Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice <a href="https://otvoreniparlament.rs/poslanik/8286">Vjerica Radeta</a>

Vjerica Radeta

Srpska radikalna stranka

Govori

Dame i gospodo poslanici, govorim po članu 225. stav 1 - narodni poslanik ima pravo da bude obavešten o svim pitanjima potrebnim za vršenje funkcije narodnog poslanika.
Svakako da su svi narodni poslanici koji su ovde u sali vrlo zainteresovani da saznaju neke detalje, evo kada smo već pomenuli Cijinog majora Grujicu Spasovića, sasvim slučajno je gospodin Todorović pomenuo njegovo ime i ne znam zašto je nekome palo na pamet da ga brani, da brani neodbranjivo.
Tačno je da je dr Vojislav Šešelj izdao knjigu ''Cijin major Grujica Spasović''. Ta knjiga, između ostalog, sadrži komplet sudski spis, s obzirom da je gospodin Vojislav Šešelj, koji je inače uvek pre svih iznosio činjenice, pogotovo o funkcionerima DOS-a, evo juče smo bili svedoci kada je ministar Velja Ilić pominjao Morović, pijanke Nataše Mićić itd, Vojislav Šešelj je o tome govorio 2001. godine i tada su svi reagovali otprilike kako je sada, sigurna sam potpuno nezlonamerno, kolega ovde reagovao.
Dakle, trebalo bi da imate svest o tome da ono što kažemo mi iz SRS, makar vam se u tom momentu i učinilo da nije istina, vrlo brzo ćete se uveriti da to jeste istina i ovako, s vremena na vreme, kao Velja Ilić, kada ga naljuti Dragan Đilas, mada se ovde odnosilo na neke druge, ali vidim danas u novinama da su ga u stvari naljutili Boris Tadić i Đilas, ali o tome ću govoriti kada on bude ovde prisutan.
Dakle, taj Cijin major, Grujica Spasović, tužio je prof. dr Vojislava Šešelja za klevetu, za uvredu, zato što je iznosio činjenice o njemu i naravno da je taj sudski spor izgubio, kao što ga je izgubio i Nebojša Čović, i Dušan Mihajlović i svi oni koje je Vojislav Šešelj na konferencijama za novinare i sa ovog mesta javno prozivao, kao što to mi danas radimo, sigurna sam neuspešnije nego što je to radio dr Vojislav Šešelj, ali ipak dosta smo od njega naučili i nemamo nikada problem da sa ovog mesta i sa bilo kog javnog mesta iznesemo ono što znamo da je istina.
Nikada ne lažemo, ne zbog vas, nego zbog građana Srbije. Zato nam građani Srbije veruju i zato građani Srbije veruju i znaju da je Grujica Spasović, alkoholičar, Cijin major.
Član 87. Poslovnika - na sednicama Narodne skupštine, pored narodnih poslanika, učestvuju članovi Vlade, ovlašćeni predstavnici drugih predlagača zakona i sekretar Republičkog sekretarijata za zakonodavstvo, kao i druga lica koja predsednik Narodne skupštine pozove.
Kada sam se javljala po Poslovniku, povod je bio to što gospodin Velimir Ilić nije jedan duži period bio u ovoj sali. Tačno ste rekli, gospodine Iliću, da je Skupština radila, da bi ovo bilo sve završeno na vreme.
Dakle, vi gospodine Iliću, ne smete na taj način da se obraćate narodnim poslanicima, mi vama možemo. I nije tačno da je Skupština kriva za nerad Vlade, a onoliko koliko je kriva Skupština, krivi ste vi kao jedan od koalicionih partnera u Vladi Republike Srbije, koja nije dozvolila konstituisanje Skupštine i normalan rad Skupštine ni do današnjeg dana.
Jer, složićete se da je Srbija još uvek u neustavnom stanju, još uvek vi iz Vlade niste Narodnoj skupštini dostavili određene zakonske predloge koje ste bili u obavezi, a još uvek ste u obavezi, prema Zakonu o sprovođenju Ustava, ali tu je osim Vlade i osim Borisa Tadića, rekla bih, najodgovorniji Oliver Dulić, ali o tome ćemo drugi put.
Gospodine Mrkonjiću, s obzirom da je počela rasprava o svim ovim predlozima, nije da mi je žao gospodina Ilića i da će samo on ovde da dobija packe zbog nerada Vlade ili njegovog ministarstva, ne raspravljamo mi samo o predlozima koje ovde predstavlja gospodin Velimir Ilić.
Vi ste, gospodo iz skupštinske većine, a evo danas vas je sedam u sali, neka kamera okrene, neka vide građani Srbije, prihvatili opet da spojite babe i žabe u jedinstvenu raspravu i u obavezi su ovde, pored gospodina Velimira Ilića, da sede gospođa Aleksandra Smiljanić, ministar, i gospodin Cvetković, takođe ministar. Mi ne govorimo samo o predlozima vezanim za železnicu, nego i o onim predlozima koje predstavljaju ovo dvoje ministara.
Vas, gospodine Iliću najlepše molim, znam da vi imate ovako, da ne kažem, kratak fitilj, tako se to u narodu kaže, i da vi imate problem sa komunikacijom i sa narodnim poslanicima, i sa novinarima, i sa javnošću uopšte, nemojte da napuštate salu zato što su vas iznervirali Dedijer, Boris Tadić i Đilas, nego kažite građanima Srbije ovo što ste izjavili jednim novinama.
Molim vas, samo još 15 sekundi. Kaže Velja Ilić - visoki funkcioner DS u Vladi, preko svoje firme iz Holandije, sa jednim od bosova duvanske mafije, koji je u zatvoru, hoće da kupi hotel u Sokobanji. E da vidimo šta će da rade kad im Velja sve to pokaže crno na belo.
Gospodine Velimire Iliću, u obavezi ste da građanima Srbije, da ovom parlamentu kažete, ako je ovo tačno, da kažete o kome se radi, a ako nije tačno, onda takođe da kažete da ste se šalili.
Drugi deo priče je, gde je vama moral da sedite sa nekim u Vladi koga ste opisali u jednim novinama iz žutog lopovskog preduzeća.
Dakle, insistiram na vašem odgovoru, morate kao narodnom poslaniku i Skupštini da odgovorite na ovo pitanje.
Dame i gospodo poslanici, član 87. Poslovnika - na sednicama Narodne skupštine, pored narodnih poslanika, učestvuju članovi Vlade, ovlašćeni predstavnici drugih predlagača zakona i sekretar Republičkog sekretarijata za zakonodavstvo, kao i druga lica koja predsednik Narodne skupštine pozove.
Zaista je nedopustivo, a pogotovo nerazumljivo od strane poslanika koji podržavaju Vladu Republike Srbije da dozvoljavaju da ministri Vojislava Koštunice na ovaj način ponižavaju Narodnu skupštinu.
Pre sat i po vremena sam tražila da, gospodine Mrkonjiću, poštujete ovaj član Poslovnika, da se pozovu ministri koje je Vlada odredila da ovde predstavljaju predloge zakona.
Pored gospodina Velimira Ilića, koji ovde sedi, ovde treba da budu gospodin Cvetković i gospođa Aleksandra Smiljanić. Niti ste nam rekli da li ste ih pozvali, niti ste nam rekli zašto ih nema.
Mislim da takav odnos članova Vlade Republike Srbije prema ovom parlamentu je zaista nedopustiv i posle se čudimo zašto novine pišu o narodnim poslanicima ovo ili ono, kada mi sami sebi dozvoljavamo da nas na ovaj način omalovažavaju, da vređaju dostojanstvo Narodne skupštine ministri Vojislava Koštunice.
Zaista očekujem, gospodine Mrkonjiću, a očekujem i od gospodina Olivera Dulića, koji pretpostavljam negde prati rad ovog parlamenta, pošto on očigledno ima mnogo prečih poslova nego što je onaj koji mu je prevashodni, insistiram, još je malo vremena do pauze u prepodnevnom radu, insistiramo mi iz SRS-a da u popodnevnom radu budu prisutni svi ministri, koje nismo mi tražili, Vlada ih je odredila da budu ovde predstavnici Vlade kao predlagača.
Nije to nikakva naša volja, nikakav hir, jednostavno Vlada mora da pošalje gospodina Cvetkovića, a znamo mi zbog čega on neće ovde da dođe.
Neće zato što zna da ćemo njega da pitamo od čijih para ima nameru da isplati eventualno 2,5 miliona evra koje je obećao za prodaju srpskih glava i da mu poručimo da narodnim parama ne sme na taj način da se ponaša, da kažemo građanima Srbije šta sve za ta 2,5 miliona može u Srbiji da se uradi, koliko obdaništa, koliko novih radnih mesta, koliko plate mogu da se povećaju, i da poručimo Vladi Vojislava Koštunice i Borisu Tadiću - nema u Srbiji više duša za prodaju.
Sve što je bilo za prodaju već je kupljeno. Kupili su vas Amerikanci, Soroš, Šiptari, Englezi, ostali su časni i pošteni, koji nikada i ni za koje pare neće prodati nijednog Srbina.
Dame i gospodo narodni poslanici, gospodin Mrkonjić me podseti da treba da kažemo koji član Poslovnika reklamiramo, u skladu sa onim što je gospodin Dulić rekao u četvrtak; citiram, član 226: "Narodni poslanik ima pravo da traži obaveštenja i objašnjenja od predsednika Narodne skupštine, predsednika odbora Narodne skupštine, ministara i funkcionera u drugim republičkim organima i organizacijama o pitanjima iz okvira prava i dužnosti ovih funkcionera, iz nadležnosti organa na čijem se čelu nalaze, a koja su mu potrebna za ostvarivanje funkcije narodnog poslanika."
(Predsedavajući: Zahvaljujem gospođi Radeti.)
Dakle, pitanja koja ću ja ovde postaviti odnose se upravo na predsednika Narodne skupštine, na predsednika Vlade, na predsednika skupštinskog odbora i na ministra u Vladi Srbije gospodina Milana Markovića. Mislim da ne moramo da naglašavamo kakva je anarhija u lokalnoj samoupravi, od kada je i ona prethodna Koštuničina vlada i ova sad na vlasti u Srbiji. Naravno, u jednom delu to je posledica lošeg Zakona o lokalnoj samoupravi, o kojem smo mi svojevremeno govorili. S druge strane, radi se o zloupotrebama položaja određenih funkcionera, o apsolutnom nepoštovanju Ustava, Ustavnog zakona, zakona, Poslovnika. Takva anarhija kakva je sada u lokalnim samoupravama jednostavno nije zapamćenja.
Podsetiću vas da je u deset opština uvedena prinudna uprava, da su odavno istekli rokovi od kada je predsednik Skupštine, gospodin Dulić, trebalo da raspiše izbore. Naravno, o tome nema ni govora zato što se u svim tim opštinama postavi prinudni organ, koji je iz vladajućih stranaka na republičkom nivou, i to je zapravo izborna krađa.
To što radi Vlada Republike Srbije je izborna krađa, jer ne može Vlada Republike Srbije na neodređeno vreme da postavlja privremeni organ iz stranaka koje su vladajuće na republičkom nivou, ako je na lokalnom nivou sasvim drugačija situacija i drugačiji odnos snaga. Zapravo, predsednik Skupštine mora, u skladu sa zakonom, da raspiše izbore i da se uspostavi normalna vlast u tim opštinama.
S druge strane, imamo situaciju u opštinama gde je očigledna krađa i kupovina mandata. Imamo to u Staroj Pazovi, imamo u opštini Ruma. Naravno, tu se ministar u Vladi Republike Srbije otvoreno stavlja na stranu onih koji nisu u pravu. Ministar lokalne samouprave se dopisuje sa nekim virtuelnim predsednicima opštine, umesto da donese odgovarajuće rešenje. Zna se kako se, kada se dobije rešenje, postupa sa pravom žalbe, sa pravom upravne tužbe i tako dalje.
Naravno, ovu vladu ništa od toga ne interesuje. Uostalom, Srbija je u neustavnom stanju već više meseci.
Dakle, Srbija se nalazi u neustavnom stanju a direktno odgovorni za to stanje su Boris Tadić, Vojislav Koštunica i Oliver Dulić. Oliver Dulić, kao predsednik Skupštine, nije smeo da dozvoli da Skupština krene ovim tokom i da mi sada već danima ili nedeljama raspravljamo o nekom dnevnom redu sa 32 tačke, u odnosu na ono što nam je ustavna obaveza, rekla bih, nebitne tačke dnevnog reda.
Ustavna obaveza je bila da već do sada imamo i zakon o Ustavnom sudu i Ustavni sud. Da smo to završili blagovremeno, onda bismo mnogo lakše razrešili ovaj problem koji je nastao u Skupštini grada Beograda.
Mi sada nemamo, nažalost, drugu mogućnost, osim da javnost Srbije obaveštavamo o tome kako se na najgrublji mogući način skupštinska većina u Skupštini grada Beograda poigrala sa Ustavom, sa zakonom i sa Poslovnikom.
Podsećam da su u Skupštini grada Beograda konkretno predstavnici DS-a i DSS-a napravili neku neverovatnu trgovinu; kada je došlo do situacije da je mandat gradonačelnika prestao po jednom od načina predviđenih Poslovnikom i zakonom, oni su se dogovorili da naprave nekakvu rokadu, da promene predsednika Skupštine grada Beograda zato što predsednik Skupštine obavlja funkciju gradonačelnika u situaciji kada gradonačelnika nema.
Naravno, ne interesuje nas srpske radikale koliko su DSS i Vojislav Koštunica sebi dozvolili da ih ponize Boris Tadić i Demokratska stranka. To je njihova interna stvar. Ono na čemu mi insistiramo jeste primena zakona, primena Poslovnika gradske skupštine. U obavezi su bili da toga dana kada su birali novog predsednika Skupštine omoguće svim odborničkim grupama, a mi govorimo u ime odborničke grupe SRS, kojoj je, kao i ostalima, bilo onemogućeno da kandiduje svog kandidata za mesto predsednika Skupštine. Niko ne može unapred da zna da li će neki kandidat da ima većinu ili neće. Hvala. Nastaviću ponovo.
Gospodine Mrkonjiću, bojim se da vam Oliver Dulić više neće dozvoliti da vodite Skupštinu zato što ne poštujete ono što je on u četvrtak ovde rekao, a to je da narodni poslanici po Poslovniku mogu da govore samo tri minuta. To je od četvrtka, a u Poslovniku je otkako postoji Poslovnik.
Podsećam vas da želim da govorim po članu 226. a on glasi...
(Predsedavajući: Nemojte ga citirati, molim vas.)
Dozvolite, ja poštujem Poslovnik, gospodine Mrkonjiću, i to je moja obaveza.
Dakle, član 226: "Narodni poslanik ima pravo da traži obaveštenja i objašnjenja od predsednika Narodne skupštine, predsednika odbora Narodne skupštine, ministara i funkcionera u drugim republičkim organima i organizacijama o pitanjima iz okvira prava i dužnosti ovih funkcionera, iz nadležnosti organa na čijem se čelu nalaze, a koja su mu potrebna za ostvarivanje funkcije narodnog poslanika".
Kao narodni poslanik, tražim pre svega od kolege Palalića, koji je, vidim, došao, eno ga u poslednjoj klupi... Obećao je gospodin Palalić u sredu, a pominjem ga imenom i prezimenom zato što je predsednik Odbora za lokalnu samoupravu... Obećali ste, gospodine Palaliću, u sredu, kada smo otvorili temu zloupotrebe u Skupštini grada Beograda, da ćete istog dana sazvati sednicu Odbora. Niste to uradili. Naravno, vi čekate da dobijete signal od nekoga ko će to da vam naredi, kao što ste u Skupštini grada dozvolili da vas DS ponizi, što je vaš problem, i zato što nemate saglasnost od Demokratske stranke pokušavate da ponizite narodne poslanike. Mi srpski radikali ni vama, ni bilo kome to nećemo da dozvolimo, zato što ponižavanje narodnih poslanika znači ponižavanje građana koji su narodne poslanike birali.
Podsećam vas, gospodine Palaliću, dame i gospodo poslanici, da se u Skupštini grada Beograda desio skandal, pravno nasilje, da se desilo da je skupštinska većina na najgrublji mogući način, iako upozorena, prekršila i Ustav, i zakone i Poslovnik i da su izabrali predsednika Skupštine, što zapravo znači gradonačelnika, a da nisu omogućili svim odborničkim grupama da daju svoje kandidate za mesto gradonačelnika. Obaveza je predsednika parlamenta, nadamo se da će bar tu obavezu da ispuni, još nekoliko dana mu je rok, da raspiše izbore za gradonačelnika. Hvala. Pišite mi ponovo po Poslovniku.
Dame i gospodo narodni poslanici, član 100. Poslovnika: "Narodnom poslaniku koji želi da govori o povredi ovog poslovnika predsednik Narodne skupštine daje reč odmah po završenom izlaganju prethodnog govornika.
Narodni poslanik je dužan da navede koja je odredba Poslovnika po njegovom mišljenju povređena, da je citira i obrazloži u čemu se sastoji povreda, s tim što može govoriti najduže tri minuta, pri čemu se ne računa vreme potrebno za citat. Predsednik Narodne skupštine je dužan da nakon toga da objašnjenje.
Ako i posle objašnjenja predsednika Narodne skupštine narodni poslanik ostane pri tvrdnji da je Poslovnik povređen, Narodna skupština će, bez pretresa, odlučiti o tom pitanju u danu za glasanje."
Dakle, kao što vidite, gospodine Mrkonjiću, nigde nije ostavljena mogućnost predsedavajućem ili predsedniku da određuje da li narodni poslanik treba ili ne treba da citira član Poslovnika koji reklamira, već je stav 2. člana 100. izričit i narodni poslanik je u obavezi da to uradi, kao što je predsedavajući, po stavu 3. ovog istog člana, u obavezi da da odgovor na primedbu narodnog poslanika.
Ja pretpostavljam i mi, naša poslanička grupa, da vi, gospodine Mrkonjiću, nemate ovlašćenja, a pogotovu pretpostavljamo da se vaše mišljenje razlikuje od mišljenja predsednika parlamenta, kada je u pitanju ovaj skandal koji se desio u Skupštini grada Beograda, pa je poslanička grupa SRS mene ovlastila da kažem, u ime svih poslanika koji su do sada govorili i koji će u narednom periodu govoriti o Poslovniku, pošto nismo imali odgovor, da se evidentira da smo nezadovoljni time što nismo imali odgovor i da tražimo da se Skupština u danu za glasanje izjasni o svakoj našoj dosadašnjoj i budućoj povredi Poslovnika.
Sada ponovo citiram, ali član 226. koji je osnov moga javljanja: "Narodni poslanik ima pravo da traži obaveštenje i objašnjenja od predsednika Narodne skupštine i predsednika odbora Narodne skupštine, ministara i funkcionera u drugim republičkim organima i organizacijama, po pitanjima iz okvira prava i dužnosti ovih funkcionera i iz nadležnosti organa na čijem se čelu nalaze, a koja su mu potrebna za ostvarivanje funkcije narodnog poslanika."
Ja sam malopre rekla od koga sam sve tražila odgovor, odnosno komentar u vezi sa ovim što mi ceo dan govorimo, i već smo i prošle nedelje govorili, o ovom skandalu u Skupštini grada Beograda.
Malopre je gospodin Palalić, kao predsednik skupštinskog odbora, dakle, otprilike četiri-pet dana nakon što je prvi put prozvan i upozoren da je u obavezi... Sedam dana, hvala, gospodine Todoroviću. Dakle, pre sedam dana upozoren je da mora da reaguje u skladu sa Poslovnikom.
Gospodin Palalić nas sada obaveštava da je on o krizi u Rumi i o ovom slučaju u Beogradu zatražio mišljenje od ministra i od nekih drugih nadležnih organa, ne znam koji su.
Moram da vas podsetim, kolega Palaliću, da kriza u Rumi i skandal zbog kršenja Ustava, zakona, Poslovnika, Statuta Beograda, ovo što se desilo u Beogradu, uopšte nije isto.
Problem u Rumi, koji je izazvala Demokratska stranka i njihov ministar Milan Marković i činjenica da taj problem treba da se razreši... (Mikrofon je isključen.)
(Predsedavajući: Izvinjavam se, gospođo Radeta, hteo sam da vas opomenem gongom.)
Hvala, toliko sam se sekirala, prijaviću se ponovo po Poslovniku, još nisam završila.
Dame i gospodo narodni poslanici, član 226. glasi: "Narodni poslanik ima pravo da traži obaveštenja i objašnjenja od predsednika Narodne skupštine, predsednika odbora Narodne skupštine, ministara i funkcionera u drugim republičkim organima i organizacijama o pitanjima iz okvira prava i dužnosti ovih funkcionera, iz nadležnosti organa na čijem se čelu nalaze, a koja su mu potrebna za ostvarivanje funkcije narodnog poslanika".
Zaista je neverovatno, gospodine Mrkonjiću, da već dva sata pokušavamo da dobijemo odgovor od nadležnih, shodno članu 226. Poslovnika, a da se niko od nadležnih ne oglašava da nam da odgovor na pitanje. Mi smo prinuđeni da, sve dok ne dobijemo odgovor na pitanje vezano za skandal i najgrublje kršenje zakona u Skupštini grada Beograda, tražimo javno objašnjenje od nadležnih.
Jedan od nadležnih je gospodin Palalić, koji je malopre rekao da je on pismeno zatražio mišljenje ili ne znam šta već od gospodina ministra Milana Markovića. Sada gospodina Palalića ponovo prozivam i kažem mu da on nema šta da se dopisuje sa ministrom, pogotovo kada mi znamo kakav odgovor će ministar da dostavi, već gospodin Palalić treba pod hitno da zatraži iz Skupštine grada stenogram sa sednice gradske skupštine od 8. oktobra 2007. godine i da pozove Milana Markovića da ostavi sve obaveze, da dođe u Narodnu skupštinu, da dođe u nadležni Odbor za lokalnu samoupravu i da narodnim poslanicima direktno odgovara na pitanja. Tako treba da radi, gospodine Palaliću, trenutno odsutni predsednik ovog odbora.
Zašto mi ne možemo da dobijemo stenograme sa te sednice od 8. oktobra? To je bar jasno. Kažu, treba da autorizuju svoje visokoumne misli neki učesnici u ovoj sednici. Mi imamo deo stenograma koji se odnosi na izlaganje gospodina Todorovića. Iz njegovog odgovora možete da razumete šta je onaj prethodni, a to je izvesni gospodin Belić, kao najstariji predsedavajući u to vreme... Kaže Dragan Todorović - gospodine Beliću, to se podrazumeva, član 8. i član 9; mislim da sam dobro čuo, gospodine Beliću, vaš poziv da smo ušli u proceduru predlaganja kandidata za predsednika Skupštine grada Beograda. Pozvali ste sa govornice - da li ima predloga, da li još neko ima predlog za predsednika Skupštine? Pročitao bih vam član 8. koji kaže: "Kandidata za predsednika skupštine može predložiti najmanje 20 odbornika".
(Predsedavajući: Molim vas, završite, isteklo vam je vreme.)
Molim vas, ponovo me prijavite, tek sam počela da citiram.
Gospodine Duliću, ne znam od kog člana da počnem citiranje i kako ćete vi, poštujući član 100, da pratite ovo što imam nameru da kažem. Najpre moram da vam kažem da ste prekršili član 104. i to ste sada pre minut učinili. Sada moram da nađem član 104, pa da vam pročitam: "Narodni poslanici su dužni da poštuju dostojanstvo Narodne skupštine."
Vi ste narodni poslanik i morate da poštujete dostojanstvo Narodne skupštine. Morali ste gospodinu Draganu Todoroviću da dozvolite, odnosno da ga pozovete da sa ovog mesta, radi stenograma, radi javnosti, radi svih poslanika... Pa, pitajte poslanike u poslednjim redovima da li su čuli kakva je bila komunikacija između vas i gospodina Dragana Todorovića, niko nije čuo.
Dakle, nema te vrste komunikacije u Poslovniku, gospodine Duliću. Kada poslanik kaže da nije zadovoljan, da vam znak iz klupe, sa mesta da nije zadovoljan, vi morate da ga pozovete da sa govornice objasni zbog čega nije zadovoljan. Da ste to dozvolili gospodinu Todoroviću, on bi vam rekao da ste vi dobili dezinformaciju i da je bila takva tišina u sali u momentu kada je poslanik govorio po tom nepostojećem članu da je to bilo zaprepašćujuće. Dakle, uopšte nije bilo buke. Vi ste dezinformisani i to je sada problem.
Sledeće, sada ponovo citiram član 225. stav 1: "Narodni poslanik ima pravo da bude obavešten o svim pitanjima potrebnim za vršenje funkcije narodnog poslanika."
Zatim citiram član 226: "Narodni poslanik ima pravo da traži obaveštenja i objašnjenja od predsednika Narodne skupštine, predsednika odbora Narodne skupštine, ministara i funkcionera u drugim republičkim organima i organizacijama, o pitanjima iz okvira prava i dužnosti svih funkcionera, iz nadležnosti organa na čijem čelu se nalaze, a koja su mu potrebna za ostvarivanje funkcije narodnog poslanika."
Vidite kako vi, gospodine Duliću, produžavate rad po Poslovniku, zato što nas terate da citiramo nešto što svaki poslanik ima ispred sebe. Sasvim je dovoljno da se navede član Poslovnika, ali dobro, mi poštujemo ovo što ste vi od nas tražili.
Dakle, nije tačno ovo što ste rekli. Nikada nisam dozvolila da vam iz klupe kažem da li sam zadovoljna ili nisam, svaki put sam insistirala da izađem. Da li ste tu sedeli vi ili neko od potpredsednika, svaki put sam izašla i rekla zbog čega nisam zadovoljna, da bi narodni poslanici u danu za glasanje znali da se opredele koje dugme će da pritisnu.
Drugo, uzećemo stenogram ili uzmite sami stenogram, kada ste započeli današnju sednicu rekli ste da ćete striktno poštovati član 100. i tražiti od svakog narodnog poslanika da pročita član na koji se poziva. Jasno ste to rekli.
Vezano za član 225. i 226, vi ste to pokušali da pretvorite u poslaničko pitanje. To nisu poslanička pitanja. Ima i toga, gospodine Duliću, ali ovo što se desilo, ovaj kriminal u Skupštini grada Beograda, pa neustavno stanje u zemlji, zahvaljujući Koštunici i Tadiću, pa juče zabrana da osam hiljada radnika Robnih kuća dođe pred Skupštinu Srbije, to nisu poslanička pitanja i ne mogu da čekaju odgovor na poslaničko pitanje.
Nemojte slučajno da se poigrate da ovo izbrišete iz ovog novog poslovnika. Mi moramo u momentu da reagujemo.
Član 199. stav 1: "Poslanička pitanja postavljaju se, po pravilu, pošto Narodna skupština okonča rad po svim tačkama dnevnog reda Narodne skupštine. Pored toga, može bez pretresa odrediti drugo vreme za postavljanje poslaničkih pitanja."
Dakle, po pravilu, pošto Narodna skupština okonča rad po svim tačkama dnevnog reda.
Pitanje za vas, gospodine Duliću, od kada ste predsednik Narodne skupštine, koliko puta smo na dnevnom redu imali, po završetku svih tačaka, tačku - poslaničko pitanje? Tvrdim, nijedanput.
Gospodine Duliću, stav 4. člana 100. kaže: "Ako i posle objašnjenja predsednika Narodne skupštine narodni poslanik ostane pri tvrdnji da je Poslovnik povređen, Narodna skupština će bez pretresa odlučiti o tom pitanju u danu za glasanje."
Dakle, nema pitanja kao što vi postavljate, jeste li zadovoljni ili niste zadovoljni, nego narodni poslanik mora, ovo jeste nedorečena forma ovog propisa, ali narodni poslanik mora sa ovog mesta da kaže da li ostaje pri tvrdnji. To je moja tvrdnja.
Niste dali gospodinu Todoroviću objašnjenje vezano za ovo stanje u Skupštini grada nelegalno, nezakonito, neustavno, niste odgovorili na konkretno i direktno pitanje gospodina Todorovića da li ćete raspisati izbore za gradonačelnika, jer vas na to obavezuju i Ustav i zakon.
Kada ste odgovarali meni, gospodine Duliću, pokušali ste da omalovažite mene kao narodnog poslanika i da potcenite moju inteligenciju, obrazlagali ste član 199. stav 2. a ja sam reklamirala član 199. stav 1. Gospodine Duliću, najlepše vas molim da pratite rad ovog parlamenta i da vodite računa o tome da, bar što se nas iz SRS tiče, ne može nijedno slovo a kamoli jedna reč da nam promakne.
Malopre ste rekli da nećete dozvoliti da se za ovom govornicom pominju reči lopov, lopovčina, kriminalac itd. zato što ćete da čuvate ugled Narodne skupštine. Gospodine Duliću, ako za nekoga postoji osnovana sumnja ili narodni poslanik ima saznanja da je proneverio neke pare, da je ukrao nešto, da je uništio neko preduzeće, narodni poslanik može i mora da ga nazove pravim imenom, da kaže da je lopov, da kaže da je kriminalac, i vi to ne možete da zabranite.
Ako hoćete da čuvate dostojanstvo Narodne skupštine, gospodine Duliću, onda povedite računa da prestane ovo neustavno stanje u Narodnoj skupštini, jer vi od samog početka ne poštujete Ustav. Još uvek nisu ispunjene obaveze iz Ustavnog zakona, a vas to baš briga.
Još samo jedna rečenica. Vidite, pošto ste jutros izašli na početku sa jednim potpuno nepotrebnim monologom, izazvali ste to da mi, umesto da raspravljamo o dnevnom redu, već sat i po vremena vas upozoravamo na povrede Poslovnika.
Član 225, stav 1: "Narodni poslanik ima pravo da bude obavešten o svim pitanjima potrebnim za vršenje funkcije narodnog poslanika."
Član 226, odnosi se na vas, gospodine predsedniče Skupštine: "Narodni poslanik ima pravo da traži obaveštenja i objašnjenja od predsednika Narodne skupštine, predsednika odbora Narodne skupštine, ministra i funkcionera u drugim republičkim organima i organizacijama o pitanjima iz okvira prava i dužnosti ovih funkcionera iz nadležnosti organa na čijem se čelu nalaze, a koja su mu potrebna za ostvarivanje funkcije narodnog poslanika."
(Predsednik: Izvolite. Imate tri minuta.)
Sada ćemo tačno po Poslovniku. Dakle, gospodine Duliću, od vas zahtevam da tražite od Dragana Jočića, ministra policije, da nas u najkraćem mogućem roku obavesti o jednom događaju koji se desio noćas u Šapcu.
Juče je narodni poslanik Srpske radikalne stranke gospodin Srboljub Živanović ovde, u okviru ovih tačaka dnevnog reda koje su se odnosile na neke sporazume, vezano za korupciju, govorio o korupcionaškim aferama u Šapcu, pominjao je nekoliko firmi iz Šapca, pominjao je imena nekoliko tajkuna iz Šapca, iznosio je neke činjenice koje je on kao narodni poslanik imao. Noćas u tri sata neko ga je zvao na kućni telefon i pretio mu. Neko ga je pozvao, on naravno ne zna, niti može da tvrdi da je to neko od tih ljudi koje je juče pominjao, ali čini nam se logičnim da jeste. Dakle, zvao, pretio, psovao i nekoliko puta u toku noći ga uznemiravao.
Dakle, molim vas da kao predsednik Narodne skupštine zaštitite integritet svakog narodnog poslanika, da od gospodina Jočića tražite hitnu reakciju i da narodne poslanike o tome obavestite. To je naše pravo, a ovo sam iznela pre svega zbog javnosti, da građani Srbije znaju kako se pokušavaju narodni poslanici sprečiti da iznose činjenice o nekim alarmantnim stanjima u našem društvu i u našoj državi. Nažalost, korupcija, tajkuni, korupcionaška vlada, to je ono što hara Srbijom, to je ono što razara Srbiju i tome mora da se stane na put.
Poslanici Srpske radikalne stranke apsolutno su spremni da se suprotstave svakoj kriminalnoj radnji i svakom kriminalnom poslu u državi. Naravno, to ćemo raditi kada budemo vlast, a do tada ćemo redovno obaveštavati javnost i nadležne organe. Ovde ima mesta i za reakciju javnog tužioca.
Dakle, mi srpski radikali ne tražimo nikakvu milost, niti se plašimo takvih pretnji, mi smo spremni svakog svog narodnog poslanika da zaštitimo, ali to je naša stranačka stvar, a vaša državna obaveza je da to učinite.
Dame i gospodo, član 104. stav 2: "Narodni poslanici dužni su da se jedni drugima obraćaju sa uvažavanjem."
Kolega Vuković, ako sam dobro zapamtila prezime, malopre nije poštovao odredbu ovog člana, a vi, gospodine predsedniče Skupštine, niste reagovali. Bili ste u obavezi, pogotovo posle onog jutrošnjeg monologa kako ćete strogo da se držite odredaba ovog poslovnika.
Nedopustivo je, kolega, vaše ponašanje, vaš komentar. Ja znam, naravno, da ste svi vi zasenjeni znanjem iz ekonomije naše drage koleginice Jorgovanke Tabaković, da vi imate kompleks njenog pojavljivanja na ovom mestu, ali tu zaista ne možemo da vam pomognemo. Neverovatno je da je vas povredilo to ili da ste shvatili da je to ironično zato što je koleginica Jorgovanka rekla "drage moje kolege". Ja vrlo često sa ovog mesta takođe kažem "drage moje kolege" i zaista ničeg ironičnog u tome nema.
Znate, razlika između nas i vas jeste u tome što mi srpski radikali ne znamo da mrzimo. Vi mrzite još od 5. oktobra 2000. godine, vi žalite za 6. oktobrom i to pokazujete čak i na taj način. U najmanju ruku, vaše ponašanje je nedžentlmensko.
Pošto gospodin predsednik Skupštine u popodnevnom delu sednice očigledno nema nameru da primenjuje Poslovnik, ja ću da rizikujem sada potpuno svesno da povredim stav 2. člana 104. Poslovnika pa da vama direktno, kolega, kažem da Jorgovanka Tabaković nosi dokumentaciju u torbi, ima mnogo znanja, kao što ste videli, i u glavi, a to što vi imate veliku glavu ne znači da imate i veliki mozak.
Gospodine Albijaniću, da vam pročitam stav 1. člana 225. da više ne pravite probleme narodnim poslanicima koji po tom članu izlaze: "Narodni poslanik ima pravo, da bude obavešten o svim pitanjima potrebnim za vršenje funkcije narodnog poslanika." Ja kao narodni poslanik ne mogu da vršim dovoljno dobro svoju funkciju, ukoliko ne budem čula sve što gospodin Dragan Todorović meni kao narodnom poslaniku sa ove govornice želi da poruči. Tako je.
Gospodine Albijaniću, odakle vama moralno pravo da kada je gospodin Todorović pomenuo ime Zorana Đinđića kažete - nemojte tako da se ophodite prema mrtvim ljudima.
Zar vi niste, gospodine Albijaniću, onaj što je mahao sa balonima na dan sahrane gospodina Miloševića? Da li gospodin Milošević može da odgovori na ono što vi za njega govorite? Sramota i bruka.
Što se tiče kriminala iz vremena Vlade Zorana Đinđića, znate, vi morate da se pomirite sa jednom činjenicom: Zoran Đinđić je bio javna ličnost, funkcioner, predsednik Vlade, i o takvim ljudima mora da se govori posle njihove smrti, i ono šta ko ima da kaže... A, ja se sećam da sam se zgražavala nad nemoralom članova DS-a u vreme kada je umro Zoran Đinđić i kada ste samo tri dana posle njegove smrti izabrali novog premijera i kada ste se ovde ljubili i grlili i čestitali. Verujte, meni kao čoveku bilo je strašno gledati takve scene. Toliko o vašem moralu. Uostalom, vas je Đinđić naučio onoj njegovoj - kome je do morala neka ide u crkvu.
Ne možete vi, gospodo, da sakrijete od građana Srbije... Možete još uvek da turate kod pojedinih sudija u fioke, ali od građana Srbije ne možete da sakrijete ni "aferu Aerodrom", ni Mariju Rašetu-Vukosavljević, ni Janjuševića i Kolesara, ni cementaru Popovac, ni duvansku mafiju, čiji je šef bio sa Canetom Žapcem i Zoran Đinđić, i to je javna tajna. Srpska radikalna stranka i Vojislav Šešelj su odavno izdali knjigu u kojoj su svi detalji vezani za tu mafiju izneti.
To su činjenice. To građani Srbije znaju. Vi koji negodujete, neki od vas možda misle da to stvarno nije istina, nekima je krivo što ste propustili to vreme, što ste možda malo dobili u odnosu na ove koji su dobili mnogo više. Uostalom, svakodnevno čitamo u novinama izjave majke Zorana Đinđića koja kaže ...
(Predsedavajući: Vreme.)
Završavam, gospodine Albijaniću ... da ona ne zna koja je to imovina koja je ostala iza Zorana Đinđića i javno novinarima kaže - pitajte Ružicu, ona zna.
Dame i gospodo narodni poslanici, gospodo iz DOS-a, moram da vas podsetim na neke bitne činjenice. Gospodine Milivojeviću, izvolite i izađite ovde, ako imate šta da kažete. Nažalost, vi nemate šta da kažete, a koliko imam informaciju, zabranjeno vam je da izlazite, da ne brukate DS. Zato vas ja prozivam da izađete malo.
(Predsedavajući: Gospođo Radeta, molim vas da se tako ne izražavate.)
Gospodine Albijaniću, trebalo je najpre da opomenete kolegu koji je prešao u prvu klupu, misleći valjda da će zbuniti nekoga od srpskih radikala, zaseo je na ministrovo mesto i dobacuje vrlo glasno. Vi ga niste opomenuli, a opominjete mene što mu odgovaram.
Dakle, gospodo iz DOS-a... Još nešto, gospodine Albijaniću, pre nego što pređem na ovo što hoću da kažem, dobila sam malopre poruku da se u našu poslaničku grupu i u stranku javljaju građani i kažu - zašto onaj Albijanić kada je aplauz radikalima isključuje mikrofone, a kada je ovima drugima, ne isključuje mikrofone.
(Predsedavajući: Molim vas, signalizirajte mi kada da uključim mikrofone.)
Dakle, gospodo iz DOS-a, vreme ''Sablje'' je prošlo, 6. oktobra nema, a vaš žal za 6. oktobrom je ostao, nema ga i neće ga biti. Zaboravite, ne plašimo vas se, nismo vas se ni tada plašili. Podsećam vas, kada ste organizovali nekoliko hiljada huligana da sačekaju Vojislava Šešelja, pa ga gospodin Čeda Jovanović ubeđivao da ne izađe na glavni ulaz ove skupštine, i kada je izašao on vas se nije plašio. Nismo vas se plašili ni tada kada ste bili najmoćniji. Ne plašimo vas se ni sada kada je vaša moć zaista toliko mala; jedino još možete vi iz Demokratske stranke da imate moć nad Demokratskom strankom Srbije, pa da zajedno, u dogovoru, kršite Ustav i zakon, kao što ste juče u Gradskoj skupštini.
S obzirom na to da će gospodin Albijanić uskoro da me opomene na istek vremena, podsetiću vas na vaše prijatelje, gospođo Kolundžija. Kažete da ste od 2007. godine Srbiji doneli mnogo prijatelja. Ovo su vam prijatelji iz Slovenije, koji upućuju pisma građanima gde nude neke proizvode - država Kosovo. Ovo su vam vaši prijatelji koje ste doveli u Srbiju, koji u ''Merkatoru'' prodaju voćni jogurt iz Republike Kosovo. To su vaši prijatelji, gospodo iz Demokratske stranke.
Vaši prijatelji su ambasadori neprijateljskih zemalja, ambasador Amerike, sa kojim Siniša Važić, predsednik Okružnog suda, svako jutro pije kafu i koji je naložio, zajedno sa Natašom Kandić, recimo, da se Gordana Božilović-Petrović skloni iz suda za ratne zločine.
To rade vaši prijatelji, gospodo, zato što vi niste kadri da sami nešto uradite, a osladile vam se pare još iz vremena Zorana Đinđića. Videli ste kako se njemu isplatilo, kako je ostavio iza sebe i fabrike, i ''Popovac'', i latifundiju od 9 hiljada hektara i bogatstvo koje je običnom građaninu nepojmljivo.
Možete da vičete koliko god hoćete, možete da intervenišete koliko god hoćete, Zoran Đinđić je bio mafijaški premijer, i to je činjenica. (Isključen mikrofon.)