Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice Vjerica Radeta

Vjerica Radeta

Srpska radikalna stranka

Govori

Bila je načelna rasprava o ovom predlogu zakona, kao što reče predsednik malopre, ali ni tada nije bilo ministra. U svom uvodnom izlaganju ministar ovaj zakon nije ni spomenuo, a ni kolege koje će glasati za ovaj zakon nešto se ne sećam da su baš učestvovale u raspravi i da su nas ubeđivali da mi nismo u pravu.
Naravno, mi smo u pravu. U pravu sam kada kažem da član 14. Predloga ovog zakona treba da se briše. Zaista ovaj član nikako ne bi smeo da ostane u konačnom tekstu zakona.
Član 14. Predloga izmena i dopuna Zakona govori o članu 89. osnovnog Zakona, gde je Vlada unela poprilično izmena u ovaj član.
Prvo, u stavu 1. postojećeg člana 89. je izbrisano jedino što je imalo smisla: "Službenik Poreske uprave ovlašćen za sprovođenje prinudne naplate (u daljem tekstu: poreski izvršitelj) ima pravo da, radi sastavljanja popisa, uđe na zemljište i u prostorije u kojima poreski obveznik obavlja svoju poslovnu delatnost, a uz sudsko rešenje i u stan poreskog obveznika" – dakle brišete mogućnost da može nešto da se radi uz sudsko rešenje. Doduše, poreski izvršitelj nikada ne može da uđe, to može samo sudski izvršitelj.
Ovde ste dodali dva nova stava. Dodali ste stav koji kaže: "Ako poreski izvršitelj treba da uđe u stan ili drugu prostoriju radi vršenja popisa, procene i zaplene pokretnih stvari koje se nalaze u stanu ili drugoj prostoriji ili popisa i procene stana ili druge prostorije koje su predmet obezbeđenja naplate poreske obaveze ili prinudne naplate poreske obaveze u postupku ustanovljavanja privremene mere obezbeđenja naplate poreza, založnog prava ili u postupku prinudne naplate poreske obaveze, a njihov držalac ne dozvoljava ulazak u stan ili druge prostorije"... – naravno da niko normalan neće da dozvoli da mu upadne tamo neki poreski izvršitelj i da radi šta mu padne na pamet.
Dakle, poreska uprava podnosi zahtev nadležnom sudu za donošenje rešenja kojim se poreskom izvršitelju dozvoljava ulazak u stan ili druge prostorije. Ovakvo rešenje ne može da se donese. Sud može da donese rešenje da sudski izvršitelj uđe u stan, druge prostorije i eventualno izvrši sudsko rešenje.
Dakle, mora da postoji sudsko rešenje o izvršenju, pa da sudski izvršitelj izvršava to rešenje, ako ga poreski obveznik ne izvrši sam.
Ne može poreska uprava da donese tamo neko rešenje, poreska administracija da pokuša da ga izvrši pa ga ne izvrši i onda da se podnese zahtev sudu i da sud kaže – da, može taj poreski izvršitelj da uđe i da hara po stanu ili drugoj prostoriji nekog poreskog obveznika koji, iz ko zna kojih razloga, nije platio porez.
U ovim izmenama se kaže: – "zahtev nadležnom sudu za donošenje rešenja kojim se poreskom izvršitelju dozvoljava ulazak u stan ili druge prostorije protiv volje njihovog držaoca, radi izvršenja radnji u postupku ustanovljavanja privremene mere obezbeđenja naplate poreske obaveze, založnog prava i drugih radnji u postupku prinudne naplate poreske obaveze u skladu sa ovim zakonom. Uz zahtev se prilaže izvršno rešenje poreske uprave iz čl. 66, 77. i 87. ovog zakona."
Dakle, ovakvo rešenje je i neustavno i nezakonito, a tek koliko je nemoralno, a tek koliko je atak na poreske obveznike, koliko unosi straha i panike. Pa, poreski obveznici će morati (možda zato i ne mogu da plate porez) da angažuju fizičko obezbeđenje oko svojih kuća i drugih prostorija, jer na osnovu ovog zakona, svaki čas može da se desi da im upadne poreski izvršilac i da pokuša da izvrši popis, plenidbu stvari itd.
Vlada, u obrazloženju zbog čega ne prihvata amandman, između ostalog, kaže: "iz razloga što je ova norma uneta u Predlog zakona, kako bi se doprinelo još većoj efikasnosti postupka prinudne naplate". Šta će mi ovo obrazloženje, ovo znam. Mi znamo da je Vlada predložila sve ovo samo da bi se postigla još veća efikasnost postupka prinudne naplate.
Sve se svodi na represiju, na prinudnu naplatu. Ne obraća se pažnja ni na Ustav, ni na druge sistemske zakone koji već regulišu određenu materiju. Bitno je samo da se stvori mogućnost da Dinkićevi poslušnici utrčavaju ljudima u kuće, u stanove, u poslovne prostorije, da vrše popis, da uzimaju šta im padne na pamet. Jednostavno, to građani Srbije ne mogu da podnesu. O tome svakodnevno možete da čujete, ako slučajno kontaktirate sa građanima, sa poreskim obveznicima. Ljudi hoće da budu uvaženi od strane države, da bi oni državu uvažavali.
Ovo što im se preti na koji način će neko da im upada u prostoriju, šta će tamo da popisuje, to nije prihvatljivo. Uzmite se u pamet, prihvatite ovaj amandman. Nemojte da stvarate mogućnost kaubojštine u primeni zakona.
Na kraju člana 89. dodali ste još jedan stav, gde se kaže: "U slučaju iz stava 9. ovog člana", a stav 9. je: "Poreski izvršitelj je ovlašćen da udalji lice koje ometa sprovođenje prinudne naplate, kao i da zatraži pomoć policije ako se ometanje nastavi ili ako lice koje poseduje stvari odbije da ih učini dostupnim za potrebe sprovođenja prinudne naplate".
Molim vas lepo, da neko ko će glasati za ovaj zakon, pošto ministra nema, da nam objasni kako će to poreski izvršitelj da udalji lice koje ometa sprovođenje prinudne naplate. Ko je taj poreski izvršitelj koji će mene iz moje kuće da izbaci zato što je on došao prinudno da naplati porez? Hoće li da me ubije?
Jedino može da me ubije da bi me izbacio iz kuće, da on tamo vršlja, da vrši popis, da uzima stvari. Drugo načina nema.
Ne može svaki državni organ da ima ingerencije policije. Da li to znači ko ne plati administrativnu taksu, da će da mu se upada u kuću; ko ne plati sudsku taksu, da mu se upada u kuću? Ne može tako da se radi. Jeste Mlađanu Dinkiću osnovna stvar da napuni budžet, ali mora malo suptilnosti u primeni propisa. Ne može ovako bahato da se ponaša on, odnosno njegovi službenici koje će on da postavi da primenjuju ovaj zakon. Verujte da mnogim ozbiljnim i pametnim ljudima ne pada na pamet da primenjuju ovaj zakon. Ko će da rizikuje i da ide čoveku u kuću, da ga tamo neko ubije ili on njega mora da ubije, da ga skloni sa vrata, da uđe, da bi izvršio posao na koji su ga poslali.
Dakle, ovaj poslednji stav kaže: "U slučaju iz stava 9. ovog člana, policija je dužna da pruži zatraženu pomoć u najkraćem roku od prijema poziva". Kako možemo mi ovim zakonom da obavezujemo policiju? Prvo je nejasno šta to znači "u najkraćem roku od prijema poziva". Kako prima poziv? Da li svakome može da padne na pamet da okrene telefon i da kaže – ja sam sudski izvršilac, ovde mi neko pravi probleme, molim interventnu da dođe. Ljudi dođu tamo, ni sudskog izvršioca, ni problema na terenu.
Valjda mora da postoji rok, da se kaže kad organ uprave ide na neko izvršenje, da se blagovremeno obavesti policija, da policija porazgovara sa onim ko će, eventualno, da pravi probleme, da će da dođe na lice mesta samo da vodi računa o javnom redu i da niko ne bude ugrožen.
Sve je to već regulisano zakonom i nema potrebe da se reguliše ovim zakonom, pogotovo nema potrebe da se ovako nakaradno i neprecizno reguliše. Postoji Zakon o unutrašnjim poslovima i u tom zakonu je regulisano na koji način i u kojim slučajevima policija interveniše, odnosno kako se to kaže, asistira kod izvršenja rešenja organa uprave ili pravosudnih organa.
Dakle, ne možete mešati babe i žabe. Ne smemo da se petljamo organima policije, MUP na ovaj način. Ako mislite da treba da se menja, imate i ministra i MUP. Ako mislite da Zakon o unutrašnjim poslovima treba da se menja u ovom smislu, izvolite, to možete, ali na ovaj način da se jednim zakonom petljate u ingerencije drugog zakona, i to potpuno suprotno onom što je već regulisano u tom osnovnom zakonu, to nije prihvatljivo.
Pozivam vas da glasate da se član 14. Predloga zakona briše, (jer valjda sam vas ubedila) valjda vam je jasno da je ovim napravljena jedna opšta papazjanija, da se ne zna ni ko šta radi, ni kako radi, ni za šta radi. Primenom ovog člana, ako zaista budete glasali za njega, samo ćete dovesti u situaciju da se poreski izvršioci i poreski obveznici tuku na terenu. Ako vam je to cilj, onda glasajte za ovo.
Dame i gospodo narodni poslanici, kada smo govorili o ovom zakonu i u načelnoj raspravi tada smo skretali pažnju da je mnogo nelogičnosti kod carinskih  tarifa i oslobađanja od carina u ovom zakonu o carinskoj tarifi. Vidite da se uglavnom naši amandmani odnose na ove delove Zakona kojim se regulišu carinske stope za poljoprivredne proizvode.
To je zbog toga što mi srpski radikali mislimo da je uloga i ovog zakona (i uopšte zakona) i uloga Vlade Republike Srbije da se štiti domaća proizvodnja, pogotovo da se štiti domaća poljoprivredna proizvodnja. Mislimo da carinska politika mora da bude takva da štiti domaću proizvodnju. Međutim, u ovom predlogu zakona očigledno da predlagač ne deli naše mišljenje. Nastavlja se ono što je aktuelno već pet godina – da se domaći stočni fondovi potpuno osiromašuju, da se obesmišljava rad seljaka, srpskog seljaka, a to je ono što nikako ne bismo smeli da dozvolimo. Ne znam da li znate, a pretpostavljam da znate, ovde smo iz svih krajeva Srbije, da je, recimo, u Sjenici i na Zlatiboru živa mera jagnjadi, mladih jagnjića do 30 kilograma težine oko dva evra. U Vojvodini oko tri evra, a u Italiji šest evra.
Zamislite da se niko u zemlji Srbiji nije setio da otkupi svu jagnjad od naših poljoprivrednih proizvođača i da napravi jedan dobar posao i za te ljude i za Srbiju. Naravno, ne vodite vi računa. Koliko god negodovali dok mi govorimo o ovoj temi, činjenica je i građani to najbolje znaju, ne vodite računa, ne vodi Vlada Srbije računa o svojim građanima. Zaista je interesantno da ni ovakva tema ne privlači pažnju većeg broja narodnih poslanika ili da ne osete potrebu da bar polemišu sa nama kada govorimo o ovim problemima. Amandman kojim sam ja, u ime poslaničke grupe SRS, podnela odnosi se takođe na tarifni Odeljak I – Žive životinje; proizvodi životinjskog porekla, meso i drugi klanični proizvodi za jelo.
To su pileće, ćureće, kokošije meso, rashlađeno ili smrznuto, živinsko meso, bataci, karabataci, cepano, odvojeno posebno, krila, iznutrice i tako dalje i u ovom zakonu je predviđena tarifna stopa od 30 za sve proizvode, a amandman koji, u ime poslaničke grupe SRS, ovde obrazlažem predviđa da ta stopa bude 50. Naravno, u interesu zaštite domaće proizvodnje, u interesu zaštite srpskog seljaka.
Vi ne da ne vodite računa kroz ovaj zakon, nego i sada smo svedoci da su ljudi malinu bacali na ulice, da su živinu hranili malinama, da je cena maline na kraju došla negde na 30 dinara, da je žetva pšenice u toku, a niko živi od proizvođača ne zna koja je cena pšenice, ko će to da plati, da li će da plati, kada će da plati, sve je neizvesno za srpskog seljaka. Zašto Vlada odbija predlog ovog amandmana, ne prihvata ga i evo sa kojim obrazloženjem. Kaže – "Amandman se ne prihvata iz razloga što bi dalje povećanje carinskih stopa dovelo do gubljenja trgovinskih preferencijala pri izvozu robe u zemlje Evropske unije, kao i zbog toga što predložena povećanja nisu u skladu sa standstill klauzulom kojom se predviđa da carinske stope ostanu na nivou Akcionog plana, harmonizacije ekonomskih sistema država članica državne zajednice Srbija i Crna Gora, radi sprečavanja i uklanjanja prepreka slobodnom protoku ljudi, robe, usluga i kapitala".
Ovo je taj akcioni plan harmonizacije, čuveni akcioni plan harmonizacije Čedomira Jovanovića. Nadam se da se sećate koliko je taj mladi gospodin bio angažovan na usklađivanju i harmonizaciji odnosa između Srbije i Crne Gore u okviru državne zajednice, a njegov cilj je, takođe, bio da se poljoprivreda i poljoprivredni proizvođači unište maksimalno.On je omogućio da "Krmivoprodukt" i ostali tajkuni kupe desetine i stotine hektara najboljeg poljoprivrednog zemljišta na teritoriji opštine Surčin. On je omogućio da lokalni kriminalac Vojica Janošević kupi oko 100 hektara zemlje – a kada mu predsednik izvršnog odbora SRS Dragan Todorović javno kaže da je kupio preko 50 hektara zemlje od PKB on kaže: nije tačno, Dragan Todorović ne govori istinu, nisam ništa kupio od PKB, kupio sam oko 100 hektara od BIM "Slavije", nije "šija nego vrat". Zamislite, to je sve omogućio Čeda Jovanović, ondašnja Vlada, a nastavljanjem te politike očigledno je da i ova vlada to podržava.
Šta se sada očekuje? Da će sve to poljoprivredno zemljište (koje se inače nalazi vrlo blizu naselja nekim), detaljnim regulacionim, (kojim već) planom biti pretvoreno u građevinsko, i bogati tajkuni još više će da se obogate na račun poljoprivrednika, na račun srpskih seljaka.
Da je slučajno pameti u Vladi Srbije i dobre volje, onda se to svakako ne bi dešavalo. Ali, Vlada, kako danas reče ovde jedan kolega, Vlada Republike Srbije na čelu sa potpredsednikom Labusom samo hrli i ubeđuje građane Srbije kako po svaku cenu treba da uđemo u EU, a pri tom ne kaže šta se sve očekuje od poljoprivrednika, od seljaka na ime ulaska u EU. Ne kaže ono što je komentarisano u Institutu ekonomskih nauka. Ja ću sada da pročitam jedan deo toga radi javnosti – zahtev za izdavanje sertifikata o zdravlju životinja, njihovog semena i embriona.
"Zakonodavstvo EU reguliše trgovinu između farmi i regija. Ovo zahteva sistem kompjuterske i administrativne kontrole u odsustvu granične kontrole. Trgovina će se teže odvijati između Šumadije i Vojvodine, nego između Srbije i Austrije. Ovo proizilazi iz direktiva 64/432, 91/68, 90/426, 90/539, 88/407, 89/536 i 92/65. Definiše se i uspostavljanje lista bolesti i kapaciteta za laboratorijska ispitivanja, opet u cilju smanjenja kontrola na granici. EU je odlučila da napusti politiku rutinskih vakcinacija, naročito kada se radi o slinavki, ptičjem gripu, šapu i svinjskoj groznici. Mere koje preduzimaju države članice moraju biti identične".
Dakle, ako neka od zaraznih bolesti izbije na sasvim drugom kraju kontinenta, nekoliko hiljada kilometara daleko od nas, ovdašnji poljoprivrednici će biti dužni da pristupe klanju domaćih životinja u skladu sa direktivom iz Brisela i to korisnici definicija – životinje koje mogu biti zaražene; što znači da ovde spadaju potpuno zdrave životinje.
Usaglašenost sa standardima u oblasti domaćih životinja zahteva izdavanje sertifikata i pasoša za njih. Propisi se, pre svega, odnose na goveda, svinje, ovce i koze, ali obuhvataju čak i mačke, pse i golubove.
Kod čistokrvnih i uzgajanih životinja, naš poljoprivrednik biće dužan da ima i njihov rodoslov, što proizilazi opet iz direktiva, da ih ne čitam, ima ih pet.
U slučaju živine za nasad propisana je striktna širina kaveza u kojima se ona drži. Slično je i za sanduke u kojima se drže telad, takođe, dve direktive 88 i 91/166, odnosno 629.
Dvanaest osnovnih direktiva reguliše prehranu životinja. Radi se o aditivima u sredstvima za životinjsku prehranu i koncentratima. Posle ovih direktiva sledi druga faza prilagođavanja gde su još strožiji i detaljniji uslovi o: aditivima, nepečaćenim kontejnerima i pakovanjima, izračunavanju energetske vrednosti hrane za živinu, korišćenje enzima, mikroorganizama u prehrani životinja, zabrana pojedinih proteinskih proizvoda i slično.
Govedina će morati da ima niski stepen okoštavanja hrskavice, meso će imati svetlo-ružičastu boju, a mast izuzetno fine "strukture", bele do svetlo-žute boje. Svako govedo u Srbiji će morati da bude registrovano, što podrazumeva postavljanje ušnih markica na oba uha goveda. Markica će imati jedinstveni broj, koji definiše životinju i njeno poreklo. U pasošima goveda će se beležiti i svaka prodaja tj. stari i novi vlasnici. Moraće da se nabave i kompjuteri za ovaj sistem obeležavanja. Samo softver, za bazne podatke, košta 650 hiljada evra. U Srbiji ima oko milion goveda. Biće potrebno nabaviti rezervne markice, najmanje oko 70 hiljada rezervnih markica.
Kada se radi o salmoneli, naš poljoprivrednik će morati da se prilagodi različitim propisima, jer regulativa nije ujednačena u svim zemljama EU, što će predstavljati poseban problem. U Švedskoj i Finskoj, drugačiji su propisi nego u starijim članicama EU.
Kada uđemo u EU, nećemo moći uvoziti meso iz trećih zemalja, osim ako to nije odobreno od strane nadležnih organa EU. Moraćemo da nabavimo i posebnu opremu za testiranje hormona koji se koriste u poljoprivredi. Takođe, uredba 338/91 utvrđuje standarde svežih i zamrznutih polutki, oblika i nivoa masnoće, oblik i izgled kokošaka, mladih petlića, pataka, gusaka, ćuraka, propisane su pravilima EU, kao i težina smrznute piletine.
Jaja se klasifikuju po težini, dele se na tri klase. Svinjsko meso se deli prema procentu mršavog mesa pri klanju, ide se do najsitnijeg detalja. Ne priznaje se pačje jaje ako je manje od pet santimetara.
Za opis pačjeg jajeta postoji veoma obimno obaveštenje; gde će naši poljoprivrednici posle napornog radnog dana da proučavaju ovakva obimna obrazloženja i to je posebno pitanje.
Takođe, kako će Veterinarski zavod u Zemunu proizvoditi veterinarske vakcine i lekove za lečenje životinja i slične proizvode, ako ga potresaju sukobi oko privatizacije, za šta je, naravno, kriv i direktno odgovoran ministar Predrag Bubalo, a o tome je bilo dosta reči i na Odboru za privatizaciju, a i ovde.
Dakle, ovo je samo jedan deo od onoga što očekuje naše seljake i naše poljoprivrednike kada ih budete uvodili, jednog dana i jedne godine, za nekoliko desetina godina, u EU.
Mislim da neće, nažalost, seljaci imati nekih posebnih problema oko ovoga, zato što ćete do tada.... vi ako biste još eventualno potrajali na vlasti, uništili biste sve što može da se uništi i sve što je još ostalo.
Svi smo svedoci da je proizvodnja maline do ove godine značila nešto, a od ove godine ljudi iskorenjuju malinjake, jer im se to više ne isplati. Tako jedan po jedan proizvod uništavate, zato što država nije spremna da pomogne seljaku, zato što seljak svaki dan sve teže živi. A mi smo voleli, vi to – "europejci" ili ne, agrarna i poljoprivredna zemlja i mi moramo da vodimo računa o seljaku, o uslovima za razvoj poljoprivrede, a moramo da vodimo računa i o ostalim segmentima. Ali vi vodite računa, ne vi koji ovde sedite, nego oni koje vi koji ovde sedite podržavate, vode računa, samo i isključivo, o sebi i o svojim ličnim interesima,.
A mi srpski radikali pokušavamo, bar kroz ove amandmane, da objasnimo građanima Srbije kakvo ih zlo čeka od ove vlade i od Vladinih zakona.
Dame i gospodo, predsednik parlamenta, kao što reče malopre kolega Momir Marković, koji je došao na posao, očigledno je isto došao na posao da se javi, pa da ga više danas ovde ne bude, a mi srpski radikali smo zaista došli na vreme i na vreme učestvujemo u radu i nije lepo od predsednika da proziva narodne poslanike opozicione koji uglavnom sede u ovoj sali.
Bilo bi bolje da opomene one koji su glasali za Poslovnik kakav danas imamo, po kom narodni poslanici ne moraju da budu u sali. Zaista ne vidim čemu nervoza, kada smo počeli ovu raspravu, čemu nervoza na komentare kolege Momira Markovića.
Ja sam vam kolege rekla i u petak, u četvrtak, već kada smo govorili o nekim amandmanima, da zaista sada imate mogućnost da sve što ne možete da slušate, izvolite izađite, ne morate da slušate, jer vam to omogućava Poslovnik. Mi srpski radikali ćemo da govorimo, i da govorimo, i da govorimo, i sve ćemo da vam kažemo i sve ćemo javnosti Srbije da kažemo, bilo vam milo ili ne, ali to vam je tako.
Član 2. Predloga zakona o davanju kontragarancije Republike Srbije Srbiji i Crnoj Gori po kreditu Vlade Republike Poljske za finansiranje projekta obnove Elektroprivrede Srbije glasi da se kontragarancije iz člana 1. ovog zakona daje Srbiji i Crnoj Gori na ime obaveze iz Zakona o zaduženju Savezne vlade Savezne Republike Jugoslavije kod Vlade Republike Poljske o davanju kredita u iznosu od 50 miliona dolara za projekte obnove Elektroprivrede Srbije, kojim se Savezna vlada SRJ zadužuje u svoje ime, a za račun Republike Srbije u iznosu od 50 miliona dolara kod Vlade Republike Poljske za finansiranje projekata obnove Elektroprivrede u Republici Srbiji i Zakona o potvrđivanju sporazuma između Savezne Vlade SRJ i Vlade Republike Poljske o davanju kredita.
Poslanici SRS u tadašnjem saveznom parlamentu bili su apsolutno protiv uzimanja ovog kredita, kao što smo inače svaki put kada nam Vlada predloži neki kredit, a to je tada bilo i u toj Saveznoj skupštini.
Kada je Savezna vlada predlagala, srpski radikali su uvek bili krajnje oprezni. Naravno, mi znamo da Srbija i mora i treba u nekim segmentima i da uzima kredite, ali mi vodimo računa, pokušavamo da saznamo šta se krije iz kredita koje uzima Republika Srbija, a ovo je kredit koji je još 2002. godine uzet, koji je uzet na osnovu odluke Savezne skupštine i sada je potrebno da Srbija tri godine kasnije da kontragaranciju za vraćanje ovih 50 miliona dolara.
Ovo je jedna od kontragarancija, dve ste pretrčali ovako u našem odsustvu za dva i po minuta, ali ima ukupno nekih 10 ili 11 kontragarancija, kojima se i te kako zadužuje Srbija, ali većina od tih kontragarancija, odnosno tih kredita su bili nepotrebni prema stavu SRS. Gde god smo to tako mislili, podnosili smo amandmane.
Naravno, za neke kontragarancije i neke kredite nismo podnosili amandmane, zato što smo svesni da u tim oblastima i za te potrebe je i trebalo uzeti te kredite. Naši amandmani na ovaj zakon su svi isti i kažemo da se članovi pojedinačno brišu. Ja opet zbog javnosti moram da objasnim da to nije nikakva opstrukcija, već je to načelan stav SRS, naše poslaničke grupe, prema nedomaćinskom poslovanju Vlade Srbije i one prethodne vlade SRJ, koja zna da vlada i da upravlja državom samo uzimanjem novih kredita.
Od ovog kredita od 50 miliona dolara profit će imati jedino Vuk Hamović i Vojin Lazarević. Vi to svi dobro znate i svi dobro znate za čuvenu aferu u Elektroprivredi, znate za onaj anketni odbor čiji je predsednik bio Aleksandar Vučić. Prošlo je godinu dana mislim, ili je tu negde otprilike, otkad je sačinjen izveštaj Anketnog odbora, sa izdvojenim mišljenjem Aleksandra Vučića. Taj izveštaj je morao da bude na sednici ovog parlamenta i da tada raspravljamo o svemu onome što je anketni odbor utvrdio.
Naravno, do dana današnjeg mi nismo bili u prilici da o tome ovde razgovaramo, a da jesmo, onda biste tačno videli i gde je otišlo ovih 50 miliona dolara, koje ste uzeli od Vlade Republike Poljske. Takođe, pošto je bilo očigledno da ovaj parlament, odnosno predsednik parlamenta nema nameru da to stavi na dnevni red, SRS je podnela krivične prijave i protiv Vojina Lazarevića i protiv Vuka Hamovića, sa ovolikom gomilom dokaznog materijala o kriminalu u ovoj oblasti, u oblasti elektroprivrede.
Zašto dalje mislimo da nije bilo potrebe da se uzima ovaj kredit? Naravno, možda neko od vas može da kaže kako mi, pošto je ovde navedeno da se kredit uzima za finansiranje projekta obnove elektroprivrede u Republici Srbiji, srpski radikali nismo za obnovu elektroprivrednih objekata. Naravno da jesmo, ali sa cenom struje kolika je danas u Srbiji, hvala na pitanju, može to elektroprivreda da uradi i bez dodatnih kredita.
I sada je najavljeno još jedno poskupljenje struje, a to je jedno u nizu poskupljenja gorivo-struja i uobičajeno sada će da ide sve da prati ova poskupljenja, i onda se Radovan Jelašić iznenadi kako to njegov MMF precenio buduću inflaciju, odnosno inflaciju za ovu godinu u Srbiji, i tvrdi onda da to nije onako kako su njegovi prijatelji iz MMF-a objavili. Nažalost, biće veća stopa inflacije i od te koju nam je najavio MMF. Uostalom, svi građani Srbije znaju kolika je cena struje bila krajem 2000. godine, znaju kolika je danas, evo skoro pet godina kasnije, znaju da ih ponovo čeka poskupljenje struje.
U aprilu, kada se govorilo o poskupljenju struje, onda je ministar finansija rekao javnosti Srbije, nema nikakvog poskupljenja, ali do juna.
Evo, sada smo u julu mesecu, a sada građane Srbije očekuje još jedno poskupljenje, a pri tom penzioneri dobijaju manje penzije, najavljuje im se da neće dobijati penzije uskoro, svaki dan je sve više nezaposlenih. Poljoprivrednici i dalje imaju problema sa otkupom svojih proizvoda. Nažalost, i ovo što se desilo ovih dana, ova vremenska nepogoda je takođe doprinela da poljoprivrednici imaju još više problema, ali sve to ne interesuje Vladu Republike Srbije.
Vlada Republike ima svoja neka druga viđenja, obilaze neke njima važne događaje, ali mi srpski radikali smo ovde da bismo između ostalog građanima Srbije rekli šta to smera Vlada Republike Srbije, na šta vas poslanike koji ćete za ovo da glasate navodi Vlada Republike Srbije. Po ko zna koji put pozivam vas, nemojte da dozvolite da Skupština Srbije bude u funkciji Vlade Republike Srbije, jer treba da bude obrnuto. Mora Vlada da objasni, mora predstavnik Vlade da objasni, a nema ga, šta je bilo sa ovih 50 miliona dolara koji su već uzeti, potrošeni.
Mi ćemo da dajemo kontragarancije, a ne znamo ni ko je potrošio ta sredstva, ni kako ih je potrošio, ni koliko su uzeli Vuk Hamović i Vojin Lazarević. Sve to kada bi nam predstavnik Vlade ovde detaljno objasnio, možda bismo i mi mislili da ima smisla da se donosi ovakav zakon. Dok nemamo to, srpski radikali sigurno svojim glasom neće doprineti da građani Srbije žive lošije, a naravno da će živeti lošije, ako ih Vlada zadužuje za obnovu EPS-a za 50 miliona dolara, a istovremeno im povećava cenu struje. To zaista ne ide.
Vlada Republike Srbije je očigledno imala nameru da podnošenjem ovog seta od 10 kontragarancija, odnosno zakona o davanju kontragarancije Republike Srbije Srbiji i Crnoj Gori, da zbuni narodne poslanike i da nam ovo predstavi kao puku formalnost i kao nešto što mora da se uradi.
Mi iz SRS ne smatramo ovo formalnošću, a pogotovu što ne mislimo da moraju da se donesu ovi zakoni.
U članu 1. Predloga zakona o davanju kontragarancija Republike Srbije Srbiji i Crnoj Gori po zajmu Evropske zajednice za izmirenje dospelih, a neplaćenih ugovornih obaveza prema Evropskoj investicionoj banci, kaže se: "Republika Srbija preuzima obavezu da kao kontragarant izmiri obaveze Srbije i Crne Gore po zajmu Evropske zajednice, u delu koji se odnosi na Republiku Srbiju, u iznosu od 223.796.611,37 evra po osnovu Sporazuma o zajmu između Evropske zajednice, kao zajmodavca, SRJ, kao zajmoprimca, i NBJ, kao zastupnika zajmoprimca, koji je potpisan 14. septembra 2001. godine u Beogradu."
U obrazloženju amandmana, kojim sam u ime poslaničke grupe SRS predložila da se član 1. briše, stoji da je ovaj predlog zakona najbolji dokaz o kontinuitetu Vlade Vojislava Koštunice sa vladama Zorana Đinđića i Zorana Živkovića.
Mnogo je tih primera, ali ovaj zaista jeste pravi, da ne kažem školski primer. Mi srpski radikali smo, opet ponavljam, kada se u tadašnjoj Saveznoj skupštini govorilo o uzimanju ovog zajma, glasali protiv, zato što je mnogo toga nejasnog i nedorečenog u ovom zakonu, kao što je bilo i tada.
Jer u obrazloženju zakona pod tačkom - razlozi za donošenje zakona, Vlada kaže da su razlozi za donošenje zakona o davanju kontragarancija Republike Srbije Srbiji i Crnoj Gori, po zajmu Evropske zajednice za izmirenje dospelih, a neplaćenih ugovornih obaveza prema Evropskoj investicionoj banci, sadržani u odredbi člana 3. stav 1. Zakona o zaduženju.
To je taj zakon koji je donet 2001. godine, a sećate se, to je kada je tadašnja Vlada Republike Srbije i tadašnja skupštinska većina ovde i na saveznom nivou kapom i šakom uzimala sve moguće kredite koji su se stavljali na raspolaganje, pod naravno vrlo nepovoljnim uslovima po građane Srbije.
To je bilo ono tzv. demokratsko vreme, kada su narodni poslanici i predstavnici Vlade u to vreme govorili građanima Srbije kako su oni došli, bivši režim je sklonjen u Srbiji, sada će da poteku med i mleko. Od toga je, dame i gospodo, prošlo skoro pet godina, a građani Srbije dobro znaju na koje grane su spali zahvaljujući takvoj politici Vlade Zorana Đinđića, Zorana Živkovića i dans Vlade Vojislava Koštunice.
Zaduživanje pod nepovoljnim uslovima, a sa druge strane sredstva koja se zadužuju nisu ulagana u proizvodnju, svaki dan sve više ljudi ostaje bez posla i danas pet godina posle tzv. demokratskih promena, posle ozloglašene petooktobarske revolucije, dan-danas građani svakodnevno ostaju bez posla i dan-danas ministri izlaze i obaveštavaju građane kako je to nešto najnormalnije, koliko će hiljada u ovom ili onom segmentu građana ostati bez posla.
Penzije se smanjuju, govori se penzionerima da neće dobijati penzije i u zaista izuzetno teškim uslovima za svakog građanina Srbije mi danas ovde govorimo o novim zaduživanjima, o velikim parama. Ja sam govorila u načelnoj raspravi koliko je to miliona evra, već sam zaboravila, ali je sigurno mnogo veliki iznos.
Onda dalje u obrazloženju zakona kaže se da zajmoprimci po finansijskim ugovorima sklopljenim sa Evropskom investicionom bankom u Republici Srbiji su Javno preduzeće "Elektroprivreda Srbije", Javno preduzeće "Železnica Beograd" i Republička direkcija za puteve. Dame i gospodo, u okviru ovih spojenih tačaka dnevnog reda, ovog paketa kontragarancija, imamo pojedinačne zakona gde se desetinama i stotinama miliona evra zadužuje, kontragarantuje Republika Srbija za zaduženja "Elektroprivrede", ŽTP i Republičkoj direkciji za puteve.
Šta sada znači ovo? Iz čega je ovo izvučeno, ako već imamo posebne zakone i posebne kredite koje su ova preduzeća uzela i gde su te pare? Te pare su potrošene. Gde su? Od ova tri preduzeća ko je koliko dobio od ukupno 223 miliona evra? Za šta je ko utrošio te pare, kolika je kamata za ovaj kredit?
Nijedan relevantan podatak nemamo da bismo kao ozbiljni ljudi i kao ozbiljni narodni poslanici mogli da kažemo da ima osnova da se glasa za ovaj zakon. Zaista je neprihvatljivo i neverovatno da niko od vas iz vladajuće većine, vi ste ti koji ćete glasati za ove zakone, vi ste ti koji ćete građane Srbije dovesti u dužničku krizu svojim glasanjem, i neverovatno mi je da nikome od vas ne padne na pamet da traži da ovde dođe ministar finansija i da objasni narodnim poslanicima, da objasni javnosti Srbije koliko je sredstava koje od ova tri preduzeća dobilo i za šta su ta sredstva uložena, kolika je kamata plaćena.
Pa kada bismo imali te elemente, onda bismo mogli da kažemo i onda biste recimo imali opravdanje možda, bilo bi vam jasno zbog čega glasate, ali verujem da niko od vas ne zna za šta u stvari glasa. Ako slučajno zna, volela bih da neko izađe i da nam tačno kaže, a ne da pročita ovo zaista nesuvislo obrazloženje Vlade Republike Srbije, nego da nam po elementima razloži. Nije malo 223 miliona evra. Bilo bi zaista dobro i neophodno da tačno znamo gde su otišla ta sredstva.
Na kraju ovog obrazloženja imamo jednu neistinu, gde nas Vlada obaveštava o razlozima za donošenje ovog zakona po hitnom postupku, pa kaže da je izdavanje kontragarancije Republike Srbije Srbiji i Crnoj Gori neophodno doneti, ali po hitnom postupku, kako bi JP "Elektroprivreda Srbije", JŽTP Beograd i Republička direkcija za puteve, kao korisnici zajma, što pre počeli da koriste sredstva po ovom zajmu.
Koga ova vlada obmanjuje? Ova sredstva su uzeta 2001. godine, potrošena odavno, a Vlada nam kaže da treba zakon po hitnom postupku da bi sredstva mogla da se troše. Ako je slučajno istina da nisu potrošena, a naravno nije istina, zašto nam onda ne rekoše gde su bila ta sredstva, šta se radilo sa njima, ko ih je obrtao.
Možda neko jeste za račun nekog dobrog posla za Srbiju i za građane Srbije. Naravno da nije. Da jeste pohvalio bi se ministar ovde takvim podatkom. Sredstva su dodeljena, sredstva su potrošena, mi ne znamo ko ih je potrošio, mi ne znamo ko je koliko od ova tri javna preduzeća tih sredstava dobio, a od nas se traži da pritisnemo ovaj taster, da kažemo da smo za donošenje ovakvog zakona.
Mi srpski radikali nećemo glasati i ne možemo glasati za ovakav zakon, zato što mi uvek građanima Srbije želimo da kažemo jasno i otvoreno za šta glasamo, i ako mislimo da je to opravdano, onda to i obrazložimo, kao što danas obrazlažemo naš stav da ne treba glasati ni za ovaj zakon o davanju kontragarancija, ni za bilo koji od ovih zakona o davanju kontragarancija.
Jer ovo je bukvalno podmetanje Vlade Republike Srbije Narodnoj skupštini, sa nedovoljno podataka, sa nedovoljno argumenata, bez prisustva ovde predstavnika Vlade, koji bi možda mogao da odgovori na ova pitanja, samo ne znam šta će odgovarati na ova i slična pitanja ako ga zaista predsednik parlamenta jednog dana, u skladu sa Poslovnikom, pozove u ovaj parlament.
Dame i gospodo narodni poslanici, zaista je čudan odnos Vlade Republike Srbije prema narodnim poslanicima, a rekla bih i prema građanima Srbije. Vlada se ponaša kao da smo mi ovde sve same neznalice, vređa inteligenciju narodnih poslanika i građana Srbije kojekakvim predlozima, o kojima ovde raspravljamo i  koje će poslanici skupštinske većine na kraju i da usvoje.
Šta je predviđeno članom 1. zakona o davanju kontragarancije Republike Srbije Srbiji i Crnoj Gori po zajmu Evropske investicione banke za finansiranje obnove puteva u Republici Srbiji? Predviđeno je da Republika Srbija preuzima obavezu da kao kontragarant izmiri obaveze Srbije i Crne Gore po zajmu Evropske investicione banke, u visini od 95 miliona evra, po osnovu Finansijskog ugovora između SRJ i Evropske investicione banke, zaključenog 16. jula 2002. godine u Beogradu, za finansiranje obnove puteva u Republici Srbiji.
Ovde je jedino jasno da se radi o još jednom zaduženju u visini od 95 miliona evra i jasno je da je ovaj ugovor zaključen još 16. jula 2002. godine. To je još jedan od dokaza kako ova sadašnja vlada uredno sledi prethodne dve vlade, Živkovićevu i Đinđićevu, i to ih sledi na način da pokušava preko Narodne skupštine, odnosno preko većine u Narodnoj skupštini, da izmiruje dugove tih vlada.
To su sredstva koja su dobijena kreditom, koja su davnih dana sasvim izvesno potrošena, iako ovde u razlozima za donošenje zakona po hitnom postupku stoji da razlozi proizilaze iz činjenice da je uslov za povlačenje sredstava po ovom zajmu kod Evropske investicione banke u iznosu od 95 miliona evra izdavanje kontragarancije Republike Srbije kako bi Republička direkcija za puteve kao korisnik zajma što pre počela da koristi sredstva po ovom zajmu.
Mi u SRS verujemo i ubeđeni smo da su ova sredstva poodavno potrošena, još u vreme kada su se kao radili i izvodili neki radovi na putevima po Beogradu i Srbiji.
Takođe verujemo da je deo tih sredstava sadašnji ministar za kapitalne investicije Velimir Ilić delio u izbornoj kampanji za lokalne izbore po opštinama gde je njegova stranka vršila vlast i tamo se tim sredstvima ponešto začačkalo da bi se nešto bolje prošlo na tim lokalnim izborima.
Naravno, Narodna skupština o tome pojma nema. Umesto da takve ozbiljne stvari objašnjava Velja Ilić ili da objašnjava kako izdaje koncesije na već izgrađene puteve, on zabavlja naciju objašnjavajući kako je valjda pijan upao u neki potok, pa ga neka žena izvukla iz vode i spasla mu život, tako da umesto ozbiljnim stvarima da se bavimo, da se Vlada bavi, da ovde imamo predstavnike Vlade koji će da nam odgovore na ovakva pitanja, mi ovde imamo suvoparne predloge sa još suvoparnijim obrazloženjem koje zaista ništa ne znači.
Šta znači da su razlozi za donošenje ovog zakona sadržani u odredbi člana 4. stav 1. Zakona o zaduženju, kojim je propisano da će radi izmirenja obaveza po finansijskom ugovoru između SRJ i Evropske investicione banke za zajam u visini od 95 miliona evra, za finansiranje obnove puteva u Republici Srbiji, Republika Srbija dati SRJ kontragarancije za obezbeđenje sredstava za izmirenje obaveza itd.
Dakle, nemamo nijedan valjan razlog, nijedno konkretno i pravo objašnjenje i obrazloženje Vlade Srbije zašto moramo da dajemo kontragarancije, zašto to moramo da radimo po hitnom postupku, gde su sredstva o kojima se govori, 95 miliona evra su velika sredstva, i ne može Narodna skupština samo da izigrava glasačku mašinu i da glasa da se zadužimo za još toliko sredstava. Moramo da znamo šta se zaista sa tim sredstvima desilo, pod kojim uslovima je taj kredit preuzet, ko je već potrošio ta sredstva, a potrošena su i vi to dobro znate.
Ovde je interesantno obrazloženje, u ovom delu gde se govori o analizi efekata zakona, kaže - istovremeno, rešenja predviđena u Predlogu ovog zakona imaju efekat i u pogledu zaštite Evropske investicione banke, kao zajmodavca, s obzirom na to da Republika Srbija, shodno odredbama Predloga zakona, preuzima obavezu da izmiri obaveze Srbije i Crne Gore u visini od 95 miliona evra, po osnovu finansijskog ugovora.
Dakle, suština je da vi hoćete da zaštitite Evropsku banku. A šta je bilo sa ovim sredstvima, ko ih je potrošio, ko ih je uzeo, šta će građani Srbije, kako će da vraćaju ova sredstva, od čega će da vraćaju? Da li se neko od vas pita kako građani žive? Da li znate kolike su stvarne plate, kolike su stvarne penzije, koliko je stvarno zaposlenih u Srbiji? Da li znate koliko je stvarno plaćana malina ove godine?
Da li uopšte imate pojma kako se živi u Republici Srbiji? Pitajte građane, ionako ne sedite ovde, izađite malo, prošetajte, pitajte narod kako živi, pitajte narod da li imate podršku tog naroda da glasate za još jedan kredit od 95 miliona evra, potrošenih u vreme izgradnje puteva u vreme Zorana Đinđića, kasnije Zorana Živkovića, a danas Vojislava Koštunice.
  Kada sam jutros govorila o prvom zakonu kontragarancija, zamolila sam kolege poslanike da ne pokušaju da poslanike SRS predstave kao poslanike i poslaničku grupu koja je protiv razvoja, protiv gradnje puteva, protiv rekonstrukcije elektroenergetskog sistema itd. Naravno, mi nismo protiv svega toga, ali smo protiv muljanja i protiv podmetanja predloga  Narodnoj skupštini od strane Republičke vlade.
Dakle, i pored tog upozorenja, pred kraj prepodnevnog rada se čulo kako mi nemamo ideju šta bismo mi i na koji način bismo mi rešavali ove probleme. Naravno da je uzimanje povoljnih kredita za prave poslove nešto što je prihvatljivo. Koncesije su takođe prihvatljive, ali koncesije i krediti istovremeno, za isti posao, to je neprihvatljivo. Neprihvatljivo je da mi kao Skupština odobravamo da mi budemo garant korisniku koncesije za neki kredit koji je Vlada, valjda, u njegovo ime uzela. Tako bar, tumačeći ovaj predlog zakona, ispada.
Protiv smo muvanja i muljanja i zato tražimo, što je kolega Paja Momčilov već danas u jednom delu rekao, da predstavnik Vlade objasni ovom parlamentu i javnosti Srbije, da li je, kako Vlada kaže, za rehabilitaciju puteva od Evropske investicione banke i Evropske banke za razvoj uzeto ukupno 5.452 miliona dinara kredita, to je, prevedeno u evre, 68 miliona evra.
Govorili smo malopre o zakonu koji ćete vi da usvojite, za iste poslove predviđa kredit od 95 miliona evra, pa očekujemo da nam neko objasni gde se izgubilo 27 miliona evra razlike. Iz tih i takvih razloga mi srpski radikali smo protiv ovakvih vladinih predloga i iz tih i takvih razloga pokušavamo i vas, kolege, da ubedimo da ne glasate za nešto zbog čega ćete morati da se kajete jednoga dana, a i da javnost Srbije obavestimo koliko sve to para na ime dugova uzima republička Vlada.
To je u prilog činjenici da ne treba da poskupljuje putarina, gorivo, struja. Jer, ako pare na ime svega toga uzimate od Evropske banke, ako se zadužujete, samo Vlada zna pod kakvim uslovima, onda nema potrebe da, s druge strane, na još jedan način ulazite građanima u džep, jer i ovo što ste se zadužili, što se zadužuje Vlada, to vraćaju građani Srbije. Znači, pored toga još imamo i poskupljenja i to sve u oblastima za koje dajemo kontragarancije za već uzete i potrošene kredite.
Amandman na član 4, koji je podneo kolega Petar Jojić, predlaže da se ovaj član briše. To je, naravno, principijelan stav SRS prema ovom zakonu o davanju kontragarancije Srbije Srbiji i Crnoj Gori po zajmu Evropske investicione banke za finansiranje projekta evropskih puteva B - Srbija i Crna Gora.
Ovaj član 4. kaže da se sredstva zajma povlače po zahtevu izvođača radova kojeg zastupa zajmoprimac preko Ministarstva finansija itd. Dakle, trebalo bi neko da nam kaže, pre svega, da objasni vama koji ćete za ovo da glasate - ko su i ko je izvođač radova, da odgovori na pitanje da li su to korisnici koncesija?
Da li mi na ovaj način glasamo, odnosno vi koji ćete da glasate, da se 120 miliona evra po ovom ugovoru uzme na ime kredita za koji garantuje Republika Srbija, a koji će koristiti korisnici koncesija. Jer, ako se neka deonica puta, izgradnja puta da pod koncesiju, što je svakako dobar put i dobar način, onda je logično da se očekuje da se od koncesija stvara neki nov kapital, a ne da se troše nepostojeća sredstva Republike Srbije; nepostojeća, jer moraju da se uzmu putem kredita.
Ostaje nejasno ko plaća, kolika se kamata plaća na ovaj kredit i ko je plaća? Da li je plaća izvođač radova ili Republika Srbija, odnosno građani Republike Srbije?
Mnogo toga je i u ovom predlogu zakona nejasno, mnogo toga je zakukuljeno i zamumuljeno da, eventualno, ne bi bilo primećeno šta je suština.
Pretpostavljam, kada je Vlada dala ovakve predloge zakona, sa ovako nemuštim obrazloženjima, da se nije očekivalo da će poslanici da posvete toliko pažnje ovim zakonima.
Verovatno se mislilo da će se to shvatiti kao jedna grupa, paket, kako je rekao Dinkić, zakona, koji imaju sličan naslov, pa se onda neće obratiti dovoljno pažnje na svaki od ovih predloga zakona pojedinačno.
Vidite, mi srpski radikali smo svaki od ovih predloga zakona detaljno proučili i na svaki vam iznosimo primedbe. Svaki zakon ima drugačiju grupu primedbi.
Suština je da ne mogu da se donose ovakvi zakoni i preporučujemo vama, koji planirate da glasate za ovo, da ne glasate za ovakve zakone, da Narodna skupština Republike Srbije nema obavezu da štiti Vladu u delu u kome je Vlada već uradila neke poslove bez pitanja Skupštine Srbije. Prvo treba da pitaju, a onda da urade nešto, ako dobiju pozitivan signal od ovog parlamenta.
Dakle, i član 4. i ostali članovi ovog predloga zakona, prema stavu poslaničke grupe SRS, treba da se brišu, odnosno da se ovaj zakon ne izglasa u danu za glasanje.
Dame i gospodo, čuli ste od kolega iz poslaničke grupe SRS primedbe i argumente u korist našeg stava da Predlog zakona o davanju kontragarancije Republike Srbije Srbiji i Crnoj Gori po zajmu Evropske banke za obnovu i razvoj (Program rekonstrukcije opštinske infrastrukture opštine Subotica) ne treba u ovoj formi da se donosi u ovom parlamentu.
Primedbe koje su iznele kolege su principijelnog karaktera. Dakle, nemamo ništa protiv toga što se određena sredstva iz kredita usmeravaju na opštinu Subotica. Primedbe su bile te vrste da je potrebno da se država na drugačiji način brine o lokalnim samoupravama, kroz drugačiju decentralizaciju.
O tome smo govorili i kada se govorilo o Zakonu o javnim nabavkama. Uopšte, kada se govori o zaduživanju lokalnih samouprava. Naravno da nemam nameru da ponavljam ono što je već ovde rečeno.
U ime poslaničke grupe podnela sam amandman na član 4, a član 4. govori o tome da ovaj zakon treba da stupi na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku Republike Srbije".
Naravno, kada bismo mi mislili da ovaj zakon, uz određene amandmane, može da se uredi i upodobi da bude prihvatljiv i primenljiv, onda bi, svakako, i ovaj član u zakonu morao da postoji.
Ali, pošto smo se mi srpski radikali već izjasnili i izneli svoj principijelan stav da ovo nije dobro rešenje, da su ovakva zaduživanja bez ikakve sistematske kontrole i nekakvih prethodnih programa itd. neprihvatljiva, onda je, naravno, neprihvatljivo postojanje bilo kojeg od ovih članova.
A kako nismo mogli u načelnoj raspravi da objasnimo ministru finansija, kao predstavniku Vlade, da se ovo povuče, onda smo morali ovako, i jedini način na koji smo mogli da izrazimo svoj stav bio je taj da za svaki od predloženih članova predložimo da se briše. Naravno, uz odgovarajuće obrazloženje.
Kada bi se prihvatili naši amandmani, kada bi se ova prethodna tri člana brisala, onda bi bilo normalno da se briše i ovaj član 4, i u tom smislu je i amandman koji sam podnela na član 4. Predloga ovog zakona.
Dame i gospodo narodni poslanici, ovo je jedan u nizu predloga zakona kojim se polako priznaju od strane Vlade Republike Srbije obmane kojima su bili obasipani građani Srbije u onoj izbornoj kampanji 2000. godine.
Tada su obećavane donacije, povoljni krediti, otpisi dugova, samo je trebalo da se DOS dovede na vlast, da se skine onaj bivši, kako su ga nazivali, režim, i sve će u Srbiji biti potaman.
Sve se to desilo i prošlo je skoro pet godina od tada i mi danas ceo dan raspravljamo o tome koliko smo dužni, kome koliko treba da vratimo, naravno, ne znamo ni pod kojim uslovima, jer ovo što nam se nudi od strane Vlade je sve nešto prikriveno i sakriveno.
Danas govorimo o Predlogu zakona o restrukturiranju duga po novom finansijskom sporazumu od 20. septembra 1988. godine i depozita po sporazumu o trgovinskoj i depozitnoj olakšici od 20. septembra 1988. godine.
U ime poslaničke grupe SRS predložila sam da se član 2. ovog zakona briše, a taj član kaže da glavnica duga Republike Srbije u smislu člana 1. ovog zakona iznosi do milijardu i 80 miliona američkih dolara, što predstavlja umanjeni iznos za oko 62% ukupnih neizmirenih obaveza prema Londonskom klubu poverilaca.
Iznos duga iz stava 1. ovog člana biće restrukturiran na 20 godina, sa periodom početa od pet godina, izdavanjem dugoročnih obveznica Republike Srbije na inostranom finansijskom tržištu.
Predložila sam brisanje ovog člana zato što sam imala utisak da je ovaj član nekakva greška, s obzirom da svi znamo i čuli smo za priče predstavnika Vlade Republike Srbije, sada ove i one prethodne, kako su nam otpisani ugovori Pariskog i Londonskog kluba poverilaca.
Svi se sećate kada je Miroljub Labus sekao neku tortu, pevao partizanske pesme, igrao kozaračko kolo, jer se vraća u Srbiju bez ikakvih dugova u odnosu na poverioce Pariskog i Londonskog kluba.
Očigledno da nas je tada obmanuo još jednom sadašnji potpredsednik republičke Vlade i da u stvari sve to nije bilo tačno, da je istina da mi i dalje imamo obaveze i prema Pariskom i prema Londonskom klubu.
Onda u obrazloženju Predloga ovog zakona, kaže, razlozi za donošenje ovog zakona po hitnom postupku proizilaze iz činjenice da je donošenje ovog zakona uslov za restrukturiranje duga Republike Srbije izdavanjem obveznica, te je shodno navedenom neophodno da se zakon donese po hitnom postupku.
Onda, zamislite, "kako bi se izbegle štetne posledice do kojih bi došlo ukoliko se obveznice ne izdaju u što kraćem roku, imajući u vidu da je datum izdavanja obveznica predviđen Zakonom o ratifikaciji bio 1. oktobar 2004. godine, a da prvo plaćanje kamate dospeva 1. maja 2005. godine."
Dakle, očigledno je da su neke štetne posledice već nastupile i da to da li ćemo zakon doneti po hitnom postupku, da li će stupiti na snagu prvog dana ili osmog dana od dana donošenja nema velikog uticaja, ali nam niko nije ovde objasnio, ako su već nastupile te posledice, ko je odgovoran za nastupanje tih posledica. Ako smo bili u obavezi, kako stoji u ovom zakonu i u ovom obrazloženju, zašto to nije bilo na ovoj skupštini ranije, šta se čekalo i šta će biti sa periodom u međuvremenu.
Zato je potpuno nepotrebno da se krši Ustav i da se kaže da se Predlogom zakona predviđa da ovaj zakon stupi na snagu narednog dana od dana objavljivanja. Kaže - s obzirom na to da je neophodno da se obveznice izdaju u što kraćem roku u cilju restrukturiranja duga Republike Srbije izdavanjem obveznica i poštovanja roka za prvo plaćanje kamate.
Dakle, niti je poštovan taj rok za prvo plaćanje kamate, niti nešto znači da li će to biti u skladu, odnosno da liće zakon stupiti na snagu u skladu sa članom 120. Ustava ili će to biti suprotno tom članu, kako je predloženo u ovom zakonu.
Vlada pokušava, i ceo dan govorimo na isti način, jer na isti način Vlada pokušava da nas dovede u zabludu, da predloži nešto nedovoljno obrazloženo, bez predstavnika Vlade ovde da nam, eventualno, odgovori na neka pitanja. I onda se očekuje da narodni poslanici pritisnu ovaj taster koji kaže da su poslanici za neki predlog Vlade, a šta to u stvari znači za građane Srbije, za Republiku Srbiju, to očigledno one koji će glasati za ovaj zakon nije briga. Nas srpske radikale jeste i mi zato nećemo glasati za ovaj zakon. Zato predlažemo amandmane i predlažem da se ovaj amandman na član 2. usvoji, kao i ostali amandmani koje su podneli poslanici poslaničke grupe SRS.
Dame i gospodo, poslanici poslaničke grupe SRS danas će pokušati da vas ubede da ne glasate za vladin Predlog zakona o javnom dugu. Čuli ste već početne argumente, od toga da je ovaj zakon neustavan, pa do svih detalja o kojima ćemo govoriti pojedinačno kroz amandmane, jer smo amandmane podneli na sve članove zakona, zato što smo na taj način želeli da pokažemo svoj principijelni stav da ne treba da donesete ovakav zakon, zato što ovaj zakon nije dobar za građane Srbije, nije dobar za privredu Srbije, nije dobar za Srbiju.
Svi naši amandmani proističu iz amandmana na član 1, o kome su kolege već govorile, a amandman na član 2. Predloga zakona sam podnela zato što mislimo da i ovaj član i ostali članovi ne treba da budu sadržani, odnosno da ovaj zakon ne treba da se donese.
I, opet danas imamo raspravu o jednom značajnom zakonu, a da nemamo predstavnika Ministarstva, odnosno ministra Dinkića; on po svom starom maniru dođe ovde, kaže tri rečenice o predlogu zakona i više nije zainteresovan da učestvuje u radu, da čuje narodne poslanike, da nas ubedi da je on u pravu ili da ga ubedimo da smo mi u pravu. Nadam se da ćete vi koji ovde, iako po Poslovniku ne morate, ipak sedite i učestvujete u radu imati razumevanja i da ćete prihvatiti amandmane poslanika Srpske radikalne stranke.
Kada smo govorili o ovom zakonu u načelu, pretpostavljam da se sećate (i ovo je bio zakon u nekom paketu koji nam je ministar ovde raspakovao, tu je bilo 12 zakona), uglavnom, ministar nam je rekao kako od kada je on ministar, od kada je ova vlada, otprilike, stanje u državi se stabilizuje, svima je bolje, samo što to ljudi još ne primećuju. Kaže da Vlada sada uzima manje kredita, da nema potrebe više da se zadužujemo, a onda i pored tih konstatacija predlaže zakon, odnosno daje sebi ovlašćenja koja niko nije video, osim u ovom zakonu, a to ćemo govoriti kada budemo o članu 5. govorili, i predlaže upravu za javni dug, i o tome ćemo govoriti kada dođe to na dnevni red.
U obrazloženju ovog zakona kaže – razlozi za donošenje ovog zakona sadržani su, pre svega, u potrebi definisanja uslova, načina i postupka po kojima Republika Srbija može da se zadužuje, kao i potrebi propisivanja načina i postupka po kojima može da se zadužuju teritorijalna autonomija i lokalna samouprava, Republički zavod itd.
Dakle, pitala sam to ministra kada je bio ovde, pitam sada vas, a pitam i njega, ako nekada bude čitao ili slušao ovo što mi danas govorimo – na osnovu čega se to Republika Srbija do sada zaduživala i kako je on kao ministar godinu i po dana mogao da nas zadužuje ako nije bilo pravnog osnova, jer i sam je ovde rekao da nije bilo pravne regulative. Da li će on da odgovara zato što je Srbiju uveo u dužničku krizu, jer je nastavio put prethodnog ministra finansija Božidara Đelića? Samo su nas zaduživali, samo nas i dalje zadužuju.
Prvih meseci vladavine DOS-a bili smo bombardovani informacijama u medijima kako dobijamo nekakve povoljne kredite, dobijamo donacije, ali sve to sa grejs-periodom od tri, četiri, pet, šest i više godina. Građani u početku nisu znali šta je to grejs-period, pošto je tada bilo moderno da se koristi: transparentno, tranzicija, grejs-period, kao da su sami stranci došli na vlast u Srbiji. Doduše, jesu školovani u inostranstvu da bi uništili Srbiju i uspešno to rade i jedino su to uspešno radili i rade i dalje.
Dakle, ovaj Vuk Hamović i Vojin Lazarević su se izgleda ozbiljno naljutili na Skupštinu, opet će da nam isključe struju. Nešto nije u redu.
Dakle, kada je objašnjavano građanima na koji način se zadužujemo, tada se uspešno skrivala istina da Srbija mora da vrati te dugove, da je već taj grejs-period za neke dugove počeo da ističe, a za neke će tek da istekne i da taj grejs-period samo znači odlaganje na određeno vreme plaćanja svih tih dugova.
Što je najtužnije u celoj toj priči, evo skoro pet godina Vlada nas zadužuje ogromnim dugovima koji su bukvalno samo protrčali kroz budžet Republike Srbije. Da je Vlada vodila neku normalnu politiku u interesu građana, u interesu privrede, u interesu Srbije, da su uzimali povoljne kredite da bi se uložili u proizvodnju, da bi se obnovila tehnologija, da bi se zaposlili građani, da bi se obnavljala i započela nova proizvodnja, ne bismo komentarisali i ne bismo bili protiv. Da se uzimaju krediti samo da se napuni budžet i da se budžetskom potrošnjom potroše tolike pare, to je zaista nečuveno i to je strašno; iz tih razloga svako novorođeno dete danas u Srbiji se rađa sa dugom, čini mi se od 15 dolara, kažu ekonomisti.
Svi ekonomisti i svi ljudi iz struke kažu – ne preti nam dužnička kriza, jer Srbija jeste u dužničkoj krizi, jeste u dužničkom ropstvu. Svi građani to znaju, jedino predstavnici Vlade kažu da to nije tačno, jedino ministar Dinkić kaže da to nije tačno, da mi ne treba da se plašimo, nema krize, nismo prezaduženi. A ono što se dešava i što svi znaju u Srbiji jesu činjenice da je svaki dan sve više nezaposlenih, da građani nemaju od čega da žive, da se penzionerima već polako smanjuju penzije, da se plaše da će im penzije biti potpuno ukinute, pa onda jedan ministar kaže hoće, drugi kaže neće sada, nego za dve godine, pa ko preživi.
Dakle, korisnici budžetskih sredstava su nezadovoljni, svaki dan prete štrajkom i zdravstveni radnici i prosvetari, a predstavnici Vlade, sa druge strane, kažu – ko neće da radi može slobodno da uzme radnu knjižicu, prete otkazima. Dakle, nikada se valjda nije dešavalo u ovoj Srbiji i nigde se to ne dešava takav odnos Vlade prema građanima, prema ljudima koji su birali pre svega nas u ovom parlamentu, a mi Vladu; nikoga nije briga, niko ne pokazuje interes da bilo šta u Srbiji popravi.
Svi su svesni onoga što se dešava i svaki dan se o tome piše, svaki dan se susrećemo, mi narodni poslanici, bar iz SRS-a, zatrpani smo pismima, pozivima građana, šta se radi na terenu, šta rade predstavnici, Dinkić pleni po upravama prihoda po Srbiji, ali sve to valjda zadovoljava kriterijume ove vlade, zadovoljava kriterijume predsednika Vlade.
I dalje dobijamo nebulozne predloge Vlade Srbije i onda kada napišemo amandman da se član 2. briše, onda se u obrazloženju Vlade kaže – amandman se ne prihvata zato što je potrebno precizno definisati značenje izraza koji su upotrebljeni u ovom zakonu. Baš su otkrili rupu na saksiji, kao ne znamo mi šta znači dug, šta znači javni dug, šta znači zaduživanje, garancije, kontragarancije. To je sve sadržano u članu 2, da bi zakon imao što više članova i da bi bio kao ozbiljan zakon, da nam ga tako Vlada predstavi.
Naravno, mi znamo da ovo nije ozbiljan zakon, da će ovim zakonom da se nastavi i dalje zaduživanje, da će o zaduživanju sada da vodi računa jedino ministar Dinkić, a teško Srbiji ako ministar Dinkić bude taj koji će da raspolaže sudbinama građana i odlučuje da li ćemo uzimati kredite i kakve kredite.
Dakle, ubeđena sam da svi narodni poslanici, odnosno većina narodnih poslanika deli mišljenje Srpske radikalne stranke, zato što uglavnom u razgovorima van ove sale većina vas je svesna da ovo što radi ministar Dinkić nije dobro za Srbiju, da zakoni koje nam predlažu nisu dobra rešenja, da nas vode i dalje u propast.
Zato vas pozivam da u danu za glasanje prihvatite amandmane SRS-a; pošto ministar nije tu da ga zamolimo i da mu obrazložimo zbog čega treba da povuče ovaj predlog, onda da bar vi u danu za glasanje glasate za naše amandmane, a to znači da ovaj i ovakav zakon ne bude donet, a neka nam Vlada predloži ozbiljan tekst, sveobuhvatan, ne ovako paušalno, ne ovako uopšteno, pa da onda ozbiljno razgovaramo o tome.
Pošto, dame i gospodo, građani Srbije, zahvaljujući pogubnoj politici Mlađana Dinkića, Miroljuba Labusa i njihovih kompanjona, nisu u stanju ni novine da kupe, u prilog komentaru diskusije kolege koji je ovde malopre izgovorio mnogo toga, u šta sam ne veruje, da vidite šta piše "Kurir": "Malinama hrani ćurke", Branko Ponjavić malinar iz Nevada svaki dan pola gajbe malina daje ćurkama, kaže: "Prošle godine predao sam 3.400 kg malina po 60 dinara za kilogram, evro je tada bio 73 dinara. Ove godine evro je skočio na 83, a cena malina je 40 dinara". Ovako Mlađan Dinkić, Ivana Dulić-Marković i Labus spasavaju, naravno i Albijanić, građane Srbije.
Taj kolega kaže kako je Mlađan Dinkić uveo red, budžetsku disciplinu, fiskalizaciju, a evo sada da vidite kako je on to uveo fiskalizaciju. Unija pijačnih prodavaca Srbije, pismo je iz Smederevske Palanke, da ne čitam sve, uglavnom Unija ima članove iz 38 gradova Republike Srbije, i govore o njihovim protestima zbog nasilnog uvođenja fiskalizacije.
Kaže: "Posebno izdvajamo neprijatne događaje, maltretiranje na protestu u Subotici od strane naše žandarmerije. Protest je počeo u 12,00 sati na Trgu u Subotici. Predstavnici 38 gradova ovog udruženja su ponovo obrazložili naše zahteve tražeći da nam se obrati neko od nadležnih institucija. Niko nam se nije obratio do 16,00 časova, kao da ne postojimo. Naša ljudska prava su samim tim ugrožena, jer mi postojimo.
Morali smo da učinimo sledeći potez – blokada puta na osmom kilometru ispred graničnog prelaza Kelebija, gde smo bili dva dana i dve noći na vrelom asfaltu. Niko nam se ni dalje ne obraća od nadležnih. Idemo na dva punkta na šest kilometra od granice i granični prelaz, terminal Kelebija, u 7,00 sati smo blokirali granični prelaz našim vozilima i telima".
Sada slušajte dalje: "Bilo nas je 2.500, a možda i više ljudi. U 10,00 sati došla je prva grupa od 50 specijalaca. Udruženje, mirno smo sedeli, deca, žene, muškarci, invalidi, teški bolesnici, od velike temperature, iscrpljenosti, neki su padali i u nesvest. Saznali smo da su narod na punktu pretukli, rasterali i hapsili. Dosta je bilo povređenih. To nas nije obeshrabrilo..." itd.
Dakle, Mlađan Dinkić se žandarmerijom, naravno uz pomoć svog kolege koji mu je to omogućio, obračunava sa građanima koji protestuju zbog njegove katastrofalne politike kojom se ovde njegove kolege hvale.
U članu 7. gde se govori o zaduživanju za finansiranje budžetskog deficita, neophodno je da se spomene ovaj član 5. i to stavovi: 1, 2, 3, 4, 5. i 6.
Član 7. direktno se odnosi na stav 7. člana 5, gde se kaže da izuzetno od stava 5. ovog člana, a to je onaj stav gde ministar finansija, gde je Mlađan Dinkić jedini ovlašćen da u ime Vlade i za račun Vlade Republike Srbije ugovara zaduživanja i zaključuje ugovore o kreditu. Kaže – izuzetno od toga za zaključivanje ugovora o kreditu, odnosno za emisiju državnih hartija od vrednosti, ministar finansija može rešenjem ovlastiti postavljeno lice u ministarstvu nadležnom za poslove finansija.
Dakle, nekog činovnika, kao ono, sećaju se građani Srbije, kada su Zoran Đinđić i njegov ministar Đelić angažovali Janjuševića i Kolesara, činovnike za koje su mislili da niko neće znati, pa su onda u ime Vlade i za račun Vlade i predsednika i ministra obavljali razne kriminalne radnje. To sada pokušava i Mlađan Dinkić ovim zakonom.
Onda izađe ovde kolega i kaže kako mi srpski radikali pričamo besmislice, kako je rekao, predlažemo besmislene amandmane. Misli, zato što on izađe, pa kaže ovde da javnost Srbije čuje kako mi podnosimo besmislene amandmane, mi ćemo da se uplašimo, pa ćemo prestati da objašnjavamo građanima Srbije, da obaveštavamo javnost Srbije o pogubnoj politici ove vlade, i to najviše u onom delu nosilaca, kostura Vlade, kako kaže kolega Albijanić, a kolege iz DSS-a to ne demantuju. Kaže da je G17 plus kostur ove vlade.
Ono što građani Srbije znaju, to jeste nastavak, taj kostur Vlade je potekao iz one prethodne vlade, jer je sadašnji potpredsednik Vlade bio potpredsednik stranke koja je bila kostur one prethodne vlade. Dakle, u toj politici se ništa nije promenilo. Građanima Srbije se nije ništa promenilo nabolje.
Ne možete, kolege koje ne želite ovo da slušate, da nas sprečite da mi građanima Srbije objasnimo šta u stvari Vlada Srbije pokušava da uradi, na koji način da uništi i ovo malo naroda što u Srbiji koliko-toliko normalno živi.
Bez obzira što predsedavajući sada nije tu, prelazi olako i pravi se da ne čuje kada kolega kaže, objašnjava da je devet manje od 14, valjda je on kao matematičar to od malopre saznao, onda kaže da je to stvar za malo razmišljanje, ako smo u stanju da razmišljamo. Nije za nas uvreda ako nam on to kaže. Znate kako kaže naš narod – nije važno šta mi kaže, nego ko mi kaže.
Dakle, može on za nas da kaže šta god hoće, ali je problem u tome što je kolega ovde vređao inteligenciju građana Srbije. Ovaj narod je pametan, ovaj narod zna šta ko ovde govori, šta ko ovde zastupa. Naravno, svi pokazatelji koji se ovih dana objavljuju u javnosti, u stvari već godinama i mesecima, jasno govore koja je stranka kojoj građani Srbije veruju.
Zato ćemo i dalje da objašnjavamo, i vama ovde, drage kolege, i ljudima koji nas gledaju, da zakon o javnom dugu, ovakav kakav je, ne sme da se donese, da ne smete da glasate za njega, da ne smete Mlađanu Dinkiću, o kojem se sve ovo piše, i o kojem svi građani Srbije znaju, jer još uvek nije objasnio za novac sa Kipra,...
(Predsednik: Vreme.)
... još uvek nije objasnio za odnose u Nacionalnoj štedionici, mnogo toga, završavam, građanima nije objasnio. Zato bar vi nemojte da mu omogućite da on zadužuje Srbije onako kako njemu padne na pamet, odnosno kako se on, u zavisnosti od provizije, sa nekim dogovori.
Dakle, da ne bude zabune, govorim u ime poslaničke grupe SRS, upravo onako kako govore svi naši poslanici. Mi nemamo podgrupe u poslaničkoj grupi i nemamo potrebe da izdvajamo mišljenje, kao što se to dešava u nekim drugim poslaničkim grupama. Naravno, ne pričamo koješta i bez obzira što ste vi, predsedniče, malopre kolegi koji je rekao da pričamo koješta skrenuli pažnju da ne koristi taj izraz, svejedno moram da kažem da je on ovde i juče i danas pričao koješta i već je izašao iz sale, a što je naravno njegovo ...
Rekla sam da ste vi skrenuli pažnju i znala sam da ćete i meni da skrenete pažnju, ali rekla sam to što sam rekla. Juče sam govorila o tome, zaista ne znam na koji način da objasnim kolegama koji nemaju strpljenja da sede u ovoj sali, pa doneli ste Poslovnik, nemate obavezu da sedite, ne morate da nas slušate. Ako je ono što mi pričamo besmisleno, ako je koješta, ne morate. Mi govorimo onima koji hoće da slušaju. Pokušavamo da ubedimo one koji hoće da slušaju i da prihvate naše amandmane.
Naši razlozi i naša obrazloženja su takva da ih znaju svi građani Srbije i znamo, naravno, da se to nekima ovde ne dopada. Nije verovatno prijatno slušati za one u koje verujete sve ono što vi mislite da nije tačno, a svi u Srbiji znaju da jeste tačno. Šta da vam radimo.
Rečeno je da su naši amandmani besmisleni. Amandman na član 10. kaže – član 10. briše se. Možda to nekome može da bude besmisleno, ali sada ću da pročitam član 10, a onda neka svi koji prate rad ovog parlamenta i kolege koje ovde sede procene koliko je besmislen član 10. Predloga ovog zakona.
U članu 10. kaže: ″Na predlog Ministarstva, Vlada utvrđuje predlog osnove za pregovore o zaduživanju Republike putem uzimanja kredita i određuje sastav delegacije za vođenje pregovora.″ Ovo je onako baš težak posao za Vladu. Ovo kada se uradi, prevaziđen je problem. U drugom stavu kaže: ″Predstavnik Ministarstva prisustvuje od početka postupka na svim pregovorima o zaduživanju Republike.″
Šta ovo znači? Ne znam da li neko zna. ″Ministarstvo dostavlja Vladi izveštaj sa pregovora iz stava 1. ovog člana, sa nacrtom ugovora o kreditu.″ Tu je kraj kada je u pitanju postupak zaduživanja. Šta se dalje dešava, to, naravno, u zakonu nije predviđeno.
Ovde će se verovatno primeniti stav 6. člana 5. gde kaže: ″Ministar finansija je jedini ovlašćen da u ime Vlade i za račun Republike ugovara zaduživanje i zaključuje ugovore o kreditu, odnosno emituje državne hartije od vrednosti.″
Verovatno bi to moglo biti neko tumačenje ovog člana 10, pošto se prema predlogu ovog, kako neki misle, smislenog, a mi radikali tvrdimo besmislenog, zakona, završava priča o postupku zaduživanja tako što će Ministarstvo dostaviti Vladi izveštaj iz stava 1. ovog člana, sa nacrtom ugovora o kreditu.
Da li će Vlada tu nešto da kaže, da li će da kaže – ovo može, ovo ne može, pod ovim uslovima može, pod ovim ne može, to u zakonu ne piše. To su ti vaši famozni zakoni koje ste ko zna odakle isprepisivali i opet imate problem, kao i ona prethodna vlada, što angažujete loše prevodioce; da bar uzmete nekog ko zna zakon da prevede u duhu srpskog jezika i našeg pravosudnog sistema, možda bi na nešto i ličio ovaj zakon.
Ovde je u toku današnje rasprave bilo govora kako pod vlašću sadašnjeg ministra finansija Mlađana Dinkića cvetaju ruže, samo niko to ne primeti, kako je on obezbedio novac za kredite, poljoprivredu, za nezaposlene, za mala i srednja preduzeća itd.
Možda je on to imao nameru, pa je onda možda predvideo da će kroz ovaj zakon o javnom duhu da zadužuje Republiku Srbiju i da ova sredstva obezbedi, pošto je ovo što je navedeno i ovi navodni krediti su laž i obmana. Tih kredita u Srbiji nema.
Tu i tamo neki miljenik tog dela Vlade Republike Srbije je možda dobio kredit, zna se da je na taj način ministar za poljoprivredu delila kredite i zna se tačno ko je dobio kredite u jednom delu Vojvodine.
Zna se da niko iz raške oblasti nije dobio kredit, a zna se da su pojedinačno ljudi tražili kredite, pa pošto nisu dobili pojedinačno, onda su se, kao predstavnici tog, nažalost, nerazvijenog dela Srbije, obraćali ministarstvu, obraćali Vladi, da skrenu pažnju da oni postoje, da bi bilo lepo da oni dobiju neki kredit. Naravno, nisu dobili.
Rečeno je da je obezbedio sredstva za kredite za nezaposlene. Neka izađe neko ovde ko predstavlja stavove Vlade i neka nam kaže koliko je to novca i koliko ljudi pojedinačno je dobilo te kredite za nezaposlene.
Znate šta su tražili i koliko su samo na ime administrativnih taksi dobili za ovolike gomile papira koje je trebalo ljudi da donesu, da bi im na kraju bilo rečeno da ne mogu dobiti kredit, da ne ispunjavaju uslove.
Zamislite, neko dobije otkaz, podstanar, nema nikakvu imovinu, ali da bi dobio kredit kao nezaposleni, da počne nečim da se bavi, mora da ima nepokretnost na koju će da stavi hipoteku. Pa, da je tako zbrinut, čovek ne bi ulazio u Dinkićeve kredite, skupe, naravno.
Kaže da je obezbedio kredite za mala i srednja preduzeća. Kome je obezbedio? Ko je dobio? Nemojte samo da pričate paušalno. Ne morate da govorite imena, kažite tačno broj i iznos.
Priča mi čovek, sav srećan kaže da se bavi nekom proizvodnjom, kao malo preduzeće, sada će dobiti kredit od Vlade Republike Srbije. Kažem – nema šanse, ne uzdaj se. Kaže – dobiću, pišu novine. Čovek ima blisku rođaku koja je u najužem krugu Mlađana Dinkića i ode da vidi šta mu treba od dokumentacije da dobije taj kredit. Žena mu kaže – rođače dragi, ne zamajavaj se, to je samo priča za javnost, nemoj neko da zna da sam ti ja rekla, nema ništa od tih kredita.
To je ono što mi srpski radikali ovde pričamo danima. Nema ništa od onog što obećavate. Da ima, da su zaista podeljeni krediti za poljoprivredu, za nezaposlene, za mala i srednja preduzeća, ne bi ovoliko narod bio kivan i nezadovoljan. Valjda bi jedan broj građana bio obuhvaćen nekom od ove grupe kredita, pa bi bar neko počeo u Srbiji da živi bolje.
Vi dobro znate, kao što i mi znamo, da se, nažalost, u Srbiji svaki dan živi sve gore. Mi jesmo opoziciona stranka, ali verujte, bili bismo srećni da Srbija ima vladu koja omogućava građanima Srbije da žive dobro.
Ali, Srbija nema takvu vladu. Srbija ima Vladu koja je pod uticajem tajkuna, Srbija ima Vladu koju svaki dan potresaju afere. Niko ništa ne preduzima da se te afere razreše, ni da počne nešto konkretno da se radi.
Srbija ima Vladu gde za predsednika Vlade niko živ ne zna, niti se čovek živ javlja, ni čuje, ni vidi. Tu je potpredsednik Vlade, tu je ministar finansija, tu je kostur, tu je ministar poljoprivrede.
Zamislite vi, kostur koji ima oko 3% podrške među građanima Srbije, u Kragujevcu 1,5%, vodi politiku ove zemlje, donosi zakone gde će u ime građana Srbije da nas zadužuje još više. Neće građani dugove, ne mogu da ih vraćaju, nemaju od čega da žive.
Okrenite se jednom, vi koji podržavate Vladu, pozovite tu Vladu (omogućili ste to, kao, na papiru i u Poslovniku), pozovite predstavnike Vlade da čuju šta narod misli, da čuju šta će da ih pitaju. Evo, kad budu dolazili, ja sam danas postavila ovih nekoliko pitanja, pa neka nam odgovore konkretno. Pozovite ih i kažite im da ćete im uskratiti poverenje ako ne počnu da obavljaju posao za koji ste ih birali. Naravno, valjda ste ih birali da bi vodili ovu državu, da narodu bude bolje, da počne narod bolje da živi. Ne može se više ovako, ljudi moji.
Da li ste vi svesni da svaki dan nešto poskupi? Ovde izađe ministar Dinkić i priča o smanjenju akciza na naftu i naftne derivate, a posle 20 dana gorivo poskupljuje za tri do šest dinara. Struja poskupljuje, a Dinkić izađe u aprilu i kaže – nema šanse, ne dam ja da poskupi, ali zato u julu poskupi. Da li ste vi svesni da narod više nema za šta hleb da kupuje, a kamoli da svaki dan prati vaša poskupljenja?
Kako ćete vi sve to da pokrijete – novim dugovima, zakonom o javnom dugu. Naravno, daje kredit MMF. Zašto da ne, zašto da ne napravi koloniju od Srbije? To je ono što vi hoćete. To je vaša slepa poslušnost, i skupštinske većine i Vlade Srbije. Šta god kaže MMF, vi hoćete, i vi kažete građanima Srbije da je to uslov da uđemo u EU. Što im ne kažete da Slovenija nije ispunila ni jedan jedini uslov koji im je poturao MMF, ali se pojavila i rekla – evo, mi sada ovako funkcionišemo, poslujemo ovako, građani žive, pa su im rekli – da, vi možete u EU.
Gde vi vodite nas, u koju Evropsku uniju? Da budemo robovi; i onda nas ovde Dinkić ubeđuje kako su netačne informacije i ne treba mi da se plašimo, da nismo mi ni blizu dužničkog ropstva. Pročitajte šta stručnjaci iz te oblasti kažu. Ne plaše nas tek tako, nego izlaze sa podacima, govore konkretno šta nas čeka i gde smo sad stigli. Naravno, niko iz vlasti o tome ne govori. Ne skidate se, ne vi nego predstavnici Vlade, sa malih ekrana, izlazite i hvalite se, ne znaju ni oni čime se hvale. Hvale se novim otpuštanjima radnika.
Zamislite ministra koji je, između ostalog, zadužen za socijalni deo ovog društva, izlazi i priča koliko će ljudi da dobije otkaz i kaže da će neki zakon biti u Skupštini u julu mesecu. Pitali su juče novinari mene, pitali su i predsednika Skupštine kako može ministar, a zakon još nije bio na Vladi, da kaže kada će zakon biti u Skupštini na raspravi. Naravno, može. Vladajući deo Skupštine je u funkciji Vlade Republike Srbije.
Ima ovde pametnih ljudi, obrazovanih ljudi. Neverovatno je da se ne zainteresujete da pročitate šta nam Vlada nudi. Nemojte slepo da glasate za sve što ponude Mlađan Dinkić i Miroljub Labus. Nije to dobro za Srbiju, a nije to, videćete vi, dobro ni za vas na sledećim izborima.
Zato vas još jedanput pozivam, uozbiljite svoj odnos prema vladinim predlozima, ozbiljno razmatrajte amandmane Srpske radikalne stranke. Možda vam se čini, i vama koji sedite ovde, da je besmisleno ako u amandmanu samo piše da se taj i taj član briše. Suština je ovo što vam mi pričamo ovde. Naš način da kažemo da ova vlada ne valja, da ova vlada vodi Srbiju lošim putem, jeste da obaveštavamo i vas i javnost Srbije da je jedini naš način da pokušamo da objasnimo o čemu se to radi tako što za svaki član koji nam Vlada kroz neki zakon predloži kažemo da brišemo i, naravno, svaki na drugačiji način i sa puno argumenata obrazložimo.
U obrazloženju Predloga ovog zakona, u delu – analiza efekata zakona, Vlada, kao predlagač, nam je obrazložila da se utvrđivanjem uslova, načina i postupka za zaduživanje Republike Srbije štite interesi građana i privrede, jer se onemogućava nekontrolisano zaduživanje Republike Srbije, na taj način što se zaduživanje vrši po propisanom postupku, za propisane namene i strogo vodi evidencija o svakom zaduživanju.
Dakle, Vlada kao predlagač je ovo napisala u obrazloženju, ali zato u samom tekstu zakona nije ovako regulisano. Govorila sam o članu 10. Predloga zakona, koji se odnosi na postupak zaduživanja, a isti je slučaj i sa članom 24, gde se govori o postupku davanja garancija. Dakle, baš na ovaj način kako je regulisano stvaraju se uslovi za nekontrolisano zaduživanje, zato što ni član 10. ni član 24. Predloga zakona nisu precizno utvrđeni, zapravo, nisu završeni, nedorečeni su.
Opet je to ona stara i već više puta ovde ponavljana boljka i ove i one prethodne vlade – da vam zakonski propisi nisu decidni, nisu tačni, nisu precizni. Više puta sam to govorila, ponoviću i sada, kad god zakonska norma nije dovoljno precizna, stvara se mogućnost za zloupotrebu kod primene tog propisa.
U ovom delu obrazloženja gde se govori o razlozima za donošenje ovog zakona po hitnom postupku, kaže se da razlozi, saglasno članu 157. Poslovnika, proizilaze iz činjenice da je potrebno što pre na celovit način urediti uslove, način i postupak zaduživanja Republike Srbije, lokalne vlasti i organizacija obaveznog socijalnog osiguranja, kao i način i postupak izdavanja garancija Republike Srbije, čime bi se izbegle štetne posledice po građane i privredu, jer će se onemogućiti nekontrolisano zaduživanje Republike Srbije, s jedne strane, a s druge strane, zaduživanje pod propisanim uslovima štiti i interese ulagača, čime se dodatno stimulišu i potencijalni ulagači da ulažu u projekte koji će omogućiti brži razvoj privrede i društva u celini.
Dakle, iz ovog obrazloženja proističe ono što sam danas govorila – da je očigledno da se do sada Republika Srbija zaduživala nekontrolisano, da se to radilo onako kako kome padne na pamet. Onda je logično da su već nastupile štetne posledice koje ovim zakonom, navodno, Vlada hoće da spreči. Ako su nastupile štetne posledice, onda moramo da znamo ko je kriv, ko snosi odgovornost i da li će uopšte neko da snosi odgovornost zbog ovog logičnog sleda događaja.
Kolega Dunjić je tražio da se član 24. Predloga ovog zakona briše, a ja ću da vam kažem i zbog čega. Radi se o postupku davanja garancija. U stavu 1. člana 24. se kaže: "Na predlog Ministarstva, Vlada utvrđuje predlog osnove za davanje garancije".
U stavu 2. se kaže: "Predstavnik Ministarstva prisustvuje od početka postupka na svim pregovorima o zaduživanju lokalne vlasti i pravnih lica, kada se traži garancija Republike". Dakle, prisustvuje, ali aktivno ne učestvuje, bar tako piše u članu 24. stav 2. Zaista verujem da sam dobar pravnik i da znam da tumačim propise.
U stavu 3. se kaže: "Ministarstvo dostavlja Vladi izveštaj sa pregovora iz stava 2. ovog člana, sa nacrtom ugovora o kreditu". Opet tačka i opet nema sledećeg stava, isto kao u članu 10.
Šta se, dakle, dalje dešava? Da li se onda aktivira član 5. stav 6. i 7. koji daje ovlašćenje ministru Dinkiću u ovom slučaju da može da zadužuje, da utvrđuje predloge garancija, kontragarancija. Imaćemo posle ove tačke na dnevnom redu raspravu o pojedinostima, mislim, desetak kontragarancija koja se daju na već neke završene poslove, ali o tome ćemo kada to bude na dnevnom redu. Ili će to da radi neki Janjušević, ili neki Kolesar, koje će Mlađan Dinkić iz svojih redova da iznedri, da radi ono što su radili ovi pre njega?
Dakle, neprecizna zakonska formulacija, a Vlada u svom obrazloženju zašto amandman nije prihvaćen, kaže: "Amandman se ne prihvata iz razloga što je potrebno urediti postupak davanja garancije". Amandman je i podnet baš zato što je potrebno urediti postupak davanja garancija.
To je ono što mi tražimo od Vlade kao predlagača. Naravno, ovde nema predstavnika predlagača. Da, zaključuje ugovor, pa ga nema. Koju li ćemo večeras videti banku da je proda?
Naravno, ovo može da zvuči kao šala, ali je tragično i strašno da se ministar finansija bavi prodajom banaka, privatnih banaka. Koji je njegov interes da se slika na televiziji u takvim poslovima? Pisaće valjda "Kurir" ovih dana.
Ali, strašno je da mi raspravljamo o ovako važnim zakonima, a da nemamo predstavnika Ministarstva. Zaista, da je ovde Mlađan Dinkić, ubeđena sam da bi on prihvatio činjenicu da ovaj član 24, kao i član 10, o kome smo pre podne govorili, mora da ima još jedan stav da bi mogao da se primenjuje. Jer, šta znači, ide ovaj tamo iz Ministarstva, sedi tamo, prati šta neko drugi radi, pošto on ne učestvuje u radu, kako piše u zakonu, i na kraju dostavi Vladi izveštaj sa tih pregovora, sa nacrtom ugovora, ostavi valjda tamo kod sekretarice, ne znam, i to je kraj posla, ništa se dalje ne dešava. Ako se slučajno nešto i dešava, onda je nezakonito. Jer, u ovom zakonu ne piše kako se i šta se dalje dešava.
Pošto nema predstavnika Vlade, pošto nema Mlađana Dinkića, pošto rasprodaje tu poslednju neprodatu banku u Srbiji, onda molim vas desetak-petnaestak, koliko vas ima u ovoj sali (jer zahvaljujući Poslovniku koji ste usvojili ne mora ni ovoliko da vas bude, dovoljno je da bude onaj ko govori ovde i jedan iza), da vodite računa o ovim našim amandmanima i da zaista prihvatite amandman na član 24, jer je potpuno besmislen.
Čak i ako izglasate zakon, čak i ako opstane ovaj vladin predlog, ovaj član 24, ako ima iko od pravnika neka kaže da nisam u pravu, ako može da nađe obrazloženje, da mi kaže šta vidi ovde, a što nije napisano u ovom članu 24. Dakle, nije ovaj član, kao ni ideja nije dobra, nije prihvatljiva.
Mi srpski radikali više puta smo rekli – nećemo glasati za ovaj zakon. Očekujemo i nadamo se da ni naše kolege koje ozbiljno razmišljaju o svom poslu i o Srbiji takođe neće glasati za ovaj zakon.
Dame i gospodo narodni poslanici, do pre sat vremena sam bila ubeđena da mi radimo na osnovu Poslovnika Narodne skupštine Republike Srbije, ali predsednik Predrag Marković reče da radimo po nekom evropskom poslovniku.
Takođe, imam utisak, dok smo radili na osnovu Poslovnika Narodne skupštine Republike Srbije, da je rad ovog parlamenta bio mnogo ozbiljniji i da bi, u tom slučaju, u ovom momentu u sali bila bar 84 narodna poslanika.
Kada je u pitanju amandman na član 42, odnosno svi amandmani koji se odnose na glavu H Predloga zakona koja se zove – Uprava za javni dug, mogla bi na početku da se stavi jedna ispravka i da se napiše – Dinkićeva uprava, jer po ovome što stoji u članovima 42, 43, 44, 45. i 46. očigledno je da će nad ovom upravom apsolutnu vlast i nadležnost da ima Mlađan Dinkić, samo mi nije jasno zašto je uopšte morao da predvidi da se formira takva uprava.
U članu 42. kaže: "Osniva se uprava za javni dug, kao organ uprave u sastavu Ministarstva...", pa onda: "Za obavljanje poslova iz nadležnosti uprave obrazuju se organizacioni delovi". Ovo je potpuno nepotrebno. Em se u okviru Ministarstva formira uprava, em u okviru uprave organizacioni delovi.
Nema drugog obrazloženja za ovakav predlog, nego ono što pričamo već nekoliko dana ovde – da je ostala još jedna grupa "zaslužnih" građana koje treba onako lepo udomiti i ajde da se sada formira još jedna uprava, pa još organizacione jedinice, pa onda tu idu direktori, načelnici, rukovodioci.
U stavu 3. kaže da se ove organizacione jedinice formiraju aktom ministra finansija, na predlog direktora uprave. Najpre ministar finansija predlaže direktora uprave, onda direktor uprave njemu predlaže rukovodioce organizacionih jedinica. Da nije tužno bilo bi smešno.
Dalje ću da govorim o ovih nekoliko članova koji govore o upravi za javni dug, kao što rekoh – Dinkićevoj upravi. U sledećem članu 43. se kaže da upravom rukovodi direktor, a direktora uprave postavlja Vlada, zamislite, na predlog ministra finansija. Da li može nešto da se desi u Vladi Republike Srbije i u Republici Srbiji, a da nije pod šapom ministra finansija?
U članu 44. su nabrojane nadležnosti ove uprave, u 12 tačaka svrstane, da ne čitam sve. Nadam se da su bar poslanici koji sede ovde to pročitali. Verujte, u ovih 12 tačaka nigde nema nekog konkretnog posla.
Evo, samo neke da pročitam: praćenje pregovora o zaduživanju, poslovi koji se odnose na hartije od vrednosti, pripremanje strategije za upravljanje javnim dugom, upravljanje finansijskim informacionim sistemom. Dakle, očigledno nema konkretnog posla, konkretnog zaduženja kojim bi, eventualno, ova uprava i ove organizacione jedinice bile zadužene, pa da kažemo da ima logike da se formiraju.
U članu 45. se kaže da uprava može pružati druge finansijske usluge u skladu sa ugovorom, za koje naplaćuje naknadu koja predstavlja prihod budžeta Republike. "Visinu naknade za vršenje usluga iz stava 1. ovog člana utvrđuje Vlada, na predlog", pogodite čiji, "ministra finansija".
Interesantan je član 46. ovog poglavlja, koji kaže: "Sredstva za rad uprave obezbeđuju se u budžetu Republike". Koliko sredstava, koja sredstva, niko ne zna. Uobičajeno je, kada Narodnoj skupštini Vlada predlaže neki zakon, da se u ovom delu o proceni iznosa finansijskih sredstava potrebnih za sprovođenje zakona kaže koliko je sredstava potrebno za sprovođenje zakona.
Videli smo juče, kada se govorilo o onoj agenciji za unapređenje izvoza, da je predviđeno da će se izdvojiti 25 miliona evra, a za sprovođenje ovog zakona o javnom dugu kaže – biće potrebno obezbediti sredstva u budžetu Republike, pre otpočinjanja sa radom uprave za javni dug. Koja sredstva, koliko sredstava? Niti nam je to ministar rekao kad je obrazlagao Predlog ovog zakona, niti je iko ovde mogao da zaključi koja su to sredstva, niti kada će ta sredstva biti obezbeđena. Da li se zbog toga priprema rebalans budžeta, videćemo, pitaćemo ministra kada bude o tome govorio.
Do kraja je još ostalo ovo poglavlje koje govori o kaznenim odredbama, prelazne i završne odredbe. S obzirom da smo mi poslanici Srpske radikalne stranke ceo dan pokušavali da ubedimo poslaničku većinu da ovaj predlog zakona o javnom dugu nema nikakvog smisla, da je ovo jedan uopšten, neprecizan, nepotreban zakon, da li smo vas ubedili saznaćemo u danu za glasanje, a svi naši amandmani do kraja ovog zakona su takvi da predlažemo da se pojedinačno članovi brišu, zaključili smo da nema potrebe više da svaki od ovih amandmana obrazlažemo. Dakle, poslanici Srpske radikalne stranke neće se javljati do kraja ove rasprave u pojedinostima po narednim amandmanima.
Koristim priliku da još jedanput pozovem kolege iz skupštinske većine da u danu za glasanje, glasajući za amandmane poslanika Srpske radikalne stranke, ne prihvate predlog Mlađana Dinkića, Vlade Republike Srbije za ovaj zakon koji je samo još jedan namet građanima Srbije, još jedan teret, ko zna koliko zaduženja, ko zna koliko kredita. Ova uprava, za koju ne znamo ni ko će da je čini ni koliko će da košta, u stvari, ko zna koliko će da košta građane Srbije.
Dakle, pozivam vas da u danu za glasanje glasate za naše amandmane i da ne glasate za Predlog ovog zakona.
Čuli ste danas, dame i gospodo, ja se nadam, dovoljno argumenata u prilog svih ovih amandmana poslaničke grupe SRS, gde smo tražili da se briše svih osam članova Predloga zakona o izmenama i dopunama Zakona o bankama i drugim finansijskim organizacijama.
Juče sam objašnjavala, a danas ću da ponovim, jer je očigledno da od strane poslaničke grupe nije ispravno shvaćen naš stav koji izražavamo na ovaj način o zakonima za koje mislimo da ne treba da budu doneti i ja zaista neću govoriti o tim konkretnim argumentima, jer su danas moje kolege, dok su govorile o ovim članovima, rekle dovoljno o tome.
Kada je u pitanju konkretno član 8, taj član kaže da ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku Republike Srbije", a primenjivaće se od 1. jula 2005. godine.
Dakle, predlažemo da se ovaj član briše zato što smo prethodno predložili da se brišu svi članovi i, naravno, sa pretpostavkom da se usvoje naši prethodni amandmani, potpuno je logičan sled da se usvoji i ovaj amandman. Čak i kada bi ostao ovaj član, nije moguće da se zakon primenjuje od 1. jula 2005. godine, pošto je 1. juli 2005. godine već prošao.
Naravno, neko možda može da kaže da postoji amandman kolege Nenada Bogdanovića koji je postao sastavni deo zakona, ali ja ne govorim o tom amandmanu, govorim o ozbiljnosti, odnosno neozbiljnosti Vlade kao predlagača i, naravno, predsednika parlamenta koji je morao da vodi računa da se ovakvi predlozi ne pojavljuju pred narodnim poslanicima.
Želim da kažem da imam utisak da kolege iz poslaničke većine pokazuju nestrpljenje kada mi poslanici SRS govorimo o vladinim predlozima i o amandmanima na vladine predloge.
Čini se da ste očekivali da ćete donošenjem onog izuzetno restriktivnog poslovnika, u kome ste ograničili prava poslanika, ne znam kako ste to mislili, ugušiti poslaničku većinu SRS u smislu da nećemo moći doći do izražaja, da nećemo moći da kažemo ono što mislimo o predlozima Vlade Republike Srbije.
Naravno, možete da donesete kakav god hoćete poslovnik, dokle god je Narodne skupštine, dokle god je nas ovoliko, a sigurno će nas biti sve više u ovom parlamentu, niko ne može da nas spreči da kažemo ono što mislimo.
Vi ste sebi Poslovnikom omogućili da ne morate da sedite u parlamentu, a mi smo o Poslovniku rekli šta smo imali kada smo govorili o tome i kada je to bilo na dnevnom redu, a ako nemate strpljenja da slušate, idite šetajte, idite u restoran, idite gde vam se ide, to je vaša stvar, vaš odnos prema obavezama narodnog poslanika.
Juče je započeta ovde diskusija i zbog toga ovo govorim, a danas je pre podne nastavljena; ja sam zapisala sve na koji način su kolege pokušale da omalovaže rad narodnih poslanika Srpske radikalne stranke.
Naravno, ne mogu to da učine, bez obzira na koji način iznosili svoje mišljenje za ovom govornicom, ali je zaista krajnje nedemokratski i nije u duhu parlamentarizma da kolege kažu za naše amandmane da je to jalovo podnošenje amandmana, da je ovo zloupotreba poslovničkog prava, da se govori sedam ili osam puta isto, da se amandmani odbacuju sa gnušanjem, da mi, obrazlažući amandmane, opstruišemo rad Narodne skupštine itd.
Zaista, zbog javnosti Srbije hoću da kažem, prvo, da je sve ovo što su kolege juče i danas govorile potpuno u suprotnosti sa ovako restriktivnim poslovnikom, da je potpuno u suprotnosti sa savremenim parlamentarnim demokratijama, da narodni poslanik ne samo da ima pravo već ima i obavezu da za skupštinskom govornicom iznosi stavove svoje poslaničke grupe, građana koji su birali poslanike da sede u poslaničkim klupama i mi poslanici SRS uvek smo to radili izuzetno savesno, izuzetno ozbiljno i to ćemo i dalje na taj način da radimo.
Ako je to nekome od vas smešno, ako se to nekome od vas ne sluša, ponavljam, ne morate da nas slušate. Ako mi imamo sedam ili osam amandmana na zakon koji ima osam članova i ako kažemo da svaki član treba da se briše, netačna je konstatacija od jutros da se ponavlja osam puta ista priča.
Svaki narodni poslanik poslaničke grupe SRS na svoj način, ali naravno argumentovano, obrazlaže ili amandman koji je sam podneo ili amandman koji je podneo neko od kolega iz naše poslaničke grupe.
Na ovaj način, predlaganjem da se brišu pojedinačno članovi nekog zakona, mi samo pokazujemo principijelan stav poslaničke grupe SRS prema nekom konkretnom vladinom predlogu. Nemoguće je i nije u skladu sa Poslovnikom da Zakonodavni odbor kaže da su naši amandmani pravno nemogući, jer u Poslovniku tačno stoji kada je amandman eventualno pravno nemoguć.
Ove amandmane poslaničke grupe SRS sa ostalim kolegama pišu vrsni pravnici naše poslaničke grupe i ne prihvatamo da kolege koje su takođe pravnici, dozvoljavam da su dobri pravnici, zamajavaju narod i da netačno informišu građane Srbije i javnost Srbije da su naši amandmani pravno nemogući.
Amandmani poslaničke grupe SRS svi od reda su i smisleni i u duhu i u skladu sa programom Srpske radikalne stranke, a onda to znači u skladu sa onim što smo mi građanima Srbije u svakoj izbornoj kampanji govorili. Mi smo potpuno sigurni da to govori i naš broj u poslaničkim klupama, to govore i juče objavljeni rezultati i svakodnevno objavljivani rezultati o rejtingu političkih stranaka i lidera političkih partija. Mi srpski radikali se ponašamo apsolutno u skladu sa onim što građani Srbije od nas očekuju.
Pozivam sve kolege na korektan odnos, da ne dozvole sebi da podlegnu nekim niskim strastima da omalovažavaju naš rad, jer o našem radu, vašem radu, o radu svakog narodnog poslanika i svake političke partije sud javnosti daće građani na nekim narednim izborima. Naravno, mi smo potpuno ubeđeni da će naš rad biti cenjen mnogo više nego vaš nerad. Mi ne potenciramo kada govorimo za ovom govornicom to koliko vi ne radite, ali vi pokušavate da ono što mi radimo obesmislite i omalovažite.
Lepo vas molim, ako pričate o demokratiji, ako pričate o Evropskoj uniji, ako pričate o savremenim parlamentarnim demokratijama, onda se tako i ponašajte. Poslovnikom i zakonima koje ovde predlažete i usvajate radite sve suprotno od onoga kako se u javnosti predstavljate, em na vrlo nepristojan i nekulturan način pokušavate da nas poslanike Srpske radikalne stranke svrstate u grupu poslanika koji ne rade, koji opstruišu rad ovog parlamenta.
Tvrdim vam da mi, ponovo ponavljam, radimo veoma ozbiljno, da je ovo naš odnos prema parlamentarizmu i ovom parlamentu. Šta god vi mislili, mi ćemo i dalje da učestvujemo u radu ovog parlamenta, i dalje ćemo da podnosimo amandmane na svaki zakon i svaki član zakona, ukoliko nije u skladu sa stavovima i programom Srpske radikalne stranke, jer smo potpuno ubeđeni da su stavovi i program Srpske radikalne stranke ono što je jedino dobro za Srbiju. A, da to ne misle samo poslanici Srpske radikalne stranke očigledno je iz podataka o rejtingu Srpske radikalne stranke; građani Srbije prihvataju ono što mi govorimo za ovom govornicom, ono na šta vas upozoravamo, na šta upozoravamo skupštinsku većinu, na šta upozoravamo Vladu Republike Srbije.
Mi jesmo nezadovoljni radom Vlade Republike Srbije, ali ne zato što je to Vlada koju sačinjavaju stranke koje su naši politički neistomišljenici, već zato što građani Srbije žive mnogo lošije od kada ova vlada vlada u Republici Srbiji.
Dakle, ne radi se ni o kakvim prepucavanjima, kako pokušavaju da govore ovde kolege koje nemaju strpljenja da nas slušaju, ali ne moraju, jer im je Poslovnik omogućio da ne moraju da nas slušaju, nego se radi o tome da mi argumentovano govorimo o onome što nije dobro u radu Vlade Republike Srbije.
Pošto uglavnom nemamo predstavnika Vlade Republike Srbije prisutnog na našim sednicama, ne možemo direktno da se obratimo predstavniku, ne možemo direktno da ga zamolimo, da mu predložimo da nas sasluša i da prihvati neke naše amandmane, onda moramo da se obraćamo vama kolegama da pokušate da shvatite i prihvatite ono na što mi kroz amandmane pokušavamo da vam skrenemo pažnju i da prihvatite amandmane poslaničke grupe Srpske radikalne stranke. To se konkretno odnosi i na sve ove amandmane o Predlogu zakona o izmenama i dopunama Zakona o bankama.
Treba da obavežemo Vladu Republike Srbije da prestane više da se igra sa izmenama i dopunama zakona, a da nam predlaže sistemske zakone, da na jedan sistematičan i celovit način reguliše određenu materiju i određeni segment društvenog života i na osnovu takve primene zakona građani Srbije konačno počnu da žive bolje.
Ne možemo ništa dobiti ovakvim zakonom. Svi se sećamo obećanja još iz vremena dolaska DOS-a na vlast za koliko godina ćemo povoljnim kreditima kupovati stanove, za koliko godina kuće, za koliko godina nameštaj, automobile itd. Sve te godine su istekle i trebalo bi do danas da je to zaista bilo tako, da svi građani u Srbiji imaju stanove, kuće, nameštaj, automobile. Nažalost, svaki dan je sve više građana koji nemaju ni hleba da jedu, a kamoli da koriste ovako skupe bankarske kredite koje jedva mogu da podnesu i narodni poslanici sa platom narodnih poslanika, a kako tek građani koji ili ne primaju platu ili primaju mnogo manje i od onog proseka.
Znate, statistički prosek je nešto što ne odgovara stvarnom stanju. To ne moram da objašnjavam ni vama ni građanima, svi znaju, javnost Srbije zna, svako pojedinačno zna kada je primio poslednju platu, kolika mu je bila poslednja plata, koliko sve poskupljuje u međuvremenu između dve plate.
Naravno, da bismo sve to zaustavili, da bismo to sprečili i da bismo konačno naterali Vladu Republike Srbije da radi u interesu građana Srbije a ne u interesu nekih ministara iz Vlade ili tajkuna koji podržavaju grupe u Vladi Republike Srbije, mi podnosimo amandmane, predlažemo u načelnoj raspravi na koji način treba da se određena materija reguliše. Trošimo mnogo vremena, mnogo znanja i iskustva da bismo to objasnili kolegama narodnim poslanicima.
Pozivam vas još jedanput, prihvatite amandmane Srpske radikalne stranke. Shvatite nas ozbiljno, jer nas građani Srbije shvataju ozbiljno.