Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice <a href="https://otvoreniparlament.rs/poslanik/8286">Vjerica Radeta</a>

Vjerica Radeta

Srpska radikalna stranka

Govori

Dame i gospodo poslanici, nesporno da je amandman gospodina Bojana Milovanovića umestan, da poboljšava tekst Zakona, ali, bez obzira na to, nisam imala nameru da se javljam povodom ovog amandmana. Reći ću vam zbog čega sam se na kraju, ipak, javila, ali ću prethodno da podsetim na nešto, pre svega, radi javnosti, da bi se znalo o čemu mi ovde, zapravo, govorimo.
Član 20. stav 3. Zakona o Vladi, koji govori o ostavci predsednika Vlade, kaže da predsednik Vlade može obrazložiti ostavku u Narodnoj skupštini. Prethodni stav kaže da Narodna skupština na prvoj narednoj sednici, bez rasprave, prima k znanju da je predsednik Vlade podneo ostavku i time Vladi prestaje mandat.
Dakle, ova dva stava istog člana su u apsolutnoj koliziji. Ili je jedno, ili je drugo. Ili ćemo da prihvatimo ovo da se na prvoj sednici, naravno, uz onu našu intervenciju, koja treba da bude - u roku od sedam dana, primi k znanju ostavka Vlade i da svi o tome ćutimo, ili ćemo, ako će predsednik Vlade da nam obrazlaže ostavku, i mi biti u prilici da komuniciramo s tim predsednikom Vlade, u momentu kada bude podnosio ostavku. Šta me je posebno nateralo da se javim i da pomognem obrazloženju kolega koji su govorili o ovom amandmanu? Upravo činjenica da ono što je rekla koleginica iz DSS-a govori u prilog, njeno obrazloženje govori u prilog neophodnosti podržavanja ovog amandmana. Tačno sam zapisala šta je rekla. Kaže - zamislite kada bi sada premijer podneo ostavku, šta bi sve o njemu rekli pojedini poslanici opozicije.
Ovo je zaista neverovatno, da pišemo zakon, formulišemo ga tako da onemogućimo poslanike opozicije da kažu ono što imaju da kažu o predsedniku Vlade, pa makar i u momentu kada podnosi ostavku! Zapravo, ne bih rekla - makar i u tom momentu, već naprotiv, baš tada.
Ako je došlo dotle da predsednik Vlade podnese ostavku, ako ima neke svoje razloge koje će da iznese pred Parlament, onda se, svakako, poslanicima mora ostaviti mogućnost da ga pitaju i nešto od onoga što on, možda, nije rekao, nešto od onoga što je pokušao da prikrije, da sakrije, da onemogući narodnim poslanicima da saznaju šta je pravi razlog za, eventualno, podnošenje ostavke.
Dakle, dame i gospodo poslanici, to je samo potvrda da za ovaj amandman treba da se glasa i poslanici SRS-a će u danu za glasanje tako glasati.
Gospodine Stanimiroviću, ne znam šta vam je smešno, možda se štipkate, kao što ste to uradili pre neko veče, odnosno, kada ste na jednoj televiziji, podržavajući onog fašisoidnog pijanduru Miloša Vasića, rekli da se štipkate svaki put kada vidite da 2007. godine u Narodnoj skupštini sede socijalisti i radikali, pa još kada vidi radikale...
Miloš Vasić je fašisoidna pijandura i vi nemojte da mu budete advokat.
Dovoljno je što je to bio gospodin Milan Stanimirović te večeri, koju ja sada komentarišem, kada je svu našu raspravu ovde nazvao destrukcijom institucija, ispraznim pričama, glupostima itd.
Gospodine Stanimiroviću, nemojte s mesta da dobacujete, izađite ovde, pa recite onu sramotu koju ste izgovorili tada, na toj televiziji, a ja samo moram da vam poručim da kupite neku dobru mast protiv hematoma, jer ako se budete toliko štipkali koliko će nas biti posle narednih izbora u ovom parlamentu, bićete modri od sopstvenog štipkanja.
Dame i gospodo narodni poslanici, amandman na član 10. podnela sam u ime Poslaničke grupe SRS-a. Član 10. se odnosi na član 23. osnovnog zakona i u Vladinom predlogu stoji da ministar može podneti ostavku koju upućuje predsedniku Vlade, a koju predsednik Vlade prosleđuje predsedniku Narodne skupštine.
Predložila sam da, umesto reči "prosleđuje", stoji reč "dostavlja". Dakle, da ministar može podneti ostavku, koju dostavlja predsedniku Vlade, a ovaj predsedniku Narodne skupštine.
Vlada je rekla da ne prihvata ovaj amandman, kako ovde stoji - amandman se ne prihvata jer reč "prosleđuje", pravno-tehnički, adekvatnije izražava suštinu radnje kojom se predsednik Narodne skupštine obaveštava o tome da je član Vlade podneo ostavku.
Ja ću sada, poštovane kolege, da pokušam da vas ubedim da Vladino obrazloženje nije dobro i da amandman koji sam u ime Poslaničke grupe SRS-a podnela, svakako, treba prihvatiti. Zašto?
Zato što je i ovaj, kao i svi naši amandmani, posledica empirijskih zaključaka, onoga što smo mi zaključili kroz svoj vrlo ozbiljan politički rad, kroz sve primedbe, kroz sve propuste i sve loše zakonske projekte koji su usvojeni u ovom parlamentu.
Najnovije što se dešava, a vezano je za Skupštinu grada Beograda, jedan je od ključnih dokaza zašto nije isto ako se kaže da se nešto upućuje i ako se nešto dostavlja.
Odbor za lokalnu samoupravu Skupštine Republike Srbije je na svojoj sednici doneo jednu odluku koja obavezuje Milana Markovića, ministra za državnu upravu i lokalnu samoupravu, "protiv lokalne samouprave", kako reče gospodin Tomislav Nikolić.
Ono što ću sada reći je dokaz da je to dobra konstatacija, a o neodgovornosti Milana Markovića govoriću kada bude ovde prisutan. Nadam se da će se udostojiti.
Vrlo brzo je zaboravio da je ne tako davno bio narodni poslanik, napuštao je salu i vrlo često opominjao ministre, skretao pažnju Parlamentu da rasprava ne može da se vodi o predlogu zakona ako nije prisutan ministar koga je Vlada poslala da to radi u ime Vlade.
Vrlo brzo je zaboravio da je prestao da bude poslanik one noći kada je sam za sebe glasao da postane ministar, a bio je narodni poslanik, odnosno bio je u tih nekoliko sekundi ni poslanik ni ministar, ali dovoljno da sam za sebe glasa i da tako omogući sebi funkciju ministra i da se ponaša ovako kako se ponaša prema Narodnoj skupštini.
Dakle, obaveza Milana Markovića prema odluci Odbora, skupštinskog Odbora za lokalnu samoupravu, bila je da, shodno članu 111. Zakona o lokalnoj samoupravi, koji glasi - ako nađe da pojedinačni akt organa, odnosno službe jedinice lokalne samouprave, protiv koga nije obezbeđena zaštita u upravnom sporu, nije u saglasnosti sa Zakonom ili drugim propisom, odnosno odlukom ili drugim opštim aktom jedinice lokalne samouprave, ministarstvo nadležno za poslove lokalne samouprave, odnosno nadležni organ teritorijalne autonomije predložiće skupštini jedinice lokalne samouprave da takav akt ukine ili poništi.
Dakle, skupštinski odbor je doneo odluku da se ministru Markoviću, kako ovde stoji, uputi zaključak ovog odbora. Ministar Marković se ovde juče ponašao kao da prvi put čuje za to.
Znači, mi mu nismo "dostavili" taj akt skupštinskog odbora i u tome je razlika između "upućivanja" i "dostavljanja". Jer, da smo dostavili taj akt Milanu Markoviću, onda bismo sigurno, ubeđena sam, do sada imali njegov stav prema toj nelegalnoj odluci Skupštine grada Beograda.
Podsetiću, pre svega, radi javnosti, da je 8. oktobra održana Skupština grada Beograda na kojoj je protivzakonito izabran predsednik Skupštine, zamenik predsednika Skupštine, vršilac dužnosti gradonačelnika i zamenika vršioca dužnosti. Ovo zaista treba zapamtiti, ove bisere koji su se ovih dana dešavali.
Mi iz SRS-a već od tog 9. oktobra pokušavamo da ubedimo nadležne u Republici Srbiji da reaguju, da zaustave to bezakonje u Skupštini grada Beograda.
Umesto da se zaista reaguje shodno odredbama ovog zakona, daje se podrška tom bezakonju od strane predsednika ovog parlamenta koji je, još jedanput podsećam, bio u obavezi da raspiše izbore za gradonačelnika Beograda, i to do prošlog petka, onako kako ga obavezuje odredba člana 42. Zakona o lokalnoj samoupravi.
Upravo zato što imamo takva iskustva, predložili smo ovu izmenu člana 10. Predloga zakona o izmeni Zakona o Vladi, zato što znamo, dame i gospodo, kakva je vlast u Srbiji.
Želeli smo opet, krajnje dobronamerno, da pomognemo i da jednom ovakvom, terminološkom, intervencijom onemogućimo da nam neko sutra kaže da mu nešto jeste dostavljeno ili nije dostavljeno.
Imamo, takođe, primer iz prošlog saziva Skupštine i na to ću, naravno, da vas podsetim. Gospodin Zoran Krasić je ovde pomenuo Tomicu Milosavljevića. To vam je onaj gospodin koji je skoro sedam godina ministar u ostavci, ali je stalno ministar.
Ne znam da li je podneo trenutno neku ostavku ili nije, a ako nije, onda je to, evo, svega nekoliko meseci koliko nije u ostavci.
Sećate se, sigurna sam, i vi, gospodine Albijaniću, svakako. Tada ste bili neki lik u stranci G17 plus, a danas to više niste. To nam je sasvim jasno i po vašem ponašanju. Sećam vas se, kad bih rekla da je Mlađan Dinkić lopov, skakali ste da se bijete. Tada ste bili ubeđeni da to nije tačno.
Danas ste, očigledno, ubeđeni da je to tačno, pa kada to kažem, vi uopšte ne reagujete.
Dakle, podsećam na period pred kraj prošlog mandata, kada su ministri u Vladi Republike Srbije, inače, članovi stranke G17 plus, podneli ostavke, nisu podneli ostavke. Te ostavke su prosleđene, nisu prosleđene.
Šta se dešavalo? Dešavalo se to da smo dobili informaciju, naravno, u pisanom obliku, da su ministri G17 plus, stranke G17 plus, prosledili svoju ostavku Vladi Republike Srbije, pa je predsednik Vlade to prosledio tadašnjem predsedniku Parlamenta, gospodinu Predragu Markoviću.
Kada je trebalo to da se konstatuje na sednici Parlamenta, upoznati smo od strane gospodina Predraga Markovića da njemu te ostavke nisu dostavljene – znači, jesu prosleđene, nisu dostavljene. Put između ''proslediti'' i ''dostaviti'', dame i gospodo, često izgleda veoma dug i sa mnogo nekih krivina, gde može nešto da se zagubi.
Mi iz SRS-a smo tada, kao i pre neki dan, sećate se, kada smo ovde došli do dokumenta koji ste počeli da delite narodnim poslanicima pre nego što je to zavedeno u pisarnici, došli i do tih ostavki članova Vlade iz G17 plus.
Pokazujući ovde te ostavke, ubedismo gospodina Predraga Markovića da prizna da on jeste dobio te ostavke, ali da, zapravo, te ostavke nisu napisane u formi kako je trebalo da se napišu.
Nikada nigde nije stajalo u kojoj formi treba da se napiše ostavka. Dovoljno je da neko kaže - podnosim ostavku. Ako hoće da kaže zbog čega, kaže, a ako neće da kaže, ne mora ni to.
Cela Srbija je, dame i gospodo, tada znala da je to samo jedna igra stranke G17 plus.
Podsećam, takođe, da su u to vreme bili, mislim, zamenici ministara, a danas državni sekretari, tako su se zvali. Oni su, takođe, podneli ostavku i dva dana su novine pisale o tome kako su podneli ostavku, a treći dan se pojavi gospodin iz Uprave prihoda, gospodin Vlada Ilić iz Požarevca, pojavi se na mestu zamenika ministra kao da ništa nije bilo, kao da nikakve ostavke nije bilo.
Naravno, čuveni Tomica Milosavljević nikada nije ni prestao da vrši tu funkciju.
Tada su članovi stranke G17 plus podneli ostavku i rekli da je to zato što Srbija nedovoljno sarađuje sa Haškim tribunalom i što Haškom tribunalu nije izručen general Ratko Mladić.
Sad bih volela da nam neko iz Vlade kaže, zapravo, ne neko, nego, konkretno, predsednik Vlade, i, evo, neka ovo bude poslaničko pitanje upućeno Vojislavu Koštunici – da li su ga sada naterali ovi iz G17 da raspiše one sramne nagrade za glave Ratka Mladića, Radovana Karadžića, Stojana Župljanina i Gorana Hadžića?
Tražila sam da na to pitanje odgovori i ministar pravde, ali nije odgovorio. Sad, zaista, očekujem da će premijer Vlade da nam odgovori, najpre, na pitanje čijim parama će, eventualno, da isplati tu nagradu i koga je pitao da potroši dva i po miliona evra na takvu sramotu. Trebalo bi da odgovori građanima Srbije koliko je obdaništa moglo da se uradi za dva i po miliona evra, koliko je novih radnih mesta moglo da se omogući, koliko su penzije mogle da se povećaju, koliko je toga moglo u Srbiji da se uradi.
Naravno, ubeđena sam, mi u SRS-u smo ubeđeni da neće doći do isplate te nagrade, iz jednog prostog razloga, što je sve što je u Srbiji bilo spremno da proda dušu, odavno to uradilo.
Prodali ste se, gospodo, i Amerikancima, i Sorošu, Šiptarima, ko je više plaćao, i nema više prodanih duša u Srbiji, ali ovakva namera Vlade mora biti obrazložena narodnim poslanicima, pogotovo bih volela da nam kaže resorni ministar iz kog to on džepa vadi dva i po miliona evra.
Koliko znam, a znam, nismo imali rebalans budžeta, koliko znam, a znam, u budžetu koji smo usvojili nema predviđenih ta dva i po miliona evra za prodaju srpskih glava. Prema tome, očekujem da će predsednik Vlade da odgovori na ova pitanja, a povod da sve ovo pomenem jeste, upravo, ovaj amandman i ova reč "upućuje", koja treba da se zameni rečju "dostavlja", jer sam govorila o upućivanju a nedostavljanju svojevremeno ostavki članova G17 plus.
Pitam, da nisu i sad, možda, Vojislavu Koštunici dostavili neke ostavke, s obzirom na to da se nisu promenili uslovi od onda kad su podneli ostavke, jer, na njihovu žalost a na sreću građana Srbije, ni Mladić, ni Karadžić nisu i neće biti u Hagu.
Dame i gospodo poslanici, nekoliko rečenica u prilog amandmana kolege Petronijevića, odnosno neophodnosti da se ovaj amandman usvoji.
Amandmanom je, čuli ste, reagovano na član 2. Predloga zakona. U stavu 1. člana 2. je predviđeno da je Vlada dužna da obustavi od izvršenja opšti akt opštine, grada i grada Beograda za koji smatra da nije saglasan Ustavu ili zakonu, rešenjem koje stupa na snagu kada se objavi u ''Službenom glasniku Republike Srbije''.
Amandmanom je predloženo da se ovde dodaju i reči da je Vlada u obavezi odmah, a najkasnije u roku od pet dana, da pokrene taj postupak pred Ustavnim sudom. Zašto mislimo da je ovo neophodno?
Najpre, ovaj član 2. je, maltene, doslovno prepisan član 192. Ustava Republike Srbije, što je, naravno, u redu i nije nikakva smetnja, ali je onda interesantno, kada je već prepisivan član 192, zašto nije prepisano i ovo što je vrlo bitno.
Da li se onaj ko je prepisivao umorio, pa ga je mrzelo da prepiše i ovih nekoliko reči iz Ustava, ili je u pitanju nešto drugo, o čemu su govorili narodni poslanici, pre svega, koleginica Nataša Jovanović, doduše, i kolega Petronijević u obrazloženju svog amandmana?!
Dakle, svedoci smo ovih dana aktuelnog problema u Skupštini grada Beograda. Svedoci smo nepoštovanja Ustava, Ustavnog zakona, Poslovnika Skupštine grada, svedoci smo jednog neviđenog gaženja zakona, Ustava, pravnog sistema države, svedoci smo kako nam vladajuća koalicija u Parlamentu i Vlada Republike Srbije otvoreno, smejući nam se u lice, pokazuju da u Srbiji nema pravne sigurnosti, da Srbija nije pravna država, da u Srbiji nikoga ko vlada ovom zemljom ne interesuje šta piše ni u jednom zakonu.
Besmisleno je, verujte mi, nekada se pitam za šta služi ono što mi ovde radimo, za šta služe zakoni koji se donose u ovom parlamentu, kada se ti zakoni ne primenjuju, jer ovo nije jedini zakon koji se ne primenjuje.
Kada smo raspravljali o Zakonu o čijim izmenama danas govorimo, mi iz SRS-a smo upozoravali na sve njegove nedostatke. U principu, kada je reč o Zakonu o Vladi, mi ne učestvujemo i amandmanski ne reagujemo na takve zakone, zato što Vlada koju izabere skupštinska većina ima pravo da donese svoj zakon o Vladi, svoj zakon o ministarstvima, zapravo da ga predloži, a da ga donese ta ista skupštinska većina koja je glasala i koja podržava Vladu, jer, kao i u ovom slučaju, kakva vlada - takvi i zakoni.
Ovaj put, jednostavno, nismo mogli da ne reagujemo, zato što zakonom svesno kršite Ustav, da biste imali podršku da kažete sutra, kada vas budemo pitali, evo, verovatno, za neki minut ćemo početi da vas pitamo zašto predsednik Skupštine Dulić ne raspisuje izbore za gradonačelnika Beograda, da u zakonu nema obaveze da se utvrđuje ustavnost donetog akta itd., zato što znate da nemate Ustavni sud, zato što znate da nema kome da se obrati ni građanin, ni organ, ni organizacija, zato što je država Srbija u jednoj opštoj anarhiji.
Možete vi da obmanjujete građane Srbije kada se pojavite na nekom mediju, pa da pričate kako mi živimo u pravnoj državi, lepo i dobro živimo, ali znaju građani Srbije na kakve probleme nailaze na svakom mestu, ne samo u sudovima, o kojima je danas ovde bilo reči, nego znaju da ni u jednom državnom organu nemaju lica kojima mogu da se obrate, da se požale da im se problem reši, a znaju da nemaju ni instituciju, ni Ustavni sud. Još ako na ovaj način donosimo zakone, da ih pripremamo da ne mogu da se primenjuju ni onda kada budemo jednog dana imali Ustavni sud, onda je to, dame i gospodo, veoma loše.
Najpre, primedba predsedavajućem, zašto nema Milana Markovića, ministra, ovde? Ostavio je tu otvorene papire, što znači da nije otišao nigde poslom, jer da jeste, poneo bi i tašnu i papire, nego se švrćka negde ispred s poslanicima iz skupštinske većine, pošto iz njegove stranke ovde sede svega tri narodna poslanika; druže se s ministrom ispred.
Neverovatno je da ovakav amandman ministar ne prihvata da postane sastavni deo zakona. Ako imate amandman, dame i gospodo iz skupštinske većine, koji vam ne dira koncepciju zakona, koji vas samo upozorava da pravna norma mora da bude precizna, decidna, jasna, lako primenljiva, lako čitljiva, onda je neverovatno zašto vi to ne prihvatite. Jedini razlog je što mislite da ćete na taj način da priznate da niste najpametniji.
Naravno da niste. Ovo nije upućeno lično nikome, nemojte pogrešno da me razumete, ovo se, pre svega, odnosi na Vladu Republike Srbije, u kojoj, naravno, ne sede najpametniji ljudi u ovoj Srbiji, ne sede najpošteniji, ne sede najmanje korumpirani, ne sede nepokvareni, već sve suprotno od toga.
Gospodo iz skupštinske većine, ako mislite da treba da podržite Vladu u svemu, pa i u tome kada neće da prihvati da se deo Ustava unese u zakon, o tome ćete razmišljati već tokom narednih izbora.
Dame i gospodo narodni poslanici, dobro došli, ministre Markoviću, da li ste popili kafu, da li ste se izdružili napolju? Jeste. Dobro. Sada možemo da razgovaramo o amandmanima.
Čini mi se da ste malopre bili u sali da biste prihvatili amandman o kojem smo tada govorili. Evo, sada, još jednog amandmana koji, ponavljam, takođe, ne dira u koncepciju vašeg predloga zakona. Ja vas samo usmeravam da vam zakon bude potpuno u skladu sa Ustavom.
Zapisala sam na ovom predlogu zakona kada smo, davno to beše, u načelnoj raspravi govorili o sva tri predloga o kojima danas govorimo u pojedinostima. Vi ste rekli da je dobro da su ta tri predloga objedinjena, radi usklađivanja s Ustavom. Onaj prvi deo nisam razumela, zašto je dobro da budu objedinjena tri predloga zakona radi usklađivanja s Ustavom.
Gospodine Markoviću, ministre, obraćam se vama. Dakle, razumela sam da ste vi ovde rekli da su ovi predlozi zakona pred Parlamentom, pre svega, radi usklađivanja s Ustavom.
Ako je to tako, a tako ste rekli, i to je u redu, naravno da zakoni treba da budu usklađeni sa Ustavom, malo ste pobrkali redosled, ali o tome ćemo kasnije, onda ne vidim zašto vam smeta da se u Predlogu zakona ovako amandmanski reaguje.
U članu 3, a taj član 3. se odnosi na član 11. osnovnog zakona, o čijim izmenama i dopunama ovde danas raspravljamo, gde piše da član Vlade ne može biti na drugoj javnoj funkciji u državnom organu, organu autonomne pokrajine, opštine, grada i grada Beograda, niti vršiti delatnost koja je po zakonu nespojiva s dužnosti člana Vlade, niti stvoriti mogućnosti sukoba javnog i pravnog interesa, amandmanom je intervenisano da se kaže da je to nespojivo po Ustavu i po zakonu.
Ako mislite da ne razumemo zbog čega nećete da prihvatite ovaj amandman, varate se. Naravno da ćemo građanima Srbije koji prate rad ovog parlamenta da objasnimo šta je suština toga što nećete da prihvatite jedan potpuno normalan, ustavan amandman, celishodan i kako god hoćete. Nećete, zato što vi ne poštujete Ustavni zakon. Zato što vi, ministre, niste predložili ovom parlamentu zakone za koje ste bili obavezni u skladu sa Zakonom o sprovođenju Ustava Republike Srbije.
Vi niste predložili Zakon o lokalnoj samoupravi. Ako nemamo taj zakon i ako ne prihvatite ovaj amandman, onda vi meni, kao kolega pravnik, objasnite kako će se primenjivati direktno odredbe člana 126. Ustava, gde se, u drugom stavu, kaže - zakonom se uređuje koje su druge funkcije, poslovi ili privatni interesi u sukobu sa položajem člana Vlade?
Mi nemamo zakone, dame i gospodo, koji to utvrđuju. Mi imamo zakone i o lokalnoj samoupravi, i o lokalnim izborima, i o republičkim izborima itd., ali ti zakoni nisu usklađeni s Ustavom, gospodine Milane Markoviću. Vi ste, kao resorni ministar, bili u obavezi da odavno Narodnoj skupštini predložite te zakone.
Da ste vi to uradili i da smo mi te zakone raspravili i doneli, onda bi možda imalo smisla da vam verujemo na reč da ćete i ubuduće da poštujete zakon. Ako vi ne poštujete Ustav i ne poštujete Ustavni zakon, kako možemo da vam verujemo da je bez ove amandmanske intervencije moguće, uopšte, sprovoditi zakon.
Koleginica Nataša Jovanović je pomenula kako ste u onoj noći kada se birala Vlada Republike Srbije vi i gospodin Šutanovac glasali sami za sebe, a zaboravila je gospodina Petrovića, ni manje ni više, nego ministra pravde. Ministar pravde, ministar vojni, ministar za državnu upravu, vrlo značajni resori u svakoj državi, dame i gospodo, glasali su za sebe u noći kada se birala Vlada; bili su u nekom vakuumu nekoliko minuta, ni poslanik, ni ministar, u momentu kada je trebalo pritisnuti zeleno dugme, i istog momenta, nakon toga, postali su ministri.
Toga, valjda, nema na zemljinoj kugli, toga nema, gospodine Milivojeviću, ni u crtanom filmu. To ni vi ne biste mogli da smislite, ovako visokoumno, gospodine Milivojeviću.
Dakle, ministre Milane Markoviću, bilo bi dobro da ovaj amandman usvojite, da biste narodne poslanike ubedili da ste spremni da poštujete Ustav i zakon, da pomognete Oliveru Duliću da primenjuje i Ustav i zakon i da predložite Skupštini Republike Srbije zakone za koje odavno imate obavezu.
Sećate se, a podsetiću vas, gospodine ministre, kada ste u nekom intervjuu rekli da će svi zakoni biti doneti blagovremeno, neposredno nakon izbora Vlade, ja sam vas s ovog mesta pitala - da li garantujete građanima Srbije, ministre Markoviću, da ćete blagovremeno predložiti zakone koje je trebalo da predložite po Ustavnom zakonu Narodnoj skupštini? Rekli ste - da, vi garantujete.
Gospodine ministre, gde vam je ta garancija? Ako mislite da se ti zakoni donesu, oni su već odavno morali biti u proceduri u ovom parlamentu. Nemamo mi te predloge zakona, ali zato se usuđuje Oliver Dulić da kaže da nije u obavezi da raspiše izbore za gradonačelnika Beograda, a jeste, u obavezi je. Nije ih raspisao. Činjenica da nije raspisao izbore do petka, do pre četiri dana, govori o tome da je gospodin Oliver Dulić sebe dobrovoljno stavio na listu onih koje čeka dugogodišnja robija.
Gospodine Albijaniću, svako ko krši Ustav, može da bude i Bog otac, a ne predsednik Narodne skupštine, svako ko krši Ustav, svako ko krši zakon, jednog dana mora da ode u zatvor. To čeka i Olivera Dulića, gospodine Albijaniću. To čeka i sve vas koji ćete glasati za to da gospodin Oliver Dulić nije u obavezi da raspiše izbore za gradonačelnika grada Beograda.
U obavezi je bio, nije ih raspisao. Moguće je da su ga prevarili neki pravnici iz Vlade, ili iz skupštinske većine, moguće je da ga je prevario i ministar Milan Marković, ali o tome neka raspravljaju na svojim partijskim sastancima, a Oliver Dulić je odgovoran ovom parlamentu, građanima Srbije, a, ako Bog da, i pravosudnim organima.
Dame i gospodo, gospodine Mrkonjiću, nisam htela malopre da se javljam po Poslovniku, a imala sam potrebu, jer sam znala da ću govoriti o ovom amandmanu, pa ću iskoristiti minut ili dva da vas na neki način opomenem.
Pre toga, da kažem da ja govorim čistim i jasnim srpskim jezikom, da u svom govoru ne volim i izbegavam da koristim neke strane izraze i zato se može desiti da u toku ove rasprave, ili bilo koje rasprave u toku dana, upotrebim neki izraz koji razumeju svi građani Srbije.
Ne znam zašto vi, gospodine Mrkonjiću, intervenišete na takav jezik. Nemojte da podležete uticaju ovih tzv. demokrata. Gospodine Mrkonjiću, vi pripadate, valjda, društvu pravih demokrata. Pustite da narodni poslanici govore onako kako misle da treba, da se na najbolji način obrate svojim biračima.
Sada o amandmanu. Amandman kolega Aleksandre Jerkov i Aleksandra Martona morao je da oceni Zakonodavni odbor. Iznenađena sam da nema ovde predsednika Zakonodavnog odbora, s obzirom na to da se vrlo često dešavalo, i u ovom, a i u onom prethodnom sazivu, da predsedniku Zakonodavnog odbora i skupštinskoj većini padne na pamet da predloži skupštinskoj većini da neki amandman odbije zato što nije u skladu sa zakonom, s Ustavom i tako dalje.
Želim da podsetim narodne poslanike, pre svega, gospodina Vlatkovića ili Vlatka Ratkovića, to stalno brkam, nisam sigurna, izvinjavam se ako sam pogrešila, uglavnom, radi se o predsedniku Zakonodavnog odbora, da ga podsetim na član 45. Poslovnika Narodne skupštine, koji kaže da Zakonodavni odbor razmatra predlog zakona, drugog propisa i opšteg akta koji je upućen Narodnoj skupštini sa stanovišta njegove usklađenosti s Ustavom i pravnim sistemom, predlog za donošenje autentičnog tumačenja zakona, drugog propisa i opšteg akta koji je donela Narodna skupština, kao i pitanja jedinstvene zakonodavne metodologije i druga pitanja od značaja za jedinstvenu pravno-tehničku obradu akata koje donosi Narodna skupština.
Zakonodavni odbor je morao da konstatuje i da o tome obavesti Narodnu skupštinu da je amandman koji su ovo dvoje kolega podneli u suprotnosti s Ustavom Republike Srbije, odnosno da je neustavan.
Naravno da mi ne pada na pamet i da nam ne pada na pamet da bilo kog narodnog poslanika sprečavamo da iznese stavove stranke koju predstavlja u ovom parlamentu, dela birača koje predstavlja, pretpostavljam, ili svoje lično mišljenje. To je legitimno pravo svakog narodnog poslanika i mi iz SRS-a se nikada nećemo suprotstavljati tom demokratskom pravu.
Postoje organi, i u ovom parlamentu, koji moraju da vode računa o tome da li je nešto u skladu s Ustavom i u skladu sa zakonom.
Opštepoznat je stav SRS-a da je regionalizacija jako opasna po državu Srbiju. Mi smo se borili i uspeli da ubedimo čak i Vojislava Koštunicu da odustane u Ustavu od regionalizacije i uvek ćemo se boriti za to, kao što prihvatamo autonomiju Vojvodine, kao što prihvatamo, odnosno podržavamo i na svaki način ćemo se boriti za činjenicu da je Kosovo i Metohija u sastavu Republike Srbije, ali mišljenje suprotno od ovoga nikome ne daje za pravo da može nezapaženo da podnese ovakav amandman.
Rekla je Vlada Republike Srbije da ovaj amandman ne treba prihvatiti. Kaže se - amandman se ne prihvata, jer se član Vlade zakletvom obavezuje na zaštitu onih vrednosti koje su sadržane u Ustavu. Ustav ne predviđa postojanje regija, niti zakonodavnu i izvršnu vlast (a ni delimičnu sudsku vlast) autonomne pokrajine.
Zaista, pitam kolege koji su podneli ovaj amandman - gde su oni, u kom članu Ustavu, iz kog člana Ustava su oni crpli stav koji su izneli u ovom amandmanu?
Ovaj amandman je mogao da bude amandman na Ustav Republike Srbije, ali amandman na ovaj zakon nikako, jer ne postoji ustavni osnov da se, kako ovde stoji, Vlada zaklinje na jačanje autonomije Vojvodine, njene zakonodavne, izvršne i delimične sudske vlasti, prava na izvorne prihode i imovinu, te da će se zalagati za ostvarenje punog subjektivititeta grada Beograda, Negotinske krajine, Šumadije, Raške oblasti, Nišavskog okruga i drugih regija koje budu formirane na teritoriji Republike Srbije i da će štititi prava svih građana Republike Srbije.
Ovde je jedino ispravno - da će štititi prava svih građana Republike Srbije.
Zaista, koleginice, koleginica nije tu, kolega, vi ste tu, moraćete da kažete odakle ste izvukli za sebe pravo da na ovaj način kršite Srbiju, da na ovaj način delite Srbiju, da na ovaj način stvarate potencijalna žarišta u Srbiji.
Opšte je poznato da vi pripadate separatističkoj stranci, ali, molim vas, u ovom parlamentu morate, u obavezi ste kao i ja, kao i svaki drugi narodni poslanik, da poštujete Ustav, da poštujete zakone. Mi, srpski radikali, nismo glasali ni za jedan zakon od DOS-ovskog puča 2000. godine, ali svaki zakon koji vi DOS-ovci, vašom većinom, donesete, poštujemo sve dotle dok je taj zakon na snazi. To je obaveza svakog građanina Republike Srbije, a pogotovo obaveza narodnog poslanika.
Dok je zakon u fazi izrade, odnosno rasprave, svako može da kaže i da iznese svoj stav, kao što ste vi imali pravo i mogućnost da iznosite vaše stavove kada se govorilo o Nacrtu ustava Republike Srbije. Niko vas u tome nije sprečavao, iznosili ste vaše stavove.
Hvala Bogu, niste uspeli da ovo što ste predvideli u ovom amandmanu prenesete u Ustav Republike Srbije i ne možete, gospodine Marton, da podnosite amandmane mimo Ustava Republike Srbije. Osim toga, zameram predsedniku Zakonodavnog odbora, gospodinu Vlatku Ratkoviću, što nije reagovao u skladu sa članom 45. Poslovnika i obavestio Narodnu skupštinu da je ovaj amandman u suprotnosti sa Ustavom Republike Srbije.
Dame i gospodo narodni poslanici, član 101. Poslovnika Narodne skupštine, u stavu 1, kaže - ukoliko se o narodnom poslaniku, u svom izlaganju na sednici Narodne skupštine, uvredljivo izrazi drugi narodni poslanik iz druge poslaničke grupe, navodeći njegovo ime i prezime ili funkciju, odnosno pogrešno protumači njegovo izlaganje, narodni poslanik na koga se izlaganje odnosi ima pravo na repliku. Po tom osnovu sam se javila po Poslovniku.

Čini mi se da mogu da tvrdim da rad ovog parlamenta, odnosno svaku sednicu pratim bar onoliko koliko svaki predsedavajući, mislim da to svi narodni poslanici znaju, i pratim maltene svaku izgovorenu reč s ovog mesta.

Gospodine kolega Marton, nije koleginica Bojana Aleksić rekla da ste vi separatistička stranka, to sam rekla ja i zato me čudi što ste replicirali njoj a ne meni. Naravno, to da li ste vi separatisti ili niste, to je vaše političko ubeđenje.

O tome će se izjašnjavati, i izjašnjavaju se, građani Srbije. Koliku podršku imate, vidi se i po broju vaših predstavnika u ovom parlamentu. Nadam se, daće Bog, pa vas sledeći put neće biti u Parlamentu, da će i ostali građani, uglavnom iz Vojvodine, iz dela Srbije, koji su glasali za vas, shvatiti da ono što vi propagirate nije dobro za Srbiju, nije dobro za građane Srbije.

Ono što je bitno, kada je u pitanju vaš amandman, nije vaše političko opredeljenje, već ono što želim da čujem od predsednika Zakonodavnog odbora, a to je jasno izjašnjenje da li je ovaj amandman u skladu sa Ustavom ili nije u skladu sa Ustavom.

Tvrdimo da je ovaj amandman u suprotnosti s Ustavom Republike Srbije.

Kao takav, nije mogao, bez odgovarajuće odluke Zakonodavnog odbora, da dođe pred narodne poslanike. To je ono što želimo da raščistimo.

Pozivam predsednika Zakonodavnog odbora da dođe iz nekog ćoška u kom se sad nalazi, jer je jutros bio ovde. Svaki put kad treba, kao predsednik Zakonodavnog odbora, da iznese stav Zakonodavnog odbora, njega nema u sali.

Sada ga pozivam i prozivam da dođe, da vidimo da li Demokratska stranka, jer je on član Demokratske stranke, misli da je ovaj amandman u skladu sa Ustavom ili nije u skladu sa Ustavom. To je ključno pitanje, dame i gospodo narodni poslanici.

Dakle, još jedanput, amandman koleginice Aleksandre Jerkov i kolege Aleksandra Martona je u suprotnosti s Ustavom Republike Srbije.

Zakonodavni odbor je prekršio Poslovnik zato što nije u tom smislu doneo odluku Zakonodavnog odbora i zato što nije upozorio sve narodne poslanike da na dnevnom redu imamo protivustavan predlog.
Dame i gospodo poslanici, evo, konačno, pravog teksta zakletve, odnosno teksta koji bi trebalo da usvoji trenutno odsutni ministar i da postane sastavni deo zakona ili, ako to ne prihvati ministar, da skupštinska većina u danu za glasanje izglasa ovakav tekst zakletve.
Tekst koji je u ime poslaničke grupe SRS-a predložio gospodin Aleksandar Vučić glasi: "Zaklinjem se na odanost Republici Srbiji i obavezujem se da ću bezuslovno štititi njen suverenitet i celinu teritorije, uključujući i Kosovo i Metohiju kao sastavni deo Srbije. Poštovaću Ustav i zakon, a dužnost člana Vlade obavljaću savesno i odgovorno."
Ovakvo amandmansko rešenje je primerenije Ustavu Republike Srbije od onog koji je predložila Vlada Republike Srbije.
Čuli smo u raspravi i videli da je bilo dosta amandmana na ovaj član, što govori da su narodni poslanici ozbiljno shvatili da je bitno kako će glasiti zakletva članova Vlade prilikom konstituisanja neke nove vlade, i ove sadašnje vlade, jer, podsećam da ni ova vlada Vojislava Koštunice nije položila zakletvu u skladu sa Ustavom Republike Srbije.
Gospođa Nada Kolundžija, malopre, kada je govorila o amandmanu koleginice Jerkov i kolege Martona, rekla je, između ostalog, da je taj amandman neprihvatljiv zato što amandman Vlade Republike Srbije sledi zakletvu predsednika Republike. To me podseti, možda bih i zaboravila, da Boris Tadić još uvek nije položio zakletvu na osnovu Ustava Republike Srbije.
Zaista se postavlja pitanje da li on u skladu sa Ustavom može da odgovara i verovatno se zato tako neodgovorno ponaša prema državi i građanima Srbije. Zato bi bilo dobro da ga vi, gospodo, iz skupštinske većine naterate, a mi ga podsećamo da je u obavezi da položi zakletvu u skladu sa Ustavom, koji je stupio na snagu u međuvremenu, kad je on već bio predsednik Republike Srbije.
Gospodine, evo, ne mogu da se setim imena, beše primerak, uživajte u vašoj gluposti i nemojte da se uključujete u ozbiljne i odgovorne rasprave, zato što vi to niste u stanju. To znate, to već znaju svi građani Srbije, to znaju i vaše kolege, zato vam ne dozvoljavaju da izađete za govornicu, ako ih slučajno ubedite, bićemo im zahvalni.
Zašto mislimo da treba promeniti tekst zakletve u odnosu na tekst koji je dala Vlada Republike Srbije? Zato što je neprimereno da se članovi Vlade zaklinju svojom čašću, neprimereno je uopšte, a pogotovo je neprimereno kada se zaklinju članovi Vlade koja je sada aktuelna u Republici Srbiji.
Gospodin Milan Marković, koji sada nije tu, dao je časnu Titovu reč, pre šest meseci, da će u ovom parlamentu, u roku iz Ustavnog zakona, odnosno Zakona o sprovođenju Ustava, biti na dnevnom redu zakoni koji su u nadležnosti ministarstva na čijem je on čelu. Naravno, dao časnu reč, predloge zakona nije dostavio u skupštinsku proceduru i nikom ništa.
(Dragan Todorović, s mesta: Ne da mu Koštunica.)
Naravno, ne da mu Koštunica. Zato i ne možemo ni Koštunici da verujemo na časnu reč, gospodine Todoroviću, dobro ste me podsetili.
Gospodin Koštunica je onaj predsednik Vlade koji najgrublje gazi svoja izborna obećanja, to je onaj čovek koji je rekao da može svakoga da pogleda u oči, da mu je Hag deveta rupa na svirali, pa, od te devete rupe, postade predsednik Vlade koji će ostati u istoriji crnim slovima upisan, kao čovek koji je najviše Srba izručio Haškom tribunalu, kao čovek koji je oteo sve Srbe koji su za vreme njegove vlasti otišli, a ispraćao ih je ministar koji je bio na privremenom radu kao stjuardesa, to je onaj Lončar koji je bio na letovima Beograd-Hag, koji je sve te Srbe tamo ispratio.
To je čovek koji je ispratio gospodina Lukića koji se dobrovoljno predao, a usput zaboravio papuče i naočare, pa otišao u pidžami, toliko se dobrovoljno predao.
Gospodin Koštunica je taj koji je dao časnu reč da neće izručivati Srbe Haškom tribunalu, pa i dan-danas ne priznaje, odnosno laže građane Srbije da je gospodin Zdravko Tolimir uhapšen u Republici Srpskoj, a on ga spakovao u kesu za smeće i prebacio u Hag.
Dakle, takva vlada, na čijem je čelu takav predsednik, da se zakune nekom na časnu reč i da mi verujemo toj vladi, to je za SRS, apsolutno, neprihvatljivo.
Zamislite da pitamo, recimo, Dinkića, Đelića, Ilića, a to su sve ministri Vlade Republike Srbije, i da kažemo, časne vam reči, Dinkiću, Đeliću, Iliću, jel nećete dalje pljačkati ovaj narod, ovu državu. Oni će da kažu - časna reč, nećemo, ali će dalje da nastave ovako kako su do sada radili.
Da pitamo Dragana Šutanovca, časne vam reči, gospodine Šutanovac, jel nećete nikada više krasti izbornu volju građana Srbije, on će da kaže - časti mi, neću, a ja ću onda podsetiti građane Srbije na čuvenu krađu zvanu "Bodrum", koju DS pokušava u javnosti da prikaže kao sudski pravosnažno okončanu.
To je laž, dame i gospodo, to je laž, građani Srbije. Afera ''Bodrum'' nikada nije bila na sudu. To je Boris Tadić slagao u izbornoj kampanji, rekao je, evo, ja sam spreman da aferu ''Bodrum'' prenesem na pravosudne organe, kako sud presudi, tako će DS da se ponaša. Niko ko bude umešan u aferu ''Bodrum'' neće moći da bude na nekoj visokoj funkciji u DS-u.
Šta se desilo u međuvremenu? Pokrenut je određeni postupak, završen je pravosnažno pred nadležnim sudom, ali ne za zloupotrebu kartice Nede Arnerić, već za zloupotrebu kartice Nataše Milojević, koleginice, a to nema apsolutno nikakve veze sa tom spornom karticom o kojoj Boris laže; slagao je tada i nastavio je u kontinuitetu.
O aferi vezanoj za krađu, a to je jedno od najtežih krivičnih dela, krađu izborne volje građana Srbije. Sećate se, vi što ste lupali u šerpe, lonce, zbog izbornih krađa, sećate se šta ste sve pričali da treba da se desi onom ko krade izbornu volju građana. Vi ste to uradili, i to ovde. Krađa izborne volje je ako neko zloupotrebi nečiju karticu i glasa umesto njega.
Da li vi možete da tvrdite da bi onaj što je glasao u Solunu i ona što je glasala iz Bodruma, da su bili ovde, glasali za te predloge? Ja to ne mogu da tvrdim. Zato je u njihovo ime glasao ovde ministar, sećate se onih slika, on prebačen iz drugog reda, s onom gospođom koja je tada bila zamenik Zoranu Živkoviću u Saveznoj vladi, ne mogu da se setim ni njenog imena, zaboravljena je već, kako su se prebacivali da glasaju u red ispred sebe.
U to je bio umešan Dragan Šutanovac. U to je bio umešan Bojan Pajtić. U to je bio umešan Radosavljević iz Kragujevca, sve, i dan-danas, visoki funkcioneri DS-a, što me baš briga, nego, nažalost, visoki funkcioneri u državi Srbiji. To je ono što treba da zabrine sve građane Srbije, a, pre svega, narodne poslanike koji su ovde u ime tih građana.
Zar takvima, dame i gospodo, možemo da verujemo na časnu reč? Zar je dovoljno da nam se takvi zakunu na čast i da mi kažemo, ovaj će sasvim sigurno da obavlja svoju dužnost u skladu sa zakonom i u skladu s Ustavom?
Suština i osnov je da se zakunu da će raditi u skladu sa zakonom i u skladu sa Ustavom. Koliko god bili nakaradni zakoni koje donosite, neka članovi Vlade rade u skladu sa zakonom, i nikom ništa neće faliti, bar što se tiče tog dela.
Ne možemo da verujemo ministru Velimiru Iliću koji kaže pred novinarima, direktno javnosti Srbije, kada je bilo reči o onim čuvenim Šarančićevim vozovima - šta ste, bre, toliko navalili s tim zakonom o javnim nabavkama, on je toliko loš da treba da ga menjamo.
Prvo, koliko je vremena otad prošlo, nismo dobili predlog da se taj zakon menja. Drugo je da taj zakon nije dobar. Najstrašnije je kad ministar kaže da zakon nije dobar i da zato ne treba da ga primenjuje, nego da može da kupi u butiku vagone. To je nedopustivo.
Primere bih mogla da ređam do kraja radnog dana, verovatno biste morali da produžite radno vreme, da ređam koliko je prekršeno zakona, koliko je afera, koliko je kriminalnih dela, jer su ministri sami priznali, Đelić je sam priznao one silne milione evra. On je rekao da ih je zaradio kao ekspert. Koji ekspert? Ekspert za krađu, naravno. Onda, sada imamo ministra Dinkića, za kojeg je dokaz da uništava Srbiju ona nagrada koju je juče dobio, dame i gospodo. To je dokaz onoga što mi ovde godinama tvrdimo.
Dakle, teško je naći ime ministra u ovoj vladi za koga bismo mogli da kažemo, hajde, ako se ovaj zakune u časnu reč, možda i bude tako. Teško je naći takvog, a mnogo je onih, dame i gospodo, koji su, a već sam neke navela, kao i konkretne primere, koji su nas uputili da predložimo ovaj amandman, da brišemo i ovo obrazloženje Vlade Republike Srbije, koje je, takođe, neprihvatljivo.
Kaže Vlada da ne prihvata amandman Aleksandra Vučića, jer smatra da je tekst zakletve iz Predloga zakona primereniji svečanom činu polaganja zakletve.
Molim vas, svečani čin nema veze s ovim. Istina je, polaganje zakletve jeste svečan čin, pre svega, za onoga ko polaže zakletvu, ali taj neko mora da zasluži da to bude svečani čin i onih pred kojima se zakletva polaže. Svečan čin nije samo lepo odelo, lepa kravata i – ''majke mi'' i ''časti mi''.
Ne, svečani čin, dame i gospodo, obavezuje, zakletva obavezuje ministre i Vladu Republike Srbije da će poštovati Ustav Republike Srbije, pre svega, da će poštovati zakone Republike Srbije, da neće otimati, krasti, pljačkati od građana Republike Srbije, da će građanima Republike Srbije omogućiti nova radna mesta, a ne otimati ona koja već imaju, da će penzionerima Republike Srbije omogućiti pristojne penzije, odnosno penzije od kojih može pristojno da se živi, da će voditi računa o svim građanima Srbije, a ne samo o sebi lično i o svojim najbližim stranačkim, zaslužnim, radnicima, zbog kojih, a to smo već govorili, osnivate agencije, komisije itd, da biste ih lepo udomili i smestili.
Dame i gospodo, predlažem da ovaj amandman prihvatite, jer ovakva zakletva obavezuje ministre.
Samo da neko ne postavi pitanje koje je postavljeno kada se govorilo o amandmanu gospodina Nenada Čanka, koji bi, u kombinaciji s našim amandmanom, mogao da bude primenjen. Znači, da nema zakona koji bi naterao ministre da odgovaraju; u onom slučaju se govorilo o imovinskoj odgovornosti, a u ovom će se, verovatno, govoriti o nekoj drugoj odgovornosti.
To je, prosto, neverovatno. Svaki zakon, dame i gospodo, pa i Krivični zakonik Republike Srbije, važi i za ministre, pre svega, za ministre.
Pitanje odsutnom ministru. Gospodine Milane Markoviću, ministre za državnu upravu, a dopalo mi se ono što reče gospodin Nikolić, ''protiv lokalne samouprave'', dajete li časnu reč da ćete poštovati član 111. Zakona o lokalnoj samoupravi i staviti van snage akt kojim je nezakonito potpredsednik Skupštine Zoran Alimpić izabran za predsednika Skupštine grada Beograda?
Gospodine Albijaniću, ja bih vas zamolila, evo, skloniću se načas sa govornice, da mi pročitate gde piše da vi, kao predsedavajući, kada sam podigla Poslovnik, možete da kažete - narodni poslanik se prepoznao u diskusiji.
Gospodine Albijaniću, ja vama sa mesta vrlo često kažem - ne lupaj Mićo, nisi u pravu Mićo, ne laži Mićo, i vi to ne iznosite odavde, sa tog mesta. To što vam kažem s mesta, evo, tvrdim vam da to nisam rekla.
Gospodine Albijaniću, vodite računa, uzdržavajte se ubuduće od komentara. Tačno je, pozivam se na član 101, ali ja sam ta koja treba da kaže na koji član se pozivam.
Član 101. kaže: ''Ukoliko se narodni poslanik u svom izlaganju na sednici Narodne skupštine uvredljivo izrazi o poslaniku iz druge poslaničke grupe, navodeći njegovo ime i prezime, ili funkciju, odnosno pogrešno protumači njegovo izlaganje, narodni poslanik na koga se izlaganje odnosi ima pravo na repliku''.
Po ovom osnovu, gospodine Albijaniću, repliciram i sada mi vratite vreme, jer tek sada počinjem.
Hvala.
Dakle, kolega Vučićević se javio po amandmanu da bi pokušao da odbrani neke članove Vlade. Naravno, zna se da se njegova odbrana odnosi isključivo na Velimira Ilića. To je njegovo pravo, on je njegov ministar, ali je neverovatno koliko je potpuno nesuvislih rečenica kolega ovde izgovorio a da vi, gospodine Albijaniću, niste reagovali, jer ste pratili, valjda, šta vam ko iz klupe dobacuje, a vaše je da slušate narodnog poslanika i da mu nakon njegovog izlaganja, a ne u toku izlaganja, skrenete pažnju ili ga, eventualno, opomenete, ako je rekao nešto što nije u skladu sa Poslovnikom.