Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice <a href="https://otvoreniparlament.rs/poslanik/8286">Vjerica Radeta</a>

Vjerica Radeta

Srpska radikalna stranka

Govori

 Dame i gospodo, zaista mi je drago da sam uspela da isprovociram Demokratsku stranku da daju specijalnu dozvolu Srđanu Milivojeviću da izađe za ovu govornicu, jer svaki put kada se on ovde pojavi onda su to svakako pozitivni poeni za SRS, a negativni za DS, što nama i jeste cilj.
Gospodine Milivojeviću, sa ove govornice, vi rekoste, obraćam se Demokratskoj stranci.
Ne, obraćam se Narodnoj skupštini i obraćam se javnosti Srbije.
Vi ste pokušali, gospodine Milivojeviću, da u nekom svom poetskom nadahnuću, mislili ste valjda da ćete biti duhoviti, iznesete neke neistine onako kako ste ih vi videli. Od vas ja ne očekujem mnogo više, znam da će sada gospodin Albijanić da me opomene, ja mu dajem priliku – za manje vremena više gluposti nisam čula, nego malopre za ona tri minuta od Srđana Milivojevića.
(Predsedavajući: Nemojte tako o kolegama poslanicima, rekao sam vam.)
Znala sam, zato sam vam već rekla da vam dajem priliku da me opomenete. Hajde, izrecite više i tu opomenu, nemojte samo da mi pretite iza leđa. Budite pravi predsedavajući, primenjujte Poslovnik.
Dakle, gospodine Milivojeviću, nije tajna da je gospodin Vojislav Šešelj bio član Saveza komunista, kao što nije tajna da je gospodin Vojislav Šešelj zbog sukoba sa tada najvećim komunistima, Pozdercima, Brankom Mikulićem i ostalima, bio kao politički zatvorenik u zeničkom kazamatu. Vi to znate, naravno, i gospodin Mićunović.
Gospodin Vojislav Koštunica je bio prvi na listi intelektualaca iz Srbije koji su dali svoj potpis za podršku Vojislavu Šešelju u zeničkom kazamatu.
Naravno, kada smo tražili podršku u toku štrajka glađu u haškom kazamatu, nismo dobili od te iste gospode potpise, zato što su došla druga vremena. Zato što vi sada imate gazde, gospodo. Zato što vi više ne mislite svojom glavom. Zato što ste prodali i dušu i veru za večeru. To je, naravno, vaš problem.
Problem Srbije je nešto što je Srđan Milivojević u žaru diskusije izneo, a što sam ja razumela kao stav Demokratske stranke. Reče Srđan Milivojević - nema više Pećke patrijaršije.
Nešto slično smo slušali od Vuka Jeremića, slušali smo slično i od Borisa Tadića, ali je interesantno da ste vi to ovde, gospodine Milivojeviću, izneli. Zaboravili ste se, valjda, ponela vas diskusija, i to je ono što treba da zabrine građane Srbije, to što ste vi sada spremni da prodate Pećku patrijaršiju, koja nije prodata. Jer da jeste, gospodine Milivojeviću, za šta biste se vi onda borili? Šta je to zbog čega ste vi....
(Predsedavajući: Vreme.)
... u diplomatskoj ofanzivi, kako kažete. Šta vi to vraćate? Šta vi to, ako je nešto oduzeto... Dakle, ili vodite računa šta pričate, ili potvrdite da je stav Demokratske stranke da Pećka patrijaršija više nije u Srbiji, jer ste malopre to rekli.
(Predsedavajući: Vreme je isteklo, gospođo Radeta.)
Izvinite, samo još deset sekundi. Ova gospođa što se malopre javila, ne znam joj ime, što je pokušala da nam objasni zbog čega se bavi politikom, poznata je samo po tome da je iz Šapca i da je u Šapcu krala izborne rezultate.
Gospodine Albijaniću, kada sam vas u prethodnom javljanju zamolila da primenjujete Poslovnik, pa i član 106, na osnovu kog se izriče opomena narodnim poslanicima, nisam mislila da taj član 106. primenite samo na srpske radikale, već na sve narodne poslanike koji po vašoj oceni, a imate pravo da ocenjujete, krše član 106.
Sada ću da citiram, vodite računa o vremenu. Član 106: Opomena se izriče narodnom poslaniku: koji je prišao govornici bez dozvole predsednika Narodne skupštine (nisam to uradila); koji govori pre nego što je zatražio i dobio reč (nisam ni to uradila); koji, i pored upozorenja predsednika Narodne skupštine, govori o pitanju koje nije na dnevnom redu (ni to nisam uradila); ako prekida govornika u izlaganju ili dobacuje, odnosno ometa govornika, ili na drugi način ugrožava slobodu govora (ni slučajno); ako iznosi činjenice i ocene koje se odnose na privatni život drugih lica (ne, nisam to rekla); ako upotrebljava psovke i uvredljive izraze (niti sam šta psovala, niti sam koga vređala); ako drugim postupcima narušava red na sednici ili postupa protivno odredbama ovog poslovnika.
Dakle, ništa od ovoga, gospodine Albijaniću, niste mogli da primenite u mojoj prethodnoj diskusiji. Mogli ste kada je govorio Srđan Milivojević, on je govorio lično i on je vređao lično, a njega niste opomenuli. Gospodine Albijaniću, ako ja kažem sa ovog mesta i ako pitate bilo koga u Kruševcu ko je Srđan Milivojević, svako će da vam kaže - to je ona lopurda koga pas nije imao za šta da ujede, a sada vozi džip i ima neke kioske.
(Predsedavajući: Gospođo Radeta, nemojte tako o kolegi.)
On je otrovao osam ljudi; našli su pseće meso u njegovim hamburgerima. To je onaj što je umesto injekcija davao vodu u Sokobanji i naplaćivao kao injekcije. Dakle, govorim nešto što pričaju građani Kruševca i ja to kao narodni poslanik imam pravo.
Gospodine Albijaniću, za gospođu iz Šapca, koja nije ovde, ništa iz njenog ličnog života rekla nisam, nisam rekla da je ružna, ni da joj je prljava kosa, ni da krade u samoposluzi, ni da je nepristojno obučena, ništa od toga nisam rekla. Rekla sam – ona, ali sada dodajem, i njena sestra su krale na izborima u Šapcu, kao što je Demokratska stranka krala u ovom parlamentu, najpre kada je isterala DSS i kada su glasali iz Soluna, pa kada su glasali iz Bodruma, pa kada Boris Tadić laže građane Srbije da je afera Bodrum rešena.
(Predsedavajući: Vreme, gospođo Radeta.)
Hoćete li dozvoliti da završim ili ponovo da se javim, meni je zaista svejedno?
(Predsedavajući: Žao mi je, gospođo Radeta, ali vreme je isteklo.)
Boris Tadić laže građane Srbije da je afera Bodrum završena, jer ono za šta je osuđen Alen Selimović ne odnosi se na aferu Bodrum, već na identifikacionu karticu tadašnjeg narodnog poslanika Nataše Milojević. Što se tiče kartice Nede Arnerić, u toj aferi su učestvovali Janković, to je onaj što je bio direktor "Srbijašuma", pa Dragan Šutanovac, pa Bojan Pajtić, pa onaj Radosavljević iz Kragujevca; oni nisu obuhvaćeni tom krivičnom prijavom, niti se o aferi Bodrum raspravljalo u sudu. Boris Tadić je slagao građane Srbije da će iz stranke oterati sve one koji su učestvovali u toj aferi. Evo, ja sam ih sada pobrojala, prvi su čauši i doglavnici Borisa Tadića.
Dame i gospodo narodni poslanici, s obzirom na to da je očigledno da smo nastavili da radimo po dnevnom redu, poslanici Srpske radikalne stranke neće taj tok prekidati, ali je neophodno, gospodine Mrkonjiću, da se ispune uslovi iz člana 87. Poslovnika.
Juče smo ceo dan govorili o tome da je ovde trebalo da sede ministri Dragan Jočić, Vuk Jeremić, Dušan Petrović. Dobili smo od Vlade obaveštenje da će umesto svih njih ovde biti gospodin Rasim Ljajić. On je bio juče, bio je jutros. Molim vas da pozovete gospodina Rasima Ljajića, s obzirom na to da smo nastavili rad, da bude bar on prisutan.
Istovremeno želim da iskoristim priliku da obavestim javnost da se trenutno ispred zgrade Skupštine Srbije nalaze predstavnici Kompanije "Robne kuće Beograd" i da su jutros svakom poslaniku koji je ulazio u Skupštinu dali jedno pismo i zamolili da se to pismo pročita u parlamentu.
Očigledno je da su ostali poslanici bacili to pismo, ali evo u ime svih poslanika SRS, želim da upoznam javnost sa tim tekstom.
"Zašto smo danas ovde", pitaju se radnici "Robnih kuća Beograd".
"Nakon nezakonitog uvođenja i nezakonitog sprovođenja stečaja u Kompaniji "Robne kuće Beograd" i nakon naše borbe koja traje već šest godina, a počev od 23. januara 2007. godine kontinuirano 24 časa u poslovnoj zgradi Kompanije, sa uključivanjem štrajka glađu, zaključkom Vlade smo opredeljeni Ministarstvu za ekonomiju i regionalni razvoj za razrešenje našeg problema. U tom smislu smo započeli pregovore sa ministrom Dinkićem, tačnije jula meseca 2007. godine. Kako zvanično nisu završeni, a od strane Ministarstva je iznet definitivan stav, mi na ovaj način izražavamo naše nezadovoljstvo. Vas molimo da nam pomognete kako bi se naš problem izneo javnosti i to preko govornice Skupštine Srbije. Napominjemo da i dalje ostajemo pri našim zahtevima, a to su: 1) isplata zagarantovanih zarada po rešenjima Trgovinskog suda, a sa zateznom kamatom na dan isplate; 2) nadoknada na ime kupljenih deonica 1992. i 1994. godine; 3) namirenje otpremnina u procentu od 20% računajući od početne cene tj. 140 miliona evra do konačno postignute cene u prodaji, bez ikakvog limitiranja."
Poštovani građani i vi zaposleni u "Robnim kućama Beograd", mi iz Srpske radikalne stranke svakako vas podržavamo u vašim zahtevima. Imali smo nameru danas da razgovaramo sa gospodinom Dinkićem i na ovu temu, jer je Vlada Republike Srbije njega odredila kao predstavnika za jedan od zakona koji će biti na redu otprilike u popodnevnim časovima. S obzirom na to da je Vojislav Koštunica znao da ćete vi, zaposleni iz "Robnih kuća" biti danas ispred Skupštine Srbije, malopre smo dobili obaveštenje od Vlade da u ovu salu danas neće doći Mlađan Dinkić, već umesto njega ministar finansija gospodin Cvetković.
Prema tome, jasno vam je, kao što je i nama jasno, da Vlada nema nameru da vam pomogne. Mi ćemo u svakom slučaju govoriti o tome, iznositi podatke i sačekaćemo Dinkića, doći će valjda jednog dana. Danas se izvukao od toga da se gledamo oči u oči i da mu kažemo sve što imamo da mu kažemo. Izvukao se zahvaljujući Vojislavu Koštunici i Božidaru Đeliću koji su ga poštedeli toga.
Evo, što je u našoj moći da činimo, činićemo. Ubeđeni smo, gospodo draga, da ste u pravu, da niko nema prava u ovoj državi da vas ostavi bez posla, da vas ostavi bez otpremnina, da proda robne kuće (na način kako namerava Vlada), koje su svuda u centrima i na najboljim lokacijama u svakom gradu u Srbiji, a ko zna šta će neko od toga da napravi. Vi ćete, kao i stotine hiljada nezaposlenih do sada u Srbiji koji su nastali kao posledica katastrofalne politike DOS-a, da se pridružite toj grupaciji. Ostaje vam jedino da se zajedno sa ostalim građanima Srbije borite za promene na sledećim izborima, kada će posle pobede SRS sasvim sigurno svima biti bolje.
Dame i gospodo, govorim na osnovu člana 225. i 226. Poslovnika Narodne skupštine, koji se svakodnevno krši i to je jedan od dokaza kako funkcioniše skupštinska većina i kako funkcioniše ova koalicija na nivou grada Beograda.
Inače, građani Srbije su već sedam godina svedoci kako DOS demokratiju pretvara u tiraniju. Vama, dame i gospodo, ne treba ni Ustav, ni zakoni, ni Poslovnik, vi funkcionišete na osnovu vašeg dogovora, a dogovor, naravno, nastaje na osnovu ispunjavanja određenih želja i interesa, a sve se svodi, normalno, na raspodelu javnih preduzeća, kako na nivou Republike, tako na nivou grada Beograda.
Zamajavate građane Srbije, koliko već meseci, govorim sada o republičkom nivou vezano za raspodelu funkcija po javnim preduzećima republičkog značaja, a kao vodite računa i brinete brigu o Srbiji. Srbija je vama, nažalost, najmanje bitna. Zašto ovo tvrdim? Zato što je kršenje Ustava i zakona postao manir DOS-a i uopšte ne znam zbog čega vi donosite zakone, zbog čega smo doneli Ustav kada se i dan-danas Srbija nalazi u neustavnom stanju, ni danas-danji nemamo Ustavni sud.
Da podsetim neke, koji, takođe, s vremena na vreme podsećaju kako Srbija nema Ustavni sud, da je ovo drugi put u istoriji DOS-a da Srbija nema Ustavni sud na duži period, tako da sve možete da radite zato što nemate, mislite da možete, tu vrhovnu pravosudnu ustanovu koja bi eventualno mogla da vam poništava odluke i propise.
Šta ste uradili u Skupštini grada Beograda? To što ste vi trange-frange nekom kombinacijom zamenili predsednika Skupštine, to je nešto što je zaista neprimereno, ali to ide na dušu i obraz pre svega DSS, koja je sebi dozvolila to poniženje, što naravno nije problem SRS, ali naš problem i problem cele Srbije jeste to što vi mislite da ne treba da imamo izbore u Srbiji, da vi možete kada vama odgovara da menjate gradonačelnike, predsednike, Vladu. Vi to radite sve u zavisnosti od vašeg dogovora. Baš vas briga što u članu 42. Zakona piše da ste u obavezi da se raspišu izbori za grad Beograd.
Mi ćemo čekati taj rok koji je predviđen u Zakonu, videćemo šta ćete da preduzmete. Znamo mi da se vi plašite pobede Aleksandra Vučića na nivou grada Beograda i da zbog toga ne raspisujete izbore. Onda se pojavi portparol DSS u jednoj TV emisiji i na pitanje zašto se ne raspišu izbori kada se desio prestanak funkcije gradonačelnika zbog smrti Nenada Bogdanovića, on kaže – to je tumačenje ministra za lokalnu samoupravu, i to je to. Zamislite odgovor portparola jedne stranke koja vrši vlast, ministar tumači Zakon i to je to.
Onda ministar pošalje, kao ljubavno, pismo u opštinu Ruma, pošalje pismo ne znam u koju drugu opštinu, umesto rešenja, na koje može da se uloži žalba, posle kog može da se povede upravni spor, to ministra, Milana Markovića, ne interesuje, njega interesuje da ispuni ono što mu se naredi, da napiše pismo, DSS-ovci kažu – ministar rekao, i to je to. To je kao Nikoletina Bursać, rekao komandant da nema Boga.
Prosto neverovatno kako se vi, gospodo, iz DOS-a igrate zakonima, Ustavom, građanima Srbije, potcenjujete inteligenciju, ne samo narodnih poslanika, nego građana Srbije. Verujte, građani vam to pamte, a mi ćemo ih svakodnevno podsećati na vaša kršenja zakona i Ustava.
 Dame i gospodo, skandal koji se juče desio u Skupštini grada Beograda je, čini se, nešto najskandaloznije u smislu najotvorenijeg kršenja zakona i Ustava, koje se inače u kontinuitetu dešava od 2000. godine pa, evo, do dana današnjeg.
Ovo što smo čuli malopre, ukoliko u opštinama nisu raspisani izbori, a postoji već odavno zakonska potreba za tim, ukoliko se u opštini trgovinom odbornicima menja skupštinska većina i to otvorenom trgovinom gde se zna ko uzima pare, koliko para, kako se falsifikuju dokumenta odbornika, kako se falsifikuju navodne ostavke, nikada, zaista, nije viđeno nešto tako kao što se sada dešava.
G17 plus su falsifikatori u Staroj Pazovi, to znamo.
 Izgovaram ono što znam, gospodine Albijaniću, o tome smo govorili i ako treba govorićemo i više puta, ali sada da se vratim na Skupštinu grada Beograda i na jučerašnji pravni skandal, koji je sigurno nezapamćen u istoriji srpskog društva.
Predlog kandidata za predsednika Skupštine podnosi se predsedavajućem u pisanom obliku, piše u članu 9. Poslovnika Skupštine grada Beograda. Pitanje za vas, gospodo, ko je podneo kandidaturu za ovu funkciju, kome ste to omogućili, a kome ste zabranili? Koliko je odborničkih grupa bilo u prilici da kandiduje svog kandidata? Kako ste vi to znali i procenili ko može da dobije većinu, a ko ne može da dobije većinu? Kako ste zaključili da Nenada Bogdanovića treba da nasledi neki Zoran Alimpić ili kako se već zove, ko uopšte u ovom gradu i u ovoj zemlji zna za tog čoveka?
Ako je pokojni Nenad Bogdanović izabran na neposrednim izborima njega na tom mestu ne može niko da nasledi do novih izbora. On može svoju imovinu da ostavi u nasleđe, a funkciju gradonačelnika ne može da ostavi, nema zakonskog prava. Niko ne može da koristi to pravo da procenjuje za koga bi to građani u ovom momentu glasali u Beogradu. Onda su glasali onako kako su glasali, a vi dobro znate da bi danas glasali za SRS i to je ono što vas tera da na ovako grub način kršite zakon, kršite Ustav, kršite Poslovnik.
Samo da vas upozorim, ne radi se samo o tome da mi čekamo Ustavni sud i ustavnu žalbu da vam se ponište te odluke. Gospodo draga, ovo su teška krivična dela i za ovo mora da se ide u aps.
Gospodine Albijaniću, neću da vas hvalim, nego ću da vas upozorim da ste prekršili član 104. Poslovnika Narodne skupštine kada ste, malopre, gospodinu Draganu Todoroviću rekli da ne pominje gospodina Labusa. Ne znam na osnovu čega vi mislite da možete Labusa da proglasite svetom kravom, da li mislite da ne smemo da ga spominjemo.
(Predsedavajući: Gospođo Radeta, molim vas, da vodite računa o izrazima koje upotrebljavate)
Gospodine Albijaniću, molim vas, govorim apsolutno u skladu sa Poslovnikom i nemojte da me opominjete. Nemate razloga i nemate poslovničko pravo da me u ovom slučaju opominjete.
Moguće je da gospodina Labusa ne treba pominjati u cilju istrage, možda zbog ''Knjaza'', zbog ''Eriksona'' i tih nekih stvari. Ako je to u pitanju, nećemo više. Ako nije to u pitanju, ne vidim zbog čega taj gospodin ne bi bio pomenut u ovom parlamentu.
Pošto smo već započeli temu onog skandali koji se desio juče u Skupštini grada Beograd, još jednom hoću da potenciram, pored ovog pitanja, odnosno tog trulog kompromisa koji se desio između DS i DSS, koji je apsolutno na sramotu DSS, zato što su dozvolili da naprave takvu rokadu, što rekoh malopre, nije naš problem, ono što želim još da kažem odnosi se na postavljanje v.d. gradonačelnika, što je neverovatno, odnosno pošto ste ranije zvali zamenica gradonačelnika, sada ćete morati da je zovete – vršilica dužnosti gradonačelnika.
(Predsedavajući: Gospođo Radeta, ponovo vas upozoravam, vodite računa o izrazima za skupštinskom govornicom.)
Gospodine Albijaniću, pokušavam da se uklopim u vaš novogovor i ništa drugo. Ne znam zašto vam to smeta. To je popularno u delu ovog parlamenta.
Istina, kao i cela SRS, zalažem se za očuvanje srpskog jezika, za očuvanje ćiriličnog pisma i to jeste naše opredeljenje, ali pokušavam, da bi me razumeli ovi koji koriste te izraze. Podsećam vas, takođe, da ste svojevremeno postavili pomoćnika gradonačelnika, što, takođe, nije bilo predviđeno ni u jednom aktu.
Ali, vas ne interesuju ni Poslovnik, ni zakon, ni Ustav, vi ne smete da izađete na izbore zato što se plašite pobede SRS i zato besomučno srljate iz kršenja u kršenje Ustava i zakona, iz gaženja u gaženje Ustava i zakona. Još jednom vas, kao pravnik, upozoravam – neko će zbog ovoga završiti u zatvoru.
Dame i gospodo poslanici, Vladi Republike Srbije pod hitno treba postaviti staratelja, jer ovakvo ponašanje nije normalno, a daleko od toga da je u skladu sa Poslovnikom Narodne skupštine.
Vlada Republike Srbije mora konačno i definitivno da shvati da narodni poslanici ne služe da bi se Vlada sa njima igrala. Naravno, jedan deo narodnih poslanika se stavio na raspolaganje Vladi, u tom smislu. To je njihovo pravo, ali mi, poslanici SRS, nećemo dozvoliti Vladi Republike Srbije da nam vređa inteligenciju i da vređa inteligenciju građana Srbije, koji su nas poslali u ove skupštinske klupe.
Nisam rekla na početku, ali sada da kažem, da intervenišem po članu 1. Poslovnika, a verovatno ću u toku dana da završim sa članom 241, to je poslednji član, jer nemamo nameru da odustajemo od toga da intervenišemo po Poslovniku, po svim članovima o koje ste se ogrešili, gospodine Albijaniću, vi i skupštinska većina. Jer, videli smo da je nastala panika kada ste shvatili da treba da počne sledeći set predloga zakona, da nema ministra Vuka Jeremića, koji bi trebalo da predstavi prva dva zakona. Ne znam šta je sa gospodom Jočićem i Petrovićem, koji, takođe, treba da predstavljaju u Skupštini ove zakone. Jedan od ministara koji je trebalo da nam predstavlja zakone jeste i gospodine Rasim Ljajić.
Šta ste onda uradili? Onda ste mislili, kao, mi ćemo sada da prihvatimo ovaj predlog. Najpre je stigao faks predsedavajućem za sto, navodno, faks iz Vlade, koji je potpisao Božidar Đelić i obaveštava nas o tome kako će, u ime Vlade, gospodin Rasim Ljajić da predstavlja ova četiri zakona, a već smo imali u predlogu da jedan od zakona predstavlja Rasim Ljajić. Onda, tim gore, da nam Vlada pokaže koliko misli da smo mi valjda glupi i da ne vodimo računa o svom poslu, pa onda izdvoje, izostave taj predlog zakona koji je trebalo da predstavlja Rasim Ljajić, pa nas obaveštava da će gospodin Rasim Ljajić, da ne čitam sve koji su zakoni u pitanju, to ću u nekom drugom, trećem, petom ili 17 javljanju danas, svejedno, da vam pročitam.
Gospođo Kolundžija, vi ste predložili spajanje tačaka dnevnog reda, ne samo ovih, nego i ostalih. Svaki put kada predlažete to mi vas upozoravamo – nemojte da predlažete spajanje tačaka dnevnog reda, pre svega zato što to nije u skladu sa Poslovnikom, ni u ovom slučaju, jer ste opet sakupili babe i žabe, a evo vidite do čega sebe dovedete.
(Predsedavajući: Vreme.)
Završavam. Da niste imali predlog i da nije usvojen predlog o spajanju tačaka dnevnog reda, sednica bi tekla normalno, po Poslovniku. Vama se negde nešto žuri, ne znam gde, pa onda okupite, da biste mogli da pričate da imamo na dnevnom redu 32 tačke, onda ste ih sakupili sve u četiri-pet tačaka, ne znam koliko. Sada imate problem, svi imamo problem.
Dakle, mi srpski radikali ne pristajemo na ucene, na omalovažavanje od strane Vlade Republike Srbije. Insistiramo da ovde bude ministar čiji predlog zakon se raspravlja po dnevnom redu.
Dame i gospodo poslanici, javila sam se na osnovu člana 104, jer ste, gospodine Albijaniću, povredili dostojanstvo Narodne skupštine kada ste rekli da smo izgubili neko vreme ovde, ne znam koliko ste sati rekli.
Gospodin Žarko Obradović je objasnio to lepo i ja ću da naglasim da narodni poslanici koji učestvuju u radu Parlamenta troše vreme, ali ne gube vreme, gospodine Albijaniću. Vreme gube oni koji nisu u ovoj sali i nisu za ovom govornicom. Zašta mi insistiramo i mislimo, odnosno tvrdimo da smo u pravu?
Gospodine Albijaniću, najlepše vas molim, nemojte svaki put da me prekidate, strpite se, kada završim, ako procenite da sam povredila Poslovnik, izrecite mi odgovarajuću meru, ako mislite da imate nešto pametno da kažete prepustite nekom predsedavanje, pa se javite, pa lepo ovde kažite. Ne možete na taj način, ako mislite da ćete da nas izbacite iz takta, iznervirate, ne znam šta mislite, pa tako svaki čas uskačete, znate i sami, dugo se znamo, gospodine Albijaniću, da je to nemoguće.
Dakle, zašto mislimo da resorni ministar treba da bude ovde. Govoriću u nekom drugom javljanju ponovo striktno po Poslovniku, zbog čega to mora u ovom slučaju, ali evo, gospodin ministar Saša Dragin je ovde je već treći dan i gospodin ministar pored onoliko problema koje ima u oblasti koju vodi i koje je čuo ovde od narodnih poslanika, zahvaljujući skupštinskoj većini ovde sedi tri dana, sluša pažljivo šta govore narodni poslanici. Pratim čoveka, vidim da radi, pratim, naravno uslovno rečeno, vidim da upisuje svaku primedbu koju čuje od narodnog poslanika. Onda će na kraju rasprave da izađe i da iznese svoje mišljenje, da kaže šta je dobro od onoga šta je čuo, šta nije, šta će Ministarstvo da uradi, šta ne može da uradi itd. Zato nam je potreban ministar koji zna ono što je predloženo od strane Vlade Republike Srbije.
Volela bih da mi neko objasni kako će Rasim Ljajić da nam objasni zašto je Dragan Jočić na dnevni red najpre predložio Zakon o potvrđivanju Sporazuma između Saveta ministara Srbije i Crne Gore i Vlade Republike Francuske o vraćanju i prihvatanju lica u neregularnoj situaciji, a zašto je to onda jutros povučeno.
Ovde imamo 5.10. na pečatu, navodno da je to petog dostavljeno u Skupštinu, a ja vam tvrdim, naši službenici u našoj poslaničkoj grupi sede do kraja radnog vremena, u petak koverat sa ovim materijalom nismo dobili.
Tek jutros smo mogli sa njim da se upoznamo. Dakle, još jedanput, dame i gospodo, pošto vidim da sam prekoračila vreme, pozivam gospođu Nadu Kolundžiju, gospođu Suzanu Grubješić, gospodina Miloša Aligrudića, da izađu za ovu govornicu, da jasno i glasno kažu, radi javnosti, da li podržavaju ovakve povrede od strane Vlade Republike Srbije, da li misle da mi nismo u pravu i da kažu zbog čega mi nismo u pravu.
Bili ste nekorektni, zato što ste u sve ovo ušli bez konsultacija sa SRS.
Mogli smo lepo da se dogovorimo, kao što smo svaki put konstruktivni kada je bilo koji dogovor u pitanju, vi niste hteli, e, sada morate da slušate upozorenja ljudi koji znaju kako funkcioniše Narodna skupština i šta piše u Poslovniku Narodne skupštine.
Meni je žao zbog gospodina ministra Saše Dragina, ali vi ste ovde zahvaljujući ljudima koji su inače glasali za vas i zbog njih vi, gospodine Dragin, ovde sedite već tri dana, a ne zbog nas. I videli ste i čuli ste da su svi poslanici SRS koji su govorili o temi koju vi ovde predstavljate, vrlo stručno i bez političkih konotacija govorili o toj temi, ali, evo, zahvaljujući vašim partijskim i koalicionim kolegama moraćete da saslušate malo i o Poslovniku, možda i vi jednog dana budete poslanik.
Vidite, kolege poslanici, uzmite bilo koji predlog koji smo dobili od Vlade Republike Srbije, lepo piše – Vlada na osnovu člana tog i tog Ustava, pa na osnovu člana tog i tog Poslovnika nam predlaže to i to. To je način na koji Vlada komunicira i na koji treba da komunicira sa Narodnom skupštinom.
Ovakva pisma koja stižu faksom, ne na predlog Vlade, nego stižu faksom. Nataša Jovanović je objasnila kada je nastala panika, pošto je na mestu gde sedi mogla sve to da prati. Nastala je panika kada ste shvatili da ćemo mi insistirati da ovde budu ministri koji su nam najavljeni da će predstavljati, nemamo ništa protiv, mogla je Vlada za sve ove tačke dnevnog reda da ovlasti gospodina Sašu Dragina i da nas o tome blagovremeno obavesti.
Kao što smo pričali o ekologiji, tako bismo pitali gospodina Sašu Dragina i o korupciji i o svemu ovome što je predviđeno u dnevnom redu. Ne može Vlada na ovaj način, odnosno vi ste mislili da možete da pozovete tamo nekog u Vladi, da kažete – brže nam pošalji faks, ovi radikali će sad da izađu da intervenišu po Poslovniku, pa nas obavestite da neko drugi, ko nije nigde otputovao, koji je tu, dođe da predstavlja ovde Vladu.
Dame i gospodo, ne može, zapravo može, vi možete sve, vi ste većina, vi ste moćni. Vidite, mi nismo većina, mi nismo moćni, ali znamo, hoćemo, umemo i mi insistiramo na primeni ovog poslovnika.
Gospodine Todoroviću, već sam zvala gospodina Aligrudića i ponovo ga pozivam da dođe ovde, da stane na ovo mesto i da se on izjasni da li podržava njegova poslanička grupa kršenje Poslovnika, to važi i za gospođu Nadu Kolundžiju, Suzanu Grubješić, pa ako kažete da se zalažete za kršenje Poslovnika, izvolite, nastavite.
Samo još jedna intervencija, gospodine Albijaniću, po članu 103 – niko ne može prekidati govornika, niti ga opominjati osim predsednika Narodne skupštine, u slučajevima predviđenim ovim poslovnikom. Ceo dan danas, od silne nervoze, zato što ste se našli u nebranom grožđu, ne znate šta ćete. Vrlo rado biste otišli odatle, to je nama svima jasno, ali sad morate, zapalo vas to neslavno mesto baš danas i inače vas to nekako zapadne.
Dobro, to Oliver Dulić uradi, ostavi vas tu uvek kad je nešto gusto i kad treba da se objašnjava i obrazlaže, a vi onda u nastupu očigledne nervoze svakog narodnog poslanika SRS prekidate usred reči, usred rečenice, ali ne pod uslovima koji su predviđeni članom 103.
Dakle, gospodine Albijaniću, vi imate na to pravo, ali samo u uslovima koji su predviđeni ovim poslovnikom. To što vama smeta kad neko ministra ili Vladu nazove ovakvom ili onakvom, to su vaša intimna osećanja i to nije za Narodnu skupštinu. Ne možete vi mene da naterate da kažem nešto lepo o Vojislavu Koštunici i o njegovoj Vladi, kad je zahvaljujući Vojislavu Koštunici i njegovoj Vladi maltene paralisan rad ovog parlamenta, zato što oni krše zakon, zato što oni krše Ustav, zato što se on i Boris Tadić dogovaraju trange-frange oko javnih preduzeća.
Danima nismo imali sednice Skupštine, prekidali ste ih na nekoliko dana itd. i sad hoćete odjednom da nadoknadite. To je nemoguće. Ne možete nadoknaditi propušteno, ali možete da se uozbiljite i da nastavimo lepo da radimo po Poslovniku.
Dame i gospodo poslanici,  nadam se da je sada svima jasno da je u prepodnevnom delu zasedanja ove skupštine na najgrublji mogući način povređeno dostojanstvo Narodne skupštine i povređen član 104. Poslovnika Narodne skupštine, zato što se pokušalo skrenuti pažnju na to da mi poslanici SRS koji insistiramo na primeni Poslovnika, koji insistiramo na predstavnicima Vlade koji su nadležni po pojedinim tačkama dnevnog reda, to je pokušano da se predstavi kao, ne znam, neko naše iživljavanje nad Poslovnikom. Čak je iz klupa bilo dobacivanja – ma, hajde da izađemo, više nećemo ovo da slušamo, neću da prozovem ko je to rekao. Zna taj neko ko je imao takvo mišljenje.
Još jedanput smo mi, srpski radikali, pokazali i dokazali, pre svega javnosti Srbije, da smo u pravu, da se uvek borimo samo za ono što je zasnovano na zakonu. Ovaj put, u pitanju je Poslovnik Narodne skupštine.
Takođe, želim da naglasim vrlo korektan odnos gospodina Rasima Ljajića prema ovom parlamentu, jer je čovek, da ne bi sebe izlagao neprijatnostima, a i nas narodne poslanike doveo u zabludu, lepo rekao da on može da predstavlja zakon za koji nas je Vlada blagovremeno obavestila da će ga predstavljati gospodin Rasim Ljajić.
Ostale kolege, gospodin Jočić, gospodin Dušan Petrović, gospodin Vuk Jeremić, koji je očigledno najbitniji vladajućoj većini, jer su predlozi njegovih zakona, uslovno rečeno njegovi, prvi na spisku od ovih spojenih baba i žaba.
Opet ponavljam ono što sam danas rekla, obilo vam se o glavu to što ste pokušali da spojite i što ste izglasali da spajate ovakav dnevni red, odnosno ovakve tačke dnevnog reda. Zato, gospodo, morate da snosite odgovornost. Kao što je rekao gospodin Todorović, mi ćemo, naravno, saslušati reč gospodina Rasima Ljajića, ali u daljem radu ćemo nastaviti po Poslovniku, pošto je gospodin Ljajić jasno rekao da nije ministar za sve i svašta, a što uvažavam. Ne može to niko biti. Dokle god bude sedeo ovde on će morati da sluša pitanja narodnih poslanika SRS o aferama, o korupciji, o tromeđi na državnoj granici, o svemu onome što je danas na dnevnom redu.
Dakle, još imate vremena da uozbiljite rad ovog parlamenta. Predlažem vam da nakon izlaganja gospodina Rasima Ljajića ili povučete ostale tačke dnevnog reda ili prekinete rad dok se ne obezbedi prisustvo ostalih ministara. Najbolje bi vam bilo da raspravljamo o tački dnevnog reda za koju je ovlašćen gospodin Rasim Ljajić, a ostale neka Vlada povuče iz procedure, pošto Vlada inače može faksom, kao što je jutros pre podne komunicirala – da obaveštava da se dele ovde obaveštenja, pa onda na pola sale prestanu kada su čuli da ćemo mi da intervenišemo po Poslovniku, zaboravili da stave pečat da je uopšte iz Vlade stigao dopis u Narodnu skupštinu, pa onda brže-bolje to povlače, pa stavljaju pečate, pa ponovo vraćaju, vrlo neozbiljno, dame i gospodo narodni poslanici.
Razumem ja vas da vi podržavate Vladu, razumem ja stranačku disciplinu, ali ako je i od demokratije, previše je.
 Dame i gospodo poslanici, mislim da ću sada da ubedim sve poslanike u ovoj sali da je dalja rasprava o ovim objedinjenim tačkama bez predstavnika Vlade besmislena, necelishodna, protivposlovnička, protivzakonita, protivustavna, protiv, protiv, kako god hoćete. Naravno, protivustavna je zato što nije u interesu države.
Gospođa Nada Kolundžija je ovde pokušala da objasni zato što nemamo poslovničku mogućnost da stavljamo amandmane na predloge ove vrste zakona, koji su, zapravo, potvrđivanje sporazuma, konvencija itd. da ne treba ni da raspravljamo o tome. To bi bilo moguće, gospođo Kolundžija.
Mogli ste da predložite da nam Vlada samo dostavi spisak 100 kojekakvih sporazuma koje su već ministri potpisali, i nas baš briga da li su ti sporazumi u interesu države Srbije i ovog naroda ili nisu, da samo vi pritisnete zeleno, mi crveno i da završimo priču, da niko u ovoj zemlji ne zna šta je to Vlada, odnosno pojedini predstavnici Vlade šta su potpisali, valjda u ime ovog naroda, valjda u ime građana Srbije ili bar za račun i u korist građana Srbije. Pretpostavljam da su to motivi funkcionisanja Vlade Republike Srbije.
Zašto tvrdim i tvrdimo da smo u pravu? Recimo, pročitaću vam iz Predloga zakona o potvrđivanju Građanskopravne konvencije o korupciji. Član 20. stav 1. govori o izmenama ove konvencije i lepo piše – ''Izmene ove konvencije može da predloži bilo koja Strana ugovornica. (Srbija je jedna od strana ugovornica.) Generalni sekretar Saveta Evrope o njima obaveštava države članice Saveta Evrope, države koje nisu članice, a koje su učestvovale u izradi ove konvencije, Evropsku zajednicu, kao i bilo koju državu koja je pristupila ili je bila pozvana da pristupi ovoj konvenciji, u skladu sa odredbama člana 16.''
Dakle, jasno kao suza. Da li ovo nama omogućava, da li ovo nama stvara obavezu, nama narodnim poslanicima, da o svemu ovome raspravljamo, da mi na kraju zaključimo da ovo možda nije dobro za državu Srbiju pa da onda kažemo našoj Vladi, ministru koji je ovo potpisao – gospodine ministre, gospodo iz Vlade, izvolite izmene ove konvencije zato što državi Srbiji ne odgovara ovo što ste vi potpisali. Dakle, to je suština zbog čega mi moramo o ovome da raspravljamo – da bismo mi narodni poslanici rekli da ovo jeste u interesu države Srbije ili nije, s jedne strane.
S druge strane građani Srbije znaju, ovo je jedini način. Šta mislite da građani Srbije čitaju ''Službeni glasnik'' gde se objavljuju vladine uredbe, zakoni? Naravno da ne čitaju. ''Službeni glasnik'' je javno glasilo, istina, ali za vrlo uzak krug ljudi. ''Službeni glasnik'' koriste pravnici kojima to treba u poslu.
Jeste li nekada videli običnog čoveka, običnog građanina, da je umesto novina kupio ''Službeni glasnik'' i da čita u tramvaju? Niste i nećete. Zato postoji Narodna skupština, zato se i insistiralo i obezbedili smo, nadamo se, javnost rada Narodne skupštine i upoznajemo građane Srbije sa onim šta radi Vlada Republike Srbije.
Ponavljam, ovaj primer člana 20. ove konvencije je krunski dokaz da smo ceo dan bili u pravu i da nemamo uslova da raspravljamo ni o čemu, sem o onom predlogu koji ovde može da predstavlja gospodin Rasim Ljajić.
Što se tiče SRS, omogućićemo gospodinu Rasimu Ljajiću da iznese ono što je vezano za Predlog njegovog zakona, a ostalo kada dođu nadležni ministri.
Dame i gospodo poslanici, evo zašto mi tvrdimo da se u Srbiji vrši tribunalizacija srpskog pravosuđa.
Ne znam da li se sećate kada je počelo suđenje Jovu Đogu i ostalima koji su navodno jataci generala Mladića, tako ste ih vi nazvali nesvesni koliko lepo u srpskom narodu znači biti jatak, jer su uvek junaci imali jatake.
Kada je bila zatvorena sednica i kada su sve televizije snimale kada su gospodin Jovo Đogo i ostali optuženi izišli iz sudnice, a suđenje nije ni počelo, zato što je na zatvorenoj sednici pored advokata i Nataše Kandić, i još jednog predstavnika iz Fonda za humanitarno pravo, potpuno mimo zakona, sedeo istražitelj Haškog tribunala.
Kada su to ljudi primetili, naravno da nisu prihvatili da učestvuju u toj farsi, jer sudsko veće i predsednik sudskog veća, ministar Petrović nije umeo da im objasni kako to na zatvorenoj sednici ima pravo da sedi, sednica zatvorena za javnost, predstavnik Haškog tribunala.
Juče sam vas pitala, gospodine ministre, niste mi odgovorili na pitanje i sada ovo postavljam kao poslaničko pitanje – kao pravnik, da li tvrdite da je general Ratko Mladić izvršio ratni zločin?
Da li priznajete ili ne prezumpciju nevinosti? Moraćete to da odgovorite, ako ne sad, onda dok prelistate literaturu pa se prisetite šta ste učili na prvoj godini pravnog fakulteta.
Drugo pitanje – da li imate nameru i šta ćete da radite sa ljudima na čijim kapijama ćete videti ono što je gospodin Vučić malopre pokazao, sigurna kuća za Ratka Mladića, da li ćete sve te ljude da hapsite?
Imamo pouzdana saznanja, gospodine ministre, da pored Sem Nazara, kome uskoro ističe mandat, i Nataše Kandić, koji žare i pale u Specijalnom sudu, da postoji jedna kancelarija u koju svako jutro dolazi redovno na posao i ceo radni dan boravi neki gospodin koji je stranac, nije iz Srbije, ne govori srpski.
Pitanje za vas kao ministra – prvo, ko je taj gospodin, drugo, po kom osnovu koristi tu kancelariju u Specijalnom sudu, i treće, najvažnije svakako, kakav je njegov uticaj na postupak i na izricanje presude licima protiv kojih se vodi postupak u Specijalnom sudu za ratne zločine?
Sve su ovo poslanička pitanja gospodine ministre.
Ako ne možete odmah da odgovorite, a pretpostavljam da možete pošto ste vi predstavnik stranke koja se zalagala za formiranje specijalnih sudova i specijalnih tužilaštava, dakle, ako ne možete sada da odgovorite, onda vas molim da to uradite kada budemo raspravljali o zakonu u pojedinostima, ne u pisanom obliku, nego sa ovog mesta, da vas čuju građani Srbije.
Ministar u Vladi Republike Srbije, niti ovde prisutni gospodin Petrović, niti bilo koji drugi, nema pravo po Poslovniku da ovde drži predavanje narodnim poslanicima i nema pravo da iznosi svoje političke stavove.
Gospodine ministre, vi ste ovde, kao što inače čine vaše kolege, pokušali da narodnim poslanicima koji su učestvovali u raspravi, a to su, kada je u pitanju ova tema, narodni poslanici SRS, da održite predavanje i da na kraju završite kako vi verujete u Srbiju.
Mi verujemo i uvek smo verovali u Srbiju, gospodine Petroviću, ali ne verujemo vama i vašoj Vladi i ne verujemo Borisu Tadiću, ne verujemo Vojislavu Koštunici i to je nešto o čemu mi svakodnevno govorimo.
Gospodine ministre, vi ste ovde predstavnik Vlade Republike Srbije i vi kao ministar pravde pretpostavljam da znate, bar ste znali dok ste bili poslanik i kada je tu umesto vas sedeo ministar protiv koga ste imali često mnogo toga da kažete i naravno nisam i nemam ništa protiv toga, imali ste pravo kao što i mi imamo i onda i sada da iznosimo svoje stavove. Vi ste kao ministar dužni da obezbedite uslove za funkcionisanje pravosudnih organa, da obezbedite zgrade, da obezbedite budžet koji ste obećavali, a niste obezbedili, da regulišete i niste obezbedili poseban budžet, a to ste obećavali, ali to naravno nije tema.
Tema je da vi ne smete sa ove govornice da se obraćate narodnim poslanicima u svojstvu portparola nekog Bruna Vekarića ili nekog Vukčevića, pogotovu da vi ne odgovarate na pitanja da li Bruno Vekarić ima stan, poslovni prostor itd.
Odakle vama ta saznanja i u kakvim ste vi to odnosima kao ministar sa portparolom Tužilaštva. Ja sam se kao narodni poslanik ovde obratila i poslanicima i javnosti Srbije, a Bruno Vekarić, pošto inače priča i šta ga ne pitaju, neka on izađe u javnost pošto je uglavnom za njega rezervisana, odnosno televizija sa državnim frekvencijama, pa neka on odgovori na to pitanje.
Ako vi tvrdite ovo što ste rekli malopre onda, gospodine Petroviću, i vi iznosite laž kao i Bruno Vekarić.