Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Nemanja Šarović

Nemanja Šarović

Srpska radikalna stranka

Govori

Gospodine Arsiću, prekršili ste član 27, prekršili ste član 107, prekršili ste član 103. i ko zna koliko još članova Poslovnika o radu Narodne skupštine.

Meni je ovo četvrti mandat gospodine Arsiću, još uvek nisam prisustvovao ovakvoj sceni. Bilo je zaista mnogo kršenja Poslovnika, mnogo onih koji su na bahat i osion način vodili sednice Skupštine, mnogo onih koji su me kažnjavali bez razloga, ali ovakvo ponašanje još nisam doživeo.

Vi ste dužni da poštujete Narodnu skupštinu, da poštujete svakog poslanika, svi poslanici su ovde jednaki, svi imaju ista prava, svi imaju iste obaveze. Vi ste suspendovali moje pravo da učestvujem u sednici, u radu Narodne skupštine Republike Srbije, izrekli ste mi opomenu iako sam se javio u skladu sa Poslovnikom, naveo tri člana Poslovnika, niste dozvolili da obrazložim.

Nakon toga ste slušali predstavnike vaše poslaničke grupe koji su brutalno zloupotrebljavali Poslovnik. Vi ste to konstatovali, ali vam naravno nije palo na pamet da im izreknete opomenu. Odredili ste pauzu i time ponovo prekršili Poslovnik. Odredili pauzu tri minuta, počeli posle minut i po, još jednom prekršili Poslovnik. Odbili da mi date reč, još jednom prekršili Poslovnik. Davali drugim poslanicima reč koji su se javljali nakon mene, ponovo prekršili Poslovnik. To što ste uradili, gospodine Arsiću govori o vama. I uvredili ste me time što ste rekli da sam ja navodno bio vaš učenik. Ja vaš učenik nikada ni u čemu nisam bio.
Gospodine Arsiću, prekršili ste član 103, prekršili ste član 107. Krenuću od ovog poslednjeg člana koji sam pomenuo. Kaže – govornik na sednici Narodne skupštine mora poštovati dostojanstvo, da se ne može neposredno obraćati, koristiti uvredljive izraze, itd. Vi ste malo čas rekli, to se čulo i u direktonom prenosu kao predsedavajući da gospodin Dubravko Bojić, koji je moj uvaženi dragi prijatelj, nije smeo da se javi od Nemanje Šarovića. To je uvreda, to je sramota. Nisam neko ko može da zabrani bilo kom poslaniku da se javi, niti poslanici iz poslaničke grupe SRS strahuju od mene. Ovde od mene strahuju, isključivo poslanici vladajuće koalicije, i to politički. Zato sam ja, gospodine Arsiću, jedini poslanik kome je suspendovano pravo da ukaže na povredu Poslovnika i jedini kome se, bez ikakvog razloga, barem ne razloga u skladu sa Poslovnikom, izriču opomene. Vi ste mene ponovo pustili da stojim i dali ste, troje poslanika je dobilo reč, iako sam se javio za Poslovnik, i to ste čuli, to su čuli svi u sali, ali ste to zaobilazili.

(Marijan Rističević: Ja nisam.)

Evo, gospodin Marijan Rističević jedini nije, on kaže da nije.

Prema tome, gospodine Arsiću, dužni ste da vodite sednicu u skladu sa članom 27. u skladu sa Poslovnikom. To šta ste vi mislili da vama obrazloženje bude, niste mi dali da govorim o povredi Poslovnika, jer ste mislili da sam ja ljubomoran. To vi nekom drugom možete takva obrazloženja da dajete i povredili ste moje pravo iz člana 103. stav 6. da zatražim da se Skupština izjasni u danu za glasanje, bez obrazloženja, ali imam pravo da zatražim. Zatražiti mogu jedino putem mikrofona kada mi date reč.
Dame i gospodo narodni poslanici, gospodine Šarčeviću, mi već drugi dan raspravljamo o ovom setu zakona i možda je čak i vreme, s obzirom da se diskusija bliži kraju, da sumiramo argumente koje smo čuli. Ja vam moram reći da je ova diskusija ipak na znatno nižem nivou od onoga koji sam očekivao. Ovo je četvrti skupštinski saziv u kome učestvujem i često su se kod nas menjali zakoni koji se odnose na obrazovanje. To je možda i najveći problem, što se to uglavnom radi stihijski i kada dođe Aleksandar Vučić iz Švajcarske, a tamo čuje za dualno obrazovanje, sutradan se pojave i drugi, pa kažu – sad svi mi moramo to. To je po onoj narodnoj: „Videla žaba da se konji koju, pa i ona digla nogu“.

Što se tiče argumenata koji su ovde izneti, ja ću malo obrnuti situaciju, pa krenuti od onoga što smo slušali od predstavnika vladajuće koalicije. Mi smo slušali o svemu i svačemu, o mostovima, o metrou, maločas evo i o nekakvim raspalim avionima, slušali smo, mogu slobodno reći, više o Balšinoj budućoj ženi nego o samom dualnom obrazovanju, i to pokazuje koliko su se poslanici vladajuće koalicije za ovu raspravu pripremili i koliko se oni zaista u to razumeju. O dualnom obrazovanju su pričali, i o Austriji, i o Švajcarskoj, oni koji tamo očigledno nikad nogom nisu kročili, koji ne razumeju kakav je sistem u tim državama i šta je to što razdvaja Srbiju od tih država. Ako pričate u Austriji, a pogotovo o Švajcarskoj, to su uređene zemlje.

Kena, sedi dole.

(Radoslav Milojičić: Povreda Poslovnika, gospodine Arsiću.)

To su uređene zemlje.

Ministre, prekinite da pričate i malo slušajte. Budite pristojni, malo slušajte poslanika koji vam se obraća.
Ne sluša, ne sluša, nego priča.
On je profesor u srednjoj školi bio dugi niz godina i treba da zna kako se na to reaguje.
Upravo je moje da opominjem ministra, jer sam ja njegovo visočanstvo narodni poslanik, a on je ministar, državni službenik koji treba u skladu sa tim da se ponaša. Ako to već vi ne razumete, gospodine Arsiću, onda ću ga opominjati ja.
Mogli ste da me proglasite i za „mortadelu“, ne bi mene ni to iznenadilo, ali sam i dalje Šarović, nisam Šarčević, gospodine Arsiću.
Da se vratimo na suštinu. Zemlje o kojima ste vi pričali su uređene zemlje, u kojima su se ti sistemi stvarali godinama. Srbija takva zemlja nije. Mi iz SRS smo apriori protiv te vrste obrazovanja. Dakle, protiv obrazovanja uz rad, i to je jedna od primedbi, jer dualno obrazovanje ne znači ništa. Trebali ste nazvati - zakon o obrazovanju uz rad, srpski, jasno, jednostavno, kratko. Nema potrebe da uvodite te strane izraze. To što se možda u javnosti odomaćio u poslednjih godinu dana taj izraz, to nije razlog da ga uvodite i u zakon. Mnogo je toga u zakonu što vi pišete na način koji jednostavno ne priliči zakonu. U zakonu se mora biti precizan. Svaka reč, svaka zapeta mora imati svoje značenje, a kod vas nema. Vi pišete opisno i ukazaću vam kasnije na neke od tih stvari.
Više od pola poslanika vladajuće koalicije čitalo je sa nekih papirića i puškica. Da li biste vi to dozvolili u svojoj srednjoj školi? Ja sam se juče javio po Poslovniku, pa je prekinuta sednica, da kažem da je jedna koleginica zaista lepo čitala, ali da je očigledno ponela pogrešan papir od kuće. Niko na to, naravno, neće reagovati.
Osnovno pitanje je da li će biti zloupotrebe ili neće? Meni se nije svidelo to što ste vi juče rekli, čini mi se previše samouvereno, kako vi kao ministar nećete dozvoliti nijedno dete da bude zloupotrebljeno. Vi možda imate dobre namere, ali svakako na „Supermena“ ne ličite i takvu obavezu na sebe ne može preuzeti niko. Ja sam potpuno siguran da će biti zloupotreba na različitim stranama, i od strane poslodavaca i od strane učenika, jer to je život i to se ne može izbeći.
Vi ćete imati velikih problema i da nađete poslodavce, pogotovo u manjim sredinama, jer ako krenete od toga kako danas izgleda privreda Srbije. Pa, pola Srbije je opustošeno, pola Srbije nema privredu, nema industriju. Kako ćete tamo naći odgovarajuće poslodavce? Treba poslodavce zainteresovati da prođu taj proces licenciranja, da se uopšte u to uključe. Znači, imaćete taj problem, a ne bih se baš složio da je isključivi razlog stvaranje nekakve robovske radne snage, jer obrazovanje uz rad je postojalo u Srbiji i ranije i treba da postoji, i svakako da će onaj ko razvija određene stručne sposobnosti lakše naći posao, pa makar u nekoj drugoj firmi.
Vi propagirate ovde i pišete, u samom zakonu kažete da je jedan od principa princip jednakih mogućnosti - obezbeđivanje jednakih uslova za sticanje obrazovanja bez ikakve diskriminacije, s obzirom…, pa onda nabrajate i neke besmislene stvari. U redu pol, rasu, nacionalnu, etničku, versku pripadnost, ali kakva crna kulturna pripadnost? Šta će vam to? Ko je to pisao? Pa kažete dalje – seksualnu orijentaciju. Hoćete li decu od 14, 15, 16 godina deliti vi na osnovu seksualne orijentacije i da li mislite da ta seksualna orijentacija treba da se ispoljava sa 14, 15, 16 godina u srednjim školama? Ja zaista mislim da ne treba.
Pa, kažete sprečićete diskriminaciju na osnovu mesta boravka, materijalnog stanja. To je jednostavno nemoguće. Nemojte stavljati u zakon ono što je valjda potpuno jasno da je nemoguće sprovesti. Kako ćete to sprečiti na osnovu mesta boravka diskriminaciju? Nećete, niti ćete sprečiti diskriminaciju na osnovu materijalnog stanja. Dakle, to su neke stvari koje su nemoguće.
Onda kažete u članu 7. – u pripremi plana upisa, između ostalog, treba obezbediti uslove za uključivanje učenika sa smetnjama u razvoju i invaliditetom i učenika iz osetljivih grupa. Osetljiva grupa nije zakonski izraz. Kakva crna osetljiva grupa? Pa će svako kako mu padne na pamet procenjivati koja je to grupa osetljiva i šta sve kroz to može da se provuče. Nemojte da vaš odgovor bude – pa, mi imamo dobre namere. Vi ćete ministar biti možda još godinu, možda šest meseci, možda i tri, ne zna se, ali je vaša dužnost da zakon bude tako precizan da onemogući svaku zloupotrebu u budućnosti, a to se ne radi. U sledećem članu vi kažete da mogu učestvovati i druge zainteresovane strane. To nisu zakonski izrazi i to nije dobro.
Ono što je možda jedna od dobrih strana ovih zakona je to što se stupa na snagu sad nakon donošenja, ali se neće primenjivati još dve godine. Ja sam, pravo da vam kažem, siguran da će ovo biti jedan od onih zakona za koje ćemo odlagati primenu. Mi to često radimo u Narodnoj skupštini i to nije nešto što je novo.
Vi, gospodine ministre, tvrdite da su ovo ozbiljni zakoni, ali vas pitam zašto onda i rasprava nije ozbiljna i zašto dozvoljavate da vas ponižavaju i da se raspravlja o sedam tačaka istovremeno? Sedam tačaka koje nikakve veze sa vezom nemaju, jer Poslovnik o radu Narodne skupštine kaže – Narodna skupština može da odluči da obavi zajednički načelni pretres o više predloga zakona koji su na dnevnom redu iste sednice, a međusobno su uslovljeni ili su rešenja o njima međusobno povezana. Vi ste, gospodine ministre, pametan i iskusan čovek i ja vas pitam na koji način, da mi objasnite, je Predlog zakona o dualnom obrazovanju međusobno uslovljen i povezan sa Zakonom o potvrđivanju Konvencije o nuklearnoj sigurnosti?
Hajde molim vas objasnite, da vidimo kakve veze ima konvencija o nuklearnoj sigurnosti …
Koliko još imam?
Deset minuta, završavam.
Evo, kao što ste videli, taman kada sam krenuo o prvom zakonu već se završava. Da li vas je sramota gospodine ministre … (Isključen mikrofon.)
Gospođo Gojković, povredili ste čl. 103, 104. i 27. Poslovnika o radu Narodne skupštine. Ja ću krenuti od prava na repliku, to je prvo pravo koje ste povredili.

Ja sam se za repliku javio još dok vi niste bili u sali, dok niste ušli. Na tu repliku sam imao pravo. Diskutovao sam u normalnom i civilizovanom tonu sa ministrom. On se javio nakon mene, pogrešno protumačio moje izlaganje i meni ste uskratili pravo koje ste pre toga dali svim poslanicima. Dakle, nikakvog razloga nije bilo da se diže tenzija, a tenziju su dizali ponovo predstavnici vladajuće koalicije koji se javljaju da zloupotrebljavaju Poslovnik, što vi tolerišete i dozvoljavate.

Zatim ste gospodinu Martinoviću rekli – evo, dala sam vam 27 sekundi, pa se to onda produžilo dalje, i dalje i dalje, iako je bilo potpuno jasno da ne govori o zakonu niti o bilo kojoj konkretnoj povredi od strane predsedavajućeg, na šta je jedino mogao da ukaže, u skladu sa Poslovnikom.

Ja sam rekao vašem kolegi Arsiću, koji je predsedavao u tom trenutku, da vam to kaže. Prethodno sam se javio za repliku, kada ste vi odgovorili – nema prava na repliku, odlučila sam u skladu sa članom 27.

Ja vam moram reći jednu stvar – vi kad odlučujete u skladu sa članom 104, vama on ne daje pravo da to odredite na osnovu svoje slobodne volje ili trenutnog raspoloženja, pa da kažete da sad ima replika, sad nema replika, sad mogu povrede Poslovnika, sad ne mogu. Vi odlučujete na osnovu normi koje su u Poslovniku. Ako su one ispunjene, vi ste dužni da omogućite pravo na repliku, a pravo da se ukaže na povredu Poslovnika uvek postoji. Nikad ga ne možete uskratiti. Morate prvo saslušati.
Gospodine Marinkoviću, vi ste povredili član 27, koji vama daje ne samo pravo već i obavezu dok ste predsedavajući, da se starate o primeni Poslovnika.

U našoj Skupštini se poslednjih dana dešava nešto što je krajnje neprimereno, a to je činjenica da neko ko treba da predsedava, a to je pre svih Maja Gojković, umesto da predsedava sedi u klupi i podučava predsedavajućeg kako će voditi.

I, druga stvar, ne ide da neko ko je predsednik Narodne skupštine se na taj način obraća poslanicima iz drugih stranaka. Ponižavajuće je da predsednik Narodne skupštine kaže ministru da je žao njoj što on sedi tu, a ništa pametno i ništa suštinski nije mogao da čuje. Ne znam da li ste vi čuli to da je jednom poslaniku rečeno da je ozračen. Dakle, to su uvrede preko kojih niste smeli preći.

A, što se tiče gospođe Marinike Tepić, ona ne prestaje da širi mržnju, da širi mržnju, da širi laži o srpskom narodu i legitimnim predstavnicima građana Srbije. Ja neću tražiti da je kaznite, jer sam generalno protiv kažnjavanja uvek, ali dozvoliti da se takve laži iznose to je potpuno nečuveno. Dakle, može joj se oduzeti reč i to ste dužni svaki put da učinite, jer takvo ponašanje zaista nema nikakvog smisla. Šta je sledeće? Jel treba gospođa Marinika Tepić sada da optuži nekoga za ubistvo? Ovaj je proterivao, ovaj ubijao, dajte dokaze. Ako ima dokaze neka izađe sa njima, ako ne neka više ne laže i ne obmanjuje javnost.
Dame i gospodo, ja ću postaviti pitanje Aleksandru Vučiću, predsedniku Vlade i predsedniku Republike Srbije. Moje pitanje je da li je konačno shvatio da se ne može sedeti na dve stolice?

Vidim da juče i danas u večernjim satima mnogi iz Vlade nervozno reaguju, pa kažu kako je, navodno, američki diplomata Brajan Hojt Ji napao Srbiju. Napao je Srbiju tako što je rekao da niko ne može biti balansero i da ne može sedeti na dve stolice, pa izigravati prijateljske odnose i sa Ruskom Federacijom, sa jedne strane, i Evropskom unijom i SAD, sa druge strane. A to je upravo ono što Srpska radikalna stranka govori godinama i Aleksandru Vučiću i pre njega, onima koji su takođe mislili da mogu na dva koloseka, da mogu da izigravaju Josipa Broza Tita. Bilo je takvih ideja i u Demokratskoj stranci Srbije, kao, možemo mi sa svima, mi ćemo biti istok zapadu a zapad istoku. E, to, međutim, ne može. I Brajan Hojt Ji je samo jasno i glasno rekao ono što i svi drugi američki zvaničnici jasno govore na susretima sa državnim vrhom Republike Srbije već godinama. Međutim, sad je valjda on na nivou na kome se može napasti.

Zar mislite da je Majkl Pens rekao nešto drugačije, da je ovo nešto što je samostalna misao Brajana Hojta Jia? On je valjda neki važan šraf u američkoj administraciji, pa je on sada izmislio toplu vodu, odnosno on postavio Srbiji neku uslov koji drugi inače ne postavljaju. Naravno da to nije tako i to jeste suštinsko pitanje u Srbiji – da li ćemo konačno otvoriti oči? Vama Amerika poručuje da uslov za ulazak u EU nije samo odricanje od Kosova i Metohije, da to nije samo Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju. Vi morate voditi politiku, imati jedinstvenu politiku sa EU a, kako on kaže, odlični primeri su Hrvatska, koja je EU stavila iznad svega, i Crna Gora je to takođe pokazala kroz ulazak u NATO pakt. Drugim rečima, to su uslovi koji se očekuju od Srbije. Nemojte misliti da će Srbija moći da prođe bez ispunjenja tih uslova, jer EU očekuje da zemlje kandidati vode jedinstvenu i spoljnu i odbrambenu politiku. To je nešto što je potpuno očigledno i potpuno jasno.

Da li će neko konačno reagovati na to uplitanje i to što oni tvrde da Srbija se otvoreno meša i u naše unutrašnje poslove i kažu da njima nije jasno zašto je potrebno da Srbija ruskim predstavnicima u Nišu da diplomatski status? Što bi to njima pa moralo da bude jasno?

Evo, kaže Vulin – ukidaju nam pravo da mi odlučujemo. Pa, odakle vi mislite da vi imate pravo da odlučujete? Da su Amerikanci svoju spoljnu politiku vodili tako što su puštali da svako o nečemu odlučuje, pogotovo države koje ne smatraju beznačajnim i banana državama zar mislite da bi danas bili tu gde jesu? Ne, njihova se spoljna politika upravo i temelji na tome da oni odlučuju, a da drugi sprovode i to je ono što se očekuje od Aleksandra Vučića.

Mene čudi da on, makar i u jeku ove rasprave o spomeniku koji se diže Zoranu Đinđiću, nije shvatio kako prolaze oni koji misle da mogu da sede na dve stolice, koji misle ili pomisle u trenutku da mogu nešto da odlučuju, jer teško onome za koga Amerikanci pomisle i procene da im je vredan mrtav nego živ.

Dakle, SRS još jednom pita predsednika Vlade i Republike Srbije, Aleksandra Vučića da li je konačno shvatio da se ne može voditi politika sedenja na dve stolice, već da se konačno mora opredeliti da li će se Srbija okrenuti Rusiji ili odreći će se nacionalnih interesa i okrenuti EU?
Gospođo Gojković, prekršili ste nekoliko članova Poslovnika, član 27, zatim član 93, zatim 104. i član 107.

Reći da u ovom delu sednice ne postoji pravo na repliku je apsurdno. To bi onda značilo da može Martinović, kao što je nažalost maločas i uradio, bez ikakve sankcije da kažem za poslanike DS da su bitange, kriminalci i lopovi.