Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Nemanja Šarović

Nemanja Šarović

Srpska radikalna stranka

Govori

Gospodine Marinkoviću, povređen je član 106. i povređen je član 107.

Član 106. kaže – govornik može da govori samo o tački dnevnog reda o kojoj se vodi pretres, a Aleksandar Martinović se obraćao svojoj poslaničkoj grupi, očigledno je mislio da je ovo, ne sednica Narodne skupštine nego sednica poslaničke grupe, što nije. Ni jednom jedinom rečju u prvih minut i 45 sekundi nije govorio o amandmanu. Kada je završio to obraćanje koje nije imalo apsolutno nikakve veze sa temom dnevnog reda, onda je rekao, e sada da kažem samo jednu rečenicu, koja uslovno rečeno možda može biti povezana logički sa amandmanom. Vi ste bili dužni da ga prekinete. To je očigledno kršenje Poslovnika.

Druga stvar, član 107. kaže - da je govornik na sednici dužan da poštuje dostojanstvo u Narodnoj skupštini. Aleksandar Martinović je obraćajući se svojim poslanicima, rekao, da su svi poslanici opozicije nevaspitani.

Ja vas pitam gospodine Marinkoviću u skladu sa vašim shvatanjem parlamentarne demokratije u skladu sa vašim kućnim vaspitanjem - da li je to dozvoljen termin ili je to uvredljivo? Ako je uvredljivo onda ste bili dužni da ga upozorite, da ga prekinete, da mu oduzmete reč, date opomenu, itd. Ako to kažete da nije uvredljivo onda ćemo i mi smatrati da je to izraz koji možemo da koristimo ubuduće i tako ćemo postupati za svaku uvredu koja dođe od strane poslanika vladajuće koalicije prema opoziciji. Samo utvrdite aršin da li je dozvoljeno ili ne?
Dakle, tačno je da vladajuća koalicija ima pravo da podnosi amandmane i dobro je što ih podnosi. Mi smo zaista i iz obrazloženja i iz samog amandman shvatili, i to prihvatamo, da je danas kada Aleksandar Vulin vodi Ministarstvo odbrane, situacija mnogo bolja, nego dok je to radio gospodin Đorđević, a neuporedivo bolja, i to jasno govore konkretni podaci koje je izneo Martinović, neuporedivo bolja nego dok je ministar odbrane bio Aleksandar Vučić. Hvala.
Evo, ja još jedanput pozdravljam činjenicu da je Vlada Republike Srbije za pet godina naprednjačke vlasti promenila pet vojnih ministara, dok nije zaključila da je idealno rešenje gospodin Vulin, koji taj posao obavlja mnogo bolje od svih svojih prethodnika.

Druga stvar, zaista jesu značajne i ove informacija koje je izneo Aleksandar Martinović vezano za „Vikiliks“ i ja ga pozivam da još jedanput podseti građane Srbije i na sve one depeše „Vikiliksa“ koje se odnose na Aleksandra Vučića i Tomislava Nikolića.
Gospodine Arsiću, pored toga što redovno zloupotrebljavate Poslovnik tako što predstavnicima vladajuće koalicije dajete pravo na repliku i onda kada ga nemaju, vi ste to uradili još jedanputa po ko zna koji put na ovoj sednici.

Član 104. Poslovnika o radu Narodne skupštine kaže - Ako se narodni poslanik u svom izlaganju uvredljivo izrazi o narodnom poslaniku koji nije član iste političke grupe, navodeći njegove ime, prezime ili funkciju, odnosno pogrešno protumači njegovo izlaganje, narodni poslanik na koga se izlaganje odnosi ima pravo na repliku. Ako se uvredljivi izrazi odnose na poslaničku grupu, odnosno političku stranku čiji narodni poslanici pripadaju toj poslaničkoj grupi, u ime poslaničke grupe pravo na repliku ima predsednik poslaničke grupe. O korišćenju prava iz st. 1. i 2. ovog člana odlučuje predsednik Narodne skupštine, ali ne na osnovu slobodne volje ili trenutnog raspoloženja, već na osnovu kriterijuma koji su dati u st. 1. i 2. ovog člana. Četvrti stav kaže – Replika ne može da traje duže od dva minuta.

Ja sam u svom izlaganju, proverite stenogram, moje izlaganje je bilo izuzetno kratko, samo sam pohvalio sve ono što je rekao Martinović, istakao izuzetan značaj njegovih navoda vezano za „Vikiliks“ i pozvao ga da u narednim izlaganjima iznese ono što je nekada iznosio za Aleksandra Vučića i Tomislava Nikolića. Nijednom jedinom rečju niti sam uvredio njega, niti poslaničku grupu, niti bilo koga drugog. Ali, problem je što vas izgleda najviše boli kad vas hvalimo.

Meni je Aleksandar Martinović na sednici Administrativnog odbora dao dve opomene jer sam rekao da je on, po mom mišljenju, najlepši i najpametniji u Srpskoj naprednoj stranci, da je primer doslednosti, svetionik demokratije itd. On je čovek rekao da neće dozvoliti da se sprdam sa Narodnom skupštinom, što ja apsolutno nisam činio. Zar vi ne mislite da je tako? Dakle, ne valja kada vas kritikujemo, ne valja kada vas hvalimo. Odličite se.
Po Poslovniku.

Gospodine Veroljube Arsiću, vi kada se god neko od poslanika koji pripadaju opozicionim strankama javi da ukaže na povredu Poslovnika i vi i drugi predsedavajući veoma ih nestrpljivo prekidate i pitate za vreme njihovog izlaganja – a koji član, a koji član? Ili čak pitate pre nego što uopšte dobiju reč, na šta niste ovlašćeni Poslovnikom. Član 103. jasno kaže da narodni poslanik ima pravo da ukaže na povredu Poslovnika, što Aleksandar Martinović u prethodnom obraćanju nije uradio, ni na koji način. Dakle, on je morao ukazati na povredu Poslovnika koju ste vi izvršili tako što ste predsedavali, znači u toku svog predsedavanja.

Druga stvar, kaže član 103. – narodni poslanik je dužan da navede koji član ovog Poslovnika je povređen postupanjem predsednika Narodne skupštine i da obrazloži. On to takođe nije učinio. Kada je završio svoje izlaganje vi ste ga tada upitali – a koji član?

Dakle, on je zloupotrebio Poslovnik i ja vas pozivam ne da mu izričite sankcije, jer mi iz SRS smatramo da je to nedemokratski, da je to nespojivo da se na takav način novčano kažnjavaju narodni poslanici i da se tako što ćete nekome ugrozite ličnu egzistenciju vrši politički obračun sa onima kojima ne možete u diskusiji da stanete u kraj, ali tražim da oduzmete od poslaničke grupe SNS ta dva minuta koja su potrošena zloupotrebom Poslovnika.
Gospodine Arsiću, vi iz dana u dan nastavljate da ponižavate parlament, nastavljate da privilegujete predstavnike vladajuće koalicije na sve moguće načine i potpuno je očigledno da imate duple standarde.

Član 286. govori o pravu narodnih poslanika da traže objašnjenja od predsednika Narodne skupštine, ministara itd. U stavu 2. kaže da to može trajati, da je usmeno, u jednom obraćanju, u trajanju do pet minuta. Gospođa ili gospođica iz vladajuće koalicije je nesmetano govorila skoro sedam minuta, nekoliko sekundi je falilo do punih sedam minuta. I to je zaista sramno.

Može se dozvoliti da neko 10, 15 sekundi govori duže, da završi misao. Ali da govori duže dva minuta, da iščitava još dva minuta nakon isteka vremena ono što stoji na papiru, što mu je dato da pročita, to je sramno.

Vi da imate i malo osećaja za funkciju koju ste, nažalost, prihvatili, ako bi nekome dozvolili malo više prava, to biste dozvolili predstavnicima opozicije. A kod vas je obrnuto – kad je opozicija, onda rigidno prekidate, a kad su predstavnici vlasti, onda sve može. I nikome ništa.

Ja ne očekujem, kao ni do sad, da ćete vi, gospodine Arsiću, prihvatiti realnost i potvrditi ono što je čitava Srbija videla da se desilo. I ja ovo nisam ni rekao zbog vas, nego zbog građana Srbije, da bi žigosali vaše antidemokratsko ponašanje.
Gospodine Arsiću, povređen je član 103. i povređen je član 27. koji vas obavezuje da sednice Narodne skupštine vodite u skladu sa Poslovnikom.

Poslovnik u članu 103. kaže – narodni poslanik ima pravo da usmeno ukaže na povredu u postupanju predsednika Narodne skupštine, a kojom smatra da nije u skladu sa odredbama ovog Poslovnika. Ne može ukazati na onu povredu na koju je već ukazano. Predsednik Narodne skupštine daje reč narodnom poslaniku koji ukazuje na povredu Poslovnika, odmah po završenom izlaganju prethodnog govornika, s tim što predsednici poslaničkih grupa imaju prednost. Narodni poslanik je dužan da navede koji je član povređen i da obrazloži u čemu se sastoji ta povreda, s tim što može govoriti do dva minuta.

Dalje, član 103. kaže – ako smatra da povreda nije učinjena, predsednik Skupštine je dužan da da objašnjenje. Ukoliko narodni poslanik smatra i dalje da je povreda učinjena, može zahtevati da se Narodna skupština o tome izjasni u danu za glasanje, itd, da vam ne čitam sve.

Pretpostavljam, gospodine Arsiću, da ste vi do sada morali da čujete već ove odredbe i osnovano sumnjam da ste ih morali i zapamtiti. To što ih ne poštujete, ja ne mogu nikako drugačije da okarakterišem, već kao vašu želju da namerno kršite Poslovnik i uskraćujete prava poslanika.

Gospodin Milojičić se više puta javio za Poslovnik. Vi ste bili dužni da mu date reč. Vi niste vidoviti, niti vas Poslovnik ovlašćuje na bilo kakvo prethodno preispitivanje da li ima pravo ili ne. Ako se javio, vaše je da mu date reč. Ako zloupotrebi, onda možete da izričete druge mere.
Dame i gospodo narodni poslanici, i gospodine Arsiću, vama se obraćam pre svega kao predsedavajućem, jer smatram da ste sa više povreda člana 27. Poslovnika doprineli da sada tok sednice bude ovakav i da atmosfera bude ovakva kakva jeste, a po mom mišljenju je neprimerena. Vi u startu morate prekidati neke govornike kada iznose stvari koje su očigledno uvredljive i koje su netačne.

Vi ste, pre svega, dozvolili da poslanici Demokratske stranke kažu kako je rukovodstvo Republike Srbije iz devedesetih godina krivo za ratove. Niko normalan, niko pri zdravoj pameti i svesti tako nešto ne bi mogao da uradi, da optuži svoj narod za izazivanje rata i tadašnje rukovodstvo Republike Srbije za žrtve tog rata. Tim istim ljudima kasnije smeta kada njima neko spočita odgovornost za one ljude koji su stradali za vreme njihovog režima.

Vi imate dve mogućnosti. Jedan je ili da poštujete Poslovnik, a druga je da nastavite kako ste i do sada radili. Vi u odgovorima koje dajete iznosite neistine. Jutros ste rekli kako sam ja ušetao u salu naknadno. Pogledajte snimak, dok je predsednik poslaničke grupe Srpske radikalne stranke dr Vojislav Šešelj postavljao pitanja, ja sam sedeo iza njega. Izrekli ste neistinu. Umesto da se bavite političkim ocenama i svojim nekim mislima koje nikoga ne zanimaju, vi ste dužni da obrazloženje dajete u skladu sa Poslovnikom, da se pozovete na određeni član i kažete zašto je neko u pravu ili nije. Dok god to ne radite, vladaće vam ovakva atmosfera.
Hvala.

Dakle, gospodine Marinkoviću, povredili ste član 104. koji govori o pravu na repliku. Vi ste malo pre toga rekli kako ste zatvorili krug replika, kao po običaju, i kao što uvek rade svi predsedavajući krug replika se uvek zatvara onda kada to pravo dođe na opoziciju.

Vi ste omogućili gospodinu Jokiću da govori navodno o amandmanu, iako je govorio o svemu, samo ne o amandmanu i to je po svoj suštini bila replika. On je samo nastavio svoje izlaganje, tražio je repliku, vi mu niste dali, on nastavio, ispalo je da je govorio po amandmanu, iako zapravo nije.

Gospodinu Orliću ste omogućili repliku nakon izlaganja ministra Vujovića, tu onda ispada da je on ranije imao pravo na repliku, imao bi prednost u odnosu na ministra Vujovića, ako je govorio posle njega ispada da je dobio pravo na repliku na ono što je govorio ministar Vujović. Znači da repliciraju unutar vladajuće koalicije sami sebi. Ministar Vujović je objašnjavao o toj zabrani zapošljavanja, i konačno, hvala Bogu, objasnio građanima Srbije da to nije zabrana zapošljavanja, već da se tu samo radi o kontroli zapošljavanja, strogoj i striktnoj kontroli zapošljavanja od strane Vlade, da se ne bi kojim slučajem provukao neko ko ne pripada nekoj od vladajućih stranaka.

Možda je to bio osnov za repliku od strane gospodina Orlića, dakle ta činjenica, ali ubuduće dajte ako želite da se zaista rasprava odvija o amandmanima, onda sankcionišite, pre svega, predstavnike vlasti, a dozvolite predstavnicima opozicije da onda kada zaista na to imaju pravo, kada se iznose uvrede, kada se iznose činjenice iz ličnog života, da ostvare to pravo na repliku.

Vi ste govorili o okrugu replika. Krug replika ne postoji u skladu sa Poslovnikom. To je još jedna zloupotreba koju povremeno dozvoljavaju predsedavajući.
Gospodine ministre, evo, kao što smo čuli od poslanika vladajuće koalicije, vi, kako kažete, u projekciji budžeta uvek krećete od najgore moguće opcije i ja se slažem da je to zaista za vas prirodno stanje.

Druga ovde dilema postoji. Poslanici, ili vi ne znate o čemu pričate ili vas ne razumeju poslanici vladajuće koalicije.

Mi smo do maločas slušali kako postoji suficit, kako se suficit pojavio, kako je to posledica velikog povećanja prihoda, jer su prihodi projektovani kao minimalni, a oni su povećani za trećinu u prvih devet meseci. Trećina, to je mnogo. I 3% je mnogo u budžetu, i 0,3% je mnogo u budžetu, a vi se onako frljate, pa kažete – za trećinu smo premašili. Da ste vi premašili prihode za trećinu, Srbija bi bila u daleko boljoj situaciji nego što jeste.

Druga stvar, iz vašeg obrazloženja da se zapravo donosi ova izmena Zakona o budžetu za 2017. godinu, ali tako što ćete ostati u okvirima predviđenim budžetom, nama govori da tu bilo kakvog suficita nema, niti ima povećanja prihoda. Da li je tako? Dakle, povećanja prihoda nema. Poslanici vladajuće koalicije, evo, potvrdio je ministar, ništa ne znate i ništa niste shvatili. Nema povećanja prihoda. Ostaje se u onome što je predviđeno budžetom.

Druga stvar, vi dajete ministru diskreciono pravo, kako ste rekli, da odluči o nagradama i bonusima jednokratno, tako ste rekli. Dakle, ili će to bili za sve zaposlene, kako smo prethodno čuli, u tim službama, ili dajete diskreciono ovlašćenje ministru da nagrađuje pojedince. Ako postoji takvo ovlašćenje i takvo diskreciono pravo, onda je, mislim, u pravu gospodin Krasić, koji je podneo ovaj amandman i koji je rekao da vi zapravo tražite da nekoga ovlastimo da bude Deda Mraz.

Ako je sve u okvirima budžeta, zašto nismo imali ovu odredbu kada smo donosili budžet za 2017. godinu? Zašto tada niste tvrdili da je potrebno ovo diskreciono ovlašćenje? Kako ste funkcionisali svih ovih prethodnih godina? Zašto je sada potrebno, dakle, objasnite nam šta je to što se promenilo i to u tolikoj meri da je sada neophodno ovo da imamo? Da li to znači da do sada niste bilo koga nagrađivali i da se ste se upravo vodili onim što sada deklarativno želite da suzbijete, a to je da, bez obzira na učinak, ljudi dobijaju plate, dobijaju bonuse, dobijaju nagrade?

Vi morate malo voditi računa o svojim obrazloženjima. Dobro je što ste potvrdili da predstavnici i poslanici vladajuće koalicije ovo nisu razumeli i dobro je da ste potvrdili da nema nikakvog povećanja prihoda i da nema suficita. Hvala.
Gospođo Gojković, prekršili ste nekoliko članova Poslovnika. Vi ste maločas, kada sam se javio po Poslovniku, rekli – nema po Poslovniku, ne dozvoljavam zloupotrebe Poslovnika.

U skladu sa članom 103. narodni poslanik ima pravo da usmeno ukaže na povredu u postupanju predsedavajućeg Narodne skupštine ako smatra da to što je učinjeno nije u skladu sa Poslovnikom, neposrednoj po učinjenoj povredi.

Vi ste bili dužni u skladu sa ovim članom da mi odmah date reč. Vi nemate nikakvo diskreciono ovlašćenje da pre nego što dobijem priliku da navedem koji je član povređen i da obrazložim na koji je način povređen, da vi kažete – nemate pravo. Nigde u Poslovniku ne piše da vi možete odrediti deo sednice gde član 103. ne važi. Toga jednostavno nema. Bili ste dužni da mi date reč. Kada dobijem priliku da obrazložim, onda možete da kažete da li sam u pravu ili ne, pre toga nikako.

Druga stvar, povređen je član 158. stav 7, takođe ste ga vi povredili, jer on kaže da predlagač zakona, odnosno ovlašćeni predstavnik predlagača zakona ima pravo da o svakom amandmanu govori do dva minuta.

Gospodin Vujović je govorio u drugom javljanju duže od dva i po minuta, prethodno je govorio dva minuta i 45 sekundi.

U raspravi po amandmanima ne može ministar kao u načelnoj raspravi da govori neograničeno i da se javlja neograničen broj puta. Oni ionako imaju previše privilegija, a vi ste to pravo da govori dva minuta pretvorili u to da govori dva puta, a svaki put duže od dva i po minuta. Govorio je duže od pet minuta… (Isključen mikrofon.)
Evo još jedno pitanje, gospodine ministre. Verujem da ćete vi suprotno Poslovniku moći da odgovorite i peti put. Vi pričate o tome da ste protiv toga da se uređuje zakon, da se upravlja zakonom.

Vi ste dugo ministar, vama ovo nije ni prvi ni drugi, imali ste budžeta i budžeta. Zanima me – kada ste došli do tog saznanja, kada se to prelomilo u vama i kada ste došli na ovu ideju? Ako je ovo toliko dobro, kako vam nije palo na pamet ranije da to predložite?

Druga stvar, ako kažete da će biti i da se uređuje na ovaj način da bi bilo odgovorno, znači da je do sada bilo neodgovorno.

Treća stvar, nema tih kriterijuma, nijedan kriterijum nije potpisan. Dato je samo opšte ovlašćenje da neko bude deda Mraz i to će ići kroz Vladu, ali to ne znači da vi imate jasan i precizan kriterijum i što je najbitnije, taj kriterijum nije definisan. Nijedan kriterijum nije definisan zakonom.
Gospođo Gojković, povređeno je nekoliko članova Poslovnika, pa ću navesti sve njih i obrazložiti kako.

Povređen je član 107. koji kaže da govornik na sednici mora da poštuje dostojanstvo Narodne skupštine. Aleksandar Martinović je ovde izgovorio, vi ga

niste prekinuli, niste ga opomenuli, da ovde sede žalosni ostaci onoga što se zove opozicijom u Srbiji. Na taj način vi pokazujete da ne poštujete ne nas, već da ne poštujete građane Srbije koji su birali narodne poslanike koje ovde sede. Ako je nešto žalosno, onda to svakako ne može biti opozicija, jer nije ni odgovorna za stanje u državi. To je vlast.

Druga stvar, prekršili ste član 104. i 158. stav 7. time što se dali ministru Vujoviću pravo na repliku. On niti ima pravo, niti ima osnova. Gospodin Đurišić je citirao obrazloženje Vlade koje je Vlada dala zašto ne prihvata amandmane koje su podneli poslanici vladajuće koalicije. Citirao. Nikoga nije uvredio, nikoga nije pomenuo po imenu. Nije pogrešno protumačio bilo koje izlaganje. Dakle, nikakvog osnova za to nije bilo.

Treća stvar, prekršili ste član 103. koji kaže da ste bili dužni da mi date reč odmah po završenom izlaganju prethodnog govornika, a to je bio Aleksandar Martinović. Umesto to da uradite, vi ste opet na jedan nedemokratski i nedozvoljen način pogodovali ministru i dali njemu mogućnost da govori pre narodnih poslanika.

Molim vas jedanput naučite da narodni poslanici imaju prednost u Narodnoj skupštini Republike Srbije. Mi smo ovde stariji. Oni su državni službenici.
Dame i gospodo, ja se moram zaista složiti da je amandman koji je podnet izvanredan. Na ovaj član Predloga zakona, verovali ili ne, poslanici vladajuće koalicije podneli su čak 20 amandmana. To je u istoriji srpskog parlamentarizma jedinstven slučaj, da se na jedan član iz vladajuće koalicije podnese 20 amandmana, a na zakone koji su na dnevnom redu, stotine i stotine, negde više od 500-600 amandmana.

To pokazuje zaista zanimljive odnose u vladajućoj koaliciji. Vi iz vladajuće koalicije, koju je podržavate, predlažete Vladi da unapredi efikasnost lokalne samouprave. Vlada ne prihvata. Predlažete da se unapredi razvoj obrazovanja u Republici Srbiji, Vlada ne prihvata, da se unapredi makroekonomska stabilnost, Vlada opet ne prihvata. Pa predlažete da se unapredi položaj najranjivijih društvenih grupa, Vlada ne prihvata, da se podrži razvoj privrede u Srbiji, Vlada ni to ne prihvata. Pa tražite da se podrže investicije, Vlada ne prihvata, da se osnaži sistem odbrane u Republici Srbiji, Vlada ni to ne prihvata, da se modernizuje Srbija, ni to. Da se podrži razvoj Republike Srbije, opet Vlada ne prihvata. Da se osnaži zdravstveni sistem, Vlada ne prihvata. Pa tražite da se unapredi razvoj infrastrukture, ni to Vlada Republike Srbije ne prihvata. Tražite ravnomerni regionalni razvoj, Vlada Republike Srbije ne prihvata. Borbu protiv kriminala i korupcije, odličan amandman, ali Vlada Republike Srbije ne prihvata. Efikasnost finansijski institucija, ni to ne prihvata Vlada Republike Srbije i čitav niz drugih amandmana.

Slušajući ovu raspravu, meni je bilo pomalo neprijatno zbog činjenice da ministar finansija i drugi ministri koji tu sede, nisu se udostojili nijednog poslanika vladajuće koalicije da vam na bilo koji način odgovore. Ministri odgovaraju samo predstavnicima opozicije, što pokazuje da nas makar malo poštuju, ali kada o amandmanima govore predstavnici vladajuće koalicije, nema nikakvog odgovora. Ministar Vujović i Vlada Republike Srbije su taj odgovor spojili u dve reči, oni kažu – niđe veze nema sa tim vašim amandmanima. Citiraću njihov odgovor, kaže – amandmani se ne prihvataju iz razloga što nisu u logičkoj vezi sa članom 16. Zakona o budžetu Republike Srbije za 2017. godinu. U dve reči - niđe veze.

Dakle, vi predlažete, Vlada ne prihvata, podnesete 20 amandmana na jedan član zakona, stotine i stotine amandmana na sve ove zakone. Sada se tu postavlja pitanje, ako vas ne poštuje Vlada i ministri, kako vi možete za njih glasati? Ako podnesete amandmane koji su dobri, pa ovo bi opozicija, ko normalan neće da se unapredi efikasnost, borba protiv korupcije i kriminala, zdravstvo, školstvo i sve ostalo. Ali, to Vlada Republike Srbije neće, ne prihvata. Plus kaže da ste potpuno promašili temu i da nikakve logičke veze to što vi predlažete nema sa onim članom zakona na koji ste amandmane podneli.

Prema tome, naš narod kaže – ne pada sneg da pokrije breg, treba da se vidi kakvi odnosi u vladajućoj koaliciji postoje, treba da se vidi koliko vas ministri ne poštuju, neće ni da vam odgovore na primedbe. Ja mislim da vas i ne sluša većina ministara, ali to sve treba da bude javno. Vi podnosite i dalje amandmane, dobro je da ih podnosite, da ukazujete koliko loše radi Vlada Republike Srbije, ali i da građani Srbije vide koliko ministara u Vladi Republike Srbije, to što vi mislite, ne zanima.
Gospođo Gojković, ponovo je povređeno nekoliko članova Poslovnika, a pre svih član 107. koji kaže da govornik na sednici mora i treba da poštuje dostojanstvo Narodne skupštine.

Vi ste čuli maločas da se gospodin Martinović obratio meni, pomenuo je i moje ime i omalovažio me time što je rekao da sam ja u svojoj raspravi nastupio kao advokat DS. Ja sam zamenik predsednika poslaničke grupe SRS i ni na koji način nisam pomenuo DS, nisam zastupao njihove stavove. Ako ste primetili, oni su tvrdili da predstavnici vladajuće koalicije ne treba da podnose ovoliko amandmana. Ja sam ih pohvalio i rekao da je lepo i dobro to što su oni primetili da Vlada ne radi dobro i da treba da radi bolje.

Dakle, ja ni na koji način nisam mogao biti doveden u vezu sa DS, niti biti okarakterisan u političkom smislu kao advokat DS. Da je to u stvarnom životu, dakle, da to nije u skupštinskoj raspravi, to ne bi bilo uvredljivo, svako kao advokat može zastupati bilo koga, ali je u skupštinskoj raspravi uvredljivo. On se meni neposredno obratio, što je takođe zabranjeno u skladu sa ovim Poslovnikom, nije na to imao pravo i time je povređen i član 104. koji kaže – ako se narodni poslanik u svom izlaganju na sednici Narodne skupštine uvredljivo izrazi o narodnom poslaniku koji nije član iste poslaničke grupe, itd, pogrešno protumači njegovo izlaganje, što je očigledno da je gospodin Martinović pogrešno protumačio moje, narodni poslanik na koga se izlaganje odnosi ima pravo na repliku. Ja sam repliku tražio, a vi meni to pravo omogućili niste.