Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice Vjerica Radeta

Vjerica Radeta

Srpska radikalna stranka

Govori

Dame i gospodo narodni poslanici, pre nego što pređem na obrazlaganje amandmana Milovana Radovanovića, želim da čestitam građanima Kule na ozbiljnosti i odgovornosti koju su juče pokazali na izborima kada je pobedila Srpska radikalna stranka. Obećali smo da će srpski radikali da pobede u Kuli i pobedili smo.
Kolega Milovan Radovanović u ime poslaničke grupe SRS podneo je amandman na član 15. Predloga krivičnog zakonika.
Ovaj amandman je u skladu sa ovim amandmanom na član 14. o kom su govorili Nemanja Šarović i Zoran Krasić. Zaista je čudno da amandman, i ovaj, kao i onaj prethodni, nije prihvaćen, s obzirom da se amandmanom precizira predviđeni tekst u Predlogu zakona, a govori se o izvršenju krivičnih dela nečinjenjem.
U vladinom predlogu ovaj član ima dva stava. Prvi glasi: "Krivično delo je učinjeno nečinjenjem kada zakon propuštanje da se preduzme određeno činjenje predviđa kao krivično delo." Stav 2: "Nečinjenjem može biti učinjeno i krivično delo koje je zakonom određeno kao činjenje, ako je učinilac propuštanjem dužnog činjenja ostvario obeležja tog krivičnog dela."
Smatrali smo da bi formulacija koju ću sada da vam pročitam bila bolja, preciznija, pravilnija kod definisanja izvršenja krivičnog dela nečinjenja. Predlog je da ovaj član 15. ima tri stava. Prvi stav: "Krivično delo može se učiniti činjenjem ili nečinjenjem", jednostavno da se definiše na koji način uopšte može da se izvrši krivično delo. Stav 2: "Krivično delo je učinjeno nečinjenjem kada je učinilac propustio činjenje koje je bio dužan da izvrši." Kratko, jasno, precizno, logično, zaista ne vidimo šta ima u ovom stavu što bi eventualno predlagač ili bilo ko od kolega koji će podržati zakon imao da stavi kao primedbu. Stav 3: "Nečinjenjem može biti učinjeno krivično delo koje zakonom nije određeno kao nečinjenje ako je učinilac propuštanjem dužnog činjenja ostvario obeležja krivičnog dela." Takođe precizno, jasno, upravo onako kako mi srpski radikali mislimo da treba da bude pravna norma.
Uvek to govorimo kada govorimo o vladinim predlozima, da se mora insistirati na jasnim i preciznim normama da bi se kod primene zakona izbegao svaki nesporazum, svaka eventualna zloupotreba. Uvek nam je to prisutno kada podnosimo ovakve amandmane sa zaista iskrenom namerom da poboljšamo tekst vladinih predloga.
Kada je u pitanju Predlog krivičnog zakonika, govorili smo u načelnoj raspravi, ali opet moram vrlo kratko da se osvrnem i na tu načelnu raspravu, čisto da se podsetimo o čemu smo to pričali pre desetak dana, pošto, ponavljam ne znam ni ja koji put, Poslovnik Narodne skupštine je takav da poslanici gube kontinuitet sa onim što smo raspravljali pre 10 dana. Sada moramo da se vraćamo ponovo na isti zakon, ali u pojedinostima.
Dakle, kada smo govorili u načelnoj raspravi, tada smo mi srpski radikali naglasili i izneli stav da mi nemamo neke drastične primedbe na Predlog krivičnog zakonika, iz prostog razloga što je tekst sa usvojenim amandmanima Srpske radikalne stranke u velikoj većini onaj tekst koji je bio u proceduri 2000. godine, kada je savezni ministar bio gospodin Petar Jojić, a potpredsednici Savezne vlade Tomislav Nikolić i Maja Gojković.
Oni su sa ekipom stručnjaka radili predlog krivičnog zakonika. Taj predlog krivičnog zakonika, sa određenim izmenama, dala nam je sadašnja Vlada Republike Srbije na razmatranje i usvajanje.
Šta se desilo? Suština tog zakona jeste bila u ovom osnovnom vladinom predlogu, ali bilo je dosta toga što je Vlada (valjda da bi, eto, bila autentičan tvorac ovog zakona) izbacila, neke veoma važne i veoma značajne članove, ili ih je promenila na neki način koji se ne uklapa u koncept ovog zakona. Posledica toga je da je ministar u ime Vlade prihvatio veliki broj amandmana poslaničke grupe SRS.
Ovo govorim jednostavno da ne bude zabune, s obzirom da nije uobičajeno da predstavnici Vlade prihvataju u tom broju amandmane Srpske radikalne stranke, iako su nam uvek amandmani i ozbiljni i suštinski i takvi da poboljšavaju tekst zakona. Ovi amandmani su jednostavno morali biti usvojeni, s obzirom da bez takvih amandmana ovaj zakonski tekst ne bi imao nikakvog smisla.
Mi amandmane nismo pisali... Gospodin ministar Stojković se ovde zahvaljivao narodnim poslanicima na saradnji, na velikom broju amandmana koji je on prihvatio itd. Mi, ministre, ove amandmane nismo pisali radi vas, ni da pomognemo vama, mi smo ove amandmane pisali zato što su oni sastavni deo onog teksta zakona koji je gospodin Petar Jojić pustio u proceduru u Saveznoj vladi još 2000. godine.
Šta vam ovde nije dobro? To što niste prihvatili sve naše amandmane. Ovaj o kome sada govorim i o kom je malopre govoreno su zaista formalni, radi preciznosti teksta. Bilo bi dobro i očekivali smo da ih usvojite. Videćete još kroz raspravu, ima nekoliko amandmana bez kojih, odnosno čijim neusvajanjem jednostavno ovaj zakon neće biti dobar i neće biti prihvatljiv za poslaničku grupu SRS.
Pored toga što ste vi, ministre, učestvovali u radu sa poslanicima i na Odboru, a mi znamo vaše stavove o amandmanima koje ste prihvatili, ali o amandmanima koje niste prihvatili ne znamo ni vaše stavove ni stavove Vlade. Mi nismo dobili pismeni izveštaj Vlade, a trebalo je. Kada smo govorili na odborima, vi niste nešto mnogo to obrazlagali. Jednostavno, vi ste rekli – ovo ne može da se prihvati, a ovo se prihvata i na osnovu obrazloženja koje je uz amandman i dato.
Zato očekujem da za svaki amandman koji ne možete ili nećete da prihvatite kažete, u ime Vlade, zbog čega to nećete. Ako sada insistiram da dobijemo mišljenje Vlade, a samo da vidim ko je predsedavajući, pošto gospodin Mihailović, a taman on je tu, odmah bi rekao – hitni je postupak i Vlada nije obavezna da vas obaveštava. Ipak mislim da Vlada treba da komunicira sa narodnim poslanicima.
Predlažem, gospodine ministre, da usvojite i ovaj amandman i ovaj prethodni gospodina Nemanje Šarovića.
Kada pogledate u celini sa ovim predloženim tekstom, videćete da je bolje rešenje, preciznije, jasnije. Ne sumnjam da je vaša namera da zakon koji ovde bude donet bude i precizan, i jasan i primenljiv. Zato prihvatite i ove ostale amandmane Srpske radikalne stranke, pa ćete tek onda imati valjan tekst krivičnog zakonika.
Član 162. odnosi se na uništavanje dokumenata o glasanju. "Ko uništi, ošteti, oduzme ili prikrije glasački listić ili neki drugi dokument o glasanju na izborima ili na referendumu, kazniće se novčanom kaznom ili zatvorom do jedne godine. Ako delo iz stava 1. ovog člana učini član biračkog odbora ili drugo lice u vršenju dužnosti u vezi sa glasanjem, kazniće se zatvorom od tri meseca do tri godine".
Predlog poslaničke grupe SRS je da se reči "od tri meseca do tri godine" zamene rečima "od jedne do tri godine". Nama je zaista neshvatljivo da oni koji su lupali u šerpe i lonce zbog izbornih rezultata nisu prihvatili ovaj amandman.
Možda mislite da više nema tih problema zbog kojih ste lupali u šerpe i lonce nekada, da više toga u Srbiji nema, ali ja ću vam izneti konkretne primere da se vidi kako se i dan-danas kradu izbori u Srbiji.
Mi iz Srpske radikalne stranke smo uvek pokušavali da zaštitimo volju građana i uvek smo to radili, za razliku od vas, na institucijalan način. Mi smo ulagali, od prigovora do ustavne žalbe. Vojislav Šešelj je napisao knjigu "Falsifikovana volja naroda". Dakle, uvek smo pokušavali da volju građana Srbije zaštitimo i to činimo i sada.
Ono što se dešavalo u vreme kada ste lupali u šerpe i lonce, kada su socijalisti krali glasove na Kosovu i Metohiji, vi ste danas zamenili raškom oblašću. Ono što je socijalistima bilo Kosovo i Metohija vama je raška oblast, gospodo tzv. demokrati, a to vam služi za krađu glasova.
Mi iz Srpske radikalne stranke smo na poslednjim izborima, predsedničkim, na teritoriji Opštine Tutin otkrili neverovatne zloupotrebe i krivična dela. Prikazivali smo svojevremeno, odnosno pokazivali novinarima na konferenciji za štampu izvode iz biračkih spiskova sa devet biračkih mesta.
Laičkim pogledom na te izvode iz biračkog spiska moglo se i može se videti da je, recimo, na jednoj stranici biračkog spiska 20 ili koliko ima birača potpisalo jedno, dvoje ili maksimalno troje lica. Dakle, očigledno istim rukopisom potpisani izvodi iz biračkog spiska.
Podneli smo krivičnu prijavu opštinskom javnom tužilaštvu u Tutinu. Opštinski javni tužilac u Tutinu je rekao da tu nema elemenata za krivično gonjenje i Srpska radikalna stranka je podnela devet privatnih krivičnih tužbi protiv devet predsednika biračkih odbora u Opštini Tutin.
Lično sam bila ovlašćena u ime SRS i učestvovala u tim postupcima u prvostepenom delu kod Opštinskog suda u Tutinu.
Ono što sam tamo videla i što je nedvosmisleno dokazano, pravo je čudo, odnosno nije čudo što nisu u zatvoru učinioci tog krivičnog dela, odnosno predsednici biračkog odbora, već i sudije koje su donele oslobađajuće presude. Dakle, u svih devet slučajeva sudeće sudije u Tutinu su donele oslobađajuću presudu sa vrlo interesantnim obrazloženjima, gde kažu da sve što ono što smo ustanovili kao povredu izbornih zakona, da je to nešto uobičajeno u opštini Tutin.
U neposrednom kontaktu sa sudijama, sa predsednikom opštinske izborne komisije bila sam zaprepašćena, zamislite predsednik opštinske izborne komisije pred sudijama kaže, i sudije to prihvataju, da je to jednostavno uobičajeno u opštini Tutin da se tamo oduvek tako glasa, a reći ću vam kasnije kako. Pitala sam ih - da li imate neki poseban zakon ili koristite Zakon o izboru predsednika, odnosno Zakon o izboru narodnih poslanika koji se supsidijarno primenjuje kod izbora predsednika u nekim odredbama. Kaže - ne, znamo mi šta piše u zakonu, ali šta ćete, to je ovde uobičajeno, ovde žene neće da izlaze na izbore i onda dođe muž i kaže - ja ću da glasam za moju ženu, znam šta ona misli. On glasa za njegovu ženu. Dođe sin ili ćerka i kažu - tamo su mi otac ili majka, mnogo stari, bolesni, ne mogu da dođu, ja ću da glasam za njih. Predsednik biračkog odbora kaže - kako da ne, znam te, znam ti majku, znam šta mislite, glasaj brate, kako da ne.
Možda vama izgleda smešno, vidim da se neki smeškaju na ovo što pričam, ali, drage moje kolege, ovo je istina. Ovo su činjenice i ovo je nešto protiv čega mi u Srbiji moramo da se borimo. Kako da se borimo ako ne zakonom, ako ne oštrijim kaznama za počinioce ovih krivičnih dela?
Šta je učinjeno nesporno u svim krivičnim prijavama u Tutinu? Recimo, glasanje bez lične karte. Na svakom biračkom mestu predsednik biračkog odbora priznaje, priznaju članovi biračkog odbora koji su u svojstvu svedoka saslušavani, svi kažu - mi znamo te ljude, mi smo baš odatle, sa tog biračkog mesta, tu živimo, kako svog komšiju da legitimišem, kako svog brata da legitimišem itd. Dakle, glasanje bez lične karte je apsolutna pojava i niko ne dovodi u pitanje da je moguće bilo kako drugačije.
Rekoh već, ako znaju da je u komšiluku neko bolestan ne pada im na pamet da onako kako zakon predviđa da se prijavi da je bolestan, da ne može da dođe na biračko mesto, da birački odbor odredi dvoje ili troje ljudi koji će da odu kući i da tamo lice glasa. Ne, nego znaju da je komšija bolestan, znaju tačno kako će da glasa i prihvataju da neko umesto njega glasa.
Ovi potpisi koji su bili inicijativa srpskih radikala da uopšte idemo u ovaj postupak, ovi identični potpisi, tu niko nije sporio, niko nije pokušao da nam kaže da to nije tačno.
Od predsednika biračkog odbora do svih svedoka, bilo da su u pitanju lica koja su glasala, bilo da su članovi biračkog odbora u stalnom ili proširenom sastavu, svi kažu - jeste, dozvoljavali smo da neko drugi potpiše. Ja kažem - kako vi meni možete da potvrdite, da dokažete sudu da je taj neko umesto koga ste potpisali birački spisak zaista bio na tom mestu? Kaže - bio je, naravno, i znaju svi da je bio, ali tamo je neka žena, pa ona neće, sramota je da stoji u redu jer je gužva, da se potpisuje; pa stariji ljudi u opštini Tutin uglavnom ne znaju da pišu, žene pogotovo.
To je bilo obrazloženje koje su, što je najtragičnije, sudije prihvatile kao obrazloženje koje im je bilo dovoljno da donesu oslobađajuće presude, a ovde spalili Beograd zbog toga. Ovde lupali u šerpe i lonce mesecima zbog toga. Kada sam pokušala da ubedim sudeće sudije da je zaista u pitanju krivično delo i kada sam, između ostalog, pitala – dobro, uobičajeno je, kažete da starije žene u Tutinu ne znaju da pišu, kako obrazlažete da ne znaju da pišu devojke ili žene koje su rođene od 1980. i neke godine, koje su tek postale punoletne, koje imaju 20 ili 23 godine i muškarci čak, šta je tu u pitanju?
Dolaze svedoci, svedok kaže – žena nikad nije izašla na izbore. Prvi put je maltene izašla u grad kada je muž doveo kao svedoka i jedva sam ubedila sudiju da muž ne može da bude tu dok ona svedoči. Žena kaže, nikada nije bila na izborima, da li njen muž glasa za nju, da li ne glasa, da prepozna svoj potpis; zna da piše, ne zna da prepozna svoj potpis, ne zna potpis svog muža, ali zna da nikada nije bila na izborima.
Mlad čovek, policajac, kaže predsedniku biračkog odbora, kaže sudiji – molim vas, nemojte da me pravite budalom, nisam glasao, radio sam noć, bio sam umoran, spavao sam, nisam glasao, insistiram da se kazni neko ko je umesto mene potpisao. Predočila sam mu potpis na biračkom spisku na izvodu, kaže čovek - nije moj potpis, i insistira da se to unese u zapisnik; sudija diktira zapisnik bez toga, tek na moju primedbu unosi to u zapisnik.
Dakle, neverovatne stvari. Izvesna Jasmina, sada ne mogu da se setim prezimena, potpuno identični podaci na jednom od biračkih mesta, upisana na broju 120 i 125. Predložila sam je za svedoka i sud je pozvao i ta žena kaže – ja sam uzela dva glasačka listića, ja uvek tako radim, ja sam dva puta upisana, ja znam uvek i svi u biračkom odboru znaju da sam ja dva puta upisana i svaki put mi daju dva glasačka listića i svaki put ja dva puta zaokružim i ubacim dva glasačka listića. Neverovatno, ali istina u opštini Tutin.
Majka i ćerka, ćerka kaže da je vatreni obožavalac Borisa Tadića, da je podržavala njegovu kampanju; sve ovo je rekla, ja je nisam pitala, birač je u pitanju, niti sam je pitala za koga je glasala, niti imam prava da je pitam; kaže – ja sam glasala za Borisa Tadića, ja sam vodila kampanju za Borisa Tadića.
Ja sam vodila birački odbor u moju kuću da glasa moja majka. Kako ste ih vodili, da li ste prijavili? Ne, oni znaju, pa su otišli sa mnom. Majka od te devojke kaže (naravno, sva imena imam, sve podatke imam, ali nemam vremena sve to da navodim), dakle, te devojke koja je propagirala i koja je radila u kampanji za Borisa Tadića, kaže – nisu dolazili kod mene kada se birao predsednik, ovde su dolazili kada smo glasali za nekoga iz Tutina, tu našeg komšiju, ali nisam ja glasala, moja ćerka je glasala, ona je njih onako dovela na kafu, ne znam ja sinko ni što su oni dolazili, niti sam ja davala svoju ličnu kartu, niti sam ja glasala za bilo koga. Njena ćerka kaže – molim vas, sudija, kako možete da uzmete u obzir mišljenje žene od 75 godina, otkud ona zna da li je glasala ili nije glasala.
Nekoliko slučajeva žena koje su rekle da je muž glasao u njihovo ime i ti muževi priznali – da, naravno, ja uvek glasam za svoju ženu, mi znamo, mi se dogovorimo u kući. Zamislite, oni se u kući dogovore ko za koga glasa i onda on vodi kao predstavnik porodicu.
Majka kaže, ćerka joj studira u Sarajevu, nije bila kući, može da se proveri da nije uopšte bila u Tutinu u to vreme, imala je ispite u Sarajevu i nema pojma ko je za nju glasao, nije ona, nisu ostale dve ćerke koje su takođe bile svedoci.
Dakle, gomila dokaza da je izvršeno krivično delo i sud u Tutinu donosi oslobađajuće presude. Naravno, Srpska radikalna stranka je uložila žalbe, ali već četiri meseca Okružni sud u Novom Pazaru se ne usuđuje da uradi nešto po našim žalbama. Verovatno svaki normalni sudija vidi da tu jeste izvršeno krivično delo, ali je sada pitanje da li sme da se sukobi sa Sulejmanom Ugljaninom i vlasti u Tutinu, a pogotovo sada kada je Sulejman Ugljanin i u Vladi, bogami, tek sad ne znam šta će biti sa žalbama SRS-a po pitanju... U pravu si, još ću ja da odgovaram što sam stranku zastupala u ovim krivičnim predmetima.
Dakle, ovo sam navela kao primer, drage kolege, da vas podsetim da izborne krađe u Srbiji nisu prestale, da ste vi samo takozvane demokrate, a gde god možete da ukradete neki glas, to uredno radite.
Verovatno zato niste ni prihvatili amandman kolege Vitomira Plužarevića koji je za izborne krađe predvideo amandmanom oštrije kazne. Pogotovo je nejasno da je na 161. član - falsifikovanje rezultata glasanja, gde je gospodin Zoran Krasić podneo, prihvaćen amandman, a za - uništavanje dokumenata o glasanju, nije prihvaćen amandman. Zaista neverovatno, ali se nadam da sam vas argumentima koje sam ovde iznela ubedila da u danu za glasanje glasate za ovaj amandman, jer ovo što radite sada u raškoj oblasti Srpskoj radikalnoj stranci, radićete to između vas.
Naravno, mi iz Srpske radikalne stranke nikada nismo i nikada nećemo ukrasti nijedan glas i uvek ćemo poštovati volju građana Srbije, ali vi nećete i vi sebe štitite ovim zakonom, a vi ćete između sebe, ali nije lako kada svi skupa, vi koji ste sada vladajuća koalicija, treba između sebe da podelite 9 ili 11% građana Srbije, onda ćete, za taj 1 ili 2% da se borite. Naravno, mi iz Srpske radikalne stranke, bez obzira na izborne uspehe i na ovaj koji smo juče postigli u Kuli i na svaki koji ćemo postizati ubuduće, borimo se i insistiramo da volja građana Srbije na izborima mora da se poštuje. Hvala.
 Dame i gospodo, ovo je poslednji amandman Srpske radikalne stranke na Predlog krivičnog zakonika od neusvojenih amandmana i zato bi bilo dobro da se napravi jedna rekapitulacija i još jednom kratko da podsetimo i narodne poslanike, pošto danas ovde ima malo više narodnih poslanika nego jutros, i javnost Srbije na činjenicu kako smo uopšte došli do Predloga krivičnog zakonika.
Govorili smo to u načelnoj raspravi. Mislim da nije suvišno da se ponovi da je tekst krivičnog zakonika veoma sličan ovom, da ne kažem u 90 procenata, otprilike kao tekst kakav je ovaj, bio u proceduri 2000. godine, i to na saveznom nivou na predlog tadašnjeg saveznog ministra gospodina Petra Jojića, a tada su taj predlog zakona radili i gospodin Jojić i gospođa Maja Gojković i Tomislav Nikolić, koji su bili potpredsednici Savezne vlade u to vreme.
Mi smo zastupali stav da je neophodno da se napravi kodifikacija krivičnog zakonika, da sva moguća krivična dela koja mogu da se pojave budu sažeta u jedan zakon i dosta se u tome uspelo i kroz ovaj predlog o kojem danas raspravljamo.
Činjenica je da je sa usvojenim amandmanima SRS-a ovo zaista taj tekst iz 2000. godine. Nejasno je zašto je bio predložen u ovakvom tekstu bez usvojenih amandmana, ali je jasno i očigledno da bez usvojenih amandmana Srpske radikalne stranke ovo ne bi bio dobar predlog i zato je verovatno ministar i usvojio dosta amandmana SRS-a.
Nejasno je zašto nije usvojen amandman na član 342. Ja zaista, evo i zbog kolega i zbog javnosti, moram da kažem da se taj član odnosi na nadripisarstvo. U Predlogu zakona se kaže: "Ko se bez odgovarajuće stručne spreme uz naknadu bavi pružanjem pravne pomoći, kazniće se novčanom kaznom ili zatvorom do dve godine."
Ovo kako je ovde napisano podrazumeva da svako ko završi fakultet, ko ima odgovarajuću stručnu spremu može da krene ulicom i da nudi svoje usluge i da te usluge naplaćuje, da nigde nije registrovan, da nikome ne odgovara, da nikome ne plaća porez. Jednostavno, radi se o tome da u ovoj formulaciji nedostaje opet ono o čemu sam i danas govorila, preciznost pravne norme.
Precizna pravna norma, kada je u pitanju član 342 (nadam se, ministre, da se slažete) glasi upravo ovako kako je amandmanom predloženo, a to je: "Ko se bez ovlašćenja i položenog pravosudnog ispita uz naknadu bavi pružanjem pravne pomoći kazniće se novčanom kaznom ili zatvorom do dve godine."
Ne verujem da neko od narodnih poslanika ili vi ministre, možete da stavite neku zamerku i da kažete nešto konkretno zbog čega nećete da prihvatite ovaj amandman.
Očigledno je zaista ne samo pravnicima, nego i ljudima iz drugih oblasti da je ovakvo preciziranje neophodno i da ovo samo vodi ka stvarno boljem tekstu zakona i jednoj decidnoj, konciznoj pravnoj normi.
Opet ponavljam, ovakve pravne norme kako ih mi srpski radikali vidimo i kako kroz amandmane predlažemo su takve da su svakom jasne, da ne ostavljaju mogućnost preteranog tumačenja u smislu zloupotrebe; tumačenje zakona svakako je potrebno i zna se na koji način sve zakon može da se tumači, pravnici to znaju, neću ovde da držim predavanja, ali je neophodno da su pravne norme takve da to tumačenje smanjuje mogućnost zloupotreba kod tumačenja pravne norme.
Pitam vas, ako ostane ovo ovako kako ste mi vi napisali, kako će neki sudija da kazni lice koje sa odgovarajućim stručnom spremom uz naknadu pruža pravnu pomoć, a nema nikakav status u tom smislu, nema nikakvo ovlašćenje. Ne znam kako će neko da se pozove na ovaj zakon i da tuži nekoga ko će da ga prevari, da se pojavi neki diplomirani pravnik i sa položenim pravosudnim ili stručnim ispitom, nađe nekog svog komšiju koga će da ubedi da je on u stanju da mu završi građevinsku dozvolu kod neke opštine i on mu uzme pare, ne završi posao. Kako će taj da ga tuži, odnosno kako će sudija da ga kazni ako nemate u članu 342. i ovu odrednicu da se takav posao ne može obavljati ne samo bez odgovarajuće stručne spreme, već i bez valjanog ovlašćenja.
Svi znamo šta se dešava. Znaju to ljudi iz unutrašnjosti, znamo mi iz Beograda šta se dešava po mnogim opštinama, tzv. demokratskim opštinama, kako se završavaju legalizacije, kako se dobijaju građevinske dozvole, kako se nadripisarstvom bave službenici zaposleni u opštinama; pa se zna u svakoj opštini, na Savskom vencu, u Starom gradu, Paliluli, zna se u kojoj kafani može da se nađe čovek zaposlen u opštini, pa se tamo ode kod njega, pa se za pare naruči legalizacija objekta ili građevinska dozvola ili neki drugi akt organa uprave i naravno to se uz dobre pare završava.
Mislim da je to jedan od razloga zbog čega treba da se prihvati ovaj amandman, da se i takvim stvarima stane na put. A, na kraju krajeva, vi iz tzv. demokratske opcije nam stalno pričate o EU, mi vam predlažemo amandman koji je u skladu sa stavovima EU, vi ga nećete. Sada se izjasnite da li vi stvarno jeste za tu Evropsku uniju ili niste tada kada to traže srpski radikali.
Gospodine Mihailoviću, malopre ste objašnjavali kolegi Krasiću kako prema Poslovniku ministri nisu u obavezi da budu ovde kada se raspravlja o zakonima po hitnom postupku ...
Dobro, i jedno i drugo, vidim i da ih nema ovde i da nemamo mišljenje Vlade. To ako jeste tako, to je još jedan od dokaza koliko ste loš Poslovnik usvojili. Doduše, stoji u Poslovniku i obaveza ministara da periodično sede ovde i da odgovaraju narodnim poslanicima na teme koje interesuju narodne poslanike. To je samo nešto što je napisano u Poslovniku.
Bez obzira na to što Vlada, eto, nije morala da nas obavesti o svom mišljenju, mi mislimo da to jeste bilo neophodno, a pogotovo kada se radi o jednom zakonu koji je potpuna novina u pravnom sistemu Srbije.
Inače, bilo bi normalno i uobičajeno ako narodni poslanik podnese amandman i ovde ga obrazlaže, obrazlaže ga, između ostalog, zbog toga da bi predstavnik Vlade eventualno prihvatio te argumente, pa da prihvati i amandman, ili da taj isti predstavnik Vlade izađe i da odgovori svojim argumentima narodnom poslaniku koji, takođe, ima mogućnost da kaže – odustajem od amandmana.
Naravno, takva komunikacija u ovom parlamentu ne postoji, bez obzira što se vi hvalite nekim posebnim uspesima i u demokratizaciji i u donošenju zakona. Možete da donesete koliko god hoćete zakona, kada ne učestvujete u raspravi vi iz vladajuće većine. Niste tu čak ni da slušate, a kamoli da učestvujete u raspravi o zakonima koji se donose u ovom parlamentu.
Dakle, mi danas govorimo o Predlogu zakona o dobrovoljnim penzijskim fondovima i penzijskim planovima. Ovo jeste novina u našem pravnom sistemu, ali mi srpski radikali nismo fascinirani, kako je pokušao ovde ministar da nam priča o ovoj novotariji, zato što je SRS, sigurna sam, jedina stranka koja u svom programu odavno već ima predviđeno i dobrovoljno penzijsko osiguranje, i prvi i drugi stub itd.
Dakle, nama to nije strano, ali mi bismo to rešili na jedan mnogo bolji način, kako bi građani Srbije koji će koristiti dobrovoljne penzijske fondove od njih imali zaista koristi i gde bi bili sigurni da će njihova sredstva biti na pravi način čuvana i na pravi način njima dostupna u momentu kada budu spremni da ih koriste.
Ovaj zakon to ne garantuje, a govorio je i kolega Krasić o tome, zato što je ovo zakon jedne stranke koja čini Vladu Srbije, stranke ministra finansija i guvernera Narodne banke.
Prosto je nedopustivo da se guverneru Narodne banke, odnosno banci ostavlja ovoliko mogućnosti da sve podzakonske akte koji proističu iz ovog zakona donosi guverner Narodne banke.
Prvo, nedopustivo je da se pravi zakon u kom nije maksimalno regulisana materija koja je tema ovog zakona. Mi srpski radikali stalno vas ubeđujemo i apelujemo na kolege pravnike iz poslaničkih grupa koji glasaju za vladine zakone, mora se voditi računa, bez obzira na podršku Vladi, pravnici moraju da vode računa o tome da zastupaju stav da zakoni koji se donose u ovom parlamentu moraju da budu jasni, precizni, koncizni i da se kod donošenja zakona ne ostavlja mogućnost za zloupotrebu, odnosno da se svede na minimum mogućnost zloupotreba kod primene zakona.
Vi možda niste svesni, ali onaj ko vam predlaže ove zakone i te kako je svestan da vam predlaže zakone koji su faktički samo okvir koji reguliše neku materiju, a suština se ostavlja nekom ko će to da uradi daleko od očiju javnosti.
U ovom zakonu o dobrovoljnim penzijskim fondovima i penzijskim planovima ta mogućnost ostavlja se guverneru Narodne banke, a danas je to Jelašić. Dobro znate da taj čovek ne zaslužuje da mu se ovakve stvari ostavljaju u nadležnost; čovek koji je u stanju da utaji porez na kupovinu vile. To je ono što javnost zna, a ko zna šta još ne zna.
On i Mlađan Dinkić, ministar finansija, upravljaju ovim fondovima na način kako je ovaj zakon predvideo, to je nedopustivo. Svi mi znamo i svi vi znate i građani Srbije znaju šta je Mlađan Dinkić uradio sa bankama u Srbiji, šta je uradio sa osiguravajućim društvima, gde je sve upleo prste. Nedopustivo je da Narodna skupština donosi zakon koji i dalje ostavlja mogućnost da Dinkić i Jelašić svojim zloupotrebama raspolažu društvenim parama.
Navikli su oni to i iz vremena Jezde i Dafine, bez obzira što su juče ovde Jezda i Dafina prebacivani nekom drugom, ali setite se ko je sve tu ostavljao pare, ko je dobijao donacije iz inostranstva, ko je te donacije ulagao u te piramidalne banke, ko je jedini podigao te pare pre nego što su banke pukle. Naravno, cela Srbija zna da to nisu radili jedino srpski radikali.
Samo još jednu rečenicu, očigledno je Vlada kada je predlagala, kada je prepisivala ovaj zakon napravila jednu grešku. Imali su ispred sebe zakon Slovenije i Hrvatske. Nisu prepisali od reči do reči ni jedan ni drugi, nego su jedan deo prepisali iz hrvatskog, a jedan deo iz slovenačkog zakona i tek onda je napravljeno nešto što ne liči ni na zakon.
Ako nisu imali stručnjake da naprave celovit zakon, bilo bi bolje da su prepisali jedan ili drugi ili neki treći, svejedno. Ovakva kombinacija zaista je dovela do jednog vrlo lošeg zakonskog predloga.
Član 5. gde sam predložila u ime poslaničke grupe SRS brisanje stava 4. govori o delatnosti društva za upravljanje, a u članu 3, gde stoji značenje pojedinih pojmova, društvo za upravljanje dobrovoljnim penzijskim fondom označeno je kao "privredno društvo koje organizuje i upravlja dobrovoljnim penzijskim fondovima, u skladu sa zakonom (u daljem tekstu: društvo za upravljanje)."
Dakle, u članu 5. predviđeno je da društvo za upravljanje obavlja delatnost organizovanja i upravljanja dobrovoljnim penzijskim fondovima. U stavu 2: "Društvo za upravljanje može organizovati i upravljati sa više dobrovoljnih penzijskih fondova".
U stavu 3: "Društvo za upravljanje upravlja dobrovoljnim penzijskim fondom, donosi investicione odluke, vrši programirane isplate, obavlja administrativne i marketinške poslove i aktivnosti i druge poslove, u skladu sa ovim zakonom". U stavu 5: "Društvo za upravljanje može obavljati isključivo delatnost iz stava 1. ovog člana".
Ovako bi trebalo da izgleda ovaj član, kada biste prihvatili amandman Srpske radikalne stranke u kojem je predviđeno da se stav 4. predloga ovog člana briše, a taj stav 4. glasi: "Društvo za upravljanje može poveriti obavljanje administrativnih i marketinških poslova i aktivnosti drugim licima, pri čemu se odgovornost društva za upravljanje ne isključuje".
Da li je vama ovakva formulacija normalna? Nama u Srpskoj radikalnoj stranci nije. Nedopustivo je da društvo za upravljanje može ove poslove da prenese nekim drugim licima. Kojim licima? Koja su to lica, što reče Krasić malopre, da sada čitamo između redova ko je gde napisan, a da se ne vidi ovako direktno ko je predviđen za koje poslove u okviru primene ovog zakona. Pogotovo ako prenese te poslove nekim drugima licima, u ovom momentu ne znamo kojim licima, ali predlagač sigurno zna, onda se postavlja pitanje kako će da ostane odgovornost društva, ako poslove obavlja neko treći.
Dakle, sa jednog i sa drugog aspekta nama je neprihvatljivo postojanje člana 4. u okviru ovog zakona. Predložili smo da se stav 4. briše. Ministra nismo ni očekivali danas ovde, zato što znamo da on ne sme da se pojavi u Narodnoj skupštini. On se plaši istine koju od nas u svakom momentu čuje, ali očekujem od kolega koji će podržati ovaj zakon da podrže i ovaj amandman.
Razmislite, smislen je, ne dira u koncepciju zakona, ali ne ostavlja mogućnost zloupotrebe, odnosno primena zakona, ako se ovaj amandman prihvati, biće bar u ovom delu poštenija i neće se pojavljivati neka treća lica koja će upravljati ovim društvenim fondovima. Posebno apelujem na kolege pravnike. Razmislite i videćete da ima smisla da usvojite ovaj amandman.
Nadam se da ste uočili da mi danas faktički vodimo načelnu raspravu o Predlogu ovog zakona, i to je normalno i logično, s obzirom na činjenicu da smo o ovom zakonu govorili u nekakvom paketu od 4-5 zakona i da u ograničenom vremenu koje smo imali na raspolaganju nismo mogli da govorimo o svakom zakonu pojedinačno.
Neko od kolega je ovde rekao da je ovaj zakon otprilike promakao kao nešto manje bitno u odnosu na ostale zakone iz ovog tzv. paketa. Naravno, ovaj zakon jeste značajan, jeste interesantan, ali nije dobar.
Vlada je dobro uočila problem i pokušala je nekakvim parcijalnim i nedorečenim rešenjima da ukaže da je spremna da reši problem uplate doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje za pojedine kategorije osiguranika.
Ali, način na koji je to Vlada u Predlogu zakona ovde predočila nije dobar. Nije dobar već od prvog člana, gde Vlada kaže da se ovim zakonom uređuju uslovi, slučajevi, načini i sredstva za finansiranje uplate doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje radi utvrđivanja staža osiguranja u periodu od 1. januara 1991. godine do 31. decembra 2003. godine za zaposlene za koje nije uplaćen doprinos za penzijsko i invalidsko osiguranje.
Da je kojim slučajem ministar ovde, ja bih ga pitala da li on garantuje da je od 31. decembra 2003. godine do dana današnjeg svakom radniku uplaćen ovaj doprinos za penzijsko i invalidsko osiguranje. Evo, ja tvrdim da nije, jer mi znamo da nije. Znamo kakav je odnos novih vlasnika koji su na, znamo već, uglavnom kriminalan način došli do preduzeća u postupku privatizacije. Govorili smo ovih dana o tome da je suština privatizacije da se dođe do dobrog poslovnog prostora, da se o zaposlenima ne vodi računa, da se zaposlenima uglavnom daju otkazi, a i oni koji ostanu da rade i dalje imaju isti problem kao što je problem definisan u ovom zakonu, u članu 1, i to samo do 31. decembra 2003. godine.
S druge strane, ovo što je predviđeno zakonom, rekla bih, kao dobra namera Vlade, anulirano je u članu 7, gde mi takođe imamo amandman, jer član 7. jasno govori da ovaj zakon nikog ne obavezuje, zato što nema sankciju za onoga ko ne ispuni svoju obavezu predviđenu ovim zakonom, pa je onda zakukuljeno, zamumuljeno, ostavljeno na volju Vladi, a u ovom slučaju ministru Dinkiću da on kaže da li bi ovim uplatama bio ili ne bi bio ugrožen budžet.
Koliko god se pričalo, i pričaju ovde poslanici koji će podržavati ovaj zakon i ministar, kako je ovo sada opet nešto epohalno što je ova vlada smislila, mi iz Srpske radikalne stranke želimo da radi javnosti kažemo da to nije tačno i da činjenica da nećemo glasati za ovaj zakon ne znači da ne želimo da ovim ljudima kojima nije uplaćen doprinos to bude učinjeno. Naprotiv, mi to želimo, ali tvrdimo da je ovakav zakon, ovako koncipiran, u stvari samo mrtvo slovo na papiru.
Građani će, danas dok o ovom govorimo i onog dana kada se bude glasalo, biti zadovoljni, jer će misliti – evo, hvala Bogu, rešili su ovaj problem, sada će da mi se uplati doprinos i onda ću onda lepo da odem u penziju. Naravno, to neće biti tako. Ovo je jedan od zakona koji se donosi, a unapred se zna da nije primenljiv. To je jedan od razloga zbog čega mi ne možemo i ne želimo da varamo građane i da prihvatamo nešto što je samo mrtvo slovo na papiru.
Kada je reč o članu 5. na koji sam u ime poslaničke grupe SRS podnela amandman, ovde imamo jedan vrlo interesantan stav. Zapravo, nama to nije ništa nepoznato.
Znamo da amandman koji dolazi iz poslaničke grupe SRS Vlada ne prihvata, mada u nekom skorom periodu svaki put se desi da kroz izmene i dopune zakona dobijamo ono što smo predložili amandmanom.
Sada, vidite, pročitao je malopre predsedavajući da je Odbor za rad, boračka i socijalna pitanja podneo amandman na član 5, koji je u jednom delu potpuno identičan sa amandmanom koji sam u ime poslaničke grupe SRS podnela. Naravno, ovaj amandman Odbora za rad, boračka i socijalna pitanja je prihvaćen i on je sastavni deo zakona, a ono što je podneto u ime poslaničke grupe SRS ne može da bude prihvaćeno.
Radi se, bar u ovom delu, o identičnom tekstu. U ostalom delu amandmana je takođe bila ista namera da se faktički pravno-tehnički uredi ovaj član zakona. Evo, u stavu 1. posle stoji da zahtev za uplatu doprinosa mogu podneti i lica, pa se onda nabraja koja. Mi smo rekli da se to odnosi na uplatu doprinosa pod uslovima iz člana 2. ovog zakona. O članu 2. je govoreno u prethodnim raspravama i da sada ne ponavljam. Dakle, potpuno logičan amandman, koji zaista doprinosi poboljšanju teksta stava ovog člana.
U amandmanu se u tački 1), a to je ovaj amandman koji je usvojen kada je u pitanju nadležni odbor, kaže da zahtev za uplatu doprinosa mogu podneti lica, a u predlogu je stajalo – koja su radila kod poslodavca koji je prestao da postoji zbog stečaja, likvidacije itd, a mi smo rekli da umesto – lica koja su radila, stoji – lica koja su bila u radnom odnosu.
Na kraju, u stavu 4. ovde u vladinom predlogu stoji: "Uz zahtev iz stava 1. i 2. ovog člana podnosi se dokaz da je osiguranik u periodu iz člana 1. ovog zakona bio u radnom odnosu." Mi smo ovde dodali: "i bio prijavljen na osiguranje".
Hteli smo da se precizira odredba i da se izbegne dokazivanje radnog odnosa po osnovu faktičkog rada, a bez postojanja uredne prijave na osiguranje.
Nadam se da vam je sada potpuno jasno da je ovaj amandman upotrebljiv, neophodan čak, ukoliko se želi da član 5. Predloga ovog zakona bude primenljiv i da ne bude ni nekih dilema, a ni nekih otvorenih mogućnosti za dokazivanje. Dakle, ono što pričamo već ceo dan i o ovom prethodnom zakonu i sada, upozoravamo vas da morate da vodite računa da član zakona mora da bude jasan, precizan i da ne dozvoljava mogućnosti zloupotrebe ili bar slobodnog tumačenja.
S obzirom na to da ministar nije ovde, a i da jeste, ne očekujem da bi prihvatio amandmane Srpske radikalne stranke, nisam sigurna ni da će prihvatiti amandmane SPS-a. Ne verujem ni da će kolege narodni poslanici glasati za ove naše amandmane, mislim da bi bilo najbolje i najpametnije da u danu za glasanje ne prihvatite ni amandmane SPS-a, pa da poslanici te poslaničke grupe održe obećanje, da ne glasaju za zakon.
Da lepo ovaj zakon bude u jednoj novoj proceduri, pa da mi napravimo posle izbora jedan pravi tekst i da zaista pomognemo građanima Srbije i da zaista uradimo ono što pričamo da radimo, a ne kao ova sadašnja vlada, da se hvali, da donosi zakon kojim će upisati radni staž, prosto rečeno. Videćete i videće, uostalom, građani Srbije da od ovog zakona neće dobiti nijednu godinu radnog staža u svojoj radnoj knjižici.
Dame i gospodo narodni poslanici, svaki put kada govorimo o nekom vladinom predlogu u pojedinostima imam potrebu da se kratko vratim na načelnu raspravu, zato što ste vi iz skupštinske većine doneli jedan potpuno besmislen Poslovnik, čijom primenom u ovom momentu, pretpostavljam, i jedan broj narodnih poslanika, a svakako i građani koji prate rad Narodne skupštine nisu u stanju da povežu o čemu mi to danas pričamo, s obzirom da smo načelnu raspravu o Predlogu zakona o izmenama i dopunama Zakona o PIO imali ovde pre nekih desetak dana.
Ja ću zato da podsetim, pre svega, na stav Srpske radikalne stranke: za nas je ovaj predlog potpuno neprihvatljiv i o tome smo dosta govorili u načelnoj raspravi. Svakako ćemo i danas da nastavimo u istom pravcu, zato što mislimo da je ovaj zakon poguban za najstariju generaciju građana Srbije, za generaciju penzionera koji, prema mišljenju Srpske radikalne stranke, ne zaslužuju da se Vlada poigrava sa njima, da prikuplja negde drugde poene, a da svoje građane ostavi na cedilu.
Trebalo bi da Vlada ima svest o tome da penzioneri danas, sa ovakvim penzijama kakve su, a ja govorim o većini penzionera, ili jedva sastavljaju kraj sa krajem ili ne uspevaju da sastave kraj sa krajem.
Možda vam se čini preterano, ali činjenica je da penzioneri u Srbiji lagano umiru, tiho umiru, zato što nemaju sredstava da normalno žive, da žive životom kako bi trebalo. Mi srpski radikali ne želimo da učestvujemo u tome i zato, naravno, nećemo glasati za ovaj zakon.
Čudi me da nemamo mišljenje Vlade Republike Srbije, s obzirom da je ministar bio ovde ovih dana kada smo raspravljali o ovom zakonu; bio je prisutan, koliko imam informaciju, i na sednicama Odbora.
Ali, slušala sam ministra u jednoj emisiji u ponedeljak uveče; na pitanje voditelja - kakav je odnos Vlade, odnosno ministra prema nekim od amandmana, rekli ste, ministre (znači, u ponedeljak uveče), da nemate stav jer se još uvek dogovarate.
Bilo bi lepo (niste rekli u emisiji) da kažete ovde narodnim poslanicima sa kim se vi to dogovarate, da li sa onima koji su glumci, koji ovde pričaju da neće podržati ovaj zakon ako ne budu usvojeni neki njihovi amandmani, a suština je da će nakon nekog dogovora sa vama ipak ovde da glasaju za vaš predlog.
Naravno, građani Srbije će prepoznati ko se dosledno bori za njihova prava, a ko samo ovde priča da ne prihvata neke vladine predloge, a posle neke dobre trgovine još kako glasa za te predloge. Ali, to nije problem Srpske radikalne stranke, to je problem Vlade Srbije i onih koji trguju sa Vladom Srbije. Loši ste trgovci, i jedni i drugi.
Takođe želim da podsetim da su neki poslanici skupštinske većine ovde na neki način potvrđivali stavove Srpske radikalne stranke, kada je jedan poslanik rekla da je tačno da ovaj predlog zakona nije dobar za ljude koji su sada u penziji, ali da je dobar za neke buduće penzionere.
Ja sam vam predlagala tada, i sada ću da ponovim, čini mi se da bi vam bilo najbolje onda da rasteretite budžet, da pobijete ove sadašnje penzionere, jer to je humanije nego da ih puštate da umiru od gladi, i da onda imate čistu situaciju, da pravite fondove za neke buduće penzionere, pa da onda idete i na drugu i na treću granu osiguranja itd.
Nije dobar stav kolega koji će glasati za ovaj zakon. Podsetiću opet na još jednu interesantnu izjavu jedne koleginice koja je rekla da očekuje da će penzioneri u Srbiji podržati ovaj vladin predlog zato što je ovaj zakon dobar za njihovu decu, a pogotovu za njihove unuke. Ovo je zaista strašno: da očekujete da sadašnji penzioneri podrže zakon po kojem će njihovim unucima kada budu penzioneri biti dobro, a ne pitate se da li će ta deca i ti unuci uopšte imati gde da zarade te penzije, ne otvarate nova radna mesta, ne omogućavate ljudima da rade.
To što skidate na ovaj način sa budžeta građana Srbije penzionere Srbije, to zaista treba da vam služi na čast i to što udovoljavate MMF-u, ali vi kažete da to nije tačno, a pre toga ste nas jedno desetak dana u štampi bombardovali tim uslovljavanjima; to nije dobro i to SRS nikada neće prihvatiti na ovaj način na koji vi to radite.
Mi, dakle, mislimo da penzioneri u Srbiji zaslužuju da Vlada Srbije brine o njima, a na koji način, to već nije njihova briga. Kako će se obezbediti sredstva za penzije, to takođe nije njihova briga. Oni su radili dosta dugo. Svoj radni vek su proveli da bi živeli koliko-toliko pristojno u penzionerskim danima, a vi iz Vlade im to ne dozvoljavate.
Ovde je bilo primedbi i na tzv. invalidske penzije. Pričalo se od strane kolega koji će glasati za zakon kako ima puno tih invalidskih penzionera koji su u stvari živi i zdravi, koji su kupili nekada te svoje penzije. Naravno, mi ne tvrdimo da toga nije bilo. Bilo je, ali zašto vi to niste sprečili ako znate za takve pojave iz nekih prošlih vremena, zašto to ne sprečavate sada?
Dok mi pričamo o ovom zakonu, šest lekara, dva dana zaredom smo imali informacije u medijima, uhapšeno je zato što su prodavali rešenja o utvrđivanju invalidskih penzija. Da li je tu još neko odgovoran osim tih lekara? Ko omogućava, ko dozvoljava takve pojave u društvu?
Gospodine ministre, ima mnogo tema za vas i vaše ministarstvo za razmišljanje i rešavanje i nije dobro ovo što radite sa ovim paketom zakona. Videćete, uostalom, i reakciju građana, ali nažalost, bojim se da penzioneri neće imati snage ni da reaguju na ove vaše zakone, s obzirom na ono što ih čeka u skoroj budućnosti.
Amandman koji sam podnela u ime poslaničke grupe SRS odnosi se na član 5. Predložila sam da se član 5. briše, sa namerom da se zadrži postojeće rešenje iz zakona koje se odnosi na snižavanje starosne granice za ostvarivanje prava na penziju za one osiguranike kojima se staž osiguranja računa sa uvećanim trajanjem.
Da podsetim, član 5. se odnosi na član 20. osnovnog zakona o čijim izmenama i dopunama raspravljamo. Taj član 20. kaže: "Osiguraniku kome se staž osiguranja računa sa uvećanim trajanjem, starosna granica za sticanje prava na starosnu penziju, utvrđena u članu 19. tač. 1) i 2)", tako je bilo, a sada tačka 1) novog zakona, "snižava se zavisno od stepena uvećanja staža za po jednu godinu, i to: 1) za svakih šest godina provedenih na radnom mestu", bilo je, a vi sada kažete svake tri godine provedene na radnom mestu, "odnosno na poslu na kome se efektivno provedenih 12 meseci računa u staž osiguranja kao 14 meseci; 2) za svakih pet godina", bilo je, a vi kažete svake dve godine i šest meseci, "provedenih na radnom mestu, odnosno poslu na kome se efektivno provedenih 12 meseci računa u staž osiguranja kao 15 meseci; 3) za svake četiri godine", u osnovnom zakonu, a kažete svake dve godine, "provedene na radnom mestu, odnosno poslu na kome se efektivno provedenih 12 meseci računa u staž osiguranja kao 16 meseci; 4) za svake tri godine provedene", a sada kažete svaku jednu godinu i šest meseci, "na radnom mestu, odnosno poslu na kome se efektivno provedenih 12 meseci računa u staž osiguranja kao 18 meseci."
Vi ste nam tvrdili ovde da ovim zakonom ne ukidate nikakve postojeće privilegije, a ovaj član je eklatantan dokaz da upravo to radite, i ovim članom i još nekim članovima o kojima ćemo govoriti u toku ove rasprave.
U stavu 2. člana 20. stoji: "Starosna granica iz stava 1. ovog člana može se snižavati najviše do 53 godine života". Vi sada predlažete: "Izuzetno od stava 2. ovog člana, starosna granica za osiguranike koji rade na poslovima iz stava 1. tačka 4) ovog člana može se snižavati najviše do 50 godina života".
Niste nam objasnili zašto samo za ovu kategoriju snižavate tu starosnu granicu sa 53 na 50 godina života. To ne stoji ni u obrazloženju zakona. S jedne strane povećavate starosnu granicu, jer hoćete da smanjite broj penzionera, to je očigledno. Sa druge strane, ovu starosnu granicu smanjujete samo u određenoj kategoriji, znamo da se radi o vojsci i policiji. Očigledno da tu imate posebne namere, verovatno da očistite vojsku i policiju od nepodobnih, pa onda pokušavate kroz ovaj zakon, jer oni koji su u tim godinama životne dobi vama nisu podobni, s obzirom na vaše političke poglede; ne mislim na vas lično, vi sada i nemate politički pogled, pošto ne pripadate nijednoj stranci, ali mislim na Vladu Republike Srbije.
Pričali ste da povećanjem starosne granice želite da smanjite broj penzionera, a na ovaj način u ovoj branši povećavate broj penzionera, jer smanjujete starosnu granicu. Dakle, nije tačno da ste ovo radili principijelno, nije tačno da ovaj zakon ima neko utemeljenje u nekim stavovima Vlade Republike Srbije. Jednostavno, radili ste onako kako vam se ćefne, od slučaja do slučaja.
Suština je da ovim zakonom činite veoma loše za veliku populaciju građana Srbije, a to su penzioneri. Činjenica je da nemate valjano obrazloženje zašto to radite i kako će penzioneri da prevaziđu ovaj problem. To što vi pričate šta će biti za ne znam koliko godina, to ne pomaže ljudima koji danas imaju 75 - 80 godina i pokušavaju da prežive sa tako malim penzijama, koje im nećete povećavati, koje će, faktički, realno padati.
Sva ova poskupljenja koja su aktuelna i koja nas svaki dan sa svih strana saleću nažalost negativno utiču na standard penzionera, jer penzije se ni sada ne povećavaju na način na koji bi trebalo i ne prate rast troškova života. Tek prema ovom vašem predlogu zaista je zabrinjavajuće, ministre. Ne znam da li ste vi i kolege koje nameravaju da glasaju za ovaj zakon uopšte svesni u kakvu situaciju dovodite penzionere u Srbiji.
Razumem da vi ne možete to da shvatite, da i mi narodni poslanici živimo sa dobrim platama, ali imate valjda penzionere u porodici, u komšiluku, među prijateljima, valjda vidite da penzioneri, ako nemaju nekoga ko će da ih pomogne, ne mogu da žive od onoga što dobijaju i što se zove penzija, a ovo što im pripremate ovim zakonom, verujte, neće više biti mesta ni na kontejnerima, jer ljudi bukvalno neće imati šta da jedu.
Nije demagoška priča, verujte, ministre. Komunicirajte sa građanima Srbije i čućete, iako ih ne pitate. Penzioneri su jako uplašeni, plaše se za svoje živote, jer dovodite ih u situaciju da će sve više, nažalost, biti samoubistava, jer poslednjih godina najviše samoubistava vrše penzioneri.
To je činjenica, to čitamo po novinama. To ne može da služi na čast Vladi Republike Srbije, a ovo što predlažete, oni koji ne budu imali hrabrosti da se sami ubiju, nažalost, umiraće polako zato što neće imati šta da jedu.
Danas, po ko zna koji put, na delu imamo svojevrsnu aroganciju vladajuće većine koja se iskazuje u tome što ste, gospodo, olako prihvatili predlog da o pet ovako važnih zakona raspravljamo u objedinjenoj raspravi. Zaista, ne znam kako vi ostali, ali ja kao pravnik i čovek od struke nisam u stanju da u ograničenom roku govorim o ovim zakonima, odnosno predlozima zakona pojedinačno, odnosno jednostavno je nemoguće voditi neku ozbiljnu raspravu o ovim zakonima.         Složićete se, nadam se, da je značaj ovih zakona takav da je bilo potrebno najverovatnije da bar po nedelju dana raspravljamo o svakom od ovih zakona pojedinačno da bismo zaista mogli da čujemo argumente i za i protiv, s obzirom da su ovo zakoni koji se ne donose često, neki su prvi put u našoj pravnoj praksi.
Mislim da poslanici Srpske radikalne stranke svakako dele moje mišljenje, ali mislim da to čine i ostali, bez obzira što su glasali da se ova rasprava objedini. Uglavnom, oni koji su glasali za objedinjenu raspravu danas nisu ovde. Oni su bili tu da pritisnu zeleni taster za taj predlog i njih baš briga šta se dalje dešava sa ovim predlozima. Poštovane kolege, to nije dobro. Nije dobro, zato što su ovo zakoni koji će zaista svakog, na ovaj ili onaj način, da dodirnu i zato je bio neophodan jedan ozbiljniji pristup ovim predlozima.
Mi ove zakone imamo negde od 18. oktobra prošle godine u skupštinskom materijalu. Posle toliko vremena treba ovako kratko da raspravljamo o tome, pa se onda ovde uglavnom slušaju neki hvalospevi. Naravno, nije to baš tako sjajno kako se pokušava predstaviti i narodnim poslanicima i građanima Srbije. Zato ću ja možda malo drugačije od ostalih kolega govoriti o ovim predlozima.
Predlog krivičnog zakona – ovde je govoreno kako je ovo kodifikovana materija; to zaista jeste tako, ali postoji jedan drugi problem. Setite se, godinu dana i dve godine unazad, kada smo doneli ovde razne zakone u kojima su predviđena razna krivična dela, da smo mi srpski radikali upozoravali ministra pravde da ne predlaže takve zakone, da treba da postoji jedan kodifikovan krivični zakonik.
Sada se pitam, kada bismo bili u prilici da detaljno pogledamo sve te zakone sa predviđenim raznim krivičnim delima koji su usvojeni u ovom parlamentu, da li su sva ta krivična dela i danas u ovom tzv. kodifikovanom krivičnom zakoniku. Pravo da vam kažem, ne verujem.
Predlog krivičnog zakonika koji imamo ispred sebe i koji ima 432 člana u suštini predstavlja predlog zakona Srpske radikalne stranke iz 1999. i 2000. godine, iz vremena kada su kolega Petar Jojić, tada savezni ministar pravde, i Toma Nikolić i Maja Gojković, tada potpredsednici Savezne vlade, nakon nekih godinu i po dana, sa grupom stručnjaka, dali u proceduru skoro identičan zakon ovom koji sa usvojenim amandmanima danas imamo.
Taj predlog je tada prošao Saveznu vladu. U međuvremenu su se desili izbori, pa dalje znate već kako je sve teklo do buldožer revolucije.
Ovaj zakon ima 432 člana, a 384 člana su bukvalno prepisana iz tog zakona o kom govorim i o kome je govorio i kolega Jojić. Zašto se pojavio veliki broj amandmana Srpske radikalne stranke? Mislim da smo imali, Pero, oko 200 amandmana, da li je tako? Zašto?
Zato što su ministar, Vlada i saradnici ministrovi, da ne bi bilo baš da daju apsolutno identičan tekst tog zakona koji je iz 2000. godine, dakle, delo SRS i naših stručnjaka, da ne bi bilo apsolutno identično, taj predlog pokvarili nekim drugačijim rešenjima.
Onda je ministar, kao predstavnik Vlade, kada smo obrazlagali amandmane shvatio da mora da prihvati i te amandmane da bi dobio neki celovit tekst. To je prava istina o ovom predlogu zakona. Kada je danas kolega Jojić napomenuo činjenicu da je ovaj zakon skoro identičan onom koji je pisao on lično sa gospodinom Nikolićem, Majom Gojković i još sa grupom saradnika, tada sam videla, iskrenula sam se i videla vrlo drsko i cinično smejanje nekih kolega kojima sam ispred sale malopre rekla ako ne veruju Srpskoj radikalnoj stranci, neka ne glasaju za ovaj zakon.
Naravno, te kolege, koje su i po godinama i u politici mladi, ne mogu da shvate, ali shvatiće, pokazaćemo; uostalom, pogledajte arhivu tadašnje savezne vlade, sigurno da postoji u toj arhivi predlog ovog zakona.
Zato mi iz SRS nemamo neke preterane primedbe na ovaj zakon, a kako bismo mogli da ih imamo, bar u onom delu gde je naš zakon u stvari, ali postoji jedan broj amandmana koji nisu prihvaćeni i koji značajno kvare tekst krivičnog zakonika.
O tome ćemo govoriti kada se bude govorilo o zakonu u pojedinostima. I da hoću, ne bih mogla o tome sada da govorim, zato što u stvari ne znam ni koliko je amandmana prihvaćeno i niko to ovde ne zna, ni koji su prihvaćeni, ni koji nisu. Očekivala sam da ćemo do početka ove rasprave imati jedan pregled da znamo tačno šta je prihvaćeno od strane predstavnika predlagača, a šta nije prihvaćeno.
Znate, ja sam član Odbora za pravosuđe i upravu; jedan dan sam sa kolegama iz Srpske radikalne stranke učestvovala u radu tog odbora i tada smo, naravno, znali šta je prihvaćeno, a šta nije, ali posle toga nismo učestvovali u radu Odbora, zato što smo se mi iz SRS protivili Poslovniku koji traži da narodni poslanik mora da bude pola ovde, a pola u nekoj drugoj sali na nekom odboru.
Mi mislimo da je mesto narodnog poslanika ovde u ovoj sali, a na odborima u vreme kada ne radimo u ovoj sali.
Zato mi nije bilo jasno zašto smo danas sat vremena sedeli ispred sale, pošto skupštinska većina nije obezbedila većinu za početak današnjeg dana, zašto nismo imali Odbor za pravosuđe i upravu, nego je taj odbor počeo kada smo mi počeli rad u ovoj sali.
To su razlozi zbog kojih mi nemamo tačne podatke o tome koji su amandmani Srpske radikalne stranke na ovaj predlog krivičnog zakonika usvojeni. Ministar je danas ovde nekoliko puta zahvaljivao narodnim poslanicima na saradnji, na podnetim amandmanima, na razumevanju. Mislim da nije bilo potrebe; što se tiče poslanika SRS, mi radimo svoj posao onako kako mislimo da je najbolje, podnosimo amandmane tamo gde mislimo da treba da se podnesu. A to što je ministar na svoj predlog dobio 200 amandmana, pa prihvatio dve trećine tih amandmana, nije mu baš za hvalu.
Ostalo je još amandmana na ovaj zakon koji nisu prihvaćeni, a i na ostale predloge zakona, tako da kada budemo govorili o zakonima u pojedinostima, onda ćemo svakako govoriti više o svim ovim predlozima. Ja ću sada reći po jednu rečenicu o svakom od ovih zakona, više zbog toga da bih naglas pročitala o kakvim mi to značajnim zakonima raspravljamo u tako kratkom i ograničenom vremenu, i još sa pretnjom na početku rada da ćemo da nastavimo da radimo dok se ne završi ova rasprava.
Onda ćemo opet nekog drugog dana da odemo kući u 22,00 ili 23,00 časa, a danas ćemo da radimo ko zna do kada, verovatno da bi narodni poslanici izgubili strpljenje i napustili ovu salu i odustali od diskusije. Ali, čini mi se da se to dešava u nekim drugim poslaničkim grupama, po redosledu kako ja to imam, ali mi iz SRS smo poznati kao uporni; što se nas tiče možete da radite 72 časa neprekidno, mi ne odstupamo i ne odustajemo od onoga što hoćemo da kažemo.
Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakonika o krivičnom postupku, govorili smo to na Odboru, potpuno je nepotreban zakon. Ovo nije trebalo ni da se nađe u postupku i ovo ne treba da se usvaja. Ne treba da se donosi zakon zbog jednog nakaradnog stava Vrhovnog suda Srbije. Pokušali smo ministru to da objasnimo, ali izgleda da nije bilo uspeha. Videćemo da li ćete vi u danu za glasanje da glasate za ovaj predlog.
Dalje, imamo Predlog zakona o maloletnim učiniocima krivičnih dela i krivičnopravnoj zaštiti maloletnih lica. Zaista, ja sebi ne smem da dopustim luksuz da minut ili dva govorim o ovako značajnom zakonu, ali kada pogledamo samo ovaj prvi član, videćete, ako pogledate i ako ste gledali, da je već na početku napravljena jedna drastična greška kada je rečeno da ovaj zakon sadrži odredbe koje se primenjuju prema maloletnim učiniocima krivičnih dela. Ovde je moralo da stoji da se odnosi na maloletna lica koja se krivično gone. Mora valjda i za maloletnike da se primenjuje prezumpcija nevinosti.
Ne mogu da verujem da ste u Predlogu ovog zakona prihvatili stavove nevladinih organizacija kada su u pitanju haški optuženici, jer Nataša Kandić, Biserko i ostale vajne čuvarke ljudskih prava svakog ko je optužen u Hagu nazivaju počiniocem ratnih zločina. Jednostavno, nameće mi se zaključak da je ovaj član 1. Predloga zakona o maloletnim učiniocima krivičnih dela i krivičnopravnoj zaštiti maloletnih lica prošao kroz ruke nekih nevladinih organizacija, jer nije primenjen odavno priznat princip prezumpcije nevinosti i nije unet u prvi član ovog zakona.
Program zaštite učesnika u krivičnom postupku, to je posebna priča i znamo svi šta je razlog i zašto se ovaj zakon uopšte donosi. Vi već imate niz zaštićenih svedoka koji su spremni da lažu da bi sebe zaštitili. To i rade, to celokupna javnost u Srbiji zna, a sada se donosi zakon koji na poseban način reguliše ovu materiju.
Ovde ću samo da se osvrnem na član 7. koji govori o komisiji za sprovođenje programa zaštite. Kaže se: "Odluku o uključenju, produženju, obustavi i prestanku programa zaštite donosi komisija za sprovođenje programa zaštite, koja ima tri člana. Jednog člana komisije imenuje iz reda sudija Vrhovnog suda Srbije predsednik Vrhovnog suda Srbije, drugog člana imenuje iz reda svojih zamenika Republički javni tužilac, a rukovodilac jedinice za zaštitu član je komisije po položaju."
Pitam vas, drage kolege, posle vaše vanredne sednice u petak, da li je nama neka garancija to što je neko sudija Vrhovnog suda ili je zamenik tužioca? I danas sam čula i ovih dana sam čitala po novinama kako je Skupština jednoglasno oduzela imunitet ovim nesrećnim ljudima, Vučkoviću i Milovanu Radovanoviću. Tačno je, jednoglasno smo tu odluku doneli i logično je da ta odluka bude jednoglasna, ali nema razloga da budemo srećni zbog činjenice da nam se u vrhu, jer Vrhovni sud je kapa srpskog pravosuđa, pojavio sudija kriminalac, odnosno otkriven je, a koliko ih još ima. Dakle, specijalni tužilac, njegov zamenik, britka oštrica "Sablje", sećate se, Vlada Srbije je tada izabrala njega za zamenika specijalnog tužioca, a on je kriminalac. Sada mi treba da budemo zadovoljni što će ovu komisiju za sprovođenje programa zaštite svedoka da čine ljudi iz vrha, iz Vrhovnog suda, tužilaštva i tako dalje.
Mnogo je problema u oblasti pravosuđa i, nažalost, ne mogu svi da se reše zakonima, čak ni dobrim zakonima. Mnogo više problema je u pravosuđu po pitanju kadrova. To je ono o čemu mi srpski radikali odavno govorimo, ali izgleda vi koji podržavate Vladu i koji ste skupštinska većina ne delite naše mišljenje. Vi još uvek mislite da ima mesta i potrebe da se neki stranački funkcioneri smeštaju u sudove, ali verujte, sve će vam se obiti o glavu, kao što se i ovaj Vučković i Milan Radovanović obijaju o glavu onima koji su ih birali u vreme akcije "Sablja".
Na kraju, imamo Predlog zakona o izvršenju krivičnih sankcija. Ovih dana su pune novine, puni mediji, i ovo što se desilo sa ovim sudijom i tužiocem je opet vezano za izvršenje krivičnih sankcija. Zamislite neverovatnu činjenicu da teški zatvorenici šetaju sa mobilnim telefonom, komuniciraju sa ostatkom sveta mobilnim telefonima. Bežanje iz zatvora je takođe bilo prisutno.
Teško da ćemo mi i ovim zakonom da uradimo neki značajniji pomak. I ovde su potrebne sistemske promene. Nećete promeniti stanje u zatvorima zato što ste predvideli postojanje samice, da ne kažem tamnice. Kome to treba? Nećemo se valjda vraćati u srednji vek? Da li se opet ugledate na ove haške inkvizitore koji predsednika Srpske radikalne stranke drže u nekom posebnom odeljenju koje uopšte ne pripada UN, nego je deo holandskog zatvora za njihove redovne zatvorenike.
Zašto se hvalite uvek nečim tako revolucionarnim, a svaki put je to nešto što je jako nazadno, što uništava osnovna ljudska prava i slobode. Nemojte samo da izađete za ovu govornicu i da pričate kako ste vi borci za ljudska prava, a onda predviđate samice za zatvorenike itd.
Dakle, mi srpski radikali, kao što ste čuli, imamo mnogo primedbi na sve ove predloge zakona. Očekujemo širu raspravu kada budemo govorili o predlozima zakona u pojedinostima. Zaista verujemo da ćemo naići na razumevanje, ako ne ministra, onda skupštinske većine da prihvati naše predloge za doterivanje ovih zakonskih tekstova.
Dame i gospodo, volim kada ministri predstavljaju vladine predloge zakona. Svaki put veoma pažljivo slušam ministre da bih sa njima mogla da polemišem u toku rasprave. Međutim, danas, nažalost, to neće biti moguće, ne samo iz razloga što Mlađan Dinkić nije ovde, nego i zato što ni ministar Lalović, ni ministar Dinkić o ovim reformama penzijskog i invalidskog osiguranja nisu rekli ništa.
Ovo što su nam ministri ovde danas govorili bilo je mlaćenje prazne slame, kako to narod kod nas kaže. Ničeg konkretnog nije bilo, nijednog argumenta koji bu ubedio narodne poslanike da je ovo što nam Vlada nudi smisleno i da je za ovaj momenat moguće i primenjivo u Republici Srbiji.
Ono što ovih dana čitamo i pratimo po medijima iskazuje jedan veliki strah građana Srbije od ovih, ministre Laloviću, vaših zakona.
Vi ste danas pokušali, zajedno sa Dinkićem, da kažete da tom strahu nema mesta, ali mi ceo dan pokušavamo da vam objasnimo da, nažalost, ima mesta strahu i da ovi predlozi zakona i vaš odnos prema MMF-u zaista jeste nešto što građane Srbije treba da plaši.
U toku današnje rasprave setila sam se jedne izjave Zorana Đinđića krajem 2001. godine, posle čuvene petooktobarske buldožer revolucije; tada je rekao da tranziciju u Srbiji svakako neće moći da prežive svi, ali oni koji ostanu živi, oni će jednoga dana da žive bolje.
To je ono što je motivisalo vas i ovu vladu kada predlaže ovako drastična rešenja u ovome što vi zovete reforme. Ministre, ovo nisu reforme, pogotovo kada znamo da smo jednu reformu, pokušaj reforme penzijsko- invalidskog osiguranja imali još 2003. godine.
Ovde je jedan poslanik, čija će poslanička grupa podržati ove zakone, rekao jednu surovu istinu. Kaže – ovi zakoni su dobri za buduće penzionere, oni predstavljaju problem samo onima koji su trenutno u penziji. Mi znamo da je to tako, ali to je zaista strašno. Šta ćete vi sa penzionerima koji trenutno primaju penziju, koji su trenutno penzioneri?
Ne znam da li ste svesni da ti ljudi, ta kategorija stanovnika Srbije već sada polako umire, zato što nema od čega da živi. Ovim vašim tzv. reformama to lagano umiranje će da se nastavi. Verujte, ministre, bilo bi humanije da ih pobijete i da onda počnete primenu na te neke buduće penzionere.
Ovo što se sada dešava... Ne znam da li znate, da li komunicirate sa građanima Srbije, kako penzioneri žive, kako se uopšte u Srbiji živi? Penzioneri su zaista kategorija koja je u nemilosti ove države, ove vlade i još sada, sa ovim i ovakvim zakonima, ne znam da li će neko da preživi primenu ovih zakona.
Bez obzira što su danas neki poslanici ovde pokušali da nas ubede da su ovo dobra rešenja, ponoviću ono što su kolege iz Srpske radikalne stranke ceo dan danas govorile.
Činjenica je i istina je da ovim predlozima zakona smanjujete penzije. Nemojte da nas ubeđujete u neku vašu računicu koja govori da to nije tako, jer to tako jeste.
Istina je da ovim zakonim ukidate postojeće privilegije. Istina je da ovi zakoni povećavaju starosnu granicu i neshvatljivo je da se neko usudi da izađe ovde i kaže da sve ovo što sada kažem i što ceo dan srpski radikali govore nije tačno. To ovde piše. To pismeni mogu i trebalo bi da znaju da pročitaju.
Kratko ću da prokomentarišem dva-tri člana, jer smo mi uložili određene amandmane. Naravno, u delu kada se bude govorilo o amandmanima govorićemo detaljnije o tome. Sada ću reći samo ono što je najdrastičnije.
Recimo, član 4, koji zaista pomera starosnu granicu, ne znam kako ćete da objasnite (ako još jednom pokušate u 19,45 da zaključite sednicu, kao što ste greškom uradili u 17,45) da ovo nije pomeranje starosne granice kada kažete u članu 19, na koji se odnosi ovaj član 4 – tačke od 1) do 3) menjaju se i glase, a član 19. se odnosi upravo na to kada osiguranik stiče pravo na starosnu penziju: 1) kada navrši 65 godina (muškarac), odnosno 60 godina života (žena) i najmanje 15 godina staža osiguranja; 2) kada navrši 40 (muškarac), odnosno 35 (žena) godina staža osiguranja i najmanje 53 godine života.
Bilo bi lepo da nam objasnite sa koliko godina ovaj muškarac počinje da radi, kada navrši 40 godina staža i 53 godine života. Da li je moguće da neko počinje da radi sa 13 godina? Nije moguće. Od 15 da, ali od 13 ne. Još smo neke zakone ovde donosili, tako da treba da znamo.
I, kada navrši 45 godina staža osiguranja. Ovo je ono čega se plaše građani Srbije. Ovo je ono što se ovih dana komentariše po medijima. Ovo je ono što govori u prilog našoj tvrdnji da ovim zakonima em uništavate penzionere, em onemogućavate otvaranje novih radnih mesta i zapošljavanje mladih ljudi u Srbiji.
Kratko bih rekla o članu 22. Predloga zakona koji se odnosi na član 80. osnovnog zakona, koji govori o osnovama za menjanje penzija, odnosno usklađivanje penzija. U prvom stavu kažete: "Penzija se od 1. aprila tekuće godine usklađuje, na osnovu statističkih podataka, sa kretanjem troškova života na teritoriji Republike u prethodnih 12 meseci."
Pitam vas zašto ovo usklađivanje niste vršili, recimo, sa zaradama? To je realnije i to je nešto što ne možete u Zavodu za statistiku da namestite. Pri ovome stanju, kako ste sada predvideli, ministar može da utvrdi metodologiju, vi to znate. Ministar će da utvrđuje da menja metodologiju iz meseca u mesec da bi davao podatke kakvi odgovaraju ministru, ministarstvu ili Vladi Republike Srbije.
Dakle, ovo nije pravi način, ovo će još više da ugrozi penzionere u Srbiji, jer možete da štimate podatke sa kretanjem troškova života i vaše čuvene "potrošačke korpe", koja svakako, kako je vi pokažete, nije dovoljna za život.
Neko je ovde govorio o onom eksperimentu koji je neko radio, kada su i narodni poslanici učestvovali i pokušali da prežive sa prosečnom platom i konstatovali da je to nemoguće.
Dakle, vi ćete na taj način da usklađujete te podatke i da zamajavate javnost, da pričate – statistika je utvrdila da nije bilo povećanja troškova i mi zato nećemo povećati penzije. Velika je varka, ti statistički podaci ne znače ništa. Podsetiću vas da je u Argentini, u vreme kada je bankrotirala država, kada je bila najveća kriza u Argentini, prosečna plata bila 500 dolara.
To ne znači ništa, kao što ništa danas u Srbiji ne znači prosečna plata od 200 evra, jer se mnogo teže danas živi sa 200 evra, nego što se 1990. i 2000. godine živelo sa 100 maraka. Pitajte to sve građane, pitajte penzionere. Nemojte da vodite kabinetsku politiku, nego malo živite u ovom narodu.
Ovde je govoreno o zakonu o preuzimanju javnog duga kada su u pitanju zaostale poljoprivredne penzije. Zaista je neshvatljivo, očekujemo da ćete prihvatiti amandman Srpske radikalne stranke, da u različit koš stavljate penzionere poljoprivrednike i penzionere koji su to postali iz rada. Ionako su poljoprivredne penzije znatno manje, ionako ste poljoprivrednike naterali na obavezno osiguranje, a srpski radikali su bili protiv toga; sada ih stavljate u različit koš i njima produžavate vreme za preuzimanje ovog javnog duga. Zaista bi bilo dobro da taj amandman prihvatite, da pokažete malo dobre volje kada su u pitanju poljoprivrednici u Srbiji.
Pošto je danas ovde bilo govora i vi ste, ministre Laloviću, a i neki poslanici koji će podržati ovaj zakon, govorili o spajanju staža, odnosno o uplati doprinosa tamo gde nisu uplaćeni, i onda je ovde neko rekao da će ovaj posao biti završen za godinu dana – to je opet zabuna, zabluda i varanje, dezinformisanje građana Srbije.
Članom 7. Predloga zakona vi se samo formalno obavezujete na nešto što ne morate da ispunite, jer ne postoje kaznene odredbe i ne zna se šta će se desiti ako ovo ne bude poštovano. "Fond je dužan, ako su ispunjeni uslovi utvrđeni ovim zakonom, da donese rešenje kojim se utvrđuje pravo na uplatu doprinosa u skladu sa ovim zakonom, najkasnije u roku od 12 meseci od dana podnošenja zahteva." Šta će se desiti ako u roku od 12 meseci ne bude doneto to rešenje? U ovom predlogu zakona to ne piše, a moralo bi.
"Pravo na utvrđivanje staža osiguranja lice iz člana 2. ovog zakona stiče kada se Fondu prenesu sredstva iz budžeta Republike, u okviru planiranih sredstava za transfere organizacijama obaveznog socijalnog osiguranja, a u visini i na način kojim se ne ugrožava likvidna mogućnost budžeta...". Ko će ovo da procenjuje?
Kazaćete na kraju ove ili iduće godine da nema uslova da se primenjuje član 7. i opet neće biti povezan radni staž onima kojima ni do sada nije bio.
Dakle, pokušavate nekim tako lepim rečima, i ovde je čak bilo danas tužno i smešno slušati maltene neke poetske govore na temu ovako životnih propisa, da ubedite građane Srbije da će posle ovih zakona živeti bolje, da im nećete smanjivati penzije. Kada je neko to za ovom govornicom rekao, onda se jedan od kolega koji će poštujući svoju stranačku disciplinu glasati za ovaj zakon, jer je iz vladajuće koalicije, okrenuo prema nama iz Srpske radikalne stranke i rekao – da, penzije će se povećavati, ali će u stvari biti manje. To je suština. Penzije će biti manje, i morate to da priznate građanima Srbije.
Pošto ovde ima vrlo malo poslanika, obraćam se vama, ministre, da poručite i Dinkiću, ako ga vidite, da još nije kasno, povucite ove zaista pogubne zakone, nemojte da nosite na duši penzionere u Srbiji. Mi srpski radikali jesmo za reforme i znamo da treba reformisati penzioni sistem, ali ne na ovaj način i ne ovim tempom kako ste predvideli.
Ako vi to ne uradite onda bi zaista bilo dobro da kolege koje čine skupštinsku većinu dobro razmisle o obećanjima svojih stranaka u izbornoj kampanji. Tvrdim vam, da je bilo ko u izbornoj kampanji pred poslednje parlamentarne izbore, na osnovu kojih smo u ovoj sali, pomenuo da će se na ovaj način vršiti tzv. reforme penzijskog i invalidskog sistema, verujte, ne da ne biste imali jednog poslanika, već ne biste imali ni jedan jedini glas. Nemojte da vas pred naredne izbore građani pitaju zašto ste ih lagali.
Nemate prava, gospodo poslanici iz skupštinske većine, da donosite ovakve odluke, jer penzioneri su naši roditelji, naši dedovi, babe, ne zaslužuju i nemate pravo da ih uništavate, da donosite zakone kojima će polako da umiru, jer sa penzijama kolike su sada ne može da se živi, a kamoli sa penzijama koje će biti umanjene posle ovih zakona.
Podsetiću vas, kada smo 2003. godine govorili o onim prvim, opet "velikim" reformama, sve nešto veliko, reformski, kao da otkrivate rupu na saksiji, tako se ponašala i prethodna vlada, a i vi danas, kada smo govorili te 2003. godine o tadašnjem predlogu DOS-ove vlade, onda je jedan kolega koji je pripadnik jedne od stranaka DOS-a rekao, suprotstavljajući se raspravi srpskih radikala, da ima babu koja prima penziju od 6.000 dinara i da ona žena lepo živi sa tih 6.000 dinara, čak s vremena na vreme uspe da kupi poneku čokoladu unučićima. Taj kolega je i danas poslanik. Da li mu je baba preživela sa 6.000 dinara mesečno, ako joj on nešto nije pomagao, ne znam, ali znam da mu je poslanička grupa sada, između ostalog i zbog takvog penzijskog osiguranja, bar pet puta manja nego što je bila te 2003. godine.
Amandman na član 13. logična je posledica amandmana koji sam u ime poslaničke grupe SRS podnela na član 4. Predloga zakona o zaštitniku građana. Moje kolege su govorile, pošto sam imala obaveze u opštini Zemun, pa nisam bila u prilici lično da obrazlažem taj amandman na član 4, ali ne sumnjam da su moje kolege to uradile upravo onako kako bih i ja da sam bila tu.
Što se tiče člana 13, u Predlogu zakona stoji da Skupština na predlog odbora može doneti odluku o suspenziji zaštitnika građana, pa onda kaže u kojim slučajevima. Predlog je da se ovo "na predlog odbora" briše. Misli se na Odbor za ustavna pitanja.
U Poslovniku Narodne skupštine, u članu 44, kaže se da Odbor za ustavna pitanja razmatra predlog za promenu Ustava Republike Srbije.
Slušajte dalje, predlog za promenu Ustava SRJ i statuta autonomnih pokrajina u postupku davanja saglasnosti Narodne skupštine, predlog za pokretanje postupka za opoziv predsednika Republike, kao i načelna pitanja primene Ustava.
Dakle, nema ni nagoveštaja u ovom članu iz kog bi mogla da proistekne obaveza koja je predviđena u članu 13. Predloga zakona. Pre nego što pređem na ovo obrazloženje Vlade zbog čega amandman nije prihvaćen, posebno sam vas zamolila da obratite pažnju na ovaj naš Poslovnik i na ovu obavezu Odbora za ustavna pitanja, a između ostalog, da predloži promenu Ustava SRJ.
Dakle, u ovoj godini ste menjali Poslovnik i ostavili ste ovakvu odredbu, žurili ste samo da promenite ono gde ste obezbedili samo da se skine kvorum i da ne mora u ovoj sali da se sedi dok se raspravlja. To vam je bila suština. Da se maksimalno skrešu prava narodnih poslanika u vršenju njihovog posla, a ovakve stvari ste propustili.
Kaže Vlada Republike Srbije da se amandman na član 13. odbija iz istih razloga datih za amandman na član 4. To obrazloženje kaže, odredba člana 4. stav 1. Predloga zakona je materijalno-pravne prirode i predstavlja predmet zakonskog uređivanja, pošto se njome predlaže uređivanje pitanja ovlašćenog predlagača za izbor zaštitnika građana, što je uz ostale odredbe ovog člana jedna od faza u postupku izbora.
Kao pravnik očekujem ili očekivala sam da paralelno sa ovim predlogom zakona budu izmene Poslovnika, ukoliko hoćemo, evo kako nas je Vlada uputila, da to uradimo u skladu sa zakonom. Onda mi nije jasno zašto u ovom predlogu Vlade stoji kada zakon stupa na snagu. Zašto ne stoji od kada se primenjuje.
Imaćemo onda ovde jedan problem pri ovom Poslovniku, nećemo moći u skladu sa zakonom da predložimo, odnosno odbor da predloži tog zaštitnika građana. I ovako ste tamo ostavili neke, bože me sačuvaj, dugačke rokove, kao da nemate nameru da sprovedete ovaj zakon, a što ne bi bio jedinstven slučaj, jer mi smo navikli da ova vlada predlaže, a skupštinska većina usvaja zakone koji u stvari i ne mogu da se primenjuju. To je jedan problem.
Drugi, kažete, u drugom delu, osim navedenog, amandman nije moguće prihvatiti i s obzirom na to da izmena predložena amandmanom na stav 1, brisanje skupštinskog odbora nadležnog za ustavna pitanja kao ovlašćenog predlagača, nije dosledno sprovedena kroz ostale odredbe člana 4. Predloga zakona, u stavu 2, 4. i 5, te bi prihvatanje amandmana zakonski tekst učinilo nerazumljivim.
Ovaj deo je veoma drsko obrazloženje Vlade Republike Srbije, jer pretpostavljam, ministre, da ste vi u Vladi čuli za pravno-tehničku redakciju.
Kada biste vi prihvatili i kada bi skupštinska većina prihvatila amandman na član 4. stav 1, onda bi bilo logično i normalno da se izvrši pravno-tehnička redakcija tog celog člana i da se uskladi sa onim što Vlada prihvata. Dakle, vi to dobro znate, naravno, ali radi se o tome da vi ovako svojim, naizgled ozbiljnim obrazloženjem, ubedite narodne poslanike da ste vi u pravu, ali vam uporno govorim, svakom vašem kolegi koji ovde predstavlja Vladu, evo sada ću i vama, nemojte sebi da dozvoljavate taj luksuz da potcenjujete narodne poslanike, da potcenjujete našu struku, znanje, iskustvo, inteligenciju. Mi ovaj posao radimo ozbiljno i nećemo dozvoliti da Vlada Republike Srbije pokušava od nas da pravi budale.
U članu 13. kažete, Skupština na predlog Odbora, a predložila sam da se na predlog Odbora briše, ali kada bi se to izbrisalo i kada bi ostalo – svejedno. Šta se dalje u ovom članu kaže, Skupština može doneti odluku o suspenziji zaštitnika građana: u slučaju ako je protiv njega određen pritvor; u redu, normalno; ako je osuđen za krivično delo koje ga čini nepodobnim za obavljanje funkcije, a presuda nije postala pravnosnažna; prihvatljivo.
Ali, sada ima jedan biser. Skupština će ukinuti odluku o suspenziji čim prestanu razlozi za suspenziju. Šta vi ovo pretpostavljate? Šta predlažete? Da ćete za zaštitnika građana predložiti nekoga protiv koga će iz nekog razloga biti određen pritvor i onda kada pritvor prođe, vi ćete da skinete suspenziju i da on bude ponovo zaštitnik građana. Ili ako je osuđen na krivično delo koje ga čini nepodobnim za obavljanjem, šta znači, kada istekne ta kazna, on će ponovo biti zaštitnik građana.
Ovo je zaista neverovatno. Niste smeli ovako nešto da predložite, ako i hoćete da uvedete tu instituciju u Srbiju, a vidim da sa ove strane očekuju od zaštitnika građana, zapravo znaju oni da to ne očekuju, nego pokušavaju građane Srbije da ubede, sada kada se dobije zaštitnik građana, niko više u zemlji Srbiji ni jedan problem ne može da ima.
Neće više sada građani Srbije, kada vam ova skupštinska većina, na predlog Vlade Vojislava Koštunice, uvede zaštitnika građana koga ćete vi, naravno, da plaćate i to debelo da ga plaćate, e onda više niko neće ostati bez posla, ničija fabrika neće biti zatvorena, ničije preduzeće neće biti na kriminalan način privatizovano. Neće se više smanjivati plate, neće penzije, neće ništa poskupljivati.
Gospodine Lončar, gospodo iz skupštinske većine, kada biste mogli da objasnite građanima Srbije i da im potvrdite da je ovo što sam se na račun Vlade, naravno, a ne na račun građana, našalila, onda biste mogli da kažete da zaista vodite računa o građanima Srbije i da je Vlada pravi zaštitnik građana Srbije.
Ovako, udovoljavajući nekakvim direktivama, uvodeći nove institucije koje su samo teret na džep građana Srbije, verujte, ništa dobro nećete da uradite. Znam i razumem vaše obaveze prema raznim međunarodnim institucijama, ali zašto srljate, trčite i donosite ove zakone koji ništa u suštini ne znače, kada za 10, 15, 20 godina, ako bude postojala uopšte ta EU i ako budemo primljeni u tu EU, tek tada ćemo biti u obavezi da primenjujemo ovaj zakon, koji vi donosite danas, po hitnom postupku, u vanrednom zasedanju, kao da se svi problemi u Srbiji rešavaju ako se u Srbiji izabere zaštitnik građana.
Dakle, mi smo načelno rekli šta smo imali o ovom zakonu. Ne vidim ovde ništa revolucionarno, ništa epohalno, jedan činovnik sa visokom platom i neograničenim ovlašćenjima u Srbiji više. Zadovoljena jedna više potreba nekog od koalicionih partnera. Evo, i danas smo u novinama pročitali kako su ovi 9+9, ili već kako se zovu, naplatili svoju podršku Vladi, objavljeno u "Službenom glasniku", ko je predsednik Upravnog odbora Akcijskog fonda itd. Dakle, niti smo mi ludi, niti su građani Srbije ludi.
Mi odlično znamo kako trgujete, kako se igrate sudbinom ovog naroda. Gospodo, to narod ne zaboravlja. Budite sigurni da ćete posledice ovakvog svog odnosa prema građanima Srbije veoma brzo osetiti na izborima koji su neminovni, bez obzira što se vi hvalite da ste stabilna vlada i da ćete opstati do kraja mandata. Budite sigurni da nećete.
Kada je u pitanju konkretno ovaj amandman, predlažem vam da ga prihvatite, gospodine Lončar. Neće uticati na suštinu zakona, ali će svakako dati kvalitetniji tekst zakona.
Naravno da treba prihvatiti amandman Božidara Koprivice, jer je zaista besmisleno ovo što je napisano u stavu 2. člana 26, a to je da se pritužba može podneti najkasnije u roku od jedne godine od izvršene povrede prava građana, odnosno od poslednjeg postupanja, odnosno nepostupanja organa uprave u vezi sa učinjenom povredom prava građana.
Kolege Koprivica i Krasić su objasnili šta ovo znači i zbog čega treba brisati reči "od izvršene povrede prava građana". Vlada je rekla zbog čega ne prihvata amandman Božidara Koprivice.
Kaže: "Amandman se ne prihvata s obzirom da je rok od jedne godine od izvršene povrede prava građana određena vrsta subjektivnog roka, u kome će se građani najčešće obraćati zaštitniku građana, koji je najjednostavniji za računanje sa stanovišta građana."
Ovo je prosto neverovatno obrazloženje. Šta znači "najjednostavniji za računanje sa stanovišta građana"? Da li Vlada misli da su građani glupi, da mogu da računaju samo kada im se stavi okrugla cifra na raspolaganje u zakonu? Ovo je zaista neverovatno. Ne znam dokle ćete da vređate inteligenciju građana Srbije, gospodo iz Vlade, a nema predstavnika Vlade, i inteligenciju poslanika.
Dakle, javila sam se da bih rekla ovo što sam rekla konkretno o amandmanu i zato što je ovo poslednji amandman, Predraže Markoviću, na Predlog zakona o zaštitniku građana koji je podnela poslanička grupa SRS. Ona vaša primedba, ne daj bože - poslednji, nije bila umesna kada ste stavili primedbu kolegi Krasiću.
Ovaj zakon o zaštitniku građana, odnosno Predlog o zaštitniku građana, bilo bi dobro da prihvatite amandmane koje je podnela SRS, da koliko-toliko uljudite ovaj tekst zakona. Bilo bi još bolje da ne glasate za ovaj zakon, jer ovim zakonom dobijamo nešto što u Srbiji već imamo.
Pitam vas da li će i ovaj zakon i ko može, recimo, u Srbiji da zaštiti građane Srbije od nebuloznih izjava, recimo, predsednika Srbije Borisa Tadića, objavljenih na njegovom sajtu za ovaj vikend? Zamislite, Boris Tadić ide od 13. do 15. septembra u Ameriku, piše na njegovom sajtu i otvoren je za razgovore i zaključivanje poslovanje poslova.
Zamislite, predsednik Srbije ide "grlom u jagode" da šeta Amerikom i na sajtu obaveštava ko hoće s njim da razgovara, da uzme intervju, da zaključi neki posao, on je spreman da to uradi. Od tako nečeg ne može da nas zaštiti ni ovaj zakon, a ne može da nas zaštiti ni Narodna kancelarija Borisa Tadića.
Mi iz SRS smo govorili koliko ovaj zaštitnik građana podseća na Narodnu kancelariju. Pri kraju rasprave stekla sam utisak da možemo staviti znak jednakosti između zaštitnika građana i Narodne kancelarije.
Zašto? I jedna i druga kategorija su neustavne. I jedna i druga kategorija koštaju građane Srbije. I jedna i druga kategorija nikome u Srbiji ne mogu da pomognu. I jedna, a i druga će da promoviše nekoga, a la ovaj iz Narodne kancelarije. Takav će biti i neki zaštitnik građana, koji treba sebe lično da predstavi i svoje poslove kojima se bavi, a ovo što je nekakva zaštita je samo forma.
Još nešto interesantno, mi u SRS svakodnevno dobijamo kopije pisama koje Narodna kancelarija upućuje građanima Srbije. Znate šta im piše Narodna kancelarija i Đilas.
Kaže - poštovani taj i taj građanine, hvala vam što ste se obratili Narodnoj kancelariji zbog vašeg problema, ali mi ne možemo da vam pomognemo. Ako još jednu takvu ustanovu ovim zakonom želimo da promovišemo, onda alal vera onima koji će glasati za ovo. Mi srpski radikali, naravno, nećemo.
Hvala. Dame i gospodo narodni poslanici, očigledno je da se nastavlja raspoloženje od sinoć u ovoj sali. Moram da se osvrnem na ono što se sinoć desilo u ovom parlamentu, radi javnosti i radi stenograma. Kada je kolega Krasić rekao da u ovoj sali sedi svega šest poslanika koalicione većine, onda se, posle nekoliko minuta, ovde pojavilo još četvoro ljudi i maltene kaubojski prošetalo kroz ovu skupštinu, čak preteći kolegama da više ne smeju njihovo ime da spomenu za ovom govornicom, i kada smo mi, iziritirani takvim ponašanjem, napustili ovu salu, rasprava je i prekinuta.
Dakle, istina je ono što smo mi govorili kada ste usvajali Poslovnik, da ga usvajate samo da biste skratili put donošenja zakona, da biste obesmislili rad ovog parlamenta, i to jeste učinili, a verovatno ćete i danas. Ne vi, nego predsednik Skupštine, verovatno će i danas da u neko doba kaže da ćemo da radimo dok se ne završi rasprava u pojedinostima o tački koja bude na dnevnom redu pre 18 sati. I opet će se desiti isto, opet ćete vi koji glasate slepo slušajući Vladu, umesto da Vlada sluša vas, napustiti salu i opet će biti ovde tri-četiri poslanika skupštinske većine.
Ujutru se ovde okupite da date kvorum i nemate strpljenja ni tih pet minuta, koliko odsedite, da slušate predsedavajućeg, pa onda i narodnog poslanika koji govori o dnevnom redu. Toliko o Poslovniku i toliko o ozbiljnosti tzv. skupštinske većine.
Govorili smo o zakonu o zaštiti konkurencije u načelnoj raspravi i imali smo mnogo primedbi. Govorili smo o čudnim nadležnostima koje ovaj zakon daje Vladi Republike Srbije. Govorili smo konkretno o onim najspornijim članovima, a ja sam, evo, u ime poslaničke grupe, podnela amandman na član 1.
Član glasi da se ovim zakonom uređuje zaštita konkurencije na tržištu i osniva Komisija za zaštitu konkurencije, radi podsticanja ekonomske efikasnosti, obezbeđivanja ravnopravnosti učesnika na tržištu i ostvarivanja ekonomskog blagostanja društva u celini, naročito potrošača.
Mi smo predložili da se reči - osniva komisija, između ostalog, radi podsticanja ekonomske efikasnosti, naročito potrošača – brišu, zato što mi u SRS mislimo da bi ovim zakonom trebalo da se štiti i podstiče konkurencija na tržištu, pre svega radi ravnopravnosti učesnika, odnosno približno istih uslova poslovanja, i zato mislimo da je neprihvatljivo da se podstiče efikasnost poslovanja, jer se ne zna kojom to merom komisija može da utiče na efikasnost poslovanja.
Tačno je da efikasnost poslovanja može biti cilj, ali samo učesnika na tržištu. Dakle, član 1. koji govori o predmetu i cilju komisije za zaštitu konkurencije nakaradno postavlja ulogu komisije i obesmišljava ceo zakon i priču predstavnika Vlade, i kolega koji će glasati za ovaj zakon, koji u svojim diskusijama govore potpuno suprotno od ovog što je predstavljeno u članu 1. Predloga zakona.
Ne znam iz kojih razloga, ministre, niste prihvatili ovaj amandman. To je amandman koji ne bi trebalo da utiče na vašu osnovnu zamisao i koncepciju zakona. Jednostavno mi se čini da je ovo greškom navedeno u članu 1. Ako nije tako, onda vam ne valja koncepcija i onda imate skrivene namere kod ovog zakona.
Pričate o zaštiti konkurencije, a već u članu 1. se vidi da to nije tako i da vam to nije prava namera. Dakle, ako je moja sumnja osnovana, onda vi, svakako, nećete prihvatiti ovaj amandman, a ako vam je zaista namera da ova komisija za zaštitu konkurencije radi onako kako od nje očekuju i narodni poslanici i građani Srbije, da daje rezultate kakve bi trebalo da daje, onda nema ni jednog jedinog razloga da se ovaj ne amandman prihvati.
Pozivam vas, ministre, da još jednom razmislite i da prihvatite amandman SRS. Pozivam kolege da pokušaju, dok su ovde, da nas slušaju, da bi mogli da glasaju pametno, da prihvate ovaj amandman, da učine ovaj zakon boljim, a pošto ih to očigledno ne interesuje napravili ste kvorum, restoran vas čeka, ali nemojte nas da ometate u radu.
Ministar upravo ulazi. Ministre, počeli smo raspravu u pojedinostima. Ubeđena sam da ćete nas ozbiljno saslušati i da ćete prihvatiti naše amandmane, sa dodatnim obrazloženjima koja ćete danas da čujete, i zato je dobro da ste ušli u salu.
Jedan prisutan manir Vlade Republike Srbije, kada su u pitanju predlozi zakona, ustoličen je od 2000. godine da Vlada kada ima nameru da neki predlog zakona predloži Narodnoj skupštini, onda nedeljama, čak i mesecima unapred ministri, resorni ili neki drugi koji i nemaju baš mnogo veze sa zakonima koji se predlažu, na velika zvona i u svim medijima pričaju o tim predlozima kao o nekim revolucionarnim dostignućima, kao o nečemu što nikada niko do sada nije video, kao o nečemu bez čega ne može život da se zamisli, i tako je bilo i sa ovim zakonom.
Istina je da i mi srpski radikali prihvatamo činjenicu da je bilo potrebno doneti ovakav zakon, da jeste potrebno da se materija oglašavanja uredi precizno, tačno, sveobuhvatno, jasno, bez mogućnosti zloupotrebe, bez skrivenih krajnjih namera, ali sve to, odnosno ništa od toga nije sadržano u ovom predlogu zakona.
Vlada je u obrazloženju ovog zakona rekla, između ostalog, koji su razlozi za donošenje zakona i ciljevi koji se žele ostvariti, pa kažete - oblast oglašavanja nije na celovit način regulisana, tako da loša praksa oglašavanja kod nas unosi nesigurnost na tržištu i ne garantuje zaštitu potrošača.
Mi smo vam u načelnoj raspravi govorili, a evo ponavljam, verovatno će i ostale kolege, da ni ovaj vaš zakon ne donosi nikakvu sigurnost na tržištu i ne garantuje zaštitu potrošača, a to bi trebalo da bude krajnji cilj i ovog zakona i sveukupnog rada Vlade Republike Srbije.
Dalje kažete - zakon bi stvorio uslove da se efikasnije ubiru prihodi kroz porez i druga javna davanja povodom usluge oglašavanja. Ovo i da niste napisali znamo. Vama je jedini u Vladi Srbije cilj da punite budžet, a kako trošite budžet to je posebna priča. Još uvek nismo imali priliku na sednici Skupštine da razmatramo završne račune svih ovih prethodnih godina, od 2000. pa naovamo.
Valjda ćemo jednog dana biti u prilici da govorimo i o tome kako ova, a i prethodne dve vlade, troše i koriste budžet Republike Srbije, odnosno pare građana Srbije.
U obrazloženju kažete - navedeni efekti koji se očekuju u toku sprovođenja zakona doprineli bi i ostvarivanju ciljeva u suzbijanju sive ekonomije kroz sprečavanje neodgovornog oglašavanja.
Zar vi mislite da je od one prave sive ekonomije, o kojoj niko od predstavnika vlasti ovde ne govori, moguća zaštiti ovim vašim zakonom ili bilo kojim zakonom o oglašavanju. Pa, nikada se nije desilo da se prava, državna siva ekonomija oglašava u sredstvima javnog informisanja.
Vi i dalje pokušavate da građane Srbije ubedite, i narodne poslanike u ovom parlamentu, da je siva ekonomija ono što neko ko je ostao bez posla sa 30 godina radnog staža, podstanar je, nema od čega da živi, pa onda prodaje nešto što kupi na buvljoj pijaci, prodaje na nekoj drugoj pijaci na nekoj prevrnutoj gajbi.
Nije to, ministre, siva ekonomija. Siva ekonomija je nešto mnogo opasnije za državu i za građane Srbije, i nažalost još uvek prisutna u državi Srbiji.
Ovim zakonom nećete sprečiti da se i dalje reklamira nešto što nije novina a prodaje se na kiosku. O tome sam govorila i u načelnoj raspravi. Sve što sam rekla otprilike ide u prilog našoj tvrdnji da vi, kao Vlada, znači ne vi lično, niste ni imali iskrene i časne namere da ovu oblast uredite na način od kog bi koristi imali svi građani Srbije.
U članu 2. stav 1. tačka 1) govorite - pojedini izrazi upotrebljeni u ovom zakonu imaju sledeće značenje, ali bih najpre da skrenem pažnju da je takođe manir ove vlade da predlaže preglomazne zakone, valjda vam se čini da ako zakon ima više stranica i članova da je bolji zakon. To, naravno, nije tačno. Tako i ovaj član 2. uopšte nije bio potreban.
Pravna norma, odnosno zakon, mora biti koncizan, jasan, precizan, bez mogućnosti tzv. rupa u zakonu, sa što manje mogućnosti zloupotreba u primeni zakona i mi vam to govorimo svaki put kada govorimo o vašim ovako rogobatno napisanim zakonima. Ne samo vašeg ministarstva, ministre Dimitrijeviću, nego i ostalih ministarstava, koje ovde vaše kolege predstavljaju Narodnoj skupštini.
Tako i ovaj član 2, em nije bio potreban, em ako već postoji, onda mora da bude uređen tako da bude jasan, da niko ko ga primenjuje ne može da bude u razmišljanju i da kaže - može ovako, može onako, nego jasno, precizno, tačno kako piše u zakonu tako se čita i tako se primenjuje.
Vi kažete - oglašavanje jeste obaveštavanje preko oglasnog sredstva kojim se preporučuje oglašivač, njegova aktivnost, proizvod, usluga ili druga preporuka sa ciljem da je primalac, kome je upućena, prihvati ili koristi.
U ime poslaničke grupe SRS predložila sam da se brišu ove reči - ili druga preporuka, zato što je to neprecizno, zato što to ništa ne znači. Ako postoje još neke konkretne preporuke, onda moraju da budu napisane u zakonu - koje su, a ne - neke druge, da neko može da smatra ovo ili ono tom vašom - nekom drugom preporukom, jer kada god postoji neodređena reč koja definiše nešto u zakonu, bar se kolege pravnici s tim slažu, da se onda takvom normom u stvari ništa ne reguliše i ništa ne utvrđuje.
Vlada, naravno, nije prihvatila ovaj amandman. Kažem - naravno, zato što smo čuli, i ja sam juče govorila, kada je bilo govora o jednom drugom zakonu, a moje kolege danas o prethodnom zakonu, koji je princip prihvatanja amandmana. Nemamo iluziju mi iz SRS da ćete vi prihvatiti neki naš amandman, iako znamo da vi znate da su naši amandmani i konstruktivni i da zaista poboljšavaju tekst zakona, ali vi sve ovo dobro zapamtite, zapišete i mi za mesec, dva ili najviše tri imamo predlog o izmenama i dopunama zakona koji se usvoji bez naših amandmana i onda uredno u te zakone ugrađujete ono što smo vam mi preporučivali kroz amandmane.
Ali, šta ćete, valjda ne možete sve da prihvatite, pošto morate kroz prihvatanje amandmana da regulišete probleme razmene u vašoj koaliciji, odnosno trgovine, odnosno sezonskog sniženja, rasprodaja itd. Ali, to je još malo vaš problem. Nadamo se da će taj problem da se razreši raspisivanjem vanrednih izbora.
Još nekoliko rečenica ću reći vezano za obrazloženje Vlade Republike Srbije zbog čega nije prihvaćen ovaj amandman. Pretpostavljam, ministre Dimitrijeviću, da ste vi ovo pisali, odnosno vaše službe, a da ste vi bar upoznati s tim, u prvom stavu kažete - Vlada ne prihvata amandman zbog toga što se brisanjem reči, kojima se u Predlogu zakona objašnjavaju pojedini izrazi upotrebljeni u Predlogu zakona, ne bi postigla preciznost u objašnjenju pojmova.
Pa, baš suprotno. Kako možete da tvrdite ovako nešto - da se ne postiže preciznost pojmova ako se brišu reči - druga preporuka. Ili - neka druga preporuka. Pa, ako hoćete preciznost pojmova, a i mi hoćemo preciznost pojmova, onda izbrišite ove tri reči.
Vi meni u drugom stavu kažete - u Predlogu zakona izrazi se određuju tako da se podrazumeva razvoj u oblasti oglašavanja i sveobuhvatna zaštita učesnika u procesu oglašavanja, primalaca oglasnih poruka, odnosno zaštita potrošača i zaštita konkurencije. Gde vam je tu sveobuhvatnost? Mislite da je sveobuhvatno ako neodređeno kažete - neka druga preporuka.
Da ste vi ovde naveli još deset pojmova, tačnih, preciznih, konkretnih, onda bih mogla da prihvatim i onda bismo mogli da prihvatimo da se radi o sveobuhvatnoj zaštiti učesnika. Ovo što ste napisali, bez našeg amandmana, nikako nije u tom smislu.
U trećem stavu, vrlo je interesantno Vladino objašnjenje, kažete - predloženim amandmanom nije dato preciznije objašnjenje pojedinih izraza i pored toga što se u obrazloženju amandmana navodi da je to razlog za donošenje amandmana. Pa, niste valjda očekivali da vam mi kao opoziciona stranka pišemo zakone.
Mi vam skrećemo pažnju da ovakva formulacija nije dobra, da ne možete ovako neodređene, nepravničke pojmove da unosite u pravnu normu. A, to što ste ovde napisali da mi nismo preciznije objasnili, pa naravno da nismo. Dovoljno je precizno da vam kažemo da ne može ovako neodređeno. A vi ste vlast, vi predlažete zakone, vaša skupštinska većina donosi zakone. Vi ćete još malo, doduše još vrlo kratko, primenjivati ovaj zakon.
A mi ćemo imati vremena i naći načina, kada ga mi budemo primenjivali, da ga uradimo i precizno i prema evropskim standardima, da svaka pravna norma bude jasna, da se zakon može primenjivati na svakog pod jednakim uslovima, na svakog jednako, da ne može onaj ko radi na primeni ovog zakona, neki službenik, da zloupotrebljava ovakve nedorečene i neodređene forme.
Dakle, predlažem, u ime poslaničke grupe SRS, da ovaj amandman, ministre, prihvatite. Bar ovaj amandman vam ne dira ni u koncepciju ni u suštinu zakona, ali priznaćete čini zakon mnogo boljim, mnogo konkretnijim i nemojte da vam je razlog samo to što amandman dolazi iz naše poslaničke grupe bude dovoljan da ne prihvatite amandman.
Pozivam i kolege narodne poslanike da razmisle i prihvate ovaj amandman. Verujte, ako prihvatite ovaj i još neke amandmane SRS, nećemo imati tako brzo izmene i dopune ovog zakona. Ne prihvatite li te naše amandmane, zapamtite današnji dan, podsetiću vas, za dva ili tri meseca, ukoliko do tada ne budu raspisani izbori, na izmene i dopune ovog zakona.
Dame i gospodo, mi smo pre desetak dana ovde raspravljali o vladinom Predlogu zakona o državnoj upravi.
Govorili smo u načelu, a danas, posle toliko vremena, govorimo o amandmanima, odnosno vodimo raspravu o pojedinostima. Pitam se koliko je narodnih poslanika, a odnosi se i na predstavnika Vlade, u stanju da se priseti šta smo to govorili o Predlogu ovog zakona pre desetak dana.
Ovo govorim da bih još jednom skrenula pažnju na besmislenost Poslovnika koji ste ovde skupštinskom većinom usvojili i na taj način doveli u apsurdnu situaciju rad narodnih poslanika, odnosno rad i funkcionisanje Parlamenta.
U članu 3. Predloga zakona o državnoj upravi govori se o nadzoru nad organima državne uprave. Imamo nešto vrlo interesantno da je Vlada predložila da, rad organa državne uprave podleže nadzoru Vlade, Narodna skupština nadzire rad organa državne uprave preko nadzora nad radom Vlade i članova Vlade, preko upravnog spora sudovi nadziru zakonitost pojedinačnih akata organa državne uprave donesenih u upravnim stvarima.
Šta je ovde problem? Ono što je, izgleda, sada postao novi manir Vlade Republike Srbije, juče smo raspravljali o jednom zakonu koji je imao isti problem, i ovaj član 3. Predloga zakona o državnoj upravi je neustavan.
Vi ste, gospodine Balinovac, kada ste govorili u načelnoj raspravi, citirali član Ustava koji govori o nadzoru i niste mogli da nađete ovo što ste predvideli u Predlogu zakona. Narodna skupština u Ustavu Republike Srbije regulisana je članovima 73, 74, 75, 76. do 82. U članu 73, stav 1. tačka 11. se kaže da, Narodna skupština, između ostalog, "obavlja kontrolu nad radom Vlade i drugih organa i funkcionera odgovornih Narodnoj skupštini, u skladu sa Ustavom i zakonom".
Dakle, vrlo jasno i precizno ustavno rešenje, a s druge strane u članu 90. stav 1. tačka 7. kaže da, "Vlada vrši nadzor nad radom ministarstava i posebnih organizacija; poništava ili ukida njihove propise koji su u suprotnosti sa zakonom ili propisom koji je ona donela".
Dakle, i ovo je vrlo jasno i precizno definisano u članu 90. Ustava Republike Srbije, i ne može Vlada Republike Srbije i ne može skupštinska većina da usvaja zakone, da donosi zakone koji su u suprotnosti sa Ustavom. Šta vi planirate, eventualno, u nekom novom Ustavu, na koji način da regulišete i ovu materiju i ostale delove društvenog života, to je nešto što je još uvek samo u fazi nagoveštaja. To je nešto što ste vi obećavali građanima Srbije u izbornoj kampanji.
Tvrdili ste da će "prvi posao" koji budete uradili biti donošenje novog ustava! Zašto to niste uradili? To nije jedina stvar gde ste prevarili građane Srbije u izbornoj kampanji. Prevara ima mnogo više i mnogo drastičnijih, jer Srbija ima Ustav, Ustav koji je demokratičan, koji priznaje sva ljudska prava i slobode. Istina je da ima neke arhaične delove u sebi, a stav SRS je da to može i amandmanski da se reši. Ali, nismo imali ništa protiv toga ni da idemo u izradu novog ustava. Uključili smo se u rad Odbora za ustavna pitanja.
Zašto vi iz vladajuće koalicije i ovi sa kojima ste u kohabitaciji ne želite novi ustav, jasno je svima u Srbiji. Vi se plašite novih izbora, Tadić se plaši novih izbora, a znate da bi novi ustav podrazumevao i nove izbore. Ali, to vam ne daje za pravo, gospodo, da zbog nedonošenja novog ustava možete da predlažete da još više usvajate zakone, koji nemaju utemeljenje u postojećem Ustavu.
U ime poslaničke grupe SRS predložila sam da se član 3. menja i da tako promenjeni član glasi: "Nadzor nad radom organa državne uprave vrši Vlada". Ovo je jedino ustavno i zakonito rešenje. Ne vidim razlog i nije mi jasno – zašto gospodine Balinovac, u ime Vlade niste prihvatili ovaj amandman? Ne znam, ako ga ne prihvate kolege iz koalicije iz skupštinske većine, sa kojim obrazloženjem možete da ne prihvatite ovaj amandman, jer ovim amandmanom nismo vam dirali u suštinu zakona, nismo vam dirali u koncepciju zakona – ovo je čisto jedno tehničko pitanje, i naš pokušaj da vas ubedimo da ono što predlažete i što donosite treba i mora da bude u skladu sa Ustavom.
Nemojte da se igrate da donosite zakone za koje već znate da, ako bilo ko podnese zahtev za ocenjivanje ustavnosti, će dobiti negativnu ocenu Ustavnog suda, bez obzira kakav je sastav Ustavnog suda i kako rade sudije Ustavnog suda, o ovako nešto sigurno ne bi mogli i neće da se ogluše.
Naš principijelan stav i mišljenje o Predlogu zakona o državnoj upravi smo iznosili u toku načelne rasprave. Pored ove neustavnosti, naša osnovna primedba je da i ovim zakonom i onim drugim zakonom (koji ste vi, kako volite da kažete spakovali u paket, a to je onaj zakon o državnim službenicima), iako ovde potpuno suprotno priči predstavnika Vlade da ovi zakoni znače depolitizaciju organa državne uprave, mi smo izneli naš stav da to nije tako.
Naprotiv, ovim zakonom i ovim drugim zakonom iz paketa uvodite partijsku državu. Pokušavate da primenom ovih zakona učvrstite svoju vlast, tako što ćete na visoke državne funkcije da postavite ljude koji su članovi koalicije koja je sada još uvek na vlasti i da posle narednih izbora ostanu ti isti ljudi, da pokušate preko njih da nastavite svoju, moram da kažem, pogubnu vlast za građane Srbije.
Mi, srpski radikali, smo protiv toga i zato smo i u načelnoj raspravi iznosili niz naših stavova. Zato ćemo kroz obrazlaganje amandmana da pokušamo da objasnimo onima koji će glasati za ovaj zakon, a i vama gospodine Balinovac da prihvatite naše amandmane, pogotovo ovaj amandman na član 3. koji je, ponavljam, uvođenje zakona u ustavne i zakonite okvire.
Nemate nijedno valjano obrazloženje zbog čega eventualno nećete da usvojite ovaj član, osim ako to nije obrazloženje koje niko ovde neće jasno i javno da kaže – da je to samo zato što je predlog došao iz SRS.
Moram da vam kažem i da vas upozorim da ozbiljne političke partije u savremenim demokratijama i te kako vode računa o mišljenju i o stavu najveće i najsnažnije političke stranke u Srbiji. I vama to toplo preporučujem.
Naravno, posle narednih izbora ispravićemo mi sve vaše brljotine, ali se pitam – kakav će odraz na život građana imati ovaj i svi drugi zakoni koji ni u jednom segmentu ne idu ka tome da se život u Srbiji svede u neke normalne okvire, da ne donosite zakone čijom primenom bi građani živeli bolje.
Vi imate neke svoje fiks ideje, udovoljavate nečijim zahtevima, ne znate ni zbog čega, činite i više nego što se od vas traži, a to je već viđeno na ovim prostorima. Ali, još jedanput vas pozivam, vi koji ste se kleli u legalizam, da pokušate da budete legalisti, ne samo na priči, nego i na delu i da prihvatite ovaj amandman, da bi vam zakon bio ustavan u okvirima postojećeg Ustava.
O amandmanu toliko, a pitam predsedavajućeg, pošto smo imali na galeriji jednu grupu ljudi malopre, ne znam ko je to bio, a bilo bi lepo gospodine predsedavajući, uostalom to vam je i obaveza, da ste rekli narodnim poslanicima ko su ti ljudi koji su želeli da nas vide i čuju pa da ih pozdravimo, a ne da to bude privilegija samo dva narodna poslanika koji su, vidim, išli gore da se pozdravljaju sa tim ljudima. Hvala.
Član 25. Predloga zakona o državnoj upravi je, čini mi se, suština i potpuna suprotnost onome u šta nas je predstavnik predlagača ovde uveravao.
Ono što je u ovom članu 25. provlači se i još kroz nekoliko članova i dokaz je onoga što smo mi tvrdili i u načelnoj raspravi, a to je, da nema ni govora o depolitizaciji državnih organa, već, naprotiv, da ovim zakonom želite da učvrstite partijsku državu.
U članu 25. kažete da ministarstvo ima pomoćnike ministra, koji za svoj rad odgovaraju ministru.
U drugom stavu kažete da pomoćnik ministra rukovodi zaokruženom oblašću rada ministarstva za koju se obrazuje sektor.
U trećem stavu, koji je problematičan, kažete da pomoćnika ministra postavlja Vlada na pet godina, na predlog ministra, prema zakonu kojim se uređuje položaj državnih službenika.
Amandman koleginice Nataše Jovanović glasi da, umesto reči "pet godina" stave reči "četiri godine", i da se briše "prema zakonu kojim se uređuje položaj državnih službenika". Zašto? Zato što je neprihvatljivo da nam Vlada predlaže nešto što usklađuje sa zakonom koji ne postoji.
Zakon kojim se uređuje položaj državnih službenika je zakon o kome smo raspravljali u načelnoj raspravi, nismo još u pojedinostima, i mislim da niko ne zna i ne može da tvrdi da će taj zakon biti usvojen, da će stupiti na snagu, pogotovo da će biti usvojen u tekstu u kojem je dat narodnim poslanicima. Ovo je zaista vrhunac neozbiljnosti Vlade kao predlagača. Em, neustavno, em nezakonito, vama nikakvi zakonski i ustavni okviri ništa ne znače, ne trebaju vam, jer pišete kako vam padne na pamet.
Podsetiću da je i u onoj prethodnoj Vladi, u Vladi Zorana Đinđića, kada je Gašo Knežević bio ministar, pa je u toku 2001. godine pričao o Zakonu o visokom obrazovanju, i u vreme kada je Vojislava Šešelja terao sa Pravnog fakulteta, tvrdio je da on to radi po zakonu koji u Skupštini nije donet, nije stupio na snagu, ali eto, on ga primenjuje zato što je dobar. I ovo mi zaista liči jedino na to – da vi mislite da je taj zakon o državnim službenicima dobar i da vi nama kažete u Predlogu zakona o državnoj upravi, da ćete nešto da uradite u skladu sa zakonom kojim se uređuje položaj državnih službenika.
Dakle, ovo ne može, pravno ne može, i čudi me kako je Zakonodavni odbor rekao da je ovo pravno moguće, jer ovo nije pravno moguće. Mogli ste da donesete bez ovoga "zakon", pa kad usvojite ovaj drugi da idete sa izmenama. Morate da se držite nekih osnovnih pravnih principa koje zaista nijedan ozbiljan pravnik ne sme da ne vidi.
Predložili ste da pomoćnika ministra postavlja Vlada na period od pet godina. Mislimo da je to neprihvatljivo i da treba da bude period od četiri godine.
(Zoran Krasić, sa mesta: Može i na osam.)
Bolje i na osam, naravno. Zašto Vlada nije prihvatila ovaj amandman? Ima dosta dugo obrazloženje i ja ću neke delove tog obrazloženja da pročitam da bih mogla da komentarišem: "Depolitizacija državne uprave jeste osnovan", da li je to osnovan ili osnovan, ne znam tačno, "uslov za razvoj savremene uprave. Ona podrazumeva profesionalizaciju državne uprave i jasno razdvajanje političkih funkcionera od tzv. upravnih rukovodilaca i ostalih državnih službenika". Ovo su priče za malu decu.
Vi ćete sada da ubedite nekog u Srbiji da će ministar za svog pomoćnika da postavi nekog ako nije član, odnosno aktivista njegove stranke ili stranke koja je trenutno u koaliciji. U vašem slučaju, u slučaju sadašnje Vlade, čak i pomoćnik ministra ne može da bude iz neke od koalicionih stranaka, nego isključivo iz stranke čiji je član i ministar.
Imate specifična partijska ministarstva, pa višepartijsku Vladu. Ali i da nije tako, ne znam da li bi se neko usudio da ovde u javnosti kaže i da tvrdi da će neki ministar da postavi svog pomoćnika nekoga ko nije, mada je nemoguće da radi posao jer svaka vlada ima neku svoju koncepciju. Koncepcija vlade proističe iz programa stranke ili nekog zajedničkog minimuma programa stranaka, ako je u pitanju koaliciona vlada. Onaj ko predstavlja vladu, ko radi poslove rukovođenja, mora da se pridržava tog koalicionog, odnosno tog svog programa ili eventualno koalicionog programa.
Državni službenici ranga nižeg od pomoćnika ministra, naravno, da nemaju rok na koji treba da budu zaposleni. Treba da su zaposleni na neodređeno vreme. Mogu da odu s posla jedino ako sami to hoće ili zbog neke disciplinske odgovornosti odgovaraju. Ne sme se desiti, naravno, da ti službenici imaju problema posle nekih izbora, da se neko iživljava, kao što je radio DOS 2000. godine, kada su otpuštani ljudi koji su neistomišljenici sa politikom DOS, to je nedopustivo. Nadamo se da se to nikada više u Srbiji neće i ne sme desiti.
U stavu 2. kažete: "Bitan (ali ne i jedini) elemenat depolitizacije državne uprave jeste postavljanje državnih službenika na pet godina, dakle na vreme koje je duže od mandata vlade".
Pitam vas, zašto to nije na šest godina? Zoran Krasić malopre dobaci – na osam godina. Zašto je uslov depolitizacije pomoćnik ministra – na pet godina? Kažete da je to jedan od uslova, pet godina. Uostalom, da li će neko ovde razložno i razumno da nam objasni zašto je to pet godina, zašto nije šest, sedam, zašto nije 12 godina, pa da nekoliko vlada isprati?!
Dakle, naš predlog je da se ovaj broj "pet godina", zameni –"četiri godine" i to je jedino ispravno i jedino što zaista može biti primenljivo. Ovo što vi navodite je neprimenjivo. Vaš pokušaj da kroz ovaj zakon zadržite vlast sadašnje koalicije i posle izbora i posle gubitka vlasti je nešto što neće proći. To vam je jedina i očigledna namera.
U ovom obrazloženju još kažete: "Dok radno-pravni status političkih funkcionera zavisi od izbornih rezultata i vezan je za političku sudbinu vlade, državnim službenicima se jemči stalni radni odnos nezavisan od političkih promena, što je uslov kontinuiteta rada državne uprave".
Da li vi to tvrdite da i sadašnja postavljenja zavise od izbornih rezultata? Tvrdim da ne zavise. Koji je to izborni rezultat koji kaže da, neko ko ima 53 poslanika ima više uticaja od nekoga ko ima 82 poslanika. Naravno, ni ovo sada što ste uradili, bez ovog zakona, nema veze sa izbornom voljom građana i vi to znate, i više puta smo o tome govorili.
Dalje, kažete: "Ako bi najviši državni službenici bili postavljeni na vreme koje je jednako mandatu vlade", slušajte sad – "mogli bi da podlegnu političkim pritiscima, svoju sudbinu vežu za sudbinu vlade i time naruše svoju političku neutralnost". Dakle, vi pokušavate da sačuvate da taj pomoćnik ministra, a namerno govorim – "pomoćnik ministra", jer kad kažete "državni službenik" onda neko ko prati naš rad misli da mi hoćemo da stvorimo nesigurnost svakom činovniku u Vladi.
Naravno da ne želimo. Ovo se odnosi na funkcionere. Pomoćnik ministra jeste funkcioner, ma šta vi pričali. Pomoćnik ministra jeste vezan za politiku vlade, odnosno ministra u čijem sastavu je zaposlen i kažete da hoćete da na ovaj način pomoćnik ministra ne veže svoju sudbinu za vladu i da time narušava svoju političku neutralnost.
Ali, vi ga terate onda da bude vezan za onu vladu koja će doći posle nekih narednih izbora. Znači, on četiri godine radi po nalogu jedne vlade, ali već se priprema, oseća šta se dešava u političkom životu, koja bi to stranka mogla da bude vladajuća posle narednih izbora i on podleže uticaju te vlade, buduće vlade dok je pod ingerencijom ove vlade.
Dakle, ovo vam je neozbiljno i neuverljivo obrazloženje. Ne verujem da bi iko normalan mogao u ovo da poveruje.
Predlažem da ovaj amandman usvojite. Da usvojite i ostale amandmane iste suštine, odnosno da se izvrši pravno-tehnička redakcija, što bi bilo obavezno kada bi se ovaj amandman prihvatio, jer je ovo što predlažete nezakonito, politički nije u redu. Vaš pokušaj, opet ponavljam, da se zadržite i posle izbora nije dobar! Nećete uspeti, i nemojte da dovidite u nezgodnu situaciju te državne službenike, kako ih vi ovde nazivate, a ja kažem – uglavnom, pomoćnike ministra! Nemojte sada da vaš pomoćnik strahuje između vas i mene, jer vi ste sada vlast, a ja i moja stranka ćemo biti posle sledećih izbora.
Sada, ona žena, ne zna da li da klima glavom kada ja govorim, jer razmišlja šta će biti za tri meseca, posle izbora, ili da klima ovako zato što je gledate vi od koga joj sada zavisi život. Nije lepo, nemojte!!