Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Marko Milenković

Govori

Dame i gospodo narodni poslanici, smisao podnetog amandmana je smanjenje obima sredstava predsedniku Republike i predsedniku Vlade u ekonomskim klasifikacijama koje podrazumevaju usluge po ugovoru i to za 10,5 miliona dinara, s predlogom da se ovaj iznos preusmeri za subvencije privatnim preduzećima, a u cilju ekonomskog oporavka naše države.
Vlada je odbila ovaj amandman a nama se po prirodi stvari nameće logičko pitanje – šta u stvari predstavljaju te usluge po ugovoru kao ekonomska klasifikacija koja postoji u svim ministarstvima, ali i u drugim korisnicima budžeta. To je na poražavajući način za Vladu Srbije pokazao Izveštaj DRI i to samo kroz kontrolu jedne trećine budžeta – niz nepravilnosti, kršenje zakona, bahatost, rasipništvo, neodgovornost i nebriga za državu i građane Srbije.
Epilog svega toga je poražavajući za sve nas kao društvo u kojem živimo – povlačenje iz skupštinske procedure predloga završnog računa za 2008. godinu, blaga kritika raspusnih ministara, duhovita pretnja kaznom od strane predsednika Republike Srbije i borba istih tih ministara za narodni novac u budžetu za 2010. godinu.
Šta se sve dešavalo u potrošnji preostale dve trećine budžeta koja nije kontrolisana, možemo samo sa zebnjom da se pitamo, ali, Vlada je izvršila tzv. tehničke korekcije, tu je nešto ispeglala, nešto prikrila i sada misle da je naoko sve u redu. Šta se dalje sve dešavalo niz godina unazad, kada smo ostali uskraćeni za završne račune, sada možemo samo da nagađamo, ali, budite sigurni u to da ćemo kad-tad doći u posed tih podataka, jer građani Srbije žele da čuju sve. Žele da znaju istinu. Njima je dosta laži, njima je dosta neispunjenih izbornih obećanja i zbog toga u Srbiju dolazi Vojislav Šešelj.
Vlada je odbila ovaj amandman zato što bi se njegovim usvajanjem navodno onemogućio rad predsednika Vlade i predsednika Republike, iako im za te usluge po ugovoru ostaje još 18 miliona dinara. Time je Vlada pokazala da ne želi da spreči nekontrolisano odlivanje budžetskog novca građana na osnovu raznoraznih ugovora, i to počev od kabineta premijera, predsednika Republike, preko ministarskih kabineta do raznih štetočinskih služba, kancelarija, komisija, fondova i agencija.
Dame i gospodo narodni poslanici, na sednici skupštinskog Odbora izdvojio sam mišljenje o Predlogu zakona o popisu stanovništva, domaćinstava i stanova 2011. godine, pre svega, zbog ogromnog, prevelikog iznosa finansijskih sredstava potrebnih za sprovođenje ovog zakona od 2.699.125.000 dinara.
Građani Srbije, kakva je ova vlada koja u jučerašnjem danu ostavlja bez posla 10 hiljada ljudi, pravdajući to uštedom i racionalizacijom sredstava, a već sledećeg dana besmisleno, bezrazložno troši 2.700.000.000 dinara, ili dva miliona evra?
Svako ko je iole uključen u rad lokalne samouprave zna da popis stanovništva može da se uradi bez ikakvih dodatnih sredstava iz budžeta i da se sve to može rešiti kroz rad lokalne administracije, a da se, složićete se sa mnom, dragocenih 29 miliona evra uloži u pokretanje privrede, stvaranje zdravih uslova za razvoj poljoprivrede i stočarstva, izgradnju infrastrukture i, zajedno s tim, za upošljavanje građevinske i sve druge operative, ali je očigledno da to ovoj vladi nije cilj.
U traženju razloga za ovako rasipničko ponašanje, moramo poći od 29 miliona evra, termina za popis, od 1. do 15. aprila 2011. godine, a popis poljoprivrede od 1. do 15. novembra 2011. godine, uz dodatnih 16 miliona evra rashoda, i doći do jedinog zaključka do kojeg možemo doći, a to je da se radi o običnoj pljački poreskih obveznika, koji neće da jedu te statističke podatke, već jedino hoće da rade i žive od svog rada, da izdržavaju svoje porodice.
Da li se, možda, radi o nekoj pripremi narednih izbora i kupovine glasova, jer ova vlada vrlo dobro zna da niti je šta uradila za svoj narod, niti će nešto uraditi u budućnosti, pa ne bi iznenadilo da se iza ovog naizgled besmislenog trošenja novca građana Srbije krije ovakva podlost.
Što se tiče Predlog zakona o popisu poljoprivrede 2011. godine, on je samo jedan u nizu zakona posle čijeg usvajanja i realizacije našim građanima neće biti bolje. Osim što će poreske obveznike koštati 16 miliona evra, koje bi naša država mogla uložiti u razvoj poljoprivrede, on će nas, kao javnost, suočiti s poražavajućim podacima o propasti poljoprivredne proizvodnje, jer poljoprivredni proizvođači su toliko prevareni od ove vlasti, morali su da smanje i stočni fond i poljoprivrednu proizvodnju na minimum.
Popis poljoprivrede treba uraditi što jeftinije i brže, na jednom sveobuhvatnom formularu – listiću, a na drugom formularu, isti taj popisivač, u isto vreme, može uraditi i popis stanovništva, domaćinstava i stanova; taj popisivač treba da bude radnik lokalne administracije koji će, uz skromna sredstva, kvalitetno obaviti posao, a država uštedeti 45 miliona evra.
To je ključ za rešenje ovih popisa, a nikako ne besmisleno trošenje novca dok država ide u sunovrat i nova zaduženja, koje vlast medijski prikazuje kao velik uspeh.
Na sednici skupštinskog Odbora izdvojio sam mišljenje i o Predlogu zakona o zvaničnoj statistici, kao i potrebi prikupljanja statističkih i drugih podataka od opšteg interesa. Apsolutno se slažem da je ovo jedan od važnih i potrebnih zakona za svaku ozbiljnu i organizovanu državu.
Sad se tu postavlja ozbiljno pitanje – koliko mi to jesmo, ako iz Ministarstva spoljnih poslova, Direkcije za Afriku i Bliski Istok, nama članovima Grupe prijateljstva s Izraelom, bez obzira na to što niko od nas ne zna kako je tamo dospeo, ja sam tražio Rusiju, Belorusiju, Indiju, Kinu, a neko mnogo pametan iz vladajuće većine je to određivao, stiže zvanični podsetnik o državi Izrael, u kome se vidi izraelski stav o nepriznavanju nezavisnosti Kosova.
Dame i gospodo narodni poslanici,  poznat vam je stav SRS o štetnosti Predloga zakona o civilnoj službi. Sistemsko slabljenje odbrambene moći Srbije i rastakanje Vojske, počelo je po nekom automatizmu i kontinuitetu, prevremenim penzionisanjem i demobilizacijom najsposobnijih rukovodećih kadrova, nastavljeno je rasformiranjem operativnih sastava, uništavanjem ispravne borbene tehnike i dovođenjem Vojske na ivicu siromaštva, ali i dovođenjem nestručnih ljudi na rukovodeća mesta u Ministarstvo odbrane i Generalštab Vojske Srbije.
Naravno, da ti ljudi treba da imaju samo jednu kvalifikaciju, a to je da slepo sprovode politiku diktiranu iz svetskih centara moći, pre svega, SAD i NATO pakta.
Na zahtev svojih prijatelja iz Amerike, još je Boris Tadić svojevremeno uništio 1.200 sistema „Strele-m“, tako da danas naša vojska na helikoptere, nisko leteće avione, špijunske i druge letelice, može da dejstvuje samo osnovnim pešadijskim naoružanjem, kao što je bilo u Prvom svetskom ratu.
Danas su sistemi za dejstva na srednjim visinama „Neva kub'' i ''Dvina“, isti oni sistemi kojima su oboreni zločinački i agresorski NATO avioni, zbog nedostataka rezervnih delova skoro van upotrebe. Time, naravno, rasprodaja naše vojske nije završena. Onima koji su ubijali naše civile, uništavali stambene objekte, bolnice, porodilišta, mostove, danas naša vlast u bescenje rasprodaje mudrost i borbenu sposobnost našeg naroda maksimalnu disciplinu i druge borbene aktivnosti, kao jedinstveni produkt našeg znanja za pariranje najsavremenijim borbenim sredstvima zapada.
Na kraju, naravno da ovaj amandman treba usvojiti i naravno, dame i gospodo narodni poslanici, štetan je Predlog zakona o civilnoj službi.
Dame i gospodo narodni poslanici, amandmanom koji sam podneo na član 13. Predloga zakona predlažem dodavanje dva člana Nacionalnom prosvetnom savetu i to iz reda institutskih naučnih radnika: jednog člana iz oblasti prirodnih, a drugog iz oblasti društvenih nauka.
Zbog čega? Zato što institutski naučni radnici ne smeju biti zapostavljeni, jer intenzivno učestvuju u procesu nastave, bilo kao predavači, pisci udžbenika i drugih pedagoških pomagala.
Mislim da obrazloženje Vlade za neprihvatanje amandmana nije u redu, jer je Nacionalni prosvetni savet onakav kakvog ste ga vi zamislili, sa 43 člana sam po sebi već glomazno telo, u kome će rad biti otežan, a u nekim situacijama i onemogućen, jer članovi Saveta ništa neće moći da urade, sem davanja preporuka, dok se gospoda iz Vlade ne slože koliko im to politički ili lično odgovara u datom trenutku.
S druge strane, prethodnih godina, bili smo svedoci osnivanja velikog broja raznoraznih agencija, saveta, komisija, pravljenja raznih akcionih planova, strategija, deklaracija, koje su često dobijale prefiks nacionalne, a ništa od svega toga nije bilo nacionalno, niti su sva ta tela bilo šta rešila, osim što se sastančilo, štampane su stranice i stranice teksta, bez ikakvih rezultata.
Čak među građanima Srbije postoji ustaljeno mišljenje da vlastodršci u Srbiji uvek kada ne žele da neki problem bude rešen, posegnu za osnivanjem saveta, komisija i sličnih tela.
Dame i gospodo narodni poslanici, ovaj amandman odnosi se na član 16. Predloga zakona koji reguliše nadležnost Saveta za stručno obrazovanje i obrazovanje odraslih.
Amandmanom predlažem da ovaj savet, pre nego što utvrdi posebne standarde postignuća za srednje stručno obrazovanje i zatraži od ministra mišljenje, prethodno pribavi mišljenje predstavnika zajednica srednjih stručnih škola. Mislim da je svima jasno konsultovati one koji neposredno učestvuju u procesu izvođenja nastave, jer oni najbolje znaju na kakve probleme sve mogu naići u primeni onog što im nalažu propisi.
Interesantno je obrazloženje koje navodi Vlada za neprihvatanje ovog amandmana, gde navodite da amandman nije u skladu sa koncepcijom Predloga zakona. Dalje kažete, ukoliko bi se prihvatio predloženi amandman moglo bi se dogoditi da predstavnici zajednica srednjih stručnih škola predlažu rešenja koja su u njihovom interesu, a ne u interesu struke.
Zar interes struke i predstavnika stručnih škola nije isti? Zar je moguće da neko u Vladi misli da je kvalitativni interes Saveta za standarde postignuća veći ili jači od interesa predstavnika struke.
Ako pođemo od ovog vašeg obrazloženja, pitamo se zar nije moguće po istom sistemu da predstavnici Saveta ili predstavnik Vlade, u ovom slučaju nadležni ministar, mogu imati rešenja u svom interesu.
Znate kako, i ova vlast, kao i sve vlasti DS od 2000. godine, ubedila nas je da je u Srbiji danas apsolutno sve moguće, u pravom redu da se vlast ne vrši u korist građana države, već se vrši u korist uskog lobija uvozničko-izvozničkog i, naravno, privrednih monopolista.
Dame i gospodo narodni poslanici, ispred SRS podneo sam amandman na član 20. Predloga zakona sa namerom da preciznije regulišem materiju u sferi Centra za stručno obrazovanje i obrazovanje odraslih odnosno Zavoda za unapređivanje obrazovanja i vaspitanje. Amandman se odnosi na stručne poslove ovog zavoda u delu davanja stručne ocene udžbenika stručnog obrazovanja odraslih u postupku odobravanja i predlaže da se pre davanja ocene prethodno pribavi mišljenje predstavnika zajednica srednjih stručnih škola. Jer, ko će bolje znati kakvi sve problemi mogu nastupiti u primeni propisa nego oni koji neposredno učestvuju u izvođenju nastave.
Ako pribavite mišljenje nekoliko različitih predstavnika stručnih škola, dobićete pravu sliku udžbenika u proceduri. Naravno da Vladi ne treba mišljenje zajednice srednjih stručnih škola, jer Vlada Republike Srbije raspolaže stručnjacima, ekspertima neverovatnih mogućnosti i neslućenih sposobnosti, od onih koji nakon nekoliko neprospavanih noći na tetkinom kauču postaju milioneri, do onih koji od izbora do izbora varaju naše građane, jedanput besplatnim akcijama, mnogo puta novim radnim mestima, i u Kragujevcu, i u Beogradu, i u Nišu i gde god to stignu. Pitam se kako to da svi ovde znate da mislim na ministre Đelića i Dinkića, ali i na neke druge ministre DS. Na kraju, ne stoji obrazloženje vlade da se amandman ne prihvata, jer se odnosi na proceduru, a ne na poslove, jer amandman u stvari, regulišući proceduru, bliže pojašnjava poslove i njihov redosled koji u stvari proističe iz procedure.
Dame i gospodo narodni poslanici, novi predlog zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja, osim obavljanja stručno-pedagoškog nadzora, podrške razvojnom planiranju i osiguranju kvaliteta rada, predviđa jednako pravo i dostupnost obrazovanja i vaspitanja bez diskriminacije. Nažalost, nizak životni standard u Srbiji to ne dozvoljava.
Dalje, osim demokratski uređenih ustanova, kako vi to kažete u Predlogu zakona, ne znam ni jednu koja to nije, ali to sada nema veze, govorite o razvijanju motivacije za učenje, a svi znamo da je to moguće jedino obezbeđivanjem posla u budućnosti po završetku školovanja.
Ova Vlada ne samo da ne jača privredu i ne otvara nova radna mesta, već preti ljudima ostajanjem bez posla.
U tom smeru ide i predlog ovog zakona, koji novim sistemom finansiranja obrazovanja po učeniku preti da ostavi bez posla od 15.000 do 20.000 prosvetnih radnika.
Šta se sad dešava? Umesto da novi zakon i njegove ciljeve prati povećanje plate prosvetnih radnika, zakon dovodi do straha od tehnološkog viška.
Da je sa zakonom došlo i povećanje plate, onda bi ovaj zakon dobio pravi smisao, onda bi i ministar, i Ministarstvo i Vlada kao ozbiljne institucije pokazali želju za popravkom statusa prosvetnih radnika i za ostvarenjem ciljeva obrazovanja i vaspitanja.
Naravno, možda će neko reći da u uslovima finansijske krize to nije moguće, ali to je i te kako moguće ako uzmemo u obzir besmislena primanja na hiljade i hiljade savetnika, pomoćnika širom Srbije, počev od Vlade, lokalnih samouprava, javnih preduzeća i skupocene crne automobile u kojima se voze.
Dame i gospodo narodni poslanici, Predlog zakona o kulturi zaslužuje svakako mnogo više pažnje od one koju mu je posvetila skupštinska većina, u najmanju ruku zasluživao je posebnu tačku dnevnog reda.
Ovako, prošao je u vidu pratećeg zakona jednom nakaradnom, nedemokratskom i negrađanskom predlogu zakona o javnom informisanju. Ni Aleksandar Vučić 1998. godine nije napisao zakon koji u ovolikoj meri ugrožava slobodu mišljenja i govora i nezavisnost medija, a usko je povezan sa kulturom. To je paradoksalno, jer kulturi i organizovanoj državi u ovim tipovima zakona tragova nema.
Amandman koji sam podneo na član 58. Predloga zakona o kulturi odnosi se na naslov, koji ovakav kako ga je Vlada predložila, ne samo da je nejasan, već i kontradiktoran sa spornim pojmom "samostalnih saradnika u kulturi", bez logičkog utemeljenja u praksi, te sam predložio novi pojam "samostalnog izvođača kulturnih programa i umetničkog saradnika".
Potrebno je radi regulisanja zakonskih prava preko 8.000 izvođača narodne i zabavne muzike, pop i rok, kao i džez muzike, i artističkih programa i drugih izvođača kulturnih programa prihvatiti preciznije regulisanje prava i obaveza izvođača kulturnih programa u muzičkim i scenskim delatnostima.
Navedeni izvođači koji samostalno obavljaju delatnost socijalno su osigurani i iz svojih honorara redovno izmiruju doprinose za socijalno osiguranje, kao i odgovarajuće poreze, gde im treba preciznije omogućiti prihvatanjem ovog amandmana ostvarivanje višedecenijskog kontinuiteta zakonskih prava i obaveza (Predsednik: Vreme.) završavam... po osnovu njihovog izvođenja kulturnih programa, a kako se ne bi morali menjati zakonski propisi iz penzijskog i zdravstvenog osiguranja.
Dame i gospodo narodni poslanici, podneo sam amandman da se u članu 40. stav 2. menja i glasi: „Službenu legitimaciju izdaje gradonačelnik, odnosno predsednik opštine, kada komunalni policajac stekne pravo da samostalno obavlja svoje poslove. U slučaju prestanka radnog odnosa u komunalnoj policiji komunalni policajac dužan je da preda službenu legitimaciju gradonačelniku, odnosno predsedniku opštine.“
Ovaj amandman nastao je kao logičan sled prethodno podnetih amandmana poslanika SRS, a sa namerom da na precizniji, svrsishodniji način reguliše materiju i u skladu sa tim omogući postojanje komunalne policije ne samo u gradovima, već i u opštinama. Na taj način bismo izbegli uskraćivanje prava opštinama da imaju svoju komunalnu policiju i istovremeno bismo izbegli diskriminaciju građana koji žive u tim opštinama, jer oni moraju da imaju ista prava i u toj sferi, a ne da ostanu uskraćeni za ta prava, kako vi predviđate vašim neustavnim predlogom zakona.
U obrazloženju za neprihvatanje amandmana Vlada se poziva na razloge navedene u obrazloženju uz amandman na član 1. Kada malo bolje pogledamo, ogromnu većinu amandmana poslanika SRS ste odbili, što očigledno govori o nameri Vlade da ne prihvati ovaj zakon u parlamentarnom dijalogu poslanika opozicije i vlasti, a u cilju pronalaženja najboljih rešenja za naše građane.
Tu postoji još jedna opasnija stvar od ove, koja nameće osnovno pitanje da li je nama kao državi i građanima neophodno usvajanje zakona o komunalnoj policiji, osnivanje agencije za borbu protiv korupcije da bismo uveli red u državi, institucijama i društvu ili je za to samo neophodna istinska želja i potreba Vlade za rešavanjem nagomilanih problema građana, koja...
(Predsednik: Vreme.)
... evidentno ne postoji. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, podneo sam amandman da se u članu 4. stav 1. menja i glasi: "Građani su jednaki i uživaju jednaku zaštitu pred sudovima i drugim nadležnim organima, bez obzira na lična svojstva".
A ne kao što je to Vlada predložila da su svi jednaki, jer ovaj član zakona u stvari direktno proističe iz člana 21. Ustava Republike Srbije, da su pred Ustavom i zakonom svi građani jednaki i da je zabranjena svaka diskriminacija po svim osnovama.
Broj podnetih amandmana SRS od 436 jasno svedoči o tome kakav je naš stav o ovakvom predlogu zakona. Kada je reč o jednakim pravima naših građana, nadležni državni organi hitno treba da spreče diskriminaciju građana Donje Stražave kod Prokuplja, gde je izvesni privatnik Boban Radovanović, kao podizvođač radova, doveo 30 batinaša, ne bi li silom počeli izgradnju regionalne deponije, iako je ta utrina Donje Stražave tek kilometar i po udaljena od Prokuplja, a blizu gradskog doma zdravlja, blizu prvih seoskih kuća i bunara sa vodom. Osim toga, i vetrovi koji duvaju idu iz smera Donje Stražave prema Prokuplju, što je pogubna činjenica po ceo grad.
Narodu, koji je zajedno sa svojom decom izašao u znak protesta, isti ti batinaši su pretili, vadili noževe u prisustvu policije, ali radovi na izgradnji deponije, kojoj ovde svakako nije mesto, uprkos tome nisu otpočeli.
Međutim, sutradan je deo batinaša koji su prespavali u sportskoj hali "Zoran Đinđić" u Prokuplju, što svedoči o umešanosti gradske lokalne vlasti u ceo slučaj, upali na auto-otpad koji...
Dame i gospodo narodni poslanici, ovaj amandman je u stvari logičan sled prethodnih amandmana, podnetih u želji da se ojača ustavna odredba iz člana 21. Ustava Republike Srbije o zabrani diskriminacije, a tekst zakona više prilagodi logičnijoj pravnoj terminologiji.
Prihvatanjem ovog amandmana preciznije bi se definisali oblici diskriminacije. Kada je u pitanju diskriminacija građana Donje Stražave kod Prokuplja, batinaši dovedeni od strane podizvođača radova su upali na Autootpad, koji drži jedan od građana Donje Stražave, Nebojša Ivanović, rekli mu da će ga ubiti jer sprečava izgradnju deponije, da će mu izvaditi mozak, prosuti lobanju, kao što se to radilo u Jasenovcu.
Dok je jedan od njih držao uperen pištolj, drugi ga je ubo šrafcigerom nekoliko puta u nogu, a zatim su ga tukli čime god su stigli, pretili da će mu baciti bombu i ubiti porodicu.
Evo, možete svi, dame i gospodo narodni poslanici, da vidite kako izgleda Nebojša Ivanović i da sami prosudite, da li je to diskriminacija od strane lokalne vlasti i njenih izvođača radova. (Poslanik pokazuje sliku iz novina.)
Prokupačko Opštinsko veće je navodno reagovalo, donelo odluku da se traži nova lokacija za izgradnju regionalne deponije, istovremeno oformivši komisiju, koju su posle sprečavali u radu.
Sada, bez obzira na odluku Opštinskog veća, lokalna vlast i izvođači radova ne odustaju od izgradnje deponije, jer je ukupna vrednost njene izgradnje negde oko 10 miliona evra, pa shodno tome, vidite da je reč o većinskoj demokratiji i o tome kako je zabranjena diskriminacija.
Dame i gospodo narodni poslanici, podneo sam amandman da se u članu 8, koji definiše načelo jednakih prava i obaveza, reči "grupi lica" brišu jer su suvišne, ako imamo u vidu da je već sve dovoljno definisano kroz uskraćivanje prava i sloboda jednom licu, pa nam je zato množina u tekstu zakona nepotrebna jer se nužno podrazumeva.
S tim u vezi, zamislite situaciju u Kuršumliji, gde se vlasnik privatne firme sa 12 radnika, Radivoje Deljanin, bavi proizvodnjom poljomehanizacije za izvoz, i šireći proizvodnju traži saglasnost od Elektrodistribucije da novosagrađenu halu priključi na mrežu. Iako redovno isplaćuje poreze, plate, samodoprinose, uspešno posluje, samovoljom nekog osionog direktora Žarka Mandića, Deljanin dobija negativni odgovor, uz obrazloženje da nema dovoljno struje.
Posao sa inostranstvom je naravno izgubljen, nadležni i opštinska vlast ne reaguju, iako se diskriminacija vrši samo zbog toga što Deljanin nema pravog prijatelja, koji bi posredovao sa tim nesrećnim Mandićem, koji je u proteklom periodu i građane Žitorađe hteo da ostavi bez vode.
Na stranu to što u Kuršumliji fabrike ne rade i što bi država morala učiniti gotovo sve da obezbedi razvoj malih preduzeća, koja mogu biti glavni faktor u razvoju posrnule privrede.
U traganju za razlozima donošenja ovog zakona, svi mi bi trebalo da razumemo želju Vlade Republike Srbije za stabilizaciju i pridruživanje EU, pa makar to bilo i jednostrano, ali ne možemo uzimati njihove zakone, prevoditi ih doslovno ili nekad neadekvatno i stavljati ih u tekst predloga zakona. Hvala lepo.
Dame i gospodo narodni poslanici, podneti amandman odnosi se na brisanje člana 74. vašeg predloga zakona, jer je ova materija izvršenja domaće krivične presude i podnošenja zahteva nadležnih organa za pritvaranje preko Interpola već regulisana Zakonikom o krivičnom postupku i drugim odredbama ratifikovanih i potvrđenih međunarodnih i bilateralnih ugovora koji su postali deo našeg pravnog sistema.
Politički pritisci od strane vaših zapadnih mentora ne mogu biti opravdani razlog za puko prepisivanje i usvajanje zakona, koji su, uzgred, mnogo puta i neprimenjivi u našem državno-pravnom mehanizmu, posebno u delu haških procesa, s katastrofalnim rezultatima i posledicama vaše dosadašnje saradnje s Haškim tribunalom. Dokaz za ovo je neverovatno veliki broj procesuiranih Srba u Tribunalu, kojima se izriču neprimereno velike kazne u odnosu na druge narode, čime se istorija falsifikuje, a Tribunal u svetskim intelektualnim krugovima definiše kao izrazito antisrpski sud.
Kao prilog tome, stoji 912 godina kazne za pripadnike srpske nacionalnosti, a setimo se i protivustavnog i protivpravnog izručenja, a onda i ubistva bivšeg predsednika Srbije i SRJ Slobodana Miloševića. Svedoci smo ovih dana i sramnih presuda srpskom policijskom i vojnom vrhu, ukupno 96 godina, bespravnog obustavljanja, bez limita, procesa protiv najvećeg srpskog junaka modernog doba, dr Vojislava Šešelja, a usled njegove savršene odbrane i raskrinkavanja svedoka Tužilaštva, a, na drugoj strani, oslobađajuće presude za kriminalce tipa Nasera Orića i Ramuša Haradinaja.
Dame i gospodo narodni poslanici, amandman koji sam podneo na Predlog zakona o matičnim knjigama odnosi se na izmenu člana 35. stav 1, koji definiše čuvanje drugog primerka matičnih knjiga. Amandmanom se predlaže da se drugi primerak matičnih knjiga čuva u Ministarstvu, a ne, kako je predviđeno u Predlogu zakona, i izvan sedišta Ministarstva, jer je opštepoznat stav SRS-a da svaku evidenciju treba čuvati na službenom mestu, a ne na nekom nedefinisanom, jer to onda ostavlja prostor za razne zloupotrebe.
Iz prakse vrlo dobro znamo da sve ono što zakonom nije precizno i jasno regulisano, ostavlja prostor za razne manipulacije. Ubedio bih poslanike vladajuće većine da glasaju za ovaj amandman, ali Poslovnik, s obrazlaganjem amandmana u roku od dva minuta, to ne dozvoljava, jer nije donet u duhu negovanja demokratije i svojevrsnog dijaloga vlasti i opozicije, u cilju iznalaženja najboljih zakonskih rešenja za naše građane, već uskraćuje vreme za govor opozicije, da vas ne bismo opominjali, kontrolisali i terali da budete bolji i odgovorniji.
Postavlja se pitanje motiva za donošenje ovog zakona. Da li je on nastao iz potrebe, da bi se uredila materija, ili zbog žurbe u Evropu, stavljanja na belu šengen listu, pa su, u želji da se posao uradi što pre, nastale određene nedorečenosti, koje može da ispravi prihvatanje svih amandmana SRS-a.
Na kraju, izvinjavam se građanima Srbije što zbog diskriminatornog Poslovnika nisam imao dovoljno vremena da objasnim predloženi amandman. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, podneti amandman odnosi se na brisanje člana 24. Predloga zakona, jer je ova materija izručenja okrivljenog ili osuđenog lica stranoj državi regulisana Zakonikom o krivičnom postupku i drugim odredbama ratifikovanih i potvrđenih međunarodnih i bilateralnih sporazuma koji su postali deo pravnog sistema naše države.
Razumem da aktuelna vlast ispunjava sve zahteve svojih zapadnih mentora, koji ne poznaju naš pravni sistem i ne znaju da je logičnije bilo izmeniti ZKP u jednom delu, ali ne znam kako ta ista vlast gubi dragoceno vreme na svom putu ka EU, istovremeno ne rešavajući osnovne životne probleme naših građana, posebno u trećoj opštini po prostranstvu u Srbiji, Kuršumliji.
Zbog katastrofalne privatizacije ''Žubora'' u Kuršumlijskoj Banji, ''Metalca'', Modne konfekcije "7. jul" i danas posebno aktuelnog Šumsko-industrijskog kombinata "Kopaonik", kuršumlijska privreda je potpuno uništena. Ovih dana, radnici "Kopaonika" izbacili su iz fabrike vlasnika Ristić Slavišu, koji nije ispunjavao ugovorne obaveze, nije plaćao poreze, doprinose; po ugovoru je mogao da proda samo 5% vlasništva, a rasprodao je gotovo sve. Samoj agenciji za privatizaciji prijavio je gubitak od 14,5 miliona evra, iako je realno stanje oko 20 miliona.
U konzorcijumu od 17 članova, 15 članova je iz DS-a. Radnici "Kopaonika" su se, tražeći pomoć, obratili predsedniku Narodne skupštine, predsedniku države, predsedniku Vlade, Agenciji za privatizaciju, koja danas odlučuje o poništenju privatizacije...
(Predsednik: Vreme.)
Najmanje što se moglo učiniti za ove ugrožene ljude, jeste da se danas poništi ugovor o privatizaciji, ali te informacije još uvek nemamo.
(Predsednik: Da li želite da nastavite u okviru vremena koje je na raspolaganju vašoj stranci?)
Ne, samo ću pozvati nekoga iz vladajuće strukture da nam da informaciju da li je Agencija za privatizaciju poništila ugovor o privatizaciji ''Kopaonika'' u Kuršumliji.

Whoops, looks like something went wrong.