Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Nemanja Šarović

Nemanja Šarović

Srpska radikalna stranka

Govori

Dame i gospodo narodni poslanici, odlukom o obustavi služenja redovnog vojnog roka predviđa se ukidanje obaveza služenja i biće uvedena mogućnost služenja vojnog roka na dobrovoljnoj osnovi.
Međutim, svi ti mladići koji ubuduće neće ići u vojsku ubuduće će biti uvođeni u tzv. rezervni sastav koji će, kako se kaže u predlogu ove odluke, biti aktiviran samo u slučaju teškog ugrožavanja bezbednosti zemlje.
Mobilisanje tih mladića u rezervni sastav bez ikakve obuke i njihovo angažovanje u ratnim uslovima zajedno sa profesionalnim sastavom može značiti njihovo žrtvovanje, jer bi oni velika je verovatnoća predstavljali samo topovsko mesto, što znači da je takav koncept odbrane države i nacije putem na ovaj način upropašćene vojske veoma opasna zabluda i mogu čak slobodno reći podvala.
U vezi sa ovom odlukom postavljaju se brojna ozbiljna pitanja. Prvo, da li će mladići od 18 godina bez vojničke obuke, bez dana vojničke obuke predstavljati kvalitetnu i pouzdanu vojsku u slučaju rata, kada oni ni u miru nisu bili motivisani da služe vojni rok, kamoli da budu motivisani za vojničko angažovanje u uslovima teške ugroženosti i bezbednosti zemlje?
Hoće li ti mladići i njihovi roditelji pristati da oni budu topovsko meso u odbrani svoje zemlje, ukoliko se naša zemlja uopšte i priprema za odbranu? Hoće li profesionalni sastav vojske hteti i biti u stanju da komanduje takvim nepripremljenim blagovremeno, odnosno neosposobljenim blagovremeno i nesposobnim vojnicima, i da li će u takvim uslovima profesionalni deo vojske prihvatiti da obavi svoju obavezu, odnosno da brani zemlju?
Srpski narod ima bogatu vojničku tradiciju, veliko istorijsko iskustvo koje nas tera da negujemo kult vojske jer je on bio povezan sa opstankom našeg naroda. Međutim, i nakon stradanja tokom 90-ih godina i zlikovačkog NATO bombardovanja, agresija na srpski narod traje nesmanjenim intenzitetom u različitim oblicima, od privrednog, kulturnog, političkog, ekonomskog, regionalnog, do vojnog. Samo zavisi koji oblik agresije ili koji su oblici u kom trenutku prisutniji i intenzivniji.
Uništavanje kulta vojske vršeno je na različite načine, od medijskih zloupotreba smrti vojnika na odsluženju redovnog vojnog roka, preko toga što ste dezertere iz 90-ih abolirali i proglasili herojima, pa do toga što ste najveće srpske heroje i ratnike proglašavali i proglašavate zločincima i šaljete ih u Haški tribunal i navodno očekujete da sutra ponovo neko brani ovu zemlju.
Treba poznavati kako raniju, tako i skorašnju istoriju, posebno istoriju genocida nad srpskim narodom tokom 20. veka kako bi smo preduzeli blagovremeno sve što je potrebno da se tragedija genocida nad srpskim narodom ne ponovi u 21. veku. Na nama, ali i na vama je odgovornost da ne dozvolimo da budemo zatečeni kao nesposobni za odbranu naših golih života, života naše dece, žena, roditelja, ali i naše imovine, svetinja i nacionalne teritorije.
Apsurdno je očekivati da će nas NATO pakt braniti, jer je tvrdnja da će nas NATO pakt zaštiti u slučaju neke buduće opasnosti besmislena je i zasnovana više na željama koje nemaju nikakvu potporu u realnim činjenicama, a moram reći da ta teza – neće više nikada biti nikakvih sukoba, jer će osim Srbije i sve zemlje u okruženju biti članice NATO, jednostavno nije tačna.
Podsetiću da su Grčka i Turska članice NATO pakta, ali da su imale žestoke sukobe i nije isključeno da će ih imati u budućnosti i tu se NATO pakt nije mešao. Jedno su te nerealne i naivne želje da više nikada neće biti sukoba i da nas niko neće napasti u budućnosti, ali se ne sme zanemariti činjenica da zemlje u okruženju, za razliku od onoga što je rekao Dragan Šutanovac, i te kako imaju pretenzije teritorijalne prema Srbiji.
Hrvatska ne krije da ima pretenzije na Srem i delove Republike Srpske. Albanija, to je svima očigledno, ima teritorijalne pretenzije i prema KiM, ali i prema Preševu, Bujanovcu i Medveđi. Bugarska pokazuje sve otvorenije pretenzije na istočnu Srbiju. Mađarska na Vojvodinu. Turska poslednjih godina intezivno širi svoj uticaj na Balkan, pogotovo na BiH i Rašku oblast.
Jedina od zemalja u okruženju koja se za sada ne javlja praktično je Rumunija, ali kada vide kako nam komadaju zemlju bez ikakvog otpora praktično nije isključeno i da će oni potražiti deo Srbije.
Srbija je već platila visoku cenu kada je do 1941. godine verovala tim pričama o bratstvu i jedinstvu. Ponovo ste nas terali da verujemo tim pričama do 1991. godine i ponovo je srpski narod teško stradao. Sada ponovo pričate o nekoj ljubavi i saradnji u regionu, a nas istorija opominje da nas je Hrvatska napadala kad god je za to imala priliku.
Jedno je imati postrojenu vojsku da joj vaš lepi predsednik kaže – vojnici zdravo, kao što to voli da čini, a nešto potpuno drugo je imati borbeno sposobnu vojsku koja je u stanju da zaštiti državu. Ozbiljna vojska stvara se dug vremenski period, makar 15 do 20 godina, i mnogo je teže stvoriti vojsku nego je uništiti, a jednom kada je uništite ne možete je ad hok stvoriti po potrebi kada se ta potreba ukaže.
Uticaj koji ste vi imali od 2000. godine do danas, od buldožer revolucije do danas, poguban je i kada bismo danas krenuli verovatno bi nam trebalo barem deset godina ozbiljnih suštinskih reformi da se vojska oporavi od ovih dosadašnjih nazovi reformi.
Minimum broj vojnika i profesionalnog i stalnog koji bi morala imati Srbija po proceni stručnjaka kreće se negde oko 100.000 i sve ispod tog broja je izuzetno opasno. Ovo što vi predviđate nešto ispod 11.000 vojnika, pogotovo sa tehnikom kojom raspolaže Vojska RS ne možemo odbraniti ni Srem, a kamoli čitavu Srbiju. Sami ste pričali o strelama. Rekli ste kako strela već dugi niz godina nije pogodila ni jedan avion, kako bi eventualno mogla pogoditi civilni, ali onda se postavlja pitanje – šta će nama uopšte strele za Vojsku RS?
Najpozvaniji da daju procenu kakva je vojska potrebna Srbiji svakako mislim da su oficiri koji su prošli ratove 90-ih godina i koji su se pokazali kao vojni komandanti i stratezi. Umesto toga oni su danas penzionisani, a vas savetuju pre svega oni koji su 1999. godine, 1995. i pre toga bombardovali RS i Republiku Srpsku Krajinu.
Ovde smo čuli i tvrdnju kako su NATO i trupe UN branile srpski narod u Republici Srpskoj Krajini i na KiM. Podsetiću da je iz Republike Srpske Krajine proterano 600.000 Srba, da je ko zna koliko objekata imovine, crkava razrušeno, a slična stvar se desila i na KiM kada su brigu o građanima RS, srpskom narodu, srpskoj imovini i srpskim svetinjama preuzeli pripadnici NATO pakta i međunarodne misije.
Ono što je posebno opasno rekao bih da je to što ministar odbrane Dragan Šutanovac u poslednje vreme ne poštuje Ustav, a malopre se pozivao na odluke Skupštine. Moram ga podsetiti da je odluka ove skupštine da je Srbija vojno neutralna.
Vi ste dužni kao zvaničnik, kao ministar RS da zastupate to mišljenje, sviđalo vam se ono ili ne, a vi sve otvorenije zagovarate članstvo Srbije u NATO paktu i nedavno ste čak izjavili kako to pitanje ne sme ići čak ni na referendum, jer bože moj i da je reforma srpskog jezika i pisma Vuka Karadžića išla na referendum možda ne bi dobila potrebnu većinu. Mora se konstatovati da u Srbiji danas nije problem civilna kontrola vojske, već da je pre toga problem kontrola civila koji kontrolišu vojsku.
Gospodin Šutanovac je pričao i komentarisao, postavljao je pitanje da li je gospodin Božović državljanin Republike Srbije i pitao je da li on uopšte može da komentariše stanje vojske u Republici Srbiji. Kada već pokrećete tu temu, ja ću vas podsetiti da sadašnji predsednik Republike Srbije, Boris Tadić, u vreme kada je obavljao funkciju ministra odbrane SRJ nije bio državljanin Republike Srbije ili Crne Gore, već je bio državljanin Bosne i Hercegovine. Onda se logički postavlja pitanje – kako to da neko ko nije državljanin ne može da komentariše, a neko ko je visoki funkcioner DS, a nije bio državljanin naše države već državljanin strane države, mogao da bude čak i ministar odbrane?
Pitali ste i govorili o tome ko je služio vojsku, a ko nije. Čak ni naš sadašnji vrhovni komandant, Boris Tadić, koliko je meni poznato, nije služio vojsku. Ali, ako sam pogrešio, izvinjavam se. Ali, to mu svakako nije smetalo da obilazi region i da se izvinjava svima za nekakve zločine koji su navodno počinjeni u ime srpskog naroda.
Još jedno od pitanja na koja bih voleo da odgovori gospodin Šutanovac je ta dilema koju je on postavio svima nama koji smo protiv ulaska Srbije u NATO pakt – vi ste kao alternativu rekli da li ste za rat sa NATO paktom? To je nešto što smo čuli od poslanika još jedne poslaničke grupe. Vi sad nama odgovorite da li je vama bilo kada data takva alternativa?
Mi smo čuli nekakve kvaziargumente zašto bi Srbija trebala da uđe i rekli ste kako mi nismo u stanju da dokažemo zašto Srbija ne treba da uđe u NATO pakt. Nikada se ne dokazuje negativna činjenica, već upravo suprotno – vi treba da dokažete šta će Srbija raditi u NATO paktu, treba da kažete građanima Srbije koliko će nas to koštati i koja je ekonomska cena ulaska u NATO pakt. Ali, ukoliko vi tvrdite, a tvrdite, kako Srbiji ne preti nikakva opasnost, zašto bi onda Srbija u bilo kom trenutku ulazila u NATO pakt?
Profesionalizacija ne znači samo smanjenje broja vojnika i ukidanje redovnog vojnog roka, kako vi kažete, već pre svega znači modernizaciju, bolju opremljenost i bolju obučenost i korišćenje najsavremenije tehnike. Zbog toga nije u redu vaše poređenje koje ste pravili sa Ruskom Federacijom. Ruska Federacija možda smanjuje broj vojnika ali je njena vojska i dalje među najbrojnijom u svetu, a ono što je sigurno to je da je ratna tehnika kojom raspolaže Ruska Federacija superiorna.
Na kraju, moram reći još samo to da SRS nije protiv reformi i protiv profesionalizacije vojske, ali da svakako jesmo protiv načina na koji vi to sprovodite. Jer, ovo što sprovodite nije ni profesionalizacija ni modernizacija već je to uništavanje vojske pod patronatom NATO pakta i Evropske unije. Hvala.
Hvala vam, gospodine Šutanovac, ali podsetiću vas da ne vodite vi sednicu nego gospođa Čomić. Vi polako preuzimate jednu po jednu funkciju, ali bili ste dugo u parlamentu, setite se kako stvari funkcionišu.
(Predsedavajuća: Apsolutno nemojte da budete zabrinuti.)
Gospođo Čomić, pokušao sam da vas zaštitim od ovako navalentnog ministra odbrane. Sada bih se vratio temi.
Gospodine Šutanovac, odgovorno tvrdim da je Boris Tadić upisan u knjigu državljana SRJ i Republike Srbije dan pre nego što je podneo kandidaturu za predsednika Republike Srbije prvi put. Njegov otac je možda iz Crne Gore, ali je Boris Tadić rođen u Sarajevu. Obavljao je funkciju ministra odbrane i bio državljanin Bosne i Hercegovine, a upisao se u naše državljanstvo tek dan pre nego što je podneo kandidaturu za predsednika Republike Srbije.
Dame i gospodo, zaista sam pažljivo slušao juče  gospođu ministra kada je govorila i moram priznati da sam tih 20 minuta pažljivo slušao, da sam posle nekoliko sati pokušavao da shvatim šta je to što nam je rečeno i kako je moguće da su ovakvi pokazatelji o onome što smo pročitali o budžetu, a da vi pričate nešto potpuno drugo.
Kada slušamo vas iz Vlade Republike Srbije, kada slušamo gospodina Đelića, vas, Mirka Cvetkovića i ostale, vi nam uporno tvrdite kako Srbija već po peti put u zadnjih godinu dana izlazi iz krize, kako je krenuo oporavak, kako sve cveta.
Međutim, onda se postavlja pitanje, zašto vi danas povećavate budžetski deficit? Ono što bi bilo logično, to je ako je sve krenulo, ako proizvodnja cveta, ako poljoprivreda cveta, ako ljudi u Srbiji žive dobro, da se onda taj budžetski deficit smanjuje, jer valjda se nešto pokrenulo, pa je povećan društveni proizvod, pa naravno postoji više sredstava.
Vi kažete da je obezbeđen oporavak privrede u prvom delu 2010. godine, da raste bruto društveni proizvod, industrijska proizvodnja, spoljnotrgovinska razmena, znači situacija je po ovom idealna. Međutim, već na sledećoj strani govorite o tome da je turistički promet pao za deset posto, da je građevinska aktivnost pala za 19,2%, da je spoljnotrgovinski deficit 3, 9 milijardi evra, da je zabeleženo u periodu od devet meseci 2010. godine smanjenje ukupnog broja zaposlenih za 3,1%.
Dakle, svi ovi podaci ukazuju, naravno da tome treba dodati, da i to ne zaboravimo, da je dinar oslabio za 10,7% uprkos tome što je Narodna banka intervenisala sa 2,47 milijardi evra.
Jasno je na osnovu ovih podataka da to što nam vi pričate nije zaista tako, ali ono na šta bih u ovom trenutku želeo posebno da ukažem pažnju, a to je na primer, vi ovde kažete da u strukturi prihoda, kaže drugi po veličini prihodi su akciza koji su projektovani u iznosu od 133,6 milijardi, a što predstavlja neznatno povećanje. Neznatno povećanje je 2,1 milijardu. To je dva puta više od onog što ste opredelili za sve opštine u Srbiji, to je 3,5 puta više od onih 600 milina koje ste opredelili za poljoprivredu i za povećanje premija za mleko.
Kad se govori o socijalnim davanjima, vi uvek pričate kako ste povećali davanja penzionerima, kako ste povećali druga socijalna davanja. Međutim, vi kad ste dolazili na vlast i kad je Mirko Cvetković, kao mandatar, davao određena obećanja, on je obećao da će prosečna penzija biti dovedena na minimum od 70% prosečne plate. U tom trenutku je bio evro negde oko 80, a nakon toga povećali ste plate za 10%, ali je dinar pao za 30% od tog trenutka.
Vi kao nekakav veliki domet vaše vlasti izdvajate to što ste pet hiljada dinara dali penzionerima, čije su penzije manje od 30.000 dinara, ali vi penzionerima na početku mandata niste obećavali milostinju jedan put godišnje, nego ste im obećali da ćete im povećati penzije i da će oni iz meseca u mesec dobijati ono što su zarađivali tokom svog životnog veka.
Još jedna stvar koju ne mogu da razumem je to što tih pet hiljada dinara niste dali onim penzionerima koji prebivalište imaju u ovom trenutku van teritorije Republike Srbije. To je čista diskriminacija i ne znam zašto diskriminišete one koji su 40 godina radili u Srbiji, ostvarili penziju, a onda odlučili da prebivalište imaju negde drugo, u Republici Srpskoj, Crnoj Gori ili ko zna gde.
Posebno zanimljivo su ove milijarde koje ste odvojili za izmirenje dugovanja budžetskih korisnika, a najveći dug apsolutno se odnosi na grad Beograd. Skupština grada Beograda je donela odluku po kojoj je moguć otpis po osnovu dugovanja na osnovu obračunatih a neplaćenih kamata za izvorne javne prihode, kojih ima pregršt, a jedan od tih su dugovanja za gradsko građevinsko zemljište, dugovanja za grejanje i slično.
Pre nedelju ili deset dana, kad je o tome bilo govora u medijima, izašao je podatak da republički organi i organizacije duguju nekih 60 miliona dinara. Po ovom budžetu to je neuporedivo više, a tačno 370.277.000 dinara. Ovo je samo osnovni dug bez kamata.
Ukupno ovi republički organi i organizacije po osnovu neplaćenog gradskog građevinskog zemljišta glavni dug, bez kamata koji su neuporedivo veće, ali ne znamo koliko su, duguju 2.642.256.000, a kad se tome doda ovih 370 miliona, dakle, vi dajte tri milijarde 12 miliona 533 hiljade dinara za izmirenje dugova republičkih organa i organizacija, ali ste svakako dužni da nam odgovorite na nekoliko stvari.
Prvo, zašto godinama dosad niste plaćali gradsko građevinsko zemljište. Druga stvar, koliki je to period i da li je to pet godina, 15 ili 50. Pedeset, treba i to znati. Treća stvar, da li je moralno da se u gradu Beogradu onima koji nisu platili, na primer Infostan, zaračunavaju kamate od pre deset, 15 ili 20 godina, da im pretite pre mesec dana i objavljujete kako su sudski izvršioci krenuli u popis stvari, ali da još uvek oni koji duguju imaju vremena da plate sve sa kamatom, a da istovremeno država nema istu tu obavezu.
Neki korisnici, poput Uprave za zajedničke poslove, Uprava duguje 703 miliona, Republički hidrometeorološki zavod duguje 454.488.000 dinara na ime neplaćene naknade za korišćenje gradskog građevinskog zemljišta. Da li su oni ikad platili tu nadoknadu i kako je to u jednoj uređenoj državi moguće.
Kažete, odvojili ste i predviđate 1.900.000.000 dinara da se izvrši povezivanje staža zaključivanjem ugovora o zaduživanju na teret budžeta za određene privredne subjekte koji imaju neizmirene doprinose za PIO zaposlenih od 1. januara 2004. do 31. decembra 2009. godine. Za koje to privredne subjekte vi odobravate na teret države povezivanje staža? Za Miškovića, za Beka, za Nicovića?
Dakle, moje pitanje, da li će država tražiti vlasnički udeo u privatnim preduzećima za koje plaća doprinose u onoj meri koliko se to izmiruje. Ukoliko neće, zašto neće? Vi pričate o nekakvoj pljačkaškoj privatizaciji i oni koji su time stekli enormnu korist oštetili su, pre svega, radnike, a potom i državu.
Zahvaljujući tome što je država to dopuštala niste plaćali penzijsko i zdravstveno osiguranje, a sad iz nepoznatih razloga za privredne subjekte koji su u privatnom vlasništvu povezujte staž i to nećete nadoknađivati na bilo koji način, a posebno je to sporno što se zna da ta ista gospoda koja su opljačkala Srbiju finansiraju određene političke stranke, a što znači da praktično država finansira tajkune, a tajkuni finansiraju političke stranke.
Jedna od narednih stavki je to da smanjujete redovno finansiranje političkim strankama iz budžeta, jer sad primenjujete drugačiju metodologiju. To neće pogoditi ove koje ionako finansiraju tajkuni, to će pogoditi one stranke koje posluju u skladu sa zakonom.
Treba pitati, i to je stvarno jedno od zanimljivih pitanja, ovde gde kažete – smanjenje rashoda izdataka, prvo smanjenje Državna revizorska institucija - 64 miliona dinara? Državna revizorska institucija, koja nije u stanju da izvrši obavezu koja joj je data zakonom.
Prvi grad Beograd, koji ima najveći budžet, čiji je budžet veći od Vojvodine, u kome vlada najveći lopovluk, Državna revizorska institucija nije kontrolisala. Zato ćete kontrolisati opštinu Crna Trava koja ima 20 ili 30 ili 100 miliona dinara budžet, a grad Beograd koji ima desetine milijardi i koji se prekomerno zadužuje već godinama, e za to neće biti vremena, jer Državna revizorska institucija nema dovoljno ljudi i nema dovoljno sredstava. Vi ste našli da štedite na onome što zapravo treba da spreči kriminal i korupciju u državi.
Ovde nije navedena ni ta milijarda i 70 miliona po sadašnjem kursu, odnosno 10 miliona evra koje ste obećali onome ko izda Ratka Mladića, kao nagradu nekakvu kao 30 Judinih srebrnjaka. Da li je to zbog toga što ste sami svesni da Mladić nije u Srbiji i da ga nećete uhvatiti? Da li je to možda što ste napravili nekakav dogovor sa Srpskom naprednom strankom koja kaže da oni žele da isporuče Ratka Mladića?
Tomislav Nikolić to uporno ponavlja, pa kaže - njemu bi bio ponos da ispunjava zakon, pa će on možda to uraditi i bez tih deset miliona evra, pošto je te pare ionako dobio unapred. Dakle, mi očekujemo sve ove odgovore.
Pored toga, nas zanima i sledeće. Milijardu i 380 miliona ste opredelili za "Fijat". Koliko je ukupno do sada Republika Srbija na razne načine, kroz izgradnju infrastrukture, kroz besplatno zemljište, kroz direktne ovakve injekcije finansijske iz budžeta, dala za nešto što je očigledno promašena investicija?
Vi ste nama 2008. godine rekli - 2010. godine biće 200.000 vozila. Pa ste 2010. godine rekli - 2012. godine ćemo proizvoditi 200.000 vozila. Godine 2012. ćete verovatno reći da će 2014. godine biti 200.000 vozila. U međuvremenu, vi ste kompletno strani proizvod sklapali samo u Srbiji, prodavali ga kao domaći, davali subvenciju od 1.000 evra, ako se ne varam, po vozilu, i na taj način jedino oštetili budžet Republike Srbije, a išli u korist i napravili korist "Fijat".
Vi sada opet proizvodite veoma mali broj automobila. Od tog novog modela koji ste gromoglasno najavljivali, ko zna koliko puta, vi još uvek niste uspeli bilo šta da uradite. Dakle, želimo da znamo koja je to cifra i koliko ste vi spremni da platite, a očigledno je da su vam oni mnogo bitniji od svih drugih opština u Srbiji. Podsećam, za opštine ste dali samo jednu milijardu. Kada se podeli na veliki broj opština, to su sredstva koja su mizerna.
Konačno kažete - kroz robne rezerve 400.000.000 dinara ste obezbedili za mazut, pa ćete pomagati onima koji ne budu mogli da prežive grejnu sezonu. Da li Vlada Republike Srbije planira na bilo koji način da kontroliše lokalne samouprave, koje iz nepoznatih razloga određuju enormne cene grejanja, a to je na primer slučaj u Beogradu? U Beogradu je nedavno cena grejanja povećana za 30%, dok je cena tople vode povećana za 50%. Da li Vlada Republike Srbije planira i na koji način da takvom ponašanju stane u kraj?
Podsećam da su cene grejanja u drugim gradovima u Srbiji i duplo jeftinije, a ono što je ekonomska logika, to je da se sa brojem korisnika daljinskog grejanja smanjuje cena, a ne obrnuto. Dakle, povećanje gasa, koje je bilo za nekih 12 dinara, ako se uzme u obzir da sa 65% navodno energenti utiču na cenu gasa, to znači da bi negde oko 8 dinara bilo ekonomsko opravdano povećanje cene gasa. Povećano je za 30. Gde ide onih 20 i nešto dinara?
Još važnija stvar, ako je ekonomski opravdano da se poveća 30% cena grejanja, kako je onda moguće da je za 50% povećana cena tople vode? Hvala vam.
Dame i gospodo narodni poslanici, pred nama su danas ugovori o novim zaduženjima, kako grada Beograda, tako i Republike Srbije. Već je izneto dosta argumenata zašto ne bi trebalo prihvatiti ovakva zaduženja, nova zaduženja i ovakve ugovore.
Pokušaću ovu materiju da sagledam iz drugog pravca i pre svega da ukažem na to da ne treba dalje da uzimamo bilo kakve zajmove, zato što je ova vlast za prethodnih 10 godina pokazala da je potpuno nesposobna, čak i ono što je potpisala, one ugovore koje je potpisala pre 10 godina potpuno je nesposobna da povuče ta sredstva, da ih potroši, odnosno da izgradi ono za šta su ti krediti namenjeni.
Dosta je bilo govora o tome da li smo mi prezadužena zemlja ili nismo, da li je Beograd prezadužen grad ili nije. Naravno kada dobijemo odgovore od onih koji čine vladajuću većinu, oni kažu kako nismo još uvek dostigli tih 15% godišnjeg budžeta na nivou godine, odnosno za kapitalne projekte to može ići do 50%, ali samo za tri do četiri naredne godine.
Jedan od prvih ugovora o zajmu, koji je potpisala ta nova revolucionarna DOS-ova vlast, bio je 27. jula 2001. godine i to je kredit sa Evropskom bankom za obnovu i razvoj na ukupan iznos od 60 miliona evra. Od tada do danas je prošlo punih, odnosno skoro 10 godina i, verovali ili ne, još uvek nismo povukli sva ta sredstva.
Naravno, pošto je bilo predviđeno da to uradimo do 2004. godine, mi smo prvo tražili prenamenu sredstava, pa je onda 15. septembra 2004. godine potpisan prvi aneks na taj ugovor i produženo je do 31. decembra 2005. godine, rok za povlačenje.
Međutim, od 60 miliona evra koji su nam bili na raspolaganju do 31. decembra 2005. godine povučeno je samo 24 miliona 175 hiljada i jedan evro, odnosno za pet godina povučena je otprilike jedna trećina odobrenih sredstava. Znači, da kada vlast govori, DOS vlast koja je tu već 10 godina, kada govorite građanima kako nemate novca za ovo, nemate novca za infrastrukturu, za promenu tramvajskih šina, za uređenje ulica i saobraćajnica u Beogradu, to jednostavno nije tačno.
Sada 4. januara 2006. godine novi aneks je potpisan sa Evropskom bankom i tada ste kao krajnji rok dobili 31. decembar 2007. godine za povlačenje ostatka novca od skoro 40 miliona evra. Naravno, nesposobna kakva jeste ova vaša vlast, ni to nije uspela, već ste do kraja 2007. godine povukli, dakle, još dve godine, povukli ste svega 10 miliona evra, što je ukupno bilo 34.
Da biste treći put tražili aneks i potpisali ga, potpisali produžetak roka za povlačenje novca do 31. decembra 2009. godine, naravno, nesposobni kakvi jeste, ni tada niste uspeli da povučete sva sredstva, pa je išao četvrti aneks ugovora, koji je odredio produženje roka za povlačenje tranši do 31. marta 2010. godini.
Vi, verovali ili ne, ni ovog puta niste uspeli da povučete sva sredstva i očekuje se, pretpostavljam da je zahtev već upućen, potpisivanje novog aneksa koji će vama omogućiti, pretpostavljam, do 2012. godine povlačite ova sredstva.
Ne bi to možda ni bio toliki problem, ali ono što građani ne znaju, to je da vi na ove zajmove plaćate kamatu i bez obzira na grejs period plaćate kamatu na povučeni deo, ali plaćate kamatu, što je neuporedivo gore i na nepovučeni deo. Na primer, na tih 40 miliona evra ste sedam godina plaćali kamatu od pola posto godišnje, znači da ste 3,5 miliona evra platili na nepouvečni deo kredita.
Kada govorite koliko nas koštaju krediti, ono što prećutite građanima Srbije, to je vaša nesposobnost i to je činjenica, a ovo je zvaničan dokument Skupštine grada da smo do sada na ime ovoga platili kamatu od sedam miliona evra, a da u julu 2010. godine je dospela još jedna tranša plaćanja kamate, ne glavnice, od 800 hiljada evra.
Slično je bilo i sa drugim ugovorima i vi ste još 2006. godine, od 2004. je to krenulo, započeli izgradnju, odnosno rad na projektu izgradnje mosta preko Save, odnosno mosta Čukarica – Novi Beograd, prvo što ste uradili, potpisali ste sa preduzećem "Pontim" iz Maribora ugovor na 887.500 evra za izradu idejnog projekta, pa ste onda potpisali naredni ugovor za rukovodioca projekta za nadgledanja sa konsultantskom kućom "Luis Berger" iz Amerike i "Eurogard grupe" iz Novog Sada na iznos od 6.489.700 evra, pa ste zatim u aprilu 2008. godine zaključili ugovor između Direkcije za gradsko građevinsko zemljište i Konzorcijuma Port tehnobau itd, sa sedištem u Ljubljani, ne radi se o austrijskoj firmi, već o nekakvoj njihovoj filijali, za izgradnju tog mosta za sumu od 118 miliona evra plus PDV u tom trenutku.
Tada ste nas ubeđivali, iako je to SRS kritikovala, da su to konačni troškovi i da se preko ovog iznosa neće ići. I tada smo upozoravali da još uvek nemate ni idejni projekat za pristupne saobraćajnice, a kada je građen most Gazela, pristupne saobraćajnice bile su duplo skuplje, bilo ih je duplo teže izgraditi i to je zahtevalo duplo više vremena.
Danas smo svedoci da se diže iznad Save nekakav fantomski most. Desetak puta smo do sad u Skupštini grada tražili da se raspravlja o tome i postavljali pitanje – kako će se koristiti taj most kada još uvek nema ni idejnog projekta o pristupnim saobraćajnicama?
Da li planirate da ispaljujete iz topa ili praćke na taj most, pa da onda skaču sa padobranom? Ono što je sigurno, da je projekat neuporedivo skuplji od onih 118 miliona evra, koliko ste na početku tvrdili.
Tih 118 miliona evra u maju 2010. godine, ponovo zvaničan dokumenta, odluka o izmeni i dopuni odluke o zaduženju grada Beograda za realizaciju projekta izgradnje mosta preko Save Čukarica - Novi Beograd. U tom trenutku više nije 118 miliona i ovde kažete – član 2. menja se i glasi: "Ukupna vrednost navedenog projekta utvrđena je u iznosu od 182 miliona 703 hiljade evra".
I tada smo tvrdili da ovo nije sve, jer su opet nedostajale pristupne saobraćajnice. Bili smo i tada u pravu, ali kao dokaz, usledilo je iz oktobra 2010. godine novo zaduživanje. Ponovo kaže – odluka o zaduženju grada Beograda za finansiranje izgradnje prilaznih puteva u okviru projekta most na Savi i prilazni putevi B.
Ovog puta uzimate kredit novi od Evropske investicione banke od 90 miliona evra. Krajnji rok za raspolaganje zajmom, za povlačenje tranši je 31. decembar 2014. godine. Tranša ne može biti manja od pet miliona evra. Grejs period će biti pet godina, a najduži rok za otplatu pojedine tranše će biti 25 godina.
Kada se ovo sve sračuna, dolazimo do prostog zaključka da danas zadužujete grad Beograd na period od naredne 34 godine, odnosno do 31. decembra 2044. godine.
Ono što je posebno sporno je to što ovde sada imamo malo drugačiji pregled koji je dala Evropska investiciona banka i oni nam u tački 2. kažu sledeće, da procenjen ukupan utrošak projekta banka procenjuje u iznosu od 404 miliona 900 hiljada evra, 118, 180, pa sad 404 miliona, ali je važno napomenuti da je ovo 404 miliona bez pratećih troškova, bez konsultanata, bez kamata, kako na povučene, tako na nepovučene tranše kredita.
Posebno sporno je ono što stoji na prvoj strani ovog ugovora, a to kaže da je ovaj dokument nacrt i samo radni dokument, da ga nisu pregledale određene službe banke i stoga sve odredbe i članovi sadržani u njemu mogu biti značajno revidirani i promenjeni bez obaveze po banku. Drugim rečima, potpisuje se ugovor gde vam otvoreno onaj ko vam daje zajam kaže da značajno mogu biti redigovani i revidirani svi članovi ugovora i zapravo i ne znate šta je to što potpisujete.
Dosta je bilo pokušaja u javnosti da se kaže kako grad Beograd nije prezadužen grad. Danas sam doneo papire na kojima je pregled zaduženja grada Beograd. To je svega nekoliko najkrupnijih ugovora i to je nešto što seže u ovom trenutku do 2044. godine.
Da li je moralno da ova ili bilo koja druga Vlada zadužuje naredne 34 generacije? Vaš odgovor je da niste prešli 15% za svaku od narednih godina, ali ako dođete do tih 15% za naredne 34 godine, to znači da ćete narednih pet budžeta grada Beograda potrošiti, ali onda neće biti za redovne obaveze, a kamoli prostora da neka buduća vlast uzme nekakav kredit i napravi bilo kakvo kapitalno delo ili zaduživanje.
Da bih vam pokazao, zamoliću i kolege da pogledaju kako izgleda pregled zaduženje grada Beograda u ovom trenutku, nešto slično kineskom biračkom spisku. Mogu sada da vam čitam od godine do godine. Ovo je sedam metara zaduženje, ali je važno napomenuti da u ovome ne postoji sve.
Ovo je samo jedan deo koji je prošao Skupštinu grada i koji je prošao Republičku skupštinu dok mnoga druga zaduženja u ovom listingu ne postoje. Ne postoji zaduženje za 83 trolejbusa, ne postoji zaduženje za izgradnju objekata na Novom Beograda, gde je vrednost javne nabavke bila 576 miliona, a pokrenuto je sa 500 dinara u budžetu.
To je ono što je trebalo da objašnjava gospođa Dragutinović jer je ona ta koja bi morala da kontroliše šta se radi u državi. Kada se saberu ova zaduženja, to je 380.526.000 evra. Na to treba dodati ovaj poslednji zajam, pozajmice od EIB od 90 miliona evra, što znači da dolazimo do cifre od 471 milion evra, plus kamate, plus sve ostalo i treba dodati ovo što sada tražite, garanciju i kredit za most Zemun – Borča od 217,4 miliona američkih dolara.
Dakle, kada se sve ovo preračuna to je u ovom trenutku više od 600 miliona evra koje duguje grad Beograd za kapitalne investicije i treba otvoreno reći da se ne može neko dičiti samo time šta je kupio, već da pre svega treba pogledati šta je u tom postupku žrtvovano i treba razmisliti kako će buduće generacije vraćati ovo što vi danas trošite.
Dame i gospodo poslanici, Šarović, doduše, nije Šarić, ali dobro. Dakle, SRS je 7. oktobra ove godine podnela krivične prijave protiv predsednika opštine Zemun, Branislava Prostrana. Ako možete samo malo da umirite vladajuću većinu.

Dakle, mi smo podneli krivične prijave protiv predsednika opštine Zemun Branislava Prostrana i protiv bivšeg odbornika SRS Steve Živanovića. Oni su pokušali da kupe, bukvalno, kao na stočnoj pijaci, još neke odbornike kako bi uspeli da održe vladajuću većinu u opštini Zemun i za razliku od prethodnih slučajeva kada smo bili sigurni da se radi o trgovini mandatima a nismo imali dokaze, ovoga puta imamo i konkretne dokaze, odnosno raspolažemo audio-snimkom i stenogramom čitavog tog razgovora, odnosno te kupovine odbornika.

Mi smo još 7. oktobra tužilaštvu podneli krivičnu prijavu, podneli u prilogu taj stenogram i audio-zapis i zatražili hitnu akciju, smatrajući da je to veliki test za tužilaštvo i očekujući da će oni koji se bave političkom prostitucijom u Srbiji, koji druge podstiču na tu političku prostituciju, tu mislim, pre svega, na SNS, konačno biti procesuirani u skladu sa zakonom.

Od tada do danas je prošlo, praktično, mesec i po dana. Još uvek nemamo bilo kakvih rezultata i pitamo danas, danas zahtevam obaveštenje, da li je bilo šta učinjeno na osnovu te krivične prijave? Da li su bilo kakva ispitivanja izvršena? Da li je saslušan Branislav Prostran? Da li je saslušan Steva Živanović? Da li Krivični zakonik i svi ostali zakoni, koji važe za građane Republike Srbije, važe i za funkcionere SNS?

Ono što su oni nudili, pročitaću deo, da bi i javnost dobila uvid u to. Odborniku SRS, koji na to nije pristao, nuđeno je zaposlenje za njega u opštini Voždovac, gde je SNS na vlasti. Nuđeno je zaposlenje za njegovu sestru u opštini Zemun, gde je takođe SNS na vlasti. Nuđene su mu i razne druge materijalne nadoknade, koje prema njihovim rečima dostižu iznos od 100 hiljada evra.

Kažu da kako se sad u Zemunu otvaraju nekakvi novi projekti, između ostalog akva-park, šest gradilišta, ukupno je to 47 miliona dinara. Kažu, kako će, ukoliko pređu iz odborničke grupe SNS sutra i oni, evo kažu, biće nekakav direktorčić, dobiće platu od 100-120 hiljada dinara, zagarantovano. Garant ovog dogovora je bio Tomislav Nikolić. Drugi garant je bio Branislav Prostran, predsednik opštine Zemun.

Mislim da je krajnje vreme da se na ovo reaguje. Tražim od Ministarstva pravde i ministra policije odgovor, da li je po ovom pitanju bilo šta učinjeno?

Druga stvar, 6. jula 2010. godine SRS, odnosno Vjerica Radeta, Elena Božić Talijan i ja smo podneli krivičnu prijavu protiv Tomislava Nikolića, zbog toga što je u dnevnom listu "Alo" izneo lažnu tvrdnju da je Vojislav Šešelj pokušao da naruči ubistvo još jednog čoveka, ali da je, bože moj, Tomislav Nikolić kao neko visokomoralan odbio to da izvrši.

Od toga je prošlo nekoliko meseci. Ponavljam, radi se o julu. To je više od četiri meseca. Želimo da dobijemo odgovor, da li je tužilaštvo po ovom pitanju učinilo bilo šta? Da li je saslušan Tomislav Nikolić? Takođe su krivične prijave podnete protiv Aleksandar Vučića, Miloša Simovića, Miodraga Rašića i Želimira Čabrila, a da li su i oni saslušani?

Znate da je ova laž koju su iznosili, pre svega, Tomislav Nikolić i Aleksandar Vučić izazvale veliko uznemirenje javnosti. Danima je na naslovnim stranama objavljivano kako je Vojislav Šešelj naručivao nečije ubistvo, kako je Tomislav Nikolić navodno ugrožen, kako policija i BIA sprovode istragu o tome. To je sve izložilo porodicu Vojislav Šešelja, ali i sve nas iz SRS, jednom pravom medijskom linču.

Naravno, četiri meseca kasnije, sa velikim zakašnjenjem, dobili smo obaveštenje od tužilaštva da ne postoje nikakve indicije, da ne postoji čak ni osnovana sumnja da je Vojislav Šešelj naručivao bilo čije ubistvo. To, naravno, za razliku od prvog puta, nije osvanulo na naslovnim stranama.
Dame i gospodo, danas je 2808 dan od kada se predsednik SRS dr Vojislav Šešelj nalazi u Haškom tribunalu. Vi znate da smo mi redovno obaveštavali javnost o njegovom zdravstvenom stanju i da su se informacije koje smo iznosili uvek se pokazale kao istinite.

Danas tražim obaveštenje, da li državni organi Republike Srbije čine bilo šta da zaštite osnovna ljudska prava svojih državljana koji se nalaze u Haškom tribunalu? Konkretno, da li čine bilo šta da obezbede pravo na adekvatno lečenje i pravo na život dr Vojislava Šešelja?

Svi mi u SRS, ali i veli broj građana Srbije, opravdano strahujemo za život dr Vojislava Šešelja već duže vreme. Na osnovu informacija do kojih smo došli juče i danas, moram reći da sada verujemo da je život našeg predsednika veoma ozbiljno ugrožen, makar onoliko ugrožen koliko je bio poslednjih dana njegovog štrajka glađu.

Kao što znate, Vojislav Šešelj je operisan u četvrtak. Prilikom prijema u bolnicu i pre same operacije, odnos lekara i medicinskog osoblja prema njemu je bio korektan. On je obavio razgovor sa lekarom koji ga je kasnije operisao. Taj lekar je rekao da ne može ništa da mu garantuje, da se nada da će sve biti u redu i da će sutradan, ponavljam, sutradan ujutru znati da li je operacija bila uspešna ili ne.

Operacija je izvedena pod lokalnom anestezijom, tako što su kroz jednu arteriju i dve vene uvučeni kateteri do srca. Između Vojislava Šešelja i lekara koji je vršio operaciju je sve vreme trajala neposredna komunikacija. Taj lekar je pohvalio stanje krvnih sudova Vojislava Šešelja. Bez prekida su komunicirali, ali kada je kateterom došao do srca, onda je lekar prekinuo komunikaciju, izvinio se Šešelju i počeo da razgovara sa svojim kolegama na holandskom jeziku koji Vojislav ne razume. Jedino što je rekao Vojislavu Šešelju bilo je da postoje dva problema, a ne jedan kako su do tog trenutka mislili.

Nakon toga, vršen je ablacio, odnosno spaljivanje određenih tačaka u srcu sedam ili osam puta i tom prilikom je Vojislav Šešelj osetio jak bol. U jednom trenutnu on je izgubio svest. To je trajalo nekih 20 minuta i kada je došao svesti lekari su mu rekli da je uzrok toga bio pad kiseonika u krvi. Nakon operacije, na pitanje – da li je operacija uspela? Lekar koji je prethodno tvrdio, ponavljam, da će sledećeg jutra znati rezultate, rekao je – da se neće ništa znati još tri-četiri meseca.

Veče nakon operacije i čitavu noć, Vojislav je nosio holter sa elektrodama kojima mu je meren rad srca, međutim, kada su skinuli holter, za razliku od prethodnih puta kada ga je nosio, nisu želeli da mu saopšte bilo kakve rezultate. Umesto toga, odveli su ga na ultrazvuk srca koji je neuobičajeno dugo trajao, jer je bolničar više puta ponavljao postupak. Očigledno je da nešto nije bilo u redu.

Međutim, kada je i taj pregled završen, nije želeo bilo šta o rezultatima da kaže Šešelju, već je rekao da će on glavnom lekaru saopštiti rezultate pregleda, a da će u 10.00 časova glavni lekar Vojislavu Šešelju saopštiti te rezultate.

Umesto da glavni lekar dođe u 10.00 časova, nešto pre 10.00 časova je došla zatvorska straža, pokupili su Vojislava i vratili ga u zatvor u Ševeningen, bez ikakvih rezultata, bez bilo kakve medicinske dokumentacije ili otpusne liste. Po dolasku u zatvor, zatvorski lekar je odveo Vojislava Šešelja u pritvorsku ambulantu da mu tamo urade EKG, to je rutinski pregled koji je u toj istoj sali urađen više od 100 puta, kako nam je rekao predsednik stranke.

Međutim, ovoga puta, kada je EKG urađen, medicinska sestra je bila veoma iznenađena kada je pogledala rezultate i pomislila je da neka od elektroda nije bila dobro pričvršćena. Proverila je rukom svaku elektrodu i ponovila EKG pregled, međutim, rezultat ponovo nije bio dobar. Ponovo su počeli da razgovaraju na jeziku koji Vojislav ne razume. Jedino što je iz tog razgovora uspeo da zaključi i da čuje, to je – ekstracistole, odnosno laički rečeno, vanredni udari srca koji remete redovan rad srca.

Umesto da Vojislavu Šešelju daju bilo kakvo objašnjenje tih rezultata, zatvorski lekar je rekao da sa pokvario taj aparat i umesto da ga odvede u zatvorsku bolnicu, koja ima isti aparat i koja je 150 metara dalje, oni su ga vratili u ćeliju. To je bilo u petak ujutru. U petak čitav dan, subotu, nedelju, ponedeljak, četiri puna dana od operacije Vojislavu Šešelju nije urađen čak ni običan EKG pregled, a verovatno neće, završavam za 10 sekundi, molim vas da imate razumevanja, verovatno neće biti ni danas, jer ima zakazanu statusnu konferenciju.

Da stvar bude još gora, stanje je nepromenjeno. I dalje oseća srčane aritmije, oseća bol i pritisak u grudnom košu. Terapiju koju je primao pre operacije ista je kao i sad, što govori da nije bilo bilo kakvih rezultata. On je zatražio detaljan izveštaj o svom zdravstvenom stanju na srpskom jeziku. Peti dan bilo kakav izveštaj nije dobio. Zato vam se zahvaljujem i tražim odgovor na pitanje koje sam postavio.
Danas je 2.801 dan otkako se predsednik SRS dr Vojislav Šešelj nalazi u pritvoru u Haškom tribunalu. Osmogodišnji pritvor je nešto što je nezabeleženo u sudskoj praksi u civilizovanom svetu i za tih osam godina mnogi su otežavali na razne načine položaj dr Vojislava Šešelja.

Posebno težak uticaj imaju negativne posledice koje je taj pritvor ostavio na njegovo zdravlje. Vi znate da smo mi obaveštavali javnost o njegovom zdravstvenom stanju, da je ono sada veoma ozbiljno. On je pre nekoliko dana potpisao i saglasnost da se izvrši hirurški zahvat nad njim, potpisao je jer nema drugu mogućnost.

Druga mogućnost bi, eventualno, bila da ne potpiše takvu saglasnost, pa da sutra, kada mu se, ne daj bože, nešto desi, predstavnici Haškog tribunala kažu da je to zato što je on odbio lečenje koje mu je bilo ponuđeno. Naravno, već osam godina on prihvata sve terapije koje mu daju lekari u Haškom tribunalu i to je konačno dovelo do ovakvog pogoršanja njegovog zdravstvenog stanja.

Međutim, danas želim da dobijem obrazloženje i obaveštenje šta je sa zahtevom SRS da se razreši načelnik VMA Jevtić, koji je zabranio doktoru Mijailoviću da učestvuje u izradi ekspertskog nalaza o trenutnom zdravstvenom stanju dr Vojislava Šešelja.

Druga tema o kojoj želim da pričam i drugo obaveštenje koje želim da dobijem, 7. oktobra ove godine SRS je podnela krivične prijave protiv predsednika opštine Zemun Branislava Prostrana i protiv Steve Živanovića, bivšeg odbornika SRS, zbog trgovine odborničkim mandatima. Mi imamo audio snimak i uz krivičnu prijavu je predat stenogram razgovora iz koga se vidi da je Steva Živanović pokušavao da bukvalno kupi odbornika SRS Sašu Subotića. On mu je nudio znatnu materijalnu korist koja se, po njegovim rečima, kreće negde u visini od 100.000 evra, nudio mu je posao za sestru, nudio mu je posao za njega.

Pročitaću jedan deo tog stenograma, ali i podsetiti da smo mi još 2008. godine, u septembru, kada je Tomislav Nikolić ukrao 21 mandat SRS, upozoravali da je to jedno zlo i da, ukoliko se dozvoli kupovina mandata, ukoliko to zlo izađe iz Pandorine kutije, da će to onda postati princip političkog delovanja i da će oni koji su se i sami upustili u političku prostituciju težiti da što više drugih građana Srbije u tu političku prostituciju uvuku. Nažalost, to se sada dešava i zato imamo situaciju da oni otvoreno po Srbiji kupuju odborničke mandate.

Kako izgleda ta kupovina mandata, možemo videti iz stenograma. Ponavljam, ukoliko postoji potreba, možemo pustiti i audio zapis. Taj dotični Steva Živanović kaže: "Imamo dve varijante, imamo na stolu ponudu koja se ne sme odbiti". I kaže: "Ideš sa mnom kod čoveka da se dogovorimo i da dobiješ sve …"
Samo bih podsetio da se radi o javnim funkcionerima, dakle, radi se o predsedniku opštine Zemun Branislavu Prostranu, ne radi se o nekom bezimenom čoveku o kome ne možemo govoriti zato što on, eventualno, nije tu, i radi se o odborniku koji je takođe javni funkcioner.

Druga stvar, pre nekoliko dana sam pitao gospođu Malović, ministra pravde, dokle je došlo sa procesuiranjem ovih krivičnih prijava. To je nešto na čemu ćemo mi uporno insistirati. Ne moram dalje čitati iz ovog stenograma, ali ću reći, na to imam pravo, da je garant ovoga bio Tomislav Nikolić, da je Steva Živanović nudio Saši Subotiću da ga vodi direktno kod Tome, da ga je zvao pred njim telefonom, da je kontaktirao sa Branislavom Prostranom telefonom, da se sin Steve Živanovića već zaposlio u opštini Zemun, gde, po njegovim rečima, prima platu veću od 40.000 a ne radi ništa.

A, kako kaže, obećano mu je u narednom periodu, pošto su velike pare ušle u Zemun, da će postati nekakav direktorčić i da će imati 100.000 dinara platu i da neće biti u obavezi da bilo šta radi, kao što ne radi ni njegov sin.

Dakle, molim vas, gospođo Čomić, očekujem odgovor od ministra pravde, od ministra policije i od Vlade Republike Srbije – do kada će se dozvoljavati politička prostitucija i kupovina odborničkih i poslaničkih mandata u Srbiji?
Dame i gospodo, braćo i sestre, ima deset godina od dolaska režima na vlast i danas je odlična prilika da rezimiramo dokle nas je ta vlast dovela.
Prethodnih deset godina po svojoj volji reformišete pravosuđe, menjate zakone, birate i razrešavate sudije, protivustavno ste izvršili reizbor sudija i opet nam kažete kako vaš sistem ne valja, kako ga treba menjati da biste stigli u Evropu, u kojoj vas očigledno niko ne želi. Cvetković je juče prognozirao kako će Srbija u Evropu ući 2014 - 2016. godine, a 2000. godine ste prognozirali kako će to biti 2004. ili 2006. godine, što znači da ste, poput skakavaca, građanima Srbije „pojeli“ prethodnih deset godina.
Predlogom ovog zakona produžavate pritvor za lakša krivična dela, jer, kako kažete, u praksi se pokazala potreba, ali ne kažete kada se potreba pokazala, da li je to bilo pre deset dana. Obrazloženja koja ste davali su, u principu, bila političke prirode. Niste nam predstavili nikakvu analizu, a morali ste, svih predmeta u poslednje dve, tri ili pet godina, pa da vidimo da li zaista postoji bilo kakva potreba, da vidimo koliko je tih huligana ili navijača u bekstvu, da li je to dvoje, troje ili petoro.
Podsetiću da je u bekstvu i bivši predsednik FSS. On se nalazi u Crnoj Gori. Lično sam ga video, slobodno se šeta. Međutim, to za vas nije problem, vaš princip je udri po sirotinji, dok ovi krupni kriminalci, poput Terzića, Stanka Subotića i ostalih, nesmetano mogu da se šetaju gde god hoće.
Većina navijača je slabijeg materijalnog statusa. Vi dobro znate da nemaju mogućnost ni da beže po inostranstvu, niti da se kriju, niti da plaćaju skupe advokate i da se skrivaju po Srbiji. Vi ne možete jednostavno zbog pojedinačnih slučajeva menjati princip, u ovom slučaju zakon, jer se zakon neće primenjivati samo na huligane, već će se primenjivati na sve građane Srbije, bez razlike.
Ono što nama ostaje kada promenimo zakon, to je da slušamo i da čekamo koga će kad režimski mediji koje držite pod apsolutnom kontrolom proglasiti za ekstremistu, za fašistu, za huligana, pa će onda on biti taj koji će morati da potpadne pod te vaše sankcije.
Zato je suština današnje rasprave ne u tome da li će pritvor trajati osam ili trideset dana, već u tome da jasno žigošemo da je ovo kršenje ostvarenih i smanjivanje postojećih prava i sloboda građana, da je ovo nova „Sablja“, u ograničenom obimu, i da je ovo zapravo širenje diktature koju sprovodite iz dana u dan u Srbiji.
Da se ovde zapravo radi o pripremi za dalje gušenje ljudskih sloboda i prava u Srbiji govore i diskusije pojedinih vaših poslanika. Jedan je čak rekao da Ustavni sud mora doneti odluku o zabrani pojedinih organizacija. Recite mi, u kom to demokratskom društvu poslanik vlasti u parlamentu diktira šta Ustavni sud mora da uradi? To se može raditi samo u diktaturi i to je još jedan od dokaza da Srbije sigurno tone u otvorenu diktaturu.
Vi pričate o zabrani „Obraza“ i „Srpskih dveri“. Sutra ćete zabranjivati političke stranke.
Kažete da ne znate ko je inspirator nasilja na ulicama Beograda 10. oktobra. Pokušaću malo da vam pomognem. Vi ste danima pred peti oktobar ubeđivali javnost u Srbiji kako je paljenje Skupštine, rušenje Beograda, linčovanje direktora RTS-a, upadanje u policijske stanice, otimanje oružja vrhunac demokratije. Sad vas pitam, šta ste očekivali da će da urade oni koji su petog oktobra imali pet, šest ili deset godina, a sada imaju 15, 16 ili 20, na ulicama Beograda 10. oktobra? Prethodnih deset godina vi ste ih zadojili mržnjom, objasnili ste im da je u pojedinim slučajevima nasilje opravdano, a kada se to nasilje obije o vašu glavu onda se pravite nevešti i ne znate o čemu se radi.
Boris Tadić je pre nekoliko dana, ili nedelja, abolirao prvaka „buldožer revolucije“ Makija, koji je predvodio napad na policijsku stanicu u Valjevu, i koji se javno hvalio da je spalio Skupštinu, u kojoj danas držimo ovu sednicu. Ali, Tadić kaže – nije Maki običan kriminalac, Maki je neobičan kriminalac. On je neobičan zato što je u službi vašeg režima, a onome ko vrši kriminal u službi vašeg režima je sve dozvoljeno i taj zaslužuje aboliciju. Ali, onda je poruka da država toleriše napad na policiju, a ne ovo što pričate danas.
Desetog oktobra žrtve su bili svi koji su bili na ulicama Beograda – bili su žrtve i oni koji su protestovali protiv održavanja gej parade, ali su žrtve bili i policajci koje ste poslali na ulice. Vi ste svesno žrtvovali tih nekoliko hiljada policajaca, iako ste znali da je situacija takva da će doći do nemira i da će doći do žrtava, jer je to bila vaša politička odluka da ih žrtvujete.
Vi meni recite sada, ukoliko taj skup 10. oktobra, tzv. „Parada ponosa“, nije bio skup visokog rizika, koji je morao biti zabranjen, koji je to skup visokog rizika koji ćete vi u Srbiji zabraniti? Pričate o derbiju Zvezda - Partizan. Održano ih je do sada 130, nikada ni približna razaranja nisu bila kao desetog, ali 10. oktobar je dečija igra u odnosu na ono što ste vi u Beogradu uradili petog oktobra, i to je ono što morate jasno reći.
Kažete da ispitujete finansiranje „Obraza“ i nekih drugih organizacija. Zašto ne ispitate finansiranje SNS? Oni vam sede u Skupštini. Ne primaju ni dinara iz budžeta, jer su mandate ukrali nakon izbora, a imaju više novca nego pojedine vladajuće stranke i više medijskog uticaja nego stranke koje sede u vlasti, a svi dobro znamo da se taj medijski uticaj kupuje isključivo novcem.
Zašto ne istražujete kupovinu odborničkih mandata koju vrši SNS? Pre petnaest dana smo predali policiji i tužilaštvu audio snimak iz koga se vidi da funkcioneri Srpske napredne stranke kupuju odbornike u opštini Zemun kao na stočnoj pijaci. Da li je moguće da za prostituciju produžavate pritvor na trideset dana, a o političkoj prostituciji, od koje postoji mnogo veća društvena opasnost, ćutite?
Koliko ste procesuirali krivičnih prijava koje je Srpska radikalna stranka u oktobru 2008. godine podnela protiv funkcionera naprednjaka koji su sa falš ovlašćenjima potpisivali nekakve ugovore i oteli odbornike? Niste nijednu, iako imate nepobitne dokaze. To su ugovori koji su u sudu overavani i u sudu postoje originali. I mi smo došli do nekih originala, ali je vaša politička odluka bila da Tomislava Nikolića i SNS, i pored toga što su ukrali ono što je narod dodelio Srpskoj radikalnoj stranci, sačuvate, i u Narodnoj skupštini i u lokalnim parlamentima gde vam je to odgovaralo.
Ponašate se kako vam kada, od situacije do situacije, odgovara. Nemate nikakve principe, već radite kako vam odgovara, a kada vam se to obije o glavu – kukate. Neprijatno vam je da vam Tomislav Nikolić, koji je na sve za šta se u životu zalagao pljunuo i bacio u vodu zarad vlasti, drži lekciju o moralu, i dolazimo do tog apsurda – ko o čemu, vi o produženju, a Nikolić o poštenju. Zna se da to tako u narodu ne ide.
Treće, zašto od Tomislava Nikolića ne tražite da se izjasni za šta se zalaže? Pre gej parade i Nikolić i Vučić su se zalagali za njeno održavanje, jer su ih tada malo pritegli strani ambasadori i tada su oni veći evropejci od bilo koga od vas, mislim da su već i perje za paradu počeli da pripremaju. Međutim, kada je došlo do nasilja na ulicama Beograda žele da se malo dodvore građanima Srbije, pa funkcioneri njihove stranke na jednom radiju javno pozivaju da se svi oni koji su uhapšeni jave za pravnu pomoć Srpskoj naprednoj stranci. Dajte da čujemo od njih da li su za policiju, da li su za gej populaciju, da li su za ove koje vi i EU, kojoj oni teže, nazivate huliganima.
Na kraju ću samo reći da SRS osuđuje svako nasilje. Osuđujemo i nasilje petog oktobra 2000. godine, osuđujemo nasilje 10. oktobra 2010, koje je proizvod i plod tog vašeg nasilja, ali moramo istaći da se ovde danas ne radi o bilo kakvoj osudi nasilja, već se radi o vašem strahu da na isti način na koji ste došli na vlast i ne padnete sa vlasti. Moram vas upozoriti da represivne mere nijedan diktatorski režim nisu sačuvale, pa neće ni vas; onako kako ste sejali, tako ćete i žnjeti. Hvala.
Gospodine Novakoviću, povredili ste član 27. Videli ste da sam se javio i bili ste dužni da mi date reč. Sada sam se javio zato što je prekršen Poslovnik, a u prvom trenutku sam se javio, i to ste mogli videti i vi lično, a mogli ste i na elektronskom sistemu, zbog toga što se izlaganje gospođe Kolundžije odnosilo na moje izlaganje, koje je potpuno pogrešno protumačeno.
Gospodine Novakoviću, naravno da nisam zadovoljan ovim objašnjenjem.
Javljam se, gospodine Novakoviću, u skladu sa članom 107. Povredili ste dostojanstvo Narodne skupštine time što mene i sve koji sede u ovoj sali, ali i građane Srbije koji gledaju ovaj prenos, pravite ludim. Ako mislite da možete na takav način da se obračunavate sa opozicijom …
Gospodine Novakoviću, ponovo ste sada povredili član 27. koji kaže – predsednik Skupštine predsedava itd. u skladu sa zakonom i ovim poslovnikom. Povredili ste time što mi niste dali mogućnost, u skladu sa članom 107. i članom 104, da obrazložim na koje načine je učinjena povreda. Imam prava da u roku od dva minuta obrazložim na koji je način, po mom mišljenju, povređen Poslovnik, na koji način je, po mom mišljenju, povređeno dostojanstvo Skupštine. Ukoliko to pravo zloupotrebim, pa za to vreme pričam nešto drugo ili vas ne ubedim da je došlo do povrede, onda možete da konstatujete da sam nešto zloupotrebi, prekršio, pa da mi u skladu sa tim izreknete sankciju.
Vi nemate prava, gospodine Novakoviću, koristeći silu, brutalnu silu, ne demokratske principe, nego to dugme koje imate ispred sebe, da mi uskratite mogućnost da obrazložim ono što želim. Nakon 5. oktobra 2000. godine pred kamerama je čupano ono dugme koje su navodno socijalisti koristili da prekidaju sednice. U čemu je razlika, gospodine Novakoviću, između tog dugmeta i ovog dugmeta koje je mnogo gore, a pomoću koga vi prekidate narodne poslanike iz opozicije i ne dozvoljavate im da izgovaraju šta žele?
Ukoliko želite da vas smatram pristojnim čovekom, molim vas da povučete tu kaznu i da povučete to obrazloženje, jer vi veoma dobro znate da je gospođa Kolundžija pogrešno protumačila moje izlaganje. Vi ste u obrazloženju koje ste davali njoj rekli da nije u pravu, jer je pogrešno protumačila. Konstatovali ste da je pogrešno protumačila ono što sam ja rekao. Ako je pogrešno protumačila, u skladu sa članom 104. imam pravo da na to ukažem. To su bila ta dva minuta. Niti sam ja bezobrazan, niti sam nepristojan, niti sam polupristojan, nego tražim samo svoja prava koja imam, ovo malo prava koja imam u skladu sa Poslovnikom.
Javljam se još jedanput po Poslovniku. Gospodine Novakoviću, moram da vam ukažem na jednu stvar, a to možete proveriti iz samog stenograma. Nisam se javio po Poslovniku, u skladu sa članom 104, da tražim povredu prava na repliku, iako je po mom mišljenju i to dozvoljeno. To što Poslovnik kaže da predsedavajući o tome odlučuje, odlučuje o mnogim drugim stvarima, ali ne znači da ne može pogrešiti. Vi odlučujete u skladu sa članom 109. da li ja mogu da priđem govornici, ali to ne znači da ako vi odlučite potvrdno to neće biti greška ili ako mi ne dozvolite da to neće biti greška. Mogu ukazati na to.
Gospodine Novakoviću, ja sam se javio zbog toga što niste reagovali kada sam se javio. Prešli ste preko toga, dali ste reč gospođi Kolundžiji jedanput. Mirno sam čekao ovde, pa ste joj dali reč i drugi put. U međuvremenu, gospodine Novakoviću – moliću gospođu Slavicu Đukić-Dejanović da proveri stenogram i da presudi u ovoj stvari – sami ste konstatovali kako je gospođa Kolundžija pogrešno interpretirala moju diskusiju i zbog toga što ste rekli da je pogrešno interpretirala uskratili ste joj pravo da dalje govori. Dakle, vi ne možete jednog trenutka reći – gospođo Kolundžija, pogrešno ste interpretirali, a onda meni ne dati pravo na repliku. To jedno sa drugim ne ide.