Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Marko Milenković

Govori

Dame i gospodo narodni poslanici, uvaženo predsedništvo, javljam se po čl. Poslovnika 225. i 226. i tražim obaveštenje od predsednika Parlamenta i ministra za državnu upravu ''protiv'' lokalne samouprave - kada će biti raspisani izbori za gradonačelnika Beograda? Čuli smo od predsednika Republike Borisa Tadića da će poštovati Ustavni zakon, te će se raspisati izbori za predsednika Republike. Nije bio baš sasvim jasan kada će biti raspisani lokalni izbori, a zaboravio je na izbore za gradonačelnika Beograda.
Da li je to i on postao neobavešten? Ovim putem ga mi, srpski radikali, obaveštavamo da je problem ovde u Beogradu, ali je problem i u celoj Srbiji, jer narod sve teže živi, niz proizvoda široke potrošnje, mleko, meso, hrana uopšte, skuplje je nego u zemljama EU, skuplje nego u Nemačkoj ili Švajcarskoj, a odnarođena vlast i dalje radi suprotno svim ustavnim i zakonskim normama.
U roku od 15 dana, predsednik Skupštine morao je da raspiše izbore za gradonačelnika Beograda. Na taj način bi zaustavio nelegalne odluke Skupštine grada, jer ne može interesni dogovor tri stranke, DS-a, DSS-a i G ''šest posto'' plus da bude jači od interesa građana, jači od poštovanja svih zakona u Srbiji.
Ovaj izlazak iz sale njihovih poslanika samo potvrđuje bacanje pod noge principa vladavine prava, unapređenja demokratskih normi civilizovanih društava, a predsedavanje Skupštinom gospođice Nataše Jovanović, onda kada je to najteže, samo najavljuje preuzimanje odgovornosti srpskih radikala, najavljuje pobedu Aleksandra Vučića za gradonačelnika Beograda i Tomislava Nikolića za predsednika Srbije, ali i ono jedino bitno srpskim radikalima – bolji život za sve građane u Srbiji.
Podsetiću vas šta je bilo pre samo par meseci. Hvalili su se pripadnici vladajuće koalicije, navodno, svojim kvalitetnim kadrovima iz vrha dosovskog legla, pozivali su na crtu, a sada, kada su videli da niko od njihovih nije ni do kolena Aleksandru Vučiću, svi su se razbežali i prvi put od 5. oktobra 2000. godine učinili su pravu stvar, učinili su jedinu ispravnu stvar, otišli su iz skupštinske sale.
Dame i gospodo narodni poslanici, Predlog zakona o potvrđivanju Okvirnog ugovora o zajmu zaključenog između Republike Srbije i Banke za razvoj Saveta Evrope, u najmanju ruku je štetan po našu državu i građane zbog krajnje nepovoljnih uslova otplate deset miliona evra. Ponavljam, deset miliona evra.
Predlog koji je danas pred nama krajnje je nedefinisan kada je u pitanju iznos tranše, kamatna stopa, datum isplate i rok vraćanja koji će se utvrđivati naknadno putem faksa. Ima li ijednog poslanika među vama koji će uzeti kredit pod ovakvim uslovima?
Ima li ijednog građanina Srbije koji će se ovako zadužiti? Osim, naravno, onih koji i ne planiraju da vrate. Možda vi ne mislite da vratite ovaj kredit, podesili ste grejs period na pet godina.
Znate da kad dođe vreme otplate, ovaj zajam će otplaćivati SRS, ali će zato mnogi od vas Skupštinu moći videti samo na razglednici i na televiziji.
Euribor stopa koja će se primenjivati prilikom otplate ovog kredita je od momenta dogovora između Vlade Srbije i Banke za razvoj Saveta Evrope, dana 31. jula 2006. godine, i te kako povećana, jer od tada do danas prošlo je više od 14 meseci.
Pitamo se koliko je razumno nastaviti sa realizovanjem ovog zajma i dodatnim zaduženjem Srbije i njenih građana. Osim toga, ko nam garantuje racionalnu raspodelu ovih sredstava? Niste nam pružili ni adekvatan izveštaj gde će i na koji način za klizišta biti usmeren novac, ako iz prakse znamo koliko puta su do sada ogromne svote novca izgubljene dok dođu do oštećenih ljudi, a da zbog toga niko nije odgovarao pred nadležnim organima.
Već kroz projekciju budžeta, ali i sa ovim novim kreditima Vlada je jasno definisala svoje namere na koji način želi da vodi ovu državu. U nova zaduženja, u direktni porast spoljnog duga, u stvaranje mega dužnika od države. Pogledajte samo dokle smo dovedeni. Samo je Evropska banka za obnovu i razvoj od otvaranja svoje kancelarije u Beogradu 2001. godine do danas izdvojila kredite od preko milijardu evra. Godine 2001. ste uzeli 100 miliona evra za Elektroprivredu Srbije. Godinu dana kasnije 76 miliona evra za rekonstrukciju puteva. Godine 2005. 72 miliona evra za autoput Beograd-Novi Sad. Godine 2006. 60 miliona evra za Železnice Srbije. Naveo sam samo ove ogromne kredite od preko 60 miliona evra.
Dok prosečan građanin Srbije ne može da zamisli ni 100 evra u svom džepu, vaša vlada je pre tri meseca već dogovorila sa Evropskom investicionom bankom nova zaduženja, od novih 66 miliona evra kredita za popravku beogradske Gazele i regionalnih puteva i mostova, a od Evropske banke za obnovu i razvoj još 25 miliona evra.
Istovremeno je i potpredsednik vaše vlade Božidar Đelić od predsednika ove druge banke Žana Limijera "herojski" izdejstvovao još 260 miliona evra kredita za četiri naredna projekta. Stvarno je genije onaj koji je od strane banke izdejstvovao kredit koji će njegov narod osiromašiti, jer nije uložen u proizvodnju, a banci će sigurno doneti profit.
Već danas od narodnih poslanika tražite potvrđivanje novog zajma od 10 miliona evra. Umesto da Vlada domaćinskim poslovanjem i vođenjem države napravi znatne uštede i sopstvenim sredstvima rešavamo probleme, uništimo korupciju, ojačamo privredu, zaposlimo ljude, izgrađujemo Srbiju, ona nas sve više uvodi u dužničko ropstvo. Srpska radikalna stranka neće glasati za dodatno zaduživanje svog naroda i države.
Kada je reč o Sporazumu između Vlade Republike Srbije i Vlade Slovenije o uzajamnoj pomoći, naglašavam pomoći, u carinskim pitanjima, pitam vas o kakvoj pomoći je ovde reč kada se Slovenija otvoreno zalaže za nezavisnost Kosova i Metohije? Koliku pomoć nam nudi i pruža Slovenija dokazuju nedavne izjave njihovog ministra spoljnih poslova Rupela koji je brže-bolje pohitao da podrži Ahtisarijev plan. Rekao je, citiram: "Mi mislimo da nema boljeg predloga od Ahtisarijevog." Zatim je na savetovanju francuske diplomatije Rupel izjavio da je status Kosova u vreme Jugoslavije bio praktično izjednačen sa statusom republika. Zatim nastavlja, citiram: "U krajnjem slučaju, podela na Kosovu bi mogla da se desi i sama po sebi čim bi Kosovo jednostrano proglasilo nezavisnost."
Dakle, on ne kaže da ne sme doći do jednostranog proglašenja, već kaže desiće se podela Kosova kad ono jednostrano proglasi nezavisnost, pa bi još uvodio i specijalne pogranične režime između Republike Srbije i Kosova.
Je li Rupel bio tamo u svojstvu Tačijevog pregovarača, predstavnika? Odakle mu pravo, odakle mu smelosti za ovakve postupke? Premijer Janez Janša 28. avgusta obećava Čekuu da će Slovenija biti prva država u svetu koja će priznati nezavisnost Kosova, čak i ako Evropska unija ne postigne jedinstvo po ovom pitanju. Možemo li mi kao ozbiljna država da ostanemo nemi nad ovim činjenicama? Ja Rupela i Janšu sa pozicije njihovih makijavelističkih sredstava i interesa u potpunosti razumem, ali ne razuzmem vašu ponoćnu vladu.
Šta Vlada preduzima kao odgovor na sve ovo? Reći ću vam sada. Vlada razvija bilateralne ekonomske, trgovinske odnose sa Slovenijom beležeći deficit od 40 miliona evra u 2006. godini, sa uvozom od 99 miliona dolara. Još na poslaničko pitanje kolege Zdravka Topalovića Vlada odgovara da je zadovoljna kretanjem i strukturom robne razmene između dve zemlje. Građani Srbije nisu zadovoljni, jer se u Srbiji sve teže živi, jer se sve to obija o njihova leđa i glave, dok Srbija polako postaje ekonomska kolonija.
Dame i gospodo narodni poslanici, predloženo potvrđivanje Konvencije o proceni uticaja na životnu sredinu u prekograničnom kontekstu u smislu neizazivanja negativnih prekograničnih uticaja i nije tako sporno, kolika je sporna nebriga države o sopstvenoj životnoj sredini, nebriga o zdravlju ljudi na ugroženim područjima, te bavljenje uzrocima a ne preventivnim aktivnostima.
S tim u vezi osvrnuću se na situaciju u Topličkom okrugu, gde je, na primer, Blace u samom centru, usled nedostatka deponije i kontejnera, zatrpano smećem, ili Kuršumlija gde je jedna divlja deponija tik uz zgradu opštinskog suda ili u Žitorađi, odmah pored zgrade opštine. Zbog takvih i sličnih stvari više puta je dolazilo do epidemija žutice, te bi umesto usvajanja evropskih povelja trebalo preduzeti hitne i konkretne mere u cilju sprečavanja daljih zaraza.
Ni situacija u Srbiji nije bolja, kada je aktivnost države u pitanju i još vam je potreban neki odnarođeni lokalni knez kakav je predsednik opštine Žitorađa, Staniša Đokić, da situacija bude krajnje zabrinjavajuća.
Naime, opština Žitorađa je u 2006. godini u dva navrata bila je pogođena strašnim poplavama i gradom. Posebno su oštećeni Đakos, Pejkovac, Samarinovac i Držanovac, mesta sa najplodnijim zemljištem Dobričkog kraja u kojima su osim apsolutno oštećenih useva poplavljeni i svi bunari sa pijaćom vodom.
Napominjem da su ovo sela bez izgrađenog vodovoda. Iako Skupština Opštine Žitorađa jednoglasno donosi Odluku o kupovini muljne pumpe da bi se bunari sanirali, Staniša Đokić, član Nove Srbije, sprečava kupovinu, pa i nakon druge Odluke Skupštine o kupovini do današnjeg dana ostaje dosledan u samovolji i beskrupuloznosti.
Dalje, u vidu hitnih pomoći za saniranje šteta nastalih usled elementarnih nepogoda od Republičke Vlade opština dobija iznose od 3 miliona i 10 miliona dinara.
I šta radi Staniša Đokić? Hladno preusmerava 3 miliona za redovne potrebe izvršenja budžeta kao da se ništa nije dogodilo, kao da narodu cvetaju ruže, a iznos od 10 miliona samo iz njemu znanih, "poslovnih razloga'' prenosi na račun Javnog preduzeća ''Direkcija''. ''Direkcija'' mu posle tri meseca ceo iznos vraća nazad, da bi on deo tih sredstava preneo osnovnoj školi, centru za socijalni rad, sportskoj hali, narodnoj biblioteci i nekoj privatnoj knjigovodstvenoj agenciji, koja se ne slučajno nalazi u prostorijama njegove privatne firme.
Na stranu što je šest meseci nakon dobijanja sredstava trebalo da se Ministarstvu finansija podnese izveštaj o utrošenim sredstvima. Tu ga u potpunosti razumem zbog čega to nije uradio, jer šta je mogao da napiše kada je šetao sredstva sa računa na račun, kraduckajući ovde i onde, dok su oštećeni građani kojima su domaćinstva i zasađene njive poplavljene od strane Đokića obmanuti po ko zna koji put.
Kada je zaštita životne sredine i zdravlje ljudi u pitanju izneću vam problem stanovnika najgušće naseljenog naselja Grivac kojima je isti taj Đokić od 6 miliona namenskih para izgradio samo 1300 metara kanalizacije, a građani naselja su od sakupljenih 2 miliona i 700 hiljada
izgradili 2500 metara kanalizacije.
Sada Đokić ne želi da završi započeti posao jer nakon magičnog nestanka velikog dela od onih 6 miliona on smatra posao završenim.
Pitam vas ima li kazne, osude za ovakve kriminalce koje ne boli muka i problemi našeg naroda nego pokušavaju na njegovoj nevolji da napune džepove?
Kada je reč o potvrđivanju Konvencije o očuvanju evropske divlje flore i faune i prirodnih staništa i Konvencije o očuvanju migratornih vrsta divljih životinja, neću pričati o DOS-ovskom ministru Draganu Veselinovu i njegovom švercovanju ptica. Da li je to kriminal i lopovluk? Da li taj kriminal ima ime i prezime ministra i šta je sa tim bilo? Do dana današnjeg dana ništa, to narod vrlo dobro zna.
Govoriću o nekad čistoj reci Toplici u koju se ulivaju vode sedam banja, o uništavanju njenog biljnog i životinjskog sveta u više navrata, velikom pomoru ribe u reci koja je danas okvalifikovana sa četvrtim stepenom zagađenosti. U Toplici više nema školjki, rakova i vretenara, sve je manje autohtonih riba jer je samo u jednom naletu 17. i 18. jula ove godine nizvodno od Kuršumlije uginulo više od 10 tona ribe. Podsetiću vas i na pomore ribe u Timoku kod Knjaževca, u Moravici kod Soko banje, Skrapežu kod Požege, Rasini kod Brusa, uglavnom usled velike koncentracije amonijaka, fenola, velikog broja masti i ulja čije su količine nekada prelazile i bile više i do 50 puta od onih koje ribama ne smetaju.
Jedan od zagađivača o kojem se dosta pisalo, Drvni kombinat ''Kopaonik'' iz Kuršumlije, koji je pre privatizacije imao 1800 radnika početkom 2007. spao je na ispod 800 radnika.
Posle 2000. godine odnos Vlade prilikom privatizacije očitavao se u neredovnim isplatama ličnih dohodaka, smanjenju broja radnika, smanjenju obima proizvodnje, ali sve većim zagađenjem životne sredine jer je i pored ugradnje opreme za prečišćavanje otpadnih voda dolazilo do ekoloških katastrofa Toplice.
Prelaskom na kotlove na piljevinu, čak je došlo i do aerozagađenja što ranije nije bio slučaj. Trenutno fabrika ne radi. Naravno, kada se sve to desi utvrđivanje nastale štete je manje značajno, a rešenje svakako nije zatvaranje fabrika i otpuštanje ljudi s posla već iznalaženje načina o ugradnji i korišćenju savremenih ekoloških postrojenja i filtera za prečišćavanje otpadnih industrijskih i komunalnih voda.
Time vi i vaša Vlada treba da se bavite gospodine Dragin, a ne slepim usvajanjem evropskih konvencija o zaštiti njihove životne sredine. Hvala najlepše.
Dame i gospodo narodni poslanici, javljam se na osnovu čl. 225. i 226. Poslovnika.
Gospodine ministre, da li ste obavešteni vi, ministar pravde, predsednik Republike i predsednik Vlade, a znam da jeste, i šta ste preduzeli u vezi sa građanima Topličkog okruga iz Kuršumlije, Prokuplja, Blaca i Žitorađe, koji su mobilisani za vreme NATO agresije 1999. godine, koji su hrabro branili i odbranili državu, a sada doživeli da nemaju ista prava, jer im se po istim tužbama različito presuđuje?
Broj ovih građana nije mali, radi se o 4-5 hiljada tužbi. Zamislite situaciju u kojoj su sudije Opštinskog suda u Kuršumliji, kao učesnici odbrambenog rata, tužili, dobili presude i naplatili dnevnice, zajedno sa svojim rođacima, prijateljima i manjim brojem drugih boraca, a zatim su te iste sudije drugim borcima, po istom osnovu, odbijali tužbene zahteve, naravno, selektivno, jer su u isto vreme drugim borcima rešavali tužbe pozitivno. Takva selektivna primena prava dešavala se i u Prokuplju.
Ako su, po članu 221. Ustava Republike Srbije, svi pred Ustavom i zakonom jednaki, ako su to uobičajene norme svih civilizovanih društava, na osnovu čega se vrši ovakva diskriminacija, zbog čega se ruši ljudsko dostojanstvo i izaziva osećaj nejednakosti građana Toplice, ali i Kruševca, Niša, Leskovca, koji su, kada je to trebalo, za svoju državu založili svoje živote?
Još 18. juna, ovi borci su mirno protestovali u centru Prokuplja, ne bi li skrenuli pažnju na sebe da se reaguje. Danas, ovi ljudi u Kuršumliji već nekoliko dana štrajkuju glađu, već dva puta po pola sata blokiraju magistralni put Niš-Priština, iako šaljete kordon policije da ih zaustavi. Jer, nije dovoljno da ministar Šutanovac pošalje nekog svog zamenika, koji po vašem starom, dobrom receptu obeća da će preispitati slučaj, da će videti ko je još 1999. godine primio dnevnice, a ko sada, i da će rešiti problem. To nije dovoljno, jer se ta provera izvrši za dva sata, a drama u Kuršumliji traje već nekoliko dana.
Naši borci koji su branili državu su danas, nakon odlaska sudija i sudske administracije na posao, blokirali zgradu Opštinskog suda u Kuršumliji, a najavljuju i totalnu blokadu puta Niš-Priština.
Nešto morate da shvatite. Sve što ovi ljudi žele, to je da budu jednaki pred zakonom. Kako mi je juče rekao jedan od njih, niko ne bi tražio isplatu dnevnica da drugima dnevnice nisu isplaćene.
Molim vas, sedite, dogovorite se, nađite način za rešenje problema. Diskriminacija u Toplici traje duže vreme. Ovo je naš narod, ovo je naša država i molim vas da se tako ponašate.
Dame i gospodo narodni poslanici, Sporazum o slobodnoj trgovini u centralnoj Evropi - CEFTA u najmanju ruku je štetan po našu državu i građane, i to sa više aspekata, a najpre sa aspekta državnog integriteta i suvereniteta, gde je država Srbija direktno ugrožena, jer se Kosovo nalazi kao samostalna strana, potpisnik međunarodnog ugovora, bez obzira što potpisuje UNMIK u ime Kosova, to nije opravdanje.
Dakle, vi danas, u toku pregovora o Kosovu i Metohiji, dozvoljavate sebi da se u jednom međunarodnom ugovoru Kosovo pojavi kao ravnopravni partner Srbiji. Mislim da nije kasno da već danas ispravite ovu vašu namernu ili nenamernu istorijsko-državničku grešku i povučete sporazum.
Kada je vaš predsednik Vlade u Bukureštu potpisivao CEFTA za Srbiju to se automatski, prema svim normama međunarodnog prava, odnosilo i na Kosovo i Metohiju. Sudeći po tome da su CEFTA najpre ratifikovali Albanija i UNMIK u ime Kosova, sve nam je jasno, vi neumoljivo vučete Srbiju u propast.
Sledeći prigovori poslaničke grupe SRS odnose se na ekonomski štetne posledice po našu privredu koje će proizvesti stupanje na snagu ovog sporazuma. Kao prvo, ukidanjem carine znatno će se smanjiti carinski prihodi.
U svim sektorima privrede, a najpre u poljoprivredi i industriji, zbog naglog rasta uvoza i njegovog uticaja na naše proizvode doći će do jake konkurencije koja će mnoge od naših proizvođača udaviti, a usled toga i mnoge ljude ostaviti bez posla. Sasvim je izgledno da će CEFTA naneti ozbiljnu štetu domaćoj proizvodnji i ozbiljan poremećaj na tržištu. U onome u čemu smo bili najjači postaćemo slabi, a tamo gde smo bili slabi, to će biti potpuno uništeno.
Zamislite poljoprivredne proizvođače iz Pčinjskog, Jablaničkog, Nišavskog i Topličkog okruga, koji već sada, na primer, u opštini Žitorađa iz najplodnijeg zemljišta Dobriča ne mogu izvući profit koji bi im nadoknadio rad i uložena sredstva.
Dakle, zamislite te ljude i situaciju u kojoj će se oni naći kada tržište bude preplavljeno voćem i povrćem iz Makedonije. Znate šta će biti sa tim ljudima, od čega će oni živeti? Verovatno isto kao i stotine hiljada onih koji su od 2000. godine do danas ostali bez posla. Država Srbija mora, i to će uraditi sa SRS, prema našim poljoprivrednicima uvesti zaštitne, protekcionističke mere. Pa, oni su građani Srbije, nisu vaši neprijatelji.
Naravno, postoji "pozitivna" strana ovog sporazuma, a to je da će korist imati uvoznički lobi, koji uporno radi na tome da postanemo potrošačko društvo, sa svim negativnim posledicama koje to donosi, magacin za stranu robu i konačno da pređemo u dužničko ropstvo.
U članu 1. ovog sporazuma, kada se govori o ciljevima CEFTA sporazuma, stoji da on doprinosi skladnom razvoju i širenju svetske trgovine. Širenju svetske trgovine svakako da, ali skladnom razvoju ni u kom slučaju. Bosna je zaštitila neke svoje poljoprivredne proizvode i uvela je carine od 40 posto na meso i mleko poreklom iz Srbije, a Vladi Srbije je jedino bilo bitno da NIS ostane jedini uvoznik nafte, naravno, da bi se što unosnije prodao u budućem postupku privatizacije.
Treba otvoreno reći da uz CEFTA sporazum opstaju samo veliki, pa i tu samo oni povlašćeni od državnog vrha. Za male ljude koji nose državu na leđima nema budućnosti; oni će, pored privrede, poljoprivrede i industrije, biti kolateralna šteta. Konkurencija je dobra, pozitivna, ali onda kada imate jaku proizvodnju i jaku privredu, u suprotnom nestajete.
Ne slažem se sa vama ni kada kažete da CEFTA podstiče strana ulaganja, jer su sami zvaničnici i pregovarači iz nekih zemalja potpisnica CEFTA priznali da im je Srbija veoma interesantna zbog bescarinskog izvoza u Rusiju, gde smo mi kao država i bez CEFTA privlačni za strana ulaganja i investitore i to opet zahvaljujući Rusiji.
Nije nam potrebna CEFTA da bismo zaštitili intelektualnu svojinu. Nama su potrebni zakoni i njihovo poštovanje i sprovođenje.
Srpska radikalna stranka vas upozorava i opominje da ne smete žrtvovati domaću privredu na račun susednih zemalja. Pogledajmo Rumuniju koja je istupila iz CEFTA i 1. januara ove godine postala članica EU, gde se nalazi na lestvici ekonomski razvijenih država sposobnih da u domaćoj proizvodnji adekvatno konkurišu ostalim članicama EU.
Ako je CEFTA preduslov ulaska u EU i ako je otimanje 15 posto naše teritorije preduslov ulaska u EU, moramo reći, kao odgovorna država, da nam nisu potrebni ni CEFTA ni EU. Ne može koordinator Pakta za stabilnost jugoistočne Evrope, neki Erhard Busek, da kaže – ako želite da se takmičite van regiona, potrebno je da kroz regionalnu saradnju izađete na evropsko tržište. Moramo reći da mi ne želimo da se takmičimo, ne pod ovakvim uslovima i na ovakav način.
Mi srpski radikali želimo da naš narod bolje živi i da kao država utvrdimo prioritete u proizvodnji za izvoz, a tržišta ima gde god se okrenemo. Tu su Rusija, Kina, Indija, arapski svet, afričke zemlje, latinoameričke zemlje. Dakle, mi ne moramo kroz CEFTA obnavljati bivšu SFRJ, po ko zna koji put na štetu Srbije. Jedino na taj način će građani vrlo brzo ubirati plodove ekonomskog razvoja i budžetskog suficita. Hvala vam najlepše.
Dame i gospodo narodni poslanici, reči uklesane na mramornom stubu na Polju Kosovu, ''Da ne promineš i ne previdiš'', svetle kao i kosti mučenika koji su izginuli ovenčani slavom, svedoče o vremenu koje je prošlo i vremenu koje neminovno dolazi.
Smemo li da prominemo i previdimo godine uklesane krvlju, koje opominju i upućuju na postojanje, tradiciju i kulturu Srba. Oduvek traje borba za Srbiju, Kosovo, Pomoravlje, Toplicu, sever i jug naše otadžbine. Smemo li mi da prominemo i previdimo danas da se namerno vrši zamena teza i koriste pojmovi - budući status i konačno rešenje.
Smemo li prenebregnuti činjenicu da vaši prijatelji iz EU i SAD besprizorno pokušavaju da nam otmu 15% naše teritorije. Krše međunarodno pravo, Povelju UN i Rezoluciju SB UN 1244. Srbija, kao suverena država i punopravni član UN, ima definisan status Kosova, a to je suštinska autonomija, sa značajnom samoupravom unutar Srbije. Rezolucija 1244, kao i sve međunarodnopravne norme i principi, taj status priznaju, i stoga postoji i status Kosova i konačno rešenje, i oko toga je situacija više nego jasna.
Naš narod to dobro zna, bez obzira što mu podmećete često fraze - Kosovo je prodato, Kosovo je izgubljeno, ne možemo ga odbraniti. Možemo. Mi srpski radikali znamo da ćemo ga odbraniti ukoliko radikalnije iznesemo svetu svoje stavove oko KiM, gde nema pogađanja, na šta nas i Ustav obavezuje.
Jer moraju sve države znati da će Republika Srbija teritoriju KiM uvek tretirati kao deo Srbije, bez obzira na eventualne akte međunarodnih činilaca i da nikada i ni po koju cenu nećemo prihvatiti odvajanje KiM od Srbije ili njenu podelu. Posebno da se konačno dosledno primeni Rezolucija 1244, po kojoj će se određen broj srpskog vojnog i policijskog osoblja vratiti na Kosovo, jer ti standardi su, otkako ste došli na vlast 2000. godine, morali do sada biti ispunjeni.
Naravno, da se hitno obaveste sve ostale članice UN ...
(Predsednik: Vreme.)
...(izvinjavam se, završiću brzo) da će eventualnim priznanjem nezavisne države KiM ugroziti odnose sa Republikom Srbijom.
Dalje, insistirati na činjenici da na Kosmetu postoji problem, a to je problem albanske nacionalne manjine u državi Srbiji. Sve ovo su stavovi iz Rezolucije SRS, stavovi kojih nema u ovoj vašoj blagoj rezoluciji koja je danas pred nama.
Ne može predsednik Republike, Boris Tadić, u Prokuplju na predizbornom mitingu januara ove godine izjaviti - Kosovo je danas bliže nezavisnosti nego bilo kada.
I odmah iza toga, cilj DS je ulaz Srbije u evroatlantske integracije. Da li vi, kao ponoćna vlada, sa ćutologom na čelu, mislite da Srbiju i Kosovo od vaših prijatelja brani Rusija, Kina, Indonezija i Južnoafrička Republika, da vi i dalje dajete samo odobrene izjave od vaših nalogodavaca sa zapada i putujete po svetu zbog potencijalnog opravdanja pred narodom.
(Predsednik: Gospodine Milenkoviću ...)
Izvinjavam se, završiću vrlo brzo.
Politika koju vodite sedam godina, uključujući i problem KiM, govori da u Srbiji interese imaju mnoge strane zemlje, ali ne i građani Srbije. Ako ih i imaju, o tome ova vlast mudro ćuti.
Simptomatičan je današnji, nazoviizveštaj Državnog pregovaračkog tima za KiM o pregovorima iz Beča od 21. februara do 2. marta. Pogledajte samo tu vremensku distancu do današnjeg dana, šta ste čekali, da li su ti pregovori bili uspešni, pa u krajnjem slučaju nije bilo potrebe za izveštajem ili je situacija krajnje alarmantna sa signalima da, kao Narodna skupština i država, hitno preduzmemo nove korake.
SRS je zbog opstanka KiM povukla iz procedure, na određeno vreme, predlog za izglasavanje nepoverenja ponoćnoj Vladi, a najveći živi srpski junak, prof. dr Vojislav Šešelj, iz Haga više čini za odbranu KiM i srpstva nego vi iz Vlade u Beogradu. To vam je, gospodo, državotvorno ponašanje stranke u opoziciji i državničko ponašanje lidera opozicione stranke zatočenog u Hagu, na pravdi Boga, od onih istih vaših prijatelja, koji bi da nam uzmu teritoriju.
Smemo li mi da prominemo i previdimo da Rusija na čelu sa Vladimirom Putinom ima principijelan, čvrst stav ...
(Predsednik: Gospodine Milenkoviću, pokušao sam da vas navedem na to da završite, zbog toga što vam je vreme isteklo.)
Hvala najlepše, završiću u dve rečenice.
Usvajanjem današnje rezolucije, ali i daljim aktivnostima državnih organa, moramo da pokažemo svetu da Kosovo nije srpska provincija; ono je sveta zemlja, ono je deo genetskog zapisa jednog naroda, ono je deo genetskog zapisa svakog Srbina, ma gde se on nalazio i, kao što nam je sva prošlost vezana za Kosovo, tako nam je i budućnost bez Kosova sasvim predvidiva. To nam je zavet i sudbina, sve dok budemo imali svest o sebi i odgovornost za državu i narod, ali i za generacije koje dolaze. Hvala najlepše.
Dame i gospodo narodni poslanici, Predlog zakona o potvrđivanju sporazuma o zajmu i finansiranju između KfW Frankfurt na Majni i Republike Srbije "Rehabilitacija lokalnog sistema grejanja u Srbiji - faza 3" proističe, kako to Vlada navodi, na osnovu protokola između Vlade Nemačke i Vlade Republike Srbije o finansijskoj saradnji.
Divna je ta finansijska saradnja, pri kojoj se naša država zadužuje sa dodatnih 12 miliona evra. Ponavljam, 12 miliona evra, bez precizirane otplate zajma. A koliki prosperitet nam želi nemačka Vlada dokazale su i nedavne reči nemačkog ambasadora Cobela, koji radi na otimanju Kosova i Metohije.
Naravno, i ovi iz KfW su toliko dobri da će finansirati i ekspertske usluge za sanaciju lokalnih sistema grejanja u Srbiji. Zamislite, ekspertske usluge. Sve koji iole nešto znaju, a iz vaših su redova, nazivate ekspertima. Svi ste eksperti od 2000. godine, a pogledajte dokle ste nas doveli.
Samo je Evropska banka za obnovu i razvoj, od otvaranja svoje kancelarije u Beogradu 2001. godine do danas, izdvojila kredite od milijardu evra.
Godine 2001. ste uzeli 100 miliona evra za EPS, godinu dana kasnije 76 miliona evra za rekonstrukciju puteva, 2005. godine 72 miliona evra za autoput Beograd - Novi Sad, 2006. godine 60 miliona evra za "Železnice Srbije" itd - naveo sam samo ogromne kredite od preko 60 miliona evra!
Dok prosečan građanin Srbije ne može da zamisli ni 100 evra u svom džepu, vi vodite Srbiju i građane u dužničko ropstvo iz kojeg ćemo se teško izvući.
A vaša staro-nova vlada, u narodnu prepoznatljiva kao ponoćna, juče se od Evropske investicione banke dodatno zadužila sa novih 66 miliona evra zajma za popravku beogradske Gazele i lokalnih i regionalnih puteva i mostova, a od Evropske banke za obnovu i razvoj još 25 miliona evra.
Juče je istovremeno potpredsednik vaše vlade Božidar Đelić od predsednika ove druge banke Žana Limijera "herojski" izdejstvovao 260 miliona evra za četiri naredna projekta. E pa, stvarno je genije onaj koji je od banke izdejstvovao kredit koji će njegov narod osiromašiti jer nije uložen u proizvodnju, a banci sigurno doneti profit!
A već danas od narodnih poslanika tražite potvrđivanje novog sporazuma o zajmu na 12 miliona evra, sa kamatnom stopom koju će KfW odrediti dva dana pre datuma isplate odgovarajućeg dela zajma! Nezamislivo je kakav ste sporazum danas stavili na dnevni red: zajam bez određene kamate, pa još za rehabilitaciju lokalnog sistema grejanja u trećoj fazi, a niste nam podneli izveštaj šta je urađeno u prve dve faze. To je neverovatno i SRS neće glasati za dodatno zaduživanje svog naroda i svoje države.
A šta je sa Nacionalnim investicionim planom i čemu on treba da služi? Fizička lica - naši građani, uđu u kredit sa tačno određenim uslovima prilikom potpisivanja, a zatim ih dočekaju mnoge nepravilnosti i nepravde, tako da jedva isplivaju i bivaju primorani da se odreknu mnogo toga. A vi iz neba pa u rebra, sporazum o zajmu, u kojem se osnovni uslovi vraćanja ne definišu, iako se vi od 2000. godine zalažete za transparentnost.
Zamislite domaćinstvo gde vlasnik domaćinstva podigne kredit ne interesujući se za uslove otplate da bi sredio grejanje u stambenom objektu. Pa odete kod njega i kažete - prijatelju, svaka ti čast, pravi si domaćin, tvoji ukućani - u ovom slučaju građani Srbije - će se grejati ukoliko budu platežno sposobni, iako su neki od njih goli, bosi, gladni, bez mogućnosti da se školuju, nađu posao. A domaćin - u ovom slučaju Vi, vlastodršci - zadovoljan sedi naredne tri-četiri godine, ne razmišljajući o otplati kredita, sve dok neko drugi, u ovom slučaju SRS, ne preuzme brigu o narodu i državi!
Eto vam suštine vaše priče o Predlogu zakona o potvrđivanju Sporazuma o zajmu između KFW Frankfurt na Majni i Republike Srbije.
Podsetiću vas da je prosečna zaduženost po stanovniku Srbije u prvih pet meseci ove godine povećana za oko 19%. Po izjavi generalnog sekretara Udruženja banaka Srbije, oko 66% duga, odnosno 466 milijardi dinara pripada firmama, dug građana je 32,6%, odnosno 236 milijardi dinara, a preduzetnici duguju 2,6%, odnosno 18,9 milijardi dinara.
U Kreditni biro učlanjene su sve banke, lizing kompanije, državni fondovi, većina osiguravajućih kuća, "Telekom" Srbije, "Telenor", Top-net i Dajners klub, tako da su izneti podaci uglavnom sveobuhvatni.
Kuda vi ovo vodite Srbiju, gospodo? Mislite li na obične ljude, one ljude koji su između ostalog glasali i za vas, koji su vas svojim glasovima i doveli u ministarske fotelje, a sada ih zaboravljate. Da li ste u predizbornoj kampanji tim istim ljudima nudili nove kredite kojima ćete ih zadužiti, i njih i njihovo potomstvo?
Srbijo, građani Srbije, probudite se, vreme je da svi shvatite ko vodi državu i kuda je vodi. Ovaj vaš sporazum o zajmu je još jedan dokaz da ponoćna vlada mora pasti što pre i na čelo Srbije doći SRS, koja će istovremeno vraćati vaše dugove, iskoreniti kriminal i obezbediti svim građanima dostojanstven život, jer se vlast ne vrši u interesu državnih funkcionera i stranih država i banaka, već za dobro Srbije i svih njenih stanovnika. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, u ime poslaničke grupe SRS podneo sam amandman da se član 24. vašeg Predloga zakona o budžetu Republike Srbije za 2007. godinu briše, jer je suvišan. Sporan deo teksta iz člana 24. glasi – direktni i indirektni korisnici budžeta bili su dužni da na račun - izvršenje budžeta Republike Srbije, do 31. 01. 2007. godine, prenesu sva sredstva koja nisu utrošena za finansiranje rashoda u 2006. godini.
Dakle, vi demokratori, 20. 06. 2007. godine tražite od korisnika budžetskih sredstava da vrate novac sa svojih računa u vašu kasu koji su, kako vi kažete, bili dužni da vrate kao neutrošena sredstva. E pa, gospodo, to je u najmanju ruku nedržavnički i sasvim besmisleno. Vaša formulacija da vi kao vlast kažete "bio si dužan", apsurdna je. A šta sa onima koji su bili dužni, a nisu to uradili? Koji je smisao ovog retrogradnog zahteva, osim da plašite korisnike budžeta i da se pokazujete kao vrhovni gazda?
Zamislite situaciju u koju vi stavljate lokalnu samoupravu koja bukvalno sa tim 31. januarom nije izmirila stvorene obaveze, a vi zahtevate da vam se pare vrate, ili neko javno preduzeće kome nije dospela naplata dugovanja do tog datuma, a ima ih mnogo. Sve toplane imaju manjkove i kome one da vrate sredstva?
Stiče se utisak da nas vi ovim članom 24. Predloga zakona o budžetu pravite ludima. Ovim članom kome nije mesto u srpskom budžetu i vašim uredbama o privremenom finansiranju dodatno utičete na stradanje siromašnih opština u koje spadaju i Prokuplje, Kuršumlija, Blace i Žitorađa iz Topličkog okruga, u kojima ste se posebno proslavili vašom privatizacijom.
Kao eklatantan primer navešću jednu od najboljih fabrike vode u Srbiji "Milan Toplica". Iako znate da je svaka fabrika vode u prevodu fabrika novca, jer prodajete proizvod za čiju proizvodnju niste imali posebno ulaganje, vi ste požurili da brže-bolje prodate Centropromu, Atlas banci i Eksport-importu. Kada se niste pogodili oko daljih procenata, stopirali ste privatizaciju, stopirali ste postupak pred sudom, fabrika godinama ne radi, ogromne rezerve vode leže neiskorišćene, a 200 radnika sedi kući bez posla, ne primajući nikakvu naknadu.
Ovo je samo jedna od dvadesetak topličkih fabrika koje ste uništili, a verujte mi da je fabriku "Milan Toplica" teže bilo upropastiti negoli je dovesti u red najboljih svetskih fabrika vode.
Dakle, umesto da ulažete u opštine, bez obzira na to ko je predsednik opštine i iz koje stranke, da jačate lokalnu samoupravu i dodatno joj pomognete u svim poslovima iz njene nadležnosti, vi sa pet meseci zakašnjenja bez imalo stida i srama kažete - bili su dužni da vrate novac. Da li je to vaše zalaganje za decentralizaciju, ili po ovome ispada da vi dozvoljavate decentralizaciju po svim osnovama, ali kada je reč o finansijama, tu zaboravljate sve što ste ikada rekli i postajete apsolutni gospodari narodnog novca, novca malih ljudi, onih ljudi koji su glasali za vas na izborima i koji su vam jedino tada bili dobri. Ako se zalažete za princip decentralizacije, ne može Republika, odnosno Vlada da odlučuje o svemu.
U traženju razloga za postojanje ovog člana 24. zapitao sam se da li ste možda prepisivali iz prošlog nacrta budžeta, pa ste reči "su dužni" zamenili sa "bili su dužni". Možda ste tako pukim prepisivanjem prošlog budžeta zapali u ovaj paradoks, jer vi sada ovog momenta, pet meseci kasnije, morate imati tačnu informaciju koji je iznos ovih vraćenih sredstava, a ne kroz ovakve nejasne formulacije pokušavate sebe da opravdate, pokrijete ili uplašite korisnike budžeta koji nisu vratili utrošena sredstva. Verovatno je u pitanju još jedna tehnička manipulacija, jer vi ste majstori za takve stvari.
Setimo se vaše tehničke manipulacije kada ste predstavili stvaranje suficita od 23 milijarde dinara u prethodnom nacrtu budžeta, a sada u projekciji budžeta imamo deficit. Da ne zavaravate građane, rezultati su isti, vraćanje kredita i trošenje novca po Nacionalnom investicionom planu bez kontrole. Dame i gospodo narodni poslanici, prihvatite amandman Srpske radikalne stranke, poštujte naše predloge i sugestije i bićete možda poštovani među građanima Srbije.