Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Marko Milenković

Govori

Dame i gospodo narodni poslanici, na osnovu člana 100, reklamiram povredu Poslovnika, član 27 – predsednik Narodne skupštine stara se o primeni Poslovnika Narodne skupštine.
Ovde ne mislim na gospođu Đukić-Dejanović, koja to radi na mnogo prefinjeniji, elegantniji način. Mislim na potpredsednika Narodne skupštine u ulozi predsedavajućeg, gospođu Čomić, jer očigledno da juče i danas nije na visini zadatka, kada je u pitanju staranje o primeni Poslovnika.
Staranje o primeni Poslovnika od strane gospođe Čomić nije objektivno, jer je protežirala gospođu Nadu Kolundžiju i njihovu zlatnu rezervu Tomislava Nikolića, koji su mogli da pričaju o najslobodnijim temama, dok je neopravdano, s druge strane, kaznila narodnog poslanika Jadranka Vukovića, primenjujući dvostruka merila.
Primena Poslovnika po standardu dvostrukih merila je direktno kršenje člana 27. Poslovnika Narodne skupštine. Na taj način, prekršen je i član 106, koji reguliše momente kada se daje i izriče opomena narodnom poslaniku i vrši se opstrukcija i blokada rada Parlamenta, isto kao juče, kada je narodnom poslaniku Martinoviću izrečena i druga opomena, zaboravljajući da treba naizgled da se zalaže za primenu demokratskih principa u Parlamentu.
Po pravu na slobodu govora i mišljenja, o obavezama i dužnostima narodnih poslanika, svi mi s ove govornice moramo da precizno ukažemo na sve povrede Poslovnika i da sve to potanko, detaljno obrazložimo, ne bismo li na taj način ubedili i poslanike iz vaših redova da u danu za glasanje glasaju za grubu povredu Poslovnika. To mora svaki predsedavajući Narodne skupštine da nam dozvoli.
Naravno, tražim da se Narodna skupština, u danu za glasanje, izjasni o povredama članova Poslovnika, 27. i 106. Hvala.
Na osnovu članova Poslovnika 225. i 226. tražim obaveštenje od predsednika Vlade Republike Srbije o privatizaciji fabrike "Hisar" u Prokuplju, o visini novčanog iznosa za koji je privatizovana i o obimu proizvodnje, iskorišćenosti proizvodnih kapaciteta i broju upošljenih radnika, paralelno za 1998. godinu i za danas, 2009. godinu.
Kompanija "Hisar" je u oblasti prehrambene industrije, pored "Prokupca", "Milana Toplice", "Mlin prometa", bila jedno od najznačajnijih preduzeća privrede opštine Prokuplje.
"Hisar" su odlikovali ogromni proizvodni kapaciteti. Ti kapaciteti se danas, nakon privatizacije od strane izvesnog Miroljuba Aleksića iz subotičkog "Pionira", koriste daleko ispod svog optimuma, što ne bi bilo toliko strašno da kao rezultat nema kontinuirano otpuštanje radnika s posla. U preduzeću je bilo zaposleno preko 900 radnika, a danas jedva nešto oko 250.
Od strane novog vlasnika obećano je ulaganje u modernizaciju proizvodnog procesa, a donete su samo stare mašine subotičkog "Pionira", dok je radnike dočekalo restrukturiranje i socijalni program, uz svesrdno učešće demokratorskih vlastodržaca.
Rezultati privatizacije su više nego poražavajući i karakteriše ih veliko nezadovoljstvo radnika zbog uništavanja firme koja je hranila 1000 prokupačkih porodica i koja je, pre svega, svojim kvalitetnim proizvodima snabdevala tržište cele Srbije. Interesantno je da ugovor o kupoprodaji nije bio dostupan nikome i niko ga nije video do danas, kao da je državna tajna. Sada periodično svakog trećeg ili četvrtog meseca osvane lista, spisak radnika koji ostaju bez posla i isti odlaze sa zakonskom otpremninom koja je jako mala.
Osim toga, svi objekti "Hisara" u Srbiji su zatvoreni, a bilo ih je preko 50. Veliki broj zaposlenih prijavljen je u Aleksićevom preduzeću "Pionir" Paraćin, dok se fabrika u Prokuplju vodi kao pogon, a sedište je prebačeno u Beograd, Požeška 65b.
Na kraju, ono što je alarmantno jeste da izvesni Miroljub Aleksić i dalje planira otpuštanje radnika sa posla, s planom da u radnom odnosu ostane tek 150 ljudi. To je pravi primer nebrige Vlade Republike Srbije o svojim građanima, posebno u Topličkom okrugu i na jugu Srbije. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, na osnovu članova 225. i 226. Poslovnika tražim obaveštenje od predsednika Vlade Mirka Cvetkovića o rezultatima privatizacije fabrike "Fiaz" u Prokuplju, preduzeća za proizvodnju azbestnih pločica, feroda i raznih vrsta azbestnog prediva.
U Srbiji je jedino Mladenovac imao fabriku takvog tipa, a prokupački "Fiaz" je radio za najveće državne firme: Železnicu, "Srbijatrans", "Lastu", "Zastavu", "Niš ekspres". Interesantno je da je "Fiaz" u doba najvećih sankcija proizvodio i izvozio iz države i da je 1.100 radnika primalo platu i izdržavalo svoje porodice. Sem toga, "Fiaz" je raspolagao kvalitetnom tehnologijom i bio je respektabilan privredni činilac na prostorima cele bivše Jugoslavije.
Onda je broj radnika nakon petog oktobra prepolovljen i sveden je na 550, a sve to rukovođenjem demokratorskih direktora i stečajnih upravnika, do aprila 2003. godine. Zatim je izvedena neuspešna privatizacija, od strane izvesnih Miroljuba Aleksića i Mirka Obradovića.
Proces proizvodnje je zaustavljen, a pokrenut je postupak za raskid ugovora o privatizaciji, naravno, sve zbog nedomaćinskog poslovanja i neispunjenja stečenih obaveza većinskog vlasnika.
Sve ove godine unazad bile su ispunjene zakulisnim radnjama i nezadovoljstvom radnika koji su gledali kako im se preduzeće obezvređuje i uništava, a kolege otpuštaju sa posla. Borili su se ljudi, koliko im je to god ne narodna vlast dopuštala.
Zatim je započet postupak kod nadležnog Trgovinskog suda za brisanje iz registra većinskog vlasnika i vraćanje preduzeća u pređašnje stanje. Naravno, Trgovinski sud se nije proslavio rešavanjem ovog spora, tako da je preduzeće "Fiaz" iz stečaja prešlo u bankrot i, kako čujem, opet čeka privatizaciju.
Dakle, tražim obaveštenje od predsednika Vlade kakvi su rezultati privatizacije nekada uspešnog prokupačkog "Fiaza" nakon nekoliko bezuspešnih pokušaja sudskog spora, uništenog proizvodnog procesa i otpuštanja ljudi sa posla. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, javljam se na osnovu čl. 225. i 226. Poslovnika.

Zbog odgovornosti i brige koju svako od nas poslanika oseća u ovim kriznim i kritičnim vremenima (neki više, neki manje, a neki uopšte), a zbog nesloge i izdaje koja nas je vekovima pratila kroz istoriju, a danas je vezana za KiM, ovim putem tražim obaveštenje i objašnjenje od premijera – šta će Vlada preduzeti u vezi sa formiranjem paravojnih i državnih institucija na Kosovu, s obzirom da je ovo tek početak, a da to ne budu blagi, mlaki, neubedljivi i neuverljivi protesti evropskim institucijama?

Danas, posle 620 Vidovdana, za sudbinu srpskog naroda ništa nije presudnije od bitke koja traje na Kosovu i za Kosovo. Poslanici SRS već mesecima upozoravaju da je Euleks, misija EU, predložena još od Ahtisarija da bi sprovodila odluku o nezavisnosti Kosova, da bi pomogla formiranje institucija lažne države, da bi od neprava pokušala da izgradi kvazidržavnu tvorevinu, i to ne na osnovu sile, već svesrdnim prihvatanjem i činjenjem od strane marionetske vlade Mirka Cvetkovića.

Vlada i predsednik Srbije su bukvalno učinili sve da legalizuju protivpravnu misiju Euleks na Kosovu, pravdajući se, navodno, da će ta misija biti statusno neutralna. Istovremeno, Vlada vraća najviši ambasadorski princip funkcionisanja naše diplomatije sa nekim državama EU i dalje radi na razbijanju mnogovekovne srpske države, gazeći preko srpske tragedije i žrtava i organizovanog kriminala trgovine ljudskim organima Srba, mučki ubijanih i mučenih od strane zločinačke OVK.

Na Kosmetu je vekovima živeo srpski narod. Sada je taj naš narod ugrožen formiranjem terorističke vojske i građani Topličkog okruga, Kuršumlije, Blaca i Prokuplja su i te kako svesni (Predsednik: Vreme.) ozbiljnosti situacije, pa molimo i ovu našu odnarođenu vlast da bude isto takva. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, na osnovu čl. 225. i 226. Poslovnika tražim obaveštenje i objašnjenje od Vlade Republike Srbije, odnosno od nadležnih ministarstava – šta su u okviru svojih nadležnosti preduzeli kao odgovor na formiranje tzv. Kosovskih snaga bezbednosti, jedne uistinu ilegalne formacije, koja se ovde ispostavlja kao pretnja miru i stabilnosti u regionu?
Ne može ova vlast da se brani ćutanjem i da nas uljuljkuje pričama o lakom naoružanju jer se tako u stvari počinje, od lakog ka teškom. Ukoliko se sada adekvatno ne reaguje, plašim se da će sve ovo otići predaleko.
Od 7. jula, od kada je ova vlada dobila mandat, jedino što je uradila za KiM i za naše građene koji žive dole u najtežim uslovima jeste da je legalizovala boravak Euleksa. Izgleda da smo svi mi na KiM i na jugu Srbije odmah po završetku izbora zaboravljeni. Šiptari u Prokuplju već mesecima kupuju stanove i kuće. U raškoj oblasti vlada nezadovoljstvo jer ovoj vladi odgovara sukob među muslimanima. Odgovara joj pravljenje krize u Vojvodini zbog statuta sa elementima državnosti. Čini se vlastodršcima da će na ovaj način lakše vladati.
Nije li svima iz vlasti, koji ne kontrolisano troše novac građana Srbije, i suviše lepo da bi dugo potrajalo? Šta su građani Srbije dobili za uzvrat? Da li su dobili nova radna mesta ili samo nove namete, takse, povećanje cena robe široke potrošnje, poskupljenje benzina i dizel goriva, tečnog gasa, telefonskih impulsa, lekova, skok evra, inflaciju, otpuštanje ljudi s posla, obmanu sa besplatnim akcijama, dok je prosečna potrošačka korpa sve skuplja i za mnoge porodice u Srbiji nedostižna, a kupovna moć građana je sve manja?
(Predsedavajući: Vreme.) Hvala, završiću u jednoj rečenici. Bez obzira na to, građani Srbije neće dozvoliti duhovno ubistvo naše nacije kroz ćutanje Vlade o nepoštovanju međunarodnog prava u pokušaju legalizovanja vojnih, policijskih, sudskih i graničnih kvaziinstitucija kvazidržave u pokušaju na KiM. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, situacija u kojoj se nalazimo danas kada treba da usvajamo budžet u poslednjem trenutku, a za to nema vremena, nameće nam osnovno pitanje - ko je kriv zbog toga?
Da li su to poslanici opozicije ili su to predstavnici DS, G17 i SPS, koji kada su nekako skrpili Vladu, cilj im nije bio očuvanje Kosova i Metohije, cilj im nije bio ekonomski razvoj i bolji standard građana Srbije, cilj im nije bio uspostavljanje pravne države, koja će garantovani sigurnost i jednakost našim građanima, već im je jedini cilj bio interesna podela kolača i trošenje budžeta Republike Srbije, trošenje novca građana Srbije.
Budžet jedne države najverniji je pokazatelj da li je ta država dobro uređena ili nije. Kada su demokratori došli na vlast 2000. godine obećavali su građanima sve životne blagodeti, nova radna mesta i racionalnu, efikasnu državu. Gde se nalazimo danas i kako živimo? Predlog zakona o budžetu za 2009. godinu ne stabilizuje ekonomsku situaciju u državi, nema prioritetnih oblasti finansiranja, jer je budžet politički nastao, isključivo kao kompromis zadovoljavanja stranaka na vlasti.
Osim toga, budžet nije ni socijalan jer nema socijalnu komponentu, njime su najugroženiji siromašni, bolesni i nezaposleni. U budžetu nema dovoljno predviđenog novca za porodiljske i roditeljske naknade, dečije dodatke, za nauku takođe i jednim delom bi se to moglo nadoknaditi i smanjenjem izdataka za usluge po ugovoru, što je predviđeno ovim amandmanom, ali i drugim amandmanima poslanika SRS, ali očigledno je da to naši vlastodršci ne žele.
Dalje, ovaj budžet nije ni skroman, ni restriktivan, jer ne samo da nije izvršena ušteda i racionalizacija na manje bitnim nivoima i klasifikacijama, već su tu iznosi povećani. Predviđa se deficit od 50 milijardi dinara, tj. 600 miliona evra i to je, kako su ovde predstavnici Vlade rekli, projektovano prema dogovoru sa MMF.
To vam baš i nije neka referenca. Šta će biti sa otplatom dugova za koju treba obezbediti sredstva, jer poznato je da se planiraju i nova zaduženja. Izgleda da to nikoga u vlasti ne zabrinjava i ne interesuje.
Vlada Republike Srbije je prekršila Zakon o budžetskom sistemu, jer je Zakon o budžetu za 2009. godinu ušao u proceduru sa 40 dana zakašnjenja, umesto 1. novembra, u Skupštini se našao 7. decembra, a pred poslanicima 10. decembra. Šta nam to govori? Kakvu poruku na taj način Vlada šalje građanima Srbije? To govori o očiglednoj nameri Vlade ili jednog dela Vlade da se budžet ne usvoji na vreme, a broj amandmana od preko 200 verno svedoči o lošem kvalitetu predloženog budžeta.
Amandman koji sam podneo je veoma smislen i predviđa da se u ekonomskoj klasifikaciji 423, usluge po ugovoru, u koloni 6 iznos 14.000.000 zamenjuje iznosom 5.000.000, u koloni 8 iznos 14.001.000 zamenjuje iznosom 5.001.000 dinara. Ova sredstva dodaju se ekonomskoj klasifikaciji 451, subvencije javnim nefinansijskim preduzećima i organizacijama, u koloni 6 iznos 17.285.000.000 povećava se na iznos 17.294.000.000, a u koloni 8 iznos 17.885.000.000 zamenjuje se iznosom 17.894.000.000. Šta bi se u stvari postiglo prihvatanjem ovog amandmana?
Vlada bi smanjila iznos za usluge po ugovorima i isti iznos svela u realne okvire zbog finansijske krize i štednje u državnim organima, a sredstva od ove uštede prebacila bi se u subvencije za razvoj i unapređenje poljoprivredne proizvodnje kao naše osnovne razvojne šanse.
Poljoprivredi su potrebne protekcionističke mere i državna intervencija, ali ne na ovaj način, ne protiv poljoprivrednika, kao što to činite ovim predlogom budžeta.
U 2008. godini za Ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva bilo je predviđeno 27 milijardi i 700 miliona dinara, a u 2009. godini predviđate 20 milijardi i 500 miliona dinara, preko 7 milijardi dinara manje, sa indeksom pada od čak 135, prilikom čega su subvencije za poljoprivredu smanjene za pet milijardi, a podsetiću vas - da je poljoprivreda privredna grana koja je do sada uvek odolevala svim finansijskim krizama, zahvaljujući maksimalnom angažovanju naših poljoprivrednika i naravno tražnje tržišta za hranu.
To ne znači da vlast sada prema našim poljoprivrednim proizvođačima treba da se ponaša kao prema građanima drugog i trećeg reda. Ne mogu oni ovoj vlasti biti dobro jedino pred izbore.
Naši zemljoradnici u Srbiji pod veoma nepovoljnim uslovima proizvode pšenicu, kukuruz i druge kulture, uz nepovoljne cene semena, đubriva, koje je poskupelo 100% i otkupnu cenu proizvoda koja omogućava profit tajkunima koji vrše otkup, dok naš seljak, kada proračuna rashodnu i prihodnu stranu, skoro da dođe na nulu, ne računajući svoj mukotrpni rad.
Na drugoj strani, Srbija cveta uz osnivanje raznih nepotrebnih organizacija, agencija, komisija, povećanje nepotrebnog birokratskog aparata u vidu raznoraznih ministarskih savetnika, sa pratnjom u skupocenim automobilima, daljom nepotrebnom i nerazumnom potrošnjom budžetskog novca kroz razne usluge po ugovoru i specijalizovane usluge, dok poljoprivrednik razmišlja - da li će uopšte i šta sejati naredne godine.
Što kaže moj uvaženi kolega, najveći borac za prava poljoprivrednih proizvođača, mr Srboljub Živanović - kada dođe proleće i topli dani, kada se oseti miris zemlje, sve to poljoprivrednici zaboravljaju i počinju da rade jer ne mogu da ostave neobrađene površine, već proizvode hranu za državu, čekajući da kada će im se taj rad konačno u pravoj meri isplatiti. Naši ljudi su radni i vredni, jedino što traže je da rade i dostojanstveno žive i izdržavaju porodice od tog svog rada.
Našim zemljoradnicima je preko potrebno regresiranje đubriva, nafte i semena, jer je 90% neobrađene površine u Topličkom, Jablaničkom, Nišavskom i Pčinjskom okrugu, iz tog razloga što naši ljudi nemaju novca za ulaganje u proizvodnju.
Svi krediti koje je Ministarstvo poljoprivrede delilo nisu podeljeni pravim poljoprivrednim proizvođačima, već su deljeni ljudima koji su trošili taj novac za druge namene, kao i subvencije proizvođačima duvana, koje su selektivno isplaćivane ili prema političkoj liniji.
Sem toga, Ministarstvo poljoprivrede je obećalo našem seljaku stimulaciju od 100 evra po tovljenom biku, ali od toga naravno nije bilo ništa. Svaka treća kuća na jugu Srbije hoće da čuva po deset krava, ali pošto od toga nemaju nikakvu korist, već samo štetu, odustaju od toga.
Da li znate da preko 70% poljoprivrednika nema zdravstvene knjižice, jer im u zavodu traže novac i za vreme unazad, kada nisu koristili zdravstvenu zaštitu, a ne od momenta kada im to zatreba.
Napravimo li paralelu sa okruženjem i subvencijama u Sloveniji, Hrvatskoj i Mađarskoj, koje su tri puta veće nego kod nas, lako ćemo doći do zaključka da predloženi budžet diskriminiše poljoprivrednike.
Krajnje je vreme da demokratorska vlast u Srbiji shvati da u poljoprivredi leži naš izvozni potencijal, naša budućnost ka jakoj privredi, sa poljoprivrednom kao nosiocem privrednog razvoja i uspeha, jer ceo svet traži zdravu hranu i mi to možemo da im damo, ali zato moramo da subvencionišemo i podstičemo poljoprivredu mnogo više, a ne da restrikciju vršimo na njoj, a rasipništvo demonstriramo na kabinetima premijera, potpredsednika i ministara u Vladi.
I laici znaju da u elektronskoj i mašinskoj industriji ne možemo da konkurišemo jednom Japanu ili Nemačkoj, ali u poljoprivredi možemo da budemo daleko jači od svih.
Sem toga, jednostrana primena Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju će za posledicu imati sniženu uvoznu zaštitu za skoro polovinu poljoprivrednih proizvoda, koji će biti prepušteni kvaziliberalnoj žestokoj konkurenciji proizvoda iz država EU.
U Vladinom objašnjenju za neprihvatanje ovog amandmana navedeno je da se amandman ne prihvata iz razloga što bi se umanjenjem planiranih sredstava kod Zaštitnika građana, na ekonomskoj klasifikaciji 423, usluge po ugovoru, onemogućilo normalno funkcionisanje, jer se ne bi mogle isfinansirati usluge prevođenja, stručnog usavršavanja i osposobljavanja, praćenje promena u radu državne uprave, objavljivanje svih saopštenja, preporuka i mišljenja koji su predviđeni Zakonom o zaštitniku građana, a radi upoznavanja javnosti sa njihovom sadržinom.
Mislim da je ovde objašnjenje Vlade apsolutno besmisleno i neprihvatljivo, jer sve navedene aktivnosti mogu obavljati već zaposleni službenici, a da se sredstva od ove uštede prebace u preko potrebne subvencije za razvoj i unapređenje poljoprivredne proizvodnje.
Na kraju, pozivam vas da prihvatite ovaj amandman, koji u apsolutno prihvatljivoj meri relativno popravlja loš Predlog zakona o budžetu. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici,
javljam se na osnovu člana 100. Poslovnika Narodne skupštine. Posle srceparajuće priče Božidara Delića i brige gospođe Čomić zbog toga, gotovo sam siguran da bi on izneo pravo mišljenje DS o sukobu na relaciji Šutanovac-Ponoš, ali svi znamo da njemu, kao građaninu, nije mesto u srpskom parlamentu, pa nije imalo osnova da dobije reč.
Gospođo Čomić, na osnovu člana 100. Poslovnika sam dobio reč, ukazujem na povredu Poslovnika - član 104, pa ako baš i hoćete, zašto da ne, na povredu Poslovnika - član 100, jer su gospoda Delić i Nikolić govorili duže od tri minuta…
Gospođo Čomić, sve bi to bilo u redu da ste prekinuli gospodina Delića kada je ovde izjavio da neki poslanici uvode cirkusko ponašanje u rad Skupštine, čime je ozbiljno narušio dostojanstvo ove skupštine, jer cirkusko ponašanje je u stvari krađa mandata i čuvanje istih od vladajuće većine.
Mi ovde svoj protest iskazujemo jednim primerenim kuckanjem, jer drugo i ne možemo ovoj osionoj vlasti, kada vam neko ukrade imovinu i bilo šta iz kuće. Vlast je moćna, vlast je sila, imate 127 poslanika plus Toma, ali ne možemo da se složimo sa tom krađom.
Što se tiče gospodina Delića, čuli smo svi da je bio dobar kao vojnik, ispunjavao je naređenja komandanta armije, načelnika Generalštaba i naravno da nije mogao nikako da pogreši. Ali, zato je u politici svom komandantu, predsedniku stranke, zabio nož u leđa, što govori o njemu.
Zamolio bih gospodina Tomislava Nikolića, nisu tu ni jedan ni drugi, ali su tu njihovi prijatelji, da više nikada ne pomene u javnosti ime Vojislava Šešelja, jer nije dostojan to časno ime ni da pomene.
Tomislav Nikolić je samo u jednom bio u pravu, jer kada neko mnogo priča neistine, nekada se desi da kaže i neku istinu. Rekao je da će vrlo brzo ovo biti prava Skupština. Siguran sam da će vrlo brzo ovo biti prava Skupština sa povratkom najvećeg srpskog junaka modernog doba Vojislava Šešelja.
Miševi će se skloniti, vojvoda pobednik će povesti narod u budućnost, a ovim parlamentom predsedavaće srpski radikal i Skupština više neće biti sluškinja marionetske Vlade, te će se vrlo brzo zaustaviti sunovrat države i strmoglav našeg naroda. Hvala najlepše.
Dame i gospodo narodni poslanici, uvaženi kolega Branimir Đokić podneo je amandman da se naslov iznad člana 100. i član 100. brišu.
Ovde se zapravo radi o poslovima Uprave za javne nabavke, a kako ste ih vi ovde predvideli u članu 100, oni ne daju nadležnost Upravi za doslednu kontrolu javnih nabavki, načina obezbeđivanja sredstava, poslovanje svih budžetskih korisnika, ministarstava, lokalnih samouprava, javnih preduzeća i kontrolu poverljivih javnih nabavki kakvih npr. imamo za Ministarstvo unutrašnjih poslova, već od Uprave prave najobičniju administrativno birokratsku instituciju, bez mogućnosti da rešava probleme u složenom procesu javnih nabavki.
Ova institucija treba da bude veoma važna, nezavisna, regulatorna, kontrolna institucija, ono što se u svetu zove četvrta grana vlasti i ona je morala da ostane u zakonu da bi unapredila rad, ali zbog nadležnosti koje joj dajete i zbog strašne politizacije u ovoj oblasti od unapređenja, nažalost, neće ostati ništa.
Marginalizacija Uprave za javne nabavke je počela još nešto ranije, dok način izbora i razrešenja članova Republičke komisije na predlog Vlade označava ozbiljno stavljanje pod kontrolu Vlade ovih institucija.
Moramo da priznamo da dosadašnji Zakon o javnim nabavkama kako-tako funkcioniše, ali ni to nije rešenje. Srbija treba da ima izgrađen institucionalni sistem koji bi u potpunosti regulisao ovu oblast, svodeći mogućnost zloupotrebe na najmanje moguće okvire. Niko nema kontrolu državnih računa, državnog budžeta i ukupne javne potrošnje u Srbiji, a upravo je to ono što nam je potrebno.
Od kolikog je značaja ta kontrola pokazuju nam raznorazne afere, koje s vremena na vreme isplivaju na površinu. Na primer, aerodrom Beograd, gde je samo rekonstrukcija Terminala 2 vredela navodno 18 miliona evra i gde su otkrivene brojne nepravilnosti sa naduvanim fakturama. Prethodnih dana su poslanici SRS razotkrili pljačku Bojana Krišta i na taj način pokrenuli pitanje svih apanaža menadžera i direktora stranaka na vlasti koji pljačkaju naš narod, ali je to samo kap u moru.
Sistem javnih nabavki treba da podrazumeva funkcionisanje svih ključnih institucija, znači glavne revizijske institucije, Uprave za javne nabavke, Komisije za zaštitu prava, Ministarstva unutrašnjih poslova i budžetske inspekcije.
Predlog zakona koji se danas nalazi pred nama ne doprinosi izgradnji celovitog sistema u ovoj oblasti. Ovo je vaš novi zakon, kao i onaj prethodni, predstavlja samo formalnu, a nikako ne suštinsku kontrolu javnih nabavki.
U okviru ove rasprave razložio bih i tipologiju političke korupcije prema postojećim kriterijumima u Srbiji, po prirodi stvari nameću sledeći njeni oblici.
Trgovina poslaničkim mandatima, vrlo profitabilna grana i kao takva daje izuzetne pogodnosti za malverzacije i druge prljave poslove, jer prelasci parlamentarnih predstavnika iz jedne političke stranke u drugu ukazuju na prljavu trgovinu poslaničkim mandatima. Ta pojava nije karakteristična samo za naše društvo. Tako nešto dešavalo se i u Italiji od 1996 do 1999. godine, a kod nas i 90-tih godina i dan-danas, jer otimanju naivnih duša nigde kraja nema.
Sledeći oblik političke korupcije je finansiranje političkih stranaka, nešto na čemu će se posebno fokusirati pažnja SRS u budućem periodu, u cilju raskrinkavanja sprege vlasti i novonastajućih stranaka sa tajkunima i kriminalcima koji ih finansiraju.
Zatim, sledi i sukob interesa visokih državnih funkcionera, problem koji niko u našoj državi ne želi da rešava, onda korupcija u pravosuđu i napokon korupcija u javnim nabavkama. Na sam pomen korupcije u Vladi, većina ljudi odmah ima na umu podmićivanje radi sklapanja poslova sa državom, odnosno javne nabavke.
Malo je delatnosti koje toliko izazivaju državne službenike i državne funkcionere da budu korumpirani i koje stvaraju toliko prilika za zloupotrebu kao što su to javne nabavke. Na svakom nivou vlasti i u svim njenim organizacionim oblicima sprovode se nabavke roba i usluga, često u količinama koje iznose i prevazilaze naša zdravorazumska iščekivanja.
Kako su određeni pripadnici demokratorskog režima u prethodnih osam godina kriminalizovali proces javnih nabavki? Još pre nego što su naručioci odlučivali sa kim će sklopiti ugovor o poslu, specifikaciju tražene robe su pravili tako da ona odgovara isključivo jednom ponuđaču ili, na primer, nisu davali podatke o uslovima nabavke, kršili su pravilo o poverljivosti ponuda tako što su prispele ponude otvarali pre roka. Zatim, onemogućavali su učešće potencijalnim ponuđačima postavljajući neprikladne pretkvalifikacijske uslove.
(Predsednik: Gospodine Milenkoviću, vreme je prošlo. Molim vas, privedite kraju.) Završiću.
Konačno, javne nabavke su najveće polje za korupciju u Srbiji, jer smo imali neefikasan zakon...
(Predsednik: Hoćete da privedete kraju, molim vas.) Ovo je poslednja rečenica.
...i ovaj prethodni i ovaj koji danas predlažete, i to ne toliko koliko ga neefikasnim čini njegovo sprovođenje i kontrola u praksi.
Dame i gospodo narodni poslanici, javljam se na osnovu članova 225. i 226. našeg poslovnika.
Tražim obaveštenje od predsednika Vlade – da li će Ministarstvo finansija poslati budžetsku inspekciju, a MUP UBPOK na Aerodrom "Nikola Tesla", da bi se došlo do najsitnijih detalja pljačke Bojana Krišta, da se ti podaci dostave javnom tužiocu i da na taj način Vlada pokaže minimum želje za borbu protiv kriminala, ili da se građani napokon uvere da za tako nešto nemate nameru.
Poslanici SRS već treći dan sve to traže od vas, plus razrešenje Bojana Krišta.
Mi nismo tražili da ga ministar ekonomije i regionalnog razvoja grada Beograda ili možda njegovih skijališta nauči da da ostavku i privremeno se skloni iz države, da bi se vratio kada se slegne prašina, dobio novi zadatak i prođe bez ikakvih posledica.
Ne može njegov mentor Mlađan Dinkić da kaže da je on izvanredan menadžer, a gde se on to pokazao kao dobar menadžer, u Galenici, možda Lutriji Srbije ili aerodromu? Možda je i bio dobar menadžer, ali isključivo za sebe i svoje bliže okruženje, pljačkajući novac građana Srbije, koji žive sve teže i teže.
S druge strane, ili možda na istoj strani, predsednik Republike Boris Tadić nije glumac, pa da preko medija kritikuje ovog Bojana Krišta, već ima sve potrebne mehanizme da procesuira sve ove krađe, kao što bi se to uradilo u svim civilizovanim državama.
Ukoliko se to ne desi, Vlada Republike Srbije snosi ogromnu odgovornost, jer ne može da se obračunava samo sa neistomišljenicima u okviru svojih partija, već morate i ovog poslušnog Bojana Krišta da disciplinujete i da pokažete da niko nije bogom dan da pljačka građana Srbije, pa ni on, a ni ostali šifrovani sa ovim astronomskim platama i bonusima od milion i dva miliona dinara za mesec dana.
Sigurni smo da će budžetska inspekcija i UBPOK utvrditi sve saučesnike, ali i sve nadležne koji su za ovo znali, a nisu preduzeli ništa, svi moraju da snose posledice.
Dame i gospodo narodni poslanici, javljam se na osnovu članova Poslovnika broj 225. i 226.
Srbija je postala država u kojoj se svakodnevno nagomilavaju problemi u svim sferama društva, država u kojoj vladaju različite vrste mafija, i danas smo, evo, zvanično došli do podataka o postojanju aerodromske mafije. Na Aerodromu se posle Marije Rašete-Vukosavljević proslavio i Bojan Krišto, kadar Mlađana Dinkića, odnosno G17 plus.
Tražim obaveštenje i objašnjenje od predsednika Vlade gospodina Cvetkovića i članova Vlade Republike Srbije da li opravdavaju ovu nemilosrdnu pljačku građana Srbije na Aerodromu od strane pojedinaca. Dok građani žive u siromaštvu, plata se na Aerodromu obračunava u evrima, kao da smo već u EU. Možda Bojan Krišto i jeste, leti avionima u EU, ali zbog toga Vlada Republike Srbije svakoga dana na puževima iznova kreće u EU.
Međutim, pljačka Bojana Krišta se ne zaustavlja samo na platama, njegovoj i njegovih prijatelja iz G17 plus, već se nastavlja i kroz njegova putovanja (putovanje za Madrid 270.000 dinara, putovanje za London 130.000 dinara), kroz njegovo potpisivanje ugovora za restrukturiranje Aerodroma, a svi znamo da je restrukturiranje Aerodroma završeno još 2005. godine.
Dolazimo do logičnog pitanja koje se ovde nameće - nema li Bojan Krišto moćnu zaštitu, ne samo od Mlađana Dinkića, već i od Borisa Tadića? Tražim obaveštenje hoće li Vlada da zaustavi ovakvu pljačku, hoće li se poslati budžetska inspekcija, hoće li se poslati UBPOK? Da li će se hitno zakazati sednica Vlade na kojoj će se smeniti Bojan Krišto i da li će reagovati nadležni državni tužioci?
Vi, kao vladajuća većina, hitno morate pokazati istinsku brigu za građane i za državu, zalaganje za demokratske principe, da bi narod osetio bar minimum poštovanja principa pravde i pravičnosti, bar minimum socijalne pravde, bar minimum borbe protiv kriminala i korupcije.
Dok cene robe široke potrošnje divljaju, inflacija raste, životni troškovi idu u nebesa, radnici širom Srbije se otpuštaju s posla bez objašnjenja, a neki tamo Bojan Krišto nemilosrdno pljačka sve nas i ovo je izvanredna prilika da vidimo da li Bojan Krišto ima podršku istinskog vladara Srbije Borisa Tadića ili ne. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, javljam se na osnovu Poslovnika Narodne skupštine, članovi 225. i 226, i tražim objašnjenje i obaveštenje od predsednika Vlade, gospodina Cvetkovića.
Šta se dešava i kako će se rešiti realan problem 300 osnovaca u Maloj Plani kod Prokuplja? Osnovna škola "Svetislav Mirković-Nenad" u Maloj Plani kod Prokuplja, iako u katastrofalnom, oronulom stanju, do pre par dana je jedan njen deo, koji odavno nije za upotrebu, korišćen za izvođenje nastave.
Drugi deo škole je još pre pet godina srušen i počeo je da se gradi u izvođenju Građevinskog preduzeća "Berilje", ali je namenjeni novac na čaroban način nestao, stiglo se samo do temelja i još ponekog zida, a problem dece nije rešen.
Osim toga, sve vreme nad tom zgradom gde se nastava izvodila zlokobno visi jedan ogroman kran. Niko od nadležnih ne misli da pomeri taj kran, a da se radi o njihovoj deci verujem da bi to rešili još odavno. Kada se pojavila još jedna pukotina na podu učionice, zbog objektivne opasnosti od rušenja zidova i plafona, odlukom Saveta roditelja nastava je obustavljena.
Sada već nekoliko dana đaci osnovci štrajkuju i simbolično u vremenu od desetak, petnaestak minuta blokiraju magistralni put Prokuplje - Priština, dok im se zvaničnim putem ne izađe u susret i dobiju garancije o nastavku radova na izgradnji nove školske zgrade.
Naravno, odgovor treba da tražimo u prošlosti i da nađemo odgovorne za ovakvo činjenično stanje stvari, ali prihvatanjem premijerske i ministarskih fotelja nisu samo preuzete privilegije, već i obaveze i odgovornost. Problem ovih ljudi je i te kako ozbiljan.
Kao narodni poslanik i predstavnik građana iz junačke Toplice, ovim putem ne tražim samo od premijera objašnjenje, već apelujem na njega i na vas, gospođo ministar, da odvojite skromna sredstva iz ovog rebalansa budžeta i rešite problem građana u Maloj Plani, jer oni zaista više ne smeju da šalju decu u školu, to bih uradio i ja, a verujem i svi vi. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, u ime poslaničke grupe SRS podneo sam amandman na Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o budžetu, i to na član 5, razdeo 3, glava 3.11, da se reči "Služba Koordinacionog tela Srbije  za opštine Preševo, Bujanovac i Medveđa" zamene rečima "Služba za ekonomski razvoj Srbije".
Zbog čega? Zbog toga što je ceo južni region nerazvijeni region i treba ga pomagati u celosti na osnovu socijalnih kriterijuma, a ne na osnovu nacionalnih kriterijuma.
Verujem da svi vi vrlo dobro znate koliko je opština u Srbiji, a posebno na jugu Srbije, u istom položaju kao što su Preševo, Bujanovac, Medveđa, a sve zbog krajnje sumnjivih, divljačkih privatizacija od 2001. godine do danas, koje su dovele lokalne samouprave u situaciju da danas gotovo ni jedna firma ne radi.
U Prokuplju je privatizovana fabrika "Hisar", koja je bila gigant u proizvodnji slatkiša i čiji su se proizvodi prodavali širom Srbije. Privatizovana je Fabrika obojenih metala, jedina fabrika ovakve vrste u južnoj, centralnoj, istočnoj Srbiji, koja je radila u tri smene i koja je u vidu poluproizvoda proizvodila i preko 10.000 tona godišnje i svoje proizvode izvozila van zemlje. Privatizovana je i Fabrika mineralne vode "Milan Toplica", koju je teže bilo onesposobiti nego li je dovesti u rang najboljih svetskih fabrika vode.
Privatizovana je i fabrika azbestnih proizvoda Fiaz, Filcara, Staklara, što je dovelo do otpuštanja ljudi po nekom programu, koji bismo mogli nazvali bilo kako samo ne socijalnim programom.
Naravno, ovaj scenario iz Prokuplja je preslikani scenario iz cele Srbije, tako da danas i Prokuplje, Kuršumlija, Blace, Žitorađa, ali zato i Leskovac, Lebane, Vlasotince, Medveđa, Crna Trava, Bojnik, Bosilegrad, Trgovište, Vladičin Han, Preševo i Bujanovac odlikuje vrlo visoka stupa nezaposlenosti, relativno mali prosečni dohodak po stanovniku, nerazvijenost, slabo investiranje, a razvojnih i stručnih kapaciteta ima koliko god hoćete.
Dakle, svim opštinama na jugu Srbije su potrebni konkretni projekti za ekonomski i infrastrukturalni oporavak i razvoj, za podsticanje preduzetništva, poljoprivrede, razvoj sporta i odabir talenata. Činjenica je da sportski klubovi na jugu Srbije imaju ogromne probleme za obezbeđenje sredstava za normalan rad i funkcionisanje, a ima toliko talentovane dece i omladine.
To su realni problemi građana na ovim prostorima, u svim opštinama južne Srbije i zato program ove vlade, kao i predviđena sredstva iz rebalansa budžeta, treba da se odnose na ceo jug Srbije, a nikako ne ovako tendenciozno samo na tri opštine.
Razumem činjenicu da je Koordinaciono telo za opštine Preševo, Bujanovac i Medveđu formirano 2001. godine, služba tog koordinacionog tela 2006. godine, navodno u cilju rešavanja kriza u ovim opštinama. To je tako i mi to ne možemo da izmenimo, niti želim da menjam naziv budžetskog korisnika, kako je to Vlada obrazložila u razlozima za neprihvatanje ovog amandmana.
Ali, ne razumem zbog čega je Preševo u goroj situaciji ili, recimo, Bujanovac od Prokuplja, Blaca, Merošine, Doljevca, Lebana i, kada je već reč o Jablaničkom okrugu, Medveđe, za koju ne znam po kom osnovu se svrstava sa Preševom i Bujanovcem, osim možda što je manje od 30% stanovnika Medveđe pripadnika albanske nacionalne manjine.
Osim toga, Medveđa je opština koja se nalazi u Jablaničkom okrugu i koju bar jednom u dve nedelje poseti predsednik Jablaničkog okruga SRS dr Goran Cvetanović i narodni poslanici iz Leskovca Tomislav Ljubenović i Lidija Dimitrijević.
Razgovaraju sa građanima, slušaju njihove probleme, u želji da sve to artikulišu, koliko god mogu ovde kao opozicioni poslanici.
Sve ove opštine, ceo jug Srbije je u katastrofalnoj društveno-socijalnoj situaciji i u tome i leži smisao mog amandmana, da nam je dosta podvajanja bilo kakve vrste i da je južna Srbija nerazvijeni region koga treba pomagati u celini na osnovu socijalnih kriterijuma, po prioritetima, a nikako ne na osnovu nacionalnih kriterijuma ili političkih, po principu ko je na vlasti.
Kada smo već kod vlasti, evo u Prokuplju su na vlasti pripadnici žutog preduzeća. Osnovna škola "Svetislav Mirković Nenad" u Maloj Plani, pored Prokuplja, iako u katastrofalno oronulom stanju, do pre par dana je njen jedan deo, koji odavno nije za upotrebu, korišćen za izvođenje nastave. Drugi deo škole je pre pet godina srušen i počeo je da se gradi, ali je namenjen novac na čaroban način nestao, tako da se stiglo samo do temelja i tek ponekog zida, a problem ove dece nije rešen.
Osim toga, sve vreme nad tom zgradom u kojoj se izvodila nastava visi jedan ogroman kran koji zlokobno izgleda, a koga niko od nadležnih ne misli da pomera. Kada se pojavila još jedna pukotina na podu učionice gde se izvodi nastava, zbog objektivne opasnosti od rušenja zidova i plafona, na sastanku Saveta roditelja doneta je odluka da je nastava obustavljena do daljnjeg.
I sada, naravno, ovi đaci osnovci sa svojim roditeljima, svakog dana po deset-petnaest minuta blokiraju magistralni put Prokuplje - Kuršumlija, ne bi li im se zvaničnim putem izašlo u susret i ne bi li dobili garancije za nastavak izgradnje ove škole.
Zbog toga još uvek nije kasno da se odvoje skromna sredstva iz ovog rebalansa budžeta koji je pred nama i da se reše problemi ovih građana u Maloj Plani, jer oni zaista ne smeju više da šalju decu u ovakvu školu.
Da li Vlada Republike Srbije želi aktivno uključenje u ekonomski razvoj i juga i svih ostalih delova Srbije ili pojedini kada sednu u ministarske fotelje misle da građani iz svih lokalnih samouprava sa juga Srbije, i Topličkog, i Nišavskog, i Jablaničkog, i Pčinjskog okruga, imaju jednaka prava sa drugima, imaju i određene potrebe, ako već imaju dužnosti i obaveze prema državi i sve to uredno ispunjavaju.
Ulaganja na jugu Srbije treba ostvariti u svim opštinama na bazi ekonomsko-socijalnih prioriteta, bez podvajanja. Osim toga, sve ove nerazvijene opštine juga Srbije, ali i centra, istoka, zapada Srbije, treba da ravnopravno i ravnomerno dobijaju sredstva iz NIP i ostalih razvojnih fondova, i opet prema prioritetima, bez podvajanja na ove i one opštine.
Zamislite samo da u ovoj ekonomskoj krizi, gde većina građana Srbije živi na ivici egzistencije, Vlada smanji troškove funkcionisanja kabineta premijera i potpredsednika zaduženih za socijalnu politiku, za privredni razvoj, a posebno ovog za evropske integracije, koji je dobio skoro 92 miliona dinara više, ali on nema skijališta. Verovatno su se sredstva raspodeljivala po tom ključu.
Samo od ovih povećanja, ako bismo ih ukinuli, bilo bi dovoljno sredstava za po jedan razvojni ili bar sanirajući projekat za sve ove opštine koje sam do sada pomenuo u toku svog izlaganja. Ali, za to pripadnici Vlade i skupštinske većine očigledno nemaju dovoljno sluha.
Predloženi rebalans, neprihvatanjem ovog amandmana SRS i ostalih amandmana opozicije, produbljuje odvojenost vlasti od naroda i ukazuje na jedan rasipnički budžet, sa povećanjem javne potrošnje, spoljnotrgovinskim deficitom, koji će do kraja godine dostići 13 milijardi duga, sa spoljnim dugom od preko 30 milijardi dolara, sa inflacijom koja bi mogla do kraja godine da dostigne i 14%. Ali, predstavljeni rast bruto društvenog proizvoda sam po sebi ne znači ništa, već treba da sakrije crne rupe i negativne strane predloženog budžeta, a ima ih mnogo.
Spoljnotrgovinski deficit u 2007. godini bio je 10 milijardi dolara, u 2008. godini biće 13 milijardi dolara. To je za svaku pohvalu ove vlade koja probija sve negativne rekorde.
Spoljni dug Srbije je 2000. godine bio jedva nešto oko 10 milijardi dolara. Godine 2003. je iznosio 12. Bilo je projektovano da će 2010. godine iznositi 10 i po, međutim već krajem jula ove godine spoljni dug naše države je iznosio oko 30 milijardi dolara.
O čemu se ovde još radi? U Srbiji je došlo do velike potražnje stanovništva za kreditima kojima se kupuje roba široke potrošnje, pa su se banke u Srbiji, koje su uglavnom inostrane, zaduživale kod svojih matica u inostranstvu. Tim inostranim sredstvima je naše stanovništvo kupovalo proizvode koji su mahom inostrane proizvodnje.
Mi smo finansirali inostranu privredu, a ne domaću, a nesrećna stvar u svemu tome je što će nas to vraćanje dugova skupo koštati. Iako glasnogovornici Vlade žele da predstave da je zaduženost po stanovniku 500 evra, a po zaposlenom 1.000 evra, opravdano sumnjamo da je ta zaduženost mnogo veća. Toliko o vašim planiranim projektima.
Razmena sa nerazvijenim afričkim državama pokazuje koliko je stanje loše, jer se i tu deficit iz godine u godinu povećava. Korupcija u mnogim društvenim sferama, poskupljenje osnovnih životnih namirnica, o kojima premijer Cvetković saznaje iz medija, monopol u privredi od strane tajkuna bliskim vlastima, sve su to činjenice koje ne možete sakriti od naših građana.
Dakle, ono čega nema, a potrebno je ovom rebalansu budžeta, jeste uravnotežena socijalna i razvojna komponenta, bez podvajanja opština, za šta je potrebno razumevanje suštine problema građana nerazvijenih opština juga Srbije, ali to od strane Vlade izgleda da ne možemo očekivati. Već se najavljuje budžet za 2009. godinu, a postavljam pitanje hoće li bar taj budžet konačno biti restriktivni budžet, koji su toliko puta najavljivali, ali molim vas, nemojte da ga koncipiraju vaši prijatelji, raznorazni stručnjaci iz MMF, jer će nam se loše pisati.
Dame i gospodo narodni poslanici, javljam se na osnovu člana 225. i 226. Poslovnika Narodne skupštine Republike Srbije.
Srbija je od 5. oktobra do današnjih dana postala država sa nagomilanim problemima građana i ovaj trend je zadržala nova vlada Borisa Tadića. Srbija je postala država u kojoj se njeni građani isporučuju u džakovima Haškom tribunalu, država u kojoj haraju različite vrste mafija, stečajna, građevinska, drumska, prosvetna, energetska, farmaceutska, fudbalska, šumska i mnoge druge, a ovih dana dolazimo do podataka od pripadnika vladajuće većine i o postojanju gasne mafije.
Sve nas je zabrinula činjenica da je gas poskupeo za 60%, da postoji posrednik koji se ugrađuje 35 miliona evra. Zabrinulo nas je poskupljenje telefonske pretplate tri puta, impulsa 100%, razna poskupljenja cena robe široke potrošnje, mesa, mleka i drugih proizvoda, a i činjenica da je cena robe široke potrošnje koja se proizvede u Srbiji jeftinija u zemljama u okruženju nego što je to u Srbiji.
Naravno, ako povučemo paralelu sa nama bliskom Grčkom, u kojoj je zbog sumnjive privatizacije aerotransporta, reforme penzionog sistema i poskupljenja nekih životnih namirnica došlo do generalnog štrajka, i to kao znak upozorenja vlastodršcima tamo da se ne igraju građanima, već da im obezbede pristojan život, dolazimo do zaključka da to tako i treba da funkcioniše u jednoj organizovanoj državi tipa Grčke. A ne kao što se dešava u Srbiji, u kakvu nas je uvela DS, gde sindikati praktično i ne postoje, jer građani uglavnom rade u državnoj administraciji.
Postaviću pitanje, odnosno tražim obaveštenje i objašnjenje od predsednika Vlade, da li postoji mogućnost da se prevaziđe ovo poskupljenje, tako što će Vlada pronaći neku drugu alternativu u vidu ili ostanka cene ili mnogo manjeg poskupljenja nego što je to ovo. Hvala najlepše.

Whoops, looks like something went wrong.