Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Nemanja Šarović

Nemanja Šarović

Srpska radikalna stranka

Govori

Gospodine Marinkoviću, ne bih se složio i mislim da je povređen član 103. Zašto? Svaki narodni poslanik ima pravo da ukaže na povredu Poslovnika, međutim, on je zaista dužan da obrazloži o čemu se ta povreda sastoji. Dužan je da navede član Poslovnika koji je povređen, ali mora na neki način svoje izlaganje dovesti u vezu sa tim članom Poslovnika za koji tvrdi da je povređen.

Prethodni govornik, gospodin Veroljub Arsić je zapravo više to koristio kao pravo na repliku. Pričao je o svemu i svačemu.

(Aleksandar Martinović: Veroljub Arsić nije prethodni govornik.)

Upravo kao prvo, podučite gospodu iz SNS da ne dobacuju dok ja pričam. Upravo objašnjavam na koji je način došlo do povrede Poslovnika. Odredio sam koji je član povređen, a sada vam objašnjavam na koji je način došlo do povrede. Povreda je i to što me ometaju, a Poslovnik brani da se bilo koji govornik ometa. Uredno sam zatražio reč, dobio je, pa podučite gospodu iz SNS šta treba da radi.

Dokaz da želja Veroljuba Arsića uopšte nije bila da ukaže na povredu Poslovnika. Vi Poslovnik niste povredili u tom trenutku kao predsedavajući, je činjenica da on nije tražio ni obrazloženje. E, tu je, da kažem bila ta povreda Poslovnika s vaše strane, jer ste bili dužni da date obrazloženje, odnosno da konstatujete da je došlo do zloupotrebe, pa onda poslaničkoj grupe SNS da oduzmete u skladu sa Poslovnikom dva minuta zbog te zloupotrebe. Ovako oni tvrde da njima neko ovde nešto zabranjuje, kažu zabranjuje im se da podnose amandmane. Ne, to je demokratska praksa i odlično je videti da poslanici vladajuće većine imaju toliko primedbi na rad Vlade, čak 20 amandmana na samo jedan član zakon. Zamislite koliko loše radi ta Vlada.
Gospodine Marinkoviću, povređen je član 107. koji kaže da je govornik dužan da poštuje dostojanstvo Narodne skupštine i koji zabranjuje da se drugima obraća sa nepoštovanjem. Da li ste vi to čuli ili niste, da li ste bili koncentrisani ili ne, gospodin Arsić je rekao kako sam ja ovde nekoga maltretirao. Da li se vi osećate gospodine Marinkoviću maltretiranim?

Ja sam iskoristio svoje pravo u skladu sa Poslovnikom, govorio u skladu sa Poslovnikom i vi ste sami konstatovali da ga ni na koji način nisam prekršio.

Gospodin Veroljub Arsić je taj koji ima problema sa memorijom. Tokom 2010. godine ja uopšte nisam ni bio narodni poslanik. Postao sam narodni poslanik 29. decembra, koliko se sećam, 2010. godine ponovo. Ja nakon izbora 2008. godine nisam uzimao mandat, pa ga nisam mogao ni izgubiti, a što je neuporedivo bitnije, može se izgubiti poslanički mandat. Nije to ništa strašno, ali za razliku od Arsića nisam izgubio čast i obraz.
Dame i gospodo narodni poslanici, danas imamo spojenu raspravu o četiri zakona, i to je, nažalost, nešto što je postalo praksa.

Sva četiri zakona su predložena po hitnom postupku. Hitan postupak

morao biti i treba da bude izuzetak i u skladu sa Poslovnikom. On je moguć samo kada se uređuju pitanja i odnosi nastali usled okolnosti koje nisu mogle da se predvide. To je prvi uslov. Onda ima još nekoliko alternativno postavljenih uslova, ali to je pokazatelj, da jednostavno, mi u Vladi nemamo bilo koga ko može da predvidi, očigledno duže od nedelju dana unapred.

Ugovor o kome se najviše juče ovde vodila diskusija je svakako Ugovor o snivanju Transportne zajednice. Mi smo čuli od strane ministra i predstavnika vladajuće koalicije čitav niz neistina koje se odnose na ovaj ugovor i ja ću se trudiću sada da tu govorim o suštini.

Pre svega, ako već pričamo o Ugovoru o snivanju Transportne zajednice, kakav je to akt po svojoj suštini? To je međunarodni, međudržavni ugovor, jedna od strana je potpisnica Kosovo. Dakle, da se mi ne lažemo da li je to formalno priznanje, možda formalno priznanje nije, ali je to međudržavni ugovor kakav potpisujemo i sa drugim stranama potpisnicama. To je ono što je potpuno jasno.

Ovo je definitivno još jedan korak ka zaokruživanju nezavisnosti Kosova. To je, kao što zante, protivustavno, protivzakonito, i za to ćete odgovarati, kad tad.

U pokušaju da obrazloži zašto je bitno da se ovakav ugovor potpiše, ministar Mihajlović je rekla, kako je on potreban radi prevazilaženja, citiraću je – nefizičkih barijera. Rekli ste, gospođo Mihajlović, kako nam stoji dugo roba na granicama i da ćemo kao zemlje Zapadnog Balkana to pitanje sada rešiti. Problem je u tome što je među tim zemljama, kako vi kažete Zapadnog Balkana, odnosno državama, među njima i Kosovo, ne Kosovo i Metohija, nema tu reči o nekakvim privremenim institucijama, već Kosovo. Kosovo čiju državnost vi zaokružujete iz dana u dan.

Drugo pitanje ako Kosovo ne priznajete kao nezavisnu državu - o kakvim granicama pričate? Ima li onda granice između centralne Srbije i Kosova i Metohije? Za nas iz SRS nema, ali ste vi iz SNS uveli granicu i carinu i policiju. Prema tome, mislim da je to potpuno jasno.

Vi ste tvrdili da je ovo statusno neutralno. Ako je statusno neutralno, zašto onda smeta Kosovu i Metohiji da kao deo teritorije Republike Srbije primenjuje ovaj ugovor i da svoja prava crpe iz toga što će Srbija kao država kojoj pripadaju potpisati taj ugovor, a oni crpeti ta prava? A ne Kosovo mora stalno posebno, oni potpisuju za sebe, vi im dajete prerogative države, to je najbitnije. Pustite vi da li je statusno neutralno ili nije.

Kakva ovlašćenja dobijaju sa ovim? Kakvi se odnosi formiraju, ovo su sve državni prerogativi. Ovo nije prerogativ lokalne samouprave. Ne potpisuje lokalna samouprava, ne potpisuje region Ugovor o Transpornoj zajednici, to čine države, a vi činite sve da od Kosova i Metohije, u što je moguće kraćem roku napravite državu.

U članu 2. na 119 strani Skupštinskog materijala, jer vi, nažalost, gospođo Mihajlović ste juče pokušali iz neprijatne situacije da se izvučete tako što ste rekli: „Ne znam ja šta piše u vašem materijalu“. Ne, mi ne znamo šta piše i nezanima nas. Vi ste došli u Narodnu skupštinu i jedini validan materijal o kome se diskutuje i o kome se glasa je materijal kod narodnih poslanika. Ako imate neki drugi, vi ste morali da ga uzmete.

Član 1. tačka c) kaže - nijedan od termina, reči ili definicija koji se koriste u ugovoru, uključujući anekse i protokole, ne predstavljaju priznanje Kosova od strane EU. Ovde se EU ograđuje. Pa, dalje kaže – niti predstavljaju priznanje od strane pojedinačnih država članica EU koje potpisuju ovaj ugovor, a koje nisu priznali Kosovo. Ovde se EU, zahvaljujući pet država koje nisu priznale nezavisnost Kosova, ograđuju od toga, ali ovako nešto ne postoji u ime Srbije. Srbija se od toga nije ogradila. Jednostavno nije, i to je ono što piše u ugovoru.

Strana 198 - do kraja prvog prelaznog perioda Kosovo će sprovesti sve pomorske zakone. Donose zakone u Skupštini republike Kosovo i nastaviće to da rade.

Sledeća tačka kaže: „Državljani Kosova i brodske kompanije osnovane na Kosovu…“ Da li je ovo statusno neutralno? Da li i to ne liči na prerogative državne vlasti? Nekoliko puta se na ovoj strani pominje Kosovo i daju im se apsolutno sva prava kakva će imati i Srbija.

Ja vas pitam mogu li postojati državljani Kosova ako nema države Kosovo? Ima li državljanstva bez države? Ima li države bez teritorije? Ja mislim da nema i u pravnoj teoriji definitivno nema.

Ne znam koju ste vi školu završili, mislim da pravnik niste i znam da ste profesor na ovom čuvenom privatnom univerzitetu koji je toliko popularan da je morao i naziv da menja, da ga ne bi više povezivali u javnosti sa diplomcima i doktorantima koji su, između ostalog, i deo Vlade u kojoj vi sedite. Takav je nivo da su morali i ime da promene da bi pokušali da zamaskiraju tragove. Pravno gledano, ovo je nešto što je potpuno jasno.

Vi ste zatim pokušali juče da iznesete nekoliko neistina, ne pokušali nego ste ih izneli, opet obrazlažući ovaj zakon i rekli ste kako je državni BDP kakav je bio i da je javni dug Srbije bio nikad veći nego 2014. godine, kada je Aleksandar Vučić preuzeo vlast i kako je sad on izuzetno smanjen. To jednostavno nije tačno.

Pre svega, SNS i Aleksandar Vučić su vlast preuzeli 2012. godine. E sad, što se u tom trenutku Aleksandar Vučić uplašio odgovornosti i što je smatrao da je Ivica Dačić kvalitetnije rešenje za predsednika Vlade, to je njegov problem, ali je u toj Vladi, jel tako, gospodo socijalisti, sedeo pretežni deo, većinu su imali ministri iz SNS, kao što ste i poslaničku većinu imali u Skupštini, ali niste imali dovoljno kvalitetnog kadra, očigledno, da preuzmete i neke druge ingerencije.

Istine radi, evo ovde zvaničnih podataka Ministarstva finansija, uprave za javni dug, ovo je nešto do čega svaki građanin Srbije može da dođe i nemate vi jedini pravo na istinu i ovo je dokaz da ste juče izneli neistinu u Skupštini, čak i u tom delu o kojem ste pričali.

Aleksandar Vučić je preuzeo funkciju predsednika Vlade 27. aprila 2014. godine. Javni dug je tada bio 62,7% učešća javnog duga u BDP. Kada je javni dug Srbije dostigao svoj najveći nivo u procentu? U decembru 2015. godine, kada je bio 76% BDP i to nakon godinu i po dana mandata Vlade Aleksandra Vučića.

Danas, kada je otišao Vučić, makar formalno, pa je predsednik Vlade Ana Brnabić, u septembru 2017. godine je učešće javnog duga u BDP palo na 64,7% i to su takođe zvanični podaci Ministarstva finansija i Uprave za javni dug, ali je i dan danas veći javni dug nego što je bio onda kada je Aleksandar Vučić preuzeo vlast.

Kada je SNS 2012. godine preuzela vlast, tada je javni dug bio 56,2%. Danas je taj javni dug 64,9% po poslednjim podacima za oktobar 2017. godine. Javni dug Srbije iznosi 2.962 milijarde dinara i porastao je enormno za nekih desetak milijardi evra od kako ste vi preuzeli vlast. To su podaci zvanični državnih organa Republike Srbije i to je pokazatelj da vi svesno i namerno, jer su vam dostupni ovi podaci, obmanjujete građane Srbije, pokušavajući da se predstavite u boljem svetlu nego što jeste, kao što ste juče pričali o bivšem režimu, pa kažete – ništa se nije radilo 2012, 2013. i 2014. godine. To nas je zateklo 2015. godine, a taj bivši režim ste vi i taj bivši režim su takođe i vaši današnji koalicioni partneri.

Prema tome, kada pričate o bivšem režimu, gospođo Mihajlović, vi ste kao saradnik i Labusa i Mlađana Dinkića upravo taj režim koji je najviše zla naneo Srbiji.

Da kažem nekoliko reči i o ovom Zakonu o potvrđivanju Ugovora oko vodosnabdevanja. Imamo jedno zaduženje od skoro 300 miliona evra. Imamo drugo zaduženje od 17 miliona evra i praktično na svakoj sednici Narodne skupštine Republike Srbije se mi zadužujemo. Vi tvrdite i juče ste tvrdili da je nezaposlenost pala sa 27,6% na nekih 11%. Praktično 16% nezaposlenih ste vi zaposlili. Tvrdite da u javnim preduzećima nema zapošljavanja, da u državnoj upravi nema zapošljavanja, znači li to da su se ovi ljudi zaposlili u privatnom sektoru, u privredi? Ako imamo 16%, ne 0,6%, ne 1,6%, novozaposlenih, pa gde je nagli skok BDP, a zaposleni su nemaju gde drugo nego u privredi? To pokazuje da je ovo obmana.

Još su komunisti koji su prethodnica vaših koalicionih partneri rekli – statistika naša dika, što poželiš ona slika i time se bavite i vi. Nema pada nezaposlenosti suštinskog. Možete vi skidati ljude sa biroa na ovaj ili onaj način, ali je ovo još jedna obmana. Ako imate porast priliva u budžetu, ako Srbiji odlično ide, ako se otvaraju fabrike, zašto se zadužujete? Uradite to iz priliva, uradite to iz sopstvenih sredstava. Uradite to iz onoga što ste zaradili umesto da naredne generacije zadužujete.
Gospodine Arsiću, vi ste i danas, kao i juče, izgleda odlučili da nećete poštovati Poslovnik o radu Narodne skupštine.

Ne znam da li vam je to poznato, ali vreme izlaganja za repliku nije neograničeno. Ono je u skladu sa Poslovnikom dva minuta, dva minuta. Na stranu što je sporno i pravo na repliku, ali ajde da to ne sporimo.

Vi ste dozvolili skoro tri minuta da Aleksandar Martinović kao šef poslaničke grupe SNS zloupotrebljava pravo za koje se javio po Poslovniku. Svakoga iz opozicije, pogotovo mene, prekidate odmah, znači bez upozorenja, na dva minuta i 00 sekundi isključujete mi mikrofon.

Ako ćete da budete rigidni, budite rigidni prema ovima iz vlasti, prema ovima koji sad dobacuju, jer bolje je dobacivati, nego se javiti za reč, pa reći nešto pametno. Tako oni misle.

Dakle, gospodine Arsiću, juče ste dozvolili da Maja Gojković govori šest minuta, iako je imala na raspolaganju dva, danas ste dozvolili da Aleksandar Martinović govori tri minuta, iako na raspolaganju ima dva.

Član 104. je član o kome pričam, da ne biste rekli posle da ne znate o čemu se radi, iako biste morali znati kao predsedavajući, vi odlučujete o pravu na korišćenje ne po osnovu slobodne volje, odlučujete na osnovu činjenica. Dužni ste da radite u skladu sa Poslovnikom, ali kako kaže član 104. – replika ne može da traje duže od dva minuta. Dva minuta je na raspolaganju. Hvala.
Gospodine Arsiću, ja sam se još maločas javio po Poslovniku. Dužni ste bili odmah da mi date reč. Poslovnik kaže da narodni poslanik ima pravo da usmeno ukaže na povredu u postupanju predsednika Narodne skupštine i da to ima pravo da učini odmah po završetku izlaganja prethodnog govornika.

Vi ste povredili, gospodine Arsiću, dostojanstvo Narodne skupštine, uvredili ste mene u svom obrazloženju i povredili ste na taj način i Poslovnik o radu Narodne skupštine.

Nemate vi pravo da iznosite uvrede. Ako kažete nekome da je njegov običaj da laže, da je njegov običaj da iznosi neistine, to je uvreda, gospodine Arsiću. Možda za vas lično nije, ali za prosečnog, normalnog građanina Srbije jeste. I vi, kada primenjujete Poslovnik, vi ne možete polaziti od sebe. Ako za vas lično to nije uvreda, u redu, vi dozvolite da to vama drugi govore, ali ne možete se na taj način odnositi prema drugim narodnim poslanicima, jednostavno, nemate pravo.

Ne možete reći ni to – nema povrede Poslovnika porede mene. Pa, šta ste vi? Šta ste vi? Jeste li vi nepogrešivi, jeste li vi neko božanstvo? Da li vam ta stolica na kojoj sedite daje neke posebne moći? Ne, ne daje. I vi ste čovek od krvi i mesa, i vi možete da povredite Poslovnik i uvredivši me, povredili ste ga. Napravili ste grešku. I, umesto da priznate, vi srljate dalje u grešku.

Prema tome, jedanput priznajte kada niste u pravu.

Sledeća stvar. Tražim i repliku na izlaganje gospođe Mihajlović, jer je takođe rekla, povodom mog izlaganja, da iznosim neistine i da ono što sam izneo nije tačno. I to je primer za šta se dobija replika, a vi ste maločas rekli kako nikada ne gledate na vreme i kako svim poslanicima dajete pravo da kroz repliku kažu šta imaju. Evo vam prilike, gospodine Arsiću, da to pokažete i na delu.
Gospodine Milojičiću, diskusija koju ste vi malo čas izneli nije nešto što je retkost. To je nešto što vi…
… što vi, predstavnici vaše politike, često iznosite kada se nađete u ćorsokaku. A to je posledica toga što ste vi politički sterilni, što niste u stanju bilo šta dobro da donesete građanima Srbije. I kad nemate šta drugo da kažete, kad nemate šta pametno da kažete, vi se onda okrenete i kažete kako je neko iz Srpske radikalne stranke i Socijalističke partije Srbije kriv za ratove 90-ih.

Srpska radikalna stranka je u Vladi bila od marta 1998. do oktobra 2000. godine, tačno dve i po godine. Znatno kraće nego što ste vi, gospodine Milojičiću, bili u vlasti sa SPS-om. I to vam tada nije smetalo, ni da igrate košarku, ni da potpišete istorijsku deklaraciju pomirenja. To vam nije smetalo.

Vi nas napadate zato što smo okupljali dobrovoljce i zato što smo branili srpski narod. Zar bi bolje bilo da smo opet doživeli Jasenovac, da smo opet doživeli jame po Hercegovini, da je i ono naroda što je ostalo pobijeno, da su i oni koji su pobegli, nažalost, da su i oni pobijeni? Da li biste tada bili zadovoljni, jer bi to bila zapadna demokratija kakvu vi propovedate?

Zločin protiv mira je najteži zločin. Izvršili su ga oni koji su izvršili nasilnu secesiju u SFRJ i to su krivci za rat, a to nije uradio ni Slobodan Milošević, ni Vojislav Šešelj. Urađeno je po nalogu onih koje vi hvalite, onih kojima se vi dodvoravate, onih koji su vas postavili na vlast.

Ako pričate o tome da se Aleksandar Vučić prvi put napio od sreće kada je ubijen Đinđić, zašto vam to nije smetalo 2008. godine?
Jesam li pomenuo nešto što nisam smeo?
Evo, privodim kraju.
Prema tome, gospodine Milojičiću, treba da bude sramota onoga ko svoj narod nije branio, onoga ko služi neprijatelju, a ne krivite junake koji su svoj narod branili, zato što nisu uspeli u meri u kojoj su hteli.
Gospođo Gojković, prekršili ste član 27, više članova. Ja ću ih citirati, kaže: „Predsednik Narodne skupštine predstavlja Narodnu skupštinu, saziva sednice, predsedava njima i vrši druge poslove u skladu sa zakonom i Poslovnikom. Predsednik Narodne skupštine stara se o primeni ovog Poslovnika.“ Onda kaže: „Predsednik Narodne skupštine može da odloži čas, odnosno dan početka sednice Narodne skupštine o čemu blagovremeno obaveštava narodne poslanike, s tim što je dužan da na početku sednice obrazlaži takav postupak.“

Preko 130 poslanika je bilo prisutno u sali, zatražite izvod iz elektronskog sistema i videćete da je i moja kartica sve vreme bila tu. Sednicu ste zakazali za danas u 10.00 časova. U salu ste ušli u 10 časova i 37 minuta. Niste odložili sednicu, niti vam je palo na pamet, kada ste konačno ušli, da obavestite narodne poslanike, što ste dužni da obavestite, koji su razlozi zbog toga što je sednica kasnila.

Gospođo Gojković, vi ste ovde prvi među jednakima i nismo mi tu zbog vas, nego vi zbog nas. Mislim da je to prirodno stanje stvari. Ne može ovde svako biti stariji od narodnih poslanika. Među sobom smo jednaki, a kada se govori o odnosu Vlade i narodnih poslanika, onda je Skupština starija, oni su državni činovnici. To što vas je neko zamolio da u 9 časova i 59 minuta, znači 24 sata i jedan minut pre sednice, zakažete sednicu, nije prihvatljivo objašnjenje. Vi ste morali da čuvate dostojanstvo Narodne skupštine i da odbijete takav zahtev ministra, da kažete – ne, ja želim kao predsednik Narodne skupštine da narodni poslanici imaju dovoljno vremena da se pripreme.
Gospodine Arsiću, vama je očigledno potrebna pomoć u vođenju sednice, ja sam Nemanja Šarović, nisam Aleksandar Nemanja Šarović, ne znam šta vam to znači, vi ste zaboravili svoju prošlost, gospodine Arsiću, ali izgleda da ste zaboravili i moje ime. Možete ga pročitati sada na ekranu.

Prekršeno je više članova Poslovnika, između ostalog prekršen je član 27. koji kaže – predsednik Narodne skupštine predstavlja Narodnu skupštinu, saziva sednice i predsedava njima i vrši druge poslove, pa član 32. kaže – predsednika Narodne skupštine, u slučaju privremene sprečenosti ili odsutnosti zamenjuju potpredsednici. Mi smo maločas imali situaciju da Maja Gojković sedi u sali, umesto da radi i vrši dužnost koju je preuzela. Vi ste bili dužni da nas obavestite ako je sprečena. Bili ste dužni da nas obavestite ako je odsutna, ako nije u mogućnosti da vrši svoju dužnost.

Prekršen je član 107. koji govori o dostojanstvu Narodne skupštine, nedopustivo je da predsednik Narodne skupštine kaže da opozicija iznosi gomile laži. Vi ste bili dužni na to da reagujete. Vi ste bili dužni da izreknete opomenu. Vi, gospodine Arsiću, da poštujete ovaj Poslovnik, pa vi biste i sebi izrekli neku sankciju. Vi biste sebi sad izrekli lepo meru udaljenja sa sednice, pa biste razmislili tih 20 radnih dana kako, pročitali Poslovnik, kako da vodite i to radili. Dozvolili ste da Maja Gojković o povredi Poslovnika priča punih šest minuta, tri puta duže od onoga što je predviđeno Poslovnikom. Tri puta duže.
Prekršili ste redosled, jer ste bili dužni da date prvo reč meni, a ne gospodinu Milojičiću, jer sam se ja javio znatno pre njega.
Gospodine Arsiću, evo nakon što se završilo ovih 20, 25 minuta, tokom kojih očigledno nije Poslovnik važio, konačno sam dobio reč.

Povredili ste član 27. i povredili ste član 103. Ja ću vam i citirati član 103. stav 1. koji kaže: „Narodni poslanik ima pravo da usmeno ukaže na povredu u postupanju predsednika Narodne skupštine ako smatra da nije u skladu sa odredbama ovog Poslovnika, a učinjena je na sednici koja je u toku, neposredno po učinjenoj povredi“.

Vi ste, gospodine, videli, videli su i građani Srbije u direktnom prenosu da sam se pet ili šest puta javljao ja. Vi ste isključivali nekoliko puta sistem i brisali iz sistema moju prijavu. Jasno i glasno sam rekao da se javljam po Poslovniku. To je uradilo još nekoliko poslanika.

Vi ste dali reč drugim govornicima, išli na utvrđivanje dnevnog reda, uporno ignorisali i kršili Poslovnik, iako ste kao predsedavajući vi taj koji treba da se brine o provođenju pravila sadržanih u ovom Poslovniku.

To što radite vama postaje manir. Zašto to radite, vi znate. Pokušavate da pokažete ili da dokažete, odnosno da stvorite u stvari lažnu sliku kako je opozicija ta koja je nerazumna u narodnoj Skupštini, a zapravo vi suštinski namerno kreirate takvu situaciju.

Kao tobože ste odlučili da nećete vanredne izbore, a očigledno je da hoćete. Jedino što želite da svalite krivicu na opoziciju, jer vi nemate nikakvu politiku, nemate nikakav program. Vaš jedini plan i program je vanredni izbori svake godine, pa ćete građane Srbije samo sa izborima zamajavati. To je suština, da se više ne lažemo. Kršite Poslovnik, gospodine Arsiću.
Gospodine Arsiću, evo, vi ste maločas i sami priznali da ste prekršili Poslovnik. Ako već delite kazne opoziciji, evo, ja vas pozivam onda lepo sebi da izreknete sad meru udaljenja. Neka preuzme neko drugi od potpredsednika da predsedava.

Nepodnošljivo je da sa takvim osmehom neko ko predsedava Narodnom skupštinom prizna i kaže – prekršio sam, evo, prekršiću još jednom. Koja je poruka? Vaša poruka je – ne možete mi ništa. Vi time pokazujete da ste osioni, da ste bahati i da mislite da ćete večito biti na vlasti. To su mislili i ovi pre vas.

Vi ste priznali da kršite Poslovnik, otvoreno, iako je to svima potpuno jasno. Nemate na to pravo, gospodine Arsiću. Nemate pravo.

Sramota je da predstavljate Narodne skupštinu, a da se tako ponašate, da otvoreno kažete – prekršio sam, pa šta?! Prekršio sam, ali ću još jednom prekršiti, pa ću opet opoziciji uzeti dva minuta od rasprave.

Evo, uzmite i SRS dva minuta. Je li to cilj? Je li to nešto što će vas usrećiti? Je li to nešto što će vratiti penzije? Je li to nešto što će omogućiti bolji život građanima? Da li je opozicija jedini problem?

Nemojte više govoriti da je to Poslovnik DS, sad je vaš. Oni su ga doneli, bio je njihov, a sad je vaš, jer ga primenjujete pet godina, jer vam odgovara. Da ste hteli, vi biste pokazali da ste bolji od DS. Doneli biste Poslovnik koji je demokratski, ili bi makar ovo malo prava što imaju narodni poslanici poštovali i omogućili biste im da ih koriste. Vi niste ništa bolji. Ako ne valja Poslovnik DS, menjajte ga. Do tog trenutka je vaš.
Tražim da sami sebi koknete opomenu, to tražim.