Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Milorad Mirčić

Milorad Mirčić

Srpska radikalna stranka

Govori

Reklamiram povredu člana 98. Poslovnika, a vezano je za izlaganje prethodnog kolege. Ponovo se pokazuje da imate dva aršina kada je u pitanju izlaganje poslanika sa ove govornice, kada su u pitanju poslanici DOS-a, kao što je bio kolega koji je veći deo svog vremena iskoristio za, po meni, reklamiranje svoje firme i uspešnosti svog poslovanja. Niste ga ni jednog trenutka opomenuli.
Druga stvar, Poslovnik nas obavezuje, a to je i moralna obaveza, da govorimo istinu sa ove govornice. Kolega, rekli ste jednu neistinu kada je u pitanju radna snaga, kako rekoste, radnici koji rade kod vas u Mađarskoj, u vašoj firmi. Nije niko iz ove zemlje, pogotovo pripadnici nacionalnih manjina, morao da ode. Ti koji su otišli, otišli su zato što su imali ekonomski interes. (Poslanik sa mesta: To sam i rekao.)
Morate da vodite računa, ne zbog mene lično, niti zbog nas srpskih radikala. Mi znamo kakva je prava istina. Nego, zbog onih koji jedva čekaju ovako izgovorene rečenice, da ih prilože kao jedan od dokaza da su pripadnici nacionalne manjine u proteklih 10 godina morali napustiti ovu državu. Iz najboljih namera, bez namere da ovde razvijamo polemiku ili da se mi dokazujemo jedni drugima, ali molio bih vas kada je to u pitanju da vodite računa. Smatram i shvatam da su bile najbolje namere, ali bolje precizno, da ne bi pojedinci, kao što je Jožef Kasa, to zloupotrebili.
Iskreno da vam kažem, kakav je sastav Skupštine, nije sigurno ostaviti ni biciklo, a ne karticu nasamo. Može da nestane. Na osnovu člana 80, Poslovnika o radu Narodne skupštine, izražavam sumnju u postojanje kvoruma i zahtevam da se prebrojavanjem i prozivkom utvrdi kvorum. Iz jednog jedinog razloga to zahtevam, ovo je isuviše ozbiljna tačka dnevnog reda. Jedan od najvećih aduta u predizbornoj kampanji i za vreme rada ove skupštine je bio Zakon o privatizaciji. Ako kao većina ne možete da obezbedite potreban kvorum, nemojte se služiti trikovima da ubacujete kartice, da bi bio kvorum. Narod, građani Srbije očekuju od ovog parlamenta da se raspravlja o Predlogu ovog zakona. Pogotovo je odgovornost na većini. Mi znamo, svesni smo činjenice da vi imate duži period problema kada je u pitanju kraj rada ove skupštine, kada je u pitanju dan koji je četvrtak, jer vam mnogi poslanici idu. Odlaze kući. Beže. To je vaš problem. Ako niste u stanju da obezbedite kvorum, to priznajte. Nemojte metodama šibicara, džeparoša da se služite. To ne valja.
Izvinjavam se onima koji to nisu. Obezbedite kvorum, a zahtevam od predsedavajuće da na osnovu člana 80. Poslovnika o radu Skupštine,  kvorum utvrdi prozivkom.
To je kartica od kolege Zlatana Jovanovića. Ostala je kartica od kolege, pa sam je stavio u džep, da li verujete.
Reklamiram povredu člana 80. i to je očito da nema kvoruma. Razumem i shvatam želju ministra da izađe za govornicu i da završnu reč. Uz puno uvažavanje ministra i predloga zakona koji je predočio ovoj skupštini, ipak moramo da poštujemo skupštinsku proceduru i Poslovnik.
Očito je da nema kvoruma. Molim vas, predsedavajuća, nemojte ponovo da glasamo da li ima kvoruma ili nema, golim okom se vidi da ga nema. Nemojte da se pojavljuju tu farmaceuti ili bog te pita ko sve, koji već tri dana nisu u sali.
Mislim da nema nikakvih problema, niti će šta Skupština da izgubi, ako nastavimo u ponedeljak.
Moj je predlog, da bi napravili kompromis, neka ministar u ponedeljak bude prvi govornik za ovom govornicom. Mi se slažemo.
Dame i gospodo narodni poslanici, pitanje je koliko je sada umesno komentarisati predlog ovakvog amanamdna, pogotovo što je usvojen nepromišljeno sastavljen amandman od strane predsednika Skupštine, koji menjanjem člana 3. ovog zakona u suštini menja i odredbe u članu 7. Malo je čudno zbog čega Vlada, kada je očito pod određenim pritiskom, jer drugog obrazloženja nema, zbog čega Vlada nije išla na dalju primenu ili preciznije rečeno na sagledavanje posledica koje izaziva usvajanje ovakvog amandmana vezano za član 3. Automatski se moraju menjati odnosi i vršiti korekcija u članu 7, pogotovu tamo gde je sada već usvojenim ili sastavnim delom zakona, koji je postao član 3, za predsednika Republike, za narodne poslanike i za sve zaposlene u Skupštini sada Narodna skupština određuje osnovicu i upravo ćemo doći do ovoga što je gospodin Vojislav Šešelj pokušao da objasni.
Međutim, očito vi to ili ne shvatate ili ne želite da prihvatite svoju grešku, da priznate da ste napravili grešku prihvatanjem ovog amandmana koji je do kraja nedefinisan kada se ugradi kao sastavni deo ovog zakona i bićemo u situaciji da, recimo, pošto je Skupština ta koja određuje platu za predsednika Republike, povećanjem osnovice on će imati mnogo veću platu nego predsednik Vlade ili predsednik Vrhovnog suda.
S druge strane, možemo doći u situaciju, govorim o posledicama koje izaziva usvajanje ovakvog amandmana, jasno nedefinisanog, možemo doći u situaciju da narodni poslanici ili sekretar Skupštine imaju veću platu nego ministar u Vladi. Možda nisam našao dobar primer kada sam naveo sekretara Skupštine, ali sve je moguće kako se ponaša, moguće je i da dobije veću platu od bilo kog ministra u Vladi.
Naš predlog, i u načelnoj raspravi, predlog Srpske radikalne stranke, jeste da se ovi koeficijenti u članu 7. koriguju, da se ide na izjednačavanje koeficijenata, izjednačavanje na osnovu funkcija koje obavljaju, tako da smo i u načelnoj raspravi davali primer kako bi to bilo najbolje i najcelishodnije, da predsednik Narodne skupštine, predsednik Vlade i predsednik Republike imaju isti koeficijent. Bilo bi dobro da predstavnik Vlade, pošto je usvojio izmenu člana 3, pregleda ili pogleda bolje ovaj član 7, da se izvrše korekcije u članu 7, kako bi zakon jasno precizirao koliki su koeficijenti funkcija kao što je predsednik Republike.
Dame i gospodo narodni poslanici, moje kolege su dovoljno obrazložile zbog čega treba brisati ovaj član, odnosno, zbog čega ove odredbe, koje ne govore ništa same po sebi, u smislu definisanosti, treba jasno isprecizirati u ovom zakonu, a ne u nekom aktu, kako se ovde navodi, aktu koji će doneti Vlada, a ne znamo koji je to akt. Najverovatnije se misli na uredbu.
Mogli smo i mi iz SRS, da predložimo, da smo znali da će predsednik Skupštine predložiti ovako nesuvisli amandman, i mi da predložimo amandman, da recimo, na nivou lokalne samouprave ili teritorijalne autonomije, visinu koeficijenta donosi matični odbor. Suštinske razlike nema.
Da matični odbor u skupštini grada ili u skupštini opštine određuje visinu koeficijenta za postavljena, imenovana i zaposlena lica. Istom logikom kao što su usvojili amandman na član 3. da matični odbor usvaja visinu osnovice, odnosno visinu plate zaposlenima u Skupštini Srbije. Koliko je pravnosnažnost toga, isto kao i ovog usvojenog amandmana.
Prvo, uradili ste ono na šta ste bili upozoravani, ponovili ste grešku. Prvo, da se ne ponavlja greška da se opštine ili, tačnije rečeno, ono što se precizira ovim zakonom, da se visina plata ne definiše po broju stanovnika u pojedinim opštinama.
Drugo, ovde ste naveli neka poređenja za visinu plata, kao što su načelnici okruga, kao što je sekretar ministarstva, a nigde u ovom zakonu, ni jednom rečju, niste pomenuli koliki su koeficijenti za ta radna mesta.
Ta logika još više govori da smo, po analogiji, kako smo usvojili ovaj amandman, mogli da donesemo takvu odluku i damo matičnim odborima u lokalnim skupštinama, da i oni određuju koeficijente, pa, kada je već bezakonje, neka bude do kraja, ako vi to želite.
Dame i gospodo narodni poslanici, prošli put, kada je Predlog zakona bio pred Skupštinom Srbije, taj predlog zakona je vraćen sa jasnim primedbama i dopunama, kao obaveza Vladi da te dopune ugradi u nov Predlog zakona.
Najbitnija primedba je bila od strane poslaničke grupe SRS, ili tačnije rečeno, primedba koja je kroz amandman Tomislava Nikolića uticala na to da Skupština, ili skupštinska većina, povuče prethodni zakon iz procedure, a suština te primedbe je upravo da Skupština, kao zakonodavno telo, reguliše ili određuje osnovicu primanja.
Sada imamo novi predlog zakona, koji je u suštini isti, ne računajući ove kozmetičke promene, počev od prve strane, gde umesto, što bi logično bilo, ministra Đelića, ili nekoga ko je resoran, recimo, približno nadležan za obrazlaganje ovakvog zakona, zakon brani i obrazlaže ministar Batić. Nije valjda da se sa ovakvim predlogom od strane Vlade unapred određuje - ko će određivati koeficijente, ili tačnije rečeno, koje ministarstvo će biti nadležno.
Nije valjda da je nekome palo na pamet da koeficijente i osnovicu unutar Vlade, koja po zakonu treba to da određuje, treba da utvrđuje Ministarstvo pravde i lokalne samouprave. Očito, gospodo, da i u Vladi, onaj ko treba da zastupa ovakve zakone i ovakve izmene i dopune zakona, uplašio se odgovornosti, ili iz nekih drugih razloga, da ne ulazimo u prirodu njegove bojazni, pa je ustupio ovom ministru, koji nije resoran, ni po bilo kom osnovu nema ama baš nikakve veze. Jedino ako se ne računa ovo što je sadržano za lokalnu samouprvu.
Naime, sledeće kozmetičke izmene su u koeficijentima. Ono što je bilo ranije, u ranijem predlogu, sada je pomnoženo sa faktorom 2 i dobijeni su novi koeficijenti, osim predsednika Repbulike, gde je ranije bilo sedam pomnoženo sa dva, a to je četrnaest, sada je određen koeficijent petnaest. Zbog čega ovo naglašavam - iz prostog razloga jer se u tome ogleda i ozbiljnost onih koji su imali zadatak da izvrše izmenu i dopunu ranijeg predloga zakona.
Znači, radilo se, što bi se reklo, proizvoljno, odoka, tzv. "šac metodologijom". Ono što je jasno, da je u međuvremenu stigao amandman od strane predstavnika DOS-a, koji je u suštini isti kao i ranije predloženi amandman Tomislava Nikolića, koji će očito promeniti prirodu, odnosno suštinu ovog predloženog zakona.
I sada mi treba da razgovaramo i raspravljamo o načelu, a ovaj je amandman, pošto ga je već usvojio matično Odbor, mada je malo čudno, jednoglasno je Odbor usvojio amandman, ali nije čudo kada se pogleda ko je dole potpisani - dole potpisani je predsednik Skupštine. Bilo bi stvarno iznenađenje da je matični odbor odbio nešto što je predsednik predložio, pa taman bilo i ovako ograničeno, kao što je predsednik predložio. Ograničeno u smislu što se ovim amandmanom određuje da Skupština predlaže osnovicu za predsednika Skupštine, za narodne poslanike, odnosno za zakonodavnu vlast. To se obrazlaže time da će u ukupnom fondu kojim raspolaže Skupština biti raspoređene i zarade, a ne plate, gospodo, jer Đelić nas je ubeđivao ovde da prelazimo na nov termin, novu terminologiju, gde se kaže - zarade, a ne plate, pošto su sada bruto zarade u igri.
Batić se žalio malopre (dobro me podseti koleginica), žalio se malopre na hodniku - gde mi uvališe ovo, kaže, pojma nemam o ovome. Stvarno, ovo je ozbiljno.
Drugo, šta je suštinsko što je ova Skupština zahtevala? Suština koju je zahtevala ova skupština (vi kolega, ako smem da primetim, imate protetičke probleme, morate otići da vam zamene tu za broj manju protezu, jer se tako prirodno smejete) je što smo mi u ovoj skupštini zahtevali od Vlade da izađe što pre sa Predlogom zakona, koji će regulisati primanja, odnosno zarade onih koji rade u javnim preduzećima. Vlada, ili predstavnici Vlade, su to obećali. Prošlo je dovoljno vremena da se može izaći sa predlogom zakona, koji će, osim ovoga, regulisati i zarade u javnim preduzećima.
I druga suštinska primedba je bila da se regulišu osnovice i faktori, odnosno platni razredi, tačnije rečeno, onima koji rade u prosveti i zdravstvu. Nije ovo demagogija, ovo je jasan stav većine u ovoj skupštini. Mora se znati koji je platni razredi, kolika su primanja prosvetnih radnika. Mora se znati kolika su primanja i koji je platni razred onih koji rade u zdravstvu.
Ne možemo to od meseca do meseca, od štrajka do štrajka, da prepuštamo pojedinačno ministrima. Zbog toga je ova skupština većinom donela odluku, između ostalog, da se dopuni ovaj zakon. Ovo što je predloženo je samo kozmetički popravljen prethodni predlog koji je bio pred Skupštinom.
Dame i gospodo narodni poslanici, Skupština je ostala uskraćena za odgovore na mnoga pitanja i na mnoge dileme koje su se postavljale, a vezano za ovu prvu tačku dnevnog reda. Prvo, postavlja se pitanje šta je to motivisalo Vuka Obradovića, da pored upozorenja predsednika i članova Vlade da raspolažu dokazima, argumentima, odustane od svoje ostavke za koju se tvrdilo da je već ima spremnu i da sačeka ovakvu raspravu, u kojoj je, najverovatnije, i kao čovek, i kao član Vlade, i kao politička ličnost bio svestan o kakvim sve stvarima će se govoriti sa ove govornice. O stvarima koje su, u svakom slučaju i prijatne, ali većim delom neprijatne, da on kao čovek to sluša.
Drugo pitanje na koje nismo dali odgovor - šta je to iniciralo Vladinu nervozu ili premijera Srbije da požuri sa ovakvom inicijativom ili tačnije rečeno, sa predlogom ove inicijative da uđe u dnevni red. Javnost je informisana da je pokrenut sudski postupak. Ovde smo čuli da je javni tužilac uključen u to. Zar nije bilo logično i normalno, pošto je pet nedelja ova afera uzdrmala ili drmala javnost Srbije, da sačekamo još jedno izvesno vreme nakon odluke suda da premijer Vlade donese odluku koja bi bila u skladu sa sudom. Na ovaj način, pokazujući nervozu, uvek se ostavlja mogućnost, ako ništa drugo da se nosi na savesti sudbina jednog čoveka.
Ono što je jasno, to je da ova vlada i većina u parlamentu želi da napravi još jedan spektakl u nizu. Da li je politički, da li je medijski ili, kao u ovom slučaju, seksualni, nema nikakve veze. Cilj toga je da se javnost Srbije zamajava, da se pažnja javnosti Srbije skreće na sasvim drugu stranu, da se raspravlja po Srbiji ko šta radi po kabinetu, šta se radi po krevetima pojedinih članova Vlade. Da li vi, gospodo, ozbiljno mislite da ćemo mi ovde, u ovom parlamentu da nasednemo na vaše podvale, da nas vijate po kabinetima, da nas vitlate po stolovima kabineta i što je još gore, mislite da će vam Srbija poverovati da Srbiju preko stola. Ne da se Srbija preko stola, upamtite to.
Neki govore da je prošlo vreme dvorova. Evo dokaza da nisu u pravu: imamo dvorsku spletku. Ovo nije ništa drugo nego nivo najniže dvorske spletke. Dvor uvek ima kralja, evo kraljica je otišla, doduše nije lepa, šta da radimo. Možemo i da zamenimo uloge. Ima dvorske dame. Jedino znamo da je uloga Vuka Obradovića u ovom slučaju na dvoru, da se oko njega pravi spletka i on je predmet te spletke. Ne znamo kakva je uloga Čedomira Jovanovića. Ne znamo kakva je uloga Mehina. Hajde, Čeda može da bude za uveseljavanje, ali na dvoru ima i onih koji nisu u prirodnim brakovima. Meho se zbog toga na vreme izvlačio.
Tema je bila isto i kada je poslanik iz DOS-a govorio da na dvoru postoje dvorske lude. Samo želim da Srbiji i javnosti razjasnim ko sada ima tu ulogu. Gospodo, a zaboravljate jednu činjenicu. Bez obzira koliko se vremena danas izgubilo raspravljajući po ovoj tački ili o ovoj temi, ima prečih, ima gorućih problema u Srbiji. Zašto, gospodo, danas, kada ste toliko moralno čisti, kada ulazite, kako vi tvrdite u raspravu i ovakvu vrstu rasprave sa nečim što je iskrena želja da zavlada demokratija, zašto predstavnici Vlade nisu otišli na skup taksista koji štrajkuju na Ušću, pa da im objasnite da je ovo prioritet, da je ovo ulazak u EU.

Iskreno se divim kako je predsedavajući do sada pustio da pričam na ovakav način o ovoj tački dnevnog reda, jer sam mislio na početku da kažem da ću svoju diskusiju o onom seksualnom delu koji vas najviše interesuje, priložiti kasnije, posle sednice. Jedna stvar je jasna, imali ste upravo ovakvu aferu. Imali ste u Socijaldemokratskoj uniji. Provaljene su prostorije te partije, gde se održavao sastanak homoseksualaca. Ista afera. Čak su poslanici koji sede ovde bili umešani u to. Gora, protivprirodna, protiv svih pravila.Zašto niste tada rekli, predsednik te partije je isto funkcioner u Vladi, zašto to niste stavili na dnevni red. Ne, niste hteli. Da ste hteli, niste smeli, jer ste jasno saopštili da ćete, ulaskom u EU, legalizovati brakove između homoseksualaca. Zamislite da pokrećete takve teme, da stavite, recimo, Žarka Koraća na dnevni red, kao što ste stavili Vuka Obradovića. Šta bi vam ovi rekli iz te napredne, zapadne civilizovane Evrope? Sve bi vas posmenjivali.

Gospodo, igrate se, imate duple aršine. Imate dvojna merila. Ne možete da osuđujete na takav način, što ćete na osnovu odluke većine nekome možda za čitav život nametnuti takve probleme, pa ćete ako ništa drugo, bar se nadam, većina od ove većine imati grižu savesti. Jedino, što je moglo gore da se desi, da namestite u ovom slučaju potpredsedniku Vlade, je da kažete da je vitlao i jurio muškarce. Toga se ne bi čitav život oslobodio. Jedan od potpredsednika bi jedva dočekao da mu to kažete, ali Vuk Obradović bar tako ne izgleda.
Prvo, jedan načelan prigovor predsedniku Skupštine. Gospodine predsedniče, juče ste obmanuli ovu skupštinu ili pokušali, bolje rečeno, da je obmanete. Apelovali ste na sve nas poslanike da će tačke 1, 6. i 7. ovog zaključka biti dodatno od radne grupe izdefinisano i da vodimo računa prilikom rasprave, većina poslanika je vodila računa o tome, tačnije rečeno uvažila je vašu primedbu. Onda ste vi to zloupotrebili, pa ste izašli ovde sa svojim predlozima, naglasivši pri tome da su to predlozi DSS za dopunu. Zbog čega ovo govorim. Govorim iz prostog razloga što zaključak je sam po sebi jedna mala prevara od strane DOS-a. Prvo, premijer Vlade je rekao da je to usaglašeno i da je to stav Vlade, da se izađe sa takvim zaključkom. Onda smo na sceni videli predstavnike pojedinih političkih partija, a koji su iznosili svoje predloge, tvrdili i garantovali da će to biti uneseno kao izmena ili dopuna ovog zaključka. Najbolji primer je predsednik Skupštine. Tako da nije bilo razloga da se ljutite kada vam je poslanik SRS-a rekao da je to demagogija. To nije ništa drugo nego onako kako je izdefinisao predstavnik SRS-a.
Ono što je, dame i gospodo narodni poslanici, i te kako interesantno, a to je da kada Vlada treba da povuče jedan odlučujući potez, da kao predstavnik Srbije jasno saopšti svoje stavove međunarodnoj zajednici, pa pribegava različitim formama. Zajedničko za te forme je da uvek traži najblaži oblik, kako se ne bi zamerila međunarodnoj zajednici. Ovo je jedan od dokaza, ovo je očit dokaz kako mi to preko Vlade Srbije koja je voljom DOS-a izabrana, reagujemo na sve ono što nam svet nameće. Vlada ide sa zaključcima, s tim što nam je uz te zaključke dostavila dva dokumenta koji jasno oslikavaju kakvi su stavovi ove vlasti koju sačinjava DOS ili koja predstavlja DOS i međunarodne zajednice prema toj koaliciji ili prema njenoj vladi. U Ustavnom okviru jasno i precizno, decidno međunarodna zajednica daje do znanja kakav će stav zauzimati, a ne osvrćući se na one priče sa kojima je bila obasipana javnost Srbije, da je ovo uvažena vlast, da je ovo međunarodno priznata vlast, da svako rado otvara vrata ovoj vlasti ili predstavnicima ove vlasti, da sa njima na ravnopravnoj nozi razgovara, da uvažava njihove predloge. Evo jedan od dokaza, evo jednog demantaja svega onoga što plasirate preko medija i Televizije Srbije. Niti vas ko uvažava, niti vas ko više prihvata kao ozbiljne sagovornike, ni kao partnere. Vi svetu služite da vam da različite nagrade, za početak "Bambi", a onda će vam dati Dudeka, pa će nekom dati Regicu. Zato služite tom svetu.
Jasno je definisan Ustavni okvir. Vi želite da promenite tako što kažete, ako bi to bio pravni osnov, onda bi to već bilo poboljšanje.
Šta menja suštinu i sadržaj? Ništa. U tom ustavnom okviru jasno je međunarodna zajednica dala do znanja da zahvaljujući vama ne mora da vodi računa ni o onome što je potpisala. Ni Rezolucija 1244 više ih ne obavezuje. Vi trčite da se dodvorite Hekerupu, da se dodvorite visokim predstavnicima. Gospodo, učimo se na greškama, učimo se na primerima. Ovo nam se isto dešavalo u Republici Srpskoj. To se i dešava u Republici Srpskoj. Šta vi očekujete, kakva je uloga visokog predstavnika Saveta bezbednosti UN. Isto kao što je uloga onoga koji predstavlja međunarodnu zajednicu u Republici Srpskoj. Šta vi mislite, da će on poštovati i ovaj ustavni okvir? Ne.
Kada je u pitanju izbor poslanika, isto ili gore će biti nego što je bilo u Republici Srpskoj. Ko će biti od predstavnika Srba? Evo, unapred možemo vam mi, radikali, da potpišemo i da vam tvrdimo da ni jedan Srbin, koji je nacionalno orijentisan, neće moći da uđe u tu skupštinu Kosova. Biće ovi plaćenici. Ovi koji sada rade za međunarodnu zajednicu, putuju po belom svetu, uzimaju dnevnice, ovde nama države govore o patriotizmu. (Šešelj sa mesta: Na koga misliš?) Pa, na Trajkoviće, i jednog i drugog, ima ih takvih kakvi su Trajkovići koliko god hoćete, gospodo, na Kosovu. Rešenje problema mora se tražiti u jasnom i odlučnom stavu predstavnika vlasti. Možete vi da shvatate kako god želite diskusije nas, srpskih radikala, ali mi želimo da pomognemo da sačuvamo Srbiju. Ima gore od ovoga, gospodo. Gore od ovoga je samo da nam sutra uzmu kompletnu teritoriju Srbije. Nije daleko od toga. Šta mislite, da ovo nije probni balon za Vojvodinu? Jeste. Ovakav će ustavni okvir biti na snazi ili na sceni kada bude priča o Vojvodini. Sada već pravite greške, sada im već stvarate preduslove da sutra mogu lako i jednostavno da vam serviraju ovakav jedan ustavni okvir za Vojvodinu.
Već tamo imaju ukupno 60 i preko 60% obavljenog posla i priprema, a preko statuta Vojvodine, preko Skupštine Vojvodine koja postoji, preko Izvršnog veća Vojvodine. Ako uvažite ove zakone, odnosno predloge izmena i dopuna zakona, a koji vam predlaže Skupština Vojvodine, pa to vam je ustavni okvir. To vam je isto ovo. Tamo neće biti možda Hekerup, visoki predstavnik međunarodne zajednice, biće drugi neko. Biće Petrič ili biće neko drugi ustalom, ima i među vama onih koji bi to jedva dočekali. Morate, gospodo, da shvatite, postoji jedan trenutak kada morate odlučno da saopštite toj međunarodnoj zajednici - ovako više ne može.
Naravno, niko pametan ne želi u ovom trenutku da pogoršava situaciju kakva je u Srbiji. Ali, poboljšanje za Srbiju i srpski narod, i na Kosovu i Metohiji, i za sve nas u Srbiji, je samo u promeni vašeg stava. Recite, što bi narod rekao, stegnite petlju, pa kažite toj međunarodnoj zajednici, dosta je, ne možete tako da radite na Kosovu i Metohiji. Pokušali smo sa vama diplomatski, apelovali smo na Hekerupa da ne donosi ustavni okvir, dali smo svoje amandmane, niste uslišili, nećete više da nas uvažavate kao relevantan faktor, kao ravnopravne. Sada nećemo sa vama da pregovaramo. Znam da je to teško za DOS.
Teško je gazdi reći da nećeš. Čim malo podignete glavu, oni vam lansiraju afere, afere oko cigareta, afere koje potresaju Srbiju, a ne gospodo, DOS. Čak, morate da uslišite njihovu želju i da neke seksualne afere izmišljate kako bi pokrili vašu nesposobnost. Biće još toga, pogotovu one koje su neprirodne, a to da ste vi svesni, to će vas razbiti. To je razbilo američku vojsku, a ne vas. Homoseksualci su razbili američku armiju, a ne vas, ovakve kakve ...
Samo upozoravam, predsedniče, upozoravamo mi radikali na vreme da budete spremni. Morate jasno da saopštite da ovi zaključci, hoćete li upozoriti gospodine predsedniče ovog muškarca, oldtajmera, da ne dobacuje. Morate da kažete javnosti Srbije, sada smo u takvoj situaciji da moramo da izlazimo i da idemo na ruku međunarodnoj zajednici. Ne možemo ništa, a sve ove priče koje je i sam premijer govorio, a i članovi Vlade, kako će se pomagati srpskom narodu na Kosovu i Metohiji, bolje gospodo da to radite u stvarnosti, da realizujete te priče, a ne da pričate.
Kada se pojave poslanici sa Kosova i Metohije, pogotovu ovi iz DOS-a, ne mogu ljudi da oćute i njih je sramota kako lažete, kako mažete oči. Zar nije najveći cinizam kada izađe ministar poljoprivrede, sada se setio da ispriča kako je to ministarstvo aktivno uključeno u pomoć Kosovu i Metohiji. Onda, redom, jedan po jedan i onaj Vladan Galenika, i on izađe, pa on ispriča, a ne kažete, gospodo, za ovo što su uvedene carine, ne kažete, gospodo, ko je to dozvolio da se uvedu punktovi, da se postave punktovi. Zaseda ova skupština, gleda narod to, a vi ne nađete za shodno da izađete i da barem objasnite vašim poslanicima iz DOS-a koji su sa Kosova i Metohije, tražili su jasno taj odgovor. Morate gospodo jednom da prekinete takav način i takav vid vođenja politike. Bolje na vreme da prekinete, bolje će biti i za vas i za Srbiju.
Najiskrenije se izvinjavam kolegi, mislio sam na Radu Trajković i na one koji su kao Trajkovići. Rada i ovaj Trajković, koji je tu u Skupštini.
Kolega, ja se vama izvinjavam. Izvinjavam se svim onim čestitim, poštenim i časnim Trajkovićima, i drugim Srbima koji su na Kosovu i Metohiji, ali ne mogu da se izvinim ovim kriminalcima i lopovima koji rade za međunarodnu zajednicu. Još jednom, najiskrenije se izvinjavam.
        Dame i gospodo narodni poslanici, imam predlog, pošto smo dobili tekst deklaracije, zamolio bih predsedavajućeg i sve kolege u Skupštini da napravimo jednu pauzu, koja ne mora da traje duže od 15 ili 20 minuta, da bismo mogli da pročitamo ovu deklaraciju, da govornici koji budu izlazili za ovu skupštinu, govore vezano za ovaj izmenjeni tekst. Moramo da budemo svesni da je ovo dokument koji se suštinski razlikuje od onih zaključaka sa ovim dopunama. Drugo, bez obzira koliko je žučna ili na neki drugi način iskazana naša diskusija, svi mi shvatamo da svako od nas kada govori i izgovara Kosovo i Metohija, da to radi sa velikim poštovanjem, da ne kažem sa uzbuđenjem, jer svi u ovoj sali, ako ništa drugo onda većina isto mislimo kada je u pitanju sudbina Kosova i Metohije.
Prema tome, da ne bi dolazilo do određenih problema, predlog je da se napravi pauza od 15-20 minuta. Tomislav Nikolić, ispred SRS, je to malopre predložio. Nećemo ići iz ove sale, dajte nam vremena da pročitamo, da proučimo zbog ovih ljudi koji izlaze za govornicu, da ne bi bile kontradiktorne diskusije. Hvala.
Mi srpski radikali smo očekivali, ako ne od članova Demohrišćanske stranke Srbije, a ono od ovog dela Socijaldemokratije da u odbranu ministra pravde, u ovom slučaju Vladana Batića, počne sa rečenicom - mudar kao Gandi, a lep kao slika. To bi nam bio dovoljan argument i to bi dovoljno govorilo kako vi i na koji način, gospodo, branite i opovrgavate argumente sa kojima je izašla Srpska radikalna stranka.
Inicijativa Srpske radikalne stranke je sasvim legitimna i legalna inicijativa jedne opozicione stranke koja sačinjava deo ovog parlamenta, a parlament preko ove inicijative želi da uspostavi principijelne stavove, pogotovo principe u podeli vlasti. Gospodo, možemo mi da zatvaramo oči, možemo da okrećemo glavu, ali ono što se dešava u ovih proteklih osam meseci, kada je u pitanju funkcionisanje izvršne vlasti i preuzimanje svih ingerencija u svoju nadležnost, to mora, gospodo, da se saopšti javnosti, to mora da se raspravi u ovom parlamentu i o tome mora da se izjasni ovaj parlament. Ne na principu većine ili partijske pripadnosti te većine, nego na principu da li ćemo zauzeti stav prema pojedinim delovima te izvršne vlasti, na vreme ih upozoriti da ne mogu tako da rade.
Argumenti koji su izneseni u odbranu sastoje se u tome da smo mi, srpski radikali, iz novinskih članaka naveli argumente i to samo one delove koji govore u štetu ili na štetu resornog ministra. Gospodo, očito vi niste shvatili suštinu da je ministar javna ličnost, da ministar svojim nastupima u javnosti, kao i svojim radom u izvršnim organima snosi podjednaku odgovornost. Ako, gospodo, i dalje mislite da je jedan život ili jedan rad za ocenu, onaj koji je u javnosti, a drugi ono što misli ministar kao privatna ličnost, onda se grdno varate. To smo čuli ne samo od ministra u Vladi Srbije, ministra pravde, nego smo čak čuli pre neki dan od predsednika Vlade ili premijera kada je objašnjavao javnosti da je on izjavu da je Milošević zaslužio smrtnu kaznu rekao kao privatno lice, a sada govori kao premijer. Nema te dvojnosti, gospodo. Kontrola rada jednog ministra koji je deo izvršne vlasti vrši se i preko onoga kako on i na koji način nastupa u javnosti i pogotovo u onom delu kako i na koji način sprovodi izvršnu vlast.
Tvrdnje samog ministra da on nema uticaja na pravosuđe, odnosno na sudstvo, padaju u vodu. Svi mi znamo, gospodo, da se kadrovska politika unutar DOS-a vodi na principu dogovora ili sporazuma, što nije neobično, ali nemojte to da krijete. Niko i ne zamera ako su kadrovska rešenja prava, valjana, niko vam neće zameriti, ali ako su kadrovska rešenja kao u sudstvu zasnovana na ličnim inicijativama, u ovom slučaju ministra, onda takva rešenja padaju vama na dušu. Uostalom, što se branite, pa svi već znaju u Srbiji da ni šef sale u jednoj provincijskoj kafani ne može da bude izabran ako nije ili pripadnik DOS-a ili simpatizar DOS-a. Koja stranka ima veću inicijativu, simpatizer i član te stranke će da postane šef te sale u provinciji.
Gospodo, u ovom trenutku mi srpski radikali upozoravamo na sve ono što je ministar pravde u proteklom periodu radio. Bilo bi normalno, bilo bi logično da je ministar izašao kao resorni ministar pravde i rekao - jeste, gospodo, izvršna vlast, u ovom slučaju Ministarstvo pravde, faktički je tehnička služba koja treba da pomogne pravosuđu. Stanje smo zatekli takvo i takvo kada je u pitanju status i položaj sudija, stanje je bilo takvo, a sada je stanje u odnosu na protekli period bolje ili u nekom drugom obliku ili stanju. Ili - zgrade i objekti koje smo mi zatekli, u njih nije investirano, u njih nije ulagano, mi iz Vlade Srbije na inicijativu Ministarstva pravde uložili smo u adaptaciju, u obnovu, u rekonstrukciju tih objekata toliko i toliko sredstava. Osam meseci, gospodo, dug je period i rezultati moraju da budu vidljivi ako je Ministarstvo to radilo.
Ministarstvo pravde, na čijem čelu je ministar Batić, nema samo uticaj na pravosuđe i sudske organe, nego i na privredu, na mnoge druge sfere života za koje ni kao ministar, a pogotovo kao lider jedne manje partije nema nikakve ingerencije, niti nadležnosti. U privredi je već poznat slučaj "Galenika", slučaj "Crvena zastava", slučaj Majdanpek i ide se toliko daleko od strane ministra da je počeo nas u Srbiji da deli na one koji navijaju za Zvezdu i na one koji ne navijaju za Zvezdu, jer njegovi nastupi u javnosti jasno vrše podele po navijačkoj opredeljenosti.
Da ne spominjemo, gospodo, prošlost kojoj pribegava ministar Batić, ali bio bi recimo jedan od interesantnih detalja da gospodin Batić, a ne njegovi izaslanici, kao što ste rekli da je ušao u salu kada su nas srpske radikale tukli specijalci, da izađe i kaže kako baš u tom periodu, u tom sazivu kada je izbačen iz Demokratske stranke Srbije , kada po svim pravilima, po Poslovniku i po zakonima automatski mu prestaje mandat u Demokratskoj stranci, kako je tada i na koji volšeban način zadržao taj mandat protivno volji Demokratske stranke Srbije, jer je predsednik u to vreme Demokratske stranke Srbije, predsednik poslaničke grupe Vojislav Koštunica pokrenuo takvu inicijativu. To je mogao da ostvari, gospodo, zahvaljujući socijalističkoj većini i sada neka objasni svima kada je toliko moralna ličnost, kako on kaže - stalo mu je do istine, a pri tome uvek citira oca Nikolaja, neka kaže kako i na koji način je to njemu uspelo, a nama srpskim radikalima u to vreme, podsećanja radi, oduzimali su mandate, prevodili nam poslanike i formirali druge poslaničke grupe, a Vladan Batić nedirnut sedeo je u ovim klupama, inatio se ili prkosio Demokratskoj stranci Srbije. Ali, da ne idemo u tu priču, na njemu je kao moralnoj ličnosti da objasni kako je to uspeo.
Dame i gospodo narodni poslanici, ovde je očito scenario da većina DOS-a, poštujući koalicionu disciplinu ili unutrašnju politiku, spreči smenu ministra. Bilo bi možda čestitije i časnije da neko iz ove većine, iz većine DOS-a izađe za ovu govornicu i da predloži tajno glasanje. Da vidimo koliko ćete to biti čestiti i časni ako bude tajno glasanje, da vidimo koliko kao pojedinci iskreno mislite vi koji sedite u ovim klupama, da zakonodavna vlast, u ovom slučaju republički parlament treba da kontroliše izvršnu vlast i svakog pojedinca u toj izvršnoj vlasti.
Gospodine Srđo, to što psujete, kažite za govornicom. Ako vas nisu naučili finom ponašanju, izađite za govornicu, pa opsujte. Nemojte iz klupa da psujete.
Što se tiče svih, pa i vas, vi ste dobro odbranili vašeg ministra, ili tačnije rečeno ministra iz DOS-a. Umesto da argumentima dokazujete da mi, srpski radikali, nismo u pravu, pribegavate njegovom spoljnjem izgledu, opisima njegovog spoljnog izgleda, ili zoni B na jugu Srbije. To dovoljno govori koliko ga i vi unutar DOS-a, pojedine partije, podržavate, koliko u krajnjem slučaju, iskreno govoreći, razmišljate kao i mi, srpski radikali, da je to ličnost, da je to ministar koji stvarno treba da dođe na red da mu ova skupština iskaže nepoverenje.
Još jednom vas pozivam, kolegijalno ili kako god hoćete, izađite za ovu skupštinsku govornicu, predložite da glasanje bude tajno, ne zbog toga što mi očekujemo suprotan rezultat, nego zbog toga da i ministru bude savest mirna, da i on vidi da dobro radi, da radi onako kakva je politika DOS-a.
Znate, gospodine Pal Šandore, ako laže koza, u ovom slučaju ne laže Batić. Tada smo, u tom sazivu, samo vas podsećam, svi blanko potpisivali ostavke. Mi iz SRS, a to isto je radila i DSS, poslanici DSS. Vladan Batić je, nakon odluke, koju je donela DSS, otrčao u sud, da bi doneo potvrdu u sud, overenu, da je njegov potpis falsifikovan ili zloupotrebljen. Taj dokument postoji u ovoj skupštini.
Na osnovu tog dokumenta socijalistička većina u to vreme prećutno je prelazila preko te činjenice. Kažite ko je zamenio u Demokratskoj stranci Vladana Batića, ako mu je već prestao mandat? Kažite koji ga je poslanik zamenio. Sedeo je sa nama do kraja tu i sa cinizmom, kako je to njemu svojstveno, odnosio se u to vreme prema poslanicima DSS.
Možete vi, gospodine Pal Šandor, da menjate političke koalicione partnere, možete i svoje političke stavove, ali ne možete da menjate ono za šta postoje dokazi, za šta postoje svedoci. Možete vi izaći kao ovaj farmaceut i ispričati da nas je Vladan Batić spašavao, što nije tačno. Lako je bilo ući kad je već bilo sve gotovo, kad su videli da ne mogu nama, srpskim radikalima ništa, pa marketing praviti sebi, kad je video da su kamere prisutne, onda su svi ulazili, onda je i Raka Radović koji je tu sedeo menjao melodiju.
Meni je u to vreme, kao i drugim poslanicima SRS, bio skinut imunitet. Na molbu i zahtev, u to vreme kolege Batića, uzeli smo ga da nam bude advokat, čisto da bismo mu pomogli. Našao se u muci, toliko smo široko gledali, hajde da čoveku pomognemo. Prema tome, nemojte misliti da je ovo nešto lično. Nije to ništa lično.
Izađite sa činjenicama, pa onda kažite da neko ne iznosi istinu.
(Narodni poslanik Pal Šandor traži pravo na repliku.)