Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Nemanja Šarović

Nemanja Šarović

Srpska radikalna stranka

Govori

Dame i gospodo narodni poslanici, želim da postavim pitanje Vladi Republike Srbije i njenom makar formalnom predsedniku gospodinu Mirku Cvetkoviću, a pitanje je na koji će način reagovati na izjavu svog zamenika, prvog potpredsednika, ministra policije Ivice Dačića, koji otvoreno propagira ideju o podeli Kosova kao navodno jedino realno rešenje.
Vi ste pre dva meseca rekonstruisali Vladu Republike Srbije i tom prilikom ste izjurili Mlađana Dinkića iz te Vlade navodno zbog davanja izjava, iznošenja stavova u javnosti koji su suprotni politici Vlade Republike Srbije.
Mene sada zanima da li ćete po istom principu najuriti i Ivicu Dačića ili ono što nije dozvoljeno Mlađanu Dinkiću sada je dozvoljeno gospodinu Ivici Dačiću?
Gospodine Dačić je rekao – da je podela Kosova jedino realno rešenje. On kaže to je moje mišljenje, iako se to ne sviđa ni Beogradu ni Prištini, međutim ja sam političar realista i ne vidim drugo rešenje. Gospodin Dačić mora da zna da je jedno realnost, a da je drugo legitimitet i legalitet.
Postavlja se i njemu pitanje da li zločini i etničko čišćenje mogu kreirati realnost koju je spremna da prihvati Vlada Republike Srbije i koju je spreman da prihvati potpredsednik Vlade gospodin Dačić.
Podela KiM samo je drugi izraz za odricanje od jednog dela teritorije Republike Srbije, a nikada se nijedna država na svetu nije dobrovoljno odrekla ni jednog jedinog pedlja svoje teritorije, a kamoli tolikog dela kakvo je KiM ili onog dela KiM koji se nalazi ispod Ibra.
Ako danas podelu Kosova Dačić predstavlja kao realnost, ko nam je garant da sutra kao realnost nećete predstavljati i podelu Vojvodine, da dan ili mesec posle toga nećete reći da je podela Raške oblasti realnost, za dve ili tri godine možda će vam i podela Šumadije biti realnost i dokle Vlada Republike Srbije i gospodin Cvetković misle da dozvoljavaju ovakve izjave?
Onaj ko je danas spreman da se odrekne carskog grada Prizrena, ko je spreman da se odrekne Prištine, ko je spreman da se odrekne Štrpca, budite sigurni da će sutra biti spreman da se odrekne Subotice, Novog Pazara ili bilo kog drugog grada u Srbiji.
Naravno, gospodin Dačić nije obrazložio s kim ćemo deliti, na koji ćemo način deliti i treba da čujemo kako ćemo to podeliti Pećku patrijaršiju, kako ćemo podeliti Svete Arhangele, kako ćemo podeliti Devič, kako ćemo podeliti Visoke Dečane i sve druge manastire i naravno ako danas budemo delili manastire na KiM, da li to znači da ćemo sutra deliti Crnu Reku, Đurđeve Stupove, Studenicu, Žiču ili bilo koji drugi srednjevekovni manastir koji pripada srpskom narodu.
Ono što je neuporedivo gore, to je što ovo nije prvi put, ovo je samo nastavak, prvi koji je izneo ovu ideju, koji je prošao bez posledica, bio je Borislav Stevanović, šef pregovaračkog tima Srbije, koji je to uradio pre nekih petnaestak dana i on je tada rekao da je podela Kosova jedna od tema o kojoj je Beograd spreman da razgovara i da skupštinska rezolucija o Kosovu daje dovoljno prostora za to.
Mislim da niko ko je pri zdravom razumu i pri čistoj svesti ne može reći da Rezolucija Narodne skupštine Republike Srbije ili Ustav Republike Srbije daju dovoljno prostora za priču o podeli njene teritorije i za odricanje od dela teritorije. Mi smo više puta postavljali pitanje – kada ćete konačno objaviti tu navodu strategiju Vlade Republike Srbije, jer Borko Stefanović kao šef delegacije kaže da je moguća priča o podeli, iako on nikada neće priznati nezavisnost Kosove.
Ako nećete priznati, onda zašto razgovarate uopšte o tome. A s druge strane ministar u Vladi Republike Srbije, nekadašnji ministar u Vladi Kosova, gospodin Bogdanović, kaže da podela Kosova nije deo platforme Vlade Republike Srbije.
Dame i gospodo narodni poslanici, Zakon o izboru narodnih poslanika veoma je važan zakon. Izmene koje danas predlažete najbolji su mogući pokazatelj stanja u koje ste doveli političku scenu Srbije. Kada su u pitanju neki drugi zakoni možda demokrate i naprednjaci mogu da izigravaju vlast i opoziciju, ali će se na ovom zakonu u punom svetlu pokazati to vaše suštinsko ideološko jedinstvo i činjenica da Demokratska stranka, nakon što je stvorila opoziciju po svojoj meri u vidu SNS, nastavlja da to svoje vanbračno čedo odnosno svog političkog Frankenštajna štiti, ovoga puta izmenama Zakona o izboru narodnih poslanika, čiji je suštinski cilj da se legalizuje krađa mandata Srpske radikalne stranke.
Legalizacija trgovine mandatima kao vid političke prostitucije danas je realnost u Srbiji, ali tim političkim kameleonima, koji su se preko noći proevropski transformisali i odrekli ideologije srpskog nacionalizma koju su zastupali punih osamnaest godina, niko, pa čak ni DS, ne može dati legitimitet.
Pre nego što pređem na kritiku konkretnih rešenja, želeo bih da vas obavestim da sam ja jutros, pre nekih 12 časova, stupio u štrajk glađu i žeđu. Doduše, pojeo sam jedan burek, ali je bio prazan pa pretpostavljam da se to ne računa. Čvrsto sam odlučio da bez vode izdržim barem do večeras i da na taj način potučem rekord „Gandija iz Bajčetine“. Međutim, za razliku od „Gandija iz Bajčetine“, ja sam odlučio da ne ističem bilo kakav zahtev, jer sam, poučen njegovim primerom, zaključio da je bolje nemati nikakav zahtev nego imati glup zahtev.
Pre nekoliko dana novine su objavile vest da je jedna mlada Meksikanka štrajkovala glađu jer je želela da ode na kraljevsko venčanje u London, ali za to nije imala novca. Ona je štrajkovala glađu punih 16 dana, ali na ulici, pod šatorom, a ne kao „gospodin Šojić“ na kožnom trosedu u Narodnoj skupštini, ili u privatnom kliničkom centru kao jedini pacijent. Ta odlučnost te mlade Meksikanke ganula je anonimnog donatora te joj je platio avionsku kartu do Londona, što u zaključku znači da je mlada Meksikanka zbog kraljevskog venčanja štrajkovala 16 dana, a da je „Gandi iz Bajčetine“, koji je tvrdio da štrajkuje zbog Srbije, pod veoma sumnjivim okolnostima izdržao svega četiri ili pet.
Ali, da ne bih sada gubio previše dragocenog vremena na „gospodina Šojića“, ja ću preći na razloge za donošenje zakona koje ste vi naveli u Predlogu. Kažete da donosite zakon polazeći od Ustava i opredeljenja za evropske integracije i članstvo u EU. Ne znam da li ste vi čitali Ustav Republike Srbije, ali u njemu to ne piše. Piše da delimo određene vrednosti i određene principe, i to je činjenica, delimo ih vekovima, bez obzira na to što EU, kada je Srbija u pitanju, ne poštuje ni jedan jedini princip. Članstvo u EU je opredeljenje vladajuće koalicije i ove opozicije koju ste stvorili po svom modelu, ali je, hvala bogu, iz dana u dan sve manje opredeljenje građana Srbije i ti građani u Srbiji koji žele članstvo u EU nestaju brže nego radna mesta pod Tadićevom vlašću.
Zato nije primereno pozivati se na direktive Evropske unije jer one nisu obavezujuće za Srbiju. Zašto bismo mi uopšte ispunjavali direktive EU danas, ako vam čelnici EU otvoreno kažu da, u najboljem slučaju, do 2020. godine osim Hrvatske nijedna zemlja iz okruženja neće postati član EU? Dakle, to sada svakako nije tema. Pitanje je da li će tada i postojati Evropska unija, do 2020. godine, a sigurno je da vi tada nećete biti na vlasti. Ali, tema je upravo to što Evropska unija sada kroz te svoje preporuke i direktive čini sve što je u njenoj moći da destabilizuje Srbiju, i politički, i ekonomski, i nacionalno i na svaki drugi mogući način.
Takođe moram primetiti da je potpuno suludo što se po pitanju tih ostavki pozivate na stav Ustavnog suda umesto na sam Ustav, a još je gore to što se prilikom regulisanja načina podnošenja ostavke pozivate na rešenje i kažete – to je u skladu sa Poslovnikom o radu Narodne skupštine. Da li ste vi ikada čuli za hijerarhiju pravnih akata? Je lʼ moguće da vi upodobljavate zakon Poslovniku, a da Ustav upodobljavate zakonu, umesto da radite upravo obrnuto?!
Tvrdite da izmenama Zakona potvrđujete načelo da su građani nosioci suverenosti koji na izborima odlučuju ko će ih predstavljati i da otklanjate elemente posrednosti. Znači li to da građani od 2000. godine, od kad važi ovaj zakon, nisu bili nosioci suverenosti i da je postojao nekakav posredan način izbora poslanika?
Ovo je jedan veliki korak unazad za Srbiju i ovo je svakako gori zakon od bilo kog Miloševićevog, a vi ste ih tako rado kritikovali. Moram vas još jednom podsetiti da se svega onoga što ste do „buldožer revolucije“ predstavljali kao uslov demokratije (od načina izbora poslanika, TV prenosa i svih drugih principa, proporcionalnosti, na primer) polako, ali sigurno, jednog po jednog odričete.
Na koji način otklanjate, navodno, tu posrednost u izborima? Tako što dodelom mandata po redosledu na listi eliminišete svaku mogućnost da dve trećine ljudi na listi ikada postanu narodni poslanici. Kod većine stranaka to neće biti ni dve trećine, nego će biti 90% onih koji će zapravo biti samo večite rezerve.
Predloženim rešenjem ne samo što niste onemogućili stranke da odrede ko će biti poslanik, već ste praktično učinili jednu znatno goru stvar, jer će redosled na listi, a samim tim i ko će biti poslanik, i sada određivati podnosilac izborne liste, odnosno političke stranke, ali će sada to činiti pre izbora, umesto kao što je do sada bio slučaj – nakon izbora. To je, dame i gospodo, neuporedivo lošije rešenje.
Predloženim zakonom potpuno eliminišete mogućnost da broj glasova koje pojedini kandidat osvoji u svom okruženju, svom mestu, svom gradu, svom selu, kako god, utiče na to da li će njemu biti dodeljen mandat ili neće. Pitanje je zašto bi bilo ko iz neke male sredine, iz sela ili grada sa manjim brojem stanovnika, uopšte izlazio na izbore i zašto bi građani iz tih sredina izlazili ukoliko su svesni da njihov predstavnik nikada neće videti parlament.
Srpska radikalna stranka se uvek ponosila činjenicom da je njena poslanička grupa odslikavala Srbiju. Dakle, imali smo i radnike, i seljake, i doktore nauka, i advokate, i lekare, praktično ljude svih mogućih profila, starosti, nacionalne pripadnosti itd.
Kada ćemo, po ovom zakonu, ponovo imati poslanike iz Štrpca, Trgovišta, iz manjih beogradskih opština poput Sopota ili Barajeva? Verovatno nikada. Vi zapravo kažnjavate te ljude. Vi kažete da to činite zbog građana, jer, bože moj, glasač svoj glas daje određenom čoveku, kao svom predstavniku. Veoma dobro znate da to nije tačno, jer se u Srbiji pre svega glasa za izbornu listu i program koji svaka stranka zastupa godinama, a posebno pred same izbore. Što bi rekao Tomislav Nikolić dok je bio ugledan čovek – svi vi koji ste bilo gde izabrani, svi mi koji ćemo biti bilo gde izabrani izabrani smo zato što pripadamo Srpskoj radikalnoj stranci.
Uostalom, kako po važećem Zakonu ili zakonu koji predlažete, koji ćete usvojiti, bilo ko može glasati za pojedinca? Naravno da ne može nikako. To je još jedna velika obmana građana Srbije. Da ste zaista želeli takvu mogućnost, vi biste promenili izborni sistem, napravili sistem sa otvorenim listama, sličan onome koji postoji u Republici Srpskoj, pa bi bez obzira na mesto na listi, onaj kandidat koji dobije najveći broj glasova postajao poslanik.
Na taj način biste eliminisali upliv stranaka, iako ne znam šta je sporno i šta je suština te vaše ideje i želje da se eliminiše upliv stranaka, ukoliko su te stranke demokratske po svom programu i po unutrašnjem uređenju, a takve valjda jesu sve one koje funkcionišu u Srbiji. Ali, to očigledno nije bila vaša želja.
Juče je jedan od predstavnika vladajuće koalicije rekao da je dodelu mandata po redosledu na listi imperativno odredio Ustavni sud svojom odlukom. Ako je tako, zašto onda dejstvo odredaba članova 13. i 15. odlažete do sledećih izbora, zašto ih ne primenjujete odmah, da ne budemo više u tom protivustavnom stanju? Pitam vas, u kom to članu Ustava Srbije piše da se mandati dodeljuju po redosledu na listi? Naravno, ne piše ni u jednom. To je vaša potpuna izmišljotina.
Nikada nikome od vas nije palo na pamet da to postavi kao problem do onog trenutka dok niste poželeli da ponovo manipulišete mandatima i dodelom mandata, a onda je Ustavni sud proglasio da su odredbe Ustava protivustavne i time je, suštinski, sudije Ustavnog suda promovisao u tvorce Ustava, umesto u tumače Ustava.
Ne možete vi objasniti koji je to razlog da se dodeljuje po redosledu. Sada ću vam postaviti pitanje na jednom primeru: šta bi se desilo da je „Gandi iz Bajčetine“ okončao smrću ovaj svoj štrajk, pa da je ovih 20 sledbenika posle toga od tuge za njim ili, što je još verovatnije, od smeha zbog tog njegovog štrajka takođe okončalo svoj život? Šta biste vi radili sa tim mandatima, da li biste dali Srpskoj radikalnoj stranci, u skladu sa Ustavom, da ih dodeli kome želi ili biste gledali gde ćete koga naći na listi da opet napravite neku poslaničku grupu koju ćete moći da kontrolišete i koja će deliti te vaše proevropske principe?
Evo šta je gospodin „Gandi“ rekao svojevremeno kada je Ustavni sud prvi put odlučio, pre donošenja važećeg Ustava, da mandat pripada poslaniku: „Šta ako neko od 250 poslanika umre, čiji je taj mandat? Kako Ustavni sud može takvu besmislenu odluku da donese? Da li može žena da zameni muža ili muž ženu u Skupštini, ako je njegov mandat? Zašto se onda obraćaju meni kao nosiocu liste da dam novo ime? Evo, naš poslanik je tragično preminuo pre tri meseca, obratili su se meni da dam ime novog poslanika. Otkud meni to pravo kad mandat pripada poslaniku? Znači, mandat pripada poslaniku u nekim okolnostima, a pripada Tomislavu Nikoliću u drugim okolnostima.“ To je mišljenje koje deli i DS i Nada Kolundžija.
Dalje kaže: „Kako okolnosti mogu da određuju kome pripada mandat? Valjda se ne obaziremo na okolnosti, obaziremo se na izborne rezultate. To je ono što Ustavni sud neće moći da objasni nikome. Zato sam insistirao na razgovorima oko novog ustava, da u Ustav uđe odredba da podnosilac liste raspolaže mandatima i da raščistimo to može li neko nekoga da kupi“. Ovo je ušlo, vi dobro znate da je to bio jedan od osnovnih uslova da SRS podrži Ustav. Zato je napisana odredba člana 102, ali je ona, nažalost, važila do onog trenutka dok vama nije zatrebao novi Bane Ivković u liku Tomislava Nikolića.
` Međutim, najveći problem ovog zakona nije način dodele mandata, već to što se njime otvoreno i brutalno krši Ustav kao najviši pravni akt i što se predloženim odredbama efektivno van snage stavlja odredba člana 102. Ustava Republike Srbije koja daje mogućnost poslaniku da svoj mandat poveri stranci.
Nađite još jedan dokument, osim ostavke narodnog poslanika, koji se sudski overava i koji ima važenje tri dana. Zašto niste stavili da ima trideset sekundi i da onda pokažete sav besmisao toga što radite? Juče je i Branko Ružić otvoreno rekao, citiraću i njega: „Praksa nas je demantovala da je odredba člana 102. potrebna u primeni. Demokratski smo sazreli i nema opasnosti da tajkuni kupovinom menjaju izbornu volju građana“.
Ko finansira Poslaničku grupu SNS? Oni su mandate ukrali nakon izbora, iz budžeta ne dobijaju nijedan dinar; svakako ne finansiraju stranku iz svojih džepova, pošto su im džepovi očigledno neuporedivo puniji nego pre nego što su izneverili ideologiju koju su zastupali 18 godina. Jasno je onda da ih finansiraju tajkuni. Ne mogu ih finansirati osiromašeni građani Srbije koje obmanjuju da će im doneti nekakvu bolju budućnost. Da li ima onda opasnosti ili nema? Onda će ti ljudi dalje račune polagati tajkunima, a ne građanima Srbije, jer od građana Srbije ne zavise.
Šta uopšte znači to da je praksa demantovala potrebu za postojanjem nekog člana Ustava? Da li je moguće da praksa i potreba vladajućih stranaka u Srbiji postanu izvor prava? To je moguće, ali je moguće samo u autoritarnim i autokratskim režimima. To u Srbiji do ovog trenutka, iako realno i životno jeste bilo moguće, zakonski nije bilo.
Zato se mi, gospođo Kolundžija, toliko borimo, iako vi kažete da je ovaj zakon bio loš. Nije bio loš zakon, nego zakon nije primenjivan. Zato se mi borimo da se ovo ne promeni, jer ako usvojite i ako se ne prizovete pameti, ako usvojite ove predložene izmene, vi ćete, praktično, izvršiti streljanje demokratije.
Podsetiću vas na još nešto što je „Gandi iz Bajčetine“ rekao 2006. godine, kada je njegov sadašnji koalicioni partner Bogoljub Karić ukrao jednog poslanika Srpske radikalne stranke. Tada je, doduše, gospodin „Gandi iz Bajčetine“ tvrdio da je Bogoljub Karić najveći lopov u istoriji Srbije i da je ukrao šeststo miliona evra od „Telenora“, a sada mu je koalicioni partner. On je tada rekao: „Mislim da stranka Bogoljuba Karića nije mogla da uđe u parlament zato što niko ne može da uđe u parlament bez izbora. Onda bismo bili prva država u kojoj je neka stranka postala parlamentarna posle izbora. Trenutno je u toku sastanak šefova poslaničkih grupa u Skupštini Srbije, mislim da će tu izaći na videlo ko šta misli o demokratiji i ko šta misli o moralu“.
Kad smo već kod morala, pročitaću zakletvu narodnog poslanika SRS, koja kaže – ja, pa ime i prezime, zaklinjem se, kao narodni poslanik, zaklinjem se svemogućim Bogom, zaklinjem se svojom pravoslavnom verom, zaklinjem se svojim imenom i čašću, zaklinjem se slavom svojih predaka i budućnošću svojih potomaka, mojim poslaničkim mandatom u svakom trenutku će raspolagati Centralna otadžbinska uprava Srpske radikalne stranke i njenoj volji ću se bezuslovno pokoravati. Kako ja ovu zakletvu poštovao i ispunjavao, tako i meni Bog pomogao.
Ovu zakletvu je položio i Tomislav Nikolić 12. marta 2004. godine u hramu Svetog oca Nikolaja u Zemunu, ali je kasnije, kad je drpio mandat, rekao kako je to bilo u prethodnom mandatu, pa zbog toga, valjda, zakletva ne važi, jer ima rok trajanja, kao što i konzerva paštete ima rok trajanja. Jedina je razlika što većina konzervi paštete ima duži rok trajanja nego zakletva položena u crkvi, kada to čine gospodin „Gandi iz Bajčetine“ i ova družina koju je okupio oko sebe.
Dalje kaže Tomislav Nikolić: „Ovo je test za Srpsku pravoslavnu crkvu. Da li Bogoljub Karić može da kupi baš sve, da li može da kupi zakletvu datu pred Bogom? Ako može da kupi, da li mu je mesto u SPC. Jer, ko tako iskušava jednog vernika? Samo đavo“, gospodo iz SNS, kaže Tomislav Nikolić i dodaje „đavolu nije mesto u SPC.“ Tu se slažem. „Može Bogoljubu Kariću da padne na pamet da po kućama kupuje udate žene. Gde je kraj? Pre dva meseca je rekao da je sve na prodaju, sve na kupovinu, a ovde je zakletva data pred Bogom. Nije on kupio čoveka, čoveka je najlakše kupiti, on je kupio zakletvu datu u hramu pred Bogom. Da li mu to treba? Niko se na tuđoj nesreći nije okoristio. Onaj ko sebi sreću stiče na tuđoj nesreći znajte da mora da bude kažnjen. Taj lopovluk u Srbiji koji predvodi Bogoljub Karić“, u to vreme ga je predvodio, sad ga predvodi Tomislav Nikolić, „mora da prestane ili ćemo postati država u kojoj nema ni reda, ni morala, ni vere, u kojoj nema ničega.“
Sve ovo je „Gandi iz Bajčetine“ rekao o sirotom Bogoljubu. Siroti Bogoljub je drpio samo jedan mandat, a „Gandi iz Bajčetine“ 21 mandat.
Dalje „Gandi iz Bajčetine“ kaže: „Ovo je moja poruka svim političkim strankama – ili će se sada odupreti ili ćemo prestati da se bavimo političkom borbom. Što bismo se mi onda borili kad posle izbora ne znamo koliko ko ima poslanika? Mi ćemo iz dana u dan da se bavimo politikom, da sprovodimo kampanje, da izlazimo na izbore, a Bogoljub Karić će da sačeka i da kupi sve poslanike koji budu izabrani. I gde je moral Ustavnog suda Srbije? Koliko je sudija kupio Bogoljub Karić da mu donesu ovakvu odluku?“ Moglo bi se sad postaviti isto pitanje za Tomislava Nikolića.
Je li Bogoljub Karić osvojio... Kaže: „Nijednom političaru u Srbiji ne odgovara da poslanik raspolaže svojim mandatom.“ Tada nije odgovaralo. Onda, dalje: „Koliko god da imate loše mišljenje o političarima, insistirajte ko je od njih moralan a ko nije, ja se ne bih odricao morala“, reče tad Tomislav Nikolić. U međuvremenu je 2008. očigledno promenio mišljenje. Kaže: „Bogoljub Karić može da uđe u Skupštinu samo na ručak. Njegova stranka, ja se nadam, nikad neće biti parlamentarna. I ovo što je obmanjivao ovih godinu i po dana građane Srbije i rušio SRS, ja sam vas upozoravao, osnovao je stranku po nalogu Borisa Tadića da bi rušio radikale i to je sad došlo do vrhunca. Neka sad Boris Tadić kaže da li mu treba takav saradnik koji ne veruje u Boga. Nas ne interesuje Bogoljub Karić, već da li ta pojava može da dobije korene u Srbiji. Ako dobije, od Srbije neće biti ništa.“
Da li vam se, dame i gospodo narodni poslanici koji ste formirali novog Bogoljuba Karića, čini da se istorija ponavlja? I da li bilo ko od vas koji ste dizali ruku i omogućili mu da danas sedi sa ukradenim mandatom i uz ukradene ostavke u Narodnoj skupštini Republike Srbije može da ustane i da pogleda građane Srbije u oči i da kaže – ovo nije novi Bogoljub Karić, ovo nije novi Bane Ivković? Naravno da ne možete, jer je on (to je, mislim, iz dana u dan sve jasnije) obična krpa Demokratske stranke. Neki su ga zvali „gospodin truleks“, kažu – jeftin, koristi se za najprljavije poslove, a niko ne želi da ga uzme u ruke.
U čemu je uopšte razlika između Tomislava Nikolića i Bogoljuba Karića, osim u mladežima? Ali, moram reći da ipak vi demokrate, kao što ste štitili Karića i Baneta Ivkovića svojevremeno, sada štitite Tomislava Nikolića. Nemojte misliti da smo zaboravili koliko ste puta odlagali sednice Administrativnog odbora jer niste imali većinu da zaštitite mandate koje je ukrala Srpska napredna stranka, kao što niste imali većinu da zaštitite mandat Dragana Šormaza, koji je takođe ukrala SNS.
U to vreme gospodin Konstantinović je čak odlagao sednicu Administrativnog odbora zato što je, bože moj, „gospodin Šojić“ privatno otišao na Hilandar. Kaže njegov prvi saradnik „Ćirko“, išao je da da prilog za obnovu manastira i dao je poveliki prilog, valjda da bi se iskupio za onu zakletvu položenu u crkvi, pa potom prekršenu. Dao je poveliki prilog, koliko imamo informaciju. Znate šta je najzanimljivije, šta su rekli nakon tog njegovog velikog priloga? Neću reći o kojoj se sumi radi. Rekli su monasi sa Svete gore – koliko je uzeo, malo je dao. Nema u Srpskoj pravoslavnoj crkvi iskupljenja grehova za novac, to postoji samo u Rimokatoličkoj.
Međutim, da se vratimo na to odlaganje sednice. Jedini izlaz koji ste imali da biste omogućili dalju krađu je bio da promenite Poslovnik o radu Narodne skupštine, da promenite većinu u Administrativnom odboru, pa da onda obezbedite da se Dragan Šormaz danas nađe u toj poslaničkoj grupi.
Ali, upozoravam vas da svi vi koji sarađujete sa onima koji kradu morate voditi računa o tome šta će vam se desiti. Evo, na primer, Demokratska stranka Srbije...
(Predsednik: Vreme.)
Završavam. Prošle godine je „Gandi iz Bajčetine“ išao kod njih na slavu, odneo flašu rakije, a poneo poslanika. Ove godine su ga opet zvali na slavu. Vreme je da se i oni konačno izjasne da li žele da sarađuju sa lopovima ili ne žele, i da li su protiv krađe mandata samo onda kada se mandati kradu od njih.
Završiću, još jednu rečenicu, mislim da je veoma bitno. Niste dali odgovor ni na to da li ćete po novom zakonu pre dodele mandata po redosledu na listi tražiti, kao i do sada, izjavu o prihvatanju kandidature. Ako ne budete tražili tu izjavu, onda ćete, saglasićete se, prekršiti taj dostignuti nivo prava, pošto poslanik treba što češće da se pita da li neko ne želi ili želi da postane poslanik...
(Predsednik: Moraćete da privedete kraju.)
Evo, završavam, dvadeset sekundi. Šta ćete raditi ako dobijete negativan odgovor, pa protekne tih deset dana, kako ćete onda, gospođo Kolundžija, podeliti te mandate? Hvala.
Gospođo Đukić Dejanović, sasvim dobro vodite sednicu. Moram da podučim gospodina koji tu sedi, a koji je ukrao mandat Srpskoj radikalnoj stranci, da ono što je istina ne može biti uvreda. Vas vređa istina, gospodine Antiću. Nijednu neistinu nisam izneo. Sve što sam govorio, govorio sam bezbroj puta. Na koju god televiziju da odem to kažem. Ne znam koliko sam puta vašeg šefa poslaničke grupe, kako vi kažete najjače (a nije najjače, bio nekad, dok je bio častan čovek u SRS), pozivao da izađe na televizijski duel i da objasni pred očima građana Srbije, pa će oni biti vrhunski sudija ko je u pravu, ko nije.
Isto tako, taj gospodin treba da objasni poreklo svoje imovine. To je nešto što sam zahtevao, što sam postavio kao poslaničko pitanje. Tražio sam da vidim na koji način se finansira SNS i odakle gospodinu Nikoliću nekretnine koje je stekao u poslednjih osam godina, otkako je dr Vojislav Šešelj u Hagu, koje, po mom mišljenju, prevazilaze vrednost od milion evra. I to sam ga pitao u lice. On nije odgovorio.
Kao što se i sada, gospodine Antiću, zavukao u mišju rupu, pa priča kako je na nekakvom oporavku, a svega nekoliko dana posle tog nazovištrajka bio je u Kragujevcu u restoranu na jednoj svadbi, pa je tamo đipao ko Damjanov Zelenko i ništa mu nije…
A onda posle deset dana dolazi u Skupštinu uz pratnju kamera pa, bože moj, jedva posrće i gleda da li će preteći posle tog štrajka ili ne. U tu farsu koju ste pripremili za građane Srbije niko nije poverovao.
Prema tome, gospodine Antiću, nemojte se zaklanjati iza bilo koga. Ukoliko imate šta, izvolite recite. Nemojte deliti bilo kakve savete predstavnicima Srpske radikalne stranke jer toga niste dostojni.
Gospodine Antiću, ne znam zaista da li vi dobro čujete ovo što sam pričao?
Ovo je poslednji krug. Ništa od ovoga što ste rekli ja nisam rekao. Dakle, nijednog trenutka nisam tvrdio da ste ukrali stranku. Naravno, stranku i ideologiju niste ukrali. Vi ste se te stranke i ideologije odrekli, ali se niste odrekli privilegija, niste se odrekli mandata, to je ono što je problem.
Što se tiče gospodina Nikolića, pitaću njega, nije to nikakav problem. Pitam ga svaki put, ali on nešto nije raspoložen za razgovor sa mnom.
Znate da je „gospodin Ćirko“ zabranio da se izlazi na bilo kakav duel sa nama, posebno sa mnom. Na RTS-u ste otkazali emisiju nakon vašeg fenomenalnog uspeha na Voždovcu gde smo uzeli manje od 4%, a vi 30%. Niste imali hrabrosti da izađete na televizijski duel, zato što ja, za razliku od novinara RTS-a, ne bih preskočio pitanje odakle vam novac za bilbord na Dušanovačkom mostu od 313.000 dinara. Ne bih preskočio ni pitanje o „Profajler timu“, koji finansira vašeg „gospodina Ćirka“ a finansiraju ga građani Zemuna i Voždovca. To je ta suštinska razlika. Jedanput je pokušala Jorgovanka nešto da mi odgovori, pa je posle toga „Ćirko“ zavrtao uši. Verovatno će i vama posle ovoga zavrtati uši.
(Predsednik: Dobro, da privedemo kraju.)
Završavam. Jednu stvar ste u pravu, gospodine Antiću, a to je činjenica da jeste postali sprdnja.
Replika na izlaganje gospodine Nikolića, koji već duže vreme …
(Predsednik: Ne, gospodin Nikolić vas sada nije pomenuo.)
Jeste, pomenuo je SRS, gospođo, za ulazak u upravne odbore, štampali su i letak i to je nešto čime Tomislav Nikolić i Aleksandar Vučić i SNS već duže vreme obmanjuju građane Srbije.
Ako govorite, gospodine Nikoliću, o tome ko koga finansira i kome puca koža, kako vi kažete, u ljubavi s DS, ne znam da li je pukla koža Aleksandru Vučiću ili pravdi, kada ste iz gradskog budžeta uzeli 20 miliona dinara za dve godine. Da li je to ljubav o kojoj pričate?
Ako pričate o upravnim odborima, gospodine Nikoliću, napadate SRS, kažete da smo ušli u nekakvu vlast i preuzeli ono ili ovo javno preduzeće. Nismo preuzeli nijedno. Imamo po jednog člana u svakom javnom preduzeću. To je, gospodine Nikoliću, demokratski princip koga ste se i vi nekada pridržavali, dok ste bili u SRS.
Podsetiću vas da je u Zemunu SRS svim strankama koje su prešle cenzus, proporcionalno broju osvojenih mandata, omogućavala i učešće i upravljanje u nadzornim odborima. Ne možete tražiti da vi budete deo tog sistema, jer, gospodine Nikoliću, niste uopšte bili na izborima. Ukrali ste mandate nakon izbora, promenili ideologiju nakon izbora i jednostavno nema osnova po kom bi vi postali član bilo kog upravnog ili nadzornog odbora.
Vi ste, gospodine Nikoliću, poput nekih opozicionara iz Miloševićevog vremena, koji su trpeli strašne tegobe, pucala im je koža, ali su iz godine u godinu izlazili sa sve većim ličnim imetkom. Objasnite vi, kako vama puca koža, pa jedne godine sazidate dvorac u Bajčetini, pa vam gospodin Mrkonjić to asfaltira….
PREDSEDNIK Vreme, nemate više reč.
Narodni poslanik Ivan Andrić.
Dame i gospodo narodni poslanici, ako ste kojim slučajem mislili da će Vlada nakon rekonstrukcije raditi bolje, ja sam siguran da neće, a to ću vam pokazati na nekoliko konkretnih primera.
Treba podsetiti da smo mi pre nekih desetak dana raspravljali o izmenama i dopunama Zakona o planiranju i izgradnji i tada je Vlada RS predložila Narodnoj skupštini da usvoji zakon po kome će rok za dobijanje smanjenja naknade za legalizaciju biti 31. jun 2011. godine, iako jun ima 30 dana.
Da će Vlada nastaviti i nakon rekonstrukcije u tom stilu da funkcioniše, jasno je iz ovog predloga za izbor novih članova Vlade, gde gospodin Cvetković predlaže nove članove Vlade, ali se poziva ne na Zakon o Vladi koji smo usvojili pre nekoliko dana i koji je istog dana stupio na snagu, već se poziva na prethodni zakon.
Vi ste, gospodine Cvetkoviću, morali da se pozovete na ove poslednje izmene i dopune. One su, proverio sam vam i to, izašle u "Službenom glasniku" br. 16/10, koji je izašao pre nekoliko dana, a vi ste se samo pozvali na Zakon o Vladi sa poslednjim izmenama iz 2008. godine, kada ste formirali onaj svoj prvi kabinet.
Naravno, mi nismo ni očekivali ništa bolje od vas, ali ste, gospodine Cvetkoviću, bili dužni da pre svega, pre nego što ste nam ponovili ove nove, tj. stare, prioritete da podnesete izveštaj o tome šta je Vlada uradila za ove prethodne tri godine i to je morala biti nekakva polazna tačka.
Da kažete šta ste uradili u pravosuđu, da odgovorite koliko danas ima sudija u Srbiji, da kažete šta ste uradili u oblasti borbe protiv kriminala, da nam kažete zašto niste rešili ona ubistva za koja ste tvrdili da ćete rešiti, gde su ubice i da li ste otkrili ubice Ranka Panića, da li ste našli ubice Slavka Ćuruvije, da li ste našli ubice Milana Pantića, da li ste rešili bilo koje od krivičnih dela koje ste obećavali da ćete rešiti? Vi se setite i političke pozadine ubistva premijera Đinđića svake godine pred godišnjicu njegove smrti, pa to iskoristite da malo napadnete DSS.
Odgovorite vi nama danas - zašto ste vi ćutali prethodne godine i zašto ništa po tom pitanju niste uradili? Ne zato što ćete naći odgovornost SRS, koju ste prvu optuživali za političku odgovornost, odnosno za političku pozadinu oko atentata na Đinđića, ili DSS, već zato što vas to ne zanima, ne zanima vas, osim u predizbornoj kampanji i ne zanima vas zato što bi verovatno putevi kada biste to istraživali doveli do mnogih koji su i tada, a možda i sada sedeli u Vladi RS.
Vi niste dali odgovor na to šta ste uradili sa ekonomijom u Srbiji za prethodne tri godine i šta je sa boljim životom građana koji ste obećavali, a sada obećavate još više nego ranije. Nekad ste obećavali - biće bolje za godinu, za dve, a sada kažete u ekspozeu – bolji život za sve građane danas i odmah. Da li vi mislite da je bilo ko od građana Srbije danas i odmah, kada ste vi to izgovorili pre nekoliko sati, osetio bilo kakvo poboljšanje? Zaista mislim da nije.
Niste nam odgovorili ni šta je sa prosvetom, da li ste zadovoljni učinkom gospodina Obradovića, pa ste mu sada dodali još jedan deo drugog ministarstva, odnosno sada će biti zadužen i za nauku. Niste nam rekli ni da li ste zadovoljni učinkom Tomice Milosavljevića u oblasti zdravstva, nego ste sada predložili da ministar zdravlja bude čovek koji je i moralno i politički islužen, i ono što je najgore, vi ste predložili patologa za ministra zdravlja, kao da u zdravstvu nije potrebna prava reforma, kao da nije potrebno poboljšanje, već je potrebna obdukcija. Ne mogu zamisliti ništa gore od patologa kao ministra zdravlja, osim možda grobara kao predsednika Vlade.
Vi ste pre ove sednice i sami uputili brojne kritike i na račun ministara i na račun same Vlade, ali čitajući ovaj vaš ekspoze, to jednostavno nije moglo da se primeti u ekspozeu, sve ide pohvala do pohvale. Koristite veoma zanimljive izraze, pa kažete da vam je čast da predvodite Vladu, da je ona dosledno sprovodeći reforme u svim segmentima napravila odličan i suštinski iskorak ka punopravnom članstvu u EU. Kažete – ključni korak ka unapređenju dobrosusedskih odnosa, svesno ćete biti posvećeni očuvanju KiM unutar granica itd.
Vi ste nama dužni da date odgovor: da li je ovoj vladi bila potrebna rekonstrukcija? Ako jeste, zašto su to razlozi? Ne tako davno rekli ste kako pobednički tim ne treba menjati. Sada tvrdite da nijedan ministar nije smenjen što je loše radio, pa ispada da vi Vladu koja je odlično radila kao skup, pojedinačno ministri su odlično radili, a vi ipak idete na rekonstrukciju. To je nešto što jednostavno niko ne može objasniti.
Ima, naravno, ovde veliki broj besmislica. Jedna od tih, koja mi je možda i najviše zasmetala, vi kažete – punopravno članstvo u EU kao istorijski cilj. Otkad je to članstvo u EU istorijski cilj građana Srbije i Republike Srbije? Od Kosovskog boja, od Prvog svetskog rata, od balkanskih ratova. Otkad je to istorijski cilj? Valjda je istorijski cilj srpskog naroda stvaranje jedinstvene srpske države koja će obuhvatiti sve srpske zemlje u kojima je srpski narod većinski, i RSK, i Republiku Srpsku, i Crnu Goru, i Hercegovinu i Srbiju celovitu.
Vi pričate o EU, to je prvi prioritet. Hvalili ste se kako ste odgovorili u rekordnom roku na upitnik EU, ali nam niste rekli šta ste odgovorili, šta ste rekli. Koliki broj građana ima Republika Srbija? Kolika je njena površina? Da li ste uzeli u obzir čitavu Srbiju ili ste uzeli u obzir samo centralnu Srbiju, bez teritorije KiM? Ukoliko se odgovor odnosio samo na centralnu Srbiju, onda vi ne možete više pričati kako vi nikada nećete priznati nezavisnosti Kosova, jer vi suštinski priznajete i stali ste u predvorje EU i zatražili prijem samo za jedan deo Republike Srbije.
Druga stvar, vi kažete – Vlada će i ubuduće svesno, odgovorno i predano biti posvećena očuvanju KiM unutar Srbije. Šta to znači svesno biti posvećena? Jeste li do sad besvesno bili posvećeni? Da li može neko drugačije, osim svesno, da bude posvećen nečemu, sa izuzetkom pojedinaca koji su 18 godina učestvovali bez svog ja i bez svoje glave u politici, pa onda posle 18 godina je pronašli?
Naravno, vi nama niste odgovorili ni na pitanje da li ćete vi konačno po ovom novom zakonu imati autoritet. Velike besmislice ste uneli u Zakon o Vladi i zaboravili danas da se pozovete. Jedna od odredbi je da ministar i da su članovi Vlade, državni sekretari i drugi dužni da u javnim izjavama i nastupima u javnosti izražavaju i zastupaju stavove Vlade.
Koji je, gospodine Cvetkoviću, stav Vlade povodom rekonstrukcije? To je valjda stav predsednika. Vi oličavate Vladu. Vi sedite tu, ne mešate se u svoj posao, duboko ste zadubljeni ko zna u šta, a gde su vam ministri? Gde su vam potpredsednici? Da li oni danas izražavaju stav Vlade?
Vi niste uspeli ni danas da na nekoliko sati okupite ministre i potpredsednike Vlade. Siguran sam da ne znate ni gde su. Svakako nisu imali bilo šta važnije i pametnije da rade danas. Ni vi niste objasnili šta je to bilo važnije pre nekoliko dana kada ste predložili ovde Zakon o Vladi i Zakon o ministarstvima. Gde ste vi to bili? Da li ste se spremali za ovaj ekspoze ili ste radili nešto drugo?
Kažete – informacije o radu Vlade ne mogu se davati suprotno Poslovniku. Vi ste zakonom propisali da članovi Vlade i drugi koji su tu u okruženju, pa mogu nešto da čuju, ne smeju da cinkare medijima i da pričaju okolo prijateljima šta se na Vladi dešava. Da li su to, gospodine Cvetkoviću, evropski standardi na koje se vi pozivate?
Drugi su uglavnom propustili da govore o pojedinačnim rešenjima, a ja ne želim da propustim tu priliku i želim da čujem čime su pojedinci zaslužili, koji su bili prethodno u Vladi, da se danas tu nađu i čime je zaslužila gospođa Malović.
Vi kažete – sada će biti manja Vlada, pa će i potpredsednik Vlade biti ministar, a bio je ministar Dačić i do danas. Ispade da je bio protivzakonito. Pa kažete - sada će i predsednik Vlade biti ministar finansija, ali i dalje u Vladi imate ljude koji ne rade ništa.
Sulejman Ugljanin je ministar bez portfelja, ministar zadužen za ništa, a i dalje sedi u Vladi. Dajte da čujemo koje je njegovo dostignuće za ove prethodne tri godine? Da vidimo koje dostignuće gospodina Krkobabića, osim što danas strpljivo sedi tu, ali koje je drugo njegovo dostignuće?
Mogli bismo mi ovako ići od čoveka do čoveka, da vidimo koje su zasluge Olivera Dulića, koji je doneo zakon koji se pokazao kao neprimenljiv, a govorim o Zakonu o prostornom planiranju, koji je onemogućio izdavanje građevinskih dozvola, koji nije sproveo legalizaciju onako kao je obećao, a vi mu sada dodajete rudarstvo.
Dajte da čujemo koji je to princip po kome ste formirali ovu Vladu? Onda kažete kako je potrebna nova energija. Ko će doneti tu novu energiju u Vladu? Ko? Da li će to biti gospodin Sulejman Ugljanin, koji je u prethodne tri godine sačuvao svu svoju energiju? Da li ćete to biti vi, gospodine Cvetkoviću?
Jer, bez obzira na lično možda poštovanje prema vama kao čoveku, zaista mislim da od vas kao predsednika Vlade ne postoji gori i tromiji deo te Vlade. Kako ćete vi, ako ste dokazali da niste sposobni da uvedete red, da uredite odnose među ministrima i da vodite Vladu sa autoritetom, to činiti sada, pa plus uz to obavljati i funkciju ministra finansija?
Ono što bih, takođe, želeo da čujem, gospodine Cvetkoviću, jeste koji je najveći uspeh i najveće dostignuće Vlade Republike Srbije u prethodne tri godine? Šta je to čime se vi najviše dičite? Moje mišljenje je da je jedini možda veliki uspeh, jedino što ste naumili pa ostvarili, to što ste stvorili SNS. To je jedini vaš uspešan projekat u prethodne tri godine.
Kako kažu, uspešna je Vlada koja stvori opoziciju po svojoj meri. Nekada je Slobodan Milošević imao Vuka Draškovića kao svog omiljenog opozicionara, bio je miran i znao je da dok god on bude na čelu opozicije da će Milošević biti siguran na vlasti. Tako danas i Boris Tadić ima u Tomislavu Nikoliću svog omiljenog opozicionara, kako ga nazivaju, harizmatičnog gubitnika. Dragan Đilas ima Aleksandra Vučića, i sigurni su da dok god budu imali takvu opoziciju da će biti sigurni i da ćete i dalje ostati na vlast.
Međutim, vi ste se u jednoj činjenici prevarili. To je da građani Srbije mogu da istrpe baš sve, ali ste vi, i pored toga što sto tvorili opoziciju po svojoj meri, bili toliko loši i toliko ste loše vršili vlast, da su čak i gospoda koja pripadaju ovoj političkoj anomaliji, zvanoj SNS, postali građanima Republike Srbije nekakva alternativa. Razumem da se njima, pošto pričaju stalno o tim svojim mitinzima, pričaju o tim svojim izborima, razumem da se njima žuri, a žuri im se zato što pucaju po šavovima. Oni su se dičili izbornim rezultatima po opštinama gde su bili ponovljeni izbori.
Pre nekoliko dana sam boravio u Negotinu. Tamo je SNS osvojila sedam mandata. Kada sam došao zatekao sam natpis – ko poslednji izađe neka ugasi svetlo, i ugasili smo im svetlo. Oni tamo više nemaju ni jednog jedinog odbornika. Slična je situacija i u drugim opštinama gde su se održavali prevremeni izbori, gde su dolazili, neumereno obećavali, trošili ogromne količine novca, a građanima zauzvrat nisu dali ništa.
Pošto kažu već da su progonjeni od strane ovog režima, postoji još jedna sličnost sa opozicionarima iz nekog prethodnog perioda, a to je što su i oni za vreme tog svog opozicionarstva stekli ne desetine kvadrata, nego su stekli stotine kvadrata stambenog prostora njihove porodice.
Vi ste, gospodine Cvetkoviću, krivi što ovu agenciju za borbu protiv korupcije, kojom se hvalite u ekspozeu, ne koristite i što ne odgovarate na poslanička pitanja SRS, koja traži da se ispita finansiranje SNS. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, mislio sam najpre da iskažem svoj protest i protest SRS-a zbog činjenice da gospodin Cvetković, predsednik Vlade Republike Srbije, nije ovde. Međutim, razmislio sam malo u međuvremenu i shvatio da on, u stvari, nama nije imao ništa ni da kaže. To što je imao da kaže, rekao nam je kroz ovaj papirić koji je malopre poslao.
Očekivao sam da čujem od vas šta je to sprečilo Mirka Cvetkovića da danas bude u Narodnoj skupštini Republike Srbije, šta mu je to bilo važnije, da li je negde možda delio karanfile po Vladi ili ministarstvu, ali se na kraju ispostavilo da je on vredno sedeo u kancelariji i smišljao ovaj dopis kojim nas je obavestio da on poznaje Ustav Republike Srbije, da ga je pročitao, da poznaje zakon o Vladi koji nam je predložio, ali da smatra da bi bila uvreda poslanika i povreda dostojanstva Narodne skupštine da je i ispoštovao taj Ustav. I ne radi se ovde o bilo kakvom formalizmu i formalnosti, nego se radi upravo o tome, u suštini.
Međutim, ono što je sledeće bilo uvredljivo je obrazloženje gospodina Markovića. Zaista sam očekivao od vas malo više. Očekivao sam nove informacije, a vi ste umesto toga pročitali ono šturo objašnjenje koje smo dobili uz ovaj zakon i time praktično izneli pretpostavku kako mi nismo ni pročitali ono što ste nam poslali. Možda ste tako obavestili o tome šta stoji u predlogu deo poslanika vladajuće koalicije koji svakako nisu ni pročitali ovaj predlog i koji neće ni učestvovati u raspravi, već samo čekaju da se rasprava završi i da glasaju o predlogu.
Ali je ostala činjenica, i to se mora konstatovati, da je ovo jedna od sednica i da je ovo jedan od zakona kada je Mirko Cvetković morao biti u Narodnoj skupštini i kada je, jednostavno, nezamislivo da bilo ko drugi, bio to ministar Marković, Oliver Dulić ili svi ostali zajedno, zamenjuje Mirka Cvetkovića.
Tokom rasprave smo čuli dosta stvari. Čuli smo i to da će čak i oni koji će glasati za ovaj zakon i koji će glasati za tu buduću vladu to učiniti ne zato što smatraju da je kvalitetna, nego će to učiniti, kako kažu, zato što se nadaju da će konačno u toj poslednjoj godini biti reformisano pravosuđe, da će biti donet zakon o restituciji i da će konačno Srbija dobiti status kandidata za EU.
Moram vas podsetiti da vi pravosuđe reformišete punih 11 godina. Pravosuđe nikad nije bilo u lošijoj situaciji nego što je danas i gospođa Malović, koja će biti i u narednoj vladi, apsolutno ničim nije zaslužila još jedan ministarski mandat. Bilo ko može da pokuša da odgovori na pitanje koliko danas imamo sudija u Srbiji, kao što se nekada za vreme vlasti DS-a nije znalo koliko ima poslanika, tako se danas ne zna, nakon svih tih silnih reformi, koliko imamo sudija, pa su neki razrešeni pre više od godinu dana a i dalje primaju platu, produžavate im tu agoniju i još uvek niste definisali koliko sudija ima.
Što se tiče zakona o restituciji, to je zakon koji vrlo rado pominjete u predizbornim kampanjama, i to činite od 2000. godine. Evo, kako se približavaju izbori, činite to i danas. Imali ste, svi vi koji ste u DOS-u učestvovali i kroz različite oblike tog dosovog režima i danas vladate Srbijom, punih 11 godina da taj zakon o restituciji donesete, a to nećete uraditi ni još pet mandata da dobijete, jer niste u stanju da ispunite ni redovne obaveze Vlade koje se odnose na penzije, zdravstvo, pravosuđe, prosvetu, a kamoli da isplatite milijarde i milijarde po zakonu o restituciji.
Čuli smo i to, kako kaže gospodin Marković, da samo najzlonamerniji mogu da kažu da je sadašnje stanje posledica rada ove vlade. Ne znam da li vi, gospodine Markoviću, vidite svoju odgovornost negde, a znate veoma dobro da je imate, kao i Boris Tadić i čitava ova vlada. Vi ste upravo odgovorni za ovu političku anomaliju koja vam se malopre obraćala i vi ste odgovorni što ta politička anomalija deli lekcije o moralu u Narodnoj skupštini, a nalazi se i dalje u Narodnoj skupštini zato što je krađom došla do ostavki narodnih poslanika SRS.
Vaša politička volja je bila da "gospodin stiropor", koji plaća Vilijema Montgomerija više nego sve ostale zaposlene u stranci, danas govori o boljoj budućnosti Srbije. I vi ste, gospodine Markoviću, krivi zbog vaše inertnosti. Krivi ste zbog toga što niste odgovorili na poslaničko pitanje SRS-a i ispitali finansiranje SNS-a. Oni planiraju novi miting, a još nisu objasnili ni odakle im desetine miliona dinara kojima su platili prethodni. To je, gospodine Markoviću, vaša odgovornost.
Očekujem da ćete u narednom mandatu početi da poštujete zakone Republike Srbije, da ćete početi da ih primenjujete, da ćete ispitivati poreklo imovine. Do sada smo bezbroj puta čuli da tužilaštvo kreće da ispituje imovinu Dragana Džajića, bivšeg poznatog fudbalera, ovoga ili onoga, ali dajte da vidimo kada će ispitati imovinu onih koji su se za vreme osmogodišnjeg tamnovanja Vojislava Šešelja iz nekakvih nacionalista transformisali u Evropejce, a danas pitaju vas da li vi poznajete nekoga ko je odstupio od svoje ideologije da bi ušao u vlast.
Da, ja poznajem. Poznajem njih 20 i oni sede tamo, ali nije, gospodine Markoviću, bio moj posao da na ovo odgovaram, nego vaš. Umesto što ste potrošili 20 minuta na DSS, koji svoju ideologiju nije menjao, a niste imali hrabrosti da odgovarate gospodinu Evropejcu, pretpostavljam, zbog te nove koalicije i buduće koalicije koju on malo-malo pominje. Pretpostavljam da ćete vi to obrazložiti zahtevima Evrope, da ćete reći – evo, to je najbolje, to je jedini put ka EU, ali vas upozoravam da ne ulazite u vlast sa onima koji danas kažu – znate, to je sloboda mišljenja, to je razmišljanje svojom glavom, a zaboravljaju da su tu svoju glavu našli tek u šestoj deceniji života, a da je pre toga umesto njih očigledno razmišljao Vojislav Šešelj.
Ne razmišljate o tome da danas neko kaže – sramota me je što sam bio štaka Socijalističkoj partiji Srbije u vladi od 1998. do 2000. godine, a danas ga nije sramota da bude u koaliciji sa portparolom Jula, koji je bio najgori deo te koalicione vlasti. Ne kažete mu da prvo preispita onog svog koalicionog partnera, koga je 2007. godine nazivao najvećim lopovom u istoriji Srbije, za koga je tvrdio da je 600 miliona evra ukrao od "Mobtela", da se prvo obruši na tog tajkuna, pa onda one ostale koji ga finansiraju, pa da onda tek vama prigovori na tajkune i one koji vas pomažu i koji su pomogli vaš dolazak na vlast.
Što se tiče same ove vlade, rekao sam vam i 2008. godine, kada ste je formirali, da će ova vlada biti dugog veka, uprkos mnogim procenama, ne zato što je kvalitetna, ne zato što ima stručne ministre, već zato što je ova vlada zasnovana samo na jednom principu, a taj princip je želja za vlašću. Najveći strah poslaničke grupe SRS je da će i neka naredna vlada biti zasnovana samo na želji za vlašću, a ne na principima.
Mi smo, za razliku od mnogih drugih, vas koji sedite ovde, pre izbora govorili s kim možemo i s kim ne možemo, i nije nam se dešavalo da budemo na vlasti (kada pogledate, evo, na primer SPS) sa onima koji su s balonima u ruci na Trgu Republike slavili smrt Slobodana Miloševića u Haškom tribunalu ili da poput LDP-a budemo u koaliciji sa omraženim Miloševićevim režimom ili da, poput Vuka Draškovića, budemo u koaliciji sa naslednicima politike i stranke onoga čoveka koga je optuživao za dva atentata i ubistvo četvoro najbližih saradnika i sva ostala zla koja su se desila u Srbiji tokom 90-ih godina.
Ove izmene Zakona o Vladi predstavljaju i pokazuju u punoj meri frustraciju Mirka Cvetkovića onim što se dešavalo u prethodne tri godine. Apsolutno ništa drugo ne pokazuju. Pokazuju da vi pokušavate nekakve urođene bolesti ove vlade da rešite nakon tri i po godine mandata, a tako nešto je nemoguće. Pričali ste o kozmetičkim promenama i mi smo mislili možda na početku da će to biti kozmetičke promene, ali smo onda načuli i čuli preko medija da u Vladu uvodite Zorana Stankovića i Dušana Petrovića.
Ako je to ulepšavanje Vlade o kom ste govorili, onda budite sigurni da to neće biti dovoljno, jer je vama mnogo više potrebna ozbiljna plastična operacija nego ovakvo lagano ulepšavanje i nekakvo prolećno doterivanje. A ovo što sada radite više liči na pucanj u koleno i ovoj prethodnoj vladi, jer će ljudi koji su se dokazali nesposobnim da vode određene resore biti u situaciji da ubuduće, pored tog resora gde su se dokazali kao nesposobni, vode još neki resor. To je nešto što apsolutno ne može dati bilo kakve rezultate.
Za Mirka Cvetkovića rekonstrukcija, to je sigurno, nije bilo rešenje. Jedino rešenje za Mirka Cvetkovića je bila ostavka. Dakle, autoritet ili imate ili nemate. Autoritet nije nešto što se može propisati Zakonom o Vladi, a odredbe koje su dodate su upravo pokušaj ozakonjivanja ili zakonskog propisivanja autoriteta Mirka Cvetkovića. U krajnjoj liniji, ako Mirko Cvetković nije imao autoritet i ako je mogao bez autoriteta da vodi Vladu pune tri godine, što je sad baš toliko zapeo, u ovoj četvrtoj, da se i on oproba i da vidi kako to ima autoritet? Tako nešto je nemoguće jer je svima dobro poznato da nije Mirko Cvetković taj koji u Vladi Republike Srbije odlučuje o bilo čemu.
Mi znamo da je Boris Tadić bio i taj koji je poklanjao gas, i taj koji je kritikovao ministre, i taj koji je hvalio ministre, da je on bio čovek koji je ministru inostranih poslova Vuku Jeremiću es-em-esom dojavljivao da li će odustati od konvencija koje smo već predali bilo UN, bilo Briselu. Ne može se politika zemlje voditi putem es-em-es poruka i to je svakako nešto što ne može činiti predsednik Republike. Jedan od članova koji ste morali upisati je da predsednik Republike ne može istovremeno biti i predsednik Vlade, i da je predsednik Republike dužan da se uzdrži od mešanja u poslove predsednika Vlade, a da je predsednik Vlade dužan da počne da se meša u svoj posao.
Vi ste ovu rekonstrukciju sveli na veliku medijsku halabuku. Pričate o tome godinu i po dana. Nažalost, neću imati dovoljno vremena da vam pročitam šta ste sve pričali, jer ste čas pričali jedno, čas drugo, demantovali sami sebe veliki broj puta, ali ne treba zaboraviti ni to da su iz ove vlade već otišli neki koji su svakako morali biti smenjeni, poput Tomice Milosavljevića, koji je to zaslužio bezbroj puta, i Mlađana Dinkića, koji se na kraju, kao gospodin čovek, okrenuo i izašao iz te bare ili močvare, kako ju je nazvao vaš koalicioni partner Vuk Drašković.
Ova rekonstrukcija nije zasnovana na bilo kakvoj želji za promenama, na želji za efikasnošću, već pre svega na želji da zaustavite pad poverenja građana Srbije u državne institucije, što vas možda i ne zanima toliko, ali i pre svega pad poverenja građana Srbije u stranke vladajuće koalicije, koje je sve veće i sve žešće iz dana u dan.
Osnovni problem će, naravno, biti ta raspodela moći i buduća vlada će u tom pogledu biti još gora u odnosu na prethodnu, jer sada u ovoj vladi neće sedeti ni Mlađan Dinkić, a svi znate da se Mlađan Dinkić, barem što se tiče resora G17 plus, pita o svemu, i on će se i ubuduće pitati o svemu ali više neće sedeti u Vladi, nego će se i dalje sve rešavati na sastancima predsednika vladajuće koalicije, a ljudi u Vladi koji se nazivaju ministrima će čekati da im neko dojavi šta je to na tim komitetima DOS-a odlučeno.
Naravno, ovu vladu opterećuju brojni problemi i jasno je da vi ovim nećete moći, niti ste ponudili način na koji ćete rešiti bilo koji od tih problema. Pre tri meseca je Mirko Cvetković rekao: ''Pitanje rekonstrukcije je večna tema, koja povremeno doživi vrhunac. Ako se pogledaju rezultati koje smo ostvarili ove godine, mislim da tim koji pobeđuje ne treba menjati''. Sad ja vas pitam – zašto menjate tim koji pobeđuje i gde ste to pobedili? Da li je pobedio pojedinačno Mirko Cvetković, ovaj ili onaj koji ostaje u Vladi, da li su pobedili ovi koji sada izlaze pa ih zamenjujete novim, svežim igračima, da i oni pobede­?
Ali mnogo više zabrinjava izjava drugog funkcionera vaše stranke, koji kaže da se mora pokazati da postoji princip smenjivosti i lične odgovornosti, a vi ovde onda tvrdite kako su svi ministri radili divno i kako su svi bili izuzetno uspešni, a da je za stanje u kome se Srbija danas nalazi krivo to što smo imali probleme u poslednjih 20 godina. Vas građani Srbije nisu 2000. godine birali da biste se vi 2011. godine pozivali na ratne devedesete, na sankcije i ne znam šta još. Imali ste više nego dovoljno vremena da sve što nije valjalo izmenite.
Što se tiče samog zakona o izmenama i dopunama Zakona o Vladi, to je veoma kratak zakon, od svega šest članova, i pokazaću vam da su oni praktično besmisleni, i pravno i logički i kako god hoćete.
Prvo, kažete u članu 2: ''Potpredsednik Vlade može biti i ministar''. Zar do sada nije mogao? Zar Ivica Dačić nije bio ministar policije? Je l' on to protivzakonito tri godine obavlja ministarsku funkciju? To je nešto što ste tada podrazumevali, što je moglo, a sada odjednom to ne može.
Dalje kažete: ''Od podnošenja predloga predsednika Vlade za razrešenje ministra do odluke Narodne skupštine ministar ne može vršiti svoja ovlašćenja, već njih preuzima član Vlade koga predsednik Vlade ovlasti''.
Vi ste ovu odredbu koristili i pre nego što ste je uneli u zakon. Zar nije Mirko Cvetković ovlastio određene ministre da preuzmu pojedine resore? Vi kažete, gospodine Markoviću, kako je to normalno i prirodno i dosta funkcionalno i kako je to postojalo do pre dve godine, ali nam ne rekoste zašto ste pre dve godine izmenili nešto što je normalno, što je prirodno i što je dosta funkcionalno. Dakle, vi čas brišete, čas ponovo vraćate određena rešenja.
Apsolutni je hit i nešto što će, mislim, ući u političku istoriju i Srbije i parlamentarizma, naravno ne po političkoj mudrosti, sledeći član, gde se kaže da su članovi Vlade, državni sekretari i direktori posebnih organizacija u službi Vlade dužni da u javnim izjavama i nastupima u javnosti izražavaju stavove Vlade.
Da li to znači da do sada ta obaveza nije postojala? To bi značilo da ste sirotog Mlađu iz čista mira, ni krivog ni dužnog, izbacili iz Vlade. Zašto, kada čovek nije imao obavezu da zastupa stavove Vlade? To tek sada propisujete. Onda ispada da je ipak kriv Mirko Cvetković, da je ustao na pogrešnu nogu jedan dan, najurio Mlađu, a da je Mlađa kao heroj to izdržao i zarad interesa građana Srbije rekao – i dalje ću podržavati Vladu, nema veze što je Mirko ustao na pogrešnu nogu.
Nije li ovo afirmacija političkog jednoumlja? Ako su već ministri eksperti i stručnjaci i ukoliko kažete da je normalno da narodni poslanici samostalno odlučuju u koju će poslaničku grupu, za šta će glasati, šta će zastupati, zašto onda to isto pravilo ne primenite i na ministre?
Ono na šta bih još želeo da ukažem je da ovde niste obuhvatili zamenike i pomoćnike ministara, da li i oni imaju obavezu da zastupaju stavove Vlade, i onda kažete u drugom stavu: ''Odluku Vlade dužan je da zastupa u javnosti i član Vlade koji je glasao protiv nje ili je bio uzdržan''. Ko će sada tu procenjivati da li je neko bio dovoljno vatren u obrazlaganju i zalaganju za taj stav Vlade ili ne?
I, gde su vam, gospodine Markoviću, kaznene odredbe? Ako propisujete određenu dužnost, onda ste morali propisati i kaznene odredbe, pa reći – na taj i taj način će biti kažnjen od strane toga i toga onaj ko se ne bude pridržavao Zakona o Vladi.
Suština je da odnosi u Vladi RS nisu normalni i ovo je još jedan dokaz. Da su odnosi među vama normalni, ovo bi bilo nešto što se podrazumeva, ne bi vam palo na pamet da to kodifikujete. To su neka običajna prava i ovo je moglo biti samo na nivou nekakvog džentlmenskog dogovora, a nikako niste mogli ovo uneti u Vladu, jer ako nema normalnih odnosa među vama, nema toga ko će vas uterati u red.
Ono što bi možda Narodna skupština mogla da učini, mogli smo gospođu Čomić da pošaljemo u Vladu, da malo vama drži sednice, da vas ona disciplinuje, pa kad neko pretera ili kaže nešto pogrešno, onda mu gospođa Čomić kokne opomenu, pa prva 10%, druga 30%, pa da vidite kako bi sednice Vlade bile skladne kao i sednice Narodne skupštine.
Pošto je isteklo vreme, zahvaljujem.
Gospodine Nikoliću, kako ste završili taj fakultet u šestoj deceniji, izgleda da ste dosta latinskih poslovica pročitali i počeli ste često da ih koristite. Pre nekoliko dana ste mene uporedili s nekakvim kučencetom koje je prošlo pored spomenika Nikoli Tesli, pa je tu izvršilo nekakvu nuždu. Rekao sam i novinarima da ja vama ne zameram što ste me uporedili sa kučencetom, ali se zaista pitam kako će Aleksandar Vučić reagovati na to što ste ga uporedili sa "zapišanim spomenikom".
Vi imate, gospodine Nikoliću, dosta problema u vašoj stranci.
Zaista se slažem, gospođo Đukić Dejanović, ali ste onda morali reagovati kada je gospodin Nikolić to iznosio. Dakle, ja citiram samo ono što je on rekao.
Što se vas tiče, gospodine Nikoliću, naravno da vi ne odgovarate, ja to od vas i ne očekujem. Ima već punih 30 meseci i nešto više kako sam vas ja pozvao na TV-duel i to sam učinio bezbroj puta. Vi ste bezbroj puta dokazali da nemate ni političke hrabrosti, ni dovoljno mudrosti da izađete na takav duel, a sa druge strane želite da vodite Srbiju.
Ukoliko želite, izađite, gospodine Nikoliću, da se ne bismo prepucavali ovako i da ne bismo gospođu Slavicu Đukić dovodili u neprijatnu situaciju, lepo izaberite televiziju sa nacionalnom frekvencijom, vi imate ogroman novac i ogromnu medijsku moć, to ćete lako uraditi, možete vi, može gospodin Vučić, a možete i obojica zajedno, pa objasnite građanima Srbije da li ćete to što ste obezbedili sebi i svojoj deci obezbediti svakom detetu u Srbiji. To je ono što je krunsko pitanje. Lako ćete vi, gospodine Nikoliću, na stiropor, jer ćete posle tog stiropora otići u stan od skoro 200 kvadrata, ali gde ćete vratiti građane Srbije?
Dame i gospodo, žao mi je što gospodin ministar ponovo nije tu. Ali, obećao je da će slušati, pa će kasnije, kada bude ušao u salu, odgovoriti na ove primedbe. Ponašaću se kao da je on tu.
Pre svega, želim da krenem od uvodnog izlaganja gospodina Dulića i da kažem da je ono bilo potcenjivačko prema građanima Republike Srbije i prema nama narodnim poslanicima, jer se on ponašao i pričao, obrazlagao kao da mi nismo čitali postojeći zakon i kao da nismo čitali predlog za izmenu i dopunu zakona koji je danas na dnevnom redu.
Naime, i pre dve godine je gospodin Dulić ubeđivao nas ovde dva ili tri dana, koliko se sećam, kako je ovaj zakon odličan i kako će biti ne znam kakvi efekti od primena ovog zakona, kako će se sve ono negativno što je postojalo u prethodnim zakonima rešiti. Međutim, prošle su dve godine od usvajanja tog zakona; on nam ponovo priča nekakve bajke. Sada kaže da Zakon nije bio toliko dobar, ali da su izmene više nego fenomenalne. One su, valjda, pravo otkrovenje i sada će biti rešeni svi problemi građana. I već u sledećoj godini ili u onoj godini nakon izbora videćemo koliko je ova vlada genijalna i kako genijalne zakone donosi.
Ono što je prvo morao da nam kaže gospodin Dulić, to je kako se ovaj zakon pokazao u primeni. Jedna od činjenica koje o tome govore je to da je Ustavni sud neke odredbe ovog zakona stavio, praktično, van snage. Kako je to moglo da se desi ukoliko u Vladi sede ti vajni stručnjaci, ukoliko je gospodin Dulić takav stručnjak, to je pravo pitanje. I, pitanje je njegove odgovornosti, da vidimo koja je odgovornost ministra Dulića za to što je Narodnoj skupštini predložio zakon koji se pokazao kao apsolutno neprimenljiv.
Znamo da praktično nijedna lokalna samouprava nije u stanju da izda građevinsku dozvolu. Možda je to razlog za ovakvo propadanje građevinske industrije, a ne ono što je govorio ministar Dulić, između ostalog, nekakva svetska ekonomska kriza.
Želim i njega da pitam – da li je njegova stručnost ili nestručnost odigrala neku ulogu u tome što je Zakon neprimenljiv? Da li je to na šta smo mi ukazali i prilikom njegovog izbora 2008. godine, a to je, po našem mišljenju, njegova nestručnost i činjenica da njegovo formalno obrazovanje i njegova dotadašnja karijera njemu nisu davale za pravo da se prihvati ovako važnog posla kakav je svakako posao ministra za prostorno planiranje i ekologiju?
U trećoj godini mandata gospodin Dulić menja 90 članova zakona, koji je svakako najvažniji zakon, koji je on branio i predložio ovoj Narodnoj skupštini. Kakve su te promene? Daleko od toga da su kozmetičke. Ako biste pogledali stenograme od pre dve godine, videli biste da je jedan deo, nažalost, samo deo, naših primedaba sada unet.
Umesto podnošenja bilo kakve odgovornosti, vi nastavljate da pričate nekakve bajke. Između ostalog, prvo je gospodin Dulić rekao da je stala građevinska operativa, a onda je rekao da nema grada u Srbiji u kome nisu otvorena dva ili tri gradilišta. On bi sada morao da se dogovori sam sa sobom, pa da kaže da je građevinska industrija u Srbiji u velikom uzletu ili je na ivici bankrotstva, zbog čega država, kako on kaže, mora da im pronalazi nekakve poslove i da ih od toga spasava.
Koliko ste vi bili ozbiljni prilikom pripreme ovog zakona mislim da najbolje govori član 78. u predlogu izmena. On se odnosi na član 185. osnovnog zakona, u kome rok za ostvarivanje prava na umanjenje nadoknade za legalizaciju opredeljujete na 31. jun 2012. godine. Jun je, kao što bi trebalo da bude poznato i Mirku Cvetkoviću i Oliveru Duliću, mesec koji ima 30 dana. Ali, to je upravo ta ozbiljnost s kakvom vi radite i pristupate. Jedino ako niste odlučili da možda Vlada donese nekakvu uredbu dan-dva pre 30. juna, pa da kaže da će izuzetno, da ne bismo utvrdili da je pogrešio ministar, ove godine jun mesec imati 31, pa onda neki od narednih, mogao bi na primer avgust, da ima 29.
Naravno, takvih besmislica ima još, ali da pređemo na mnogo važnija pitanja. I prilikom usvajanja osnovnog zakona sam izneo veliki broj primedaba, pre svega na onaj deo zakona koji se odnosi na oblast konverzije. Tvrdio sam i tada da će to pre svega koristiti tajkunima i obrazložio to na konkretan način. Naravno, Oliver Dulić je i tada i sada ostao meni dužan mnoge odgovore.
Pre svega, želim da znam, i mislim da to treba da zna i Narodna skupština, koliko je pravnih lica, koliko preduzeća, koliko tajkuna, koliko privrednih društava iskoristilo mogućnost konverzije iz prava korišćenja u svojinsko, po osnovu prethodnog zakona? Za koliko hektara, pod kojim uslovima, na kojim lokacijama i po kojim cenama? Da vidimo koliko je država od toga prihodovala i da li je baš istina ono što pokušava da nas ubedi ministar Dulić, kako, eto, bože moj, tajkuni prete Duliću zato što je valjda mnogo opasan i mnogo ih je oštetio, pa mu onda prete, pa to izlazi tri dana na naslovnoj strani „Kurira“, pa mi svi treba da se sažalimo da kažemo – evo, mnogo je dobar ovaj ministar, jeste da je zakon koji je predložio potpuno neprimenljiv, ali, evo, vidite, nije samo da od toga imaju štetu građani Srbije, opljačkani i osiromašeni, već od toga imaju štetu i pojedini tajkuni i vlasnici krupnog kapitala, pa mu prete.
Ministar Dulić je rekao da je u poslednje dve godine pala tražnja za novim prostorom. Ja njemu moram reći da nije pala tražnja jer je tražnja velika, i to je očigledno i evidentno i sama cena kvadrata govori o tome koliko je tražnja velika, da je tražnja manja, onda bi pala i cena kvadrata, već je, u stvari, pala kupovna moć građana. Ne može za to biti opravdanje svetska ekonomska kriza, jer mi sa svetskim ekonomskim tokovima nemamo apsolutno nikakve veze. Ako je tako kako tvrdi Oliver Dulić…
Molio bih vas da te osobe koje sede ispred vas, gospođo potpredsedniče, upozorite da se ponašaju pristojno, da se ne smeju i da ne ometaju narodne poslanike koji govore.
Ako je to posledica svetske ekonomske krize, najlogičnije je pitanje zašto nisu drastično pale cene kvadrata u gradovima u Srbiji? Kako je to bilo u razvijenom svetu, za kojim vi poslednjih dvanaest godina bezuspešno trčkarate? Ukoliko je pala cena svuda, zašto onda nije pala cena kvadrata i kod nas? Pogledajte, pošto se rado upoređujete sa okruženjem, koja je cena kvadrata u državama u okruženju i onima koje su članice EU, poput Mađarske, Bugarske i Rumunije, ali pogledajte malo i Makedoniju, na primer, Crnu Goru i slične države, uporedite to sa stanjem u Beogradu; uporedite onda kakav je odnos sa prosečnom platom, pa ćete videti koliko može sa prosečnom platom za godinu dana kupiti stanovnik Srbije, a kakva je situacija u tim drugim državama.
Što se tiče konkretnih rešenja u samom zakonu, ne mogu da se složim sa mnogim stvarima. Vi ste rekli da ne postoje adekvatni stručnjaci za konverziju, odnosno da ne postoje adekvatni stručnjaci koji mogu odrediti tržišnu cenu i da je to bio neki problem, da je ta cena često bila prevelika, da zbog toga tajkuni nisu želeli da uđu u te poslove, nisu želeli da plate cenu za konverziju, pa država od ovoga nije imala nikakve prihode.
Činjenice su drugačije. Naravno da ti ljudi koji su opljačkali srpsku privredu, koji su ispod cene pokupovali srpska preduzeća ne žele da plate realnu cenu. Oni su lovili u mutnom prethodnih dvadeset godina i kada im kažete realnu cenu koju bi morali da plate da bi izvršili konverziju normalno je da to neće učiniti. Znači, da su želeli da plate realnu cenu, platili bi tu realnu cenu i za preduzeća. Ono što oni žele i što je način njihovog poslovanja jeste da plate cenu znatno nižu od tržišne i to je razlog zbog koga su oni čekali sa svojim aktivnostima, jer čekaju bolja vremena, čekaju neku lošiju procenu i vreme u kome će država biti ponovo na gubitku, a oni, naravno, ponovo na dobitku.
Što se tiče člana 103, tu je dodat jedan deo gde vi kažete da se tajkunima, koji su po nikakvoj ceni kupili preduzeća, prilikom konverzije odbija cena koju su platili za ta preduzeća. To je potpuno besmisleno, jer cena zemljišta nikada nije bila uključena u kupoprodajnu cenu. Jedino bi imalo smisla reći – evo, koliko ste već platili za zemljište, toliko ćemo vam odbiti. To je nešto što nije ispravljeno u odnosu na prvi put i donošenje Zakona pre dve godine, ali je pogoršano utoliko što ste sada dodali da ćete pored toga platiti i druge troškove, među kojima i neke druge, kako kažu, stvarne troškove, a to će ponovo odrediti Vlada i to će biti bez ikakve kontrole Narodne skupštine.
U sledećem stavu istog člana vi kažete da se prethodne odredbe, znači, mogućnost umanjenja, ne odnose na lica koja su stekla pravo korišćenja u postupku javnog oglašavanja, pod tržišnim uslovima, ili su stekla pravo svojine na objektu sa pripadajućim pravom korišćenja. Sada vas pitam: koja je logika da kažnjavate nekoga ko je, uz tržišnu utakmicu, na najkorektniji mogući način nešto kupio i da kažete – ti koji si kupio na tržištu nemaš pravo na umanjenje, a ovi koji su platili znatno manje nego što su morali da plate, oni će ga imati? Ja zaista tu logiku ne razumem.
Poslednji stav, na koji su se obazirali i LDP i druge vladajuće stranke, odnosi se na Luku Beograd; vi sada tu pokušavate da ispadnete nekakvi zaštitnici građana Republike Srbije i građana Beograda, pa valjda sprečavate tu ogromnu pljačku.
Ja ću podsetiti sve vas koji ste pripadnici vladajuće većine, i SPS, i DS, i G17, i LDP i sve ostale, da je pre više od dve godine u gradu Beogradu u Skupštini grada osnovan Anketni odbor za ispitivanje činjenica u vezi sa lokacijom Luke Beograd. Radili smo nekoliko sastanaka i onda je upravo vašom političkom voljom, pre svega LDP-a, čiji je Dejan Ranđić šef odborničke grupe i predsednik tog anketnog odbora, taj anketni odbor prekinuo rad.
Mi smo desetinama puta u pisanoj formi zakazivali i zahtevali, u skladu sa Statutom Skupštine grada Beograda, nastavak i narednu sednicu Anketnog odbora o Luci Beograd. Kada smo videli da od toga nema ništa tražili smo da izveštaj... U skladu sa dve odluke, morao je biti stavljen u roku od 30 dana na dnevni red Skupštine, međutim, vladajuća većina, u kojoj su DS, SPS, LDP, G17, da ih sve ne zaboravim, uporno to odbija da stavi na dnevni red.
Naredni član, 104, kaže da će oni koji imaju pravo korišćenja na neizgrađenom građevinskom zemljištu u roku od 30 dana morati da podnesu zahtev za konverziju i da plate tržišnu vrednost. Mislim da je ovaj član najozbiljniji „kandidat“, od ovih članova koje sada ubacujete, za neku novu odluku Ustavnog suda kojom će biti stavljen van zakona.
Dakle, gde je ovde pravna sigurnost? Ovo je državni reket. Ako je neko u skladu sa postojećim zakonom platio i dobio pravo korišćenja zemljišta i odredio određenu količinu novca koju je skupio, pa rekao – od tog novca ću da gradim, ne možete da mu sada kažete – više to nije dovoljno, sada moraš platiti celokupan iznos, tržišnu vrednost zemljišta. Onda ljudi, ili većina njih, naravno, neće moći da grade.
Nadam se da će se gospodin Dulić, kako je obećao, vratiti, da će odgovoriti na ova pitanja koja sam sada postavio i da ću imati priliku kasnije njemu da se obratim. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, nezaobilazna tema u srpskoj javnosti, u poslednje vreme, bila je finansiranje političkih stranaka i pre svega finansiranje čelnika političkih stranaka. Lično sam više puta upozoravao na činjenicu da SNS nemilice troši desetine miliona dinara i posebno je to bilo izraženo u predizbornim kampanjama, uprkos tome što je SNS jedina stranka u Narodnoj skupštini koja iz republičkog budžeta ne dobija ni jedan jedini dinar. To je logična posledica činjenice da oni nisu ni bili na izborima, nego su mandate stekli krađom ostavki, kasnije podrškom DS kada im je te mandate trebalo oduzeti. Ta podrška i ta polutajna ljubav između DS i SNS traje već duže vreme, što kroz direktnu finansijsku i medijsku podršku, što kroz zatvaranje očiju pred očiglednim zloupotrebama naprednjaka.

Aleksandar Vučić, zamenik predsednika SNS, uporno tvrdi u javnosti kako on nije ni na čijem budžetu i kako ga građani Srbije ne izdržavaju. On je za "Blic" rekao: "Ja nisam na držanom budžetu i ne plaća me nijedna institucija, ni Skupština, ni Vlada. Ja sam vam ništa u ovoj državi." Tu se slažem sa njim. Jedino se oko toga i slažemo. Dalje dodaje da je zaposlen u agenciji "Profajler tim" i da mesečno prima 78 hiljada dinara.

Utvrdili smo da "Profajler tim" finansira Aleksandra Vučića, ali ko finansira "Profajler tim"? Finansiraju ga građani Voždovca i građani Zemuna, naravno, iz opštinskih budžeta. A, kako? Naprednjaci su na vlast u Zemunu došli u drugoj polovini 2009. godine. Odmah, potom, krenule su isplate iz budžeta opštine Zemun preduzeću "Profajler tim" i, prva je bila već 11. novembra, na iznos od 460.200 dinara, druga je bila, ni mesec dana kasnije, već, 7. decembra, ponovo isti iznos 460.200 dinara, a treća je bila posle dvadeset dana, 30. decembra, opet, 460.200 dinara, tako da isplata za nešto više od mesec dana iznosi ukupno milion 380 hiljada 600 dinara. I, to je veoma, veoma, napredno.

Na Voždovcu je SNS na vlast došla 27. januara 2010. godine i ubrzo, potom, "Profajler tim" koji plaća Aleksandra Vučića, ponavljam, postaje korisnik budžeta opštine Zemun. Dobili smo Izvod iz Uprave za trezor Ministarstva finansija, iz Fonda za razvoj, a već u martu je bila prva isplata od 330.400 dinara. Onda to kreće redovno i za godinu dana, verovali ili ne, bilo je, ni manje ni više, nego, 23 transfera iz budžeta opštine Zemun i iz budžeta opštine Voždovac na račun preduzeća "Profajler tim", i to: opština Zemun 14 transfera u iznosu od pet miliona 445 hiljada 700 dinara, a opština Voždovac devet transfera "Profajler timu", koji plaća Aleksandra Vučića u ukupnom iznosu od dva miliona 973 hiljade 600 dinara. Ne znamo koja je bila namena.

Rekao sam za opštinu Voždovac – promet roba i usluga, finalna potrošnja. Šta su nabavljali zaista ne znamo, ali imajući u vidu iznos treba znati da je tu morao biti raspisan tender, a moralo se znati tačno koju su robu i pod kojim uslovima nabavljali.

Ono što je posebno zanimljivo jeste to da je kod opštine Zemun u pitanju budžet, a kod opštine Voždovac je u pitanju Fond za razvoj Skupštine opštine i treba videti šta su to oni razvijali: da li Aleksandra Vučića, Miću Rogovića, SNS ili, onako kao su obećali, opštinu Voždovac?

SRS zahteva od nadležnih organa da ispitaju finansijsko poslovanje opština Zemun i Voždovac! Koliko je meni poznato, Budžetska inspekcija je već boravila u opštini Voždovac i našla je brojne nepravilnosti, ali treba Budžetska inspekcija da ode i u opštinu Zemun i da ispita saradnju ove dve opštine sa "Profajler timom". Očekujemo odgovor od Ministarstva finansija, konkretno od Poreske uprave i Budžetske inspekcije, kao i od Odeljenja za privredni kriminal MUP-a Republike Srbije. Hvala. (Aplauz)
Dame i gospodo narodni poslanici, moram se nadovezati da je legitimitet ovog parlamenta ugrožen još onog trenutka kada su ukradeni određeni mandati i da to nema nikakve veze sa poslovnicima koji su kasnije doneseni.
U ime poslaničke grupe SRS, pre svega, imam par proceduralnih primedbi i dobro je što gospođa Čomić predsedava, jer se nadam da ćemo sada dobiti odgovor za koji smo maločas ostali uskraćeni dok je predsedavala gospođa Slavica Đukić-Dejanović, a to je – kako je moguće da je gospođa Gordana Čomić dobila ovih šest predloga zakona znatno pre svih drugih poslanika u Skupštini ili barem poslanika i poslaničke grupe SRS, jer su, da ukratko ponovim, ovi zakoni stigli u skupštinsku proceduru i predati su u 13.00 časova?
Gospođa Čomić je očigledno posle 10-15 minuta njih dobila, jer je stigla da ih pročita i da u 13.45 časova uputi svoj predlog, a svi ostali poslanici, odnosno, kažem, barem poslanička grupa SRS, ove zakone dobila je tek nakon 21.00 čas.
To vas dovodi, rekao bih, u dva problema. Prvi je da poslanici moraju barem 24 sata pre početka rasprave dobiti određeni dokument. Odredba Poslovnika kaže da moraju biti predati u proceduru makar 24 časa ranije, ali se, kada se kaže da budu predati u proceduru, podrazumeva da budu dostupni poslanicima.
Mi nemamo ništa od toga da budu predati 15 dana ranije zvanično u proceduru, ukoliko nisu predati poslaničkim grupama i ukoliko poslanici nisu u mogućnosti da ih pročitaju, da eventualno daju svoje komentare, amandmane i da se na adekvatan način pripreme za diskusiju.
Drugu proceduralnu primedbu koju želim odmah da uputim, to je član 167. Poslovnika, koji kaže da se zakon može doneti po hitnom postupku. Tražili ste da i ovi zakoni budu doneti po hitnom postupku. Evo kako zvuči obrazloženje. Vi kažete: "Predlaže se da se zakon donese po hitnom postupku budući da bi njegovo nedonošenje po hitnom postupku moglo da prouzrokuje štetne posledice po rad VSS i sudova u Republici Srbiji, kao i radi ispunjenja obaveza Republike Srbije u procesu pristupanja EU".
U našem poslovniku ima nekoliko uslova, ali prvi uslov koji mora biti ispunjen da bi neki zakon bio predat i pušten u proceduru po hitnom postupku, kaže član 167 stav 2: "Po hitnom postupku može da se donese zakon kojim se uređuju pitanja i odnosi nastali usled okolnosti koje nisu mogle da se predvide". To je osnovni uslov.
Posle ima još nekoliko alternativno postavljenih uslova, dodatnih, kad se ispuni ovaj prvi, onda ''ako bi nedonošenje po hitnom postupku moglo da prouzrokuje štetne posledice po život ljudi i zdravlje, bezbednost zemlje, rad organa i organizacija, kao i radi ispunjavanja međunarodnih obaveza".
U krajnjoj liniji, nemam razloga čak ni da tvrdim da ovo nije doneto zbog toga što želite da ispunjavate obaveze koje imate ili smatrate da imate prema EU, ali vam ovaj prvi uslov nedostaje ili nam barem recite koji je to. Ponoviću: "Može se doneti zakon kojim se uređuju pitanja i odnosi nastali usled okolnosti koje nisu mogle da se predvide".
Koje su to okolnosti i koja su ta pitanja koja niste mogli predvideti, ako je ovo ko zna koji put da raspravljamo o ovim zakonima, ako se vodi u samoj Narodnoj skupštini po ko zna koji put rasprava i menjaju isti zakoni i u krajnjoj liniji, ako se u javnosti vodi živa rasprava o ovome već duže vreme?
Agonija, moram reći agonija, sa sudijama koje ste praktično razrešili, vi kažete niste ih reizabrali, ali je činjenica da su oni bili sudije, a da danas više nisu, što predstavlja efekat razrešenja, traje već duže od godinu dana. Dakle, šta je to što vi niste mogli predvideti? Vi ćete kasnije imati priliku da čujete od mojih kolega stranačkih i prepisku koju ste vodili sa predstavnicima EU i ta prepiska traje mesecima.
Ne postoji tu nikakva hitnost, ne postoje tu pitanja i okolnosti koje niste mogli predvideti, pa čak na kraju tražite i kažete da postoje naročito opravdani razlozi, zbog kojih tražite da zakon umesto osam dana od objavljivanja, stupi na snagu narednog dana od dana objavljivanja. To je zaista nešto što niko ne može opravdati, a siguran sam da nećete moći ni vi.
Indikativno je da neki ovde vama drže predavanja, pa kažu – ne može odlučivati o sudijama neko ko nije doneo nijednu presudu, u tome se slažem, ali ne može odlučivati o sudijama ni onaj koji 30 godina nije bio u stanju da završi pravni fakultet, a u ovom parlamentu sedi samo zbog toga što je ukrao svoju i ostavke drugih poslanika, pa dođe i ispriča to što ima i pobegne, a ne sme bilo gde da se nađe sa predstavnicima prave opozicije na nekom televizijskom duelu, da ta eventualna pitanja ili primedbe koje ima razreši.
Moram reći da je indikativno i to što neki u ovoj sali najviše se interesuju i najviše raspravljaju o stanju u sudskim zatvorima. Valjda i oni znaju ko su i kakvi su i sigurni su da će kad-tad, ukoliko profunkcioniše ovo srpsko pravosuđe, i oni završiti u tim institucijama, pa valjda se zato bore da što više poprave uslove koji u njima vladaju.
Ako ne znate koji su ti, to su ovi koji pričaju o privatizaciji pljačkaškoj, ali koji ne smeju da pomenu ni Miškovića, ni Beka, ni Peconija, ni mnoge druge tajkune, jer upravo ti tajkuni, Nicović i ostali, finansiraju njihovu političku stranku.
To su oni koji pričaju o socijalnoj pravdi, a kupuju stanove od pola miliona evra, iako su im žene domaćice, pa im žene domaćice finansiraju političke stranke i to su oni koji pričaju o patriotizmu, a s druge strane žele da isporuče Haškom tribunalu Ratka Mladića, pa kad smo već čuli tu najavu za nekakav miting u Beogradu, tu je i gospodin Delić, pa da čujemo da li će on biti na tom mitingu, da li su ga pozvali ili nisu, da li on poštuje stav svog predsednika koji kaže da će bezuslovno isporučiti Ratka Mladića Haškom tribunalu, jer je ponos ispunjavati zakone, a to je zakonska obaveza Republike Srbije.
Dajte da čujemo odgovor na ta pitanja, pa da vidimo ko će predstavljati Voždovac, ko će predstavljati Aranđelovac, da čujemo ko će predstavljati mnoge druge odbore te kvazistranke koju finansiraju tajkuni, a u kojima vlada potpuni haos.
Što se tiče ovog zakona, moram pitati gospođu Malović jednu stvar – ovde pričate o nekakvoj reformi pravosuđa, zaklinjete se da ovo nije bila lustracija. Međutim, sa državnim sekretarom Ministarstva pravde, gospodinom Homenom, bio sam na jednoj emisiji, imam i televizijski snimak, mogu da vam ga uručim. Radi se na RTV emisija "Signali", gde je gospodin Homen otvoreno rekao da ono što niste mogli da uradite javno, da ste uradili tajno i da ste na ovaj način zakulisno sproveli lustraciju.
Može li državni sekretar Ministarstva pravde javno izjavljivati takve stvari i tvrditi takve stvari, a da i dalje bude državni sekretar Ministarstva pravde? Dajte da vidimo ko je govorio istinu, a ko je obmanjivao javnost, da li ste to vi ili je to gospodin Homen?
Druga stvar koja me zanima – koliko je sudija razrešeno tokom 2009. i 2010. godine, ali koristeći onaj redovan postupak, koji je propisan zakonom? Sada pričate da ćete utvrđivati da li postoje razlozi koji ukazuju na sumnju da je neki sudija koji je razrešen nestručan, nesposoban, korumpiran ili ne znam kakav, a pitam vas – da li ste, u koliko slučajeva, i ukoliko niste, zašto niste koristili redovan postupak za razrešenje sudija koji zakon propisuje? Kažete – ovaj je sudija korumpiran, ovaj nestručan, ovaj ovakav, ovaj onakav, pokrenete postupak i razrešavate ga.
Što se samog ovog zakona tiče, i tu imamo dosta primedbi i vi ni sami, pre svega, mislim da niste dovoljno dobro osmislili ovaj zakon. Ima dosta izraza i dosta članova koji su potpuno rogobatni, a znate da je cilj svakoga koji piše zakone da ti izrazi koji se koriste i rečenice budu razumljivi svakome, pa i običnom čoveku, i neobrazovanom i obrazovanom, a ovaj način na koji vi pišete ili prepisujete ovakve tekstove dovodi do toga da oni budu toliko rogobatni da ih često ni pravnici ne mogu da razumeju i da to kasnije dovodi do različitih tumačenja.
Ovo je predlog. Ima nekoliko takvih zakona. Konkretno u ruci držim Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o sudijama, izmene i dopune. Prva četiri člana su izmene, ali vas pitam šta su članovi 5, 6. i 7? To su dopune, ali kako će izgledati prečišćeni tekst zakona o sudijama? U prvom članu kažete – u članu tom i tom menja se to i to i slično je u 2, 3. i 4, ali za 5, 6. i 7. samo propisujete novu odredbu, ne kažete gde će to stajati, a to mora negde stajati. Morali ste ili dati novi član, pa reći – posle člana 24. ide novi član 24 a, b ili c, ili ne znam šta. Vi samo propisujete određene norme, ali kako će vam izgledati prečišćeni tekst?
Onda ćete imati jedan član 5. odranije, 6. član odranije, 7. član odranije, pa sad još posle ovih izmena i dopuna, ovo po svojoj prirodi i koncepciji jesu dopune, ali bi morali dobiti određeni numerički izraz da kažem tako.
Sledeće, kažete – stalni sastav Visokog saveta sudstva preispitaće odluke prvog sastava Visokog saveta. Prvi sastav nije zakonski termin. Šta znači prvi sastav? Hoćete li sutra pričati o drugom sastavu, trećem sastavu? Morali ste dati nekakvu vremensku odrednicu, pa reći – dosadašnje odluke, odluke o tome, odluke od tog i tog datuma do tog i tog datuma i slično.
Onda, kaže – postupci po žalbama, odnosno po ustavnim žalbama, koje su sudije iz stava 1. ovog člana podnele Ustavnom sudu okončavaju se stupanjem na snagu ovog zakona i predmeti se ustupaju Visokom savetu sudstva.
U pravu je uobičajeno da se nekakav postupak okončava odlukom. Ovi se postupci ne okončavaju. Faktički, vršite transfer nadležnosti i gaženje Ustava Republike Srbije, koji je dao za pravo sudijama, odnosno građanima Republike Srbije da podnesu ustavnu žalbu.
Ovim se postupak ne okončava. Ovaj se postupak okončava samo pred Ustavnim sudom, ali će taj postupak nastaviti da teče pred drugim organima. Nema reči o okončanju, niti može biti reči o okončanju postupka, ako i dalje nastavljate i propisujete kako će postupak dalje teći, pa ćete donositi odluku, pa donositi kriterijume itd.
Sledeća stvar, vi kažete, to je član 5. stav 4 – sudije iz stava 1. ovog člana koje nisu podnele žalbu, odnosno ustavnu žalbu Ustavnom sudu mogu izjaviti prigovor na odluku iz stava 1. u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu.
Šta vi praktično, da probam mali rezime da napravim, na sredini svog izlaganja, šta vi praktično radite ovim zakonom? Ovi zakoni su po svojoj prirodi lex specialis, kojima vi praktično gazite i odričete se svega što ste do sada uradili.
Postupak koji ste do sada sprovodili, pa razrešili određene sudije, sada ovim zakonom kažete ništa što nije urađeno ne važi. Imate sudije koje su razrešene, koje primaju platu, a sada kažete da čak ni oni koji nisu podneli žalbu i koji nisu primali platu imaju mogućnost da podnesu prigovor da sutra bude odlučeno da je neosnovano bilo njihovo razrešenje, da oni opet praktično postanu sudije, pa da i oni imaju pravo na adekvatnu nadoknadu zarade za kompletan ovaj period koji je protekao.
Kažete da nisu potrebna dodatna finansijska sredstva za sprovođenje ovog zakona. Kako nisu? Biće dodatni rad potreban, pre svega za Visoki savet sudstva, za Državno veće tužilaštva itd. Znači, biće potrebna i dodatna sredstva.
Da li vi prejudicirate da niko od ovih sudija neće biti vraćen na sudijsku dužnost? Naravno da hoće, ali to opet podrazumeva adekvatnu materijalnu nadoknadu za ovaj period kada nisu bili sudije ili su bili sudije, ali svakako nisu primali tu određenu nadoknadu.
Vi ne znate ni koliko će trajati u budućnosti još postupci, ali bih vas zamolio da nam sada kažete - evo moja procena je tri meseca, šest meseci, biće gotovo za godinu, za pet, za koliko god i možda za 30 dana, da bismo sledeći put kada dođete mogli da vas pitamo zašto ste nas prevarili.
Naravno da ne znamo koliko će to sve trajati. Mi smo vas upozoravali prvi put, da nije dovoljno pet minuta po sudiji da se odluči da li je neko dostojan i stručan da bude sudija ili ne.
Hoće li sada postupci biti, da kažem pravi, hoće li sada teći onako kako treba? To podrazumeva ozbiljan rad i veliki broj radnih dana, možda jedan ili nekoliko dana za svakog sudiju. To će onda opet trajati ne mesecima nego godinama, jer Vrhovni savet sudstva se ne može baviti samo tim. Dakle, to je čitav niz pitanja koja nisu rešena
Dalje kažete – stalni sastav Visokog saveta sudstva preispitaće odluke prvog sastava Visokog saveta sudstva o izboru na stalnu sudijsku funkciju, odnosno odluke za izbor sudija koji se prvi put biraju. Šta će se desiti ukoliko sada te sudije koje su prvi put izabrane, ako oni više ne budu sudije, ako se utvrdi sada da oni, po vašim kriterijumima koje ćete tek doneti, nisu bili dostojni, nisu bili dovoljno stručni da budu sudije? Šta će biti sa njihovim presudama?
Gospođo Malović, niste radili u sudu, ja jesam i znam šta proizvode ovakvi zakoni. Proizvode to da će pola sudija sutra u Srbiji imati problem, jer kome god se ne bude sviđala odluka on će zalupiti vratima i reći - videćeš ti, sada ću pisati, tebe će razrešiti, ti više nećeš biti sudija itd.
Dakle, ako zanemarimo ove vaše hvalospeve koje stalno slušamo, kako je to reforma pravosuđa ko zna kolika po redu, kako će biti pravosuđe u koje će narod verovati, dakle, recite vi nama da li je ovo pravosuđe u koje narod veruje? Obećali ste efikasnost ko zna koliko puta, smanjili sudije, povećali, da kažem, razdaljinu između mesta gde žive i mesta gde će raditi i na isti broj predmeta obećavate efikasnost. Dajte, molim vas, konkretne podatke o efikasnosti i o periodima na koje se zakazuju ročišta.
Biću kratak i pitaću vas još jednom. SRS je podnela krivične prijave protiv Branislava Prostrana, predsednika opštine Zemun i Steve Živanovića, bivšeg odbornika SRS. Postavio sam već i poslaničko pitanje na tu temu zato što su pokušali da kupe odbornika u opštini Zemun, gospodina Sašu Subotića, i podneli smo stenogram razgovora, podneli smo audiosnimak razgovora, gde Stevan Živanović nudi 100.000 evra ukupno kroz placeve, kroz projekte, kroz direktorska mesta Saši Subotiću da bi podržavao vlast SNS u opštini Zemun.
Podneli smo 7. oktobra krivičnu prijavu. U međuvremenu smo dobili od Prvog osnovnog tužilaštva u Beogradu odgovor gde kažu – obaveštavam vas da po vašoj krivičnoj prijavi podnetoj protiv Steve Živanovića iz Zemuna i Branislava Prostrana, predsednika SO Zemun, nismo našli zakonskog osnova za pokretanje krivičnog postupka protiv ma kog lica, niti zbog bilo kog krivičnog dela za koje se gonjenje preduzima po službenoj dužnosti.
Molim vas da kažete da li su odbornici i poslanici stoka koja se može kupovati kao na stočnoj pijaci, da li je otvorena sezona kupovine i trgovine jer se ovde ne radi o sumnjama, radi se o slučaju kada je snimljen razgovor i kada postoje dokazi šta se sve nudi danas u Beogradu i u Srbiji za odborničke mandate? Hvala.
Gospođo Đukić Dejanović i osobo koja se predstavlja kao poslanik, moram vam reći sledeće, SRS je ušla u 31 upravni odbor, ali upravni odbori, gospođo Tabaković, nisu vlast.
Ne znam da li ste završili isti pravni fakultet i polagali ispite iz političke teorije na istom fakultetu koji je završio Tomislav Nikolić nedavno, ali očigledno je da vas nisu baš mnogo ti ispitivači vaši propitivali.
Morate znati jednu stvar. Jedini način da se kontroliše rad gradske vlasti i javnih preduzeća je da tu budete prisutni i jedna od tradicija kojima se ponosi SRS je upravo to što smo na primer u opštini Zemun svim odborničkim grupama davali adekvatan broj, odnosno proporcionalni broj u upravnim odborima koliko ima i broja odbornika, međutim vi ste to, gospođo Tabaković, zaboravili, kao što ste zaboravili i one zakletve Vojislavu Šešelju, kao što smo zaboravili ideologiju velike Srbije i sve ostalo, a to ste uradili zarad materijalne koristi i zato danas se vaš lider baškari u nekretninama koje vrede otprilike, koliko znam, njegova porodica je u ovih osam godina, otkako je Vojislav Šešelj u Hagu, ušla u nekretnine koje vrede oko milion evra. Ne govorim ovo prvi put. Jedva čekam da izađe Tomislav Nikolić i da kaže da to nije tačno, pa ću dokazati.
A to kako se meri da li ste vlast ili opozicija, mogu i to da vam objasnim. Meri se tako što predstavnici vlasti ne dozvoljavaju da vam u skladu sa Ustavom budu oduzeti mandati u Narodnoj skupštini Republike Srbije, meri se tako što Dragan Đilas i grad Beograd milionima dinara, desetinama miliona dinara finansiraju vaš stranački list "Pravda". Za svo to vreme SRS nije dobila ništa.
Izvolite pa objasnite kako vi kao opoziciona stranka dobijate desetine miliona dinara.