Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Nemanja Šarović

Nemanja Šarović

Srpska radikalna stranka

Govori

Zaista bi bilo dobro gospođo Čomić, kada bi predstavnik predlagača u ovom trenutku bio tu, a bilo bi dobro da pozovete i šefove poslaničkih grupa drugih vladajućih stranaka.
Ovo je jedan od bitnijih amandmana na ovaj zakon i to je amandman za koji je gospodin Dinkić rekao da je podneo Dragan Đilas. Formalno je potpisnik ovog amandmana gospodin Edip Šerifov i ovim amandmanom se, pošto je zamisao poslaničke grupe G 17 plus da ubuduće od poreza na zaradu umesto 40% jedinicama lokalne samouprave ostaje 80%, ovim amandmanom se taj iznos u Beogradu smanjuje za 10%, odnosno smanjuje se na 70% od ukupno ostvarenog, odnosno ukupno naplaćenog poreza na zarade.
Ovo je, rekao bih, jedan od skupljih amandmana u istoriji srpskog parlamentarizma, jer će usvajanjem ovog amandmana na predlog DS, a usvojiće ga i sve ostale vladajuće stranke, za to su odgovorni i G 17 plus i LDP i SPS i svi ostali, time će budžet grada Beograda biti umanjen za neke 4.672.400.000 dinara. Amandman skuplji od 4,5 milijardi dinara. Priznaćete da to nisu cifre sa kojima se možete tek tako frljati i to zapravo pokazuje koliko vi ozbiljno pristupate ovakvim izmenama zakona i pokazuje to da u stvari je SRS bila od početka u pravu kada smo tvrdili da je sve ovo najobičnija prevara.
Imam ovde i pitanje za gospodina Dinkića, odnosno nekoliko pitanja za njega. Rekao je da se ukupno godišnje u Srbiji naplati na ime poreza na zarade iznos od 110 milijardi. Ako se sada povećava za nekih 40%, izuzev u Beogradu gde se povećava za 30%, 40% od 110 milijardi je 44 milijarde. Završio sam Prirodno matematičku gimnaziju, 40% od 110 milijardi je 44 milijarde. Tome treba dodati ovaj iznos koji se odnosi na to što do sada niste poštovali iznos od 1,7% BDP koji se odnosi na transfere i u 2010. godini, čak i po rečima gospodina Dinkića, lokalne samouprave su kroz umanjene transfere zakinute za 16 milijardi što znači da vi praktično 60 novih milijardi treba da obezbedite u 2012. godini. Onda zaista čudi to što ste napisali u zakonu, a to je: "Finansijska sredstva potrebna za sprovođenje ovog zakona. Za sprovođenje ovog zakona nije potrebno obezbediti dodatna sredstva iz budžeta Republike Srbije".
Kako je moguće, postavljam jedno logičko pitanje, da vi u ovom vašem pregledu koliko će se poboljšati stanje od opštine do opštine i od grada do grada tvrdite da će svi dobiti više. Čak će i Beograd dobiti šest ili sedam milijardi dinara više nego što je to bilo u prethodnom periodu. Ostaće isti zahvat, odnosno isti iznos sredstava će ostati pod uslovom da ne dođe do daljeg smanjenja broja zaposlenih u Srbiji, vi ćete povećati transferna sredstva i neće se promeniti iznos potrebnih finansijskih sredstava. To je jednostavno nemoguće. Ako imate određenu sumu i određeni poreski zahvat od države prema građanima, ovakav scenario bi bio moguć samo kada bi došlo do jednog enormnog skoka broja zaposlenih. Predviđanja o takvom nekakvom procvatu su, mogu slobodno da kažem, potpuno nerealna.
Kada govorim o ovom amandmanu i o stavu predlagača, napisali ste da se amandman prihvata iz razloga koji su navedeni u obrazloženju amandmana. Šta ste vi u obrazloženju ovog amandmana naveli i to ću vam pročitati. Dakle, to je amandman kojim se za 10% smanjuje iznos sredstava koja će dobiti grad Beograd. Vi kažete u obrazloženju: "Amandman se predlaže imajući u vidu da je privredna razvijenost grada Beograda relativno jaka, te kao takva omogućuje da se grad Beograd finansira sa 70% prihoda od poreza na zarade koji se plaća prema prebivalištu zaposlenog".
Mislim da je bitno da budemo pošteni do kraja i za razliku od vas koji širite svi demagogiju kada izađete iz Beograda pa pljujete po Beogradu i beograđanima, pričate kako eto sve pare odoše u Beograd, čitava Srbija radi i zarađuje, a sve pare odoše u Beograd, to jednostavno nije tačno.
Zvaničan podatak govori da 40,2% ljudi koji radi u Srbiji, radi u gradu Beogradu, iako je grad Beograd četvrtina po broju stanovnika, manji od četvrtine, odnosno po broju stanovnika i po broju birača u odnosu na Srbiju, 40,2% građana Srbije koji rade, rade u Beogradu. Još jedan zvaničan podatak – 42,5% od poreza na zaradu se ubere iz čitave Srbije, to je prihod koji se ubira u Beogradu. Verovatno zbog toga što su prosečne plate u Beogradu, kao i životni troškovi, znatno veći.
Nemojte više širiti tu demagogiju i nemojte pokušavati da kada odete van grada, onda pljujete po Beogradu. Kada dođete u Beograd – onda kažete nismo baš to tako mislili i nisu beograđani baš toliko loši, pošto od njih milion i po očekujemo da nam u narednoj kampanji daju glas.
Sada je pravo pitanje – koliko je privreda grada Beograda, zaista jaka? Ako vi tvrdite da oni četiri milijarde i 600 miliona dinara, ili 10% od poreza na zarade nije potrebno Beogradu, dajte da čujemo na osnovu čega to tvrdite? Trebali ste ovde izaći i reći koliko je zadužen grad Beograd, reći koliko su zaduženi drugi gradovi i opštine u Srbiji, pa eventualno, na osnovu toga, izvući zaključak da se u Beogradu mnogo dobro živi i da imamo neke viškove prihoda, pa zahvaljujući tome, Dragan Đilas može protivzakonito, za svoju ličnu promociju da troši novac koji dolazi iz budžeta grada Beograda i koji i onako osiromašeni građani Beograda moraju da pune.
Nikada u istoriji grada Beograda nismo imali goreg gradonačelnika, nikada u istoriji grada Beograd, gradonačelnik nije na taj način toliko bestidno zloupotrebljavao sredstva iz budžeta grada, trošio ih nenamenski, zarad svoje lične promocije. Ide čovek i deli po Gojniku i Srbiji, kaže – beogradski bebi klub. Ko je to njega ovlastio da taj novac iz budžeta grada Beograda i gde mu je ta odredba u Zakonu o lokalnoj samoupravi, o Zakonu o glavnom gradu, u statutu grada Beograda, koji mu to omogućava? Ko njemu omogućava da ide da deli poklone, da deli kući, da deli bilo šta iz budžeta grada Beograda van teritorije ove jedinice lokalne samouprave? To je nešto što jednostavno u skladu sa zakonom nije moguće.
Svojevremeno ste uhapsili gradonačelnika Aranđelovca, gospodina Šabića iz SRS. To ste učinili dva dana pred izbore, pred izbore u Zemunu i Voždovcu. Poruka koju ste dva dana za vreme izborne tišine slali građanima je, da su radikali lopovi, što je predsednik opštine uhapšen, a uhapšen je zato što je poklonio dve klime lokalnoj policijskoj upravi i uhapšen je zato što preusmerio sredstva, pa je, umesto da radi parče vodovoda u nekom selu, završio obdanište.
Nije bilo nikakve zloupotrebe, već je bilo samo prenamene sredstava bez skupštinske odluke. Kada biste zaista te aršine primenjivali širom Srbije, mislim da ne bi bilo dovoljno zatvora da u njih uđu svi funkcioneri, gradonačelnici i predsednici opština iz DS, jer bi svakako u tome prednjačio najgori gradonačelnik u istoriji Beograda, gospodin Dragan Đilas.
Tvrdite da je Beograd u stanju da finansira te rashode. Da li znate kakvo je stanje u Beogradu? Ne znate. Grad Beograd, to je veoma dobro čuvana tajna, grad Beograd je najzaduženiji grad u Srbiji. Da li bilo ko zna koliko je, makar po zvaničnim izveštajima, posle ću vam dokazati da vam zvanični izveštaji nisu tačni, koliki je u ovom trenutku javni dug grada Beograda?
Tražili smo od državnih organa zvanične podatke i dobili smo ih. Ovo je na dan 11. aprila, odnosno na dan u martu – ne, ovo je na dan 31.12.2010. godine, gde se kaže – javni dug grada Beograda je 51.377.8720 dinara. Da biste mogli da vidite koliko je to u odnosu na druge gradove u Srbiji, pročitaću vam podatak za grad Novi Sad. Grad Novi Sad ima dug od 1.582.000.000 dinara, Novi Sad, drugi grad po veličini u Srbiji, a 51.377.000.000 dinara za Beograd. Na ovo treba dodati i to zaduženje sa ove poslednje sednice Skupštine grada pre nedelju dana, kada se grad Beograd zadužio za dodatne 2.800.000.000 dinara, što znači da je sada u ovome trenutku, javni dug Beograda 54.177.000.000 dinara.
Nažalost, najavljena je početkom juna još jedna sedncia, pa ćemo, pošto u zadnje dve godine nismo imali ni jednu sednicu da nije bilo nove odluke o javnom dugu, verovatno će ovaj javni dug biti još veći nakon naredne sednice.
Grad Niš, treći grad po veličini u Srbiji ima dug od 612 milioina dinara – 612.568.000. Znači, Niš koji je tri puta, ili pet puta ili koliko puta, pet puta manji od Beograda ima dug koji je 100 manji. Znači, realno je po glavi stanovnika 20 puta zaduženiji grad Beograd nego što je grad Niš.
Vi pričate kako se u Beogradu dobro živi, kako se u Beogradu grade mostovi, kako se kupuju tramvaji i trolejbusi, a prećutkujete činjenicu da je to sve urađeno protivzakonito. Trolejbusi, 83 trolejbusa su jedna od stavki koja nije ušla u ovaj javni dug. Kako je to moguće? Objasniću vam. Bez finansijskog plana, bez obezbeđenih sredstava u budžetu, jedno jutro se probudi Dragan Đilas i kaže – sada će grad Beograd, da bi on bio najbolji, najlepši i najuspešniji gradonačelnik, da kupi 83 trolejbusa. Odluka koja nema nikakve veze sa realnošću. U tom trenutku je životni vek beogradskih trolejbusa negde oko devet godina, realno nešto što treba da bude, a to je evropski standard, to je do 20 godina. Trolejbusi nisu nešto što se menja na svake dve nedelje i čovek pokrene javnu nabavku za vrednost od milijardu i 900 miliona dinara, sa obezbeđenih nekoliko hiljada dinara u gradskom budžetu.
Šta je to, dame i gospodo narodni poslanici iz vladajuće koalicije, ako nije javno zaduženje? Naravno to se ne plaća u 2010. godini kada je pokrenuta javna nabavka, plaća se u narednih pet godina. Šta je to, ako to nije javni dug? Ali, Đilasu nije palo na pamet da takav predlog uputi gradskoj Skupštini grada Beograda, pa da se donese odluka o javnom dugu. To nije ovde u ovom izveštaju koji smo dobili od Ministarstva finansija, uprave za javni dug, što znači da dug Beograda nije ni tih 54 milijarde i 200 miliona, nego je u stvari negde oko 56 milijardi.
Na sličan način je pokrenuto još desetine projekata, od stanova u Ivana Ribara, gde se pokreće ukupno negde oko milijardu i 600 miliona je javna nabavka, a obezbeđenih sredstava u budžetu je 9.000 dinara. Ako to nije kriminal, ne znam šta je onda kriminal.
Po Zakonu o javnom dugu, može se zadužiti lokalna samouprava najviše do 50% sopstvenih prihoda iz prethodne godine. Prihodi grada Beograda iz 2010. godine su 59 milijardi 676 miliona, što znači da je dozvoljeno zaduživanje grada po zakonu 29 milijardi. Grad Beograd dodatno zadužujete. Kada ste potrošili tih 29 milijardi 2009. godine, samo zbog Beograda republička Skupština je promenila samo taj član Zakona o javnom dugu i dodala dva stava, gde se kaže – izuzetno može biti iznos neizmirenog duga veći od 50% prihoda iz prethodne godine, kada se radi o dugoročnom zaduživanju čiji rok otplate, ne računajući period mirovanja od najmanje pet godina, i kada je zaduženje za kapitalne investicione rashode.
Znate li zašto je bilo ovih dve milijarde i 800 miliona poslednjih za šta smo se zadužili, odnosno za šta je vlast DS, LDP, G17 plus, SPS i ostalih zadužila sve građane Beograda? Za krečenje nekakvih vrtića.
Jedan za jedan, sanacija košta 800 hiljada evra. Koliki je taj vrtić i kakvi su to radovi kada sanacija košta 800 hiljada evra, to će nam sigurno predstavnici DS, G 17, LDP i ostalih objasniti, ali to je samo deo. Pa je onda tu malo za nekakve vodovodne cevi, malo za ovo, malo za ono, ali tu nema ništa što je kapitalni investicioni projekat. Kapitalni investicioni projekat je most. To je metro, to je obilaznica oko grada Beograda, ali krečenje vrtića od 200 kvadrata ne može biti kapitalna investicija. Uređenje Karađorđeve ulice u Beogradu, Hercegovačke ulice i još tamo je 20-tak drugih nabrojano, neke su po 20 metara dugačke, pa jel to kapitalni investicioni rashod za grad Beograd? Mislim da nije.
Drugo, kaže - izuzetno se može zadužiti. Šta je ovde izuzetno kad se vi iz sednice u sednicu zadužujete za još po neku milijardicu? Dakle, ovo je nešto što jednostavno niko ne može da opravda. U međuvremenu vi ste tražili 10. maja 2011. godine, od Ministarstva finansija grad Beograd ponovo zatražio da se zaduži ovoga puta u iznosu od 17 milijardi i 500 miliona dinara. Pa znate li do koliko ćete, pa vi ćete doći do tri budžeta.
Inače, ne zadužuje se ova vlast, pošto stalno tvrdi Dragan Đilas kako grad Beograd nije prezadužen, jer nismo prešli 15% za narednu godinu i to je pitanje, jer više niko ne zna koliki će biti naredni budžet. U ovom trenutku je deficit gradske kase između 12 i 13 milijardi dinara, a zadnje tri godine, svake naredne godine budžet grada Beograda je sve manji sopstveni prihodi su sve manji, transferi su sve manji a sada ćete ih ovim zakonom i potpuno ukinuti. Dakle, ne možete vi nas ovde ubeđivati da je moguće da se grad Beograd sam finansira jer ste vi grad Beograd doveli do prosjačkog štapa i ono što je najgore vi ne zadužujete godinu, dve, tri, nego vi zadužujete narednih 30 ili 40 godina.
Već sam pokazivao u nekoliko navrata ovaj papir. Za one koji ne znaju šta je ovo, ovo je listing zaduženja grada Beograda od 2011. pa do 2044. godine, jer vi zadužujete narednih 30 generacija. Vas niko nije ovlastio da zadužujete narednih 30 generacija. Šta mislite, šta će neka naredna vlast raditi? Ovoga ima još, možete videti i sami, znači dugo je od 34 godine, a onda dođete i kažete – jeste ali Beograđani se voze u novim trolejbusima, voze se u novim trolejbusima ali će njihovi unuci te trolejbuse otplaćivati. Ništa od toga što se troši u gradu Beogradu nije napravljeno od realnih sredstava. Tramvaje koje ste kupili takođe ste kupili na rok od ko zna koliko godina, pa će i to plaćati unuci onih penzionera koji misle da im je dobro zato što se voze u novim trolejbusima i novim tramvajima. Vi ste vašu umešnost i sposobnost trebali da pokažete tako što ćete iz realnih izvora nešto u gradu Beogradu napraviti. I ono prihoda što ste imali vi ste uništili.
Građevinska direkcija u Beogradu svaka dva meseca, na svakoj sednici Skupštine grada, izmena plana i programa, izmena plana i investicije, zašto? Zato što se ne ostvaruju prihodi. Ono što ste planirali iz sopstvenih sredstava do pre mesec dana sada tražite novo zaduženje.
Prema tome, gospodine Dinkiću, dužni ste da objasnite kako je vaša stranka koja je deset godina učestvuje u gradskoj vlasti dovela do toga da imamo skoro 60 milijardi zaduženja i to javno. Rekao sam koliko je tajno za trolejbuse, za tramvaje, za sve ostale investicije koje nisu prošle postupak donošenja i odluke o javnom zaduživanju u Skupštini grada, što je protivzakonito, to niko ne može ni da pobroji. Kako vi mislite da vratite ovo što ste do sada zadužili, a kamoli da predviđate ovo što predviđate, a to su nekakva nova zaduženja, pa kažete – Beogradu ne treba novih 10%, može Beograd i bez toga. Ova prevara je nešto što ne može da prođe.
Dakle, morate jednom podneti odgovornost. Izvolite i recite javno građanima koliko i zašto ste ih zadužili, pa onda pričajte ponovo tu demagošku priču kako lokalne samouprave mogu same, jer lokalna samouprava, odnosno oni koji vode grad Beograd dokazali su sto puta ne da ne mogu sami, nego ih ne treba pustiti same ni na posao da idu. Najbolje bi bilo kada ne bi ni išli, jer onda ne bi mogli ovoliku štetu da naprave.
Želim da koristim vreme poslaničke grupe, ali zaista mislim da je ovo krajnje nekorektno, jer je potpuno očigledno da je gospodin Milivojević sve vreme komentarisao moje izlaganje.
(Predsedavajuća: Narodni poslaniče, koristite vreme poslaničke grupe i govorite o temi dnevnog reda, ne o replici.)
Koristim. Dozvolite. Mogu li?
(Predsedavajuća: Naravno, izvolite.)
Dobro, ali nemojte me prekidati. Zaista, kad mi poremetite tok misli…
(Predsedavajuća: Narodni poslaniče, svaki put ću vas prekinuti kad kršite Poslovnik i pokušavate da vreme koje vam je na raspolaganju kao vreme poslaničke grupe koristite kao repliku.)
Izgleda da popodne važi drugačiji Poslovnik od onoga koji je važio pre podne, ali prilagodićemo se.
Hvala vam, gospođo Čomić, zaista ste izuzetno ljubazni. Dakle, tema dnevnog reda je Zakon o finansiranju lokalnih samouprava, odnosno jedinica lokalnih samouprava i ovo što sam izneo u prethodnom delu je nešto što je apsolutno istinito.        
Dakle, zvanično grad Beograd u ovome trenutku je najzaduženiji grad u Srbiji. Ukupan dug svih lokalnih samouprava, svih gradova, svih opština, uključujući i grad Beograd, je 74.780.000.000. Od toga je skoro 60 milijardi dug grada Beograda, zajedno sa dugom dve gradske opštine u Beogradu. Prema tome, grad Beograd odnosi tri četvrtine ukupnog javnog zaduženja u Srbiji. Je li to ta istina koja je vama neprijatna, gospodine Milivojeviću, pa pričate tu kojekakve priče koje nemaju veze apsolutno nikakve sa temom? Vama je lako pošto imate tu podršku predsedavajućeg, pa vas nikad neće prekinuti.
(Predsedavajuća: Narodni poslaniče, upravo izrečenim obmanjujete javnost, ugrožavate ugled Narodne skupštine i izričem vam prvu opomenu. Nastavite.)
Pitali ste, gospodine Milivojeviću, koliko je zaduženje u Aranđelovcu. Zaduženje u Aranđelovcu je 180.357.000. Koliko je to, u odnosu na 60 milijardi u Beogradu? Jedan trolejbus košta 230.000 evra. Osamdeset trolejbusa košta preko 1.800.000 dinara. Odakle taj novac, gospodine Milivojeviću, ko će ga plaćati? Da li će ga platiti Dragan Đilas, najgori gradonačelnik u istoriji Beograda ili će ga platiti taj za koga vi tvrdite da je najbolji, pa pored toga što ima i za trolejbuse i za tramvaje i za ko zna šta još, ima dovoljno i za njegovu političku promociju širom Srbije, pa on može da ide da pravi mostove, da zida kuće, da deli vozila, da deli poklone iz beogradskog bejbi kluba? Da li bi mu bolje bilo da prvo zakrpi rupe u beogradskom budžetu, pa da ne mora na svakoj narednoj sednici da uzima novi javni dug? Mediji su zatvoreni po pitanju Beograda apsolutno.
U Republici Srbiji možete da pričate o bilo kome, možete kritikovati bilo koga, samo ne možete kritikovati grad Beograd i Dragana Đilasa, jer to kad uradite, onda ste smrtni greh počinili i to neće smeti nijedan medij da prenese, to neće uraditi ni štampani mediji, to neće uraditi elektronski mediji. Zašto? Zato što on kontroliše, znate i sami, preko reklama i preko oglašavanja praktično sve medije. Negde oko 180 miliona dinara je prethodne godine samo za štampane medije otišlo iz gradske kase, ko zna koliko stotina miliona za elektronske medije. Kako onda mislite da bilo ko žigoše ono što bi svi normalni trebalo da žigošu da je u pitanju njihova opština i da zaista brinu o svom gradu, o svojim roditeljima, o svojoj deci i o svojim unucima? Nemojte vi ovde pričati o demagogiji, nego ako imate neki drugačiji podatak ili ako bilo koji podatak koji sam pročitao nije tačan, izađite pa to recite.
Dakle, vas boli činjenica da je ova vlast, gradska vlast, nikad gora, da je sastavljena protivno bilo kom principu. Jedini princip je bio sprečiti SRS po svaku cenu da dođe na vlast i vi pričate o tenderima u Beogradu. Kažete – svi su ispravni, niko se nije žalio. Hajde, navedite pet tendera u Beogradu koji su obavljeni u zadnjih godinu dana i ko je na njima učestvovao. Nemate pojma.
Državna revizorska institucija je prvi put ove godine ušla da proverava finansije grad Beograda, prvi put. Samo je pitanje da li će imati hrabrosti da taj posao obave kako treba i da sav ovaj kriminal iznesu na videlo. Ako budu imali hrabrosti, onda budite sigurni da nećete dobro proći.
Samo ću se kratko obratiti mom predstavniku koji je rekao da je za njega bilo previše da obavlja dva posla. Znate, neko može kvalitetno da obavlja dva posla, neko tri, neko jedan.
(Predsedavajuća: Narodni poslaniče, o amandmanu.)
A neko ne može ni jedan.
Što se tiče Aranđelovca, tu sam…
(Predsedavajuća: Narodni poslaniče, o amandmanu. Nema Aranđelovca u amandmanu. Zahvaljujem.)
O amandmanu i govorim.
Gospođo Čomić, povredili ste Poslovnik, član 27. stav 2. koji kaže da se predsednik Narodne skupštine stara o primeni Poslovnika, a u vezi sa članom 107. koji govori o dostojanstvu Narodne skupštine. Vi ste Poslovnik povredili time što ste selektivno primenjivali odredbe Poslovnika.
Malo čas ste meni rekli da Aranđelovca nema u amandmanu i rekli mi kako imam jednu opomenu i pretili mi da ću dobiti i drugu. Ja sam morao da prekinem svoje izlaganje. Pre toga je gospodin Milivojević pričao o Aranđelovcu i tada je to bilo u redu. Sada je gospodin Bečić pričao o Vrbasu. Znači, Vrbasa ima. Aranđelovca ima kad priča neko iz DS ali nema kad priča neko iz SRS. Ja sam sve vreme govorio o temi.
Tema je finansiranje jedinica lokalne samouprave. Navodio sam konkretne primere iz prakse i objašnjavao zašto je bitno da se određeni amandman ne usvoji. Vi ste predložili i prihvatio je predlagač taj amandman, a ja sam objašnjavao i to je moje pravo i moja dužnost zašto taj amandman ne sme biti prihvaćen. Naveo sam primer Beograda, kao i primer Aranđelovca. Vi ste tvrdili da nema Aranđelovca, a sada ga odjednom ima.
Dakle, ja vas molim gospođo Čomić da ubuduće ne primenjujete selektivno odredbe Poslovnika. Očigledno je svima, i vašim kolegama i svim poslanicima bez obzira na poslaničku grupu kojoj pripadaju, da ste vi jutros primenjivali neki drugi poslovnik. Jutros su se svi javljali za repliku, i ko je pomenut i ko nije.
(Predsedavajuća: Narodni poslaniče, pravo na repliku nije predmet povrede Poslovnika.)
Molim vas, samo budite strpljivi. U ova dva minuta veoma sam ozbiljno obrazlagao.
(Predsedavajuća: Narodni poslaniče, po istom članu po kojem ste se vi javili, ja sam u obavezi da vam izreknem opomenu ako zloupotrebljavate to pravo. U želji da održimo dobru parlamentarnu praksu, ja vas prvo prekinem, pa vas upozorim da pravo na repliku nije predmet povrede Poslovnika, da bih i mene i vas isključila iz mogućnosti da opomenu dam. A vi onda to primite k znanju ili ne primite, na volju vam je.)
Nisam zadovoljan objašnjenjem. Želeo bih da se glasa u danu za glasanje.
Dame i gospodo narodni poslanici, već sam u nekoliko navrata postavljao pitanja koja se tiču finansiranja SNS i njihovog stranačkog lista ''Pravda''. I, pre dva dana sam postavi slično pitanje i izneo konkretne podatke o finansiranju tog lista. Izneo sam podatke koji se odnose samo na finansiranje od strane JP ''Telekom Srbija'' i na finansiranje koje se odnosi na sredstva koja su dobili od grada Beograda. Na taj način, odlično se vidi da je u stvari projekat SNS projekat koji je od početka 2008. godine živi uz pomoć režima, jer se po tim uplatama vidi, koje su krenule tek od trenutka kad su se oni odrekli ideologije koju su zastupali 18 godina, da je tek tada krenulo to finansiranje.

Izneo sam podatak da je od grada Beograda ''Pravda'' za poslednje tri meseca 2008. godine dobila skoro milion i 700.000 dinara, da je za 2009. godinu dobila 9 miliona i 859.000, a za 2010. godinu 7 miliona 88 hiljada, a ukupno nešto manje od 19 miliona dinara. Što se tiče ''Telekoma Srbije'', oni su dobili za 2008. godinu 20. 257. 000, a za 2009. godinu 18.786.000, a za 2010. godinu 23 miliona dinara i za 2011. godinu iznos 14 miliona dinara, to je ukupno, verovali ili ne, 95 miliona dinara za tu tzv. opoziciju. (Au)

Međutim, meni se tu, pošto me gospođa Čomić stalno prekidala, potkrala jedna greška, ovom prilikom se njima izvinjavam, nisam uspeo sve da saberem, pogrešio sam za nekih 27 miliona.

Oni nisu dobili kako sam prvobitno rekao 94 miliona i 705 hiljada, nego su dobili 121.712.322,00 dinara. Zaboravio sam jednu činjenicu, a to je, da je ''Pravda'' imala jedno veliko potraživanje prema ''Futuri'' Stanka Subotića Caneta Žapca, sa kojim se sastajao Aleksandar Vučić u pariskom ''Ricu''. To potraživanje je bilo nekih 40-ak miliona, ali je veoma zanimljivo što i pored toga što ''Futura'' ništa nije plaćala ''Pravdi'' da oni nisu menjali distributera i da su i dalje sarađivali sa preduzećem Stanka Subotića Caneta Žapca.

Taj dug je otkupio ''Telekom Srbija''. Ukupan iznos na koji je zaključen ugovor je 36 miliona dinara i to u dve rate. Dakle, prva rata uplaćena je krajem 2009. godine, nekih, 18 miliona, a druga rata 25% ili devet miliona uplaćeno je tokom 2010. godine.

Ono što je tu čudno, to je da je "Pravda", kao što sam već rekao, u blokadi za preko 60 miliona dinara i da taj list, koji je na današnji dan u blokadi ukupno 507 dana, i dalje izlazi.

Svi se pitaju, kako je moguće, pa moguće je tako što su u međuvremenu oni osnovali drugo preduzeće "Pravda plasman", koje je u vlasništvu od 60% Ane Stefanović, supruge visokog funkcionera SNS, Nebojše Stefanovića, a ona je, da stvar bude zanimljivija, direktor "Pravde" koja je u blokadi punih 60 miliona dinara. Drugi vlasnik, da ne bih njega zaboravio, jeste gospodin Dušan Vuksanović, nekima će možda biti poznato ime, a za one kojima to nije poznato, moram reći da je to čovek koji je blizak saradnik Stanka Subotića Caneta Žapca, prvooptuženog za šverc duvana u Srbiji, on je bio vlasnik preduzeća SC, od koga je formirana, zajedno sa ''Borbinim'' i ''Politikinim'' kioscima, "Futura". Inače, on je bio jedan od direktora "Future", pa je bio direktor ''Borbe'' u vreme kada je Stanko Subotić imao svoj kapital u ''Borbi'', da bi nakon tog gašenja, kada je Stanko Subotić pokupio svoje pinklice i pobegao iz zemlje, ovaj gospodin, Dušan Vuksanović, prešao da radi najpre u ''Pravdu'', a zatim je, kao što vidite, sa visokim funkcionerima SNS osnovao ovo preduzeće.

Tražim odgovor od MUP Republike Srbije, od Uprave za borbu protiv organizovanog kriminala, od Agencije za borbu protiv korupcije i svih drugih relevantnih državnih organa, ali, pre svega, imajući u vidu da već treći put postavljam ovo pitanje, da sam prvi put postavio još u februaru mesecu, da je rok za odgovor 15 dana, a da je sada jun mesec, a da nisam dobio nijedan odgovor, ja vas molim da vi u ime Narodne skupštine, i moje kao poslanika, uputite jednu urgenciju svim tim organima kojima sam se ranije obraćao i da dobijemo bilo kakav odgovor. Prema tome, ne možete vi štititi ovakve mahinacije i ovakvo kršenje zakona. Hvala. (Aplauz)
Dame i gospodo narodni poslanici, gospođo Đukić Dejanović, mislim da bi bilo dobro da predstavnike vladajuće koalicije upozorite ili obavestite da je započela rasprava o ovome zakonu u pojedinostima i mislim da je sramno da maltene niko od predstavnika vladajuće koalicije nije zainteresovan da bilo kakav doprinos ovoj ovde  raspravi da.

Što se tiče amandmana koji sam podneo na član 1. tražio sam da se iz ovoga člana brišu reči "politička aktivnost". Naime, sam prvi član zakona glasi: "Ovim zakonom uređuju se izvori i način finansiranja, evidencija i kontrola finansiranja političkih aktivnosti političkih stranaka, koalicija i grupa građana."

Potpuno je pogrešno vezivati političke aktivnosti samo za stranke, bilo pojedinačno, bilo u koalicijama ili, eventualno, za grupe građana koje učestvuju na izborima, jer je jasno da svaki građani, svaki pojedinac svakodnevno može preduzeti određenu političku aktivnost, bilo tako što će iskazati svoj stav, bilo tako što će izaći na izbore, što neće izaći na izbore, što će nešto podržati, dati možda potpis za nekakvu inicijativu, za predlog zakon ili na bilo koji drugi način. To je prvi razlog zbog koga treba brisati reči "politička aktivnost".

A, drugi razlog je što vi na ovaj način bilo šta što se radi u nekoj stranci definišete kao političku aktivnost. Potpuno je nesporno da postoji jedan krug poslova koji se vrše u političkim strankama, a koji nikako ne mogu biti politička aktivnost. Dakle, vi finansirate političke stranke, a političke stranke posle taj novac koji dobiju na ime finansiranja troše onako kako žele. Politička stranka može, na primer, iznajmiti nekakvu agenciju za čišćenje prostora koji iznajmljuje i vi biste onda praktično i to čišćenje prostorija definisali, dao sam najbanalniji mogući primer, kao političku aktivnost. Jednostavno, postoje poslovi, koji su administrativne prirode, koji nemaju apsolutno nikakve veze sa politikom, a vi na ovaj način bilo šta što finansira politička stranka, makar to bili sendviči, popodnevna kafa za funkcionere, što je, takođe, moguće finansirati na ovaj način, vi to definišete kao političku aktivnost. To je nešto što apsolutno nema utemeljenje ni u životu ni u zdravom razumu.

Tim pre, čudi me obrazloženje Vlade Republike Srbije koja je odbila da prihvati ovaj moj amandman. Obrazloženje je takvo kao da nisu ni čitali sam amandman. Oni kažu: "Ne prihvata se zato što je suprotan koncepciji predloženog teksta zakona". U čemu je to suprotno? Da li je čišćenje, pranje poda politička aktivnost u stranci? Mislim da nije. Vi tvrdite da jeste.

I drugo, kaže: "Predmet zakona postavljen je šire u odnosu na važeći zakon, s obzirom da uređuje kako pitanje finansiranja redovnog rada političkih stranka, tako koalicija i grupa građana". Pa, u taj deo nisam dirao, to ostaje da će finansirati političke stranke, koalicije i grupe građana. Samo kažem da to nisu sve političke aktivnosti i ne finansiraju se sve političke aktivnosti, nego se finansira rad političke stranke u koji spadaju brojne aktivnosti koje po svojoj prirodi nikako ne mogu biti političke aktivnosti. Hvala.
Gospodine Milivojeviću, očigledno moram da vam objasnim neke stvari. Mi nismo lagali građane Srbije ni 2008. godine, niti ih lažemo sada. Jeste Tomislav Nikolić bio i častan i pošten, ali se onda nešto promenilo, onda je počeo da se druži sa Borisom Tadićem, pa se preko noći proevropski transformisao i to brže, za kraće vreme nego što je potrebno da se ukiseli kupus, pa je onda postao zahvaljujući vama, druženju sa vama i sa vašim prijateljima iz Evrope koji nam otimaju KiM, to što jeste sada.

Dakle, ne možete nas sada kuditi zato što smo mi isticali Tomislava Nikolića kao našeg kandidata. U međuvremenu je on doživeo nekakvu proevropsku transformaciju, pa je poput Bogoljuba Karića išao i one mladeže da skine, pa je završio fakultet, koliko čujemo, u šestoj deceniji života, pa je postao vaš partner u evropskim integracijama. To je ono što je suština.

Još jedna stvar. Vi ste se prvobitno javili i komentarisali amandman koji sam ja podneo. To što ste rekli nije imalo apsolutno nikakve veze sa amandmanom. Vi ste pričali o tome kako su se neki pojedinci kandidovali da bi uzeli novac koji se dobija u predizbornoj kampanji i taj ste govor spremili, imam utisak da ste jedino želeli da kažete nešto pametno dok su ova deca, ovi studenti bili na galeriji. Pa pošto smo u tom trenutku mi iz SRS imali amandmane, vi ste se osetili malo zapostavljenim, pa ste odlučili da pročitate taj unapred pripremljeni govor, koji nije imao nikakve veze sa tim.

Dakle, ako vam je bila želja da kažete nešto pametno, onda ste promašili, gospodine Milivojeviću. (Aplauz)
Gospodine Novakoviću, povređen je član 107, dostojanstvo Narodne skupštine, iz prostog razloga, i vi ste bili dužni kao predsedavajući da reagujete. Vi ste prisustvovali prethodnom toku sednice, prisustvovali ste i raspravi o zakonu u načelu. Nikakve baražne vatre ovde nije bilo, nikakvog rata nije bilo i SRS nije u ratu ni sa kim, niti je protiv bilo koga primenjivala nekakvu baražnu paljbu.

Jedino sa kime je u ratu SNS, gospođa Tabaković, Tomislav Nikolić i ostali, u ratu su sa činjenicama. Njih istina boli i oni sada traže od vas da vi zaustavite poslanike u raspravi i da nas zaustavite u izlaganju i u iznošenju činjenica o tome na koji način oni finansiraju svoju političku stranku, na koji način su ojadili za više od 60 miliona dinara pojedina preduzeća u Srbiji, o tome na koji način vode opštinu Voždovac, na koji način krše Zakon o javnim nabavkama i o svemu ostalom.

Dakle, to je potpuno legitimna tema i potpuno je legitimno iznositi sve ono što smo do sada iznosili.

To što su oni doživeli da konačno počne istina o njima da isplivava na videlo i to što njima to ne prija, pa, dozvolite, to je njihov problem. Ukoliko imaju nešto da kažu, imaju poslovničku mogućnost i upravo su oni ta grupa koju je nemoguće definisati. Oni pričaju o nekakvoj zaštiti, pričaju o političkim strankama, o grupi građana i ne znam ni ja o čemu i o koaliciji. Oni nisu bili ni politička stranka, ni koalicija, ni grupa građana, a sede u ovoj skupštini. To je pitanje na koje oni treba da odgovore.

Ovaj zakon se donosi zbog njih, da bi njima bilo omogućena sutra kampanja, jer po ovom nepostojećem zakonu oni mogu da prikupe nekih 13 miliona dinara za godinu dana a to, da izvinite, nije dovoljno… (Isključen mikrofon. Aplauz)
Gospodine Novakoviću, ponovo ste povredili Poslovnik. Povređen je član 103, koji kaže: "Narodni poslanik ima pravo da usmeno ukaže na povredu u postupanju predsednika Narodne skupštine, ako smatra da nije u skladu s odredbama ovog poslovnika, a učinjeno je na sednici Narodne skupštine koja je u toku, i to neposredno po učinjenoj povredi."

Po mom mišljenju, učinili ste povredu, neposredno nakon toga sam se javio za reč da ukažem i rekao da je, po mom mišljenju, povređen član 107, objasnio veoma ozbiljno na koji način. Vaša reakcija je bila, prva stvar, da kažete da se ne može ukazati, to je drugi stav ovog člana, koji kaže: "Narodni poslanik ne može da ukaže na povredu u postupanju predsednika Narodne skupštine na koju je već ukazano." Nisam ukazao na povredu koja je već ukazana, gospođa Tabaković je ukazivala na vašu povredu što ste nam dozvolili da govorimo, a ukazao sam na povredu što niste nju upozorili kada je iznela neistinu, jer je neistina da je ovde bilo baražne vatre i da je ovde bilo rata. Dakle, time ste povredili Poslovnik.

A, sledeći način na koji ste povredili jeste time što ste mi pretili, da ću, ukoliko i dalje budem koristio prava iz Poslovnika, ponovo biti sankcionisan opomenom, pa ću ponovo morati da tražim stenogram, kao što sam činio prošli put kada ste povredili Poslovnik, kaznili me, tu kaznu sam platio. Možete da pokušate da me uplašite. Ako bude trebalo, platiću i sledeću, ali znajte, gospodine, da ovu raspravu gleda čitava Srbija, ovo je javno. Dakle, nemojte pokušavati da me uplašite, nemojte da pretite narodnim poslanicima.

Koristio sam prava koja ste mi ovako restriktivnim Poslovnikom dali. Menjali ste ga tri ili četiri puta za ovih 10 godina otkako je DOS u različitim oblicima na vlasti. Ako je ovo previše prava, izvolite pa ga ponovo promenite, ali nemojte pretiti da ćete primenjivati sankcije onda kada apsolutno postupamo u skladu sa Poslovnikom. (Aplauz)
Gospodine Novakoviću, povređena su dva člana, gospođa Kolundžija je svojim izlaganjem povredila član 107. Poslovnika, odnosno povređeno je dostojanstvo Narodne skupštine i to što je ona rekla to je, zaista, potpuno sramno. Ukoliko niste pažljivo slušali, ona je rekla da SRS stranka koja je u prošlosti nudila ljudske organe, ali tuđe.

Dakle, ja ne pamtim kada je bilo ko, pa, makar u žaru bilo kakve političke borbe, tako nešto monstruozno izrekao. Vi veoma dobro znate da nikada nismo nudili bilo čije organe, ni svoje ni tuđe, zaista mislim da bi najbolje bilo, gospođo Kolundžija, da pokažete malo ljudskosti i da se izvinite. Da kažete da vam je to možda izletelo, da to niste mislili, može se osporavati politika za koju se neka politička stranka zalaže na različite načine, ali ovo je ispod svakog nivoa, svakako ispod nivoa Narodne skupštine.

Vi ste, gospodine Novakoviću, povredili član 27, jer niste, kao predsedavajući reagovali na tako brutalne, monstruozne, sramne, ne znam, zaista, šta da kažem, na takve optužbe.

Kada sam ja juče pokazao slike humanitarne pomoći, kako je rekao gospodin Milivojević, odnosno ulja, brašna, šećera i tone drugih namirnica koje ste vi delili u Kruševcu, kada su bili izbori za mesne zajednice, to je legitiman način političke borbe, jer sam pokazao konkretan dokaz kako vi uterujete demokratiju u Srbiji. Vi kažete to je humanitarna pomoć, vas građani nisu birali da biste pred izbore delili humanitarnu pomoć. I to nije humanitarna pomoć, nego je mito i korupcija. Ali, to nema veze sa ovim što ste vi sada uradili.

Dakle, ja vas zaista pozivam da se u ime svoje poslaničke grupe i u svoje lično ime izvinite za ove odvratne neistine koje ste uputili i rekli da je to politički program SRS. (Aplauz)
Zaista je dirljivo čuti od predstavnika SNS nekakvo zalaganje za precizan način izvršenja budžeta i za precizno određivanje načina finansiranja iz javnih izvora.

Naime, još juče sam u toku rasprave u načelu izneo činjenice, dakle, izneo iznose koje je SNS dobila na svoj račun. To su podaci koje sam dobio od Trezora Narodne banke, ali ovo je potpuno suprotno zakonu.

Dakle, u Subotici nije bilo izbora. U Subotici SNS nije osvojila nijedno odborničko mesto, niti je izašla niti je postojala u maju 2008. godine, kada su lokalni izbori održani, pa je opet na neki volšeban način SNS dobila od Skupštine grada novac. Šta je to iz budžeta Skupštine grada Subotica dobila? Šta je to, nego kriminal? Zašto lepo niste vratili taj novac koji ne pripada vama, nego pripada SRS.

U opštini Novi Beograd, takođe, nije bilo izbora. I tu ste ukrali odbornike SRS, pa uzimate taj novac i ne pada vam na pamet da vratite tako fino kako se, fino, formalno zalažete.

Slična je situacija i u opštini Rakovica i u opštini Palilula, identična situacija je i u opštini Dimitrovgrad i u još nekim drugim opštinama. Znate li koliko ste novca poreskih obveznika namenjenih, u skladu sa zakonom, SRS ukrali na ovaj način? Da li sada ovo vaše zalaganje za zakonitost znači da ste odlučili da se pokajete i da vratite taj ukradeni novac? Naravno da ne. Prema tome, nemojte obmanjivati građane Srbije ukoliko se već zalažete za zakonitost, onda načinite prvo taj korak, pa novac koji otimate svakog meseca vratite u budžet, da bi on bio uplaćen SRS.
Gospođo Đukić Dejanović, vi ste povredili Poslovnik, jer ste morali Tomislava Nikolića da zaustavite u iznošenju uvreda koje je izneo.

On je pričao o nekakvim napadima na njega, o ne znam ni ja čemu. Upotrebio je, za mene, čuli ste i sami kakve izraze, neću to da ponavljam, jer zaista mislim da to ne priliči ovom domu. Ali, vi ste ovlašćeni, pa ste morali da ga zaustavite.

Ono što najviše boli Tomislava Nikolića jeste istina. Ne može niko zahtevati od vas da sprečite narodne poslanike, da u ovoj sali i u ovome domu iznose istinu. Čitao sam iznose koje je SNS podnela Narodnoj skupštini. Oni su sami rekli kako se finansiraju. Ovo je nešto što je potpisao Tomislav Nikolić.

U ovom izveštaju piše da su 2008. godine prikupili 3.966.000 dinara. Aleksandar Vučić, njegov zamenik, sa kojim on očigledno ima problem, rekao je da je sav taj novac od Tomislava Nikolića, da je on doneo taj novac, ali da nije mogao zbog zakona da to stavi na sebe, pa je rasporedio na decu i na neke druge ljude.

Potpuno je legitimno pitanje pitati Tomislava Nikolića odakle mu 2008. godine preko 50 hiljada evra, tada je evro bio 76 dinara, da finansira SNS? Ako je 2010. godine…

(Predsednik: Ne možete po ovoj tački dnevnog reda pitati Tomislava Nikolića. Možete postaviti poslaničko pitanje i možete koristiti i druge instrumente koje imamo na raspolaganju svi mi poslanici. Ne možete posebno vređati jedan drugog i, molim vas, da to ne činite.)

Ne. Apsolutno, gospođo Đukić Dejanović nikoga nisam uvredio. Ako postoji tačka dnevnog reda kada ćemo ga pitati, to je upravo Zakon o finansiranju političkih stranaka – odakle novac, ako nećemo sad? Da je ovo rasprava o nekom drugom zakonu, nekom o poljoprivredi, onda biste mogli da uputite tu primedbu. Dakle, kada ćemo pitati, ako ne sada, odakle Tomislavu Nikoliću novac da kupi stan od 92 kvadrata u ''pametnoj zgradi''?

(Predsednik: Vreme.)

Oduzmite mi ovo što ste uzeli, onih 30 sekundi.

(Predsednik: Oduzela sam 10 sekundi koliko sam govorila.)

Imam još 30 sekundi.

Upravo je ovo pravi trenutak da pitamo odakle iz godine u godinu novac?! Odakle novac za mitinge?! Odakle novac za putovanja?! Odakle novac za putovanja po Evropi?! To je ono što je tema ove rasprave. Od te teme beži Tomislav Nikolić i nije ga sramota da kaže da je SRS uzela nešto od građana koji nisu ručali. Dva miliona evra, pa koliko miliona evra, vi, Tomislave Nikoliću imate u…
Povređeno je dostojanstvo Narodne skupštine, povredio ga je gospodin Nikolić, koji je navodno citirao član 4. Zakona o finansiranju političkih stranaka koji je danas važeći zakon. I, ako pogledate stenogram, videćete da je on rekao, pokušavajući da opravda krađu sredstava SRS iz javnih izvora finansiranja, da sredstva iz javnih izvora koja se obezbeđuju za finansiranja redovnog rada političke stranke – dobijaju kandidati, odnosno stranke koje imaju poslanike i odbornike u Skupštini, u skupštini jedinicama lokalne samouprave, itd. On je brutalno obmanuo javnost, dakle, slagao je, a ja ću vam pročitati kako zaista zvuči taj član ...
Pročitaću vam kako zaista glasi član 4. stav 1. Zakona o finansiranju političkih stranaka i vi ćete videti da to nije tako.

Kaže – sredstva iz javnih izvora koja se obezbeđuju za finansiranje redovnog rada političke stranke, čiji su kandidati izabrani za poslanike, odnosno odbornike određuju se na tom i tom nivou. O tome se radi.

Dakle, strankama čiji su kandidati izabrani, vaši kandidati nisu nigde izabrani, jer vi kandidate niste ni imali. Bili ste na listi SRS dr Vojislav Šešelj, to je vaša lista na kojoj ste bili. I dr Vojislav Šešelj je vaš ''politički otac'', a ne moj. Prema tome, nemojte se stideti vašeg ''političkog oca'', nije sramota to što je vaš ''politički otac'' Vojislav Šešelj, nego je sramota to što za 18 godina, koliko vas je učio, niste uspeli ništa da naučite. (Aplauz)