Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice <a href="https://otvoreniparlament.rs/poslanik/8286">Vjerica Radeta</a>

Vjerica Radeta

Srpska radikalna stranka

Govori

Da li vam je prijatno ovde, gospodine ministre? To pitam zato što ste me sinoć onako baš ganuli kada ste u jednoj emisiji rekli kako je za vas najveći utisak ovih dana ovako visoka temperatura, kaže ministar, a dva dana sedi u zatamnjenoj klimatizovanoj prostoriji. Siroče, toliko mi ga bilo žao, i onda u nastavku objašnjava zašto Vlada nije mogla da uradi nešto po pitanju proglašenja elementarne nepogode, odnosno zašto Vlada nije obezbedila klima uređaje za bolnice, za vrtiće. Kaže ministar, on mora da vodi računa o narodnim parama. Zapravo, on je rekao o budžetu, a ja prevodim o narodnim parama.
E, pa, ministre, ne znam kako vodite računa o narodnim parama kad ste dozvolili ministru Dinkiću, vašem kolegi, da onako, verovatno po njemu znanim kriterijumima, deli pare, nekakve nepovratne kredite, pa proglašava grinfild investicije, daje narodne pare, pare iz Nacionalnog investicionog programa i onda kaže, to su grinfild investicije. Ili on ne zna šta je grinfild investicija, ili se pravi lud, ili je stvarno lud. Stvarno, je li tako? Dobacuju kolege, a znaju.
Dakle, ne gazduje se tako narodnim parama, gospodine ministre, vi morate da vodite računa i o narodnim parama i o narodu, a danas ovde morate da vodite računa o Carini, jer danas ovde predstavljate jedan sporazum koji se odnosi na Carinu.
Vi ste tako nemušto ovde, u tri rečenice, obrazložili ono što je Predlog zakona. Nazvali ste ga Predlogom zakona o potvrđivanju Protokola o izmenama i dopunama Međunarodne konvencije o uprošćavanju i usklađivanju carinskih postupaka, s predlogom da se uzme u pretres. To se tako zove, je li, i vi ste nam predložili da ga uzmemo u pretres.
Najmanje što smo od vas očekivali bilo je da objasnite pojedine članove ove konvencije, jer nije dovoljno ono što sinoć kažete - kako je najvažnije da potpišemo Kjoto sporazum.
Sad ljudi koji slušaju to kažu - Bože moj, šta li nam to ova nova vlada predlaže, ajde, daj Bože da to potpišemo. Niti zna narod šta potpisujete, ni u čije ime potpisujete, ni kakvu korist građani Srbije imaju od ovog vašeg posla, a ja obaveštavam građane Srbije da nemaju nikakvu.
Ova vlada, ne znam već koliko dana traje, ali ništa konkretno uradila nije. To što se mi ovde bavimo nekakvim vašim predlozima zakona, ovo je posao koji se u narodu zove "trla baba lan", gospodine ministre.
Niste ništa konkretno i pametno predložili narodnim poslanicima, nijedan predlog zakona čijim bi donošenjem, usvajanjem i primenom ovom narodu bar malo bilo bolje.
Niste odgovorili, gospodine ministre, a vidim da ste malopre davali znak da hoćete da odgovorite na ono moje, valjda, početno pitanje - da li vam je ovde prijatno, niste odgovorili na pitanje narodnog poslanika koje se odnosilo na novi predlog, odnosno na predlog za novog direktora Carine, gospodina Petronijevića.
Ovde su, čuli ste, i podsećam javnost, izrečene ozbiljne optužbe na račun gospodina Petronijevića, na nekakvu njegovu kriminogenu prošlost, a vi ste rekli da je predlog došao od državnog sekretara, pa, otprilike, vi nemate ništa s tim.
Vama predloži državni sekretar i vi klimnete glavom, kažete - aha, dobro. To mi malo ne liči na normalno i na moguće, ali i na ime i na račun tog državnog sekretara, gospodina Đidića, i njegove kriminogene prošlosti ovde su, takođe, iznete ozbiljne optužbe, a vas to ne zanima. Vas zanima da ispunite vašu stranačku obavezu.
Gospodin Jeremić je iz G 17 plus. Bio je direktor Uprave carina dok je umesto vas i pre vas ministar bio Mlađan Dinkić. Sad ste došli vi, e sad ''žuti'' treba da preuzmu Carinu i onda dovodite tog Petronijevića, kako li se već zove čovek.
Niste objasnili narodnim poslanicima, gospodine ministre, šta se dešava sa onim što je u javnosti poznato kao carinska mafija.
Znate, nije dovoljno da uhapsite 20 ili 30 carinika koji se možda i jesu ogrešili o zakon, možda i jesu negde uzeli neki dinar ili evro, naravno, to ne opravdavamo i mislimo da treba da se odgovara za svaki kriminal, pa i najsitniji, ali je nemoguće, gospodine ministre, da u svim ministarstvima imate aferu nazvanu ovako ili onako a da ministrima ne fali dlaka s glave. U ovom slučaju, ako ne ministru, onda bar direktoru Carine.
Mislite li da taj gospodin Jeremić može samo tako da ode, da nikom ni za šta nikad ne odgovara, da ode tamo kod strica u Dobanovce, u ono skladište koje je protivzakonito otvorio i u ostala skladišta koja ima na graničnim prelazima, o kojima javnost Srbije zna, o kojima se otvoreno govori? Vi mislite da će to tek tako da prođe?
Mislili ste vi, gospodo iz DOS-a, da i Rade Terzić nikada neće doći na tapet. Naravno, danas nemam nameru da govorim o Radetu Terziću. Čovek je sa lisicama na rukama odveden u Centralni zatvor i sada neko drugi treba da priča o njemu. Ja i ostale kolege iz Srpske radikalne stranke smo govorili o Radetu Terziću kada je on, kao Đinđićev izabranik, izabran za okružnog javnog tužioca. Tada smo mi govorili da je Rade Terzić vodio izvesne ljude u "Milošev konak", kada je vođena politička hajka protiv prof. dr Vojislava Šešelja, pa je Rade Terzić u "Miloševom konaku", uz ručak, "ubeđivao", a stvarno ucenjivao ljude da izađu u javnost sa nekim lažima o dr Vojislavu Šešelju.
Kada smo mi tada, u tom smislu i u smislu ostalih kriminogenih radnji Radeta Terzića, govorili u javnosti, vi ste hteli oči da nam iskopate, a vi sad Radeta Terzića hapsite. Dakle, neću da govorim o razlozima, nego govorim o vašem principu. Vi mislite, dovoljno je sada uhapsiti Radeta Terzića i skidate ljagu sa svega onoga što je DOS radio i uradio dok je Rade Terzić, ponavljam, po Đinđićevom nalogu, izbran za okružnog javnog tužioca.
E, pa ne može tako, gospodo. To što se vi odričete vaših ljudi, pa juče, u jednim novinama, ''visoki neimenovani funkcioner Demokratske stranke'', znam da postoje funkcioneri, da postoje i visoki, ali neimenovani, zaista, ne znam, kaže - šta mi imamo sa Radetom Terzićem kada on nikada nije bio naš član. Nije nego. A kako on to bi potpredsednik Republičke izborne komisije a nije član Demokratske stranke u vreme DOS-a? Hajde malo, objasnite to.
Dakle, neka razmišljaju o tome oni ljudi koje vi koristite za vaše kriminalne radnje, neka oni razmišljaju koliki im je rok trajanja. To nije naša tema i mi o tome ne razmišljamo, nego ovo govorim da bih vam skrenula pažnju, i vama, i gospodinu Jeremiću, i gospodinu Petronijeviću, da uvek dođe "maca na vratanca". Možda vam se sad čini da možete šta god hoćete, i možete šta god hoćete, ali, gospodine ministre, ne možete dokle hoćete.
Videćete i vi, i sve vaše kolege, kako sad mrsko gledaju narodni poslanici u mom pravcu, ovi koji podržavaju Vladu, jer valjda ne veruju u ovo što ja govorim. Isto su nas tako mrsko gledali kada smo pričali i o Kolesaru, i o Janjuševiću, i o Terziću, i o Stanku Subotiću Canetu. Svaki put ste nas tako mrsko gledali, ubeđeni da mi nismo u pravu. Ali, eto, prođe izvesno vreme, pa onda vi koristite ono što smo mi govorili, i za ovom govornicom, i na svim javnim mestima.
Dobro vam je jedanput gospodin, moj kolega i prijatelj, Zoran Krasić, rekao - nemojte da se mučite, a ovo je sad poruka i za javna tužilaštva u Srbiji, nemojte da se mučite oko provođenja dokaza, pročitajte knjige prof. dr Vojislava Šešelja izdate u toku 2001. i 2002. godine i videćete sve ono za šta sada otpočinjete procese, a i one za koje ne počinjete. Sve vam je lepo opisano, imate i dela, i svedoke, i dokaze, i dokumenta.
Zato bi vam bilo bolje da vodite računa o onome što poslanici Srpske radikalne stranke kažu, jer kad-tad pogledamo se u oči, pa makar vi to i ne priznali nama, znam sigurno da priznajete sebi da smo mi u pravu.
Što se, konkretno, tiče ovog sporazuma, odnosno, kako je nazvan, Protokola, koji ste nam ponudili danas na usvajanje, niti je ovo šta epohalno, niti oko ovog treba u ovom momentu da se vodi rasprava.
Ovo ste iskoristili da premostite neko vreme dok Vlada ne napravi neki ozbiljan predlog zakona, zato što je, pre svega, gospodin Dulić obećao građanima Srbije da će poslanici da rade i u letnjem periodu, pa onda, ajde malo da zamajavamo narod, ajde da pričamo o nekim protokolima, konvencijama.
Šta oni znače? Ne znače ništa. Kako smo do danas bili bez ovog, možemo i od danas.
Dakle, ništa se promeniti neće. Ali, kad već usvajate ovo, onda je bilo neophodno, gospodine ministre, nadam se da ćete to da uradite u završnoj reči, pošto niste u uvodnoj, da ipak malo objasnite neke stvari narodnim poslanicima, a i građanima Srbije.
Recimo, član 2. i član 3. su članovi u koliziji. Drugo, član 2. je potpuno besmislen.
Govorite da se svaka strana ugovornica obavezuje da će raditi na uprošćavanju i usklađivanju carinskih postupaka, u skladu sa odredbama itd., međutim, stranu ugovornicu ništa ne sprečava u tome da odobri olakšice veće od onih koje su predviđene ovom konvencijom, a svakoj strani ugovornici se preporučuje da u meri u kojoj je to moguće odobri veću olakšicu.
Da li ovo, gospodo, kolege pravnici, pravnički išta znači? Evo, mi preporučujemo, ali vi ne morate tako, a i mogli biste tako. To je sad nešto o čemu Narodna skupština treba da se izjašnjava.
Odredbe ove konvencije ne isključuju primenu zabrana ili ograničenja koje proističu iz nacionalnog zakonodavstva, a odnose se na robu koja podleže carinskoj kontroli.
Dakle, potpuno kontradiktorni, odnosno u koliziji članovi.
Pošto ja, ovako glupa, ne razumem ovo, očekujem od vas, ministre, da mi to objasnite.
Dalje, članovi 8. i 10. U članu 8. stav 2. piše: ''Ova konvencija je otvorena za potpisivanje članicama navedenim u stavu 1. ovog člana do 30. juna 1974. godine u sedištu Saveta u Briselu. Nakon toga će biti otvorena za njihovo pristupanje Konvenciji''.
Niste nam objasnili zašto do sada nismo pristupili, barem u ovih sedam godina, jer ćete vi odmah da kažete da ne znam zbog čega nismo to učinili do 2000. godine, ali ja vas pitam zašto nismo od 2000. godine i zašto baš danas i sad moramo?
Član 10, vrlo problematičan, govorio je kolega Vlado Sekulić o tom članu. Ovde stoji da svaka strana ugovornica može, u vreme potpisivanja ove konvencije, bez rezerve ratifikovanja ili deponovanja instrumenata o ratifikaciji ili pristupanju, ili u svako vreme posle toga, izjaviti putem pismenog obaveštenja upućenog depozitaru da ovu konvenciju proširuje na sve ili na pojedine teritorije za čije je međunarodne odnose ona odgovorna.
U situaciji kada vaši evropski i američki prijatelji na sva usta govore o nezavisnom Kosovu, ovako nešto potpisati, verujte da je ravno veleizdaji. Razmislite o tome.
Vojislav Koštunica je napravio nešto slično sa CEFTOM, to mu, naravno, nećemo oprostiti, niti ćemo zaboraviti, govorićemo stalno o tome. Ovo ako potpišete, preuzimate na sebe veliki rizik i veliku odgovornost, gospodo, jer šta ako se desi da se Albanija, da se Kosovo samoproglasi i odvoji od Srbije, ili to uradi neko od vaših prijatelja koji vam najavljuju da će to da urade? Oni se automatski pridružuju ovom protokolu, i vi ćete onda pored sebe imati predstavnika Kosova. To ne smete nikako da uradite.
U članu 14. govorite o rešavanju sporova. Govori se da će se sporovi rešavati, najpre u stavu 1, po mogućnosti, putem međusobnih pregovora.
To je nešto što vi u sve naše propise, kao neki novi doprinos demokratski, pokušavate da uvrstite, a mi vam uporno govorimo - da postoje dogovori, da postoje normalni pregovori, onda ne bi bilo spora. Vi stalno brkate nešto u vašim glavama. Onda, u stavu 2, kažete: ''Svaki spor koji se ne reši putem pregovora, strane ugovornice u sporu iznose pred Komitet za upravljanje, koji razmatra spor i daje preporuke za njegovo rešavanje''.
Ko je taj komitet, ko ga čini? Niste nam objasnili. Očekujem to objašnjenje.
Očekujem objašnjenje i za član 18, o stupanju na snagu. ''Ova konvencija stupa na snagu tri meseca od dana kada pet subjekata od onih koji su navedeni u st. 1. i 5. člana 8. ove konvencije potpiše Konvenciju bez rezerve ratifikovanja ili deponuju instrumente o ratifikaciji ili pristupanju.''
Niste nam rekli ko je sve potpisao, u koje mi to društvo idemo? Da li nam je mesto u tom društvu?
Jedan jedini član koji je prihvatljiv jeste član 17. Govori o roku važnosti. Taj član kaže: ''Ova konvencija je zaključena na neodređeno vreme, međutim, svaka strana ugovornica može da, u skladu sa članom 18. ove konvencije, otkaže Konvenciju u bilo koje vreme nakon njenog stupanja na snagu.''
Dakle, vi pristupite, ali dobro je, imamo član 17, mi ćemo jednog dana da istupimo.
Govorim po članu 101. Poslovnika.
Nije me, očigledno, kolega dobro razumeo i što reče kolega Krasić iz klupe - ko bi rekao da je gospodin Gavrilović ''visoki neimenovani funkcioner DS-a''.
Pošto je gospodin Gavrilović ovde izneo podatke o tome koliko njegova stranka ima članova i koliko je poštenih, evo i ja da obavestim da SRS ima 430 hiljada članova i 100% su pošteni.
Dakle, gospodine Gavriloviću, dame i gospodo, priču o našem dojučerašnjem kolegi Đidiću nismo započeli mi, započeo je vaš ministar. On se pohvalio da nema pojma ko je Petronijević, odakle dolazi, da je njemu tog Petronijevića za direktora Carine predložio državni sekretar zadužen za Carinu, a to je gospodin Miodrag Đidić.
To što kažete da neko ovde pokušava da manipuliše nekim podacima vezanim za gospodina Đidića, istinu i činjenice pokušao je da iznese gospodin Momčilo Duvnjak.
Vaš predsednik Parlamenta, gospodin Oliver Dulić, nije to dozvolio, nije mu dozvolio da završi do kraja ono što je počeo.
Pričao je o nekim kriminalnim radnjama gospodina Đidića. Da mu je Oliver Dulić dozvolio da završi, možda bi on na kraju rekao - to se sve priča, ali ja znam da nije tačno, pa bi onda oprao ime gospodina Đidić.
Ne, nije mu dozvolio gospodin Dulić i ostalo je ono što ste čuli, i to je sasvim izvesno istina.
Dakle, imali ste primedbe, ne znam zašto na to niste reagovali, imali ste primedbe od vaših dojučerašnjih partnera, takođe članova DOS-a, na ime gospodina Petronijevića i na njegovu kriminogenu prošlost i kriminalne radnje. Imali ste, takođe, primedbe i na ime gospodina Đidića.
Nemojte ovde da izigravate advokata i nas učite. Vi ste dugo narodni poslanik, razumem da podržavate Vladu, razumem da glasate za Vladine predloge, ali nemojte da upadate u zamku da izigravate portparola Vlade. To je najlošija uloga svakog narodnog poslanika.
Vi svoju odanost Vladi pokazujete pritiskom, što bi rekao predsednik, na odgovarajuće dugme, umesto da, pre nego što dođe do tog pritiska na dugme, porazgovarate sa vašim ministrima, skrenete im pažnju na to šta je dobro, a šta nije.
Valjda vi, kao narodni poslanici, komunicirate s narodom, pa znate šta je trenutno narodu najvažnije i najinteresantnije, pa da na taj način usmerite vašu vladu da ovde izađe sa nekim prihvatljivim predlozima.
Ponavljam, kada narodni poslanik izigrava portparola Vlade, sigurno nije u ulozi narodnog poslanika.
Dobro jutro, gospodine Petroviću. Ovako vas pozdravljam zato što ste se malopre ponašali kao da ste 5. oktobra zaspali, kao Trnova ružica, i malopre se probudili da nam ispričate bajke, kao da mi ne znamo šta se dešavalo od 5. oktobra u oblasti pravosuđa do dana današnjeg.
Ovo što ste nam ispričali nema veze sa zakonom, nema veze sa tumačenjem zakona i zaista mislim da sam u obavezi, kao i ostali poslanici, da vam na to skrenem pažnju. Jedino što je po zakonu, odnosno u skladu sa Poslovnikom, jeste ovako naprasno stavljanje na dnevni red ovoga što je sada na dnevnom redu, iako je neshvatljivo i nerazumljivo zašto baš danas, zašto ne do danas. Ovo je pitanje i za vas, ovo je pitanje i za onu vladu pre vas.
Podsetiću vas u toku dalje rasprave na neke datume za koje ne znam da li ćete imati valjano obrazloženje.
Objasnili ste nam šta je nadležnost Narodne skupštine kada su u pitanju pravosudni organi, odnosno nosioci pravosudnih funkcija, hvala, nije trebalo. Objasnili ste nam koji su, po zakonu, razlozi za prestanak pravosudnih funkcija, takođe, hvala, nije trebalo. Trebalo je da nam objasnite ono što svakako interesuje i narodne poslanike u ovoj sali, a i javnost Srbije.
Rekli ste da se do danas nisu stekli uslovi da ni u ovom, a ni u onom prethodnom sazivu, Skupština raspravlja o ovome o čemu danas raspravljamo. Zaista nisam razumela o kojim se uslovima radi, da li su ti uslovi koje do sada niste imali to što niste imali 126 istomišljenika, kada su u pitanju ova imena o kojima ćemo danas govoriti, a koja su se bavila javno-tužilačkom funkcijom. To je jedini logičan razlog koji možete da navedete, a koji ste vi prećutali. Zaista ne znam koji drugi razlozi su morali da se steknu, a vi kažete da se do danas nisu stekli.
Kada ste govorili o državnom tužiocu, govorili ste o tužilačkoj piramidi, na čijem čelu se nalazi državni tužilac. Ja vas pitam, gospodine Petroviću, kako je ta piramida dve godine funkcionisala bez tog svog formalno i zvanično zakonskog vrha? Vi ste ga imali, ali gde vam je tu zakonski osnov. To niste objasnili. O tome niste govorili, zato što nemate objašnjenja, kao što sam sigurna da nemate objašnjenja ni zbog čega, već drugi put od kad ste vi u vlasti, država Srbija nema Ustavni sud. To vama, takođe, nije tema. Jednog dana kada uspete, kad se opet dogovorite, kad sakupite 126 glasova da izglasate neka imena, onda ćete da kažete kao i sad - do danas se nisu stekli uslovi.
Govorili ste nam, takođe, o budućim zakonima, ne znam zašto, o tome ćete valjda govoriti ako još budete ministar, kada nam te zakone podnesete ovde, u proceduru u Narodnoj skupštini.
Nemojte da pričate o nekoj zemlji dembeliji u pravosuđu, koja će, možda, jednog dana to biti. Dok ste vi ministar, neće sigurno, zato što odlično znamo i imamo iskustva iz vremena kada ste bili narodni poslanik, kako ste vi sa kolegom Boškom Ristićem, koji me, vidim, vrlo pažljivo sluša, postavljali i sudije i tužioce, kako su vam predsednici sudova postajali ljudi kojima je to bio prvi pravnički posao, kako je na istoj sednici, da vas podsetim i javnost Srbije da podsetim, neko izabran i za sudiju i za predsednika suda. Onda ste šefove pravnih službi zemljoradničkih zadruga postavljali za predsednike sudova; vd tužilac, to je posebna priča.
Tek da se podsetimo, kratko, postavljanja tužilaca i sudija u vreme akcije "Sablja". Sećate se, daleko od očiju javnosti, trebala vam je skupštinska većina koju su činili Čankovi poslanici, oni su vam tada bili tas na vagi, pa vam je onda Čanak kadrirao, pa ste tada postavili gospodina Ostojića, pa ste tada postavili gospođu Biserku, odnosno, ja sam je zvala Biserka zbog njenih bisera. Kako se zvala ova što je bila predsednik... setiću se, naravno.
(Nataša Jovanović, sa mesta: Sonja Brkić.)
Sonja Brkić, hvala Nataša, naravno, enciklopedija Nataša. Sonja Brkić je izabrana za predsednika Vrhovnog suda Srbije. Posledice njihovog delovanja u pravosuđu Srbije osete se i danas, osete se, pre svega, na budžetu Republike Srbije, jer i danas imate obavezu da svakom građaninu od 12.000 onih koje ste hapsili u toku akcije "Sablja", ko god se obratio nadležnom sudu, protiv koga nije pokrenut postupak, a uglavnom su svi takvi, svi ti ljudi koji su vas tužili dobili su pravosnažne presude i država Srbija mora da im plati odgovarajuću nadoknadu.
Niko nikoga ne pita ko je za to odgovoran, niko nikoga ne pita ko je odgovoran, zašto je Rade Terzić bio okružni tužilac za Beograd. Vi iz DOS-a ste ga postavili, za vas iz DOS-a je bio nedodirljiv.
Jutros sam pričala, sad ponavljam da i vi čujete, kada smo mi prozivali Radeta Terzića i upozoravali Zorana Đinđića da ga ne šalje u restoran "Milošev Konak", da tamo neke ljude prisiljava i da ih ucenjuje da iznose lažne optužbe protiv Vojislava Šešelja, u vreme kada je vođena politička hajka protiv Vojislava Šešelja u Srbiji, tada ste nam, kada pomenemo Radeta Terzića u tom kontekstu, skakali u oči, vikali ste - u, a, i, šta sve ne, iz ovih klupa. Danas, odnosno pre tri dana ste Radeta Terzića, sa lisicama na rukama, odveli u CZ.
Za razliku od vas i od predstavnika Vlade, i ove i one prethodne, Koštuničine, kao i onih prethodnih, neću danas da govorim o delima ili nedelima Radeta Terzića. On je sada u rukama pravosudnih organa i nadam se da je u rukama nekog časnog tužioca i sudije, kome je stalo do profesije, do časti i koji će taj postupak voditi u skladu sa zakonom.
Nažalost, nijedan za javnost interesantan postupak u Srbiji u poslednjih sedam godina, očigledno je to posle izricanja određenih presuda, ne vodi se u skladu sa zakonom i ne važi onaj princip da je zakon jednak za sve, odnosno da su svi isti pred zakonom.
Svaka presuda je sa toliko repova, sa toliko priča, sa toliko dokumenata, knjige i knjige ste vi iz DOS-a napisali, sve govoreći, između ostalog, o tome kako je ko od vas uticao na ovog sudiju ili na onog tužioca, pa se, u međuvremenu, negde posvađali, pa onda onaj optužuje onog, onaj okrivljuje onog, a, u suštini, svi ste isti.
Zato mi, kada izađete, pa optužujete one pre vas, kažemo da ste u pravu, kao i kad oni optužuju vas, takođe, kažemo da ste u pravu, jer to zaista jeste istina.
Niste govorili, gospodine ministre, iako danas govorimo o tužiocima, šta se dešava sa gospođom Milenom Ilić-Drecun, da li imate objašnjenje, i gde je ovde drugi predsednik Visokog saveta sudstva, gde je gospođa predsednik Vrhovnog suda. Kada su je pitali novinari pre neki dan da li zna zašto je gospođa Drecun podnela ostavku, ona je rekla da je ostavka lični čin.
Otkrila Ameriku. Naravno da je lični čin, ali je gospođa Drecun rekla i zbog čega je podnela ostavku - zato što nije htela da učestvuje u donošenju odluka kojima se krši zakon.
Takođe, rekla je da, dok presuda ne postane pravosnažna, neće da iznosi više detalja.
Zato što je časno radila svoj posao, morala je da podnese ostavku.
Vidim da je ovde, takođe, na listi ovih sudija kojima treba da prestane pravosudna funkcija, samo ne znam da li će biti u prilici barem da radi kao advokat. Jer, vi imate čudan manir da nekima ne dozvoljavate ni da budu advokati, ako nisu bili sudije po vašoj meri.
Sutra očekujemo da postavite nekog vršioca dužnosti, nije nekog, nego već se zna, to je onaj, što gospodin Tomislav Nikolić reče – pre je za ludnicu, nego za sudnicu - Radovanović, koji je već podneo ostavku, da bi se namestio da bude izabran za vršioca dužnosti državnog tužioca. Pošto se to dešava na nekim tajnim dogovorima i sastancima i samo u ''Službenom glasniku'' dobijamo obaveštenje o tome, čime ćete pravdati njegovo postavljenje?
Pošto nećemo biti u prilici da ovde govorimo o tome, ja vas sada pitam, čime ćete pravdati njegovo postavljenje? Time što je protiv mrtvog čoveka podneo krivičnu prijavu? Da li mu je to pravničko znanje, je li to zasluga zbog koje će biti državni tužilac?
Pitala bih vas još, gospodine ministre. Čuli ste to više puta u vreme kad ste bili narodni poslanik.
Šta se desilo, a očekivala sam, kada budete ministar, da ćete da se setite tih naših diskusija, često smo vas podsećali, sa inicijativom SRS-a da se Danko Laušević, sudija Petog opštinskog suda, razreši sudijske funkcije?
Podsećam javnost da je Danko Laušević prof. dr Vojislava Šešelja osudio na uslovnu zatvorsku kaznu, zato što je oklevetao, tako je pisalo, i uvredio Stanka Subotića Caneta, Žapca, jer ga je nazvao šefom ''duvanske mafije''.
Okružni sud je poništio tu njegovu odluku, vratio je ponovo u Peti opštinski sud i prošlo je već pet godina, evo, Vojislav Šešelj je petu godinu, skoro pet godina u Haškom tribunalu, znači više od toga je prošlo, a taj predmet stoji u fioci tog Danka Lauševića.
Evo, sada i vi priznajete da je Stanko Subotić Cane šef ''duvanske mafije''. Vi ste ga stavili na međunarodnu poternicu. Šta se sad dešava? Zar sad ne postoje uslovi da se taj čovek, barem, razreši zbog takvog flagrantnog kršenja zakona o kojem smo mi i pisali i govorili i vrlo često vas podsećali na to?
Naravno, Danko Laušević je bio vaš sudija. Vi ste ga postavili, vi iz DOS-a. Ne znam da li vi lično, ne znam da li iz Šapca. Podsećam, to je onaj sudija kome je, kada smo bili na jednoj raspravi, dok je trajao glavni pretres zazvonio mobilni telefon. Puna sala zainteresovane javnosti, tužilac, tuženi i advokati, a on se javlja na mobilni telefon i glasno kaže: "Ćao, ljubavi, ne mogu, boli me zub".
Dakle, neverovatne ste sudije postavljali i zato nije nikakvo čudo što nam je ovakvo stanje u pravosuđu.
Sada, konkretno, gospodine ministre Petroviću, volela bih da odgovorite Narodnoj skupštini šta se dešavalo, ili šta će se desiti sa odlukama koje je Slobodan Janković, republički javni tužilac, donosio, a bilo ih je mnogo od 10. decembra 2005. godine, odnosno 6. februara 2006. godine, jer su ovo datumi kada je on ispunio i 65 godina života i 40 godina osiguranja, odnosno radnog staža, narodski rečeno?
Šta će se dešavati i ko je odgovoran što je taj čovek skoro dve godine vršio ovu visoku funkciju, donosio razne odluke? Kakve će biti posledice tih odluka? Gde ste našli i ko je našao pravni osnov da on može to da radi?
Zamislite, njemu je trebalo da prestane javnotužilačka funkcija ili krajem 2005. ili početkom 2006. godine, koji hoćete datum - birajte, a mi imamo sa njegovim potpisom desetak predloga za prestanak javnotužilačkih funkcija po opštinskim i okružnim tužilaštvima! Dakle, kako je on to uopšte mogao da potpisuje, kako može da predlaže Skupštini, kada ni on nema pravni osnov da radi to što još uvek radi?
Zaista ne razumem kako ćete, kao pravnik i koga ćete u ovoj sali i u državi Srbiji da ubedite da je to pravno regularna situacija?
Da li će ovim ljudima, a i vi ste rekli da je logično da predlažete da dan donošenja odluke, a to je npr. danas ili, eventualno, sutra, kada se sakupi vas 126, da to bude dan prestanka funkcija svih ovih tužilaca?
Ja vas sada pitam šta su oni radili u međuvremenu? Jesu li oni bili tužioci, ili nisu bili? Da li su primali platu, ili nisu? Da li su postupali po predmetima, ili nisu?
Da li su bili ljudi bez ovlašćenja, bez posla, bez plate? Bilo koja od ovih varijanti da jeste, suprotna je zakonu i neko je za to odgovoran.
Ja vas pitam, preuzimate li vi kao sadašnji ministar tu odgovornost ili mislite, delite moje mišljenje, da je odgovorna kompletna Vlada, sa Koštunicom na čelu, i sada i prošlog mandata, kada je bio predsednik Vlade?
Dakle, danas ste pokušali, a verovatno ste očekivali, i zato ste stavili ovako, navrat-nanos, na dnevni red, da će narodni poslanici biti nespremni i da se neće upuštati u raspravu sa vama o ovako važnim pitanjima. Onda ste to tako malo poturili, malopre, verovatno ste tako rekli i službama - ko je sedeo u sali, dobio je ovaj materijal, a ko nije sedeo u sali, nije mu ostavljeno na mestu.
Dakle, pokušali ste da to, nekako, ako je ikako moguće, da ne bude primećeno.
Suviše je ovo značajno i suviše je velika stvar, gospodine Petroviću, da bi prošlo neprimećeno. Ovo će ostati kao crna mrlja i u vašoj karijeri, naravno, uz sve ono što ste kao narodni poslanik, pre toga predsednik opštine, a i funkcioner vaše, Demokratske stranke, zloupotrebljavali, postavljajući svoje kadrove preko određenih ljudi u Odboru za pravosuđe, a kasnije i nekakvom pogodbama, ovde, u Narodnoj skupštini.
Dakle, neprihvatljivo je ovo što radite. Ono što je najbitnije, kada jedan državni tužilac, tužilac kakav je ovaj Janković, ili ma kako da se zove, završava radni vek kao tužilac, najmanje što se od njega očekuje jeste da dođe ovde, da Skupštini podnese nekakav izveštaj o svom radu, da malo pričamo o tome šta je on radio. Možda da prenese svoja iskustva, ako je imao neka lepa i pametna, na nekog budućeg tužioca.
Ne, vi to ne radite, naravno, i zato vaši tužioci završavaju sa lisicama na rukama.
Onaj ko neće i ko nema hrabrosti da se, lepo, ispovedi svom narodu, mora tamo negde drugde da kaže ono što je radio, možda voljno, možda i nevoljno. To će, verovatno, svi da kažu. To će, verovatno, i Rade Terzić da kaže.
Šta je radio - zato što je hteo i mislio da treba, a šta je radio - zato što mora, i po čijem nalogu, naravno. To je neizostavno.
Dakle, završavam. Poslanici SRS-a, bez obzira na to što formalno izgleda da bi morali da glasaju, neće učestvovati u glasanju. Znamo da će ovim ljudima prestati javnotužilačka funkcija. Ali, hoćemo da vam pokažemo da više ne smete da silujete pravo, da morate da se ponašate ozbiljno. Ova država, kakve god zakone da ima, oni, gospodine Petroviću, moraju da se primenjuju. Naučite nešto od vašeg idejnog tvorca - držite se zakona kao pijan plota.
Gospodine Mrkonjiću, vi kao da ne sedite na tom mestu. Da li ste vi čuli malopre šta je poslanik Matić izgovorio sa ovog mesta? Niste reagovali, gospodine Mrkonjiću.
Prvo je trebalo da ga pitate po kom osnovu on to govori. Narodni poslanik Saša Valjarević je postavio poslaničko pitanje, u skladu sa Poslovnikom, ministru Draganu Jočiću. Naravno, on je tražio da dobije pismeni odgovor i ubeđen, potpuno opravdano, da ministar ne zna napamet šta se sve dešava po Srbiji, mada bi ovakvu stvar trebalo da zna, a pogotovu što su predstavnici njegove stranke umešani u ovo što se dešavalo u Požarevcu. To je ovakvim načinom branjenja tog događaja od strane gospodina Matića sada, valjda, svima postalo jasno i očigledno.
Gospodin Matić kaže da će tražiti od šefa SRS, gospodina Tomislava Nikolića, da urazumi poslanike i da poslanicima objasni o čemu mogu ovde da govore. Najpre, gospodine Matiću, šef, odnosno predsednik SRS je prof. dr Vojislav Šešelj. Druga stvar, zamenik predsednika SRS i šef poslaničke grupe je gospodin Tomislav Nikolić. Svaki narodni poslanik SRS u ovoj sali ima ovlašćenje gospodina Tomislava Nikolića da može da iznosi svoje mišljenje, za razliku od vas, gospodine Matiću, slušajte me, biće vrlo interesantno da čujete, da vas podsetim na nešto.
Dakle, za razliku od vas, poslanici SRS sede u ovoj sali, rade svoj posao, komentarišu predloge vladine, podnose amandmane i uvek ćemo to tako da radimo i nikada nećete ubediti gospodina Tomislava Nikolića da nam kaže da to ne radimo, jer smo, između ostalog, to od njega i naučili, a imali smo od koga, morate da priznate.
Vi pozivate na razum, gospodine Matiću, a ovo što ste malopre ovde izgovorili niko razuman ne bi izgovorio. Vi ste drzak i bezobrazan čovek. Vi ovde pokušavate da skrenete vodu na drugu vodenicu, a bolje bi vam bilo da se pokrijete ušima i da ćutite, jer sada ste me opet naterali da vas podsetim na ono što sam prošle godine ovde govorila, pa ste bili jako ljuti i uvređeni, pa sam tada donosila fotokopiju rešenja.
Sada vas pitam, dakle, ne ministra, nego vas gospodine Matiću, kako se desilo kada ste bili predsednik opštine Požarevac da ste u okviru tržnog centra uspeli da legalizujete samo dva objekta koji su pod čudnim okolnostima bili u zakupu vaše žene, a u međuvremenu su prodati, pa ona više nije u tim objektima, objekat nije legalizovan, samo vaša dva poslovna prostora jesu. Bilo bi bolje da o tome pričate, a to što nemate strpljenja, gospodine Matiću, da sedite u ovom parlamentu, to je zaista vaš problem.
Vidim danas DSS, ima vas desetak, tu sedite zato što morate, jer je ovde vaš ministar. Inače, ovih dana nije bilo živog čoveka iz DSS. Zato što morate da sedite da biste pravili društvo ministru Jočiću i da biste eventualno mogli nešto ovde i da kažete, on se čovek ne okreće pa da primeti da li ste stvarno tu, vi biste da mi ne raspravljamo. Mi ćemo da raspravljamo. Mi nismo planirali to što vi već šapućete da sutra nećete da radite. Što se nas tiče možemo i sutra i prekosutra, u subotu i nedelju. Mi smo spremni, srpski radikali, da svojim učešćem u radu nadoknadimo ono što ste vi propustili, što ste nekoliko meseci propustili, a da nismo konstituisali parlament, dok se niste dogovorili oko raspodele plena u okviru Vlade.
Nastavljam, samo da postavim jedno poslaničko pitanje, zato sam produžila vreme. U toj raspodeli plena, između ostalog, i tražim da mi se odgovori od strane Vlade ko je predsednik Upravnog odbora Zavoda za izdavanje udžbenika? Direktor je gospodin Ljušić. Prema informacijama koje imamo predsednik Upravnog odbora je Miloljub Albijanić. Ljušićeva plata je 5.000 evra, a Albijanićeva nadoknada 3.500 evra. Molila bih da nam se to potvrdi ili opovrgne.
Ovaj tzv. poslanik malopre kaže da poziva narodne poslanike da se vratimo radu, da učestvujemo u raspravi o tački dnevnog reda koja je već započela, a ja ispred sebe imam spisak narodnih poslanika koji su se javili da učestvuju u raspravi i, verovali ili ne, poslanika DSS nema.
Oni, inače, za informaciju građanima, uglavnom ne učestvuju u radu Parlamenta, vrlo retko sede, a ako eventualno sede, onda teška srca poneko izađe za ovu govornicu da nešto kaže i to uglavnom da kaže neistine, kao što je to malopre izgovorio gospodin Matić, već drugi put.
Gospodine Matiću, pitali ste gospodina Arsića i gospodina Valjarevića zašto su glasali za vas da budete predsednik Opštine i rekli ste da možete da se pogledate, a ne vidim nigde ogledalo, gde ste se pogledali. Ako su i glasali za vas, gospodine Matiću, tada su bili ubeđeni da ćete, kao predsednik opštine, da se zalažete da se legalizuju svi objekti bez građevinske dozvole u Opštini Požarevac, a ne samo dva poslovna prostora u zgradi koja ima 20 poslovnih prostora i to samo ta dva poslovna prostora koje je držala vaša žena.
Rekli ste, takođe, gospodine Matiću, da Ivan Grubetić, predsednik SO Požarevac, angažuje, kažete, neko privatno obezbeđenje, angažuje neke kriminalne ljude u obezbeđenje, sasvim sigurno znam da se radi o obezbeđenju Opštine, zvaničnom obezbeđenju i da nikada niko iz SRS nije imao obezbeđenje iz kriminalnih krugova. Ne znam samo da li vi imate informaciju, gospodine Matiću, da li to nije slučajno obezbeđenje iz Šljukine grupe? Podsećam vas da je to bio čovek koji je bio šef obezbeđenja Vojislavu Koštunici.
Dame i gospodo poslanici, koristim svoje poslovničko pravo iz članova 225. i 226. Poslovnika Narodne skupštine da bih ministru, gospodinu Jočiću, postavila jedno pitanje. Inače, radi korektnosti moram da kažem da sam i u prethodnim sazivima gospodinu Jočiću postavljala neka pitanja i da sam, u vrlo kratkom roku, svaki put dobila odgovor. Očekujem to, gospodine Jočiću, i ovaj put.
Gospodin Dragan Todorović je u svojoj raspravi govorio o onome što želim da pitam, a jedanput sam takođe pre nekih 15 dana pitala to, ne znam da li ste dobili takvo pitanje od skupštinskih službi. Radi se o činjenici da u Jevrema Grujića broj 11 postoje prostorije u kojima borave istražitelji Haškog tribunala. Te prostorije čuvaju sa spoljne strane predstavnici našeg Ministarstva unutrašnjeg poslova. Kada se pređe kapija onda vas unutra sačekaju predstavnici, odnosno neki ljudi koji su verovatno zaposleni u Haškom tribunalu. Oni su to neko drugo obezbeđenje.
Šta se radi u Jevrema Grujića broj 11? Tamo se privode ljudi, dovode da bi bili ucenjivani, da bi im se pretilo, da bi im se nudio novac. Zašto? Da bi bili lažni svedoci u haškom procesu protiv prof. dr Vojislava Šešelja. Nesporno je, i to je već danas očigledno jasno i Haškom tribunalu, da protiv Vojislava Šešelja nema ni jednog jedinog dokaza. Zbog toga skoro već pet godina ne počinje suđenje i verovatno način na koji srpske vlasti sarađuju sa Haškim tribunalom je upravo ono što se dešava u Jevrema Grujića broj 11. Dakle, vi predstavnici Vlade Republike Srbije kada govorite o saradnji sa Haškim tribunalom hvalite se šta ćete da uradite, kako ste revnosni itd. Naravno, do sada ste se samo pokazali revnosni u izručivanju Srba Haškom tribunalu.
Sada sam govorila i kao član tima za odbranu prof. dr Vojislava Šešelja i odlično sam obaveštena i znam da ne dobijamo informacije, ni dokumenta, mi u timu, koje dobija Karla del Ponte.
Kada saznamo preko naših izvora da je Karli del Ponte dostavljen neki materijal onda mi to tražimo u pisanom obliku, pa onda dobijemo deo toga sa zakašnjenjem od nekoliko meseci.
Pitanje za vas gospodine Jočiću je – ko je i na osnovu čega pustio te neke predstavnike, odnosno istražitelje Haškog tribunala? Prema informacijama ljudi koji su dali i overili kod nadležnih sudova svoje izjave, u tim prostorijama postoje i neke pritvorske jedinice, jer tamo ljude drže po četiri-pet dana da bi eventualno izdejstvovali da oni potpišu neku izjavu protiv Vojislava Šešelja, koja se od njih traži. Čiji je to objekat? Ko je dao da se na taj način koristi? Po kom osnovu pripadnici Ministarstva unutrašnjih poslova čuvaju taj objekat?
Hvala. Dame i gospodo narodni poslanici, razumem da nekim ljudima ne mogu da pomognu narodni poslanici, za to su potrebne neke druge struke, ali je ipak neophodno da se vodi računa o dostojanstvu Narodne skupštine. Ko to ne može neka potraži pomoć, možda još nije kasno. Žao mi je što kolega Srđan Milivojević, a to je izgleda njegov manir, to je uradio i juče i pre neki dan, izađe ovde, ispljuje na najgori mogući način, kaže sve što mu padne na pamet i onda, valjda da ostavi utisak, kaže – evo, ja neću više ništa da kažem. Naravno, on nema šta da kaže, niti je imao pre, a ni posle onoga što mi iz SRS ovde govorimo.
Nemojte da dosađujete, nemojte da dobacujete i nemojte da pitate nas zašto smo nervozni, kažite ovoj koleginici kojoj ne znam ime, jer nikada nije izašla za govornicu. Sada vas prozivam, a molim vas, kamera nije tu, koleginica je u trećem redu, da izađete za ovu govornicu jednom u životu, da se predstavite onima koji su glasali tamo u mestu odakle ste, da vas vidi narod. Prestanite da dobacujete, tako ne rade narodni poslanici. Narodni poslanici, gospođo, koleginice draga, izađu za ovu govornicu pa kažu, kao što ću ja sada da kažem. Podsetiću, evo, šta danas piše "Pravda", "Pravda" svakako jeste dobra novina, očekivala sam vašu reakciju, to je jedina novina u Srbiji koja objavljuje feljton "Petnaest godina laži o Srebrenici".
Usput, kada ste me naveli na to, obaveštavam građane Srbije da će SRS u petak, u 17,00 časova, u Domu sindikata, organizovati skup "Istina o Srebrenici". Pozivam sve građane koji žele da čuju istinu i koji žele da vide film o Srebrenici da dođu u Dom sindikata da to vide. Mi se bavimo takvim stvarima, gospodine Milivojeviću, a ubeđeni smo, dakle, ovo što piše danas "Pravda" mi o tome govorimo već odavno. Mi govorimo da je "Sartid" na kriminal način privatizovan, mi govorimo da je Zoran Đinđić lično bio umešan preko Kolesara u privatizaciju ''Cementare'' Popovac. Ja sam govorila više puta za ovom govornicom da imam podatke od ljudi iz Paraćina da gospođa Ružica Đinđić, udovica Zorana Đinđića, redovno dolazi u ''Popovac'', verovatno da vidi kako joj funkcioniše fabrika, gde joj je muž ostavio poveći deo akcija.
Vi gospodine Milivojeviću ili bilo ko od vas ne može da kaže – ne možete vi da govorite o Zoranu Đinđiću zato što je mrtav. Ma možemo! Zoran Đinđić je bio političar, o Zoranu Đinđiću smo govorili dok je bio živ. Nikada se nismo slagali sa njegovom politikom, zato što se srpski radikali ne mogu složiti ni sa izdajničkom ni sa lopovskom politikom. I to ćemo o njemu da govorimo uvek, gospodine Milivojeviću, a vi malo razmislite o tome kako se to desilo dok je na vlasti bila stranka Zorana Đinđića, on predsednik Vlade, da baš u to vreme bude ustreljen, to bi trebalo da bude vaša tema.
Dame i gospodo, po Poslovniku član 226, objašnjenje afere Bodrum.
Dakle, afera Bodrum, kako pišu današnje novine, završena je, a ja tvrdim nije završena, jer nije ni započeta. Ovo što je doneta presuda da je gospodin Alen Selimović oslobođen optužbi, odnosi se na činjenicu da je on bio optužen za zloupotrebu kartice narodnog poslanika Nataše Milojević, koja je tada bila narodni poslanik Čovićeve Alternative.
Dobro, Orlićeve Socijaldemokratije, izvinjavam se, u pravu ste, gospođo Kolundžija. Vi što mnogo menjate stranke ne može čovek da vas pohvata.
Dakle, radilo se o kartici Nataše Milojević i Alenu Selimoviću je prvostepeno doneta presuda uslovna, ne znam šta je bilo u pitanju. Uglavnom, Boris Tadić je u izbornoj kampanji obećao, zapravo morao je, pošto je od strane javnosti bio pritisnut da se izjasni o aferi Bodrum, onda je rekao, tačno je da je postojala ta afera, tačno je da je Neda Arnerić glasala iz Bodruma i da on u svojoj stranci, Demokratskoj, neće više time da se bavi, nego će prepustiti da sud reši problem te afere i da će DS da se ponaša u skladu sa odlukom suda.
Zapravo, želim da se formuliše i kao poslaničko pitanje ministru Petroviću, jer on može i treba da dobije taj podatak. Dakle, nikada nije podneta krivična prijava protiv onih koji su učestvovali u aferi Bodrum. U aferi Bodrum učestvovali su Dragan Šutanovac, Bojan Pajtić i Vojislav, kojem ne mogu da se setim prezimena, tog kolege koji je bio direktor "Srbijašuma", kako, Rajko, beše prezime, Janković.
Dakle, ta tri čoveka su sedela tu gde je bila ubačena kartica Nede Arnerić i ta tri čoveka su odgovorna. Naravno, laži koje su kasnije građanima Srbije plasirane od strane Bojana Pajtića, koji je tvrdio da je Neda Arnerić od Bodruma do Istanbula došla taksijem, a nije znao koliko je to stotina kilometara udaljeno, pa onda onaj Radosavljević, tada poslanik iz Kragujevca, mahao kartama, odnosno onim omotima nekih avionskih karata, tvrdeći da su to karte Nede Arnerić, i pasoš neki je pokazivao, ali kaže - neće da pokaže šta je unutra, jer je to lična stvar.
Radi javnosti Srbije, afera Bodrum nije razrešena. Boris Tadić je slagao građane Srbije. Nije svoju stranku oslobodio od onih koji su učestvovali u aferi Bodrum, kako je obećao, već mu je jedan od učesnika, Bojan Pajtić, visoki funkcioner, odnosno predsednik Vlade u Vojvodini, Dragan Šutanovac, drugi učesnik u aferi Bodrum, on je ministar odbrane.
Prema tome, ovo što pišu novine nisu prave informacije i želim na ovaj način da obavestim i javnog tužioca beogradskog da povede računa, da još nije kasno da se pokrene rešavanje i ove afere, pa da vidimo zaista ko je tu odgovoran, ko je ubacio karticu Nede Arnerić, jer je nesporno da ona nije, i ona je to priznala.
Dakle, ovo što danas piše u novinama je očigledno pomalo nespretno objašnjenje, a prava istina je da je Boris Tadić slagao građane Srbije kada je u pitanju afera Bodrum, još nerešena.
Da napravimo kratko retrospektivu poslednja dva sata rada ovog parlamenta.
Ministar Milan Marković je, iz nama nepoznatih razloga, napustio ovu salu i onda su poslanici DS krenuli da diskutuju po Poslovniku. Zašto?
Da ne bismo mi iz SRS pitali gde je ministar. Ta rasprava je tekla kako je tekla, do nekog momenta kada su dobili obaveštenje da se ministar vraća, pa da vi budete fina gospoda za razliku od nas srpskih radikala, onda je ovde gospodin Milivojević izašao i rekao da on više neće da učestvuje.
Naravno, najpre je izneo gomilu uvreda na račun SRS. Onda je on sad fin, neće više da učestvuje u ovom, a na vratima se mimoišao sa ministrom Milanom Markovićem, jer je znao kad se ovaj vraća.
U međuvremenu sam dobila jednu poruku i tu poruku, od meni nepoznatog građanina, pročitaću - pitajte primerka, zašto je, kada je radio kao veterinar, a primerak je Srđan Milivojević, kada je radio kao veterinar u okolini Soko Banje, umesto injekcija špricao stoku vodom i zato uzimao novac. Pitanje građana, možete da pogledate poruke. Samo toliko.
Dame i gospodo narodni poslanici, ministar za državnu upravu i lokalnu samoupravu, gospodin Milan Marković, i narodni poslanici koji podržavaju Vladu Republike Srbije u svojim raspravama objašnjavali su nam zbog čega ovaj zakon o potvrđivanju Evropske povelje o lokalnoj samoupravi nije trebalo da se razmatra po hitnom postupku, i zbog čega ovaj zakon nije trebalo da se razmatra na vanrednom zasedanju.
Dakle, nikakve žurbe nije bilo, ako je Evropska povelja o lokalnoj samoupravi, doneta 1985. godine, u prošlom veku, do danas nije ratifikovana u ovom parlamentu, a kao što reče ministar i kao što rekoše narodni poslanici vladajuće većine, a o tome su govorili poslanici SRS, gotovo sve što je sadržano u ovoj evropskoj povelji već postoji i u našim zakonima i u našem Ustavu.
Dakle, ovo je bio posao Vlade Republike Srbije i naravno Skupštine Srbije, koji je zapravo zamajavanje javnosti i bacanje prašine u oči građanima, zato što je predsednik parlamenta, koji je trenutno na nekoj, verovatno, svojoj ličnoj turneji, s obzirom da slušamo na vestima da poziva predsednike parlamenata nekih zemalja, da organizuje nekakva druženja itd.
Koliko znam, a znam, nema takav mandat od Narodne skupštine, niti je u Poslovniku sadržano ono o čemu on govori na svojim sastancima sa predsednicima parlamenata, odnosno Hrvatskog sabora, parlamenta Bosne i Hercegovine i gde sve nije bio ne znam.
Dakle, gospodin Oliver Dulić je obećao da će Narodna skupština da radi danonoćno, pa onda kada je video da od tog posla nema ništa, onda u dogovoru sa predstavnicima Vlade mi se bavimo nečim što nema danas nikakvu svrhu.
Istina je da smo mi jedna od retkih zemalja koja ovo formalno nije ratifikovala, ali ako mi već to imamo ugrađeno u naše propise, onda zaista nema nikakvog razloga da to nešto posebno sada ratifikujemo, pogotovu ne da to radimo ovako navrat-nanos, u vreme kada Skupština po Poslovniku nije u redovnom zasedanju, i prema Ustavu naravno.
Ministar je ovde u svom obrazloženju, juče to beše, pročitao ono što je napisano u obrazloženju, ništa novo nam nije rekao, pogotovu nam nije objasnio član 3. Predloga ovog zakona, koji jedino ima smisla i o kojem jedino zapravo ovde treba da se raspravlja.
Ministar je u toku svog uvodnog izlaganja nekoliko puta rekao poslanicima, evo videćete šta ovde piše, to sam vam zapamtila, ministre, i iznosim kao primedbu, da to više nikada ne kažete, bar što se tiče poslanika SRS.
Mi ovde dolazimo pripremljeni, mi vidimo, pročitamo, proučimo pre nego što dođemo na sednicu, a vaša primedba se moguće odnosila na vaše kolege iz vaše stranke i vaših stranaka, onda to na taj način i recite.
Rekli ste, takođe, gospodine ministre, da ovo što tvrdim da je u našem Ustavu i u našim zakonima uglavnom već ugrađeno ono što sadrži ova evropska povelja, ali vas sada pitam nešto što niste rekli za ovom govornicom, a što ste nekoliko puta rekli u javnosti, u medijima. Pitala sam vas to još jedanput i niste mi odgovorili, odnosno niste odgovorili građanima Srbije, zbog čega vi planirate da kršite Zakon o sprovođenju Ustava Republike Srbije?
Rekli ste, gospodine Markoviću, da ćete u Vladu na razmatranje da date predlog, odnosno to bi tada bio nacrt zakona o lokalnoj samoupravi negde krajem oktobra, što znači da nema šanse da se lokalni izbori okončaju u roku koji je predviđen Ustavnim zakonom, a to je do kraja ove godine.
To je posao kojim vi treba da se bavite, gospodine Markoviću, da pripremate one zakone na koje vas obavezuje Ustav i Ustavni zakon, a ne da zamajavate i građane Srbije i ovaj parlament ovom poveljom, o kojoj mi već dva dana raspravljamo.
Zašto sam rekla da je suština, o čemu zapravo narodni poslanici ovde mogu da raspravljaju, član 3. Predloga zakona. Uobičajeno je kada mi dobijemo nešto što ste vi prepisali iz belog sveta, onda to uglavnom može samo da funkcioniše po sistemu uzmi ili ostavi. Ne ostavlja nam nikada mogućnost da možemo nešto tu posebno da menjamo ili da damo svoj doprinos u tom radu.
U slučaju Evropske povelje, odnosno Predloga zakona koji danas raspravljamo, imamo član 3. koji ostavlja mogućnost i vi ste predvideli da prilikom predaje ratifikacionog instrumenta za Evropsku povelju o lokalnoj samoupravi Republika Srbija će dati izjavu sledeće sadržine: Republika Srbija, u skladu sa članom 12. Evropske povelje o lokalnoj samoupravi, smatraće se obaveznom da prihvati sledeće odredbe, pa ste onda rekli član 2, član 3, stav 1. i 2, član četiri, stav 1, 2, 4, 6. itd.
Sada ću, ministre, da vam postavim nekoliko konkretnih pitanja kako ste izabrali baš ove članove i ove stavove, zašto niste neke druge, pa da vidim i da čujem koje će biti vaše obrazloženje.
Najpre, imam jednu generalnu primedbu. Nedopustivo je da u ovom predlogu zakona, u članu 2, pre srpske verzije imamo englesku verziju.
Trebalo je najpre da imamo prevod na srpski i da to bude sastavni deo našeg zakona, a ovaj član 2. na engleskom jeziku nikako nije smeo da se nađe kao Predlog zakona, jer ovo je srpska skupština, gospodine Markoviću, i mi ne donosimo zakone čiji pojedini članovi se pišu na engleskom jeziku.
Engleski jezik, odnosno prevod na engleski trebalo je da bude u obrazloženju, moralo je da se nađe, jer upravo zahvaljujući tom originalu na engleskom jeziku čuli ste jedno fantastično predavanje, nadam se nešto i naučili juče od gospodina Martinovića, koji vam je objašnjavao kako je šta prevedeno i kako je trebalo da se prevede u skladu sa srpskim jezikom i u duhu našeg pravnog sistema.
Pitam vas, gospodine Milane Markoviću, zašto u ovaj član 3. ugradili ste član 4. Povelje, stavove 1, 2, 4. i 6.
Zašto je preskočen stav 5, a stav 5. govori po obimu lokalne samouprave, kaže – tamo gde su ovlašćenja dodeljena od strane centralne ili regionalne vlasti, lokalnim organima vlasti će, u meri u kojoj je to mogućno biti data puna sloboda odlučivanja u prilagođavanju svojih aktivnosti lokalnim uslovima.
Ovo su, gospodine ministre, tzv. povereni poslovi.
Da li vi planirate da decentralizaciju, u koju se zaklinjete, vršite tako što više nećemo imati ni poverene poslove na lokalnom nivou, nego ćemo sve da radimo na republičkom nivou.
Dakle, mislimo da je trebalo i ovaj stav 5. da bude ugrađen u ovaj član 3. zakona.
Takođe vas pitam zašto član 8? Rekli ste član 8. stav 1. i 2, a zašto ne i stav 3?
Stav 3. kaže - administrativni nadzor nad lokalnim organima vlasti vršiće se tako da obezbedi da intervencija kontrole vlasti bude u srazmeri sa značajem interesa koji treba da štiti. Ovo bi trebalo da bude budžetska inspekcija i ne vidim zašto to nije ugrađeno u ovaj zakon.
U članu 9. vi ste predvideli da posebno ugradite stavove 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7. i 8, mi smo predložili da stav 8. se briše.
Stav 8. je ono što je juče gospodin Martinović čitao, odnosi se na finansijska sredstva lokalnih organa vlasti, kaže – u svrhu pozajmljivanja radi kapitalnog investiranja, lokalni organi vlasti imaće pristup nacionalnom tržištu kapitala u okviru zakonskih mogućnosti. Ovakva zakonska mogućnost, gospodine Milane Markoviću, ne postoji, ne postoji bar u našem Ustavu i ovo što ste predvideli nije u skladu sa Ustavom Republike Srbije.
Podneli smo takođe jedan amandman koji zapravo smatramo izuzetno važnim, a odnosi se na član 3, tamo gde mi možemo amandmanski da intervenišemo.
Očekujem zaista da ćete kao odgovoran čovek ovaj amandman, u danu kada budemo o pojedinostima raspravljali, da prihvatite, gde smo tražili da se u ovom članu 3, koji je jedini koji može da bude tema za raspravu u ovom parlamentu, da doda jedan stav, kojim bi se regulisalo da Republika Srbija, u skladu sa članom 16. stav 1. Evropske povelje o lokalnoj samoupravi, specificira teritorija na koju se ova povelja odnosi, na celokupnu teritoriju Republike Srbije, uključujući i teritoriju AP Kosovo i Metohija.
Naravno, vi možda možete da odgovorite, ne znam da li ćete, da se podrazumeva da je Kosovo i Metohija u sastavu Republike Srbije, što se tiče SRS naravno da se to podrazumeva, naravno da ćemo učiniti sve da to tako zauvek ostane, ali je neophodno u situaciji u kojoj se nalazi država, u kojoj se nalazi Kosovo i Metohija, sa aspekta vaših zapadnih prijatelja sa kojima se vi ovde pozdravljate i koje ispraćate, i onih koji ostaju ovde, neophodno je da u svakom dokumentu koji donosi ovaj parlament poseban naglasak damo i na Kosovo i Metohiju u sastavu Republike Srbije.
Dame i gospodo narodni poslanici, ako do kraja svog života budem u prilici da glasam za ujedinjenje Republike Srbije i Republike Srpske, onda ću znati da sam imala razloga da živim.
Ako je ovo nekome smešno, onda samo potvrđuje ono što mi ceo dan ovde pričamo, da vi iz skupštinske većine samo formalno pokušavate da se dodvorite građanima Srbije, da se dodvorite Srbima i u Srbiji i u Republici Srpskoj, da vi u stvari ne znate ni šta je na dnevnom redu, ni o čemu se ovde govori.
Pokazali ste to i vi koji ste učestvovali u raspravi, da vi uopšte niste svesni situacije u kojoj se nalazi Republika Srpska, a nažalost bojim se ni situacije u kojoj se nalazi Republika Srbija. Kada ovo kažem, onda mislim na probleme vezane za Kosovo i Metohiju, ali o tome ćemo valjda, kako ste najavili, 24. da govorimo.
Ovo što ste vi iz Vlade Republike Srbije nazvali sporazumom o uspostavljanju specijalnih paralelnih odnosa između Republike Srbije i Republike Srpske je, s obzirom na sadržinu ovog teksta, potpuno pogrešan naslov.
Ovde ste mogli slobodno da stavite da se radi o nekakvim paralelnim odnosima između Republike Srbije i BiH. Vi ste to upravo tako napisali od člana prvog do poslednjeg, provlači se ili eksplicitno napisano BiH ili iz onoga što može da se pročita između redova očigledno je da se odnosi na BiH.
Ne verujem da na ovaj način činite ništa što priželjkuju Srbi u Republici Srpskoj i što priželjkuju Srbi u Republici Srbiji, a to je upravo ono što sam rekla na početku svog izlaganja. Mi želimo, i građani Srbije i Srbi iz Republike Srpske, da se ujedine Republika Srpska i Republika Srbija, a nikakvi paralelni odnosi, bar ne na način kojim ste ih vi ovde nazvali specijalnim, nisu potrebni samo zato što apsolutno ništa ne znače.
Dobro je malo pre kolega primetio da ste u članu 1. napisali da se ovaj tekst piše u originalu na službenim jezicima Republike Srbije i Republike Srpske. Upravo to je potvrda onoga što kažem i što poslanici SRS ceo dan govore, da ste vi ovo pisali zbog vaših odnosa sa BiH, a ne sa Republikom Srpskom.
Gospodine ministre, možda vam neko sada šalje poruku, vidim da se igrate telefonom. Za vašu informaciju, službeni jezik i u Srbiji i u Republici Srpskoj je srpski jezik.
Kada je u pitanju konkretan tekst ovog sporazuma, naravno da ovde imamo i te kako primedbi na ono što ste vi napisali. Evo već u ovoj, rekla bih da je član 2, pa onda valjda preambula posle naslova ovog sporazuma, kažete između ostalog: "Republika Srbija i Republika Srpska uspostavljaju specijalne paralelne odnose na osnovama uverenja da je dosledno, celovito i ubrzano sprovođenje Opšteg okvirnog sporazuma za mir u BiH i njegovog aneksa osnov za stvaranje uslova za trajni suživot naroda i građana u Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini u celini". Ovaj stav vam nema apsolutno nikakve veze sa naslovom i sa onim što ćete vi danas, odnosno u danu za glasanje da proglasite da ste izglasali.
Takođe, kažete da će Republika Srbija i Republika Srpska poštovati suverenitet, teritorijalni integritet, političku nezavisnost BiH. Kako vam nije palo na pamet da, recimo, ovde stavite zapetu pa da dodate da će celovitost BiH, odnosno naš odnos, Republike Srbije, prema celovitosti BiH zavisiti od toga kakav će biti odnos BiH prema pitanju Kosova.
Zar to nije moglo da se već u ovom sporazumu na neki način uslovi i da im se stavi do znanja kakav će odnos biti Republike Srbije, odnosno da im se jasno kaže, ako BiH prizna nezavisno Kosovo da će Srbija priznati nezavisnu Republiku Srpsku. Da li je to greh, da li je to nešto što ne misle građani Srbije i što ne misli svaki Srbin u Republici Srpskoj? Naravno da nije.
Zašto smo govorili otpočetka da je ovaj sporazum samo farsa i da je to bio deo predizborne kampanje. Pa zato što, ne znam koliko ste vi naravno pratili, vi ste išli na te konvencije, vrhovi vaših stranaka, na konvencije kod Milorada Dodika, u neke zatvorene sale, i niste imali baš kontakta sa onim što se u toku izborne kampanje govorilo.
Mi smo jasno stavljali do znanja da to što obećava Milorad Dodik je samo deo predizborne kampanje, da to što on obećava da će sačuvati Ustav, ustavni okvir koji je bio do pre izbora, da je to samo politička varka.
Naravno, ispostavilo se da smo mi bili u pravu i naravno da Milorad Dodik prihvata sve što mu nametne visoki predstavnik, kao što je radio i ovaj pre njega. I što je najtužnije, sve ono što je izgubljeno u Republici Srpskoj izgubljeno je potpisom nekoga iz vlasti iz Republike Srpske. Ne možemo da se žalimo i da kažemo da je policija u Republici Srpskoj faktički nestala zato što je to nametnuo visoki predstavnik. Ne, nego zato što je to potpisao predstavnik vlasti, Srbin iz Republike Srpske.
Tako je bilo sa svim onim što je izgubljeno u Republici Srpskoj. Znate li šta danas u Republici Srpskoj ima od policije? Samo vatrogasna služba i pozornici na ulici, sve drugo je policija na nivou Federacije BiH.
U članu 2. ste nabrojali gde ćemo to posebno da imamo te specijalne veze sa Republikom Srpskom i meni je interesantno zašto ste ovde napisali privatizacija i denacionalizacija. Privatizacija mogu da razumem, i razumem, ali kakve veze ima denacionalizacija u odnosima između naroda, Srba u Srbiji i Srba u Republici Srpskoj. Ovo mislim da ne razume ni onaj koji je ovo napisao.
Naravno, rekao vam je gospodin Tomislav Nikolić, nije vam palo na pamet da napišete da ćete sarađivati u odbrani, da ćemo imati specijalne odnose kada je u pitanju odbrana, i Republike Srpske i Republike Srbije. A kada je u pitanju odbrana Republike Srpske, onda smo to u obavezi po Dejtonskom sporazumu.
Ali, kao što reče malopre gospodin Todorović, vas iz vlasti sadašnje u Srbiji ne interesuje nijedan sporazum koji čini nešto dobro Srbima ni u Republici Srpskoj, a ni u Srbiji. Kada kažem u Srbiji, onda mislim na Rezoluciju 1244, koju nažalost sve manje pominjete.
Predvideli ste ovde i da će postojati neko veće, odnosno da već postoji valjda, s obzirom da je ovaj sporazum, da ga mi samo ratifikujemo, potpisan 26. septembra 2006. godine. Pitam, pošto u obrazloženju nema nijedne reči o suštini ovog sporazuma, pretpostavljam da vi gospodine Markoviću znate da li se ovo veće nekad dosad sastojalo i šta su konkretno uradili predsednici vlada i predsednici Republike Srbije i Republike Srpske. Molila bih vas, kada se budete obraćali poslanicima, da nas obavestite o tome.
U članu 7. vrlo je interesantno da ste predvideli "da bi se ostvarila saradnja u oblasti zakonodavstva održavaće se redovni kontakti između Narodne skupštine Srbije i Republike Srpske na nivou predsednika Skupštine i skupštinskih radnih tela".
Skoro smo dobili onaj spisak država sa kojima, pa ste ponudili narodnim poslanicima da se izjasne sa kojom državom bi želeli da učestvuju u grupama prijateljstva interparlamentarnim, i tamo nema Republike Srpske, a oni imaju parlament. Vi ste tamo samo predvideli BiH.
Takođe, mislim da je neophodno da recimo posle ovog člana 10. ili pre, svejedno je, da u ovom sporazumu predvidite da ovo veće ima obavezu da Skupštinu Srbije, a naravno i Republike Srpske, obaveštava o rezultatima svog rada, o tome o čemu se dogovaraju, kakve zaključke donose, da se ne svede samo na tajne sporazume i tajne dogovore, kakvi inače i sada su na snazi između funkcionera ove dve srpske države.
Volela bih da vas pitam, gospodine ministre, a i kolege poslanike koji će glasati za ovaj sporazum, da li su ovi vaši specijalni oblici saradnje i to da recimo nikome iz vlasti ne padne na pamet da ode u Bratunac da oda poštu žrtvama Nasera Orića, a da nekoliko dana pre toga ode u Hrvatsku predsednik Srbije i da se tamo izizvinjava Hrvatima, samo ne znam zbog čega.
Kako se nije setio da se izvini srpskim žrtvama, kako se nije setio da se izvini nestanku, odnosno kapitulaciji, porobljavanju Republike Srpske Krajine.
Naravno, njemu to ne pada na pamet, on nema tu vrstu svesti. On se tada pohvalio kako i u njegovoj porodici ima predstavnika ne samo Srba, nego i drugih nacionalnosti.
Ne znam na koga je mislio, ali recimo znam da smo majka njegove žene i ja iz istog mesta, ali kao što je rekla Nataša Jovanović, na grob moga oca ne mogu da odem od 92. godine, niti u kuću u kojoj sam se rodila, a tašta Borisa Tadića redovno može da posećuje i posećuje svoju rodbinu u tom istom Guberu pored Livna.
Takođe bih volela da vas pitam, da li su ti vaši specijalni oblici saradnje ona nevešto upakovana laž o tome gde je uhapšen general Tolimir? O tome takođe nemate odgovor, na to pitanje nemate odgovor niti vi ministre, niti bilo ko iz ove vladajuće većine.
Takođe, hoću da vas pitam da li je ovaj sporazum potpisan na Savi ili na Drini? Ovo govorim zbog onog čuvenog odlaska gospodina Vojislava Koštunice na Raču na Savi, kada je pokazujući u reku Savu, na reku Savu, rekao da ova reka Drina nikada neće razdvajati Srbe.
Takav čovek, gospodine Albijaniću, koji ne zna da li je reka Drina ili je reka Sava ta koja predstavlja simbol ne razdvajanja nego spajanja Srba i u Republici Srpskoj i u Republici Srbiji, takav čovek je potpisao ovaj sporazum. Ovo sam potpuno svesno ilustrativno navela da bi javnost, pre svega, i u Republici Srbiji, a i u Republici Srpskoj, verujte da se rad našeg parlamenta u Republici Srpskoj prati maksimalno.
Dok su govorili kolege iz Srpske radikalne stranke dobijala sam više puta i pozive i poruke od Srba iz Republike Srpske, mislim i na članove svoje uže i šire porodice, a i na članove Srpske radikalne stranke, koja je takođe moja porodica.
Dame i gospodo narodni poslanici, ministar je ovde rekao da je, onako epohalno, valjda dostignuće to što je omogućen prelazak Srbima, odnosno svim građanima Srbije u Republiku Srpsku, samo uz ličnu kartu, bez pasoša. To je tačno, gospodine ministre, ali ne znam da li imate podatak koliko se ljudi vratilo sa Rače i sa Pavlovića ćuprije zato što imaju izbegličku legitimaciju, što su poreklom iz nekog mesta u Republici Srpskoj ili u Bosni i Hercegovini. Koliko ih nije moglo otići na sahranu članova svoje porodice zato što su vraćeni sa granice.
Vi ste za taj sporazum – nikad ga nigde, tražila sam ga i na internetu i u službenim glasnicima, nisam videla – ali sam videla, pošto često idem i privatno, a i po stranačkim obavezama, videla sam zalepljen papir na prelazu na Rači, gde piše da sa starim izbegličkim legitimacijama ne može da se prelazi granica na Drini. Nove, u međuvremenu, nisu izdate ili su, recimo, neuki ljudi koji nisu pročitali u novinama da treba da se prijave, a niko ih lično nije obavestio da zamene izbegličku legitimaciju.
Znači, gospodine ministre i dame i gospodo poslanici, ovo je šarena laža, ovaj papir ne znači ništa, ovaj papir neće zbližiti formalno građane, odnosno Srbe iz Republike Srpske i Srbe iz Srbije. Ali, vi ne možete napisati nikada nikakav papir koji će na bilo koji način razdvojiti Srbe iz Srbije i Republike Srpske.
Dame i gospodo poslanici, ponašanje Milana Markovića, ministra u Vladi Vojislava Koštunice, zaista je nedopustivo i to nije slučaj samo danas. Njega ovde šalju valjda kao nekog rezervnog igrača u Vladi Srbije.
Očigledno nema šta drugo da radi, proglasio je Bulevar Zorana Đinđića, najavio da će zakone o lokalnim izborima krajem godine tek da predloži Skupštini, iako do tog roka po Ustavnom zakonu treba da se završe i izbori.
On čovek sada tako dođe ovde, malo posedi, izađe za ovu govornicu, na najcrnji mogući način se obraća narodnim poslanicima, ponaša se kao da je poslanik i to iz nekih vremena ranije, kada je ponekad izlazio za govornicu, pošto to uglavnom nije činio.
Nedopustivo je da Milan Marković u svojstvu ministra napusti ovu salu u momentu kada je gospodin Aleksandar Martinović ovde odgovarao direktno na njegove uvrede.
Dakle, bez njegovog prisustva, gospodine Mrkonjiću, dalje ne treba da radi ovaj parlament.
Vi ste rekli na početku današnjeg popodnevnog dela da činite ne znam šta da bismo podigli ugled ovog parlamenta. Teško je to ako to ne čine poslanici skupštinske većine, ako se poslanici skupštinske većine, kao što reče Nataša Jovanović malopre ovde, igraju, pa nešto gledaju poslanike kroz novine, pa dobacuju.
Sada kada bi gledaoci, ovde je gospodin snimatelj, molim vas samo da pređete preko ovih lica da vide građani Srbije, koji su birali i ove poslanike, kao i ove ovde, na koji način se ponašaju, kako se ismevaju na sve što se kaže.
Gospodo, imajte hrabrosti, sve to što kažete iz klupe, što dobacite, izađite, kažite ovde jasno i glasno. Budite hrabri kao Donka Banović, koja je rekla da je loš Predlog zakona. Pa sad kako će proći u svojoj stranci, videćemo. Očigledno je otišao Milan Marković tamo nekom da je tuži, ne znam šta je s njim.
Dakle, insistiram da prekinemo rad dok Milan Marković ne dođe ovde i dok ne bude spreman da čuje šta narodni poslanici misle o ovome što on ovde predstavlja i što naziva zakonom.
Žao mi je što nije imao strpljenja, što nije imao volje, što nije imao snage da sasluša još jedno predavanje gospodina Aleksandra Martinovića, ali evo sada mu u Martinovićevo ime obećavam, dokle god bude ovde sedeo svakih sat vremena imaće, po Poslovniku, po ova tri minuta predavanja, mlad je, možda nešto i nauči.
Dame i gospodo poslanici, istina je da Zakon o državnim službenicima ima toliko mana da je amandmanima nemoguće popraviti tako loš zakon. Ali, ovaj amandman gospodina kolege Dejana Perjaničića je po mnogo čemu karakterističan.
Najpre po tome što stiže iz poslaničke grupe koja čini vladajuću većinu, pa je malo čudno da se nisu pre toga dogovorili kakav predlog zakona da daju. Možda je to zbog toga što ministar nije iz stranke iz koje je gospodin koji je podneo amandman.
S druge strane, amandman je karakteristična zbog toga što se kolega ponaša kao da nije narodni poslanik, već predstavnik službe za katastar nepokretnosti.
Naravno, ne bih govorila i neću govoriti generalno, niti to mogu da kažem generalno da u svakoj službi za katastar nepokretnosti postoje problemi, niti ću reći da su ljudi koji vrše te poslove lopovi, niti da uzimaju pare.
Naravno da ima i takvih i naravno da svi mi iz iskustava svojih ili nekog iz svog okruženja znamo za takve slučajeve, ali u svakom slučaju, ovaj amandman nije prihvatljiv jer ne postoji nijedan opravdan razlog da se bilo koja grupa službenika, državnih službenika, izdvoji iz zakona i da njen položaj, status, ne znam šta već, da se reguliše nekim posebnim zakonom.
Ne vidim zašto bi i poreski službenici, i carinski, i zaposleni u katastru i svi ovi koje je kolega nabrojao zašto bi bili regulisani nekim drugim zakonom. Onda jednostavno ne bi imalo smisla da uopšte imamo zakon o državnim službenicima, onda bismo imali zakon o službenicima katastra, o službenicima carine, o ovom, onom.
Naravno, postoji zakon o katastru nepokretnosti, postoji zakon o carini itd, ali tim zakonima se reguliše nešto drugo, a namera zakona o državnim službenicima je bila da se na jedan jedinstven način reguliše položaj državnih službenika. Zato mislim da ovaj amandman nije na mestu i zato poslanici SRS neće glasati za ovaj amandman.
Rekla bih nešto drugo, kada su u pitanju te privatne geodetske agencije o kojima se ovde govorilo. Vrlo je interesantno najpre kada su se pojavile te agencije, odnosno kada se stvorila zakonska mogućnost da privatne agencije rade nešto što je, u pravu ste kolega Baraliću, neverovatno bilo gde u svetu.
Te privatne agencije su formirane u vreme kada je donet Zakon o planiranju i izgradnji, koji je ovako popularno nazvan zakon o legalizaciji.
Tada je trebalo da se angažuju geodetski zavodi da se vrlo brzo urade ti geodetski poslovi, geodetske podloge, da se izdaju kopije plana parcela, jer je to jedan od uslova za legalizaciju objekta koji je izgrađen bez građevinske dozvole.
Šta se onda dešavalo? Sasvim sam ubeđena da i u kraju odakle dolazi podnosilac amandmana, jer sam sigurna da to svuda u Srbiji postoji, za mnoge slučajeve znam, onda su ljudi koji su radili kao službenici u katastru nepokretnosti davali otkaze ili su, ako su imali uslove za penziju, penzionisali se i otvarali te privatne agencije negde u blizini katastra.
Znači, znaju teren, imaju podatke, znaju ljude i oni su diktirali cene snimanja objekata. Te cene su previsoke.
Setite se onog famoznog 19. novembra, do kog su svi koji su imali objekte bez građevinske dozvole morali da podnesu te zahteve za legalizaciju.
Tada su ljudi morali da plate grdne pare za republičke takse, za opštinske takse, za geodetske snimke i svi ti zahtevi stoje u fiokama u opštinama, ne mogu da se rešavaju, bar ne mogu brzinom koja je obećana i koju su građani Srbije očekivali.
Reći ću vam primer iz opštine Zemun, gde je nemoguće da se posao legalizacije radi onim tempom na koji je bilo spremno novo rukovodstvo radikalsko u opštini Zemun, zato što je zakon predvideo da u Komisiji za legalizaciju, pored zaposlenih u opštini Zemun, treba da sede i dvoje ljudi iz uprave grada Beograda.
Onda se zakaže sastanak komisije, pripremaju se predmeti koji treba da se legalizuju, odnosno koji treba da se sagledaju, da se utvrdi da li mogu objekti da se legalizuju, i onda pet minuta pre početka sastanka jave ove gospođe iz grada da su jako zauzete i da ne mogu baš tog dana da dođu na sastanak.
I tako iz dana u dan, iz nedelje u nedelju, da bi se kod građana Zemuna stvorio utisak da je opština Zemun ta koja sporo radi legalizaciju, što naravno nije tačno, nego je problem, kao što sam rekla, u ovima koji dolaze iz Skupštine grada.
Istina je, takođe, da su te privatne agencije formirale vrlo visoke cene. I šta je interesantno, ako hoćete da vam se snimi objekat koji treba da se legalizuje, onda ne možete da pozovete službeni, odnosno državni katastar, službu za katastar nepokretnosti.
Oni više nemaju tu mogućnost, nego morate da angažujete tu privatnu agenciju. Šta se dešava?
Dođe ta privatna agencija, snimi objekat, napravi kopiju plana parcele, svojim pečatom overi, ali taj pečat nije merodavan i ta kopija vam ničemu ne služi jer ne možete da je priložite kao validan dokaz uz zahtev za legalizaciju objekta.
Znači, tu istu kopiju plana gde ste snimanje platili onom privatniku, on stavio svoj pečat, morate da nosite u državni katastar, pa da onda oni svojim pečatom potvrde da to jeste ta kopija plana parcele, to ponovo morate da platite i ponovo morate da čekate, i to je nešto što je zaista nedopustivo.
Kada bismo govorili o tome, onda svakako ne bih izdvajala ove državne službenike iz ovog zakona, nego bi trebalo da govorimo o Zakonu o premeru i katastru nepokretnosti, jer taj zakon mora da pretrpi mnogo izmena da bi zaista bio u službi građana.
Vi iz vladajuće većine se hvalite kada neko izađe na televiziju i kaže - uknjižili smo celu ovu opštinu, uknjižili smo 80% ove opštine, one opštine. Ništa niste uradili. I dalje je 40% u Srbiji nepokretnosti neuknjiženo.
Kaže kolega, za tri dana se dobija uknjižba kada je u pitanju hipoteka. To verujem, da to vrlo brzo uradite, da čoveku upišete hipoteku, a posle ko zna šta će da bude. Koliko dana traje od momenta kada se podnese zahtev za legalizaciju do legalizacije, koliko godina to traje, četiri, pet, šest godina otkad zakon postoji još nije ni 10% objekata legalizovano.
Zašto takođe ne treba prihvatiti ovaj amandman. Kada sam govorila u načelnoj raspravi o ovom zakonu, govorila o državnim službenicima, počev od Borisa Tadića, do Dragana Đilasa i njegove žene, jedno je ministar, drugo je zamenik ministra, o nepotizmu u sadašnjoj vladajućoj koaliciji, i onda ste gospodine Milane Markoviću, ministre koji predstavljate ovaj zakon ovde, rekli da vi ništa o tome ne znate, da se to vas ne tiče.
Razumem da vas se ne tiče žena Dragana Đilasa, ali da li vas se tiče Miloš Bugarin? Juče pročitah da je Miloš Bugarin vaš blizak rođak i da ste ga predložili za predsednika Privredne komore Srbije.
Sada bih nekoliko rečenica, zaista se uklapa u ovaj amandman i vezano je za katastar i za zemljišne knjige, o Milošu Bugarinu.
Taj Miloš Bugarin je čovek koji je bio direktor poljoprivrednog preduzeća "7. juli" iz Surčina.
Onda je Miloš Bugarin, kao blizak prijatelj Dragoljuba Markovića, vlasnika "Krmivo produkta", vaš rođak, uspostavio je bliske kontakte sa tadašnjim premijerom Zoranom Đinđićem, pa su onda skupa kod Dragoljuba Markovića svakodnevno se sastajali, odnosno svako veče, pa je onda Miloš Bugarin za bagatelne ....
(Predsedavajući: Gospođo Radeta, kakve to veze ima sa geometrima? Molim vas da objasnite.)
Gospodine Albijaniću, jednom sam pokušala da vas naučim, ajde probajte još jednom ću.
Dakle, kad obrazlažem amandman, obrazlažem ovaj amandman da bih ubedila kolege da ne glasaju za njega. Moje obrazloženje, koje po Poslovniku traje 15 minuta, može da bude 15 minuta ćutanja za ovom govornicom.
Možda na taj način želim da ubedim kolege da ne glasaju za amandman. Ovaj put želim da ih ubedim da ne glasaju za amandman zato što hoću da objasnim lik i delo Miloša Bugarina. Je l' imate nešto protiv?
Dakle, taj gospodin Miloš Bugarin je za bagatelne pare prodao "Krmivo produktu", Dragoljubu Maroviću, objekte "7. jula" iz Surčina. Zagadio je okolinu, zagadio donje Surčinsko polje, ceo kompleks donjeg Surčinskog polja, koje je bilo u vlasništvu PKB, danas je u vlasništvu Dragoljuba Markovića i "Krmivo produkta".
Terali su ljude, privatnike, koji su u okviru postupka vraćanja zemlje dobili neke parcele koje su se igrom slučaja našle u kompleksu PKB, tim ljudima su slali uveče kući neke ljude koji su im pretili i ti ljudi su morali da prodaju svoje parcele "Krmivo produktu", demokratske emisare, gospodine Todoroviću, slali su sa bezbol palicama, i ti ljudi iz Surčina i okoline su morali da prodaju te svoje parcele "Krmivo produktu", da bi on to objedinio i sada je celo donje Surčinsko polje u vlasništvu "Krmivo produkta".
Naravno, ne bih imala ništa protiv toga da je to bilo regularno, da su parcele "7. jula" bile na konkursu, da su mogli svi zainteresovani da konkurišu.
Ali ne, to je bila kupoprodaja kod Dragoljuba Markovića; 166 hektara je kupio predsednik Opštinskog odbora DS u Surčinu, ovaj što je predsednik opštine, ovaj što je kupio, odnosno uzurpirao Dom kulture, pa zgradu "Diogena" jer je on vlasnik KUD "Diogen", pa je to knjižio na sebe, pa mu je ta uknjižba, lično sam vodila postupak, bila brisana. Nažalost, ponovo mu je upisana, sve su to posledice demokratije.
Možda građani Srbije nisu ni znali na koji način je demokratija ušla i u katastar nepokretnosti. Ne možete da zamislite kakve se sve kriminalne radnje vrše u okviru katastra nepokretnosti.
Zato vam savetujem, gospodine Markoviću, da povučete onaj vaš predlog, u dogovoru sa Borisom Tadićem, tako juče piše "Pravda", verujem, da povučete vaš predlog da Miloš Bugarin bude predsednik Privredne komore, jer zaista on nema nijednu drugu referencu osim da je uništio PKB, da je ostavio PKB "7. juli", da je ostavio ljude bez posla, da je ono ljudi što je ostalo da radi preseljeno u neke barake u Jakovu, zato što je on "Krmivo produktu" dao one lepe zgrade koje su gradili radnici "7. jula".
Naravno, preporučujem kolegama narodnim poslanicima da ovaj amandman ne prihvate, jer ako se bilo koja grupa službenika izdvoji iz ovako lošeg zakona, onda će to biti ne loše, nego katastrofalno.
 Gospodine Milane Markoviću, pre dva dana sam vas podsetila da više niste narodni poslanik, već ste ministar u Vladi Republike Srbije.
Podsetila sam vas, takođe, na nešto što vi znate, da narodni poslanik može da govori na drugačiji način, da iznosi političke stavove, da iznosi saznanja, a vi kao ministar možete da govorite isključivo o zakonu, a danas o amandmanima.
Molim vas lepo da se držite toga. Ta vaša priča da ne poznajete Dragoljuba Markovića baš me je onako šokirala, pošto ste vi takođe bili blizak saradnik Zorana Đinđića i čudi mi da se ne sećate ko je nosio kovčeg, čudi me da se ne sećate ko je bio kum Zorana Đinđića, to cela Srbija zna.
Takođe, priča da Miloš Bugarin nije član Demokratske stranke mnogo me je podsetila na priču da to nisu ni Beba Popović, ni Nemanja Kolesar, ni Zoran Janjušević, sve to takođe nisu bili članovi Demokratske stranke, ali su bili šefovi kabineta, savetnici i naravno kriminalci, to je i sudski dokazano.
Gospodine Milanu Markoviću, nisam pričala ovde o Milošu Bugarinu i o Vojici Janoševiću, kao o nekim meni interesantnim likovima ljudi. Pričala sam o PKB, "7. juli" o tome kako je Miloš Bugarin uništio "7. juli" iz Surčina i kako je svu zemlju i objekte budzašto i bez konkursa prodao, možda mogu slobodno reći, predao Dragoljubu Markoviću.
Govorila sam o Vojici Janoševiću, koji je predsednik opštine, koji je takođe učestvovao u tim trange-frange poslovima oko kupoprodaje tog zemljišta. Vi ste me fascinirali, gospodine Markoviću, svojim poznavanjem funkcionisanja rada preduzeća na čijem je čelu Miloš Bugarin.
Pošto ste vi tako pametan i imate toliko podataka, očekujem i molim vas najlepše, evo nas poslanike Srpske radikalne stranke svi takvi podaci interesuju za Zmaj, za Lastu, za Robne kuće Beograd, za IMT, pa pošto vi tako znate sve podatke, ne verujem da ste se posebno pripremali danas da pričate o Milošu Bugarinu zato što je juče objavljeno da je vaš rođak i da ste Boris Tadić i vi njega predložili pa za predsednika Privredne komore. Pretpostavljam da te podatke o poslovanju ove firme imate od ranije, a opet ne verujem da znate samo kako posluje firma na čijem je čelu Miloš Bugarin.
Dakle, molim vas, učinite to, izađite i dajte nam sve iste podatke o broju zaposlenih, o platama, o dohotku. Tražila za Lastu, Robne kuće, za Zmaj i za IMT. Hvala.