Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Marko Milenković

Govori

Dame i gospodo narodni poslanici, javljam se na osnovu člana 100. Poslovnika Narodne skupštine Republike Srbije, zato što je gospođa Čomić prekršila članove 27, 106. i 107. ovog poslovnika. Gospođa Čomić je povredila Poslovnik načinom svog predsedavanja, kada je, najpre, narodnom poslaniku Nataši Jovanović izrekla i prvu i drugu opomenu, apsolutno, bez ikakvog razloga.
Gospođica Nataša Jovanović je sasvim primereno, pristojno upitala gospođu Čomić, na mestu predsedavajućeg, ko je ovaj gospodin i šta će on pored nje? Zaista, mislim da je to pitanje na koje bi gospođa Čomić trebalo da odgovori ovom domu, jer oko 200 narodnih poslanika u Skupštini, apsolutno, ima probleme u obavljanju poslaničke dužnosti, jer se u Narodnoj skupštini šetaju duhovi. Dakle, kada vidimo duhove, za koje ne znam kako se još uvek nalaze ovde, to stvara, objektivno, određen problem, da bismo na miru i pozitivno rešavali probleme naših građana. U jednom periodu, gospođa Čomić je imala problem kada smo postavljali jednostavno pitanje – kada ćete nam vratiti mandate, pa je odmah reagovala, a sada je reagovala na pitanje ko je ovaj gospodin i šta će on ovde. Razumem da je gospođa Čomić, apsolutno, predana projektu svog ideološkog vođe, Borisa Tadića, ako tu, uopšte, ima bilo kakve ideologije, u kome se princip političke moralnosti žrtvuje principu političke korisnosti. Dakle, stranka koja je juče stvorena predstavlja novo čedo Borisa Tadića i razumem potrebu gospođe Čomić da ona to čedo ljulja i čuva, po potrebi, da uskoče, ako vladajuća većina ima bilo kakav problem.
Još jedan problem koji je juče objektivno izrastao jeste pominjanje najvećeg srpskog nacionaliste i najvećeg poštovaoca svih naroda, gospodina Vojislava Šešelja od strane Tomislava Nikolića. U političkom, naučnom, društvenom smislu, prirodnim, društvenim naukama, u duhovnom, intelektualnom, sociološkom smislu, u bilo kojoj oblasti života, da li je Tomislav Nikolić dorastao vojvodi Vojislavu Šešelju? Nije mu ni do članaka. Zbog toga, neka dobro razmisli sledeći put kada će da pomene ime dr Vojislava Šešelja...
...ili, ako to već čini, neka najpre kaže, Bože, oprosti mi, nisam dostojan svom kumu da pomenem ime, ali moram, da bih opravdao ovu sramotu u koju sam uveo i sebe i druge ljude. Hvala vam.
Dame i gospodo narodni poslanici, amandman koji sam podneo odnosi se na član 49. Predloga zakona koji reguliše raspodeljivanje novčanih sredstava dobijenih prodajom trajno oduzete imovine proistekle iz krivičnog dela.
Vlada predviđa da ta novčana sredstva raspodeli ovako: 20% za finansiranje rada suda, 20% za finansiranje rada javnog tužilaštva, 20% organizacionoj jedinici MUP-a nadležnoj za finansijsku istragu, 20% Direkciji za upravljanje oduzetom imovinom i, konačno, samo 20% za finansiranje socijalnih, zdravstvenih, prosvetnih i drugih ustanova, kako navodite u Predlogu zakona. Ovaj predlog bismo mogli nazvati bilo kako samo ne pravednom, pravilnom, domaćinskom raspodelom sredstava.
Znači, 60% Ministarstvu pravde. Lepo sam rekao u načelnoj raspravi, gde su pare, tu je DS. Dati 20% jednoj jedinoj jedinici MUP-a, a 20% za sve druge budžetske ustanove u Srbiji!? Vlada Republike Srbije izjednačava finansijske potrebe jedne jedinice MUP-a i jedne Direkcije za upravljanje imovinom sa svim socijalnim, zdravstvenim, prosvetnim i svim drugim ustanovama u Srbiji.
U najvećem broju tih ustanova situacija je ili loša, ili katastrofalna. DS je na vlasti ima punih osam godina, a počela je deveta. Šta se dešava u našem zdravstvu? Ko ima para, može da se leči, a ko nema, njega je demokratska vlast unapred osudila na smrt. Lekari širom Srbije nemaju dovoljno recepata, elementarnih uslova za rad.
Da li treba da vas podsetim na veliki kriminal koji je sproveden u Srbiji pod velom adaptiranja zdravstvenih ustanova kroz NIP, u režiji G17 plus? Između ostalog, to se dešavalo i u Prokuplju.
Gde nam se za ovih osam godina nalazi prosveta i u kakvom stanju su mnoge škole, u kojima zidovi i plafoni samo što se nisu srušili? Ima na desetine takvih primera širom Topličkog okruga. Ni dečiji vrtići nisu u boljem stanju. Šta je s izgradnjom novih obdaništa, koja su nam i te kako potrebna, hteli vi da se složite ili ne?
Kakav je životni standard zdravstvenih i prosvetnih radnika? Kakav je životni standard ostalih? To će vam odgovoriti građani Srbije na prvim izborima. Zar ne mislite da bi povećanje plata i poboljšanje uslova rada bio prvi korak ka suzbijanju korupcije i mita, koji su prisutni i u ovim oblastima?
Dokle će pojedinci da kaljaju ugled ovih profesija? Koji je epilog ''kragujevačke afere''? Kao vrhunac licemerstva vlasti, ovih dana slušamo na televiziji da vlast neće moći da ispuni predizborno obećanje dato penzionerima da će penzije dostići nivo od 70% prosečne zarade u Srbiji, i to, navodno, zbog svetske finansijske krize.
Taj genijalac koji se setio da nađe ovakav razlog za opravdanje predizborne laži, zaista, treba da napreduje u vašem koalicionom udruženju protiv građana Srbije.
Građani Srbije, nemojte da vas obmanjuju! Ako bi Vlada i koaliciona skupštinska većina usvojili ovaj amandman, našla bi se novčana sredstva za rešenje mnogih problema – u socijalnoj, zdravstvenoj i prosvetnoj sferi.
Amandman je vrlo jednostavan i predlaže smanjenje novčanog iznosa, od 20 na po 10%, za finansiranje rada suda, javnog tužilaštva, jedinice MUP-a za finansijsku istragu i Direkcije za upravljanje imovinom, jer smatram da je to više nego dovoljan iznos za finansiranje ovih organa. Preostalih 60% treba iskoristiti strogo namenski, za rešavanje socijalnih, zdravstvenih, prosvetnih i svih drugih problema.
Sudeći po tome koliko u Srbiji ima mnogo kriminalaca, čiju imovinsku vrednost mnogi od nas ne mogu ni da zamisle, odnosno radi se o više stotina miliona evra, usvajanje predloženog amandmana dugoročno bi rešilo pitanje problema koje sam naveo, pa i pitanje penzija. Nemojte da zavaravate penzionere. Znaju oni za šta su glasali, a šta su dobili.
Vaši razlozi za neprihvatanje amandmana su neprihvatljivi, jer navodite da je raspodela budžetskih sredstava predložena u članu 49. vašeg predloga zakona primerenija. Za šta primerenija, za koga? Da se novčana sredstva dobijena prodajom trajno oduzete imovine kriminalaca raspodele: jednoj jedinoj jedinici MUP-a – 20%, pojedinim organima Ministarstva pravde – 60%, a samo 20% svim socijalnim, zdravstvenim i prosvetnim ustanovama u državi, i to prema aktu Vlade, po principu – onoj ustanovi hoćemo, onoj ustanovi nećemo.
Ako je to za Vladu i prvog potpredsednika Vlade, kao potpisnika odgovora Vlade na predloženi amandman, primerenije, za poslanike SRS-a i građane Srbije, svakako, nije. U odgovoru Vlade ne može da prođe ni pozivanje na uporedno zakonodavstvo, jer dok je Srbija u socijalnoj, prosvetnoj i zdravstvenoj sferi u izuzetno lošem stanju, Vlada ne može da prepisuje modele zakona drugih razvijenih zapadnoevropskih država, već mora da ih prilagođava našim potrebama i specifičnostima.
Na kraju, u razlozima za neprihvatanje ovog amandmana, Vlada se poziva na slična rešenja koja su primenjena u Carinskom zakonu. Vi ćete se složiti, a nadam se i gospođa ministar, da ne može ovako loš predlog zakona i neprihvatanje amandmana koji rešava suštinske probleme u državi da se opravda tako što će se pozvati na već usvojeni a loš Carinski zakon. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, građani Srbije, pred nama su izuzetno loši predlozi zakona o Agenciji za borbu protiv korupcije, odgovornosti pravnih lica za krivična dela i oduzimanju imovine proistekle iz krivičnog dela.
U razlozima za donošenje ovih zakona po hitnom postupku navodite da bi se time stvorili svi neophodni uslovi za rad organa i organizacija, čime bi se ispunili svi neophodni uslovi u procesu pridruživanja Evropskoj uniji.
O čemu se ovde radi? Svi uslovi za rad svih organa i svih organizacija već postoje, a posebno za borbu protiv korupcije. Da li u Vladi Borisa Tadića postoji istinska želja za borbom protiv korupcije? Da li je za pravi obračun sa kriminalom, mitom i korupcijom potrebno osnivanje još jedne agencije i zakona o agenciji ili Vlada kad god ne želi nešto da uradi posegne za osnivanjem agencije, saveta, komisija i drugih nepotrebnih službi koje dodatno terete budžet Republike Srbije?
Iz svega ovoga dolazimo do zaključka da se predloženi zakoni donose jedino zbog vaše žurbe u Evropu, u stvari, da će kao i mnogi pre njih biti samo mrtvo slovo na papiru, a i kako bi se obračunali sa korupcijom kada bi trebalo najpre da se obračunate sa pojedinim ministrima iz Vlade.
Jedino što je za borbu protiv korupcije potrebno to su časni, pošteni, odgovorni ljudi na odgovornim pozicijama vlasti. Dovoljno je na mestu ministra policije imati Dragana Todorovića, na mestu ministra pravde Vjericu Radeta, ili Nemanju Šarovića, Zorana Krasića ili magistra Dejana Mirovića, Gordanu Pop-Lazić ili Milorada Mirčića, magistra Aleksandra Martinovića, ili Slavka Jerkovića, Petra Jojića iz redova srpskih radikala. Kakve agencije, to su priče za malu decu.
U članu 2. Predloga zakona o Agenciji za borbu protiv korupcije, pojašnjavate značenje izraza: korupcija, funkcioner, sukob interesa, poklon itd., kao da su ovi termini novi, da do sada nisu korišćeni.
Čemu sve to? Zašto ispunjavate stranice zakona nepotrebnim, suvišnim tekstom? Ili, možda, Vlada kada nema šta pametno u Predlogu zakona da napiše onda da značenje pojedinih izraza, koji su, moram priznati, lepo pojašnjeni.
U članu 3. kažete, da je Agencija samostalan i nezavisan državni organ. Koliko i u kojoj meri je to moguće u centralizovanoj državi Borisa Tadića?
Opšte je poznata činjenica da država nije obezbedila osnovne uslove za rad nijednoj tzv. nezavisnoj instituciji u Srbiji koja je formirana da bi zaustavila korupciju, kontrolisala trošenje državnog novca ili omogućila poštovanje prava građana. Takav odnos vlasti govori da će se to preneti i na Agenciju protiv korupcije u cilju nemogućnosti i neefikasnosti njenog rada.
Način na koji su do sada i ovih dana otkrivani sporadični slučajevi korupcije jeste politička kampanja, a ne ozbiljan rad državnih organa. Vlada ovim predlozima zakona samo glumi borbu protiv korupcije i krivičnih dela, jer je korupcija najveća tama tamo gde su najveća diskreciona ovlašćenja, tamo gde ima najviše novca, ne u Zrenjaninu. Šta će biti sa vojnom mafijom, sa privatizacionom, stečajnom mafijom, sa zdravstvenom, građevinskom? Agencija za borbu protiv korupcije tu neće ništa rešiti osim što će ponovo možda neki gradonačelnik biti žrtveni vuk. Da li usvajanjem zakona o oduzimanju imovine proistekle iz krivičnog dela znači da će se oduzeti vile na Dedinju i nešto od desetina miliona evra Jelašića, Đelića, Đilasa, Šapera? Neće oni valjda sami sebi oduzimati imovinu ili će se imovina oduzimati onima koji su protiv njih, svi ostali će biti zaštićeni.
Ovim zakonom Vlada predviđa da oduzetom imovinom upravlja Direkcija za upravljanje, čijeg će direktora postavljati Vlada na predlog ministra pravde. Opet Demokratska stranka. Tamo gde su pare, tu je ili Demokratska stranka ili G17.
Zaista, mnogo nedostataka, nedorečenosti, nelogičnosti, nejasnoća, nepravilnosti, paradoksa u predloženim zakonima poslanicima SRS ne dozvoljava da glasaju za njih. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, javljam se na osnovu člana 100. Poslovnika Narodne skupštine Republike Srbije i reklamiram povredu člana 103. stav 2, koji glasi: ''Niko ne može prekidati govornika niti ga opominjati, osim predsednika Narodne skupštine u slučajevima predviđenim ovim poslovnikom.''
Dok su moje kolege poslanici SRS govorili, bili su neprestano prekidani nekim neartikulisanim kricima sa ove leve strane.
Mislim da su termini koje koristim trenutno sasvim prikladni i da verno oslikavaju situaciju u ovom parlamentu dok se obraćaju poslanici SRS. Vi, gospođo predsedniče, niste reagovali.
Srpski radikali su govorili o krucijalnim problemima države Srbije, o krucijalnim problemima u parlamentu, o krađi mandata, o prekrajanju izborne volje građana, o kršenju osnovnih demokratskih i izbornih principa, za sve ono za šta se Demokratska stranka ...
Dakle, sve o čemu su govorile moje kolege interesuje sve građane Srbije, i članove DS i članove SRS. Pojedinci su prekidali izlaganje mojih kolega, a vi niste reagovali.
Jedna od vaših dužnosti predviđena ovim poslovnikom je da obezbedite govorniku mogućnost da na miru iznesu svoje izlaganje. Razumeo bih vas da vam je to promaklo, ali je sasvim izvesno da ste imali uvid u sva dešavanja i da namerno niste obezbedili red za vreme govora mojih kolega.
Dakle, prekršili ste član 103. Poslovnika i tražim objašnjenje zbog čega, da li je to zbog podstrekivanja od vaših ideoloških i koalicionih vođa, da potpuno budete predani projektu, gde se princip moralnosti žrtvuje principu političke korisnosti.
Dame i gospodo narodni poslanici, javio sam se na osnovu člana 100. Poslovnika, a reklamiram povredu člana 27. stav 3. koji glasi - predsednik Narodne skupštine stara se o primeni Poslovnika Narodne skupštine.
Postavlja se pitanje: zbog čega gospođa Đukić-Dejanović nije dozvolila mojim kolegama da, na osnovu člana 226. Poslovnika, traže obaveštenja i objašnjenja koja su im potrebna zbog vršenja funkcije narodnih poslanika? Dakle, direktno kršenje člana 226. Poslovnika.
Iako je dopustila nekom od poslanika da postavi pitanje i traži obaveštenje o nekom problemu građana Republike Srbije, ali tek ponekom, bila je neumoljivo diskriminatorna kad pomenemo jednostavnu rečenicu - vratite nam mandate. Tada gospođa Đukić-Dejanović naglo menja način predsedavanja i poseže za pretnjom opomenom, a poslanike vladajuće većine ne opominje kada krše član 103. Poslovnika, stav 2. i 3 – da niko govornika ne može opominjati, osim predsednika Narodne skupštine u slučajevima predviđenim ovim poslovnikom – član 104. stav 1 - narodni poslanici su dužni da poštuju dostojanstvo Narodne skupštine i član 106. koji reguliše izricanje opomena narodnim poslanicima.
Podsetiću vas da su opomene dobijali poslanici SRS, dok neki poslanici, iako su prekidali govornike u izlaganju i dobacivali govornicima ugrožavajući im slobodu govora, ne samo da nisu opomenuti već ne bi me začudilo da u toku pauze nisu i pohvaljeni.
Mislim da vršenje opstrukcije rada Skupštine od strane vladajuće većine zaista više nema smisla. Morate pokazati istinsku brigu za građane i državu. Morate pokazati vaše zalaganje za osnovne demokratske principe.
Vreme je da vratite ukradene mandate SRS. Jer, najlakše je pokrasti čoveka koji je utamničen, na pravdi boga, već šest godina, niti je koga ubio, niti je nekome nešto ukrao. Najlakše je pokrasti takvog čoveka.
Ali, evo, došlo vreme da se mandati vrate. Naše vreme uveliko traje i tek dolazi, pravda će biti zadovoljena da bi mogli da nastavimo dalje. Hvala lepo.
Dame i gospodo narodni poslanici, ako neko misli da će formiranjem komisije, radne grupe, beznačajnim tekstom na 17 stranica, čijeg autora ne znamo, te potpisima nekoliko funkcionera policije i nazivanjem svega toga izveštajem, obmanuti nas narodne poslanike i sve pravdoljubive ljude u Srbiji, taj se prevario. Još uvek nismo dobili odgovor na pitanje ko je kidnapovao i gde su nekoliko dana držali Radovana Karadžića, a vi kroz ovaj vaš nazoviizveštaj ne dajete ni druge odgovore.
Izgleda da je Srbija pod vašom upravom postala država bez odgovora, a mi radikali prof. dr Vojislava Šešelja, najvećeg srpskog nacionaliste i najvećeg poštovaoca svih ostalih naroda, samo tražimo objašnjenje zašto ste prema unapred smišljenom scenariju prebili učesnike mirnog protesta, građane Srbije i narodne poslanike. Zašto ste mučki ubili Ranka Panića?
Tražimo odgovore na pitanja ko je naredio i ko je neposredno upotrebio gumenu municiju na mirnom protestu SRS-a, a ovaj skandalozni izveštaj, koji se danas našao pred nama, svakako, to krije.
Ako mislite da kroz ovaj izveštaj žrtvujete šest policajaca i njihove porodice i da skinete odgovornost s onoga ko je zaista odgovoran, ko je osmislio, pripremio i naredio akcije policije da bi miran protest pretvorio u haos, i tu ste se prevarili.
Imam dosta prijatelja policajaca. Mnogi od vas znaju da policija na ulici ne sme svakog da zaustavi, ne sme svakome da pretresa kola, ne sme svakome da piše kazne. Apsolutno sam siguran da je prekomerna upotreba sile snažno diktirana i naređena. Da li su oni koji imaju mnogo veću odgovornost, a ne ovih šest žrtvovanih policajaca, iznad zakona? Dolazimo do zaključka da je odgovoran neko ko je sa strane vukao konce i želeo da napravi haos, nered i krv po svaku cenu. Svakako, to se odvijalo kroz aktivnosti operativnog rukovodnog štaba, koji je putem video-bima koordinirao akcije policije, a koji je bio na telefonskoj vezi s nekim odozgo ko je, u stvari, izdavao naređenja. Iz snimaka koje posedujemo sve ukazuje na to da je policija vodila akcije ne protiv učesnika izgrednika, već protiv učesnika mitinga.
Podsetiću vas i na to da su svi protesti i mitinzi SRS-a mirni, na njih dolaze krotki ljudi, koji jedino hoće da bolje žive i da njihove sunarodnike ne love po Srbiji kao zečeve i isporučuju lažnim kvazisudovima. Ove ekstremne grupe koje se pominju u vašem nazoviizveštaju, zapamtite, nisu bile u okviru učesnika protesta, one su organizovane upravo od strane toga ko je tog dana odgovoran za prebijanje građana i poslanika i nedužnog Ranka Panića. Jedino što tražimo, to je da taj neko snosi odgovornost.
Dame i gospodo narodni poslanici, ne znam, zaista, koja bi definicija najpreciznije definisala Izveštaj radne grupe Ministarstva unutrašnjih poslova o utvrđenim činjenicama i okolnostima pod kojima je došlo do povređivanja građana i pripadnika policijske službe, dana 29. jula 2008. godine u Beogradu, prilikom održavanja javnog skupa u organizaciji SRS-a, kako ste nazvali ovaj izveštaj.
U Izveštaju navodite sve posledice policijske upotrebe prekomerne sile zbog naređenja prvog potpredsednika Vlade, ili predsednika Vlade, ili predsednika Republike, vi treba da nam kažete čijeg naređenja, te sukoba policije i ekstremnih grupa, a ne učesnika protesta, ali, svakako, ne utvrđujete okolnosti i činjenice koje su dovele do prebijanja građana i smrti Ranka Panića.
Analiziramo li naslov i tekst koji sledi na 17 stranica, dolazimo do zaključka da je tema promašena. Tema je promašena, a adekvatan naslov bi bio – Konstatacija radne grupe o N.N. licima i utvrđenoj materijalnoj šteti. Da ste stavili ovakav naslov, mi ne bismo ni čitali tekst, ne bismo se sada bavili njime i strpljivo bismo sačekali pravi izveštaj, bez obzira na to što ovoliko kasnite s njim. Ovako, obmanjujete nas, obmanjujete javnost, bilans tragičan, jedan učesnik mirnog protesta ubijen.
Da li je to demokratija zarad koje je Demokratska stranka došla na vlast 2000. godine? Da li je, svesrdnom vežbom, od tada do danas, sve to dovelo do nivoa prebijanja i ubijanja građana?
Da li je to demokratija kojom ćete nas uvesti u EU? Da nije to, možda, bilo demokratsko batinanje i ubijanje sopstvenog naroda?
Šta posle svega toga i ovakvog izveštaja, gde odgovorni ostaju zaštićeni, i šta mogu građani na ulicama da očekuju? Sigurnost i bezbednost sigurno ne. Da li treba da se pobiju svi neistomišljenici da biste nas uveli u EU?
Budite sigurni da želja poslanika SRS-a nikako nije da vrše opstrukciju, već da vas nateraju da radite bolje, odgovornije, a, za početak, adekvatan izveštaj o nemilim događajima 29. jula bio bi vaš dobar potez na tom putu.
Dame i gospodo narodni poslanici, vaš Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o Vladi svakako ne vodi budućoj postavci države i njenih institucija na zdrave noge, što bi trebalo biti prioritet svake vlade, kako one iz 1941. godine, tako i ove koja je ovih dana u formiranju. I kratko izlaganje kolege Boška Ristića nije bilo usmereno na to da nas ubedi u valjanost vašeg Predloga zakona, već više da se ispuni forma, da se preleti letimično preko materije, ne bi li se sakrilo ono loše što nije uočeno na prvi pogled. Ali, to je sasvim razumljivo, jer teško je obrazlagati ono u šta ni sami ne verujete.
U članu 2. vašeg Predloga zakona o izmenama i dopunama Zakona o Vladi uvodite vanustavnu kategoriju funkcije prvog potpredsednika Vlade tj. zamenika predsednika Vlade, dakle, direktno u suprotnosti sa Ustavom Republike Srbije. I zbog toga vaš Zakonodavni odbor, koji je sluškinja vaših političkih stranaka, ne glasa o tome da li je Predlog zakona pravno moguć, da li je u skladu sa Ustavom, već u neskladu sa Poslovnikom, kao odbor koji nije matični, predlaže Narodnoj skupštini da prihvati u načelu Predlog zakona, izjednačavajući se tako sa matičnim Odborom za pravosuđe i upravu. To je neverovatno.
Protivustavna institucija prvog potpredsednika Vlade ili zamenika predsednika Vlade verno oslikava politički trenutak i situaciju u vašoj koalicionoj većini, ali i usled toga želju da jednog potpredsednika Vlade uzdignite nad ostalima na vanustavnu funkciju. Ali, ako je taj zamenik predsednika Vlade toliko bitan, zašto mu ukidati ovlašćenje na predlaganje izbora ili razrešenja članova Vlade.
Razlozi za donošenje ovog zakona nisu iskrsli iz potreba našeg društva, već iz zadovoljavanja vaših stranačkih potreba, a sve to plaća Srbija i naši građani. U jednom momentu kažete da je neophodno precizirati položaj potpredsednika Vlade. Naravno da u zakonu sve treba precizirati, mada vam to do sada nije bila praksa, ali to nije razlog za donošenje zakona! Pa se postavlja pitanje šta je stvarni razlog i koji su to principi u vašim pregovorima doveli do ovako katastrofalnog predloga zakona?
U objašnjenju pojedinačnih rešenja govorite o jedinstvu vođenja i usmeravanja Vlade, o jedinstvu političkog delovanja Vlade i usklađivanju rada članova Vlade što bi trebalo da koordiniraju predsednik i zamenik predsednika Vlade. Znate ko se vodi i usmerava? Može taj neki potpredsednik Vlade sa sve predsednikom da se stara koliko mu god volja, ali jedinstvo u političkom delovanju i usklađeni rad članova Vlade, u okviru vaše neprirodne ili protivprirodne koalicije, apsolutno su nemogući. Odnosno, ako je podela kolača u pitanju onda kod vas postoji jedinstvo i usklađenost – zgrabi što više možeš da bi bio zadovoljan. To su osnovni organizacioni principi Demokratske stranke.
Vaš predlog da odluka Vlade bude doneta ako za nju glasa najmanje polovina članova Vlade, pod uslovom da je za odluku glasao predsednik Vlade, pokazuje neozbiljnost i težinu budućih odluka koje bi se donele u preglasavanju sa tzv. "zlatnim glasom" predsednika Vlade. Pitamo se da li je demokratski da bilo čiji glas na svetu važi više od jednog glasa.
Da li biste se vi zadovoljili situacijom da Vlada donese ijednu odluku egalom gde preteže strana na kojoj je predsednik Vlade i da kažete Vlada perfektno funkcioniše, država takođe, a da se ne zapitate šta nije u redu sa Vladom i njenim jedinstvom? Može li da nastavi dalje tako? Ili vi već sada planirate neka buduća unapred nameštena glasanja u okviru Vlade, da biste se oprali kod vaših birača?
Od vas me ništa ne bi iznenadilo, ali verujte mi da posle ovakvog vašeg, u najmanju ruku nesrećnog, spoja, birače, građane Srbije kojima manipulišete kao DOS u ovom ili onom obliku od 2000. godine, više nikada ne možete prevariti.
Vi "dupli glas" predsednika Vlade pravdate otklanjanjem moguće blokade rada Vlade koja ima paran broj članova.
Dakle, vi niste ni počeli da funkcionišete, a već razmišljate o budućoj blokadi! Pa ko je tu od vas neiskren, od koga se očekuje takva blokada? Eto, pogledajte se između sebe i recite.
U Razlozima za donošenje ovog zakona po hitnom postupku naveli ste da je to od naročite važnosti za funkcionisanje Republike Srbije i njenih institucija. Verujte mi da je za državu od naročite važnosti upravo da se ovakav štetan zakon nikada ne donese, a isto tako i za budućnost naših građana.
Potražimo li pomoć logike doći ćemo do jednog od načela – da ono što je u startu u biologističko-psihološkom smislu bolesno ne može predstavljati temelj na kojem će izrasti zdrava državna tvorevina i to je ozbiljan znak da treba da budemo zabrinuti.
Konačno, ukoliko bi se usvojio ovaj predlog zakona, Ustav Srbije bio bi drastično pogažen, jer je u članu 125. Ustava jasno precizirano ko čini Vladu, te poslanici Srpske radikalne stranke neće glasati za predloženi zakon koji nije u skladu sa ustavnim, pravnim normama demokratskog, civilizovanog društva za koje se vi samo navodno zalažete. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, javio sam se po članu 225. i 226. u vezi s alarmantnom situacijom u Topličkom okrugu.
Tražim obaveštenje od odlazećeg predsednika Republike Borisa Tadića i ministra odbrane Dragana Šutanovca o tome kada će rešiti problem vojnih rezervista iz Topličkog okruga koji štrajkuju već nekoliko meseci, jer im gospoda Tadić, Šutanovac i Dušan Petrović ne omogućavaju da po članovima Ustava Republike Srbije, 21, 22, 23, budu jednaki pred zakonom, da zaštite svoja prava zajamčena Ustavom, da zaštite svoje dostojanstvo, koje je ovakvim nedomaćinskim ponašanjem pomenute gospode i te kako narušeno.
Poslanici SRS-a, gospodin Božidar Delić, gospodin Momir Marković i ja smo u proteklom periodu više puta apelovali da nadležni državni organi reše ovaj problem, ali zbog takvog odnosa čelnika DS-a prema narodu nije se odmaklo dalje od početka.
Ovde se javlja još jedan problem. Pojavljuje se gospodin Batić koji, pun plemenitih osećanja, pruža rezervistima besplatnu pravnu pomoć, ali na taj način što ga jednim listom papira, koji predstavlja punomoćje, rezervisti ovlašćuju da ih zastupa, ali uz to punomoćje ide i pristupnica Demohrišćanskoj stranci Srbije, kao i Batićev savet rezervistima da bojkotuju predsedničke izbore.
Naravno, izlazak na izbore je individualna stvar svakog pojedinca, gde se građani opredeljuju prema svojim shvatanjima, afinitetima ili načinu života kojim žive, ali su rezervisti iz Kuršumlije, ponukani ''dobronamernim'' Batićevim savetima na medijima, najavili ne bojkot, već ometanje izbornog procesa.
Dakle, da pojednostavim stvari, na jednoj strani imate oštećene građane, na drugoj vrh Demokratske stranke koji im uskraćuje osnovna prava i pravo na jednakost, ali i gospodina Batića koji ih uvodi u još veće probleme, jer taj protest ne sme biti ispolitizovan i to je jedini pravi način za rešenje njihovog problema.
Građani Toplice, mislite svojom glavom, ne dozvolite da pojedinci manipulišu vama. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, javljam se po Poslovniku, član 101, jer me je gospodin Batić, očigledno, pogrešno protumačio. Ali, da bismo razjasnili moguće nedoumice, krenuću od sledećih stvari.
Za razliku od nekih, mi srpski radikali govorimo jedino jezikom činjenica, pa ću tako pokazati punomoćje dr Vladana Batića, sa kojim u paketu ide i pristupnica njegove ''demonohrišćanske'' stranke.
Vidite, dame i gospodo narodni poslanici, i vidite građani Srbije, da više ništa u Srbiji nije besplatno, pa ni ova pomoć gospodina Batića nije besplatna, a svi znamo da te, na reč, besplatne stvari, posle, u budućnosti, mnogo koštaju, postaju mnogo skupe. Čak mi je gospodin Batić
postao, u jednom momentu, simpatičan zbog te besplatne pravne pomoći koja je trebalo da bude ponuđena, inicirana samo najplemenitijim osećanjima, najsvetlijim principima moralnosti, a onda je sve to pokvareno kada je u paketu s ovim punomoćjem išla i pristupnica DHSS.
Koliko su DHSS i gospodin Batić prepoznatljivi po svojoj popularnosti, predanosti i poštovanju principa jednakosti, vladavine prava i pravičnosti, ima dosta primera. Jedan od eklatantnih primera je i "Sablja".
Nemam nameru da dalje polemišem, građani Srbije će proceniti, ili na osnovu iznesene argumentacije, ili na osnovu ličnih ili stranačkih simpatija, mada su već dali svoj sud 21. januara 2007. godine, a daće ga i 20. januara i 3. februara 2008. godine, kada će odlučiti da li će se vlast i dalje, kao i do sada, vršiti u interesu ministara i državnih funkcionera, ili će srpski vojvoda Tomislav Nikolić to raditi za dobro države i svih njenih građana. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, situacija u kojoj se nalazimo danas kada treba da usvajamo budžet u poslednjem momentu, nameće nam osnovno pitanje - ko je kriv za to? Da li su to poslanici opozicije ili su to predstavnici DS, DSS i G17, koji su najpre svojim besmislenim pregovorima mesecima mučili građane Srbije, donosili skandalozne uredbe o privremenom finansiranju, a kada su napokon skrpili Vladu, cilj im nije bio očuvanje Kosova i Metohije, cilj im nije bio ekonomski razvoj i bolji standard svih građana, cilj im nije bio uspostavljanje pravne države koja garantuje sigurnost i jednakost građanima, već im je jedini cilj bio interesna podela kolača i trošenje budžeta Republike Srbije odnosno trošenje narodnog novca.
Budžet jedne države najverniji je pokazatelj da li je država dobro uređena ili nije. Kada ste došli na vlast 2000. godine, obećavali ste građanima sve životne blagodeti i racionalnu i efikasnu državu. A gde se nalazimo danas i kako živimo? Od 8. do 30. novembra stigle su nam tri varijante budžeta.
U odnosu na prvu varijantu, poslednja varijanta budžeta uvećava troškove za 100 miliona dinara, i to uglavnom za Dinkića, za davanje kredita za turizam preko raznoraznih agencija, bez kriterijuma, mimo zakona, nekakvim uredbama.
Kroz današnju projekciju budžeta Vlada nam ponovo šalje lošu poruku jer država u stvari preraspodeljuje 639.600.300.000 dinara, od kojih je samo 596 milijardi prikupljeno porezima, 15 milijardi taksama, osam milijardi novčanim kaznama, tri milijarde od igara na sreću, a tek 18 milijardi ostalim neporeskim prihodima, pitamo se kojim?
U neuverljivom ministrovom izlaganju, kao da ne veruje u ono što čita, ministar Cvetković u jednom je u pravu: Vlada Republike Srbije je rekorder u deficitu budžeta za 2008. godinu. Dalje, kažete da ćete za budžetski deficit i izdatke po osnovu otplate duga i nabavke finansijske imovine, u iznosu od 89 milijardi dinara, sredstva obezbediti iz privatizacionih primanja, kredita, donacija i finansijske imovine budžeta. Ovde spajate nespojivo, nabrajate neprecizno, paušalno na jednom mestu sve moguće izvore prihoda i mislite da ste pojasnili član 2. Predloga zakona o budžetu za 2008. godinu.
U članu 3. hrabro priznajete da je stanje duga Republike Srbije krajem septembra ove godine iznosilo 9.044.193.797 evra, a budžetom za 2008. kroz davanje garancija i novo uzimanje zajmova i kredita zadužujete nas sa 1.341.550.000 evra, bez prikazane kamate, stvarajući nove dužničke obaveze građanima Srbije.
Nudite Predlog zakona o budžetu za 2008. koji nije ni razvojni, ni socijalni, već neracionalno potrošački, sa nesagledanim rešenjem problema prosvetnih radnika, državnih službenika i radnika u lokalnim samoupravama, poljoprivrednih proizvođača, studenata, penzionera i socijalno najugroženijih slojeva stanovništva.
Ne nudite ravnomerni regionalni razvoj, posebno ne razvoj siromašnih opština, ne sagledavate radnike koji su ostali bez posla u toku haotične, pljačkaške privatizacije od 5. oktobra 2000. godine do danas, ne obezbeđujete dovoljna sredstva za povoljne kredite poljoprivrednim proizvođačima, ne subvencionirate i ne regresirate ratarsku i stočarsku proizvodnju koja je u sve goroj situaciji, ali zato zadovoljavate interese vladajuće koalicije, jer je novac budžeta koji građani sakupljaju fuzioni element staro-nove kohabitacione Vlade Vojislava Koštunice, i taj narodni novac pegla sve nesuglasice između pripadnika vlasti - gospodara života i novca u Srbiji.
Stalno bespotrebno osnivate veliki broj agencija i namenjujete im ogromna budžetska sredstva, kasnije iste osamostaljujete, dajući im monopolske poslove.
Definicija budžeta je jasna. Ovim budžetom Vlada rasprodaje naše nasledstvo privatizacijom i uzima nove kredite da bi finansirala svoje potrebe, a rezultat je isti: upropašćavanje budućnosti naših građana. Osim toga, pod prihodima prikazujete manje novca od taksi negoli 2006. godine ili u 2008. godini isto novca od igara na sreću kao pre tri godine. Ko će u to da vam poveruje?
U hijerarhiji pravnih akata samo Ustav je iznad budžeta. Međutim, vi ste zbog predsedničkih izbora požurili sa donošenjem zakona o vojsci, o odbrani, o službama bezbednosti, predsedniku, o spoljnim poslovima, dok ste budžet gurnuli u stranu, iako su ove teme tesno povezane, jer samo novi predsednik Srbije, Tomislav Nikolić i SRS, garantuju realno finansiranje budžeta, njegovu razvojnu komponentu i bolji standard za sve građane Srbije. Hvala.
Hvala lepo. Dame i gospodo narodni poslanici, pitanje postavljam Vladi Republike Srbije, a odnosi se na građane Topličkog okruga koji su mobilisani 1999. godine za vreme NATO agresije, zatim su hrabro branili i odbranili državu, a sada doživeli da nemaju ista prava jer im se po istim tužbama različito presuđuje.
Podsetiću vas da su sudije Opštinskog suda u Kuršumliji, kao učesnici rata, tužili, dobili presude i naplatili dnevnice zajedno sa svojim rođacima, prijateljima i manjim brojem drugih boraca, a zatim su te iste sudije drugim borcima odbijali tužbene zahteve dok su u isto vreme nekim borcima rešavali tužbe pozitivno. Takva selektivna primena prava dešavala se i u Prokuplju.
Borci o kojima se radi su još 18. juna mirno protestovali u centru Prokuplja ne bi li vam skrenuli pažnju da prekinete sa ovim pravnim nasiljem. Zatim su nekoliko dana u Kuršumliji štrajkovali glađu da bi se ti, pre svega mirni, protesti nastavili u Merdaru i ovde u Beogradu, pred zgradom Vlade Republike Srbije.
Kao predstavnik svih građana Toplice, ja sam reagovao još 17. septembra uputivši poslaničko pitanje šta će biti sa ovim građanima jer se radi o velikom broju tužbi. Gotovo da nema kuće u Toplici koja nije poslala nekog od članova porodice na Kosovo i Metohiju.
Onda sam od Vlade, nakon ravno 40 dana, dobio nejasan i opširan odgovor u stilu premijera Vojislava Koštunice. Predsednik Vlade mi nakon dužeg teoretisanja odgovara da je obrazovana međuresorna radna grupa za razmatranje ovog pitanja, te da je Ministarstvo pravde izvršilo nadzor nad radom Okružnog suda u Prokuplju i opštinskih sudova u Prokuplju i Kuršumliji, da su im dati nalozi o merama nadzora itd., ali nigde ne govori o rezultatima do kojih se došlo. Protesti se, evo, do današnjeg dana nastavljaju, a problem ne rešava.
Koji su rezultati vaših višemesečnih aktivnosti na rešavanju ovog problema? Kada ćete se kao ozbiljna Vlada ozbiljne države obratiti učesnicima rata sa konačnim stavom i da li ćete rad sudova ozbiljno preispitati ili je to samo još jedno od vaših predizbornih obećanja? Zašto ministar odbrane Dragan Šutanovac i njegov predsednik Republike Boris Tadić jasno i glasno ne kažu ovim ljudima na koji način će rešiti ovaj problem? Je l' to čekaju predsedničke izbore?
Skupštinski odbor za predstavke i predloge, na čelu sa srpskim radikalom Draganom Čolićem, (završiću vrlo brzo) podržao je opravdane zahteve rezervista i zatražio od Vrhovnog suda maksimalno ubrzanje sudskih postupaka još pre oko tridesetak dana i do današnjeg dana nema nikakvih rezultata.
Morate nešto shvatiti: sve što žele ovi ljudi, to je da budu jednaki pred Ustavom i zakonom. To su uobičajene norme svih civilizovanih društava. Diskriminacija ovih ljudi mora da prestane i oni moraju dobiti adekvatnu zakonsku satisfakciju. Hvala.