Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice <a href="https://otvoreniparlament.rs/poslanik/8286">Vjerica Radeta</a>

Vjerica Radeta

Srpska radikalna stranka

Govori

Dame i gospodo poslanici, član 84. Poslovnika Narodne skupštine glasi: "Predsednik Narodne skupštine Republike Srbije pisanim putem određuje dan i čas održavanja sednice Narodne skupštine, sa predlogom dnevnog reda, najmanje sedam dana pre dana za koji se saziva sednica." Stav 2: "Izuzetno, obaveštenje o vremenu održavanja  sednice i dnevnom redu može se dostaviti i u kraćem roku, pri čemu je predsednik Narodne skupštine dužan da na početku sednice obrazloži takav postupak."  Stav 3: "Predsednik Narodne skupštine može da odloži čas, odnosno dan početka sednice Narodne skupštine ukoliko je na predloge akata iz predloženog dnevnog reda sednice podnet veći broj amandmana koje Vlada i nadležni odbori ne mogu da razmotre pre određenog početka sednice, o čemu blagovremeno obaveštava narodne poslanike." Stav 4: "U slučaju iz prethodnog stava ne pomera se rok za podnošenje amandmana utvrđen ovim poslovnikom."
Mi smo, dame i gospodo, pretpostavljam da to za vas nije ništa novo, svi dobili dva papira, to drugačije ne mogu da nazovem, potpisao ih je Oliver Dulić, naslovio saziv – sazivam Drugu sednicu Drugog redovnog zasedanja Narodne skupštine Republike Srbije, koja će se održati po završetku Prve sednice Drugog redovnog zasedanja Narodne skupštine, pa dnevni red. Potom, još jedan papir gde piše – sazivam Treću sednicu Drugog redovnog zasedanja Narodne skupštine Republike Srbije, koja će se održati po završetku Druge sednice Drugog redovnog zasedanja Narodne skupštine Republike Srbije u 2007. godini, takođe sa predloženim dnevnom redom.
Gospodine Duliću, ovo je nešto nečuveno i neviđeno u ovom parlamentu. Kršenja Poslovnika je bilo, ali izvrgavanje ruglu narodnih poslanika i ovog parlamenta na ovaj način je nedopustivo. Predlažem vam da pod hitno povučete ove nebulozne papiriće koje ste nam dostavili i da sednicu zakažete u skladu sa članom 84.
Evo, ja vam lepo savetujem, ako ne možete da procenite kada će biti završena ova sednica da biste zakazali sledeću, koristite stav 3, pa odložite ako ne budete dobro procenili, ali na ovaj način da se igrate sa narodnim poslanicima, ovo je neviđeno.
Kako mi, gospodine Duliću, sada da pratimo rokove za podnošenje amandmana?
Da li smo mi ove papiriće dobili u skladu sa Poslovnikom, sedam dana pre početka sednice, da li smo dobili u kraćem roku, a ne kraćem od pet dana pred početak sednice? Da li postoji neko ko može da nam odgovori na ova pitanja?
Gospodine Duliću, razumem da ste vi u vrlo nezavidnom položaju, razumem i nervozu u vladajućoj koaliciji, razumem i sećam se, sećaju se svi građani Srbije, da ste vi obećali da ćete poštovati Ustav. Ne razumem zašto vam je tek za Treću sednicu predviđen Ustavni zakon, zašto je Drugom predviđeno nešto sasvim drugačije. Ne razumem kako vi to neozbiljno doživljavate raspravu o Ustavnom zakonu, gospodine Duliću, jer u svakoj normalnoj državi o tome bi se raspravljalo najmanje deset dana, a vi nama na ovaj način dostavljate nekakvo obaveštenje koje apsolutno ništa ne znači, koje je potpuno u suprotnosti sa našim poslovnikom.
Predlažem vam još jedanput, gospodine Duliću, povucite ove papiriće, zakažite sednicu kako bog zapoveda, odnosno kako Poslovnik nalaže, pa da radimo.
Ukoliko mislite da možete da se poigravate sa narodnim poslanicima da biste otišli na državnu televiziju i rekli koliko košta radni dan ovog parlamenta, a poslanici, bože, govore po Poslovniku, grdno ste se prevarili, mi ćemo da govorimo i po Poslovniku i o vladinim predlozima.
Vi takvom izjavom na državnoj televiziji i svim ovim što radite, gospodine Duliću, urušavate ugled ovog parlamenta. Nisam više sigurna da je to slučajno, mislila sam u početku mlad ste čovek, niste se upoznali sa Poslovnikom, ali ako nemate nekog ko može da vam pročita ovako jasan član 84. onda zaista imate i neke druge probleme.
Dakle, moj predlog, predlog poslaničke grupe SRS – povucite ova dva papirića i sazovite sednicu u skladu sa članom 84. Poslovnika, drugu, a treću kad dođe vreme za treću sednicu.
Mogli ste da nam naređate četvrtu, posle četvrte petu itd. Hvala. Ponovo me prijavite, molim vas.
Pratite malo, gospodine Mrkonjiću, jer da ste pratili, onda biste skrenuli pažnju kolegi koji je malopre govorio ovde o amandmanu i koji je ovde održao jednu načelnu raspravu. Pretpostavila sam, kada se javio, da će da iznese neki argument zašto amandman poslanika SRS nije dobar, zašto ne treba biti prihvaćen. Kolega je rekao upravo ono što mi već godinama znamo - amandman ne može biti prihvaćen zato što dolazi od poslanika SRS, i to je zaista strašno.
Zašto mi predlažemo da se neki članovi brišu? Ja moram... Kolega, mi smo bili i u prošlom sazivu ovog parlamenta, ali izgleda da niste zapamtili, a ja ću sada, pre svega zbog javnosti, da objasnim, zato što vi pokušavate da predstavite da poslanici Srpske radikalne stranke podnoseći amandmane pokušavaju da uspore rad ovog parlamenta, pa onda predsednik onako zakazuje sednice kao što je zakazao ovo što smo malopre raspravili.
Dakle, postoje tri grupe amandmana: tu su amandmani kojima pokušavamo da uredimo zakon, predlog Vlade koji je prema stavu SRS potreban, koji je relativno dobar, ali treba ga, sa našeg stanovišta, urediti amandmanima; postoje zakoni za koje mislimo da ne treba; kada postoje zakoni u kojima ima nekih članova koji treba da se brišu, odnosno predloga, naravno da predlažemo da se to briše.
Svaki put obrazložimo, i u pisanom obliku i sa ovog mesta, zbog čega mislimo da treba da se briše član.
Postoji grupa zakona koje vladajuća većina podnosi narodnim poslanicima i za koje poslanici SRS misle da ne treba da postoje u našem pravnom sistemu. Ne vidim šta je tu nelegitimno. Za ono što ne treba da postoji u našem pravnom sistemu kao zakon predlažemo da se briše član po član, jer nemamo drugačiju poslovničku mogućnost.
To što vi imate problema i zašto ste usred Zakona o osiguranju pomenuli izbore, ja to zaista ne znam. To je problem između vas, gospodine Matiću, i vaših koalicionih partnera. U petak vaše kolege kažu da onaj ko raspiše izbore, a to je Oliver Dulić, za predsednika Republike zabada nož u leđa Srbiji; to je rekao jedan vaš kolega, a drugi je rekao da je to nemoralno. Vi ste verovatno u toku vikenda razmišljali šta vam je sa moralom, kako posle toga možete da sedite sa tim ljudima u Vladi. To jeste vaš problem, ali nemojte poslanike koji žele da govore o predlogu zakona o osiguranju da zamajavate vašim problemima. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, gospodin Matić je ovde malopre rekao, replicirajući meni, da amandmane SRS treba žigosati. Ne razumem šta je ovim ljudima, na koji način sve svoju nervozu pokazuju za ovom govornicom. Ne znam šta to znači. Kako amandman može da se žigoše? Kako može da se žigoše rad narodnog poslanika?
Opet ponavljam ono što sam rekla negde sredinom prošle nedelje, od kada su počeli ovi iz DSS-a da reaguju na naše amandmane, to je neki dan od kada su oni dobili zadatak, pa očigledno moraju da govore za ovom govornicom da bi valjda skrenuli pažnju građana Srbije na postojanje njihove stranke. Njima to očigledno teško pada, za razliku, naravno, od poslanika Srpske radikalne stranke. Mi smo ovde da radimo svoj posao i nije nam teško da radimo i kad je produženo vreme i u dane koji po Poslovniku nisu predviđeni za rad parlamenta. Nikada ne pravimo problem oko toga, samo insistiramo da sve bude u skladu sa Poslovnikom i da se poštuje procedura.
Onda kaže gospodin Matić da on u svojih 15 minuta može da kaže šta god hoće. Apsolutno ispravno. Niko nikada nije rekao i niste čuli od nekog iz SRS da je nekom skrenuo pažnju da treba da govori o temi itd. Tema je za narodnog poslanika ono što narodni poslanik izabere da priča. Narodni poslanik odgovara biračima. To je valjda svima jasno. Nemam ništa protiv, gospodine Matiću, što ste vi iskoristili vaših 15 minuta da govorite to što mislite da treba da kažete. Vi kažete šest minuta, znači, vi možete za šest minuta da objasnite, meni treba 15 minuta da objasnim. Uvek koristim 15 minuta. To je jednostavno stvar sposobnosti. Nemojte, gospodine Matiću, da vam smeta kada drugi narodni poslanici koriste svoje pravo. Dakle, ne sporim vaše pravo, ali nemojte ni vi da sporite naše pravo kada je u pitanju, pre svega, uopšte podnošenje amandmana.
Što se tiče kolege Nikolića i toga što je on ovde naglasio da on jeste taj koji je rekao da onaj ko raspiše izbore za 9. decembar zabada nož u leđa Srbiji, sada gospodin Nikolić hoće da okrene vodu na neku drugu stranu i da skrene pažnju javnosti Srbije da je neko drugi odgovoran za raspisivanje tih izbora, pa proziva SRS. Gospodine Nikoliću, ne vidim da ste u sali, ali, gospodo iz DSS-a, ključ za raspisivanje izbora je u Koštuničinim rukama. Ako neće da dozvoli da 9. decembra imamo izbore, jer to zaista nije politički dobro za Srbiju, neka raspusti Vladu, neka podnese ostavku i neka na taj način objasni Borisu Tadiću da mu je zaista stalo do države.
Dame i gospodo narodni poslanici, nažalost, mnogo je pitanja o kojima treba da obavestimo javnost Srbije. Zato koristimo član 225. Poslovnika Narodne skupštine Republike Srbije, zato što je to, nažalost, jedini način da građani Srbije saznaju šta se zaista dešava, ko na koji način zloupotrebljava funkcije, ko na koji način krši propise i kako se ponašaju, što reče kolega Krasić, pučisti danas u Srbiji. Naravno, navikli i misle da onako kako su ušli u Saveznu skupštinu onog 5. oktobra tako mogu da uđu u svaku skupštinu u lokalnoj samoupravi, tamo gde im se učini da ne treba da vrše vlast oni ljudi koje su građani izabrali.
Zaista je mnogo problema u toj lokalnoj samoupravi, odnosno u ministarstvu, a "ministar protiv lokalne samouprave", jedino tako možemo da ga zovemo, ponaša se kako njemu padne na pamet, baš ga briga za zakon, za Ustav, za obavezu prema Skupštini grada Beograda. Za član 111. Zakona o lokalnoj samoupravi ne haje. Odavno već ima obavezu da reaguje shodno tom članu, ali, naravno, ministar radi ono što odgovara njegovoj stranci. Uostalom, sam je to rekao pre neki dan, izjavio je za dnevni list "Pravda", a pokazao je na delu kada je zajedno sa poslanicima Demokratske stranke napustio ovu salu. Šta više o tome treba da se kaže?
Dakle, ako se ministar tako ponaša u ovom parlamentu, zašto bi bilo neverovatno njegovo ponašanje po lokalnim samoupravama, pokušaj da "žuti" dođu na vlast svuda gde nisu došli na izborima, legalno. Jednostavno, Srbija je i dalje u jednom potpuno neustavnom stanju. Mi i dalje nemamo Ustavni sud, mi i dalje nemamo zakon o Ustavnom sudu.
Gospodine Duliću, već dva sata su prošla od kada ste na moju intervenciju obećali da ćete nas obavestiti da povlačite ona dva papira i da zakazujete ponovo sednicu. Nemamo pisani dokaz o tome. Zaista nemam razloga da vam verujem, jer ste mnogo puta pokazali da ne možemo da vam verujemo. Nemojte da me terate i da nas terate da ponovo intervenišemo po tom članu Poslovnika, nego zamolite službe da nas pismeno obaveste o tome.
Jedno pitanje želim da uputim Vuku Jeremiću. On je juče rekao da je naša strana u pregovorima vezanim za Kosovo i Metohiju spremna da bude fleksibilna i velikodušna.
Ne sećam se da smo u rezoluciji koju smo ovde usvojili ovlastili bilo koga iz pregovaračkog tima da bude fleksibilan, a pogotovo ne velikodušan. Interesuje nas šta je Vuk Jeremić mislio da kaže tom rečenicom.
Vama, gospodine Duliću, još jedna primedba. Mislim da je krajnje vreme da, kao predsednik parlamenta, pozovete gospodu iz pregovaračkog tima da nam daju izveštaj o dosadašnjem radu, da vidimo kojih je to 14 tačaka, kako su oni odgovorili, kao što je rekao ministar za Kosovo i Metohiju, na 14 tačaka ove "trojke" koja rukovodi ovim pregovaračkim timom.
Dakle, nemojte da nas iznenađuju stvari, da tako važne stvari čitamo u novinama, nego da radimo svoj posao. Mi srpski radikali smo za to spremni, ali mi, nažalost, ne možemo da omogućimo, odnosno da obezbedimo prisustvo pregovaračkog tima, ali vi, gospodine Duliću, možete. Uradite to odmah, molim vas.
Dame i gospodo narodni poslanici, znate kako kaže naš narod – ko o čemu, vojska o skraćenju, a neko o poštenju. Demokratska stranka je svoj moralni stav, moralni sud i moralni čin, kako reče gospodin Stanimirović, objedinila i pokazala građanima Srbije kroz aferu Solun, kroz aferu Bodrum, kroz isterivanje poslaničke grupe DSS-a iz parlamenta. Prosto je neverovatno da neko ko je sve to radio ima moralnog osnova da sa ovog mesta ili sa bilo kog mesta govori o bilo kakvim malverzacijama, kada je u pitanju krađa izborne volje građana.
Najteža krađa izborne volje građana desila se u aferi Bodrum. Podsećam, postavila sam poslaničko pitanje i tražila da mi Boris Tadić odgovori zašto je lagao u izbornoj kampanji da će ta afera biti rešena u sudskom postupku, a nije ni pokrenut postupak. Zahvaljujući nepostojećem glasu iz Soluna, Novaković ili kako se zove, iz Novog Sada, sećate se da je donet onaj pogubni Zakon o radu koji je ojadio mnogo građana Srbije; dakle, falsifikovanim zakonom, tim glasom iz Bodruma...
Dalje, poslanička grupa DSS, gospodo, "žuti" su ove "žutnjikave" isterali iz ovog parlamenta, pa su se onda oni na osnovu sudske odluke vratili. Sećate se one čuvene pravne zablude profesora pravnog fakulteta Stevana Lilića, pravosnažnom sudskom odlukom dokazanog falsifikatora i plagijatora. Dakle, u jednom momentu smo u parlamentu imali preko 300 narodnih poslanika, zahvaljujući... Boško Ristić me gleda. Upravo vama, kolega Ristiću, kao predsedniku Administrativnog odbora, jer ste ostali u analima poznati po tom periodu i po tim događajima.
Kad je u pitanju Ruma, evo, konkretan podatak: Dragan Marinković, vlasnik firme "Farkom" iz Šapca, funkcioner DS-a u Šapcu, dolazi sivim "audijem" u Rumu i on je taj koji kupuje odbornike, deo odbornika iz SRS, a verovatno i iz nekih drugih. Pokušao je kod jednog člana SRS, koji je ujedno predsednik saveta jedne mesne zajednice, koji je danas i uvek će biti odbornik SRS, znači kod jednog časnog čoveka, za koga znam da voli da svira, da se bavi muzikom; nudio mu je u kešu 2.000 evra i da ga vozi u Valjevo, da mu tamo kupi kompletnu muzičku opremu i sve što god mu treba i što mu odgovara.
Još jedna informacija, vezano za Rumu, završavam... Gospodo demokrate, pročitajte Zakon o policiji, tamo jasno piše (i dobro bi bilo da Milan Marković, "ministar protiv lokalne samouprave", to pročita) da u zgradu lokalne samouprave policija može da uđe isključivo po pozivu predsednika opštine ili uz pisani nalog Vlade Republike Srbije. Ovo što radite, gospodo, svesno... Da, treba da pokažu papire i pokazaće kada se bude govorilo o ovoj krivičnoj prijavi. Zaista se pravi veliki red ovih "žutih" koji se dobrovoljno prijavljuju za višegodišnju robiju.
Razmišljala sam da odustanem iz straha od ovog poslanika koji malopre reče da SRS nestaje sa političke scene. Prosto me nešto preseče.
Najpre da vam pročitam jednu poruku koju sam dobila malopre dok je trajala rasprava. Jedan gospodin, koji je, inače, u ovo vreme o kojem piše bio u Vladi Republike Srbije, kaže: "Neka demokrate pročitaju zaključak sa sastanka Vlade od 8. avgusta 2001. godine, a u kom zaključku Đinđić zadužuje Janjuševića, Tadića i Petrovića da kontrolišu trošenje milionske, u markama, cifre novca, a koji novac je nestao na čudan način, a čudan je i tandem Janjušević, Tadić, Petrović. Sve imam na papiru". Naravno, ime čoveka neću da pročitam, ali ću pokazati taj papir kada nam ga dostavi.
Dakle, SRS pokušava, pre svega radi javnosti Srbije, naravno, ne radi vas, vi ste, što se tiče demokratije i poštenja, odavno beznadežni slučajevi, nego građanima Srbije želimo da objasnimo i da ih podsetimo na koji način "žuto lopovsko preduzeće" pokušava da krade izbornu volju građana. Ono što se radi, ne samo u Rumi, što se radi u više lokalnih samouprava, samo je krađa izborne volje građana.
Ovo biće što je pre ovog kolege bilo na ovom mestu i što je sasvim slučajno pobedilo u ono vreme u Kruševcu na izborima... To je bilo do momenta dok ORKA nije podigla frku protiv njega zbog toga što hvata pse po Kruševcu i posle ih prodaje građanima Kruševca u pljeskavicama. Zbog toga mu je bio zatvoren restoran nekoliko puta. Takođe, to biće je poznato i po tome što je u Sokobanji, umesto injekcijama, životinje vakcinisalo običnom vodom.
(Predsedavajući: Vjerice, nemojte, molim vas.)
Izađite vi i tražite opomenu. Vi iz Šapca znate ko je onaj što sam ga malopre čitala. Vi iz Šapca ste poznati po izbornoj krađi. Znate da ste vi i vaša sestra krali na izborima u Šapcu. To je poznato. Šabac je izgleda leglo lopovluka "žutog lopovskog preduzeća". Nećete moći tako brzo, morate po redosledu.
Gospodine Mrkonjiću, vidim da ste vi blagonakloni. Kada se ovi "žuti" jave, vi im odmah dajete reč.
(Predsedavajući: Prema svima sam blagonaklon.)
Polako, ima dana, ima meseci, čuće građani Srbije sve detalje o najnovijim lopovlucima "žutog lopovskog preduzeća" Borisa Tadića, koji ima svesrdnu podršku ništa manje lopovskog, "žućkastijeg" preduzeća Vojislava Koštunice. Da nije tako, stalo bi se ovome na put.
Dame i gospodo poslanici, u prepodnevnom delu rada ovog parlamenta ovde je otvoreno zaista dosta pitanja, izgovoreno je bogami poprilično gluposti, dosta toga što je potpuno u suprotnosti sa Poslovnikom Narodne skupštine.
Predsedavajući nije reagovao i meni to samo daje za pravo da mogu na isti način da se ponašam i u ovom popodnevnom delu.
Najpre, radi javnosti, da podsetim na činjenicu da je SRS ponosna upravo na činjenicu da nikada nikome nismo krali ni glasove, ni poslaničke, ni odborničke mandate. Jedina smo stranka u Srbiji koja to nikada nikome nije uradila, a nama su krali svi, od socijalista do današnjih vladajućih stranaka. Naravno, to nije vaše pravo, ali jednostavno to je nešto čime se vi koristite, to je vaša stvar, mi nikada nećemo posezati za takvim stvarima.
Gospodine Duliću, rekli ste da se stidite da predsedavate parlamentom. Pored toga što se stidite, tvrdim vam da vi to ne umete i bilo bi najbolje da obavestite gospođu Sonju Liht da vi više to niste u stanju, da lepo kažete - teta Sonja, ja to ne mogu i da lepo biramo nekoga ko je u stanju da vodi ovaj parlament. A to da pokazujete, na taj način kako ste pre podne pokazali vašu nervozu, gospodine Duliću, nedopustivo je za predsednika Narodne skupštine.
Ovde je rečeno da su radikali, jer su bili u vlasti, učestvovali ili da je neko dobio 100.000 maraka u to vreme za ubistvo Ivana Stambolića. Pitam čoveka koji je to rekao: koliko je, odnosno celu Demokratsku stranku njegovu, koliko ste para dobili, kako ste ih podelili zato što ste ubili Zorana Đinđića, jer ste vi bili u vlasti u vreme kada je ubijen Zoran Đinđić?
Gospodine Duliću, povlačim paralelu između onoga što sam čula ovde pre podne. Dakle, ako je odgovoran onaj ko je bio u vlasti zato što je neko u to vreme ubijen, onda je DOS odgovoran za ubistvo Zorana Đinđića i pitam DOS ko je direktno odgovoran, koliko ste para dobili i kako ste ih podelili, dame i gospodo.
Što se tiče nekih pljeskavica i neke hrane, čini mi se da je ovaj gospodin uglavnom hranio svoje stranačke kolege, pošto vidim da su počeli maksimalno da reže, a mnogi i da laju.
Dame i gospodo poslanici, ne znam odakle da počnem. Od člana 221. koji kaže da je narodni poslanik dužan da učestvuje u radu Narodne skupštine. Zadovoljna sam što smo mi, srpski radikali, isprovocirali i ostale narodne poslanike da konačno počnu da učestvuju u radu Narodne skupštine.
Član 27, gospodine predsedniče Narodne skupštine, odnosi se na vas. Nijednom poslaniku koji nije iz SRS niste tražili da kaže po kom osnovu se javlja. Dozvolili ste zloupotrebu člana 103. Poslovnika od strane poslanika DSS-a, zato što koriste da govore o amandmanima, koristeći član 103. kao nešto što je na dnevnom redu, a amandmani nisu na dnevnom redu. Istina je da je to početo, ali još uvek ne govorimo ni o jednom amandmanu. Moraćete, kolege, dobro da zapamtite šta ste rekli, jer kada budemo govorili o amandmanima, valjda ćete ponovo da se javite da uozbiljite diskusiju i da pokažete da vam je zaista stalo do dostojanstva ovog parlamenta.
Koleginica iz Šapca, kojoj ne znam ime, nisam ni malopre zapamtila, mnogo je nešto ovde mlatila rukom, pretila prstom, tužbama, čini mi se da je bila kod "primerka" na večeri, ali dobro, to je već njihov problem.
Jedan kolega je rekao, hajde sada da ne ispadne da sve prozivam na repliku, da nije bilo efekta od jutrošnjeg našeg intervenisanja po Poslovniku. Vidite, bilo je. Kada sam jutros opomenula gospodina predsednika parlamenta da nam je poslao neke papiriće, umesto normalnih saziva Skupštine, dobili smo nešto što liči na saziv, ali gospodine Duliću, ovo ipak nije trebalo ovako da bude.
Ovde gde stoji da ste zakazali drugu sednicu, da ne čitam sada, za utorak 30. oktobar u 10,00 časova, i nema dalje, nema - odnosno po završetku. To se podrazumeva ako bude završetka, ako ne bude, onda ćete da odložite onog momenta kada ustanovite da ne možete da držite sednicu.
S obzirom da ste se, gospodine Duliću, vi malopre izjasnili da ćete da raspišete izbore, pitam gospodina Miloša Aligrudića, je l' me čujete kolega Aligrudiću, pitam vas da se u ime DSS ovde izjasnite da li to znači da je postignut koalicioni dogovor između DS i DSS oko raspisivanja izbora i da li to znači da ćemo u proceduri imati sve one zakone koji su neophodni, gospodine Duliću, da raspišete izbore, osim ako ne želite da posle raspisivanja idete u Zabelu.
Dame i gospodo poslanici, gospodine predsedavajući, vas bih najpre zamolila da pozovete stručne službe da regulišu ovo stanje nepostojećih poslanika po ovim redovima i po stanju na ovoj tabli.
Gospodine Albijaniću, vama danas nešto nije u redu sa sluhom. Uopšte nisam govorila o kvorumu, nego sam govorila o činjenici da narodni poslanik ne može i ne sme da ostavi karticu u svojoj identifikacionoj jedinici ako izađe iz sale. Tražila sam da se to stanje ispravi, jer takvo stanje postoji, neodgovarajuće u ovom parlamentu.
Gospodine Albijaniću, to nije izmenjeno u Poslovniku. U Poslovniku i sad stoji da narodni poslanik kad izađe mora sa sobom da nosi karticu. Ne znam koji ste Poslovnik čitali, ali to je vaš problem.
Član 104. Poslovnika Narodne skupštine danas se ovde krši od 10,00 časova od strane predsednika parlamenta, gospodina Olivera Dulića, i od strane predsedavajućih koji su ga danas kao potpredsednici zamenjivali na mestu predsedavajućeg.
Neverovatno je kako imate različit aršin prema poslanicima SRS i prema poslanicima ostalih poslaničkih grupa, i vi gospodine Albijaniću i ostali koji su bili na vašem mestu.
Vi možda mislite da smo mi danas govorili o povredi Poslovnika, da smo čekali vreme da se prekine televizijski prenos i da i mi prekinemo da vam ukazujemo na povredu Poslovnika. Naravno, neće se to desiti.
Podsećam vas da smo mi više noći čak proveli u ovom parlamentu kad nas je samo 23 do pet sati ujutru govorilo, u vreme, naravno, kad nije bilo televizijskih prenosa.
Istina je da se mi obraćamo javnosti, ali postoje i stenogrami i mi želimo da vrlo ozbiljno, kao i jutros u 10,00 sati, i danas, i noćas i dokle god ovo bude trajalo, da radimo, za razliku od vas gospodo koji ste pokazali da su vama samo bitni nastupi na ovom mestu kad imamo televizijske prenose.
Prvo je neverovatno ono što se desilo od strane predsednika poslaničke grupe DS gospođe Nade Kolundžija. Gospođo Kolundžija, bila sam u najmanju ruku šokirana, da ste vi tako neozbiljna žena to nisam očekivala. Da izađete ovde i da kažete - poslanici DS više neće da se javljaju po Poslovniku. Pet minuta posle toga, onako besna, ljuta, kao ništa nije rekla, mogu ponovo da se javljaju. Nemamo mi ništa protiv, neka se javljaju i sad, ali vidim da više nemaju taj interes.
Kao što me vrlo iznenađuju poslanici DSS, uredu je, vaša namera da učestvujete u radu ovog parlamenta je nešto što je vrlo pozitivno. Ali, postoji jedan problem, vi pokušavate ceo dan ovde da govorite o amandmanima reklamirajući član 101. Poslovnika, što vi naravno dobro znate da nema veze jedno sa drugim, a pogotovo mi je sad zabrinjavajuća vaša neprincipijelnost.
Pa, vi ste se uvek zalagali ako se priča o amandmanima da ovde mora da sedi ministar. Kako ste sada danas sebi dozvolili da govorite o amandmanima, zloupotrebljavajući Poslovnik, gospodine Albijaniću, i da govorite o amandmanima u odsustvu ministra. Nisam završila, pa vas molim da me pišete ponovo da govorim.
Dame i gospodo narodni poslanici, gospodine Džudževiću, stvarno ne znam kako pravite ovaj redosled. Očigledno danas celo popodne imamo problem s tim. Zaista treba da se vodi računa da narodni poslanici ovde govore po redosledu kojim se prijavljuju. Ne može neko ko se javio za repliku da ima prioritet nad poslanicima koji su se javili da govore po Poslovniku. Pretpostavljam da bi to trebalo da je svima jasno.
Malopre sam intervenisala i sada ponavljam da je neophodno da se pozovu službe da regulišu ovo pitanje nepostojećih poslanika u ovoj sali. Očigledno niko nema nameru ozbiljno to da uradi. Dobro, mi ćemo i dalje da vam skrećemo pažnju na to.
Mi smo danas pokušali da vam skrenemo pažnju na jedan deo zloupotreba službenih položaja i funkcija predstavnika vladajuće koalicije, ministara u Vladi Republike Srbije, na obaveze ministara prema narodnim poslanicima. Naravno, sve to vi očigledno shvatate onako kao neku uzgrednu priču.
Sada ću da vas podsetim i nastaviću u mom daljem javljanju, isključivo ću o tome da govorim, na obavezu gospodina Milana Markovića, ministra za državnu upravu i protiv lokalne samouprave, na njegovu obavezu da se oglasi prema Odboru za lokalnu samoupravu Skupštine Republike Srbije i da nam kaže da li je, u skladu sa članom 111, preduzeo odgovarajuće mere za stavljanje van snage ili poništaj nezakonitih odluka donetih u Skupštini grada Beograda, kod one, podsećam vas, trange-frange kombinacije između predstavnika DS i DSS, gde je za predsednika Skupštine grada Beograda izabran Zoran Alimpić.
Sada ću da vam pročitam samo dva dijaloga koja su se dešavala tog dana, 8. oktobra, na sednici Gradske skupštine.
Gospodin Dragan Todorović je pitao predsedavajućeg Branislava Belića, onoga momenta kada je bivši predsednik Skupštine, odnosno još uvek, po meni, predsednik Skupštine rekao da je podneo ostavku: ''To nije naredna sednica. Da li je vama jasno da ste vi zakazali 20. Koja je ovo - 20? Tek 21. je naredna. Da li vam je to jasno? Predsedavajući kaže: ''Nije.''
Tada mu u daljoj diskusiji gospodin Todorović skreće pažnju da je morao da zakaže novu sednicu i ponavlja: ''Koja je naredna sednica, recite mi?'' On kaže, hoćete li biti ljubazni da, valjda prekinete. Dragan Todorović kaže: ''Ali, recite mi koja je naredna sednica?'' Predsedavajući Branislav Belić kaže: ''Ova sednica je naredna.'' Eto, to je samo deo ove priče. Nastaviću, naravno, i pišite me po Poslovniku.
Dame i gospodo poslanici, amandman koji sam u ime poslaničke grupe SRS podnela na član 3. Predloga zakona o državnom pečatu Republike Srbije ne samo da je pravno moguć, nego ovaj zakon usvajanje ovog amandmana dovodi u ustavno stanje, u kakvom sada Predlog zakona nije.
Član 3. Predloga zakona kaže: "Državni pečat je okruglog oblika, prečnika 60 mm. U sredini državnog pečata je veliki grb Republike Srbije. U krugu oko grba ispisuje se naziv Republike Srbije, tako što se reč "Republika" ispisuje iznad grba, a reč "Srbija" ispod grba.
Predložila sam da se ovaj član briše, zato što je, kako stoji u obrazloženju, u članu 7. stav 5. Ustava Republike Srbije propisano da se izgled grba Republike Srbije utvrđuje zakonom. Nema pravnog osnova, kolege poslanici, da se donese zakon o državnom pečatu koji pominje termin "veliki grb Republike Srbije", a da prethodno materija državnih simbola nije uređena posebnim zakonom.
U članu 7. Ustava Republike Srbije u poslednjem stavu se kaže: "Izgled i upotreba grba, zastave i himne uređuje se zakonom." To nije zakon o državnom pečatu Republike Srbije, to je zakon koji upravo treba da se zove zakon o upotrebi grba, zastave i himne Republike Srbije.
Trenutno nemamo takav zakon i svakako ćete se složiti sa tim. Zato mi je neuverljivo, da ne kažem neverovatno, obrazloženje Vlade Republike Srbije zbog čega se ovaj amandman ne prihvata. Kaže Vlada: "Amandman se ne prihvata budući da se u članu 3. Predloga zakona uređuje izgled i sadržina državnog pečata.
Brisanjem ovog člana izgled i sadržina državnog pečata ostali bi neuređeni." Onda dalje Vlada prepisuje ono što je već napisano u Predlogu zakona.
Ako je argument Vlade da brisanje ovog člana znači da bi sadržina državnog pečata ostala neuređena zakonom, zašto onda niste u ovaj zakon stavili i Ustavni sud, i zakone iz oblasti pravosuđa, i zakon o promeni PDV i da brišete PDV na bebi opremu, što vam SRS predlaže od samog uvođenja PDV-a, itd.
Znači, sve što nije regulisano nekim zakonom trebalo je da strpate u ovaj zakon i onda bi svaki amandman Vlada mogla da obrazloži da je neprihvatljiv, zato što bi ta materija ostala nepokrivena zakonom.
Dakle, trebalo je da imamo ovde i predlog zakona o upotrebi državnog grba, zastave i himne i onda da u tom zakonu regulišemo postojanje velikog pečata, malog pečata itd. i tek na osnovu tog zakona imali bismo pravni osnov za donošenje ovakve odredbe, ili neke drugačije, koja bi bila regulisana ovim zakonom koji treba da prethodi ovom zakonu o državnom pečatu Republike Srbije.
Dame i gospodo, da biste mogli da pričate priču kako Vlada mnogo radi i kako Vlada zatrpava Skupštinu predlozima zakona, u ovoj grupi od 34 tačke dnevnog reda, jer to zvuči kako je to vredna Vlada 34 ili 32 predloga zakona podnela republičkom parlamentu, vi ste izabrali zakone za koje ste procenili da će proći u ovom parlamentu bez rasprave, bez amandmana, ne toliko bitne da bi se narodni poslanici ne znam koliko bavili tim. Naravno, shvatili ste da to nije baš tako, da mi srpski radikali svaki predlog Vlade razmatramo ozbiljno.
Ovaj zakon o državnom pečatu Republike Srbije – bez koga smo komotno mogli još da funkcionišemo, a bez Ustavnog suda, podsećam vas, država ne može da funkcioniše – i ovaj član 3. bi, ako vi ne prihvatite amandman SRS, mogao bi da bude tema na Ustavnom sudu. Tvrdim vam, da imamo Ustavni sud, da bi Ustavni sud odredbu predloga ovog zakona, kada bude u konačnoj formi, proglasio nezakonitom.
Ako ste već predložili ovaj zakon, mislimo da bi bilo dobro... Najpre, bilo bi neophodno da ministar sedi ovde da bismo mogli, eventualno, da ga ubedimo da prihvati ovaj amandman. Kada smo već dobili i uvrstili u dnevni red i ovakve zakone, mislimo da onda treba bar ove zakone da donesemo da budu u skladu sa Ustavom, u skladu sa zakonom. Nema tu nešto mnogo politike u ovim zakonima. Nema tu ni političkih programa. Državni pečat treba da postoji. Sada samo da vidimo da zakon bude takav da se ne pojavi potreba da neka buduća vlada mora da se bavi i tim da mora da menja ovaj zakon, jer bar ovakav zakon može da se donese i da bude trajnijeg, da ne kažem trajnog karaktera. Zato mislimo da bi bilo dobro da se naš amandman prihvati, da se zakon upodobi postojećoj zakonodavnoj regulativi i, u svakom slučaju, Ustavu Republike Srbije.
Pošto smo dobili odgovor od Vlade, a nema ministra tu, očekujem da će kolege narodni poslanici shvatiti na pravi način ovaj naš amandman, pre svega kao konstruktivan, dobronameran. Već sam u trećem sazivu ovog parlamenta, hajde, dame i gospodo, da donesemo bar jedan zakon o čijim izmenama i dopunama nećemo raspravljati za nekoliko meseci. Kad nam budete predložili jednog dana ili kada neka druga vlada bude predlagala zakon o upotrebi državnog grba, zastave i himne, nije logično da se taj zakon upodobljava sa nekim zakonom koji je po logici nižeg ranga.
Mi imamo već, pretpostavljam da će i to biti na dnevnom redu, potpuno apsurdna pravnička shvatanja. Recimo, nacrt zakona o Narodnoj skupštini ima nekoliko članova, verovali ili ne, gde stoji da je taj član usklađen sa Poslovnikom o radu Narodne skupštine. Dakle, vi potpuno brkate redosled, brkate babe i žabe. Dozvolite, ako vam neko zaista pravnički argumentovano obrazloži neki predlog, prihvatite to. To vam apsolutno, ponavljam, ne dira ni u koncept zakona, ni u ideologiju predlagača. Jednostavno, jedino pravno moguće, ustavno i zakonito jeste upravo ovo rešenje koje sam predložila u ime poslaničke grupe SRS.
Nema ministra tu. Imala sam nameru da iskoristim javljanje po ovom amandmanu da ga pitam i da ga podsetim, ali uradiću to i u njegovom odsustvu. Možda će doći upravo odande gde mislim da je trebalo odavno da bude, a to je da sagleda dokumentaciju iz Skupštine grada Beograda, da naloži Skupštini grada Beograda da stavi van snage ili ukine akt o imenovanju Zorana Alimpića za predsednika Skupštine Beograda i gospodina Perovića za zamenika predsednika.
Da podsetim, pre svega, radi javnosti, to je bila ona trange-frange zamena između DS-a i DSS-a, potpuno nezakonita. Da razrešava takve stvari, po pravu nadzora, prevashodno je obaveza Ministarstva za državnu upravu i lokalnu samoupravu. Kada gospodin Milan Marković bude doneo odgovarajući akt, onda ćemo možda imati osnova da ga ubuduće oslovljavamo kao ministra za državnu upravu i lokalnu samoupravu. Dokle god u gradu Beogradu bude na snazi takvo neustavno i nezakonito stanje, za srpske radikale Milan Marković će biti "ministar za državnu upravu i protiv lokalne samouprave".
Neko ko ovde predstavlja zakon o državnom pečatu morao bi da bude mnogo ozbiljniji, mnogo odgovorniji kada je u pitanju primena zakona. Naravno, upotreba ne samo državnog pečata, nego i pečata organa... A, gospodin Milan Marković je na čelu jednog organa koji je zadužen za funkcionisanje lokalnih samouprava u Srbiji, a podsećam vas da ništa nije uradio da se stanje u lokalnim samoupravama sredi, naprotiv, suprotno od toga, u 10 opština u Srbiji imamo privremenu upravu, koja je potpuno u suprotnosti sa zakonom i sa postojećim stranačkim odnosom u tim opštinama. Gospodin Milan Marković ništa ne čini da se tu stanje ne promeni, ne obaveštava Olivera Dulića da mu je odavno bila obaveza da raspiše izbore u svim tim opštinama, kao što nije ni reč rekao u javnosti o tome da je Oliver Dulić bio u obavezi još prošlog petka da raspiše izbore za gradonačelnika grada Beograda.
Pošto je u prepodnevnom delu bilo rasprave na tu temu, da podsetim kolege koji su pokušali potpuno da izvrnu priču u korist svoje stranke, koja ne ume da se snađe u ovakvoj situaciji, da su izbori za gradonačelnika Beograda i izbori za predsednika Republike u ovom momentu potpuno različite stvari.
Grad Beograd, u skladu sa važećim propisima, mora da ima gradonačelnika. Nema ga, nažalost. Nažalost, zato što je Nenad Bogdanović umro.
Kamo sreće da nije i da ne raspravljamo o tome. Ali, kada se to desilo, onda Ministarstvo mora da učini određene korake, predsednik parlamenta mora da učini određene korake, a to je vrlo konkretno - raspisivanje izbora za gradonačelnika Beograda.
Još samo jedna primedba. Čudi me da se o tome nije komentarisalo. Zapravo, neće ovo biti primedba, nego pitanje koje upućujem Vuku Jeremiću. Sa ovog mesta smo juče čuli da su u Novom Sadu Vuk Jeremić i Bojan Pajtić obećali Vojvodini, tako je rečeno, da će imati određeni broj ambasadora, da će biti iz Vojvodine određeni broj ambasadora u zemljama u kojima Vojvodina ima poseban interes. Koliko znam, Vojvodina je Srbija. Tražim od gospodina Vuka Jeremića da nam odgovori koji su to interesi gde Vojvodina u odnosu na celokupnu teritoriju Srbije ima neke posebne interese, koje su to zemlje, zašto baš u tim zemljama.
Naravno, nemamo ništa protiv da imamo ambasadore iz Vojvodine, Šumadije, Kosovske Mitrovice, Pirota i da ne nabrajam, naravno, iz svakog mesta u Srbiji, ali ne zato što je to bitno zbog njihove teritorijalne rasprostranjenosti, već valjda zbog njihove stručnosti, zbog procene da ti ljudi mogu da predstavljaju Srbiju u određenim zemljama. Ta konstatacija gospodina Vuka Jeremića i njegovog partijskog kolege Bojana Pajtića, verujte, vrlo je opasna i insistiram da dobijem odgovor na to poslaničko pitanje.
Dame i gospodo narodni poslanici, član 87. Poslovnika Narodne skupštine kaže da na sednicama Narodne skupštine, pored narodnih poslanika, učestvuju članovi Vlade, ovlašćeni predstavnici drugih predlagača zakona i sekretar Republičkog sekretarijata za zakonodavstvo, kao i druga lica koja predsednik Narodne skupštine pozove.
Odnos Vlade Republike Srbije prema Parlamentu Republike Srbije je, dame i gospodo, zaista postao nepodnošljiv. Omalovažavanje ovog parlamenta od strane Vladinih činovnika, koji misle da su mnogo značajni zato što se zovu ministri, nešto je što u ovom parlamentu više ne može i ne sme da se toleriše.
Podsećam vas da smo mi danas sa sat zakašnjenja počeli radni dan, zato što vladajuća većina nije bila u mogućnosti da omogući kvorum, koji je samo 1/3 narodnih poslanika od ukupnog broja narodnih poslanika. Znači, taj sat vremena nije bio dovoljan da se gospodin Milan Marković umilostivi i da dođe ovde, da bude ispred narodnih poslanika, da bismo mogli da komuniciramo s njim.
Pošto očekujem da će sada neko iz vladajuće koalicije da kaže - "strpite se malo, sada će doći ministar", ja kažem - zamislite da smo počeli na vreme, u 10 časova, a sada je 11,35 časova, što znači da bismo već više od sat i po vremena ovde radili u odsustvu ministra Milana Markovića.
Taj gospodin sebi zaista mnogo dozvoljava. Čekam ga da dođe, pa da iznesem neke stavove vezane za njegovo ponašanje, ali želim da tada bude prisutan u sali. Naravno, nisam sada intervenisala po Poslovniku zato što sam nestrpljiva da vidim gospodina Milana Markovića, pa da mu kažem ono što treba da mu kažem, kao narodni poslanik, već, jednostavno, zato što Narodna skupština ne može da radi svoj posao u odsustvu ministra Markovića.
Setite se jučerašnjeg radnog dana. Mi smo svojim obrazloženjima uspeli da objasnimo gospodinu Milanu Markoviću koliko smo dobrih amandmana podneli i njegovo prisustvo je učinilo to da je on juče, u ime Vlade Republike Srbije, što i jeste njegov posao i njegov zadatak, prihvatio četiri amandmana narodnih poslanika. Njega danas nema. Da li ima svrhe da mi uopšte pričamo o tome, kad nemamo odgovor da li ima još tako dobrih amandmana koje je ministar spreman da prihvati, da bismo dobili bolji i primenljiviji tekst zakona.
Zato vam predlažem, gospodine predsedavajući, da obezbedite prisustvo ministra Markovića ili da napravite pauzu dok se gospodin ne udostoji da dođe pred narodne poslanike. Zaista je besmisleno.
Pričali smo sada o jednom amandmanu, još nije završena rasprava o njemu, javiću se i po tom osnovu. Lično, mislim da je dobar amandman, ali nema svrhe da o tome govorimo ako ovde nema ministra. Ako ministar kaže da prihvata amandman, onda diskusija ide u drugom pravcu. Ako ministar kaže da ne prihvata amandman, onda narodni poslanici koji misle da amandman treba da se prihvati, u svom obraćanju, pokušavaju da kolege narodne poslanike ubede da u danu za glasanje glasaju za taj amandman.
Znači, postoje dva aspekta. Mislim da ne treba da uludo ovde trošimo vreme, nego da radimo konstruktivno. Uostalom, obaveza je ministra, ne vidim zašto me neke kolege mrsko gledaju i nešto vrte glavom itd, obaveza je ministra da sedi u ovom parlamentu kada se raspravlja o predlogu Vlade Republike Srbije, a Vlada je tog ministra poslala ovde da bude ispred narodnih poslanika i da razgovara s ovog mesta sa narodnim poslanicima. Hvala.