Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice Vjerica Radeta

Vjerica Radeta

Srpska radikalna stranka

Govori

Kada je ministar Lončar malo pre izašao da kaže da u ime Vlade prihvata amandman na član 5, koji sam podnela u ime poslaničke grupe Srpske radikalne stranke, ničim izazvan obavestio je narodne poslanike da on prima platu na Pravnom fakultetu u Novom Sadu. Ništa čudno, tamo je veća plata nego u Vladi.
Nemamo ništa protiv, koristite svoje pravo, ali nemojte, ministre Lončar, da za neki dan i vaša slika izađe u novinama kao potpredsednika Vlade, da kažu studenti na Pravnom fakultetu - uredno dolazi da primi platu, ali niti predaje, niti ispituje. Pretpostavljam da ste vi ozbiljniji u tom delu.
Još nešto, ministre, predsednik Srpske radikalne stranke u Hag je otišao sam, sam je kupio kartu, sam je tamo otišao. Ako vi zbog njega idete u Hag da ga, kako vi kažete, dovedete, jer nama ovde nedostaje, tačno je da nam mnogo nedostaje, nedostaje Srbiji, ali nemojte vi zbog njega da idete. Niti ste ga odveli, niti od vas traži da ga dovedete, ni Vojislav Šešelj, niti traži SRS. To što vas građani Srbije zovu stjuardesa zaista nismo mi krivi. Svako veče na TV čujemo da ste vi na jednom od letova za Hag.
Ipak mislim da ministar Lončar nije beznadežan slučaj, jer je malopre, posle pet dobrih obrazloženja, prihvatio amandman SRS, pa mi sada pokušavamo da ubedimo i ministra i skupštinsku većinu da je ovaj amandman na član 6. zaista smislen. Moram da podsetim da smo mi i stranku podnosioca ovog amandmana mnogo puta upozoravali, u vreme kada su oni donosili zakone, da donose neustavne zakone, da donose neprimenljive zakone. Svaki put kada smo to govorili tako je i bilo.
Sada i ovaj amandman je verovatno posledica toga da su sada predstavnici te stranke shvatili da su nekada kada su bili vlast grešili, pa sada pokušavaju da ovu skupštinsku većinu ubede da donose ustavne zakone.
Svi mi znamo probleme sa Ustavnim sudom, znamo činjenicu da godinu i po dana Srbija nije imala Ustavni sud. U međuvremenu je dobila partijski Ustavni sud. Taj ustavni sud je donosio, svi znamo, nebulozne odluke. Naravno, pravnik sam i prihvatam svaku odluku Ustavnog suda. Takođe, kao pravnik, imam pravo da kažem da su mnoge odluke bile nebulozne i dan-danas ovaj parlament ima problema zbog određenih odluka Ustavnog suda.
Ako sada, pored negativnog i lošeg iskustva u radu Ustavnog suda, mi dozvolimo i Vladi Republike Srbije, naravno neustavno, da izigrava ustavni sud, onda zaista ne znam dokle ćemo mi da odemo i gde ćemo da stignemo.
Obrazloženje Vladino da se na ovaj način postiže nekakva decentralizacija zaista je smešno, pa vi onda nemate predstavu šta je stvarno decentralizacija i na koji način se decentralizacija sprovodi. Decentralizacija ne znači da vi iz Vlade ne date lokalnoj samoupravi da diše. Upravo je sada takvo stanje.
Imam utisak, i govorila sam to juče u načelnoj raspravi, da se mnoge negativne stvari koje se dešavaju u ovoj vladi i koje su uglavnom nasleđene od one prethodne vlade sada legalizuju kroz ovaj zakon o Vladi. Sve ono što se do sada radilo bez zakonskog osnova, vi pokušavate sada da ugradite u ovaj zakon. Imate vi pravo da zamišljate na taj način funkcionisanje lokalne samouprave i da na taj način zamislite funkcionisanje vlade.
Morali ste prethodno da uradite nešto drugo. Morali ste da obezbedite da to bude napisano u Ustavu. Kada bi ovo imalo ustavni osnov, rekla bih, ne dopada mi se, nije u redu, gušiće lokalnu samoupravu, ali ustavna odredba, pa bože moj. Ovo je, dakle, suprotno Ustavu i zaista očekujem da će Vlada, odnosno ministar u ime Vlade, da prihvati ovaj amandman, ili će to učiniti skupštinska većina u danu za glasanje.
Član 12. Predloga zakona o Vladi je zaista jedno loše rešenje. Iskreno, ne može da se protumači šta je predlagač u stvari hteo, s obzirom na činjenicu da su stav 2. i stav 3. ovog člana nespojivi, da ne kažem da su u apsolutnoj koliziji.
Zaista bi trebalo da se dogovorite, Vlada i skupštinska većina, šta u stvari hoćete, kakvu Vladu hoćete, kakvu poziciju predsednika Vlade hoćete. To što, kolega, pričate o nekim rešenjima iz sedamdesetih godina i da je to navodno amandmansko rešenje, ne znam da li, možda se ne sećate, ali da li ste čitali da li je neko u Vladi Milke Planinc ili Branka Mikulića smeo da kaže - ej, premijeru, ti si prekoračio ovlašćenja.
Naravno da to nema veze sa ovim što ste vi valjda hteli da kažete. Činjenica je da je bilo neophodno da se na ovaj član 12. stavi amandman i ovaj koji je podnet je ne samo iz jezičkih razloga, kako stoji u obrazloženju ovog amandmana, već u stvari iz suštinskih razloga da se ovaj član 12. dovede u red.
Naravno, možda i amandman nije, bar prema mišljenju SRS, sveobuhvatno rešio ovo pitanje, ali je zaista rešenje bolje nego što je u Predlogu zakona. Kada se čita ovaj član 12. i obrazloženje koje je Vlada dala, zbog čega se amandman ne prihvata, verujte ne zna se šta je gore.
U stavu 2. člana 12. kaže - predsednik Vlade može ostalim članovima Vlade davati obavezna uputstva i posebna zaduženja, shodno programu i politici Vlade. Ali onda kaže - član Vlade može zahtevati da Vlada odluči da li je pri tome predsednik Vlade prekoračio svoja ovlašćenja. Sada, ili ćete da predsednik Vlade daje neka uputstva ili ćete da ministri vode Vladu.
Opet je slučaj ono što sam više puta danas rekla - u ovaj zakon Vlada pokušava da smesti svoju sadašnju poziciju i svoj sadašnji status. Gospodin Tomislav Nikolić je više puta u medijima govorio, a inače mi srpski radikali skrećemo pažnju da mi danas nemamo jednu vladu, imamo onoliko vlada koliko imamo koalicija u skupštinskoj većini.
Tomislav Nikolić je govorio, kada je tražio od predsednika Vlade Vojislava Koštunice razgovor, da se oslobodi poreza na dodatu vrednost ona humanitarna pomoć koju su srpski radikali u obliku kompjutera unosili u škole na Kosovu i Metohiji, i premijer Koštunica je rekao gospodinu Nikoliću - ne, ne mogu ništa tu da ti kažem, moraš da razgovara sa Dinkićem. Gospodin Nikolić je rekao - neću da razgovaram sa Dinkićem, ti si predsednik Vlade, daj nekog iz tog ministarstva sa kim može da se na tu temu razgovara. Predsednik Vlade je rekao - znaš Tomo, nemam nikog u Ministarstvu finansija s kim mogu da razgovaram.
To je stanje u današnjoj Vladi i iz tog razloga i stoji ovo da, pošto je opštepoznata činjenica da u ovoj vladi ministri funkcionišu po onoj narodnoj "svaka vaška obaška", svako vodi politiku svoju stranke u okviru nekakve jedinstvene vlade. Naravno, predsednik Vlade pokušava možda da nekakvim svojim instrukcijama uvede tu vladu u nešto što bi trebalo da odgovara onom što je on ovde u svom ekspozeu rekao kada je predstavljao svoj program i program te svoje vlade, i pošto on to ne uspeva, zato se dešava to što se dešava, zato što i danas, i bez ovog zakona, članovi Vlade mogu da kažu predsedniku Vlade - to ne može tako, to može ovako, prekoračio si ovlašćenja, ne možeš ti meni da kažeš i tako dalje.
Naravno, sve to oni ne govore javno, ali je očigledno iz delovanja Vlade, iz različitih izjava o nekom istom problemu, kada izađe predstavnik Vlade iz jedne stranke, pa onda iz one druge i treće, pa vi ne znate da li su oni ista vlada, da li su ista koalicija, ko je tu kome opozicija.
I zato mi iz SRS mislimo da ovaj amandman na član 12, i uz određene njegove manjkavosti, treba prihvatiti, jer je bolje rešenje nego što je rešenje u članu 12. Predloga ovog zakona.
Dame i gospodo, kolege poslanici iz skupštinske većine su verovatno svesni koliko su loši ovi predlozi zakona o Vladi i državnoj upravi i zbog toga su predložili i prihvatili da se za ovako dva ozbiljna i značajna zakona vodi objedinjena rasprava, da bi nam naravno uskratili mogućnost da i o jednom i o drugom zakonu kažemo sve što bi trebalo da se čuje.
Ali, naravno, mi iz SRS smo podneli određen broj amandmana i konkretno o zakonima ćemo govoriti kroz obrazlaganje amandmana, a sada samo neke osnovne primedbe, odnosno pogledi na ova dva predloga.
Moram da kažem da su oba predloga koncipirana tako da će u praksi biti neprimenljivi. Isto smo to govorili, ministre Lončar, kada smo govorili o lokalnoj samoupravi. Zbog onakvog zakona, kakav je skupštinska većina donela i pored naših upozorenja, došlo je, vi to odlično znate, do paralisanja rada određenih lokalnih samouprava.
Pretpostavljam da znate za probleme, pošto znam da su vam se obraćale te lokalne samouprave, Nove Crnje, Mladenovca, Novog Pazara. Ne znam da li znate u kakvim uslovima radi opština Surčin, novoformirana opština, bez objekta, bez sredstava. Znam, reći ćete da je to nadležnost grada Beograda, ali zahvaljujući onakvom zakonu kakav imamo grad Beograd i gradonačelnik grada Beograda sveo je ozbiljne opštine i lokalne samouprave na mesne zajednice.
To su problemi o kojima smo mi govorili svojevremeno, koje smo predviđali, ali ih vi niste ozbiljno shvatili. Zato i sada, kada govorimo o ova dva zakona, govorimo o onome šta će se desiti kada ovi zakoni budu usklađeni, šta će to značiti konkretno u primeni tih zakona.
Vi ste juče rekli, ministre, da ste gledali amandmane, da su amandmani ozbiljni, da vidite ozbiljan pristup u ovim predlozima, ali bi bilo logično, ako je to tako, da ključne amandmane usvojite i da zaista od ovih zakona napravimo bar nešto što na zakon liči.
Jer, verujte, nikada ovakve nezgrapne, da upotrebim takav izraz, zakone nismo dobili kao što su ova dva predloga. Koliko su značajni naravno svakome je jasno, oni uređuju funkcionisanje države, i ako ovi zakoni nisu dobri, onda šta će se dalje dešavati sa ostalim propisima.
Pretpostavljam da znate, iako je to vaša nadležnost, da ministar Dinkić ovih dana upućuje pisma lokalnim samoupravama, da ih upozorava da moraju da smanje broj zaposlenih, da im preti ako to ne urade da će uskratiti neka finansijska sredstva. I kažu u lokalnim samoupravama - da li da poslušamo Dinkića, mada nije nam logično, valjda bi o ovome trebalo naš resorni ministar da nas upozna. Ali, kažu, kako preti ovaj Dinkić, ako ne poslušamo njega, možda će naredno pismo da nam pošalje Jočić, pa će da kaže, ako ne poslušamo, upašće specijalci u lokalne samouprave. Možda mogu i da pucaju, to je njihova nadležnost.
Ministre Lončar, očekujem da ćete na sva ova pitanja da odgovorite, zato što su to pitanja koja postavljaju građani, gde god se pojavimo. Takva pitanja postavljaju i tamo gde su predstavnici DSS u vlasti. Čak sam čula načelnika opšte uprave u jednoj takvoj opštini, koji je član vaše stranke, kaže - ne mogu da verujem da je ovo uradio ministar Lončar, ovo mora da je neka Dinkićeva glupost, o kojoj ministar Lončar ništa ne zna. Vi ćete sada da kažete šta o tome znate.
Dakle, ova dva predloga zakona o Vladi i o državnoj upravi su, kao što rekoh, najlošiji tekstovi koje je ikada ovaj parlament dobio, veoma neprecizni, trapavih formulacija, uopšte nisu u duhu našeg pravnog sistema, a mislim da vi ministre, kao profesor Pravnog fakulteta, čovek sa iskustvom, svakako znate da zakonske norme moraju da budu jasne, precizne, decidne, da ne može u zakonu da se kaže da nešto može.
Zakon mora da kaže da nešto jeste ili nije, ne može zakon da kaže može, pa onda da ostavlja mogućnost onome ko ga primenjuje da li to hoće ili neće, a da li hoće ili neće - drastična je razlika. Dakle, da ne ulazim dalje, jer nemam dovoljno vremena, s obzirom da kolege iz poslaničke grupe SRS, takođe, žele da govore o ovim zakonima, a o konkretnim primedbama ćemo govoriti, i sama ću govoriti, kada se bude govorilo o amandmanima.
Ono što je, dakle, suština, da ne govorim o konkretnim rešenjima koja su zaista katastrofalna, ovi zakoni stavljaju vladu u prvi plan, obesmišljavaju rad parlamenta. Vi ste, ministre, juče rekli da ovim zakonima uvodite depolitizaciju državnih organa. Ovo ne znači to. Ovo, umesto depolitizacije, znači jačanje partijske države.
Da li to znači da ćete vi sada da postavljate sve svoje članove Demokratske stranke Srbije, G17 plus, već ste ih smeštali i posle vas niko više ne može ništa da menja, posle nekih izbora će da se menjaju ministri, da se menjaju vlade, ali sve ostaje onako kako vi zabetonirate dok ste vi na vlasti. To nije depolitizacija i vi to, naravno, dobro znate, ali morate da ispunjavate neke obaveze.
Onoliko koliko vas poznajem, vašu stručnost i iskustvo, ubeđena sam da vi uopšte niste pročitali, a kamoli napisali ove zakone, jer zaista ne verujem da biste vi stajali iza ovako loših tekstova zakona. Doduše, možda niste imali vremena, ali bi bilo dobro, između neka dva leta do Haga, da pročitate, pre nego što stanete iza ovih zakona.
Po Poslovniku je trebalo da bude prvo ovaj amandman na dnevnom redu, ali očigledno da se danas i inače u ovom sazivu ne vodi računa o Poslovniku.
Dakle, amandman na član 5. Predloga zakona o Vladi, koji sam u ime poslaničke grupe SRS podnela, glasi da se u članu 5. stav 2. briše. Naime, član 5. govori o raspolaganju imovinom Republike Srbije i u prvom stavu je napisano da vlada raspolaže imovinom Republike Srbije, pa onda, ovaj novogovor, ako zakonom nije što drugo određeno; u tom delu amandmanski nismo intervenisali, iako ovaj novogovor, odnosno loš prevod, ne samo što rogobatno zvuči, nego u duhu srpskog jezika ima potpuno drugačiji smisao i drugačije značenje. Ovo jednostavno ne znači ono što je zakonopisac imao nameru da kaže.
U drugom stavu člana 5. stoji da vlada može ovlastiti svog člana da raspolaže delom imovine Republike Srbije. Ovo je, drage moje kolege, preopasno, mnogo opasno i za neku poštenu vladu, a kamoli za vladu i vlade koje poslednjih godina funkcionišu u Republici Srbiji.
Ovakvo rešenje je jednostavno neprihvatljivo i iznenađuje me, ministre Lončar, da niste prihvatili da se ovaj stav briše.
Obrazloženje koje ste, na pola strane, dali narodnim poslanicima zbog čega ovaj amandman nije prihvaćen, takođe je neka priča izokolo, a u suštini niste rekli ono što se mislilo amandmanom. Između ostalog, kažete: "Ovo rešenje proizilazi i iz same prirode stvari, s obzirom na to da je vlada kolegijalni organ". Ovo upravo znači ovo što sam amandmanom tražila.
Ne znam zašto ste nam objašnjavali da je vlada kolegijalni organ. To je nesporno. Baš zbog toga mi mislimo da samo vlada može da raspolaže, a ne pojedinačno neki ministar u vladi. Ili, u poslednjem stavu, kažete: "Prema ovom pravilu, u svakom konkretnom slučaju delom imovine Republike Srbije bi mogao raspolagati, u ime i za račun Vlade, samo onaj član vlade čija su zaduženja najviše povezana sa postupcima i radnjama koje u okviru raspolaganja treba preduzeti."
Da li vi hoćete ovim zakonom i ovim članom da stavite tačku na Nacionalnu štedionicu, da se na ovaj način legalizuje ono što je sada ministar u Vladi Srbije uradio sa imovinom Republike Srbije, pretvarajući Nacionalnu štedionicu u privatnu banku. Ovo meni, zaista, liči na to.
Onda, u nastavku kažete da odredba člana 5. stav 2. Predloga zakona je neophodna iz razloga što se njome utvrđuje pravilo prema kome delom imovine Republike Srbije može da raspolaže samo član vlade, a ne i druga postavljena ili zaposlena lica u ministarstvima, posebnim organizacijama i službama vlade, ako posebnim zakonom nije, kao što kažete, što drugo određeno.
Malo vam je bilo da ste pojedinačno ministre ovlastili da mogu da raspolažu, još nam objašnjavate, ovim ste zaštitili da to ne ide i mnogo šire. Nije vam ovo dobro rešenje, ministre. Nije ovo dobro rešenje za Srbiju. Da li vidite koje su sve afere u ovoj vladi otvorene. Sve su vezane upravo za nezakonito raspolaganje imovinom ili delom imovine Republike Srbije.
Pričate o restrukturiranju, budućoj privatizaciji javnih preduzeća. Da li mislite javna preduzeća pojedinačno vašim kolegama ili, ne daj bože, potpredsedniku Vlade da stavite na raspolaganje. Ministre Lončar, ne igrajte se, vi ćete biti odgovorni. Kome ćete da date Elektroprivredu da raspolaže sa njom? Ko će iz Vlade da obavlja taj posao? Opasno je i za Vladu da uđe u takav posao. Zamislite nekoga pojedinačno da na taj način raspolaže imovinom.
Ovo je nešto što može, između redova, da se pročita, da ovim pokušavaju da se zaštite neke već nezakonite radnje. Vi znate, ministre Lončar, i sve kolege znaju koliko se vodi pred trgovinskim sudovima postupaka vezanih za nezakonite i kriminalne privatizacije. Znate kako se raspolagalo državnim paketima akcija. Sve znate. Cela Srbija to zna.
Vi, umesto da takvim stvarima ubuduće stanete na put zakonskim rešenjem, vi otvarate mogućnost da vašim, vrlo pohlepnim kolegama, a vi to dobro znate, otvorite mogućnost da koriste ovaj zakon, da tamo na nekoj sednici vlade, kao 19. tačku dnevnog reda, koju pola ministara čuje, pola ne čuje, da se donese odluka da jedan ministar raspolaže elektroprivredom, i on se, naravno, poveže, odnosno nikada se nije ni razvezao od svojih kumova, Hamovića, Lazarevića i ostalih, završe posao.
Gde je bila vlada, šta je radila, gde je Srbija, gde je elektroprivreda? Pojela maca! Nemojte, ministre Lončar, opasan vam je ovaj stav 2. člana 5. ovog zakona. Povucite ovo, prihvatite ovaj amandman, spasite što se spasiti da, na vašu dušu će ići, prozivaćemo vas svaki put, kod svakog kriminalnog, nezakonitog slučaja, kod svake afere koja bude mogla da se podvede pod drugi stav člana 5. A sve će moći, verujte prozivaćemo vas, iako verujem da vi u tome nećete učestvovati.
Dame i gospodo poslanici, žao mi je što zbog stranačkih i poslaničkih obaveza nisam bila u prilici prošle nedelje da aktivno učestvujem u radu i diskusiji o ovom zakonu o turizmu. Prošle nedelje sam bila u raškoj oblasti i zaista odande nosim niz poruka i za ministra i za Vladu, vezano upravo za zakon o turizmu i za probleme u turizmu, koji su posebno izraženi u opštini Raška, a vezano za Kopaonik.
Upravo iz tog razloga je neophodno da amandman koji je kolega Zlatko Radić podneo na član 102. predstavnik Vlade još jedanput pogleda i razmisli – ali predstavnik Vlade ne sluša narodne poslanike, ćaska sa svojim saradnicima, a to nije lepo – pa da ovaj amandman usvoji. Pošto on ne obraća pažnju, obraćam se kolegama narodnim poslanicima i nadam se da ću njih da ubedim da se ovaj amandman prihvati.
Problemi koji su, recimo, izuzetno izraženi na Kopaoniku odnose se na monopol "Geneksa", naravno na činjenicu da "Geneksom" gazduje Mišković, na informacije o kojima pričaju građani u raškoj opštini, ko je sve zimovao u "Geneksovim" apartmanima, a spominju i Dinkića i Markovića i Velju Ilića. Naravno, ne mislim da svi ti ljudi ne treba da borave na Kopaoniku, ali po onome što se priča po Raškoj ne čini se baš da su tamo boravili kao obični građani, kako bi to inače valjda bilo normalno.
Problem monopola "Geneksa" je posebno izražen zbog akcije koja je sada aktuelna, a to je kategorizacija turističkih objekata na Kopaoniku.
Turistička inspekcija (pretpostavljam da to ministar zna, a ako ne zna, to mu sada kažem) nema šanse da uđe u "Geneksove" objekte, nema šanse da uđe u neke privatne vile. To je problem koji se odražava tako što se ne naplaćuje boravišna taksa, što Turistička organizacija Raške ne dobija novac od te takse, što Skupština opštine nema nikakvog uticaja. Jer, umesto da Skupština opštine raspolaže slobodnim građevinskim parcelama, to radi "Geneks"; verovali ili ne, "Geneks" prodaje parcele po Kopaoniku. Tamo se gradi bez građevinske dozvole.
Sve ono što se pričalo kada je došlo do smene vlasti 2000. godine, pa su bile pune novine o tome šta se sve dešavalo na Kopaoniku, verujte da je igra u odnosu na ono što se dešava sada, bar prema onome što sam saznala od građana iz Raške, od zaposlenih u Turističkoj organizaciji Raška, u SO Raška.
Bila mi je interesantna jedna činjenica, kažu, počela je da se gradi žičara do naselja Treska. Naravno, svi su mislili da je to zaista dobro, i sada misle da je to dobro za razvoj turizma na Kopaoniku. Bili su vrlo iznenađeni da se bez ikakvog plana, bez ikakvog projekta, na osnovu internog dogovora, izgradnja te žičare produžila do kuće Miroljuba Labusa na Kopaoniku.
Zato građani raške oblasti i opštine Raška očekuju, kažu, mnogo od ovog novog zakona, ali, kako stvari stoje i s obzirom na moja saznanja da amandmani SRS-a uglavnom nisu prihvaćeni, moram da im poručim da ne mogu baš preterano da očekuju. Zakon se menja, ali nažalost, okolnosti se ne menjaju, i dalje će na Kopaoniku da gazduje nekoliko bogatih, a opština Raška i Turistička organizacija Raška, kako stvari stoje, neće imati neke koristi od toga.
Zato vas, poštovane kolege, još jedanput pozivam da do dana za glasanje razmislite i da se raspitate. Jeste činjenica da Raška nema narodnog poslanika, grad, opština Raška, ali imamo kolege iz okolnih opština i svakako možete da proverite sve ovo što vam kažem. Pa, znate da mi srpski radikali uvek govorimo istinu i u ime te istine pozivam vas da prihvatite i ovaj amandman i ostale amandmane SRS-a, ukoliko zaista iskreno želite da popravite stanje u oblati turizma, jer to jeste grana koja bi Srbiji mogla značajno da pomogne i da se ekonomski oporavi.
Dame i gospodo, amandman na član 109. Predloga zakona o turizmu je principijelni stav Srpske radikalne stranke da ministri kao ličnosti ne mogu biti zaduženi za ovakve i slične poslove, nego da ministarstvo kao institucija mora da vodi računa o tome, jer ministarstvo jeste institucija, ministar nije, ministar je danas ovaj, sutra onaj, a ministarstvo ostaje kao ministarstvo.
Zato mislimo da ministarstvo treba, u sporazumu sa ministarstvom nadležnim za poslove zdravlja, da donosi propise o sanitarno-higijenskim uslovima, načinu pružanja usluga i postupku i načinu određivanja kategorije smeštajnih kapaciteta u domaćoj radinosti i seoskim turističkim domaćinstvima.
Zaista ne vidim nijedan razlog zašto ovaj amandman ne bi trebalo da se usvoji, jer kada bi se više pažnje i značaja pridavalo institucijama sistema, što danas u Srbiji nije slučaj, onda bi svakako bilo mnogo manje konkretnih problema, o kojima ja opet moram da govorim, jer su takve poruke građana iz opštine Raška. Kažu, pitajte ministra da li zna da Kopaonik nema pijaću vodu, a nema je zato što "Geneks" gazduje vodovodom i što sada takav uništen vodovod pokušava da, bukvalno rečeno, uvali Skupštini opštine.
Da je bilo više uticaja institucija sistema i da su uvažavane institucije sistema, onda svakako ne bi Dušan Mihajlović ili Aca Stefanović, Batićev zamenik, bez građevinske dozvole gradili kuće na Kopaoniku, i to baš u vreme kada su bili na visokim državnim funkcijama, kada su bili ministri.
Kada bi Ministarstvo imalo zaista nadležnosti, onda bi se verovatno neko u Ministarstvu setio da, u okviru razvoja turizma, malo više računa povede i o prilazima našim manastirima, pa bi nekome palo na pamet da bar uljudi put do manastira Crna Reka u Raškoj oblasti. Naravno, pošto su to sve isključive nadležnosti ministra lično, oni uglavnom vode računa o svojim ličnim interesima i baš ih briga za ono što je opšti interes.
Kada sam se javila da govorim o ovom amandmanu kolega Marković je rekao da je amandman smislen, i svakako jeste smislen, ali je zato besmisleno obrazloženje Vlade zbog čega amandman ne prihvata.
Kaže – Vlada ne prihvata amandman, jer je odredbom člana 71. stav 1. Zakona o državnoj upravi propisano da pravilnike, naredbe i uputstva donosi funkcioner koji rukovodi organom državne uprave.
Sada ja vas pitam – tačno je, ovo stoji u Zakonu o državnoj upravi, mi danas posle ovog zakona raspravljamo o Zakonu o državnoj upravi i vi opet prejudicirate rešenje, a o tome smo vam govorili pred onu pauzu više dana – šta ako u ovom zakonu o kojem ćemo danas početi raspravu ne bude ovakvo rešenje? Vi ćete onda da menjate ovaj zakon pre nego što stupi na snagu, odnosno odmah po stupanju na snagu. Mislim da bi zaista pravnici u Vladi Republike Srbije morali da vode računa, i pre svega Zakonodavni odbor, da u ovoj skupštini, u ovoj sali takođe sede dobrim delom pravnici i nemojte da brukate struku, nemojte da pravite od nas budale, jer mi odlično znamo šta govorimo, odlično znamo zbog čega to govorimo.
Vlada ima pravo da ne prihvati ovaj amandman, skupštinska većina takođe, ali Vlada mora da se potrudi, ako već daje nekakvo obrazloženje, da to obrazloženje bude smisleno, a ne da bude, u najmanju ruku, smešno. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, članom 125. Predloga zakona o turizmu predviđeno je da se novčanom kaznom od pet do pedeset hiljada dinara za prekršaj kazni fizičko lice: ako pruža usluge turističkog vodiča, lokalnog turističkog vodiča ili turističkog animatora, a ne ispunjava zakonom propisane uslove; ako izdaje kuće, stanove, apartmane i sobe koje nisu kategorisane ili ne ispunjavaju propisane sanitarno-higijenske uslove u skladu sa ovim zakonom; ako pruža usluge ishrane licima kojima ne pruža usluge smeštaja; ako izdaje kuće, stanove, apartmane i sobe suprotno odredbama ovog zakona i ako ne dostavi nadležnom organu ugovor iz člana 106. stav 2. ovog zakona.
Dakle, za ove prekršaje predviđena je kazna od pet do pedeset hiljada dinara. Pitam predstavnika Vlade da li ne bi bilo možda bolje da se rad nadležnih službi organizuje tako da do ovakvih prekršaja maltene ne treba ni da dolazi. Ako bi inspekcija, o kojoj su malopre moje kolege govorile, radila svoj posao u skladu sa zakonom, ako se ne bi pričalo o otpuštanju turističkih inspektora, već se sagledala zaista realna potreba da li negde eventualno treba još takvih ljudi da se zaposli, da rade u skladu sa zakonom, onda svakako ne bi bilo potrebe za ovako drastičnim kaznama.
Jer, postavlja se logično pitanje – koliku će novčanu kaznu platiti turistički inspektor pored kojeg prođu svi ovi slučajevi, svi ovi prekršaji predviđeni u članu 125. Predloga ovog zakona? Ali, ovde je nešto drugo u pitanju, ne samo u ovom zakonu, nego i inače. Stiče se utisak da Vlada Srbije najveću pažnju posvećuje upravo kaznenim odredbama svih zakona koji se u ovom parlamentu donose.
Naravno, znamo da je neophodno da sve ono što je predviđeno zakonom mora na neki način da se sankcioniše. Moraju građani, i fizička i pravna lica, da poštuju zakon, a da bi se zakon poštovao potrebne su i kaznene odredbe, i sve to načelno nije sporno, ali je sporno to da u svim zakonima koje smo do sada ovde usvajali drastično povećavate novčane kazne.
Lepo je što vi mislite o punjenju budžeta, ali bi bilo mnogo lepše da mislite o građanima Srbije, da mislite o uslovima u kojima žive građani Srbije, o platama, o penzijama. Odakle će da se plaćaju ovako drastične kazne? Čak i ako se desi neki prekršaj, ako neko učini neki od ovako predviđenih prekršaja, odakle će da plati pedeset hiljada dinara kaznu?
I, ovi vaši rasponi od pet do pedeset hiljada, šta znače? Naravno, znače otvaranje mogućnosti zloupotreba. Kada vi ovako širok raspon date nekom turističkom inspektoru, vi ga upozoravate da lepo može da se dogovori da li će nekom da izrekne kaznu od pet hiljada ili od pedeset hiljada dinara. Naravno, to otvara mogućnost zloupotrebe, korumpiranosti, a valjda zakon ne donosimo u tu svrhu, nego naprotiv, da bi se sve te negativnosti koje su do sada postojale u ovom društvu i pravnom sistemu polako počele da eliminišu.
Naravno, Vladi to nije interes i mi to znamo. Zato pokušavamo bar da zaštitimo građane Srbije tako što vam predlažemo da, kada su u pitanju kazne, bar te kazne za prekršaj smanjite. Konkretno u ovom slučaju Petar Jojić je predložio, u ime poslaničke grupe SRS, da se za sve ove prekršaje koje sam malopre čitala fizička lica kažnjavaju novčanom kaznom od pet do trideset hiljada dinara za učinjene prekršaje.
Bez obzira što se ovde radi o pružanju određenih turističkih usluga, pa onda možda neko može da misli da neko ko se bavi tim poslom ima para za ovakve kazne, verujte da je kazna od pedeset hiljada dinara drastična i da malo ko može da je plati danas u Srbiji. Onaj ko može da plati kaznu za bilo koji prekršaj od pedeset hiljada dinara, sitni su ovo poslovi za njega, ne bavi se tim poslovima. Pogotovo naglašavam – raspon za deset puta od najniže do najviše kazne je neprihvatljiv.
Predlažemo, dakle, da se ovaj amandman usvoji, da se raspon u kažnjavanju smanji i da se gornja granica kazni za prekršaj smanji sa pedeset na trideset hiljada dinara.
Dame i gospodo narodni poslanici, navikli smo mi u ovom parlamentu na kojekakve predloge Vlade Republike Srbije, na kojekakve prevode, uglavnom loše, i svaki put kada ste donosili loše zakone mi srpski radikali smo vas upozoravali, skretali pažnju, i u načelnoj raspravi i kroz amandmane, sa zaista iskrenom željom da se donese zakon koji je primenljiv i od koga će koristi imati građani Srbije, jer valjda zbog toga smo i mi ovde, a i Vlada Srbije.
Svaki put kada niste prihvatali naše sugestije dešavalo se da nekoliko meseci nakon izglasavanja zakona shvatite i prihvatite da smo bili u pravu i da zakon zaista ne može da se primenjuje. Onda ste uglavnom išli na predloge o izmenama i dopunama tih istih zakona i svaki put u te izmene i dopune ugrađivali ono na šta smo vas mi upozoravali u toku rasprave o nekom zakonu.
Kada je u pitanju amandman na član 11, gde je kolega Marković tražio da se briše ovaj član, u obrazloženju Vlade stoji da amandman ne može da se prihvati jer ovaj član, u skladu sa Ustavom, mora da postoji u zakonu. Reći ću vam da je ovo jedini član ovog predloga zakona koji zaista jeste u skladu sa Ustavom. Jeste tačno da zakon kada se donese na Narodnoj skupštini mora da se objavi u "Službenom glasniku", mora da posle određenog broja dana, odnosno osam dana, po Ustavu, stupa na snagu.
To ne bi bilo sporno da nisu sporni svi oni prethodni članovi ovog zakona. Iz tog razloga smo predložili da se i ovaj član briše, zato što ovaj zakon ne sme da stupi na snagu. Ne sme da stupi na snagu iz više razloga.
Govorite o nekakvom evidentiranju nekada oduzete imovine, a i dan-danas to radite. Da li znate da je Svetotrojičnoj crkvi u Zemunu oduzeta jedna zgrada, da je bez pravnog osnova uknjižena jedna lažna uknjižba i da niko od nadležnih u Ministarstvu ne reaguje? Da li znate da je Nikolajevskoj crkvi u Zemunu takođe oduzet jedan objekat, a govorim šta se dešavalo u ove poslednje četiri godine. Da li znate da je kod crkve u Batajnici izgrađen veliki crkveni dom i da sada gradske vlasti pokušavaju da oduzmu taj dom, jer navodno ne ispunjava neke, njima znane, uslove?
Sve su to, između ostalog, razlozi zbog kojih ovaj zakon nikada ne sme da stupi na snagu. Ne sme da stupi na snagu ni zato što je ovaj zakon jedna prevara, obmana građana Srbije. Ne sme da stupi na snagu zato što ovaj zakon ne znači vraćanje oduzete imovine, već samo nekakvo evidentiranje koje u suštini ne znači ništa.
I, ovim amandmanom želeli smo da pokažemo principijelni stav Srpske radikalne stranke o pojmu denacionalizacije, odnosno naš negativni stav prema denacionalizaciji.
Pitam se šta će vam uopšte ovaj član 11? Šta će vam uopšte zakoni, kada ne primenjujete ni one zakone koji su poodavno na snazi? Da nije tako, da je ovo pravna država i da se primenjuju propisi pravne države, onda je sigurno da bi javni tužilac reagovao, paralelno sa javnim tužiocem Švedske, kada se saznalo za aferu ″Erikson″. Ako do danas nije znao o kome se radi trebalo je da pogleda onaj fotorobot u srpskom "Nacionalu". Mene zaista neodoljivo podseća na Miroljuba Labusa.
I, pitam ja vas kakva je to vlada, dame i gospodo, čiji potpredsednik Vlade uzima 13,5 hiljada dolara? I, što je najbitnije, taj novac je uzet u vreme kada je Miroljub Labus bio opozicioni političar. Postavljaju se tu razna pitanja. Kako je on to znao, taj ko mu je dao pare, da će Miroljub Labus biti uskoro u vlasti? Da li su Miroljub Labus ili taj iz ″Eriksona″, koji je već na optuženičkoj klupi, možda vidoviti, ili ih je CIA uredno obaveštavala o tome šta će se dešavati posle tih izbora u Srbiji?
Dame i gospodo, vidim da ste se uskomešali na ovo. Imate razloga zaista, vi koji ste u skupštinskoj većini. Neprihvatljivo je da ne reagujete na ovakve stvari, da ne reagujete na potpredsednika Vlade koji se obrukao za 13,5 hiljada dolara. Pitanje je koliko je onda dolara i evra u pitanju u vreme kada je potpredsednik Vlade, kada je vlast, kada je ovo radio još u periodu opozicije.
Gospodine Markoviću, dok sedite na tom mestu u obavezi ste da vodite računa o Poslovniku, a bogami i o zdravlju narodnih poslanika, pošto ovom čoveku malopre izgleda zaista nije bilo dobro. Za njegovo dobro trebalo je da ga prekinete. Moglo je svašta da se desi za ovom govornicom.
Dakle, povređen je član 100. Poslovnika Narodne skupštine. Nisam govorila ništa prljavo. Iznosila sam podatke koji su već javni u Srbiji, evo kažu (pokazuje naslovnu stranu "Kurira") – krije se iza ćerke, i potvrdi to gospodin koji je pokušao da odbrani Miroljuba Labusa. E, sad zaista ne znam u kom svojstvu. Govorila sam o Miroljubu Labusu, čoveku koji, koliko znam, ovde nema ni portparola ni advokata, a i ako ima, taj nema pravo za ovom govornicom u tom svojstvu da nastupa.
Dakle, nisam govorila ništa prljavo, ali je prljavo da potpredsednik Vlade uzme 13,5 hiljada dolara. Prljavo je da potpredsednik Vlade obavlja nekakve tajne razgovore sa predstavnikom "Danona" u pokušaju da uzme neke milione, koji su mu izmakli. Prljavo je da potpredsednik Vlade učestvuje u šećernoj aferi. Mnogo toga, zaista, u državi Srbiji nažalost jeste prljavo.
Ali, gospodinu koji je pre mene govorio želim samo da kažem da ja nikoga ne optužujem. Ja iznosim ono o čemu cela Srbija već tri dana bruji. Švedska takođe, hvala koleginice Jovanović, i Švedska o tome bruji. Ali, samo se pitam i ponavljam svoje pitanje – gde je nama javni tužilac? Da je javni tužilac radio svoj posao, da je u ova tri dana od kada se priča o aferi Miroljuba Labusa i 13,5 hiljada dolara reagovao, možda je za ova tri dana mogao da utvrdi činjenicu, pa da danas imamo ili Labusa u zatvoru ili u novinama izvinjenje da on to nije uradio.
Ako je gospodin Labus mogao da pozove javnog tužioca, mimo svih mogućih zakona i propisa, na onu, sećate se, fantomsku sednicu Vlade, kada se raspravljalo o akcijama "Knjaza Miloša" – tada je mogao da pozove javnog tužioca, tada je mogao da nagovori javnog tužioca da se oglasi, ničim izazvan – zašto onda do sada nije predsednik Vlade to uradio, valjda i predsedniku Vlade smeta da mu se o potpredsedniku pišu ovakve stvari.
Zašto neko ne upozori javnog tužioca, zašto ne kaže neko javnom tužiocu da gleda televiziju, da čita novine, jer je on u obavezi i ako na taj način dođe do nekih podataka da to ispita, jer ovo zaista nije mala stvar. Činjenica je, 13,5 hiljada dolara i nisu pare, ali za potpredsednika vlade u prljavom poslu ne valja, ni za potpredsednika, ni za vladu, a ni za državu Srbiju.
Poslanik poslaničke grupe SRS Božidar Koprivica predložio je da se briše član 8. Predloga zakona o prijavljivanju i evidentiranju oduzete imovine.
Član 8. kaže: "Podnošenje prijave oduzete imovine u smislu ovog zakona ne predstavlja zahtev za ostvarivanje prava na povraćaj oduzete imovine ili obeštećenje za tu imovinu, već uslov da se takav zahtev podnese u skladu sa posebnim zakonom."
Ovaj član, dame i gospodo, suština je prevare Vlade Republike Srbije u odnosu na bivše vlasnike oduzetog zemljišta. To je ono što mi srpski radikali već danima pričamo kada govorimo o ovom zakonu.
Naravno, i ovaj put želim da naglasim principijelan stav SRS da zakon o restituciji, i denacionalizaciji, i vraćanju imovine, kako god hoćete, ne treba da se donese i ne može da se donese, naravno, navodili smo niz razloga za to, i rekla sam, ako se ikad desi da dođe na dnevni red taj zakon, onda ćemo o tome detaljnije da govorimo.
Mi govorimo godinama da gotovo svi u Srbiji i gotovo sve stranke u Srbiji lažno obećavaju da će vratiti oduzetu imovinu, a upravo u ovom članu sami ste rekli da to nećete da uradite i da je samo cilj da se evidentira ta neka oduzeta imovina i da je to evidentiranje uslov da se, kao takav, zahtev podnese u skladu sa posebnim zakonom. Kojim posebnim zakonom?
Valjda je trebalo najpre da se donese zakon, pa da se onda u podzakonskom aktu predvidi na koji način se ta imovina evidentira, ili čak da se u tom zakonu o vraćanju imovine predvide i ovi članovi koji u stvari čine ovaj zakon o prijavljivanju i evidentiranju oduzete imovine.
Dame i gospodo narodni poslanici, juče sam vas pitala, i nekoliko poslanika SRS su vas pitali, kako mislite da vratite ono što vi oduzimate građanima Srbije i to, naravno, bez pravnog osnova. Ovo što najavljujete i obmanjujete narod da ćete vratiti tu imovinu, to jeste bila istorijska nepravda, ali je oduzeta na osnovu nekih propisa.
Vi to sada radite bez zakonskog osnova. Vi najavljujete i činite to zamrzavanje imovine, recimo, imovine haških optuženika. Nemate zakon koji to reguliše, ali, bože moj, to je volja vladajuće većine i vladajuća većina može šta god hoće, ali ne može dokle hoće.
Puno je primera u Srbiji na koji način vi, u stvari, sami sebe lažete i lažete građane Srbije, a sada mislim na Vladu Srbije kada ovo kažem. Opet ću da pomenem jedan primer sa kojim sam se skoro upoznala u Raškoj oblasti, u Tutinu. U centru Tutina pet hektara zemlje je oduzeto jednoj porodici i bili su tu i neki objekti, ne znam hoteli. To je sada porušeno. To Sulejman Ugljanin prodaje po 50 hiljada evra za jedan ar.
Vi s jedne strane obećavate da ćete da vraćate imovinu, a sa druge strane dozvoljavate da se rade takve stvari. Morate da se odlučite, dame i gospodo, morate kod glasanja za ovaj zakon i kod rasprave o amandmanima, kada već to niste decidno rekli kada se govorilo u načelu, a zapravo svi ste rekli da ovaj zakon ne treba i da je ovo loš zakon. Eto, iz vama nepoznatih razloga, glasaćete za ovaj zakon.
Dakle, mi za razliku od vas kažemo - ovaj zakon je nepotreban, ovaj zakon je neprimenjiv, ovaj zakon ne treba da se donese, ovaj zakon ne znači ništa, čak ni za one koji su i razmišljali da imovina treba da se vrati, i po ko zna koji put vam predlažem, iako predstavnika Vlade opet nema, poručite mu, ako ga vidite, da još nije kasno da ovaj predlog zakona povuče iz procedure i da se kanemo ovog zaista badava posla, od kojeg ništa nema, da Narodna skupština raspravlja o stvarima koje su od životnog značaja i za građane Srbije i za državu Srbiju naravno.
Dame i gospodo poslanici, svi amandmani poslanika poslaničke grupe SRS i sve naše diskusije predstavljaju, pre svega, principijelan stav srpskih radikala o denacionalizaciji kao nemogućoj misiji. Pored toga, mi pokušavamo već nekoliko dana da vas ubedimo da je zakon o evidentiranju i prijavljivanju oduzete imovine, koji je Vlada Republike Srbije dala na razmatranje ovom parlamentu, jedan potpuno besmislen tekst, nepotreban zakon.
Kada smo došli do člana 9. Predloga zakona, čije brisanje predlaže kolega Vojislav Milajić u ime poslaničke grupe SRS, onda zaista ovde mora da se naglasi koliko je sva ta besmislenost ovog zakona sadržana u ovom članu 9. koji je pravno nemoguć. Ovaj član nikako ne bi mogao da bude sastavni deo ni ovog ni bilo kog zakona. Nemoguće je, valjda nikada viđeno u pravnoj praksi, da jedan zakon prejudicira rešenja u nekom budućem zakonu. Kako može ovaj zakon da diktira šta će da uradi neki budući zakon. Da li će tog zakona uopšte biti? Ako ga bude, kakva će biti zakonska rešenja? Neverovatno je zaista da je ovaj član 9. prošao kroz Odbor za zakonodavstvo, jer smo imali više puta priliku kada je ovaj skupštinski odbor, kada proglasi neki amandman pravno-nemogućim, a dozvolio je da jedan zaista pravno nemoguć član zakona dođe u ovaj parlament. Naravno, posebno je pitanje kako je mogao da dođe i od Vlade i od Vladinog zakonodavnog odbora. Obrazloženje Vlade zašto se odbija ovaj amandman je u najmanju ruku nesuvislo.
Kaže se u prvom stavu da se amandman ne prihvata iz razloga što je upravo cilj donošenja ovog zakona da se učini izvesnim i utvrdi vrednost i obim oduzete imovine, a samim tim i veličina obaveze države po tom osnovu. Koliko puta moramo da vam kažemo, valjda to i sami znate, da se sve ovo zna što je predviđeno u ovom zakonu, da svi ovi podaci postoje, da imamo zemljišne knjige, da imamo katastar nepokretnosti, da imamo opštinske organe uprave, da imamo sudove, i svi ti organi imaju svoje arhive, i svi ovi podaci su poznati i na raspolaganju onome ko bi se usudio da pokuša da vraća nešto što je nekada davno oduzeto.
Više puta sam rekla i ponoviću opet, ni vi to nećete da uradite, vi zamajavate građane Srbije, za razliku od nas srpskih radikala, koji smo uvek jasno iznosili svoj stav i uvek jasno pred biračima govorili da od denacionalizacije nema ništa, da taj posao ne može da se uradi, da nema ni pravnog osnova za tako nešto, i nikada nismo razmišljali o tome da li će ljudi koji očekuju da im se ovo vrati na izborima pokazati svoju izbornu volju na svoj način.
Vi vodite o tome računa, ali na pogrešan način, na nekorektan način. Vi ste građanima Srbije obećavali da ćete im vratiti oduzetu imovinu i sada predlažete da se donese jedan zakon koji ne predstavlja ništa, da se evidentira nešto o čemu evidencija već postoji. Zaista, još uvek ima vremena da Vlada Srbije povuče ovaj zakon.
Pored toga što je ceo zakon besmislen, ovaj član 9. je pravno nemoguć. Neprihvatljivo je, nedozvoljivo je, nikada viđeno nije da jedan zakon prejudicira rešenja iz nekog budućeg zakona. Pitanje je i skupštinske većine u vreme donošenja tog nekog budućeg zakona, pitanje je i neke druge vlade za donošenje ovog zakona ako ga bude bilo, pitanje je političkih stavova neke nove skupštinske većine.
Dakle, još jedanput vas pozivam, u ime poslaničke grupe SRS, obavestite predsednika Vlade da su svi poslanici intimno protiv ovog predloga zakona, a da će srpski radikali javno glasati protiv zakona, i neka se povuče ovaj zakon.
Naravno da jeste šteta, komentarišete za ovom govornicom, jer zaista bi bilo lepo da predstavnik vladajuće koalicije, predstavnik DSS-a, koji kaže da je šteta što mi nećemo glasati za ovaj zakon, da izađe i da kaže jasan stav svoje stranke po pitanju ovog zakona, jer to još nismo čuli. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, amandman kolege Milana Markovića je neprihvatljiv za poslaničku grupu SRS. Ovaj amandman je potvrda svega onoga što mi iz SRS već četiri dana pričamo kada je u pitanju ovaj predlog zakona o prijavljivanju i evidentiranju oduzete imovine.
Ovaj amandman je potvrda da je ova vlada kontinuitet one prethodne Vlade. I jedni i drugi, bez ikakvih ograničenja, raspolagali ste ili raspolažete tom državnom, odnosno društvenom imovinom. S druge strane, pričate prazne priče da imate nameru to da vratite. Ograničavanje koje je kolega Marković predvideo, da imovina u državnoj i društvenoj svojini upisana u registar ne može biti predmet otuđivanja u roku od dve godine od dana stupanja na snagu ovog zakona, zatim da ugovori o zakupu mogu da se zaključe najduže na rok od jedne godine, sa pravnog aspekta potpuno su isti kao i sam član 9. na koji se ovaj amandman odnosi.
Kao što član 9. nema pravnog osnova, nema ustavnog utemeljenja, tako ni amandman na član 9. odnosno predviđeni novi član 9a niti ima pravnog osnova, niti ima ustavnog utemeljenja.
I jedan i drugi, znači i osnovni zakon i ovaj amandman, prejudiciraju rešenje nekog budućeg zakona.
I kako sada gospodin, kolega Marković, zna da će taj novi zakon o vraćanju imovine biti donet za dve godine? Da li tu postoji neki dogovor između sadašnje vladajuće koalicije i izgleda buduće - ne znam, ali ako ne postoji takav dogovor, onda kolega mora da je vidovit.
Zašto misli da će ovaj zakon biti donet za dve godine? Zašto neće biti pre? Zašto neće biti posle? Da li ima veze sa onim rokom o kome sam juče govorila, a vezano za datum do kada treba da se prijavi ta nekad oduzeta imovina. To i dalje sve ostaje nejasno, jer naravno već dva ili tri dana nemamo predstavnika Vlade. Možda bi nam, da je tu, odgovorio na ova zaista nerazjašnjena pitanja.
Amandman nikako ne može da se prihvati. Bar mi iz SRS nećemo glasati za ovaj amandman, jer je nedopustivo da amandmanom poslanik rešava neko buduće pitanje zakona, koji niti je u proceduri, niti imamo njegov nacrt, ni predlog, niti znamo da li će takav zakon ikada biti donet.
Naprotiv, mi znamo da vi niti imate snage, niti imate volje da sa takvim zakonom izađete pred Narodnu skupštinu, jer da ste imali volju da to uradite, onda bismo možda već danas, umesto ovog zakona, raspravljali zaista o zakonu o vraćanju imovine.
Pošto to niste uradili do sada, nećete uraditi ni od sada. Opet ponavljam - ovo je predizborna kampanja poslanika vladajuće koalicije, a očigledno je da se pridružuju poslanici DS-a, a zaista želim da naglasim da su i jedni i drugi bili u prilici, već je peta godina skoro, od kada je ta imovina, da su zaista hteli, mogla i biti vraćena. Naprotiv, evo u ovih gotovo četiri i po ili skoro pet godina rasprodato je sve što je moglo da se proda i zaista nije ostavljena mogućnost, čak i kada bi se htelo, da se jedan takav zakon donese.
Dakle, ovaj amandman je čista demagogija. Još jednom želim da naglasim principijelan stav SRS - mi nismo za donošenje zakona o denacionalizaciji. Nikada nismo bili i nikada nećemo biti. Očigledno je da ni vi niste, ali samo pokušavate da prevarite građane Srbije ovim zakonom, odnosno ovim amandmanom, koji ne znači ništa.
Dame i gospodo, mi već četiri dana govorimo o zakonu o prijavljivanju i evidentiranju oduzete imovine i sada imamo član 10. tog zakona, koji kaže: "Vraćanje oduzete imovine crkvama i verskim zajednicama urediće se posebnim zakonom."
Dakle, govorite o evidentiranju i prijavljivanju imovine i ne spominjete da će biti donet neki zakon koji će vraćati tu evidentiranu i prijavljenu imovinu.
S druge strane kažete - vraćanje oduzete imovine crkvama i verskim zajednicama urediće se posebnim zakonom. Dakle, tu predviđate zakon, a ne predviđate u ovom zakonu evidentiranje i prijavljivanje te crkvene imovine.
Ovo je zaista očigledan dokaz kako je ovo rađeno zbrda-zdola, krajnje nepromišljeno, jednostavno da se dešava nešto da liči onim građanima koji očekuju vraćanje imovine da možda to može i da se desi.
Vlada ne prihvata amandman Milovana Radovanovića koji je tražio da se briše član 10. ovog predloga zakona, i onda kaže Vlada - amandman se ne prihvata zato što je Vlada Republike Srbije obrazovala komisiju za evidenciju imovine crkava i verskih zajednica, koja je već evidentirala, i tako dalje. Ovde su očigledno pomešane babe i žabe.
Kako može Vlada već da radi neki posao za koji nema pravni osnov?
S druge strane, predlažete zakon koji opet nema pravnog osnova, nema ustavnog osnova. Aman ljudi, da li ovde neko vodi računa u ovoj vladi bar o nekim osnovnim pravničkim postulatima? Kako je moguće da se ovako igramo kao da smo nepismeni, da nismo ni prošli pored pravnog fakulteta. Ovo je zaista prosto neverovatno.
Onda, vrhunac toga kako to Vlada može i bez zakona; Vlada ima čak i prijavu oduzete imovine, odnosno Republička direkcija za imovinu Republike Srbije, kao sastavni deo ovog zakona o kojem se tek raspravlja, ima prijavu oduzete imovine. Republička direkcija za imovinu, ako su oni ovo uradili, znači, pravi neki obrazac, nema nikakve zakonske osnove uopšte da radi ovaj posao, pošto su nadležnosti Republičke direkcije regulisane jednim drugim zakonom.
Ovde nigde ne stoji da se menja neka od odredbi toga zakona, što bi bilo logično u prelaznim i završnim odredbama. Ako menjamo nadležnost Republičke direkcije za imovinu, onda bi valjda trebalo da stoji neki član posle ovog člana 10, član 11, koji bi rekao - ovim zakonom prestaje da važi član taj i taj tog zakona ili se menja, zavisi o čemu se radi. Dakle, ni formalne pravničke postavke u ovim predlozima nemate.
Zaista sam iznenađena da je ovakva brljotina mogla da prođe pored Republičkog sekretarijata za zakonodavstvo. Doduše ne znam što sam baš i iznenađena, ako znamo da je sekretar republičkog zakonodavstva perjanica DSS, a do 2000. je bio perjanica JUL-a, tada bio neki stručnjak za pravna pitanja, sada takođe, pa očigledno da mu ovaj posao nešto ne ide ili je ovo urađeno mimo njega.
U svakom slučaju, član 10. ovog zakona trebalo bi da se briše, jer nema veze sa prethodnim članovima ovog zakona, na koje smo mi imali i izneli svoje primedbe, a pogotovo obrazloženje Vlade i ovo inkorporiranje Republičke direkcije za imovinu, bez valjanog pravnog osnova, meni je u najmanju ruku čudno. Želim, po ko zna koji put, da naglasim da je SRS principijelno protiv zakona o denacionalizaciji i naši pokušaji da obrazložimo ove amandmane nisu da bismo mi sada nešto popravili taj zakon da može da se primenjuje, nego upravo da i svoj principijelan stav iznosima.
Ali, s druge strane, da pokažemo koliko je Vlada Republike Srbije neozbiljna, neodgovorna, koliko su nestručni ljudi koji narodnim poslanicima predlažu ovakve zaista nebulozne, teško mi je i da kažem zakonske tekstove, jer ovo i ne liči na zakon.
Dame i gospodo, iznenađena sam da predstavnik Vlade do sada nije povukao ovaj predlog zakona, jer je očigledno da je ovo najveća besmislica do sada predložena Skupštini.
Amandman koji sam podnela u ime poslaničke grupe SRS na član 3 – predlog da se taj član briše – predstavlja pre svega principijelni odnos SRS prema ideji vraćanja oduzete imovine, odnosno prema lažnom obećanju gotovo svih političkih stranaka u Srbiji; naravno, osim SRS. A i kada ne bismo bili protiv toga, opet bi ovaj član 3. bio besmislen, upravo onako kako sam u obrazloženju navela.
Vlada, koja je odbila ovaj amandman, kaže da se amandman ne prihvata iz razloga što se članom 3. ništa ne prejudicira itd, već se u stavu 1. ovog člana navodi da ima pravo da podnese prijavu po ovom predlogu zakona, što ne znači da se time iscrpljuje krug lica koja će imati pravo na povraćaj oduzete imovine ili obeštećenje za oduzetu imovinu po posebnom zakonu.
Ovo je zaista neverovatno. Predviđate nešto zakonom, unapred znate da ne možete sve da obuhvatite zakonom i onda kažete - ovim se ne iscrpljuje krug. Valjda donosite zakon da biste precizno kazali koja su to lica koja mogu da podnesu prijavu radi evidentiranja svoje nekada oduzete imovine.
Pitam vas, šta će se desiti ako u nekom slučaju nije bilo ostavinskog postupka, kako ćete to da utvrđujete, da li će ta lica voditi ostavinski postupak da bi se pokazalo ko je eventualni naslednik? Naravno, to je nemoguće, ali vi niste razmišljali o onome šta sve može u praksi da se desi primenom ovakvog zaista besmislenog zakona, pogotovo besmislenog člana 3. ovog zakona, koji bi svakako trebalo da se briše.
U drugom stavu ovog člana predvideli ste novu nadležnost Direkcije za imovinu, koja takođe ne može na ovaj način da se reguliše. Postoji zakon koji reguliše ovu nadležnost i ne može na ovaj način da se menja nadležnost Direkcije za imovinu.
Vi se pretpostavljam sećate, sama se odlično sećam primene Zakona o vraćanju zemljišta, koji je bio 10 godina na snazi. Mislim da se ne primenjuje negde od 1996. godine. Taj zakon je trebalo da vam posluži kao nauk da u takav posao ozbiljna država ne može i ne sme da se upušta.
Primenom tog zakona o vraćanju zemljišta po PZF-u prvo su se isposvađale porodice budućih eventualnih naslednika; drugo, nasleđivale su ujnine ujne, strinine strine i niko više ne zna ko je koga nasleđivao u primeni tog zakona. Uništili ste poljoprivredne kombinate, pala je vrednost zemlje, zato što su zemlju dobijali oni koji se nikada nisu bavili zemljoradnjom. Posledica tog zakona je i danas ovoliko zaparloženog poljoprivrednog zemljišta po Srbiji. To što se dešavalo sa tim zakonom, to je sudbina i ovog, odnosno nekog budućeg, koji vi nećete nikada ni predložiti Skupštini, iako ih stalno najavljujete.
Jer, recimo, da imamo predmet iz 1991. godine. Juče sam bila u Tutinu, pa su me zamolili ljudi da pročitam njihov primer u prilog našem stavu da ne bi trebalo da se donosi zakon o vraćanju zemlje, gde je porodica Zečević dobila delimično rešenje da im se vrati zemlja te 1991. godine. Da li su dobili zemlju? Nisu.
Vode sudske sporove, plaćaju sudske takse i nikada neće dobiti to što im je nekada oduzeto. Zato što to i nije moguće, a pogotovo što je konkretno u Tutinu 98% podnetih zahteva pozitivno rešeno i onda se nađe tako jedan, dva ili tri zahteva koji ne mogu da se reše i na tome pada ceo zakon.
Zato predlažem da usvojite ovaj amandman, a još bolje, da povučete ovaj predlog zakona, jer ovaj zakon ovakav kako ste ga zamislili ne znači ništa. Uostalom, imate i stav ovih ljudi koji očekuju da im vratite imovinu kao što ste obećali, tu nekad oduzetu. Pa i oni vam kažu da je ovo besmislica i shvatili su da ih lažete.
A lažete ih zato što očekujete uskoro vanredne parlamentarne izbore, pa onda možete da kažete - evo dragi građani, odlučili smo, počeli smo sa evidentiranjem; za početak prijavite svu oduzetu imovinu, platite Dinkiću taksu, napunite mu budžet; a šta će biti sa vašim zahtevima, odnosno od te evidencije, možda će vam dobro doći da postupite kao što je ova bivša Vlada postupila u onom slučaju na Paliluli (o čemu je juče Gordana Pop-Lazić govorila), kada ste na osnovu evidencije stanova oduzeli ponovo ljudima stanove.
Pitam vas kako ćete vraćati i regulisati onu imovinu koju vi od 2000. godine oduzimate, naravno bez pravnog osnova.
Ne znam zaista šta još treba da se kaže vezano za ovaj besmisleni predlog zakona, pa da predstavnik Vlade, (on doduše nije ovde), shvati i da prihvati da je jedino normalno rešenje da se ovaj zakon povuče.
Ovo govorim, pre svega, zbog principijelnog stava SRS da se ne može doneti ni zakon o denacionalizaciji, odnosno da neće moći da se primenjuje. Naravno, ako to bude na dnevnom redu, a neće, onda ćemo više da govorimo o tome.
Govorim iz razloga što i vi koji ste obećavali da ćete vratiti nekada oduzetu imovinu, naravno – nećete. Ovim zakonom ste predvideli nešto što niti može da se primeni, niti ovako kako je napisano u članu 5. predstavlja pravnu normu, jer ste rekli da, govorite o drugim dokazima, o drugim aktima; pa valjda znate, ili je trebalo da zna Vlada, koji akti mogu da budu dokaz o bivšem vlasništvu.
Ne možete da kažete "i drugi", jer zaista, možda ste pod tim "drugi" predvideli i izjavu dva svedoka. Kažete da uz prijavu treba da se podnese kopija akta o oduzimanju imovine ili drugi materijalni dokaz iz koga se vide podaci o oduzetoj imovini, o osnovu oduzimanja.
Trebalo je da kažete građanima, koji prikupljaju ovu dokumentaciju, da overe kopije po opštinama koštaju od 300 do 700 dinara, da će morati to da plate.
Onda kažete: "dokaz o svojstvu podnosioca prijave, ukoliko nije raniji vlasnik, rešenje o nasleđivanju, odnosno drugi dokaz o pravnom sledbeništvu sa ranijim vlasnikom ili dokaz o smrti lica čija je imovina oduzeta i dokaz o srodstvu sa tim licem".
Sa jedne strane govorite o rešenju o nasleđivanju, a sa druge strane govorite samo o utvrđivanju činjenice smrti lica kome je ta imovina oduzeta. Morate da se opredelite za jedno ili drugo. Jedno logično pitanje se postavlja, koliko je živih bivših vlasnika ove oduzete imovine o ostavinskom postupku govorile su kolege Krasić i Tomislav Nikolić.
Nadam se da ste zaista shvatili da je sve ovo besmisleno, jer jednostavno ta imovina nije mogla biti predmet ostavinskog postupka, zato što u vreme ostavinskog postupka nije bila vlasništvo tog lica čija je nekada bila, već u društvenoj svojini ili, ne znam, svojini sa pravom korišćenja nekog preduzeća i tako dalje.
Opet ću da nastavim ono što sam govorila o amandmanu na član 3. i o Zakonu o vraćanju zemljišta, radi poređenja – kakve su se sve situacije dešavale u vreme primene tog zakona; i opet ponavljam, ni do dana današnjeg popriličan broj tih predmeta nije završen i ne vidi se da li će i kada biti uopšte završen.
Pročitaću ponovo samo deo rešenja, gde je delimičnim rešenjem utvrđeno da su Zečević Vukajle, Vukosav, Milosava, Leposava, Stojanka, Vukosava i, po ranije preminuloj sestri Inosavi, Veljović Radoslav – vlasnici nepokretnosti označenih nekim brojevima i, sada zamislite, u katastarskoj opštini Južni Kočarnik, u opštini Tutin, utvrđeno je da su oni bili vlasnici, ali ne može da im se vrati zemljište zato što su te parcele u međuvremenu promenile katastarske brojeve. Dakle, to su neke situacije koje se dešavaju kada se pokušava primena neprimenjivog zakona. To je bio ekstrazakon u odnosu na ovaj koji nam danas, odnosno ovih dana Vlada predlaže.
Još jedanput vas pozivam, budimo ozbiljni poslanici i poručite Vladi da se uozbilji i da zaista predlaže Narodnoj skupštini neke predloge zakona koji su u interesu svih građana Srbije, zbog kojih, uostalom, postojimo i mi, a valjda i Vlada.
I povucite ovaj predlog, besmislen je i neprimenjiv. Nemojte da stavljate omču oko vrata budućoj vladi, da građani koji očekuju da ovo možda nešto znači i od te buduće vlade traže da primenjuju nešto što se primeniti ne može.