Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Petar Jojić

Petar Jojić

Srpska radikalna stranka

Govori

Dame i gospodo narodni poslanici, gospodine ministre, ovaj zakon o trgovini trebalo je doneti ranije i početi sa otklanjanjem posledica ranijeg režima koji je u trgovini bio pre svega najveći, da kažem, štetni po državu Republike Srbije, da su kriminalci imali priliku da se bave trgovinom i špekulacijama, a da nadležni državni organi nisu reagovali u smislu odredaba zakona.

Ono što želim da kažem je da je u Srbiji problem najveći sa inspekcijama. Inspektori ne obavljaju svoju dužnost u skladu sa zakonom, bio onaj koji je na snazi i ovaj koji se priprema i treba da stupi na snagu. Pre svega, pitanje je kada se vrše inspekcije, ko vrši inspekciju, kod koga odlaze inspektori da vrše inspekciju i inspekcijski nadzor. Imamo inspekcija jako puno.

Međutim, uzmite u obzir opštinu Čajetina i Zlatibor, selo Jablanicu, Semegnjevo, Dobroselicu, Negbinu, Kućane, Jasenovo itd. i ovim zakonom se predviđa da isključivo trgovinom mogu da se bave trgovci. A šta ćemo da radimo kad iz ovih dvadesetak sela na Zlatiboru iznesu svoju robu poljoprivrednici i stočari na pijacu, a dođe inspekcija i kaže – a, vi niste trgovac, trgovac je Zlatiborac. I Zlatiborac koji nema kožu, e, on će imati pravo da se bavi trgovinom.
Dame i gospodo, gospodine predsedavajući, ima nekih odredaba koje bi trebalo regulisati na drugi način.

Mi smo predložili da se ovaj amandman na član 45. usvoji, jer smatramo da je u nadležnosti ministarstva, nadležnog, resornoga, da vrši nadzor i kontrolu sprovođenja i primene ovog zakona. Međutim, moram da ukažem da su članovi 48. i 50. u suprotnosti sa odredbama članova 153, 154. i 155. Zakonika o krivičnom postupku.

O čemu se radi? Radi se o tome da se daju nadležnosti, dakle, tržišnim inspektorima i komunalnoj policiji da oni mogu da vrše pretres stanova i pretres prostorija i pretres lica. Ovo isključivo spada u nadležnost, dakle, policije, tužilaštva i suda. Postavlja se pitanje – formalno pravno kako će moći da tržišni inspektor ishoduje, dakle, odluku suda, da bi mogao da izvrši pretres ili stana ili lica ili prostorija? To je apsolutno neprimenljivo.

Dame i gospodo, da je Vlada od 2000. godine vodila računa o državi i njenoj teritoriji i njenoj imovini, ne bi se dogodilo, ako niste znali, ja ću vas informisati, da je prodat „PIK Zlatibor“, ukupno 2.500 hektara, za 550 hiljada evra, a da je vrednost tih 2.500 hektara danas milijardu i 300 hiljada evra. Postavlja se pitanje – kako je moguće?

Dakle, jedan hektar je prodat za 220 evra, a jedan ar za dva evra, a danas jedan ar na Zlatiboru dostiže cenu i do 20, čak i do 30, 40 hiljada evra u centru Zlatibora.

Dakle, gospodo, više imamo poverenja da to uradi država i da uradi ministarstvo, jer sve ono što spustite na lokal izmiče kontroli i tu se upravo događaju korupcija i kriminal.

Dakle, nadzor nad sprovođenjem ovog zakona, po našem mišljenju, treba da bude isključivo ministarstvo resorno.

Dame i gospodo, još samo da podsetim kako su trgovali „žuti“, „žuta ergela“ kako vam je trgovala. Ta „žuta ergela“ je 2006. godine prodala pančevačku „Azotaru“ za 13 miliona i 100 hiljada evra. Međutim, u trgovini pšenice 15 miliona evra je naneta šteta državi, a na subvencijama razlike u cenama kako su prodavali veštačko đubrivo, 30 miliona evra. Eto kako je otišla pančevačka „Azotara“ u stečaj.

Dakle, dame i gospodo, država da preuzme kontrolu i da na taj način uvede red, a ja predlažem, a čak i zahtevam od koalicione Vlade – izvolite, donesite zakon o reviziji privatnih preduzeća koja su opljačkali državu Republiku Srbiju kada je privatizacija izvršena na najgori način i opljačkala čitavu državu i osiromašila ovaj narod. Hvala vam.
Dame i gospodo narodni poslanici, gospodine ministre, gospodine predsedavajući, ovaj zakon koji se odnosi na trgovinu neće moći da sanira posledice dosmanlijskog režima od 2000. pa do 2012. godine.

Ja ću u nekoliko slučajeva u odnosu na odredbe ovoga zakona ukazati sledeće.

Članom 5. ovoga zakona je propisano načelo ravnopravnosti i zabrane, dakle, diskriminacije. Kaže da su trgovci ravnopravni i imaju jednak pravni položaj na tržištu. Ja mislim, dame i gospodo, da svi trgovci nisu ravnopravni. Nisu ravnopravni u odnosu na uvoznički lobi, jer je uvoznički lobi ugrozio tu ravnopravnost naših trgovaca i naših građana. Naime, uvoznički lobi je u situaciji kada može da uvozi šta god hoće, da prodaje našim građanima, ali da novac iz Srbije izvlače u inostranstvo za svoje kompanije.

Ja ću vam navesti primer u slučaju Pančeva. U Pančevu je zatvoreno više od stotinu lokala, dakle, prodavnica, koje su se bavile trgovinom. Zašto su zatvorene? Zatvorene su jer je došao uvoznički lobi i došao je čovek, "Aviv park" se zove ta firma, koja je na jednom mestu skoncentrisala celokupnu trgovinu u Pančevu. Ne može niko da dođe do prodaje robe, jer se roba uvozi iz inostranstva, ovde prodaje i novac izvlači iz naše države. To je omogućio dosmanlijski bivši režim. Trebaće vam, dame i gospodo, više od 20 godina da otklonite posledice te pljačke i toga lopovluka, i tih mućki i malverzacija.

Tu se radilo o organizovanom kriminalu, a organizovani kriminal je uz međunarodni terorizam jedno od najvećih opasnosti po savremeno društvo i civilizaciju uopšte. Zato je borba protiv organizovanog kriminala jedno od centralnih pitanja na mnogobrojnim međunarodnim a i na našim domaćim forumima.

Kada je u pitanju odredba člana Zakona o trgovini, isprave o robi, vi znate kako su dosmanlije uvozile robu. Sa otpada iz EZ, uvozili su naši poznati, pod znakom navoda, lopovi, prevaranti i šverceri koji su uvozili meso za prerađevine.

To su bile robne rezerve NATO pakta u Evropi. Dvadeset godina su u hladnjačama boravile i bile u stanju raspadanja, ali su zato poznati naši koji se reklamiraju u ovoj državi i koji su danas postali bogati do te mere da su bogatiji od države.

Imate onog „Zlatiborca“, imate „Matijevića“. Sad bih ja predložio da se formira anketni odbor u ovoj skupštini, da se utvrdi za poslednjih 15 godina odakle su uvozili meso, a „Zlatiborac“ ni „Matijević“ nemaju kožu pred klanicom ni jednu. Odakle je to meso?

Mi smo ovo pitanje, gospodine Martinoviću, sećate se, pokretali još 2007 i 2008. godine, u onom delu Skupštine gde smo bili, ali su žuti uspeli da spase zatvora ova dva tajkuna, pa bi trebalo utvrditi jel Argentina, jel Brazil, a išlo je sve preko Kosova i preko Crne gore.

Dame i gospodo, postavlja se pitanje – gde je bila inspekcija, gde je bio nadzor? Gde je bila inspekcija da utvrdi dekleraciju? Odakle je roba uvezena u Srbiju? To su propustili i namerno nisu činili žuti. Žuta gerila je upravo organizovala takvu trgovinu koja je samo mogla da njima koristi, Đilasu i ostalima. Ali, kože nigde nema.

Kada je u pitanju ovaj zakon o trgovini, rekao sam da je u pitanju deklaracija i da bi to trebalo voditi računa, ali ja imam primedbe u odnosu na članove 49, 50. i 51. Ako mogu?

Samo hoću da kažem da je omogućeno da se vrši, od strane inspekcije, upravo, pretres stana, pretres prostorija, itd, ono što spada isključivo u isključivu nadležnost suda, tužioca i odredaba po Zakoniku o krivičnom postupku.

Meni je žao što nemam vremena, ali imao sam još neke napomene da ukažem, koje mogu biti od značaja za primenu ovog zakona.
Gospodine Orliću, u pravu ste kada kažete šta su sve radile dosmanlije protiv ove države, a da danas pokušavaju da opet dođu na vlast kako bi mogli da opljačkaju ono što je napravljeno za poslednjih desetak godina.

Moram da vas podsetim kakve su sankcije i u trgovini naneli neprijatelji Republike Srbije. Moram da vas podsetim od mračnih devedesetih godina, a kako i ne bi bile mračne kad smo bili izolovani od celoga sveta zahvaljujući demokratama.

To su uradile demokratske države i tako su nas držale u izolaciji deset godina. Kažu da je to bilo zbog komunizma i zato smo trpeli sankcije, dok nisu pripremili demokratsko društvo koje će da vlada ovom državom. Ali, znate šta oni kažu? Kažu da je to bilo zbog toga što nisu pripremili demokratsko društvo koje će da vlada, ali da bi bili sigurni da će da vlada demokratija, oni su nam silom ugurali demokratiju kasetnim bombama, ali sa osiromašenim uranijom. Pa, kažu - vi ste siromašna zemlja, pa ste takve bombe i zaslužili. Potom kažu - tim demokratijama nije bilo dosta samo bombardovanja, nego su nam okupirali i AP KiM. Naš čovek kaže da je to naša kolevka. Znate šta oni kažu? Oni kažu - vi ste odrastao narod, šta će vama kolevka. Zato su nam poslali Solanu da nam malo osoli pamet. Onda, su naše demokrate napravile mini revoluciju i preuzeli vlast. Dakle, oni su napravili tu revoluciju i odmah su sa oružjem upali u banke na čelu sa Dinkićem, ali nisu upali u prodavnice šešira, ni prodavnice opanaka.

Prema tome, dame i gospodo, sasvim je jasno, ja ukazujem da će sigurno trebati dvadeset godina da se otklone štetne posledice.

(Predsedavajući: Molim vas, samo da privodite kraju, kolega Jojiću.)

Hoću. Ako može samo minut, gospodine predsedavajući? Ja se izvinjavam.

Kada su u pitanju 24 privatizacije, one pljačkaške, da ih ne nabrajam, samo ću da napomenem jednu pljačkašku privatizaciju - pet šećerana, pet evra. Pa, taj lopov danas je bogatiji od države.

Izvoz šećera u zemlje EU, Savet za borbu protiv korupcije ističe da nije do kraja okončana istraga o tome ko je u Srbiju uvozio jeftiniji šećer iz šećerne trske. Prepakovan je i kao skuplji domaći šećer od šećerne repe. Izvozio ga je od 2001. do 2003. godine u EU.

Evropska unija je maja 2003. godine Srbiji uvela tromesečnu sankciju i suspenzije na uvoz šećera. Savet za korupciju je u to vreme objavio da je na crno uvezeno najmanje 10 hiljada šlepera.

(Predsedavajući: Zahvaljujem, kolega Jojiću.)

Dame i gospodo, ja ne vidim da je taj u zatvoru. Ja ne vidim da su ovi lopovi u zatvoru.

Dame i gospodo, dok ovi lopovi ne budu završili u zatvorima, mi ne možemo krenuti napred i ovu državu voditi kako treba i u demokratskom i u ekonomskom i u političkom i u svakom drugom smislu.
Gospodine Orliću, ja ne mogu da shvatim kako je moguće kada je na Zlatiboru smanjen stočni fond do te mere da imate možda 500 ovaca, a da je proizvodnja suhomesnatih proizvoda povećana?

Još jedom moram da upozorim da je vreme da nadležni državni organi izvrše reviziju poslovanja ova dva tajkuna unazad 15 godina, jer videćete i utvrdićete ima li tamo zloupotreba, a te zloupotrebe ne zastarevaju za 20 godina, pa da vidimo odakle su uvozili, kome su prodavali, koga su trovali, a država ne preduzima ništa.

Ja ću vas podsetiti da je 2014. godine tužilac za organizovani kriminal Mirko Radosavljević izjavio da do kraja godine očekujemo prve prvostepene presude povodom svih pokrenutih procesa za sporne privatizacije. To su one sporne 24, a po meni je sporno 2..000, jer su lopovi prodali 2.280 preduzeća.

Dok se ne bude izvršila revizija svih tih privatizacija koje su bile pljačkaške, utvrdiće se tamo brojne zloupotrebe i neko bi morao za to da odgovara. Mislim da tu nema mnogo mudrosti.

S druge strane, SRS je protiv uvozničkog lobija, protiv, pre svega, uvoza bez carina robe, jer su naši poljoprivrednici i ostali proizvođači oštećeni, jer ne mogu da izvoze svoju robu, a njihova roba je, i poljoprivredna i drugi proizvodi, ugrožena do te mere da ih ovi guše, ali ovi izvoze kapital, ovi odneše pare iz Srbije, tu je problem, a mi im dajemo ovde sve beneficije i čak građevinske dozvole ne dajemo tamo gde je zakonom obavezno da mora imati građevinsku dozvolu i da mora ispunjavati određene uslove.

Žuti su, ja se sećam, u Pančevu doveli „Aviv“, ali sada, gospodo, vi ste na vlasti. Vi odgovarate narodu, vi odgovarate biračima. Izvolite, gospodo, pokrenite postupak. Tu je tužilac, tu je sud, tu se mora reagovati. Ne može se čekati, niti se mogu na taj način ugrožavati interesi naših poljoprivrednika itd.

Dakle, smatram da javno tužilaštvo mora da ove 24 privatizacije da odmah stavi na dnevni red i da idu pred sud, da sud donese odluke o tome ko je kriv, ko nije kriv, pa da vidimo koliko je milijardi evra Srbija štetovala samo na ove 24 privatizacije, a da ne govorim o 2.280.
Dame i gospodo narodni poslanici, ovi problemi u kojima se nalazi Srbija vezani su usko za funkcionisanje pravosudnog sistema u ovoj državi. Još uvek nije okončano pitanje reforme pravosuđa.

Kako je moguće da tužilac za organizovani kriminal obećava da će biti u toku godine prvostepene presude za ove pljačkaške privatizacije, a do današnjeg dana da nema ništa? Kako je moguće, juče je objavljeno u dnevnom listu „Dnevnik“, da je samo u jednom predmetu, zbog pritvora u trajanju od 10 meseci, platila država iz budžeta 112 miliona dinara?

Ljudi, pa to nije više moguće tolerisati. Vi znate kakav je izbor sudija i tužilaca izvršen 2009. godine kada je Nata Mesarević postavila koga je ona htela, a nije imala pravo da učestvuje na suđenju povodom ubistva Zorana Đinđića.

Kada je u pitanju ovo, gospodine Rističeviću, što ste vi govorili o poljoprivredi, SRS na tome zaista čini što činiti može i mi se zalažemo za bolji položaj poljoprivrednih proizvođača, ali istovremeno vam predlažem da koaliciona vlast donese zakon ili izmene i dopune Zakona o državnom poljoprivrednom zemljištu i da po 10 hektara državnog poljoprivrednog zemljišta da svakom mladom čoveku, koji želi da ostane u Srbiji, na 10 godina besplatno. Na taj način ćemo zadržati mlade i imaćemo prilike da na selu imamo više poljoprivrednih proizvođača. Hvala.
Dame i gospodo, uvaženi Komlenski, kao pravnik i kao dobar advokat, vam je rekao da je javnost pre svega suđenja Ustavom zagarantovana, a osim toga odredbom člana 42. Ustava Republike Srbije je propisano, zajamčena je zaštita podataka o ličnosti, prikupljanje, držanje, obrada i korišćenje podataka o ličnosti uređuje se zakonom. To je ovaj zakon po kome postupate.

Zabranjena je i kažnjiva upotreba podataka o ličnosti izvan svrhe za koju su prikupljeni u skladu sa zakonom. E, ono što je kolega vama ukazao, Komlenski, to jeste, osim, zapamtite ovo, ovo je Ustav koji kaže – osim za potrebe vođenja krivičnog postupka ili zaštite bezbednosti Republike Srbije na način predviđen zakonom. Ako ste vi Ministarstvu pravde zabranili da objavi podatke protiv koga treba ili se vode ili su vođeni krivični postupci, vi ste izašli iz okvira vaše nadležnosti. To su zloupotrebe. I, ako ste se bavili poslovima, onima o kojima je govorio prof. dr Aleksandar Martinović, zapamtite imate krivične odgovornosti i javni tužilac mora da ovo proveri i da ima u vidu, a o tome malo kasnije ako mi dozvolite. Bio sam prinuđen samo da vam ukažem da je Ustav propisao da osim u krivičnom postupku, moguće da budu objavljeni podaci o kriminalcima, tajkunima, lopovima, pljačkašima, izdajnicima protiv države i naroda.
Hvala vam.

Dame i gospodo narodni poslanici, gospodo gosti, kada pogledate istorijat od Drugog svetskog rata ko je mogao da obrađuje i sakuplja podatke o građanima, podsetiću vas da je to pre svega bila OZNA, to jeste Odeljenje za zaštitu građana i naroda. Posle toga, osniva se Uprava državne bezbednosti, posle prerasta u Službu državne bezbednosti, a potom u Resor državne bezbednosti kao jedan od dva resora bezbednosti pri MUP i to resor državne bezbednosti i drugi resor javne bezbednosti.

Kao poznavalac tih službi u kojima sam dugo radio mogu da vam kažem da ovi podaci koji su prikupljani i obrađivani mogli su da budu korišćeni isključivo u državne svrhe. Diskutabilno je pitanje da li je bilo i zloupotreba, moguće je, ali svi ti podaci koji su prikupljani na taj način bili su prikupljani na jedan bezbedniji način i sa njima se nije moglo trgovati.

Kada je u pitanju zakon i izveštaj Poverenika, zakon je naslovljen, Zakon o zaštiti podataka o ličnosti. Sada, ako je to Zakon o zaštiti podataka o ličnosti kakve veze ima sa avionima, helikopterima, tenkovima i sa drugim državnim institucijama. Nema nikakve veze. Ukoliko je tačno to da su one institucije i oni zumbuli tražili podatke od Poverenika, a da su te podatke dobijali od Poverenika treba proveriti i uporediti njihov zahtev i sa izveštajem i obaveštenjem šta glasi u tom obaveštenju ili izveštaju podnosiocu zahteva. Da li ima tu zloupotreba?

Ukoliko je takvih slučajeva bilo, kako je rekao dr Martinović, onda se postavlja pitanje, da li se na ovaj način ugrožavaju interesi nacionalne bezbednosti i odbrane zemlje.

Kao narodni poslanik SRS sa ostalim poslanicima SRS, tražim da se ukine Poverenik za zaštitu podataka o ličnosti. On nama nije potreban. Rezultati i posledice koje mogu da proizađu su nesagledive. Ne kažem gospodo vi što sedite ovde, uvažavam vaše prisustvo ali je neko mogao te podatke da proda, da prikuplja podatke, a ti podaci su od interesa za nacionalnu bezbednost države. Tada mogu nastati nesagledive posledice.

U Zakonu o zaštiti podataka o ličnosti u članu 1. je propisano – ovim zakonom se uređuju uslovi za prikupljanje, obradu podataka o ličnosti, prava lica o zaštiti. Dakle, ono što se odnosi na podatke o ličnosti. Poslove zaštite podataka o ličnosti ko vrši? Poverenik. Ovde nema vršilaca dužnosti Poverenika. To ne propisuje ni zakon, ne propisuje ni Ustav.

U članu 2. je propisan cilj zakona. Da se podsetimo, neće biti suvišno. Cilj ovog zakona je da u vezi sa obradom podataka o ličnosti svakom fizičkom licu obezbedi ostvarivanje zaštite prava na pravičnost i ostala prava i slobode i privatnost. Sada vas pitam ponovo ono što je rekao gospodin Martinović, ima li ovo neke veze ako je ovo norma zakonska sa avionima, sa helikopterima, sa Savamalom ili sa bilo čime drugim? Nema nikakve veze, ima samo sa podacima o ličnosti.

U članu 3. toga zakona stav 1. tačka 3) propisano je - Obrada podataka se vrši, je svaka radnja preduzeta u vezi sa podacima kao što su: prikupljanje, beleženje, prepisivanje, umnožavanje, kopiranje, prenošenje, pretraživanje, razvrstavanje, pohranjivanje, razdvajanje, ukrštanje, obezbeđenje u određene svrhe, čuvanje, prilagođavanje, otkrivanjem putem prenosa i na drugi način činjenje, postupkom, prikrivanje, izmeštanje, itd.

Organ vlasti je prema odredbi ovoga zakona dužan, to znači, državni organ autonomne pokrajine, jedinice lokalne samouprave i drugi organi javnoga značaja koji mogu da se bave ovim poslovima.

Podaci na koje se ovaj zakon ne primenjuje, to je obrada u istorijske i statističke svrhe.

Sad jedno pitanje za vas, gospodo - da li je Fond za humanitarno pravo tražio od vas podatke u istorijske i naučno-istraživačke svrhe? Nisam siguran da će to biti. Pre će biti da su ti podaci traženi da se iskoriste, a nije isključivo da se predaju i stranim obaveštajnim službama.

Obrada sa pristankom. Imate obradu podataka sa pristankom i obradu podataka bez pristanka. Onaj ko daje pristanak da se obrađuju njegovi podaci, on mora da da izjavu, ta izjava mora biti overena, ranije kod suda a sada mora biti overena kod javnog beležnika. On tu izjavu može da opozove u svako vreme.

Obrada podataka od strane organa državne vlasti. Organi državne vlasti vrše obradu podataka u cilju zaštite interesa države i naroda i oni vrše obradu po zakonu. Jedino što se može postaviti pitanje, ja ne znam da li imate taj podatak, da li ste imali zahteve od agencija za prikupljanje podataka od strane agencije detektiva? Da li ste možda imali takve podatke da detektivska agencija traži podatke i da li se njoj dostavljaju ti podaci?

(Predsedavajući: Hvala, gospodine Jojiću.)

Ukoliko se ti podaci dostavljaju, ipak treba proveravati.
Dame i gospodo, u pravu ste, gospodine Aleksandre. Međutim, na put se mora stati. Kako stati na put Fondu za humanitarno pravo i Nataši Kandić? Da javni tužilac preduzme odgovarajuće mere. Do njega je dopro glas koji su motivi i njena interesovanja i koje su njene radnje, koje su radnje konkretno vezane za bezbednost države i ne može se više to tolerisati.

Da se ona bavi time kako je Srbija organizovala, pre svega, zaštitu svoga stanovništva, suverenitet i bezbednost svoje države, ona nije ovlašćena. To pravo niko njoj nije dao.

Da Poverenik traži od nadležnog resornog ministarstva Vlade Republike Srbije kako je i na koji način i od koga država Srbija u interesu zaštite svoje teritorije i svoje celovitosti i odbrane i jačanja snaga odbrane nabavila avione i drugu opremu, to ne spada u njenu nadležnost i ona za to mora odgovarati.

Poverenik mora da vodi računa koje zahteve on prihvata, koje odbacuje, jer on je ovlašćen. Ako se podnese zahtev koji nema opravdanog interesa, onda nemamo tu šta da razgovaramo, vraća se to u toalet papir, to što ona traži.

Prema tome, nadam se da će novi Poverenik da se uozbilji, da shvati šta je država i koji su interesi Republike Srbije, jer više se ovo ne može tolerisati. Izlaziti iz okvira odredaba ovog zakona je prekoračenje ovlašćenja i zloupotreba službenog položaja, za šta se odgovara. Ne možemo više tolerisati. Crvena linija, a u ovoj državi, vidite, te strukture su, pre svega, produžena ruka stranih obaveštajnih službi.

S druge strane, bivši režim, kao što ste rekli, i vojne i bezbednosne podatke, sve su dali i predali NATO paktu i stranim obaveštajnim službama. Oni koji se zalažu za razbijanje Srbije i otežavanje njenog položaja ne zaslužuju pravnu zaštitu. Oni moraju da snose sankcije.

Prema tome, Zaštitnik građana, ja ga molim neka uzme Ustav Republike Srbije, ko bude izabran, i neka uzme Zakon o zaštiti podataka o ličnosti i samo da se drži tih okvira. Sve drugo ukoliko taj novi Zaštitnik, odnosno Poverenik bude radio drugačije, izašao je iz okvira Ustava, izašao je iz okvira zakona i, prema tome, on mora da snosi posledice.
Dame i gospodo, gospodine Martinoviću, ako je 5% tačno ovo što ste vi naveli, onda je morao javni tužilac odavno da reaguje.

S druge strane, postavlja se pitanje - zašto taj auto nije zaustavljen i zašto vozač nije isključen iz saobraćaja? To je krivo Ministarstvo unutrašnjih poslova, jer na to ima ovlašćenje. Nema u Zakonu o bezbednosti saobraćaja te odredbe u kojoj kaže da neko može na šoferšajbnu da zalepi etiketu i da kaže – e, ovo vozilo ne sme niko da zaustavlja, vozi se taj i taj. To u zakonu ne piše, nigde.

Ove podatke što su traženi, gospodine Martinoviću, obratite pažnju šta želim reći, molim vas, podaci koji su traženi konkretno za raspored jedinica Vojske Srbije na jugu Republike Srbije predstavljaju špijunsku aferu. To je špijunska delatnost, gospodine Martinoviću, jer to se nije prikupljalo u humanitarne svrhe. To se prikuplja u špijunske svrhe, da se predaju podaci neprijatelju Srbije, moguće i šiptarima, Albancima i da ne nabrajam drugima koji mogu to da iskoriste da oslabe teritorijalnu celovitost Republike Srbije i njenu bezbednost.

Sigurno je da je imalo mesta da javni tužilac reaguje. Žao mi je što nije reagovao, a ni sada nije kasno, jer upravo Poverenik ima podatke, ko je tražio te podatke. E, taj mora da dođe da odgovara, da odgovori na pitanje pred tužiocem u istrazi ili pred većem sutra nadležnom za suđenje u krivičnom postupku, da odgovori na pitanje u koje svrhe je on tražio te podatke o rasporedu jedinica Vojske Republike Srbije.

Javni tužilac mora ovog trenutka da ovo čuje, da zatraži od Poverenika sve zahteve i da dobije podatke o tome u koje svrhe je taj te podatke koristio i da se pronađu ti podaci autentični, da li je ostavio fotokopiju ili je stranoj obaveštajnoj službi predao.

Prema tome, gospodine Martinoviću, SRS, ja kao narodni poslanik SRS tražim da vladajuća koalicija odmah o ovome obavesti Republičkog javnog tužioca, da Republički javni tužilac zatraži sve zahteve koji su podneti od tih, da kažem, neću da ih nabrajam ni ko su, ni kakvi su, ali svi koji su podnosili zahtev a nisu imali ovlašćenja, niti potrebe i nisu dokazali opravdani interes za te podatke i te informacije, moraju da budu optuženi za špijunažu, makar u pokušaju, ali se postavlja pitanje gde su ti podaci završili. Ne mogu da stavim primedbe gospodi iz ove institucije, jer na njih se ovo ne odnosi, odnosi se na šefa koji je po zakonu jedini ovlašćen da se stara o podacima, a onda traži podatke o jedinicama, pa on mora da završi u zatvoru.
Dame i gospodo narodni poslanici, čuli smo podatak od strane gospodina Martinovića, a koji se odnosi na podnetih 46, koliko sam razumeo… Gospodine Martinoviću, da li je podneto 46 tužbi? Gospodine Martinoviću, izvinjavam se, nisam dobro razumeo, vi rekoste da je podneto 46 tužbi protiv Poverenika Šabića?

(Aleksandar Martinović: Tužbe u upravnom sporu.)

Sad se postavlja pitanje reakcije suda. Koji je rezultat na sudu? Ko im je sudio? Ko je postupao po tim tužbama? Kako su one završene? Da li su bile odbačene ili su još uvek negde u fiokama stoje?

Gospodine Martinoviću, s obzirom da se radi o podacima visokog stepena tajnosti, ovde mora država da reaguje.

Organi države moraju da reaguju i BIA i MUP, jer je došlo do povrede zakona, došlo je do zloupotreba i to grubih, najgrubljih zloupotreba. Pa, zamislite u jednoj demokratskoj državi Srbiji, da ima takvu instituciju koja direktno radi protiv svoje države i da država ne preuzima nikakve mere, radi svoje zaštite. To ne može više da se toleriše.

Ministarstvo unutrašnjih poslova, ima pravo da odmah, bez odlaganja, po zakoniku o krivičnom postupku podnese krivičnu prijavu zbog zloupotreba i otkrivanja tajni, povrede Zakona o tajnim podacima, povrede Zakona o vojsci Republike Srbije. Prema tome, ovo ne može da se završi samo na ovoj diskusiji i raspravi u ovom parlamentu. Mora da dođe do procesuiranja onoga koji treba da odgovara pred sudom, da građani Srbije znaju koji je njegov bio interes, koji je motiv i gde je te podatke koristio. Svaki organ kome se bude obraćao Poverenik, a nije u skladu sa Ustavom Republike Srbije i sa Zakonom o zaštiti podataka o ličnosti, mora biti odbijen i ne može se po njemu postupati.

Ovo što ste vi izneli danas, ovolike podatke, koji se odnose na špijunažu prvog stepena, mora da se stane na put i odmah, bez odlaganja treba postaviti Poverenika i toj instituciji omogućiti da radi u skladu sa Ustavom i zakonom. Hvala.
Poštovane dame i gospodo, ovo što reče gospodin Martinović, zabrinjava. Zabrinjava, jer sada dolazimo do saznanja o tome koliko ima Srbija neprijatelja i na kojim frontovima neprijatelji rade i u čijem interesu. Vidite, ja bih kao pravnik sa nekim skromnim iskustvom mogao da shvatim da je bilo 46 krivičnih prijava, a ne ovo u upravnom postupku za poništenje odluke.

Međutim, očigledno da su državni organi bili veoma blagi Republike Srbije. Mnogo su tolerisali neprijateljima Srbije da rade to što rade. Kada je bilo isporučivanje Haškom tribunalu, pa sigurno je da je Vojislav Koštunica jedan od najvećih neprijatelja Srbije kada je isporučio 40 generala i 40 političara i na kraju isporučen je i predsednik Republike, Slobodan Milošević, jedini primer u svetu, da bi mešetari došli na vlast.

Gospodine Martinoviću, imam veliku zamerku, što se kasni od strane Ministarstva pravde za izradu Zakona o poreklu imovine? Ovo što se govori o profiterima, tajkunima i kriminalcima, a ne preduzima se ništa, ne donosi se Zakon o poreklu imovine, to je propust države Republike Srbije.

Vidite sada šta rade Amerikanci, vrše pritisak preko ovih domaćih izdajnika, da se reši pitanje Bitići. Braća Bitići došli u redove OVK, naoružani i obučeni da ubijaju Srbe i sad Amerikanci traže da se pronađe izvršilac i da bude osuđen. Amerikanci vrše pritisak na pravosuđe Republike Srbije tako da je pet generala i visokih oficira MUP-a penzionisano i optuženo zbog paljenja američke ambasade. Sutra počinje to suđenje i jedan sam od branilaca toga generala. Prema tome, videćete kako će se taj postupak voditi, da li će biti pravedan i pravičan.

Mislim da država mora da preduzme mere protiv neprijatelja koji rade protivno interesima države Srbije.
Dame i gospodo narodni poslanici, gospodine predsedavajući, gospodo iz Državnog veća tužilaca i Visokog saveta sudstva, ne znam da li će vam se dopasti ono što želim reći, a javnost treba da zna, a o mnogim stvarima javnost i zna. Dakle, niko nije kriv za neuspelo rešavanje pitanja u pravosuđu i reformu pravosuđa. Pa, kako može biti drugi krvi no DOS. DOS je doveo ministra pravde koji je imao manje godina starosti nego što je imalo 30% sudija i tužilaca radnoga iskustva. Kako je taj ministar mogao da izvrši reformu pravosuđa? Apsolutno nije moguće.

Tada je uhapšeno 12 hiljada ljudi nezakonito, ali je zato država morala iz budžeta Republike Srbije da plati na štetu poreskih obveznika više milijardi dinara.

Ono što želim da kažem jeste da je i Mladen Nenadić, tužilac za organizovani kriminal, govorio za „Politiku“ povodom 15 godina osnivanja te institucije i rekao je: „Srbija je ogrezla u korupciji, izigravanju propisa i ličnom bogaćenju. Pošast se uvukla među rukovodioce velikih sistema, nosioce pravosudnih funkcija i predstavnike državnih institucija“. Tako kaže gospodin Nenadić, tužilac za organizovani kriminal.

Dame i gospodo, prema priči kada je knjaz, a potom kralj Nikola birao sudije za veliki sud u Crnoj Gori, birao je iz svake nahije ljude koji su se odlikovali poštenjem, čistom dušom, hrabrošću i osećanjem za pravdu. Kažu, dođoše ljudi iz neke nahije i knjazu za onog njihovoga što ga knjaz htede za sudiju, rekoše – čestitam, gospodaru, onaj tvoj Boga se ne boji, ljudi se ne stidi. Knjaz shvativši poruku, ne izabra toga sudiju.

Ova priča bi trebalo da podseti nas narodne poslanike na činjenicu da se danas sudije u Srbiji biraju kao da su kancelarijski činovnici koji samo stavljaju pečat na akta i govore - dođite sutra, ročište i glavni pretres su odloženi. Da li se danas za sudije biraju ljudi koji se Boga boje, a ljudi stide?

Kako je izbor sudija Ustavom prenet na Visoki savet sudstva, to ova skupština kao vrh narodne volje i vlasti nema o izboru sudija nikakva saznanja. Nema ih, jer bi to bilo navodno mešanje u sudsku vlast u koju se svi mešaju, sem narodnih poslanika.

Dame i gospodo, da li vi razmišljate o tome da je ovo Narodna skupština, najviši zakonodavni organ, a preneta je vlast na Visoki savet sudstva?

Gospodo iz Visokog saveta sudstva, kada sudije budu donosile presude hoće li ih donositi u ime naroda ili će donositi u ime Visokog saveta sudstva?

Kako se vrši izbor sudija i tužilaca? Pogledajte rodnu ravnopravnost. Evo, tu je uvažena gospođa iz Državnog veća tužilaca – koja je rodna ravnopravnost u Drugom osnovnom tužilaštvu u Beogradu?

Ono što je rekla koleginica Vjerica Radeta, gospodo, da li se krši Ustav? Očigledno je da se krši. Kako je moguće, razrešene su sudije, a niste došli, gospodo, pred ovaj visoki dom da istovremeno predložite kandidate za nove predsednike sudova, oko 114 njih u Srbiji, a to ste bili dužni?

Sada se postavlja pitanje da li Srbija ima predsednike sudova ili nema? U ovakvom stanju nema ih. Ako ih ima, onda znači da je neko postavio predsednike sudova u funkciji vršioca dužnosti ili ne?

Prema tome, Zakon o sudijama je precizan i on nalaže i određuje rokove. Ja sada pitam predstavnika Visokog saveta sudstva, gospodina Jovičića, imamo li mi u Srbiji u ovim sudovima u kojima je mandat prestao predsednike sudova ili nemamo, imamo li vršioce dužnosti predsednika sudova ili nemamo i ako imamo vršioce, ko ih je postavio i na osnovu kog člana Ustava Republike Srbije?

Dalje, dame i gospodo, i predsednik Višeg suda iz Beograda, gospodin Aleksandar Stepanović je za „Politiku“ rekao 6.04.2018. godine – izvestan broj sudija je pod zaštitom MUP. Pa, da li svaki treći sudija treba da ima obezbeđenje i BIA i javne bezbednosti? Ne treba. Ako u Švedskoj premijer ide biciklom i ide autobusom u Vladu, pa da li je moguće da je ova država toliko bogata da mora svakog trećeg nosioca pravosudne funkcije da obezbeđuje? Zašto da se obezbeđuju?

Postavljam pitanje koliko je takvih sudija i tužilaca u Republici Srbiji, koliko je u tu svrhu određeno vozača i vozila i koliko to košta?

Za uvaženu predstavnicu iz Državnog veća tužilaca pitanje – do kada ćemo imati v.d. stanje u tužilaštvima? Da li imamo u Srbiji ili nemamo? Imamo i u Višem tužilaštvu i u osnovnim tužilaštvima.

Kakva je to moda bila DS kada su žuti izmislili novum i uveli u modu da šaljemo iz Beograda u Tutin ili da šaljemo u Prijepolje ili da šaljemo u Vršac ili da šaljemo u Valjevo? Zašto iz Beograda da šaljemo u Valjevo? Zašto iz Beograda da šaljemo predstavnike? Da li znate koliki su to troškovi? Imamo čoveka koga ste poslali iz Beograda u Prijepolje i za godinu i po dana pet i po miliona je taj pričinio troškova budžetu Republike Srbije.

Kako se sudi? Gledajte, od 640 predmeta pred Osnovnim tužilaštvom u Pančevu, odbijeno je optužbi 535.

Znate koliki su troškovi iz budžeta isplaćeni samo u tom jednom tužilaštvu? Devedeset miliona dinara. Pa hoće li neko da plaća ono što radi pogrešno ili što pričinjava štetu državi, poreskim obveznicima i budžetu Republike Srbije?

Pa uzmite gospodo, pošaljete ih tamo, oni iz Beograda u druge gradove, oni su za mene turisti. Iskreno vam kažem, turisti. Šetaju, odlaze od kafane do kafane, tu su dnevnice, tu je odvojen život, tu je dežurstvo, tu je auto, tu je vozač, tu su besplatne druge beneficije. Prema tome, ja molim i ukazujem, ne morate vi ovo da prihvatite, milijarde iz budžeta Republike Srbije idu u pravosuđe nenamenski.

Zašto je potrebno da iz Beograda ide u Užice ili Valjevo ili Čačak, javni tužilac? Zašto? Pa zar nemamo u tim mestima dobre pravnike? Imamo. Kada govorite o zamenicima javnih tužilaca, podsetio bih vas samo, kako je moguće zamenik Višeg javnog tužioca, neću imenovati, 13 godina studirao. Pa na šta to liči? I taj da bude zamenik Višeg javnog tužioca i da taj donosi odluke tužilačke.

Po meni, apsolutno, gospodo, tako nešto ne bi smelo da se desi.

Osim toga, gospodo iz Visokog saveta sudstva i Državnog veća tužilaca, čujte i ovo, imate 645 optužnih akata, identitet optužnice sa sudskom odlukom je od ovog 645 broja, 565 identičan. Znate koji su to problemi? Znači da sude upravo tužioci, a ne sudije i Veće.

Mislim da u srpskom pravosuđu ima mnogo problema. Vi morate neke stvari zaista da popravite. Vama je narod dao poverenje, ali mi ne možemo prihvatiti ono što hohštapleri iz Venecijanske komisije nameću silom da Srbija mora usvojiti sve ono što oni kažu. Srbija je jedna moderna država, Srbija koja ima pravni subjektivitet u Evropi, koja je svoje zakone kodifikovala i uskladila pre nego što se počelo pristupati EU.

Dalje, kada je u pitanju šteta, poreski obveznici plaćaju, molim vas, kako je moguće da u stečajnoj mafiji, evo to govori gospodin Aleksandar Stepanović predsednik Višega suda, da su troškovi za stečajnu mafiju morali da plate poreski obveznici Republike Srbije u iznosu od 280 miliona? Da li taj može da bude sudija? Ne može. Da li taj može da bude tužilac? Ne može.

Kako može, Slavku Ćuruviji se sudi pred sudom, održano 70 ukupno glavnih pretresa, pa ko su te sudije? Imaju li ti tužioci dokaze ili nemaju? Kako mogu da napamet da optužuju, ako nemaj dokaze? A, kako i može sud da prihvata takvu optužnicu?

Drugo, kada se krši zakon tužioci su veoma blagi, kada je u pitanju disciplinska odgovornost vi ste gospođo, koliko se ja sećam, vi ili vaša koleginica pre dve godine u Novom Sadu na jednom okruglom stolu rekli da je pred Državnim većem tužilaca podneto 700 i nešto ovih disciplinskih prijava protiv, dakle, nosioca pravosudnih funkcija iz tužilačkog dela.

Rekli ste da je 14 uzeto u proceduru, tako nam je rečeno od strane predstavnika Državnog veća tužilaca. A, šta je bilo, kaže sedam je još u toku, a ne znamo kako je još rešeno? Ja ne znam, ali postavljam pitanje – koliko je podneto disciplinskih prijava protiv tužilaca i zamenika javnih tužilaca i ishod tih prijava? I drugo – da li je moguće da 700 prijava bude podneto i da su to građani bez ikakvog razloga podnosili? Nemoguće je.

Kako je moguće da zamenik jednog Osnovnog javnog tužioca ne postupa po odluci suda u četiri slučaja, da direktno vrši pritisak na Zavod za javno zdravlje prilikom veštačenja da se menja nalaz? Protiv toga je podneta disciplinska prijava. Ali, čini mi se da, postoji ona stara „vrana vrani oči ne vadi“, a ne bih voleo da je to kod nas i da je to kod vas. Mislim da u svakom slučaju u pravosuđu mora biti izvršena i dokrajčena reforma.

Nata Mesarević, što je rekla koleginica Vjerica Radeta, Nata Mesarević nije imala pravo da učestvuje da vodi postupak, nemam vremena da vam pročitam zakon, ona je bila sudija okružnog suda, ona je birana u VSS, ona je vraćena u okružni sud, ali nije imala pravo da sudi za ubistvo Zorana Đinđića i javni tužilac bi morao da podigne zahtev za zaštitu zakonitosti zbog kršenja zakona u ovom predmetu.

Nemam vremena da vam pročitam šta sam bio sve spremio, ali mislim da ovo zaslužuje pažnju da republički javni tužilac ovo razmotri, jer je prekršen Ustav, prekršen Zakon o sudijama i nije moguće bilo da ona sudi. Ona mora da snosi odgovornost.

Dakle, dame i gospodo, kada pogledate da vam sudije imaju ukinute presude i po 50 ili 60 %, da li taj može da bude sudija? Evo ga reče ovaj gospodin predsednik Višeg suda da ima sudiju koji je 78% imao ukinute predmete. Da li taj može da bude sudija? Ne može, naravno. Ne može.

Treba voditi računa i ja molim vas, gospodo, iz VSS i Državnog veća tužilaca u koje imam poverenje, ali vas molim da ova pitanja, ove v. d. funkcije i u jednom i u drugom delu pravosudnih organa trebate da svedete na nivo koji je u okviru Ustava i koji je u okviru zakona. Kažem, samo da ne idu toliki troškovi na štetu države i poreskih obveznika. Hvala.
Gospodine Jovičiću, ja se sa vama ne bih složio.

Dajte nam podatak čiji su sinovi i ćerke koji su sada u akademiji i koliko imate na ovome spisku, da li imate i iz tužilačkog dela i iz pravosudnog dela, koliko imate predloženih kandidata čiji su roditelji već u pravosuđu na funkciji? Imate li ili nemate? Vi nemate? Dobro, to ćemo proveriti.

Ovo što se događa sa ovom akademijom, to je jedna izmišljotina koja nama ne treba. Šta će nama Pravosudna akademija? U tu akademiju će dolaziti sinovi i ćerke tužilaca i sudija, videćete, a već imamo takvih slučajeva, ja neću da nabrajam, ja neću da vam nabrajam sada i u tužilaštvu što je predložilo kandidate za zamenike javnih tužilaca čiji su roditelji već u tužilaštvu, neću to sada iz određenih razloga.

To što vi kažete da je komplikovano izabrati i predložiti nove predsednike sudova, nemojte, tu niste u pravu, vi tu grešite. Vi ste znali da njima ističe mandat. Vi ste imali godinu dana vremena da pripremite kandidate, da izađete sa listom pred Narodnu skupštinu i onda ne bi bilo ovoga vakuuma, a niko nema pravo da postavlja vršioca dužnosti predsednika suda.

Ustav kaže da je predsednik suda predsednik suda, ali ne kaže – vršilac dužnosti predsednika suda. To ne može da bude. Svima onima kojima je istekao mandat, oni ne mogu biti ni vršioci dužnosti predsednika, a vi odgovarate, vi morate da odgovarate zašto niste na vreme pokrenuli postupak izbora novih predsednika. I morate ograničiti vremenom kako je i Zakon o sudijama to propisao.

Nemojte mi zameriti, ali moram da vam kažem da ste propustili vreme i nije nikakav problem da vi između 3000 sudija, pa znate koliko ima Engleska sudija, sedam puta veća, a ima 1800 sudija, a mi imamo 3000 sudija, još kažu neki – mi imamo manjak sudija. Ko kaže da imamo manjak sudija? Hajdemo uporedno pravo da vidimo i uporedno sa drugim zemljama, videćete da mi imamo dosta i tužilaca, dosta i sudija u ovom broju, čak imamo višak.
Gospodine Martinoviću, mi se izgleda nismo razumeli.

Sa formalno-pravnog stanovišta vi ste bili u pravu da u avionu i na brodu formalno pravo da oduzme vatreno oružje su kapetani. Tu ste u pravu. Međutim, svako ima pravo, ko se nađe na brodu i u avionu, za slučaj napada i namere da upotrebi oružje, svaki putnik na brodu i avionu ima pravo da savlada teroristu i napadača i da mu oduzme oružje. Prema tome, mislim da smo u tom delu sad razjasnili kako je došlo do nesporazuma.

Međutim, vi ste rekli sada da je ponašanje pojedinih političkih stranaka i pojedinaca na ulicama tako kako ste ga vi opisali i da se policija uvek uzdržavala. Da sam ministar policije, ne bih se uzdržavao. Ne bi bilo šatora pred Predsedništvom Republike. Ne bi bilo ovog divljanja. Ovo nije Divlji Zapad.

Vlast mora da bude ta koja treba da zaštiti narod od nasilja. Instrument za savladavanje takvog nasilja jesu nadležni državni organi kojima je ova država poverila ovlašćenja da štite suverenitet, bezbednost građana i bezbednost imovine.

Prema tome, da sam ministar policije, u moje vreme, to se nikad nije moglo dogoditi. Ovlašćenje policija ima, ja ih samo molim neka ih primene. Hvala.