ovaj član, sada kada ga čuje, razumeti koliko je besmisleno u zakon o odbrani unositi ovakav stav.
Koga vi to, ministre, planirate da finansirate na volšeban način, jer sve ono što se finansira treba da bude sadržano u budžetu? Koliko toliko je javno, jer raspravljamo o budžetu, a podsećam vas da od 2000. godine nismo imali na dnevnom redu nijedanput završni račun budžeta Republike Srbije.
Pitam se, šta biste onda uradili s ovim sredstvima i kome biste ta sredstva dali?
Čuli ste danas od narodnih poslanika kako živi Vojska, kako vojnici jedva čekaju vikend i zato ih i puštate svaki vikend da trče kući, da se najedu, zato što su polugladni na odsluženju vojnog roka. Iako traje svega šest meseci, ni toliko mladi momci koji odu na odsluženje vojnog roka ne mogu da izdrže, zbog neverovatno loših uslova, pre svega, materijalnih uslova u Vojsci.
Ja vas pitam, umesto da se usredsredite na to što vam je zaista posao i obaveza, vas i Vlade Republike Srbije, odakle vam ideja da vi udruženja građana finansirate na ime odbrane, na ime Vojske? To je, prosto, neverovatno.
Udruženja građana se regulišu posebnim zakonom, finansiraju se iz budžeta, i do sada su se finansirala. Kolika su ta sredstva, kojim udruženjima, to je nešto o čemu Vlada u svom predlogu o budžetu govori, a o čemu, takođe, raspravljaju narodni poslanici i, na kraju, skupštinska većina odluči da prihvati ono što, zapravo, predloži Vlada Republike Srbije.
Mi svaki put normalno o tome govorimo i govorićemo, ne možemo da utičemo, ali bar možemo da obavestimo javnost, kao što sada želim da pitam vas, pre svega, zbog javnosti Srbije – kada ste predložili da neke tajnovite službe, odnosno grupe, udruženja građana, finansirate, da li ste to mislili na one raznorazne strance koji se šetaju po Ministarstvu odbrane i pričaju engleski jezik u sedištu naše vojske?
Da li ste mislili na ove kvazivojne analitičare, da li ste mislili na nevladine organizacije? Koga vi, zapravo, mislite da finansirate novcem građana Srbije, a pod plaštom neophodnosti za odbranu i za Vojsku Republike Srbije?
U obrazloženju, Vlada kaže da se amandman ne prihvata jer se predloženim rešenjem stvara osnova za regulisanje aktivnosti udruženja građana koja su od značaja za odbranu (radio-amateri, ronioci, izviđači i dr.) kao i za finansiranje određenih programa na osnovu utvrđenih kriterijuma i postupaka dodele sredstava, koje propisuje Vlada.
Ne mogu da razumem kako ste to zamislili da izviđači, radio-amateri, ronioci i drugi prave planove, nekakve svoje programe rada, pa ćete vi njima, na osnovu tih programa rada, izdvajati neka sredstva, na štetu Vojske i na štetu odbrane. To je, prosto, neverovatno.
Naravno da postoje situacije kada je Vojsci potrebna pomoć radio-amatera, ronilaca i izviđača, sad vas podučavam, gospodine ministre, ali to može da se uredi ugovorima za neku konkretnu aktivnost, kada vam je potrebna pomoć, odnosno usluga nekih udruženja, udruženja građana.
Moram da kažem da je jedan od razloga zašto morate i kroz ugovore, pogotovo na način na koji ste vi predvideli, da finansirate nekakva udruženja, bez namere da bilo šta loše kažem o njima, naravno da treba da postoje, ali zna se kako udruženja treba da se finansiraju, to što ste vojnike pretvorili u perače pelena. Da nije tako, sve ove službe vam ne bi bile potrebne. Onda biste, kao što je uvek do sada bilo, u okviru Vojske imali sve potrebne aktiviste, jer sve dok vi, 2000. godine, niste započeli uništavanje Vojske, vi iz DOS-a, uvek je Vojska bila ta koja je imala sve moguće vrste pomoći za civilno stanovništvo, ne u ratnim okolnostima, nego bilo kakva elementarna nepogoda, teška saobraćajna nesreća, bilo šta da se desilo, Vojska je bila ta koja je bila su stanju da u kratkom roku izađe na lice mesta, da pomogne na najbolji mogući način civilnom stanovništvu.
Vi ste sada Vojsku sveli na to da morate da finansirate grupe građana koje će pomagati Vojsci, i to potpuno paušalno, ništa konkretno niste rekli, čak, da grupe građana prave programe i ponude ih ministru Šutanovcu; okupi se grupa građana, registruje se, to nije problem, i naprave nekakav program kako bi, eventualno, nekog dana, u nekoj situaciji, mogli da pomognu Vojsci Republike Srbije.
Ministar Šutanovac razmotri taj njihov program i učini mu se da bi to bilo dobro, ili, još bolje, da bi u finansiranje tog programa mogla da se ubaci i neka provizija itd. Lepo svima, jedino loše Vojsci i građanima Srbije.
Dame i gospodo narodni poslanici, javljam se na osnovu člana 225. stav 1. Poslovnika koji kaže da narodni poslanik ima pravo da bude obavešten o svim pitanjima potrebnim za vršenje funkcije narodnog poslanika.
Moje pitanje je vrlo vezano za dnevni red, odnosno za tačku dnevnog reda, jer smo danas u prepodnevnom delu sednice čuli neke komentare, koje ja baš nisam razumela. Recimo, jedna koleginica je rekla da je bitno da je zakon prilično fer.
Zaista ne razumem kako izgleda nefer zakon, znam samo kako izgleda nefer primena zakona i kako izgleda kada zakon nije jednak za sve i kada ni svi nisu isti pred zakonom. To znaju svi građani Srbije od 2000. godine do dana današnjeg.
Ista ta koleginica je rekla da je dobro što imamo tu diplomatsku akademiju i da je dobro da mladi ljudi polože taj ispit, što svakako jeste dobro, ali je onda dalje rekla da i kada polože ispit i zadovolje na osnovu tog ispita, pa onda budu raspoređeni na neko radno mesto, pa se u međuvremenu dođe do saznanja da nisu zadovoljili, da više ne zadovoljavaju, onda oni idu na "tržište znanja".
Prvo, ne znam šta je "tržište znanja", a drugo, da li je na ovaj način nama rečeno da se i u ovom ministarstvu i u diplomatiji ozakonjuje apsolutno politička, odnosno partijska država u ovom segmentu, jer, nažalost, Srbija inače jeste partijska država na svim nivoima, od Ustavnog suda, preko ministarstava, Vlada nije sporna, do najnižih organa u lokalnim samoupravama.
Ministar nije trenutno ovde, ali nadam se da negde bar sluša, da mu kažem da mu je vrlo loš izbor gospodin Gašo Knežević za savetnika, jer se mi sećamo Gaše Kneževića. I vi se sigurno sećate onog vašeg istorijskog, gospodine Kneževiću - on ili ja, kada ste se zainatili da isterate dr Vojislava Šešelja sa Pravnog fakulteta. Naravno, taj spor ste kod suda izgubili, pa su sudije koje su to presuđivale imale problema sa dosovskim ministrima.
A poznati ste, gospodine Kneževiću, i po tome što ste sa ovog mesta rekli, i u svim medijima, da to što ste vi mimo zakona smenili doktora Vojislava Šešelja (završavam ovom rečenicom) sa Pravnog fakulteta nije ništa sporno, jer ste vi već uradili nacrt zakona i da vi to činite na osnovu zakona koji se primenjuje, mada nije donet i nije stupio na snagu. Ako ćete tako da savetujete Vuka Jeremića, alal vam demokratija.
Dame i gospodo narodni poslanici, osnov mog javljanja je član 87. Poslovnika Narodne skupštine, koji obavezuje članove Vlade da učestvuju u radu parlamenta. To se sada konkretno odnosi na gospodina Vuka Jeremića koji je bio prisutan tokom prepodnevnog dela sednice, pokazao interes za ono što narodni poslanici govore sa ovog mesta, učestvovao u raspravi. Evo, već 45 minuta traje popodnevni deo sednice, a ministra još nema. Vi ste, gospodine predsedavajući, bili u obavezi da prekinete sednicu dok se on ne pojavi.
Nedopustivo je da mi svakodnevno trpimo negativan odnos skupštinske većine i ministara u Vladi Republike Srbije prema parlamentu. Očigledno je da se njima, zapravo, ne radi i da skupštinska većina gotovo i ne učestvuje u radu. Neki ministar koji dođe, dođe tu da drži predavanje narodnim poslanicima. Onaj koji taman pokaže da uvažava Narodnu skupštinu i da je shvatio gde je došao to posle pauze zaboravi.
Predsednik parlamenta se ponaša kao da su građani Srbije zaboravili, recimo, da smo mi juče sat i po vremena pre podne kasnili sa početkom sednice zato što skupštinska većina zapravo nije imala većinu. Mislim da je u najmanju ruku nemoralno da zato što skupštinska većina ne može da se organizuje i ne može da obezbedi potreban broj narodnih poslanika za početak rada, da u nastavku, kada se konačno skupe, juče radimo do 22 časa, danas do 20 časova, sutra ko zna do kada. Više se ne zna ni koji je radni dan ovog parlamenta, ni kada se završava, a što je najbitnije, ne zna se kada počinje.
Mora da počne, a da bi počeo mora da se obezbedi određen broj narodnih poslanika koje Poslovnik predviđa, što skupštinska tzv. većina, odnosno vladajuća koalicija sve češće nije u prilici.
Gospodine Jeremiću, javila sam se da vas opomenem zato što niste ovde došli posle pauze. Rekla sam da ste u prepodnevnom delu pokazali zainteresovanost za rad po ovom predlogu zakona. Odgovarali ste na neke komentare narodnih poslanika. Očekujem da ćete tako da nastavite i u popodnevnom delu. Upozoravam vas da ste kasnili 50 minuta.
Dame i gospodo poslanici, danas govorimo o Predlogu zakona o spoljnim poslovima. Za ovaj predlog je sam ministar rekao da predstavlja samo tehnički zakon. Naše pitanje je, a ceo dan pitamo ministra - koji zakon reguliše suštinu spoljnih poslova Republike Srbije? To što je u ovom zakonu regulisano zaista jeste samo tehnički deo nadležnosti, savetodavna tela, zaštita interesa, počasni konzuli, posebne odredbe o radnim odnosima u Ministarstvu; to zaista nije bio zakon koji smo mi očekivali.
Istina je da je Narodna skupština u obavezi da, u skladu sa Zakonom o sprovođenju Ustava, donese i ovaj zakon, odnosno već je trebalo da bude donet, ali nismo očekivali da se narodnim poslanicima dostavi ovako sklepan tekst. Kao što je rekao šef naše poslaničke grupe gospodin Tomislav Nikolić, mi, nažalost, nismo imali vremena da uložimo amandmane na sve one članove na koje imamo primedbe, jer smo Predlog zakona dobili, odnosno četiri predloga zakona dobili smo sa mogućnošću od svega 24 časa za podnošenje amandmana na sva četiri zakona.
Ipak smo podneli amandmane na nekoliko članova. Mislili smo da je neophodno da se predsednik Republike uključi i kroz ovaj zakon u spoljne poslove.
Predvideli smo da Vlada uređuje spoljnu politiku koju sprovodi, ovde piše - ministarstvo, a mi smo rekli - i predsednik Republike. Jer, predsednik Republike, prema Ustavu, izražava jedinstvo Republike Srbije i predstavlja Republiku Srbiju u zemlji i inostranstvu, mora da sledi spoljnu politiku koju utvrđuje Vlada. U još nekoliko članova smo imali takođe istovetan amandman.
Danas ne govorimo pojedinačno o članovima zakona, jer nam je ministar najavio da je usvojio pet ili šest naših amandmana, ali mi ne znamo koji su to amandmani, pa ćemo ostaviti taj deo rasprave za raspravu o zakonu u pojedinostima.
Ministar je ovde rekao jednu vrlo interesantnu rečenicu. Rekao je da su posle promena 2000. godine zatečeni vrlo nejasni i nedefinisani odnosi u zemlji kada je u pitanju spoljna politika. To je rekao ministar koji je član DOS-a.
Podsećam, te 2000. godine DOS je posle petooktobarske revolucije došao na vlast, došao je u SRJ, pa je taj DOS uništio tu državu, pa napravio neku kvazidržavu koja se zvala zajednica Srbija i Crna Gora, pa doprineo značajno separatističkom režimu Mila Đukanovića da se i ta država razgradi; konačno, eto, imamo Srbiju u granicama u kojima je sada imamo.
Tražimo od Ministarstva spoljnih poslova, od Vlade Republike Srbije, od predsednika države da Srbija ostane u tim granicama, s obzirom na činjenicu da postoji ozbiljna opasnost koja se nadvila nad delom naše Republike Srbije, nad Kosovom i Metohijom. Očekujemo, zaista, od svih nadležnih u državi da ni na koji način ne dopuste da ta paklena zamisao uspe. Očekujemo da narodni poslanici i ovaj parlament donesu odgovarajuće zaključke nakon izveštaja pregovaračkog tima i ove "trojke" sa kojom su pregovarali.
Danas od ministra nismo dobili konkretne odgovore na pitanja koja smo mu postavili. Rekao je da Ministarstvo ima neki plan, da taj plan ima nekih sedam stepena i da je taj plan državna tajna. Nismo zadovoljni time da bilo kakav plan te vrste može biti državna tajna za narodne poslanike i za građane Srbije, ali videćemo, očekujemo da će Oliver Dulić zaista konačno zakazati tu sednicu posvećenu Kosovu i Metohiji, pa ćemo da vidimo sa čim će da nas upoznaju članovi pregovaračkog tima.
Nisam bila u prilici da pitam ministra dok je sedeo ovde na šta je mislio kada je sa Bojanom Pajtićem izjavio da će Vojvodina dobiti određen broj ambasadorskih mesta u zemljama u kojima Vojvodina ima poseban interes. Koje su to zemlje u kojima bi Vojvodina mogla da ima poseban interes? Valjda u svim zemljama sa kojima imamo diplomatske odnose Srbija ima poseban interes, celovita Srbija ima poseban interes.
Pitanje je, naravno, šta će se dešavati u međunarodnim odnosima posle skoro izvesnog samoproglašenja Kosova i Metohije, odnosno Kosova, i otcepljenja, na taj način, Kosova i Metohije. Ministar je priznao da je i Halštajnova doktrina jedna od mogućnosti koju će Ministarstvo predložiti Vladi Republike Srbije, videćemo da li će to zaista tako i biti.
Takođe, nisam stigla da pitam ministra šta je mislio kada je rekao da je Srbija spremna da bude vrlo širokogruda kada je u pitanju status Kosova i Metohije. Šta podrazumeva ta širokogrudost?
Mislim da je veliki nedostatak ovog zakona (brzo govorim, jer imamo još vrlo malo vremena) to što nije regulisao potpisivanje međunarodnih ugovora i predvideo da Narodna skupština te međunarodne ugovore najpre vidi, pa onda da se dozvoli njihovo potpisivanje, a ne da nas ministar i Vlada dovode u situaciju da ratifikujemo nešto što znači mnogo novca, mnogo zaduženja za građane Srbije. Nikad izveštaja o tome gde je taj novac i gde su te pare potrošene.
Žao mi je, takođe, što danas ministar spoljnih poslova nijednom rečenicom nije spomenuo odnose Srbije sa Hrvatskom po pitanju Republike Srpske Krajine i nije objasnio zašto nisu prihvatili naš predlog o izglasavanju rezolucije, vezano za očuvanje Dejtonskog sporazuma u Republici Srpskoj.
Dame i gospodo narodni poslanici, ne znam zaista zbog čega smo produžavali današnji rad sa namerom da se završi ili bar privede kraju ovaj zakon, poslednji u nizu zakona koje smo u obavezi da donesemo u skladu sa Zakonom o sprovođenju Ustava, kada je gospodin Šormaz, ničim izazvan, pokrenuo ovde jednu priču koja nema apsolutno nikakve veze sa dnevnim redom.
Razumela bih da ste o tome, kolega Šormaz, govorili po Poslovniku, ali ste govorili o Predlogu zakona i prešli ste na zakon koji već odavno primenjujete i koji ste doneli. Dakle, ne znam šta je to demagoško u diskusiji gospodina Tomislava Nikolića kada vam je samo skrenuo pažnju da ste vi na vlasti četiri godine, da ste vi doneli Zakon o sprečavanju nasilja na sportskim terenima, da je taj zakon bio donet u vreme onog prvog DOS-a, pa ste ga vi menjali.
Mi smo vam i prvi i drugi put skretali pažnju da neredi i nasilje na sportskim terenima mogu da se spreče samo ako nadležni državni organi, odnosno policija, budu adekvatno uključeni u to. Šta ste vi u tom zakonu uradili? Obavezali ste sportske klubove da oni angažuju policiju ako procene da je to potrebno i da, naravno, ministar policije, sećam se da tako stoji u zakonu, zaključuje ugovor da ugovori naknadu koju određeni klub treba da plati itd.
Tada smo vas upozoravali da će sve to dovesti do problema na sportskim terenima, da ne može da se dozvoli sportskim klubovima da oni sami procenjuju da li im treba pet ili 55 policajaca na nekom sportskom događaju. Obaveza je policije, obaveza Ministarstva unutrašnjih poslova je da vodi računa o javnom redu, da štiti svakog građanina, pa bio on na ulici, na sportskom terenu ili na bilo kojem drugom mestu.
Vi nas tada niste slušali. Podsećam vas, i tada smo bili kolege poslanici, imali smo veliki broj amandmana i mislim da nijedan ili gotovo nijedan amandman poslanika Srpske radikalne stranke na predlog tog zakona nije prihvaćen. Posledica toga je loš zakon, a primena zakona je opet vama na dušu, gospodine Šormaz. Ne mislim vama lično; da li je odgovoran Dragan Jočić ili Dušan Petrović, vi se o tome dogovorite u Vladi Republike Srbije.
(Dragan Šormaz, sa mesta: Ni jedan ni drugi.)
Nije ni jedan ni drugi? Pa rekli ste malopre ovde da je odgovorno pravosuđe, a mi kažemo da su odgovorni i policija i pravosuđe. Dakle, dogovorite se u Vladi ko je odgovoran i dogovorite se kada ćete konačno početi da radite svoj posao i da štitite građane. Em ste građane ostavili bez posla, em im smanjili plate, em smanjili penzije, em još dozvoljavate i ovakve incidente, da se životi ljudi dovode u pitanje na sportskim terenima, koji treba da budu mesta za opuštanje.
 Gospodine Duliću, pre jedno sat vremena ste grubo prekršili Poslovnik, član 104. u vezi sa članom 113. Poslovnika Narodne skupštine, kada ste dozvolili da ovaj gospodin ovde, koji je nažalost ministar u Vladi Republike Srbije, a u narodu poznat kao zet Miroslava Ilića, napravi skandal sa ovog mesta.
Gospodine Šutanovac, nemojte da se smeškate i nemojte bezobrazno da dobacujete kakav mi je šal, da li je lep ili nije - to je zaista neprimereno da vi sa tog mesta narodnom poslaniku kažete. Na vama ništa nije lepo, kao što i sami niste lepi. Ali se radi o tome da ste vi ovde napravili skandal i prekršili Ustav Republike Srbije.
Gospodine Duliću, da li je prihvatljivo i tražite od nas da poštujemo Poslovnik, a dozvoljavate ovom čoveku ovako nepristojno i neprimereno ponašanje sa ovog mesta? Je l' vi vodite ovu sednicu ili ne? Dakle, gospodin Šutanovac je ovde izneo stav, a ovde je govorio kao ministar, da se on zalaže za ulazak Srbije u NATO.
Gospodine Šutanovac, nemate na to pravo sa ovog mesta. Sami ste rekli kasnije da će o tome odlučivati narod. Vi ste mogli taj svoj stav da iznesete juče, na onom vašem stranačkom sastanku, zajedno sa Borisom Tadićem, koji je takođe juče rekao da će on da se zalaže za ulazak Srbije u NATO, koji je takođe juče rekao, inače deli Srbiju, da zbog eventualnog priznanja Kosova život u Srbiji neće da stane, da ćete vi i dalje da se zalažete za EU, čak iako 20 od mogućih 27 zemalja EU prizna KiM.
To pričajte na vašim partijskim sastancima, to pričajte na predizbornim skupovima koji će se uskoro valjda držati, to neka građani čuju, ali sa ovog mesta nemate pravo.
To ste mogli, recimo, da proćaskate s Borisom Tadićem onomad kada ste mu nosili one plazma televizore koje ste dobili od Mike Brašnjevića, pa ste tada dobili naziv "Šuki plazma", odnosno nadimak, tada ste mogli da ćaskate uz velike plazma televizore i o NATO, i o Evropskoj uniji i o čemu god. Odavde, sa ovog mesta to vam nećemo dozvoliti. Gospodine Duliću, kada god ne skrenete pažnju ministru da odavde može da govori ...
(Predsednik: Završite.)
Evo, još i isključujete, ne dozvoljavate mi da završim rečenicu.
Samo vas upozoravam, kad god ne upozorite ministra Šutanovca da mora da se ponaša u skladu sa Poslovnikom, imaćete 50 ruku dignutih sa Poslovnikom i toliko poslanika koji će govoriti o Poslovniku.
Kao i inače, vrlo pažljivo pratim rad parlamenta i vidim da gospodinu ministru nije jasno zašto se narodni poslanici obraćaju njemu po Poslovniku. Videla sam, gospodine Šutanovac, da ste pitali gospodina Albijanića "što meni po Poslovniku". Pošto vam gospodin Albijanić to nije odgovorio, krajnje dobronamerno, vi ste izgleda zaboravili, niste tako davno bili poslanik, sećate se, sve do onog dana kada ste glasali sami za sebe da postanete ministar.
Evo, krajnje dobronamerno ću da vam objasnim da, shodno članu, posle možemo da popijemo kafu, nije nikakav problem, ali sada ću da vam objasnim ono što kao ministar treba da znate, član 226. našeg Poslovnika omogućava narodnom poslaniku, kako ovde kaže, da traži obaveštenja i objašnjenja od predsednika Narodne skupštine, predsednika odbora Narodne skupštine, ministara i funkcionera itd, da ne čitam dalje, jer vi ste ministar.
Dakle, svaki narodni poslanik ovde, gospodine ministre, može vas da pita iz vašeg delokruga ili iz delokruga Vlade šta god hoće, da li to ima veze sa ovim dnevnim redom ili ne, to je potpuno nebitno. Lista se pravi da se govori po dnevnom redu, a ovo jeste, kada vam se neko obraća po Poslovniku, nije na dnevnom redu, ali narodni poslanik misli da ste vi kadri da odgovorite ili da pozovete nekog vašeg kolegu, da saznate informaciju i da obavestite Narodnu skupštinu i narodnog poslanika koji vas pita.
Gospodine Šutanovac, vi se zalažete za, kako ste rekli, demokratsku civilnu kontrolu. Gde ćete demokratskije civilne kontrole od kontrole u Narodnoj skupštini? Još nešto vam najiskrenije savetujem, da vodite računa, neprimereno se ponašate sa tog mesta. Vodite računa, vi ste ministar, mi smo Narodna skupština, narodni poslanici. Mi smo vas birali.
Naravno da znam da vi još uvek imate većinu koja bi glasala za vas, ali vodite računa da imate ozbiljnu opoziciju i vodite računa o tome da narodni poslanik sa ovog mesta, gospodine ministre, može da kaže i poneku grubu reč i može da bude, ako je takav, i nepristojan, i neprimeren itd. Vi, kao ministar, to ne smete i ne možete.
Shvatite ovo zaista kao krajnje dobronamernu, ne bih rekla, kritiku, nego podsećanje na vreme kada ste bili narodni poslanik. Strpite se i ponašajte se kao ministar.
Hvala, gospodine Albijaniću. Sada se kritički osvrćem na vaš rad. Gospodine Albijaniću, dužni ste, shodno članu 27. Poslovnika Narodne skupštine, da vodite računa o primeni ovog poslovnika.
Ako to niste u stanju i ako ste izgubili strpljenje zato što su vas, kao i uvek, ostavili tu na milost i nemilost narodnim poslanicima, vašim kolegama, to je vaš problem i to morate da rešite sa gospodinom Oliverom Dulićem, da ga pitate gde je on sada, zašto nije u Narodnoj skupštini.
Tu zaista ne možemo da vam pomognemo, a i nećemo. Prihvatili ste se tog posla i radite taj posao.
Gospodine Boško Ristiću, general Delić i da je ovde ne bi menjao Olivera Dulića, a general Delić je u Haškom tribunalu, za vašu informaciju. Sram vas bilo na takvo dobacivanje. Vi ste jedan vrlo bezobrazan čovek. Poznato je da vi i vaša stranka vodite izdajničku politiku. Poznato je da vi odvodite Srbe u Hag.
(Predsedavajući: Gospođo Radeta, molim vas.)
Gospodine Albijaniću, kada opomenete Boška Ristića, onda ću dozvoliti da opomenete mene. Ako Boško Ristić može najpogrdnije stvari da izgovara sa svog mesta, a vi da opominjete mene, to vam zaista neću dozvoliti, gospodine Albijaniću.
Vodite računa. Gledajte sa ove strane, poslanici DS su jako nestrpljivi što već danima moraju da sede duže od 18 časova, zato što se njima jako žuri da se donesu zakoni, da im predsednik parlamenta ne bi prekršio Ustav. To je, naravno, njihovo pravo.
Najpre, gospodine Albijaniću, najlepše bih vas zamolila da s vremena na vreme pogledate u pravcu gospodina Šutanovca, da vidite kako on reaguje, ne samo malopre kada sam ja govorila, nego kada bilo koji narodni poslanik sa ovog mesta govori, kako se on ponaša, kako dobacuje, kakve grimase pravi. Vrlo nepristojno, vrlo neprimereno.
To što ste malopre dobacili da vas ovako i vaša baba savetovala, kao što sam vam ja malopre rekla, nažalost, ni baba, ni mama, nisu uspele da vas vaspitaju.
Vi što kažete da nema više vremena, niste morali ni ovoliko da čekate. Ovo što je malopre uradio Dragan Šutanovac je nedopustivo, gospodine Olivere Duliću, više puta smo ga danas opominjali, ali naravno, to na njega ne može da utiče, ali vi me iznenađujete, da ne vodite računa o činjenici da ministri moraju da poštuju Poslovnik, kao i narodni poslanici. Čuli smo ovde kako je on dobronameran, pa neće spominjati ni žute, ni manje žute, ni crne, samo ste zaboravili da kažete - žuto lopovsko preduzeće, jer se vi tako zovete, gospodine Šutanovac.
Gospodine Duliću, nemojte nikada više da tražite od poslanika SRS, dok imate ovakve ministre ovde, da mi poštujemo vreme, da mi odustajemo od javljanja po Poslovniku, da biste vi poštovali obaveze iz Zakona o sprovođenju Ustava. Dobro znate da vas ti datumi pritiskaju, dobro znate da ste vi propustili da u roku uradite ono što je trebalo da uradite po Ustavu i po Zakonu o sprovođenju Ustava. Bilo bi dobro da u tom smislu porazgovarate sa vašim ministrima koje ovde dovodite, koji predstavljaju Vladu.
Vi, gospodine Šutanovac, da izokrećete priču, da ako je neko rekao nešto protiv Partnerstva za mir, da će taj da se zamere Rusiji. To kažete vi koji kažete sa ovog mesta, gde to nikako niste smeli da kažete, da se zalažete za ulazak u NATO. Vi nekom od poslanika SRS skrećete pažnju da će možda da se zameri Rusima. Ne sekirajte se vi, znaju Rusi koja je patriotska partija u Srbiji i ne bojte se vi, srpski radikali se nikada neće zameriti Rusima.
Smejali ste se vi kao ova gospođa koja, garantujem, ne zna šta je na dnevnom redu. Evo, nagradno pitanje - kažite kako se zove zakon o kome raspravljamo, a nije u pitanju recept za ajvar, evo u opkladu, šta god hoćete. Tako ste se svi smejali kada smo mi govorili o Rusiji 2000. godine, o činjenici da će Rusi, hvala bogu, kao što jesu, da se podignu na noge.
Istina je, trebalo im je da se oslobode svog Borisa, oslobodiće se i Srbija svog i staće na noge, a vi ste, gospodine ministre, jedan neotesani dripac.
Hvala. Dame i gospodo poslanici, podsećam da govorimo o Predlogu zakona o predsedniku Republike. Poslanici SRS-a uložili su veliki broj amandmana s namerom da se tekst ovog zakona popravi. Nažalost, Vlada nije prihvatila naše amandmane, odnosno jeste svega jedan ili dva.
Gospodin Milan Marković, ministar koji je zadužen da u Skupštini predstavlja ovaj zakon, juče je ceo dan bio ovde, ali očigledno bez namere da se uključi u rad i bez namere da sasluša narodne poslanike. Danas, vidim, nije tu i zamenjuje ga neki papir ovde ispred njega.
Gospodine Mrkonjiću Milutine, ja odlično vidim i vidim ovde papir na mestu gde bi trebalo da bude Milan Marković. A to gde je on i šta je zaboravio, stvarno nije naš problem. Nemojte tako nezgrapno da ga branite i ne znam zašto ga uopšte branite.
Dakle, član 27. Predloga zakona govori o generalnom sekretaru predsednika Republike. U četvrtom stavu ovog člana piše: ''Generalni sekretar ima zamenika, koga sam predlaže, a koga imenuje i razrešava predsednik Republike''.
SRS misli da ovo nije dobro rešenje, da je generalni sekretar javna funkcija i da to nikako ne može biti privatna stvar funkcionera. Predložili smo da se reči "koga sam predlaže, a" brišu.
Generalni sekretar ima zamenika koga imenuje i razrešava predsednik Republike – to bi bilo dobro rešenje.
Vlada kaže da ne prihvata naš amandman ''jer predlaže brisanje formulacije kojom se određuje da postavljanje zamenika generalnog sekretara predsedniku Republike predlaže generalni sekretar''.
Ovo je potpuno nebulozno objašnjenje Vlade Republike Srbije. Zaista ne razumem šta su hteli da kažu, osim onoga što nam je juče u jednom momentu Milan Marković i rekao, da jednostavno nemaju nameru da prihvataju amandmane, da su predvideli ovakav tekst zakona i da je to što mi radimo, otprilike, uzaludan posao.
Mi, naravno, mislimo da nije, zato što zaista želimo da ubedimo predstavnika Vlade i narodne poslanike da glasaju za naše amandmane, a s druge strane, želimo da objasnimo građanima Srbije kakve to predloge zakona Vlada Republike Srbije dostavlja Narodnoj skupštini i kako je Narodna skupština zapravo servis Vlade Republike Srbije, zato što narodni poslanici skupštinske većine uopšte ne učestvuju u radu kada se govori o predlozima Vlade Republike Srbije.
Zaista je potpuno nebulozno da generalni sekretar sam predlaže zamenika. Pa, zamislite dokle to ide – sada svaki funkcioner svoju funkciju treba da doživljava kao privatnu. Juče smo potrošili četiri sata vremena objašnjavajući predstavniku Vlade i skupštinskoj većini šta je javna funkcija, šta je privatna funkcija, a sada se ovde pojavljuje ovakav predlog da neko sam sebi predlaže zamenika.
Svaki put kad imamo ovako nešto, nama u SRS se javlja asocijacija na Haški tribunal, na činjenicu da taj tribunal sam sebi propisuje pravila, da ih menja od slučaja do slučaja i kada vidi da ne može da izađe na kraj s profesorom doktorom Vojislavom Šešeljem, onda menjaju svoja pravila. Pre svega zbog takve asocijacije, potpuno smo protiv i smeta nam ovakva formulacija.
Zamislite sad, generalni sekretar sam sebi predlaže zamenika i posvađaju se posle nekoliko dana, ko zna zbog čega, možda zbog neke provizije, zbog nekog posla Narodne kancelarije itd. Imamo šta? Imamo ponovo biranje novog zamenika sekretara i tako u nedogled.
Ovo je, pre svega, pravna nesigurnost, potpuna iluzornost da neka funkcija kao postoji, a zavisi isključivo od onog ko mu je nadređeni.
Dakle, ubeđena sam da je ministar ovde da bi bar ovaj amandman prihvatio, da bi razumeo suštinu našeg amandmana. Ali, nažalost, ministar opet nije tu. Kao što vidite, gospodine Mrkonjiću, nešto je mnogo zagubio, dugo traži to što je zaboravio.
Nadam se da će narodni poslanici u Danu za glasanje glasati za ovaj amandman. Vidim da je, izgleda, uticala naša kritika od juče, kada smo više puta prozivali narodne poslanike skupštinske većine. Ne zato što nama nešto znači vaše prisustvo u sali, ali, jednostavno, mislimo da nemate pravo da rušite kredibilitet Narodne skupštine tako što ne sedite u ovoj sali, što ne učestvujete u radu parlamenta.
Razumemo mi da vi podržavate Vladu, da podržavate ministra. Doduše, jedan deo poslanika - vladu Božidara Đelića, drugi deo poslanika - vladu Vojislava Koštunice i onaj treći - vladu Mlađana Dinkića, pošto cela Srbija zna da imamo tri vlade u Srbiji umesto jedne jedinstvene.
To se vidi i kada se ovde nađe na dnevnom redu predlog jedne od tih vlada. Ako je u pitanju vlada Vojislava Koštunice, onda poslanici njegove stranke učestvuju u radu parlamenta, ostali to bojkotuju. Kada je u pitanju, kao juče i ovih dana, predlog vlade Božidara Đelića, onda su prisutni jedino članovi DS-a, ovi ostali bojkotuju tog ministra, taj predlog.
I onda se pitamo zašto mediji loše pišu o parlamentu, a ja vam kažem da narodni poslanici svojim ponašanjem doprinose tome. Građani Srbije od narodnih poslanika očekuju da rade svoj posao, očekuju da sedimo u ovoj sali, da raspravljamo o predlozima, da iznosimo stavove.
Potpun razumem da predstavnik Vlade ili skupštinska većina ne žele da prihvate naš amandman zbog neke koncepcijske razlike, ali je potrebno samo da predstavnik Vlade izađe i to objasni, da predstavnik skupštinske većine izađe i to objasni, upravo da bi građani Srbije videli razliku između SRS i svih ostalih.
Mi na tome insistiramo i na svakom mestu želimo da ta razlika bude vidljiva, jer ona zaista postoji. Činjenica je da je SRS drugačija od svih ostalih stranaka u Srbiji i ubeđeni smo da su građani Srbije to već odavno prepoznali, da će potvrda toga biti na narednim predsedničkim izborima. Istina, još formalno na Centralnoj otadžbinskoj upravi nismo utvrdili kandidata, ali mogu sa sigurnošću da kažem, kada se raspišu izbori, da će naš kandidat za predsednika biti gospodin Tomislav Nikolić. Takođe sam ubeđena da će Tomislav Nikolić biti predsednik Republike Srbije posle ovih izbora.
Zbog toga nam je još više stalo da ovaj zakon bude dobar, da ne daje mogućnosti nikakvih posebnih privilegija ni predsedniku Republike, ni generalnom sekretaru, ni njegovom kabinetu. Mislimo da je i predsednik, kao što su i Narodna skupština i Vlada Republike Srbije, u obavezi da služi svom narodu, da služi građanima Srbije, apsolutno svim građanima Srbije.
Juče ceo dan nismo uspeli da vas ubedimo u to da predsednik Republike ne može biti i predsednik stranke. Nismo uspeli da vas ubedimo. Verujte da vam je to velika greška. Verujte da ni građani Srbije ne mogu da razumeju kako neko može biti predsednik stranke, a istovremeno predsednik Republike i da kaže - ja sam predsednik svih građana, a sat vremena kasnije, na nekom stranačkom skupu, koji je takođe javan, kaže - članovi i simpatizeri SRS-a su zlo za Srbiju, mi ćemo da se izborimo protiv tog zla.
Naravno, govorim konkretno o Borisu Tadiću, sadašnjem predsedniku. Na taj način on pokazuje da je predsednik samo svoje stranke, da nema ni govora o tome da je predsednik svih građana.
Mnogo je primera, i kroz Narodnu kancelariju su ti primeri vidljivi. O tome smo juče govorili, ali nije suvišno da se ponovi. Narodne kancelarije se otvaraju svuda gde je DS na vlasti, bez ikakvog pravnog osnova, bez javnog saznanja o tome kako se finansira ta javna kancelarija, za šta ona zapravo služi – za okupljanje članova DS-a, za potkupljivanje građana Srbije da će im uraditi ovo ili ono ako se priključe DS-u.
To je potpuno nezakonita i neustavna kancelarija. Znamo da je ona svojevremeno otvorena zbog promocije Dragana Đilasa. I uspeo je, kako novine ovih dana objavljuju, da podigne svoj rejting na čitavih 9%. Znači, nije mu pomogla ta narodna kancelarija, a i kako bi.
Podsećam da građani koji se obrate Narodnoj kancelariji uredno u roku od nekih 15-20 dana dobiju pismo iz Narodne kancelarije gde ih obaveštavaju - poštovani gospodine taj i taj, primili smo vaše pismo, upoznali smo se s vašim problemom, žao nam je, ne možemo da vam pomognemo, hvala što ste nam se obratili.
Takvo ruganje građanima Srbije i vređanje inteligencije građana Srbije mnogo je čak i ako je od Borisa Tadića. Zato ne smemo dozvoliti da se kroz ovu funkciju generalnog sekretara stvori neki drugi tako moćan lik, žargonski rečeno, koji će sam da uređuje funkcionisanje tog sekretarijata, koji će sam sebi da bira zamenika.
Onda se zaista pitam šta će nam zakoni, šta će nam institucije. Vi se kunete da učvršćujete institucije sistema, da institucije sistema funkcionišu od 2000. godine. Mi vam tvrdimo da je sve suprotno od toga, da u Srbiji ne funkcionišu institucije sistema, da svako radi šta mu pada na pamet, da je opšti javašluk. I to svi građani Srbije znaju i jako su nezadovoljni takvim stanjem u državi Srbiji i znaće to da objasne i pokažu na pravi način već na narednim izborima.
A do tada vam predlažem da sprečite generalnog sekretara da sam sebi predlaže zamenika jer, kako imamo praksu u DS-u, možda će dovesti ženu, ljubavnicu, ujnu, strinu, pošto su vam sve ministarske žene državni sekretari u nekim drugim ministarstvima i takvo iskustvo je razlog više da se ovaj amandman prihvati.
Dame i gospodo poslanici, malopre se nisam javljala po Poslovniku, mada sam imala potrebu da kažem nekoliko rečenica.
Iskoristiću deo vremena za obrazlaganje amandmana da, pre svega zbog javnosti, kažem da je licemerno ponašanje skupštinske većine. I to traje svaki dan. Mi smo danas dva sata ovde govorili po Poslovniku. Poslanici SRS-a nisu učestvovali, ovim se ne branimo jer mi učestvujemo uvek kada imamo potrebu za tim, ali ta dva sata po Poslovniku inicirana su prvim javljanjem jednog poslanika iz jedne poslaničke grupe koja pripada skupštinskoj većini.
Onda je neverovatno da vi ne možete, gospodine Duliću, pre početka sednice da dogovorite s vašom skupštinskom većinom kako oni treba da se ponašaju da ne bi izazivali poslanike opozicije. Zašto vi to radite? Niste vi ni naivni, ne radite vi to slučajno, ne mislim sada na vas lično, nego uopšte na skupštinsku većinu.
Hoćete da nakon ta dva sata napravite pauzu, pa onda građani Srbije to vide jer, bože, opozicija je napravila neki problem, pričali su dva sata po Poslovniku. A jadni ovi iz skupštinske većine, oni hoće da se priča baš o zakonu, i to baš danas, da završimo zakon koji je trebalo da završimo pre pet meseci. To nećete da kažete, ali zato to kažem sada ja.
Šta vi još hoćete? Hoćete da se poslanici opozicije iscrpljuju ubeđujući vas po Poslovniku da niste u pravu i zbog čega niste u pravu, koristeći svoje pravo iz Poslovnika. Onda računate na to da će poslanici opozicije valjda da se umore, da na kraju izgube koncentraciju, pa da vi danas u 15.55 časova kažete ''radimo večeras dok ne završimo'', makar to bilo i do ujutru u pet sati, zato što se to uklapa u neke vaše planove.
Sada vam savetujem da ubuduće u svoje planove uklapate i mogućnost javljanja po Poslovniku i da u svoje planove uklapate i činjenicu da ovde postoje poslanici opozicije. Bar što se tiče poslanika SRS-a, uvek ćemo braniti svoje stavove i nikada nećemo dozvoliti da nas neko iz skupštinske većine na bilo koji način uvredi, a da mi posle toga ćutimo da bismo omogućili, kako vi kažete, opet ne vi lično, nego predstavnici skupštinske većine kako kažu, da nastavimo da radimo po dnevnom redu.
Morate da naučite da se sve ono što je moguće po Poslovniku uklapa u skupštinski rad. Da li je trenutno na dnevnom redu ili se dnevni red remeti zbog reagovanja po Poslovniku, to je apsolutno legitimno, to je apsolutno zakonito i ne postoji način da vi nas u tome sprečite. I nije lepo, gospodine predsedniče Skupštine, da prekidate Skupštinu svaki put kada počne da se govori malo duže po Poslovniku. Zapravo, vi to možete i nemam ništa protiv da kažete da je to zbog konsultacija sa šefovima poslaničkih grupa, ali nijedanput do sada vas nisam čula da ste rekli ''molim poslanike skupštinske većine da ne zloupotrebljavaju Poslovnik, da ne izazivaju da poslanici opozicije moraju da reaguju po Poslovniku'', nego ''ajde da radimo po dnevnom redu''.
Mi to razumemo, ali sve sam ovo rekla zato što želim da to građani Srbije razumeju. Ne želim da se stekne utisak da na bilo koji način opozicija koči rad parlamenta. Naprotiv, opozicija vrlo aktivno učestvuje u radu parlamenta, za razliku od poslanika skupštinske većine.
Ne možete da štedite vreme koje ste vi izgubili, koje smo svi u parlamentu izgubili zahvaljujući skupštinskoj većini. Ne možete da štedite vreme tako što poslanici skupštinske većine neće da učestvuju u radu parlamenta, što je, naravno, njihov problem.
Ja vas ne prozivam i ne izazivam. Ako vi mislite da je lepo da sedite, spavate, čitate novine, odete na kafu, vratite se, to je vaša stvar. U ovom momentu je u delu ove sale gde sede poslanici SRS poprilično prazno. To je tako svakog petka jer je petkom u 12.00 sati Izvršni odbor SRS. Mi smo čak i to upodobili radu Parlamenta zato što, prema Poslovniku, Parlament ne radi petkom i to je redovno uobičajeno stanje.
Kod vas više to nije tako, ne zna se ni kada je radni dan, ni kada je neradni dan, ni koliko sati traje radni dan. Mi iz SRS možemo sve to da izdržimo, mi ćemo da radimo onako kako vi budete zahtevali, jer ste skupštinska većina, jer ste predsednik Parlamenta. Kada kažem ''kako vi budete zahtevali'', onda mislim samo u odnosu na vreme i na dane koje odredite za rad, ali ćemo raditi onako kako se očekuje od poslanika SRS-a.
Dakle, kao i uvek do sada, govorićemo o amandmanima, o zakonima u načelnoj raspravi. Nikada se nije desilo, niti će se desiti, da poslanici SRS-a ne učestvuju aktivno u radu, bilo koja tema da je na dnevnom redu, ali isto tako ćemo svaki put, kada za to budemo imali potrebu, koristiti i poslovničku mogućnost i govoriti i po Poslovniku.
A vas najlepše molim, pre svega šefove poslaničkih grupa skupštinske većine, da nekako organizujete svoje poslaničke grupe, da ponekad s njima porazgovarate i da ove svoje, koji vole tako da istrče ili da nam iz klupe dobace neki bezobrazluk, nešto neprimereno itd. kontrolišite ako hoćete da Skupština radi isključivo po dnevnom redu.
Naravno, ni na pamet mi nije palo da branim poslaničku grupu SPS, umeju oni valjda sami da se brane, jer je ovo jutros bilo sve zbog komunikacije između SPS i G17. Ovo govorim principijelno, zato što vi, gospodine predsedniče, takve situacije zloupotrebljavate pred građanima Srbije.
Jer, kada vas građani Srbije čuju da tražite da se prekine sednica da bismo krenuli da govorimo o dnevnom redu, onda oni misle da su narodni poslanici koji ovde govore neozbiljni, neodgovorni itd. Ne, ozbiljni smo, odgovorni smo, učestvujemo u radu, iznosili smo i uvek ćemo iznositi sve negativnosti i što se tiče Vlade Republike Srbije, i predsednika Republike, i skupštinske većine, i kakav god poslovnik da donesete, nikada nas u tome nećete sprečiti. Nadam se da vam je to jasno.
Ali, meni nije jasno zašto nam opet ministar nije tu. Zaista, ovo je već drugi ili treći put, ministar negde tamo, gde uz kafu gleda ovaj prenos, tačno zna da ću ja da pitam gde je on i pojavi se u tom momentu.
Dobro vi nama došli, gospodine ministre. Evo, ako ste negde pratili rad parlamenta, volela bih sada da vas pitam, da ne krećem u obrazloženje, da li prihvatate ovaj amandman. Prethodno želim da mi kažete o kom amandmanu je reč. To očekujem od ministra. Dakle, ne znate.
Reč je o amandmanu na član 27. stav 6. Predložili smo, dakle, ništa suštinski, čisto pravno-tehničku redakciju ovog stava 6. Pročitajte, verujte da je ono što smo predložili primerenije, bliskije pravu i pravnoj normi od onog što ste vi napisali.
Predložili smo da generalnom sekretaru i zameniku generalnog sekretara funkcija prestaje podnošenjem ostavke, razrešenjem i polaganjem zakletve novog predsednika Republike i to je apsolutno u skladu sa našim pravnim poretkom, s našim pravnim sistemom. Stalno pokušavate nekim novotarijama da uvodite nešto što odnekle prepišete, pa loše prevedete. Verujte, to mnogo rogobatno zvuči u srpskom jeziku.
Kao što rogobatno zvuči ovaj vaš predloženi stav 6: ''Generalni sekretar i zamenik generalnog sekretara jesu funkcioneri kojima funkcija prestaje ako podnesu ostavku, ako budu razrešeni ili kad novi predsednik Republike položi zakletvu''.
Ovde ima mnogo nepotrebnih, suvišnih reči. Ovo što smo mi predložili je konciznije, konkretnije. A vaše je obrazloženje da se amandman ne prihvata zato što ''amandman ne sadrži odrednicu da su generalni sekretar i zamenik generalnog sekretara funkcioneri (što stoji u članu 27. stavu 6. Predloga zakona), što je veoma bitno jer ih razlikuje od državnih službenika''.
Ovo obrazloženje nema nikakve veze ni s amandmanom, ni sa zdravim razumom. Ajde sada u svakom članu da pišemo da je generalni sekretar funkcioner, da je zamenik generalnog sekretara funkcioner... Valjda da bi onaj, koga Tadić planira sad da postavi posle ovog zakona, znao da će on biti funkcioner, da može da kaže tašti, strini, ujni: ja sam Tadićev funkcioner.
To je nepotrebno. Imamo jedan zakon koji reguliše ko su funkcioneri u državi Srbiji i nema potrebe da u svakom drugom zakonu pišemo nešto što već postoji, nešto što se podrazumeva. Odnosno, ne da se podrazumeva, nego je već pravno regulisano. Nema potrebe da tako nešto ponovo pišemo i u ovom predlogu.
Dakle, predlažem vam, gospodine Markoviću, da ovaj amandman prihvatite. Vi ste čovek sa dosta godina radnog iskustva, mnogo ste primenjivali propise, znam šta ste sve radili.
Verujem da je i vama ova naša formulacija mnogo bliža, mnogo primerenija. Nemojte da imamo u zakonima ovako rogobatne formulacije koje neće razumeti ni neko ko ih primenjuje, a očigledno ih ne razume ni onaj ko ih donosi.
Dakle, najlepše vas molim, prihvatite ovaj amandman. Kao što vidite, uopšte vam ne dira u koncepciju zakona, ali pokažite bar da pratite rad ovog parlamenta i da razumete ono što vam govorimo. Nema nikakvog razloga da ili vi ili narodni poslanici u Danu za glasanje ne prihvate ovaj amandman. Hvala lepo.
Hvala. Dame i gospodo narodni poslanici, ovaj amandman kolege Miletića Mihajlovića govori o tome koliko ste vi neozbiljno pristupili izradi ovog teksta zakona.
Govorili smo juče, po nekim drugim amandmanima, o tome koga ste sve svrstali u krug domaćinstva predsednika, koje sve privilegije ima taj krug domaćinstva predsednika. Niko ni danas ne zna, niti će znati kada se usvoji ovaj zakon, ko su po ovom zakonu članovi domaćinstva predsednika.
Svim tim nekim iks, ipsilon članovima daje se obezbeđenje i to isto onako kako se daje i predsedniku, privilegije supružniku predsednika i kroz deo plate i ne znam šta sve niste predvideli.
A kada je u pitanju nešto što je potpuno logično, potpuno životno, jer bilo ko da je na bilo kojoj funkciji, jednostavno, u zakonu mora da se predvidi, a to niste predvideli ni kod izbora, odnosno razrešenja, odnosno prestanka funkcije predsednika - i činjenica da u toku nekog mandata može da nastupi smrt.
Šta se posle dešava? Zašto niste predvideli, ili ako već niste, zašto ne možete prihvatiti ovaj amandman kolege Miletića Mihajlovića, koji je potpuno primeren? Pogotovo sa aspekta onog što ste juče govorili i pokušali da branite i onih svih amandmana koje smo mi podnosili, a koje vi niste prihvatili, naravno iz nama nepoznatih razloga ili, još bolje, iz poznatih, zato što ne želite da prihvatite nijedan amandman.
Mislimo da, opet ono što je primećeno i juče, vi ovaj zakon planirate, odnosno da ste mogli slobodno da ga nazovete zakon o Borisu Tadiću, zato što želite njemu da se dodvorite kroz ovaj zakon i onda ste udovoljavali i pisali sve ono što on i njegova svita oko njega i njegova nepoznata porodica, po vašem zakonu nepoznata, koje sve privilegije može da koristi, a ono što je primereno, ono što je valjda svuda u svetu prihvaćeno i prihvatljivo, to vam ne pada na pamet da prihvatite kroz ove amandmane.
Loš vam je pristup, gospodine ministre, imaćemo mnogo loš zakon. Još jedanput vas pozivam, nije kasno, glasajte i za ovaj amandman i za sve ili gotovo sve amandmane koje su juče narodni poslanici ovde pokušali da vam obrazlože. Zaista nisam čula nijedan amandman za koji bih rekla da je neprimeren, da ne može da se uklopi u ovaj zakon i nijedan amandman nije suštinski menjao zakon, naprotiv, svaki je uređivao zakon.
Očigledna je namera svih narodnih poslanika, zato što nam je svima valjda stalo da zakon o predsedniku Republike bude dobar zakon, sveobuhvatan, da donesemo više jednom, zaista, evo već u trećem mandatu sam narodni poslanik i čekam kad ćemo jedanput u ovom parlamentu da donesemo zakon koji neće u narednih tri, četiri ili najduže sedam meseci da trpi izmene i dopune.
To je gubljenje vremena, što nećete da saslušate narodne poslanike, što nećete da prihvatite amandmane, a svesni ste koji je amandman dobar. I onda ćemo za nekoliko meseci imati izmene i dopune ovog zakona, kao što smo imali kod mnogih zakona gde ste kroz izmene i dopune u stvari uvrstili amandmane koji vam se predlažu u toku rasprave o zakonu.
Dakle, radi se samo o vašoj sujeti, o vašem vrlo lošem principu da tako pokušate da objasnite građanima Srbije da vas baš briga za opoziciju, da vi imate svoj pravac, terate po svome.
A to što taj vaš pravac znači i povećanje nezaposlenosti, realan pad plata i penzija, probleme u zdravstvu, probleme u prosveti, probleme u upravi, dakle na svim nivoima, štrajkovi su vam sa svih strana, ali vi ćete početi da vodite izbornu kampanju pa ćete onda da menjate ovaj predlog budžeta koji ste nam već dali da biste povećali zarade svim tim ljudima. Mi nemamo ništa protiv da se zarade povećaju, naprotiv.
I dalje mislim, gospodine ministre, da bi trebalo da vam bude neprijatno da vas vozi vozač čija je plata 16.000 a vaša 160 ili 140 hiljada, evo, kažete da vam je 220.000 ministarska plata, pa lepo. Dakle, pitam vas da li vam je neprijatno da vas vozi vozač koji ima 16.000 platu i da li to znači da Vlada Republike Srbije misli da toliko malo vredi vaša glava kada pusti da vas vozi čovek koji mora da razmišlja kako će da prehrani svoju porodicu s platom od 16.000 dinara, bez mogućnosti da bilo šta dodatno radi zato što mu je radno vreme 24 časa.
Dakle, morate i trebalo bi, vi ne morate ništa, naravno, ali trebalo bi da razmišljate o građanima Republike Srbije, jer Vlada ne postoji zbog ministara nego zbog građana Srbije, kao što je Narodna skupština zbog građana Srbije, kao što nas građani Srbije šalju u ovaj parlament da bismo zastupali njihove interese.
Još ne čuh nijednog poslanika, da ne prozivam pojedinačno, iz bilo koje stranke iz skupštinske većine šta građani koji su vas birali misle o položaju predsednika Republike. Valjda ste im u izbornoj kampanji nešto pričali i valjda su vam u izbornoj kampanji građani rekli - od vas očekujemo to i to. Da li vi ispunjavate to što obećavate građanima u izbornoj kampanji? Naravno da ne. Lažete građane u izbornoj kampanji i opet se spremate sad za ovu predsedničku kampanju da ih lažete. Već znamo na koji način, evo nagovestila sam, pričaćemo o tome, naravno, detaljno.
To nije dobro, dame i gospodo. Ne da nije dobro za vas, iskreno, mene baš briga za Vladu Republike Srbije, ali nije dobro za građane Srbije. Iscrpljujete, ljudi, ovaj narod. Znate li vi koliko građana u Srbiji živi ispod egzistencijalnog minimuma? Da li neko ko vlada ovom zemljom vodi računa o tome? Naravno ne.
Vi ste dovoljni sami sebi, vama je bitno da vi lepo živite, da ste sredili sve ono što je vama potrebno. Sada ste nas obavestili da ste još povećali platu i na 220.000, tako da zaista ne znam... evo, dragi građani, kaže gospodin Milan Marković da na svakih 15 dana Vlada povećava plate. Ovo je zaista šok i za mene, a mogu misliti kako je tek za građane Srbije.
Gospodine Mrkonjiću, svi narodni poslanici znaju da vi, kada predsedavate sednicom, vrlo često opominjete poslanike da ne dobacuju iz klupa i nikako mi nije jasno zašto nemate isti odnos kada su u pitanju ministri.
Nisam se javljala po Poslovniku, iskoristiću vrlo kratko, pre nego što budem govorila o amandmanu, da vas upozorim da ste prekršili član 104. u vezi sa članom 113. Poslovnika, jer je malopre gospodin Milan Marković, ministar koji je sedeo ovde, mene uvredio, vi ste to čuli i niste reagovali.
Naime, kada je kolega iz SRS gospodin Vučeta Tošković u svom izlaganju, naravno krajnje dobronamerno, rekao da ne zna zašto Vjerica Radeta nije rekla ono što misli (to je bilo u kontekstu), Milan Marković je rekao: ona ne misli kad govori. Vi ste to čuli i niste reagovali. To je uvreda, gospodine Mrkonjiću, i nedopustivo je da ne reagujete, a naravno mi ćemo reagovati. Nisam htela da koristim Poslovnik zbog toga, ali ćemo svakako Milanu Markoviću od ovog momenta da se obraćamo u skladu s tom njegovom izjavom.