Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Petar Jojić

Petar Jojić

Srpska radikalna stranka

Govori

Dame i gospodo narodni poslanici, i ovaj zakon predviđa agencije, a juče smo imali priliku da se uverimo da je u pitanju formiranje brojnih agencija koje treba da obavljaju neku privrednu delatnost i da pospešuju mala i srednja preduzeća.
Čuli smo od strane ministra juče da je 6 miliona dolara dato za pomoć i razvoj tih agencija, a kamo sreće, dame i gospodo narodni poslanici, da je tih 6 miliona dolara usmereno da se kupi oko 500 traktora. S obzirom da smo mi poljoprivredna i agrarno-stočarska zemlja mogli bismo da kupimo 60.000 ovaca i tako bismo dali veći doprinos za razvoj poljoprivrede i stočarstva, nego što će se ove pare potrošiti tamo gde nema nikakve svrhe i gde nema nikakvog smisla.
Smatram da je naplata i uplata članarine po ovom zakonu, koja se predviđa, takođe neprimerena, da se vrši na taj način, u skladu sa Zakonom o javnim prihodima. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, slušajući ministra, izgleda da je Srbija postala Amerika. Ali ja mislim da ovo nije Amerika, ovo je okupirana i opustošena Srbija. Vreme u kome se donose brojni zakoni predstavlja inflaciju propisa, kao što je slučaj bio sa zakonima o pravosuđu (doneto je pet zakona umesto jednog zakona). Sada ćemo imati ovde inflaciju propisa, kao što je i ministar rekao da već postoje regionalne agencije, regionalne komore i da postoji vladina agencija i da bi ona prestala nakon svega ovoga ako se usvoji ovaj zakon.
Šta ćemo dobiti ovim zakonom? Ovim zakonom ćemo dobiti ne nešto što će da vredi, više će da košta nego što će da vredi. Dobićemo nagomilanu birokratiju i zapošljavanje većeg broja administrativnih radnika. Dakle, dobićemo troškove koji će da koštaju državu, jer će tu trebati stotine sekretarica, stotine predsednika odbora, stotine kompjutera, stotine kancelarija, hiljade kvadratnih metara, i da ne govorim o parama koje su neophodno potrebne za ove agencije.
Prema tome, apsolutno nema nijednog opravdanog razloga da se ova agencija za osnivanje malih i srednjih preduzeća formira. Zbog toga predlažem da se ovaj zakon povuče iz procedure.
Dame i gospodo narodni poslanici, predlaganjem i donošenjem seta ovih zakona u pravosuđu nastaje delikanta situacija, pa se plašim da će naš pravosudni sistem zadesiti jedna od najvećih elementarnih nepogoda. Kad se sagleda način i okolnosti pod kojima se ovi zakoni predlažu i donose, videćete da je najviše pravosuđe bačeno u političku arenu 18 političkih partija.
Glavno sporno pitanje u ovom momentu je to - kome će pripasti kontrola nad pravom, pod čime se podrazumevaju oba njegova aspekta, pre svega zaknodavni i sudski.
Imajući u vidu način i ko predlaže ove zakone, a od 18 političkih partija do sada je predlagač jedna partija, a među partijama nema sloge, ni jedinstva, za donošenje jedinstvenog zakona. Znači da će ovo biti politički, a ne sistemski zakon, a naš parlament imaće ceremonijalnu funkciju, da ove zakone usvoji u ime i na predlog jedne partije, bez učešća, pri predlaganju, mnogih subjekata relevantnih pri njegovom donošenju.
Kao što je poznato, ovde Vlada nije dala zeleno svetlo i nije se saglasila. Odbila je ove predloge i nije potvrdila, a osim toga, u pripremanju ovih predloga nisu učestvovali relevantni faktori i subjekti našeg pravnog sistema. Pre svega, nisu učestvovale sudije opštinskih sudova, okružnih sudova, Vrhovnog suda, Privrednog suda, Ustavnog suda, profesori Pravnog fakulteta, niti je učestvovala advokatura, što je u svim drugim zemljama apsolutno slučaj.
Posebno želim da istaknem da sudija mora da ima snagu da dokrajči nepravdu. Sudije su sluge, a ne gospodari ljudi, ali da nisu sluge niti jednog državnog organa, pa ni same Vlade, ili parlamenta, čije naloge ne treba da ispunjavaju, već da sude po Ustavu, zakonu i svojoj savesti.
Posebno želim da istaknem da je pravo i suviše ozbiljna stvar da bi se moglo prepustiti političkim partijama, da bi na ovakav način one mogle da donose zakone u okviru pravnog sistema i da pravni sistem i zakoni služe u političke svrhe. Dakle, ukoliko se ovi zakoni usvoje, dobićemo jedno kastrirano pravosuđe, odnosno jedan kastrirani pravosudni sistem.
U odnosu na zakon o uređenju sudova, zabrana uticaja na sud nema sankcije, šta vam to znači ako neko svakodnevno brblja i vršlja po sredstvima javnog informisanja i direktno utiče na rad pravosudnih organa - nema sankcije, šta će se preduzeti ukoliko to neko učini? Kaže se u Predlogu ovog zakona da je Vrhovni sud najviši sud u Republici Srbiji. Šta je onda Ustavni sud, koji rešava pravne sporove i rešava pravne stvari sudova?
Sudski dani - treba prekinuti praksu sa sudskim danima, jer su sudski dani, po meni, u ovom trenutku kada treba da se reše stotine i stotine hiljada nerešenih predmeta, a mnoga sredstva odlaze na troškove sudskih dana, kao što je Zlatibor, Vrnjačka Banja, Kopaonik, Tara i druga mesta. Mislim da ovo treba prekinuti i tu se stotine i stotine hiljada radnih dana troše bespotrebno.
Sudski odmor - predviđa se da sudski odmor traje od 15. jula do 31. avgusta. Šta će sudski odmor? Svaki sudija ima godišnji odmor, kao i svi drugi državni organi i zaposleni radnici, ako se ima u vidu da Srbija ima oko 3.000 sudija i 15 dana pomnoži sa 3.000, dobijate 45.000 izgubljenih radnih dana a za to vreme te sudije su mogle da rade, da reše hiljade i hiljade predmeta, za koje građani čekaju čak i do 30 godina.
U odnosu na lični list, ovde se zadire u mnoge stvari koje nisu primerene, maltene, ovo je jedan dosije kriminalističke evidencije, koji treba da vodi Ministarstvo pravde, a u stvari treba da ga vodi dotični sud. Šta će brojni podaci, koji se odnose isključivo na lične stvari, na srodstvo, na bračnog druga itd? Mislim da je to suvišno i bespotrebno.
U odnosu na izbor sudija, smatram da treba smanjiti broj sudija, jer Srbija ima oko 3.000 sudija, a Engleska, koja je sedam puta veća od Srbije, ima 1.629 sudija i ima 696 baristera. Prema tome, mi imamo jedno glomazno pravosuđe i treba ga smanjiti.
U odnosu na izvršni postupak, član 17. je u suprotnosti sa članom 263. Naime, nije jasno kako je mogao predlagač da zaobiđe Zakon o izvršnom postupku, gde se predviđa da javni tužilac nema pravo podnošenja zahteva za prekid i za odlaganje izvršenja. Hvala lepo.
Dame i gospodo narodni poslanici, nije suvišno što se danas osvrćemo na verodostojnost zapisnika sa prethodne sednice, da oni koji se staraju o stvarnosti, o istinitosti zapisnika, o njegovoj autentičnosti,  ubuduće povedu malo više računa jer, u svakom slučaju, poslanici SRS-a ne bi inače ukazivali niti bi stavljali brojne primedbe na ovaj zapisnik.

Dame i gospodo narodni poslanici, na strani 10. poslednji pasus, predsednik Skupštine je komentarisao, prema ovom zapisniku, da su odbijeni predlozi amandmana, nazvao ih je "pismena". Na strani 11. takođe, naziva ih, prema ovom zapisniku, da su to "pismena". To nikada ne može biti "pismeno" kada narodni poslanik podnese predlog amandmana. On se ima kvalifikovati i označiti samo kao predlog amandmana. A, taj predlog amandmana Skupština može prihvatiti ili odbiti.

Prema tome, ne možemo se ponašati kao ljudi koji nemaju odgovornost. U ovoj skupštini ima dosta diplomiranih pravnika, a sekretar Skupštine i služba koja o ovome vodi računa u svakom slučaju ima pravo, ali i obavezu da o svakom amandmanu i o sadržini zapisnika, takođe i služba koja vodi i priprema zapisnike, mora tačno, precizno to da uradi. Ni jedno slovo se ne sme falsifikovati.

S druge strane, odbijeni su takođe predlozi amandmana narodnih poslanika. Ja sam uložio 14 amandmana. Međutim, ni jedne reči u ovom zapisniku nema iz kojih razloga je Zakonodavni, nakon toga i Administrativni odbor dao ovaj predlog.

U obrazloženju i u zapisniku mora se za svaki predlog amandmana navesti iz kojih razloga je za ovaj amandman predloženo da se ne prihvati. Dakle, sadržina mora biti istaknuta. Ako toga nema, ovo je jedno apsolutno ništa i ovako nije dozvoljeno, da se u zapisniku samo naznače brojevi, a da se ne kažu razlozi. Ako bi bilo tako i sudija bi mogao da izrekne smrtnu kaznu, a da ne da nikakvo valjano obrazloženje. Izreka sa obrazloženjem treba da bude usklađena i ona mora biti sadržana.

Osim toga, dame i gospodo narodni poslanici, dobro se sećate da je bilo primedaba na ove predloge amandmana, ali da su i predlozi amandmana koji nisu uvršćeni niti su prihvaćeni da se o njima raspravlja bili parafrazirani i citirani od reči do reči. U ovom zapisniku ne piše koji je poslanik to govorio na toj sednici. Govorim o zapisniku sa te sednice. Nema ni jedne reči koje je primedbe taj narodni poslanik uputio na ove amandmane i koji ih je citirao od slova do slova.

Zbog toga ubuduće smatram i ne prihvatam da je ovo verodostojan zapisnik. Nikada se sa tim neću složiti jer mi je dobro poznato kako su vođene sednice i, s druge strane, šta je ko rekao i mora se dati valjano obrazloženje da bi poslanicima bilo jasno. A i služba koja radi i priprema sednice i vodi zapisnike, ubuduće i te kako treba da vodi računa više nego što je to do sada bio slučaj.

Otvorila se rasprava, dame i gospodo, nemojte da vam to bude čudno. Ukazala se potreba i dobro je što smo otvorili raspravu po pitanju verodostojnosti, da nam se više ne bi poturali falsifikati. Hvala lepo.
Dame i gospodo narodni poslanici, nisu se stekli uslovi za donošenje ovog zakona, pa ću zbog toga biti protiv donošenja tog zakona.
Pre svega, trebalo je doneti zakon i urediti zemljište, katastarske i zemljišne knjige, kao i etažne knjige i na taj način imati potpun pregled stanovništva i nepokretne imovine. Zbog toga je trebalo, u prvom redu, za ovih godinu dana kako je nova vlast došla na vlast, urediti sve ove evidencije, posebno evidencije o prebivalištu.
S druge strane, etažne, zemljišne i katastarske knjige predstavljaju fikciju apsolutne tačnosti. Uz te podatke država treba da ima uvid i da u te podatke veruje. Zbog toga smatram da nema mesta donošenju ovog zakona u ovom trenutku.
Mogu da kažem i to da smo u Saveznoj vladi tražili od prethodne vlasti i od naših koalicionih partnera da se reše svi zahtevi građana koji su došli u Srbiju iz Republike Srpske, Republike Srpske Krajine i sa teritorije južne pokrajine Kosova i Metohija. Međutim, u tom momentu je bilo preko 100.000 nerešenih predmeta. Do današnjeg dana nismo dobili odgovor na to pitanje. Mislim da je rešeno malo predmeta u odnosu na sticanje državljanstva građana koji su izrazili želju i koji su podneli zahteve.
Dame i gospodo narodni poslanici, malopre sam govorio o tome da se nisu izvršile detaljne pripreme, jer je posle godinu dana bilo dosta vremena da se urede sve potrebne evidencije. Govorio sam o tome da treba izvršiti pripremu u odnosu na etažne knjige, u odnosu na katastarske i zemljišne knjige, a ujedno da se uredi   evidencija  o prebivalištu građana.
Zbog toga sam rekao da je prethodno trebalo stvoriti uslove i onda pristupiti tome. Međutim, kasni se u tom delu godinu dana i ostajem kod svoje tvrdnje da se nisu stekli uslovi u odnosu na pripreme koje su trebale da budu detaljno, precizno i jasno izvršene, da bi mogli ovako jedan značajan posao obaviti do kraja.
 Dame i gospodo narodni poslanici, ograničenja koja se predviđaju za narodne poslanike su protivustavni čin i ni u kom slučaju ne bi smelo da se dogodi da ovaj parlament usvoji ovakav jedan protivustavni akt, koji će uskratiti prava narodnim poslanicima.
Uskraćivanje prava narodnim poslanicima da uzmu učešća u raspravi u načelu i u raspravi u pojedinostima, protivno je svim mogućim propisima bivše Jugoslavije i sadašnje Jugoslavije, i sadašnje Srbije, evropskog parlamenta i brojnih zemalja, anglosaksonskih zemalja i evropskog kontinenta, a čak da kažem, i azijskog i afričkog.
Usled stalnih potresa i Aleksandar Karađorđević je 1929. godine izvršio državni udar na Skupštinu i na ustav i proglasio diktaturu. Došlo je vreme, i ponovi se usled stalnih kriza, od dolaska DOS-a na vlast, usled zategnute situacije i svakodnevnih potresa u ovoj vladajućoj koaliciji. U svakom slučaju, očigledno je da se radi o nameri da se skrene pažnja u drugom pravcu, a da se u parlamentu onemogući narodnim poslanicima da svi, bez obzira da li pripadaju vladajućoj ili opozicionoj strani, učestvuju u radu parlamenta.
Dame i gospodo narodni poslanici, u članu 22. Ustava Republike Srbije predviđena je dvostepenost kod vođenja postupka. Predviđanje novčanih kazni za narodne poslanike je protivno članu 22. Ustava Republike Srbije, a istovremeno protivno je i članu 26. Ustava SRJ. Svako ima pravo na žalbu, svako ima pravo da izjavi žalbu na odluku suda, državnog organa, organizacije ili bilo koga državnog tela, ako su u pitanju njegova prava i njegovi interesi.
Prema tome, ova novčana kazna, koja je predviđena, ne verujem da postoji na svetu i u jednoj zemlji da je tako formulisana i tako normirana, kao što je ovde. Slično, i evropski parlament ne predviđa ovakve kazne.
Posedujem poslovnik o radu švajcarskog parlamenta, koji takođe predviđa samo opomenu, samo ukor, samo brisanje reči iz zapisnika, čak i udaljenje, ukoliko mu se izreknu tri opomene. Posedujem i ostvario sam uvid, proučavao sam uporedno pravo evropskih zemalja i anglosaksonskih - u paragrafu 33. poslovnika o radu nemačkog Bundestaga, svi narodni poslanici su dužni da učestvuju u radu parlamenta, a ne samo da pritisnu taster. Drugo, svi narodni poslanici u Bundestagu imaju pravo da govore u načelu i da govore u pojedinostima i da podnose amandmane. To pravo je, dame i gospodo, prema predlogu ove odluke narodnim poslanicima u Republici Srbiji, u Skupštini Srbije, zabranjeno i onemogućeno, ukoliko bi bilo usvojeno ovako kako je predloženo.
Dame i gospodo, čudi me, ovde prepoznajem i profesore, prepoznajem i ljude koji su završili Pravni fakultet, ne znam ko bi im posle ovog usvajanja mogao verifikovati njihove diplome, ne znam kako su mogli da polože za profesore i da diplomiraju na Pravnom fakultetu, ili da doktoriraju. Pa zar ne vide i sami da je to protivno odredbama Ustava, i Srbije, i Jugoslavije. Nema tu izmišljanja.
A s druge strane, neka se pogledaju i iz uporednog prava, nije to dovoljno izaći na govornicu od strane predlagača, pa da se kaže - u uporednom pravu, eto, vidite, piše to i to, i ovo je predviđeno. Ako je to predviđeno u uporednom pravu, molim vas, citirajte Poslovnik, kao što vam ja mogu citirati tri poslovnika koja posedujem, i evropskog parlamenta i nemačkog Bundestaga, parlamenta Švajcarske, i Ustav Republike Srbije.
Molim vas, izađite i uverite nas, onda možemo da raspravljamo, onda možemo reći da smo doneli jedan akt, a vi koji to predlažete da se ponosite, a ja ću vam reći - žao mi je, ne bih želeo da vas uvredim, bojim se, sramotićete se, jer nećete pravnu teoriju ovim povećati, niti ćete pravnu državu ovim usavršiti.
Šta će se desiti - ovim se želi uvesti diktatura u parlamentu, a ni u kom slučaju demokratija. Imamo u parlamentu bezbroj demokratskih stranaka, sa demokratskim predznakom, budite demokrate, pa dajte nešto predložite što piše u uporednom pravu Francuske, Nemačke, Švajcarske, Italije, Engleske, Indije, Pakistana i Kine, svih zemalja.
Dame i gospodo, ako mi samo predsednik Narodne skupštine dozvoli, ja bih vas zamolio, a ujedno bih obavestio javnost i naše građane da će SRS u petak, u 15 časova, održati miting u Novom Sadu, na Trgu slobode, i pozivam sve građane Srbije, koji žele, da dođu na miting.
Dame i gospodo narodni poslanici, u odnosu na Predlog odluke o izmenama i dopunama Odluke o organizaciji i radu Službe Narodne skupštine Republike Srbije, želim da istaknem sledeće:
Prvo, naš parlament bi morao istinski da postane najvažnija institucija vlasti i političkog pretresanja i odlučivanja u državnom uređenju naše republike. Ovaj parlament treba i stvarno da predstavlja nosioca i izraz narodnog suvereniteta i u njemu mora biti koncentrisana zakonodavna vlast.
Drugo, parlament mora da obrazuje svoja pomoćna radna tela, čiji zadatak mora biti da pripremaju predloge i prethodno pretresaju mnoga pitanja iz nadležnosti parlamenta da bi parlament mogao efikasnije da radi. Međutim, javlja se tendencija da ova tela odlučuju o izvesnim pitanjima, to jest da se pretresa u tzv. malim parlamentima i odlučuje mimo parlamenta, a parlament služi samo za pokriće.
Treće, dame i gospodo narodni poslanici, naš parlament nije dovoljno prilagođen stvarnosti i potrebama parlamentarnog, demokratskog, dinamičnog i savremenog društva u novonastalim okolnostima. Ne smemo dozvoliti da se parlament zatvara od očiju javnosti i da zapadne u opsadno stanje Vlade i njenih uredbi, jer, u protivnom, naš parlament će izgubiti na značaju koji bi trebalo da ima u ovom vremenu. Kao i u drugim zemljama sa usavršenim parlamentarnim sistemom i naš parlament mora biti savremena institucija demokratskog društva. Njegov je istorijski zadatak da to i postane, zbog ogromnog značaja za Republiku Srbiju, i potrebo je pretvaranje parlamenta u odlučan faktor zakonodavne vlasti.
Četvrto, naš parlament, i svi pomoćni organi i službe, mora tako biti organizovan da se narodnim poslanicima omoguće maksimalni uslovi rada kako bi sa uspehom izvršavali svoje funkcije. Zbog toga se moraju razraditi i organizovati na najbolji mogući način sve službe koje će biti na raspolaganju parlamentu.
Posebno imam primedbe na dve adrese gde sam se obraćao i pismeno i usmeno. Na te dve adrese sam uputio zahtev da mi se, kao narodnom poslaniku, dostave mišljenja o izboru nosilaca pravosudnih funkcija. Međutim, do današnjeg dana, nisam dobio te podatke jer je Odbor za pravosuđe to odbio i oglušio se o to, kao da nisam ni tražio. Da su narodni poslanici dobili mišljenja kolektiva i kolegijuma sudova i mišljenje Ministarstva pravde i kolektiva odakle dolaze kandidati, ne bi se dogodilo da nam dolaze ljudi koji nemaju ni najelementarnije uslove za postavljanje i izbor na najodgovornije pravosudne funkcije u našoj republici.
Prema tome, ne bi se desilo da nam dolaze na rukovodeća mesta u pravosuđu ljudi koji su polagali sa šesticom na Pravnom fakultetu i studirali od 10 do 15 godina, a ne oni koji imaju odlične ocene i stručni su i sposobni. Verujem da vlast zna da u sudovima postoje i stručni i sposobni ljudi sa dubokim iskustvom, koji su mogli da zauzmu određene pozicije. Ne bi se dogodilo, niti bi narodni poslanici tada glasali, da su blagovremeno dobili podatke o svim kandidatima. Ovako, to je prikriveno i nismo bili u mogućnosti da damo kompletnu ocenu i saglasnost na izbor pojedinih kandidata.
(Predsedavajuća: Gospodine Jojiću, molim vas da se vratite na temu.)
Dame i gospodo, u odnosu na član 18. želim da istaknem sledeće: postavlja se jedno delikatno pitanje - da li se može tako ozbiljna stvar prepustiti sekretaru Narodne skupštine i direktoru Uprave za zajedničke poslove republičkih organa, da sami odlučuju o razmeštaju i preuzimanju radnika. Ovo pitanje ima toliku težinu i važnost u ovom trenutku i mnogi su zabrinuti za svoju egzistenciju i opstanak u Narodnoj skupštini i u službama, i ne bi se smelo. Ovde moraju nadležna radna tela Skupštine da učestvuju i da odlučuju, jer će doći do zloupotrebe i prekoračenja ovlašćenja. Bojim se da će se na štetu zaposlenih ipak neke stvari odvijati mimo pravičnosti, što bi apsolutno bila greška ovog parlamenta, da to uradi.
Što se tiče člana 8, gde se formira kabinet predsednika Narodne skupštine, sektori za pripremu, tu su tri sektora: sektor za pripremu i obradu sednica Narodne skupštine, sektor za poslove radnih tela Narodne skupštine i sektor za organizacione i administrativne poslove. Smatram da je ovo glomazno i da će ovo samo množiti administraciju i ni u kom slučaju neće imati tolike koristi niti će pomoći efikasnosti rada parlamenta. Hvala lepo.
Dame i gospodo narodni poslanici, na osnovu člana 206, 207, 208. i 209. Poslovnika o radu Narodne skupštine Republike Srbije, tražim od predsednika Odbora za pravosuđe, a sada i od predsednika Narodne skupštine Republike Srbije, da mi se pruži na uvid sva kompletna dokumentacija, tj. mišljenja koje propisuje član 42. Zakona o sudovima, gde se normira da ministar pravde pribavlja mišljenje o stručnim, radnim i drugim uslovima za vršenje sudske funkcije, za sve prijavljene kandidate, od kolegijuma suda, organa ili organizacije u kojima su kandidati obavljali poslove pravne struke. I stav 2 - isto mišljenje ministar pravde dostavlja, mišljenje iz stava 1. ovog člana, zajedno sa svojim mišljenjem, nadležnom telu Narodne skupštine Republike Srbije.
Uskraćeno mi je, dame i gospodo narodni poslanici, ovo pravo, jer sam od Odbora za pravosuđe tražio na uvid ovu dokumentaciju, pošto sam posumnjao u sve ovo šta se ovih dana događa, i ove izmene, dopune, skidanje sa lista, dodavanje, provere, iznošenje određenih činjenica od strane poslanika SRS, i posebno uvidom u stenogram sa Odbora za pravosuđe, iz koga se može videti da ima znatno podeljenih mišljenja i ima činjenica i dokaza o kojima narodni poslanici treba da budu obavešteni, kada donose odluku i usvajaju predloge za sve predsednike opštinskih, okružnih i privrednih sudova.
Zbog toga molim da mi se u smislu odredaba ovih članova Poslovnika o radu Narodne skupštine omogući da, kao narodni poslanik, ostvarim uvid, da bih mogao da učestvujem u radu i donošenju odluke. Hvala lepo.
Dame i gospodo narodni poslanici, očigledno me predsednik Narodne skupštine nije dobro shvatio i  osećam da nije dobro protumačena odredba člana 207, 208. i 209. Poslovnika o radu Narodne skupštine. Ja ću samo pročitati član 209, stav 3. i želim da objasnim o čemu se radi:         "Služba Narodne skupštine obezbeđuje, u okviru svojih zadataka, uslove za vršenje funkcije narodnog poslanika, i na njihovo traženje - pruža im stručnu pomoć ... (ali u trećem stavu kaže) - obezbeđuje im korišćenje "Službenog glasnika Republike Srbije", kao i dopunske dokumentacije za pojedina pitanja koja su na dnevnom redu Narodne skupštine i odbora Narodne skupštine."
Pošto mi Odbor za pravosuđe nije omogućio da ostvarim uvid, to na osnovu ove odredbe imam potpuno pravo da tražim i niko ne može naopako tumačiti ovaj poslovnik.
Može, ako neko hoće samovlasno da tumači, naopako i pogrešno, ali ja tumačim Poslovnik kao pravnik - ovde stoji napisano da se poslanicima moraju dati određeni materijali, koje traže radi obavljanja svoje funkcije. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, nezadovoljan ponašanjem Odbora za pravosuđe koji nije postupio po traženom zahtevu da se, u smislu člana 42. Zakona o sudovima, narodnim poslanicima dostave na uvid podaci o tome koji su to kolegijumi pravosudnih organa ...
Gospodine predsedniče, i vama sam se obratio, ali ste i vi i predsednik Odbora za pravosuđe učinili bitnu povredu postupka, tj. bitnu povredu Poslovnika Narodne skupštine čl. 207, 208. i 209, jer ste dužni da omogućite narodnim poslanicima uvid u to da li postoji pozitivno mišljenje za predložene kandidate ili ne. Ovim je dovedeno u pitanje sve to i sa punim pravom narodni poslanici mogu sumnjati u to da predloženi kandidati nisu dobili podršku, zbog čega se to i krije. Ja sam to tražio, a nije dostavljeno. Po Poslovniku, bili ste dužni da to uradite. Očekivao sam da ćete u tom delu da mi pomognete.
Obratio sam se i Odboru za pravosuđe. No, to se krije od poslanika. Sada sam ubeđen da nemate podršku za kandidate od kolegijuma sudova. Hvala.
Ja sam tražio pismeno.
Dame i gospodo narodni poslanici, svuda u svetu sudska profesija nastoji da bude nezavisna, što mora biti i kod nas. Uprkos svim teškoćama sudski poziv je privilegija, zadovoljstvo i dužnost i ne treba se čuditi da postoji veliki broj pravnika koji bi upravo želeli da postanu sudije.
Najinteresantnije pitanje mnogih je bilo da li će kod nas pravosuđe postati nezavisno posle dolaska nove vlasti, koja je dala obećanje da će sprovesti pod hitno reformu pravosuđa. Međutim, od dolaska DOS-a na vlast do sada skoro je godina dana, a da se u pogledu reforme pravosuđa skoro ništa značajno nije promenilo.
Ustav Srbije iz 1990. godine predvideo je striktnu podelu vlasti, samostalnost i nezavisnost sudova, a Zakon o sudovima to je potvrđivao, dodajući još stalnost sudske službe, kao i oduzimanje lokalnim organima vlasti ulogu u izboru i napredovanju sudija, što su sve neophodni delovi zakonskog okvira u kojima može da funkcioniše nezavisno pravosuđe.
Građani naše zemlje poverovali su da će nova vlast ispuniti data obećanja i ustavne i zakonske obaveze i doprineti poboljšanju situacije u pravosuđu i jačanju njegove nezavisnosti, statusa sudija, a samim tim i stvaranju klime poverenja u nepristrasnost i objektivnost sudova. Međutim, u ovoj oblasti nema vidljivih rezultata.
Glavno pitanje je kome će pripasti kontrola nad pravom, čime se podrazumevaju njegova oba aspekta, i nad pravom u celini, a pre svega zakonodavnim i sudskim delom. Ako je istina, a tako bi trebalo da bude, da najmudriji ljudi kreiraju pravo, a najjači da ga tumače i primenjuju.
Dame i gospodo narodni poslanici moramo da povedemo oštru borbu za nezavisnost pravosuđa. Kada se govori o sticanju nezavisnosti pravosuđa, nezaobilazna institucija mora biti naš parlament i ta institucija. Naše pravosuđe ne sme biti produžena ruka niti instrument izvršne vlasti. U protivnom, ako to dozvolimo, naše pravosuđe će biti bačeno u političku arenu uzavrelog DOS-ovog sistema i uzavrele DOS-ove vlasti.
Naše pravosuđe nikada nije bilo u nepovoljnijem položaju kao što je sada. Zato sudovi ne smeju biti ispostave vlade, da preko sudova obavlja poslove za koje nije nadležna kao izvršna vlast, tj. Vlada i njeni resori.
Naše pravosuđe ne sme da ima nezahvalnu ulogu da zaodeva u pravno ruho sumnjive namere izvršne vlasti u pogledu širenja sopstvenih povlastica i ovlašćenja. Zato parlament mora da postane vrhovno zakonodavno telo u pravom smislu, koje će kontrolisati i sudsku vlast.
Sudije su nezavisne ako u vršenju svoje profesije nisu ničim obavezane, sem da poštuju Ustav i zakone i slede sopstvenu savest. Da bi sudija bio stvarno nezavisan prethodno mora u potpunosti da se ostvari njegova lična nezavisnost i to od njegovog izbora, postavljenja, napredovanja u službi, uživanja imuniteta, disciplinske odgovornosti, otpuštanja, razrešenja, premeštanja, da je materijalno obezbeđen i da nije pod kontrolom izvršne vlasti. Zato izvršna vlast mora da digne ruke od pravosuđa i da se ne meša u njegov rad, a sudije da postupaju u skladu sa Ustavom i zakonima.
Bez nezavisnosti sudstva, dame i gospodo narodni poslanici, pravne profesije, a posebno sudija, tiranija će imati slobodan put u trovanju pravde, tako da će pošteno i pravedno suđenje ostati samo prazna reč na papiru. Pravda ne postoji u sudovima koji su izloženi političkim uticajima centralnih i lokalnih organa izvršne vlasti.
Zato sudovi moraju da osiguraju prevlast prava nad nepravom. Zato moramo izgraditi takvo pravosuđe koje će uživati ugled i poverenje građana. Takođe želim da naglasim da je pravo previše ozbiljna stvar da bi bilo prepušteno izvršnoj vlasti, pa i sudskoj, pa se i nad sudskom vlašću mora uspostaviti parlamentarna kontrola.
Izbor nosilaca pravosudnih funkcija, koji nikada nisu bili sudije, niti su radili u sudu, je pogrešan put za reformu pravosuđa. Srpska radikalna stranka nema ništa protiv da se iz drugih struktura i iz drugih redova biraju za sudije u prvom redu časni i pošteni, stručni i sposobni pravnici. Međutim, Srpska radikalna stranka je protiv toga da neko koji dana nije proveo u pravosuđu u 12 sati bude izabran za sudiju, a da u 13 časova bude izabran za predsednika suda.
Kakva je to poruka sudijama Srbije i kakva je to porukama onim sudijama u kojima dolaze za predsednike sudova, ljudi sa strane. To je poruka da ni jedan od sudija nije sposoban da bude sudija u dotičnom sudu. To znači, da ne smemo dozvoliti, da ljudi koji nemaju stručnosti, nemaju iskustva i sposobnosti, da odmah dođu na funkciju predsednika suda. Starešina pravosudnog organa u prvom redu mora biti najstručniji i najsposobniji i da poseduje sve ostale kvalitete koje traži Zakon o sudovima i koji traži Ustav.
Prema tome, nismo za to da bilo ko nađe ugledne, a jesmo za to da advokatura nađe mesto u pravnom sistemu i u sudstvu, jer je to svuda na Zapadu i u razvijenim pravnim zemljama sa usavršenim pravnim sistemima i običaj da dolaze najsposobniji i najstručniji pravnici, odnosno advokati u sudsku službu i bave se pravosuđem. Koji je uslov? Uslov je da mora da provede na sudskoj funkciji bar deset-petnaest godina, da bi mu se mogao poveriti organ pravosuđa i da njime rukovodi. To je jedan od prvorazrednih uslova.
Kod izbora sudija, dame i gospodo, mora se poštovati volja i raspoloženje i ocena pravosudnog organa u koji dolazi starešina organa. Stvara se zla krv, stvara se nezadovoljstvo u sudovima na ovakav način kako se vrši izbor. Imamo 28 predloženih kandidata koji se predlažu sa strane, a nisu jednog dana proveli u pravosuđu. Predlažu se za sudiju, pa se na istoj ovoj sednici vanrednog zasedanja predlažu za predsednike sudova. U tim sudovima je ozbiljno nezadovoljstvo. Mnoge sudije dotičnih sudova izrazile su jednoglasno protivljenje i neslaganje i protiv toga su - da se Vlada meša u izbor sudija, a to govori i činjenica što sam pročitao u stenografskim beleškama sa Odbora za pravosuđe, slučaj Novog Pazara. Tri-četiri puta postavljate ga na listu, skidate ga sa liste. Na Odboru za pravosuđe sudija Vrhovnog suda kaže, molim vas, ako se ja pitam taj nije zaslužio da bude ni sudija, a kamoli da bude predsednik suda, jer se radi o sumnji i za korupciju.
Da li takve ljude treba da predlažemo za nosioce pravosudnih funkcija i starešine pravosudnih organa? Ne treba, to je bruka za srpsko pravosuđe. Ima dobrih i časnih sudija - i to jako sposobnijih. Kakva je to poruka? To je dakle poruka gospodo poslanici, da ni jedan od predsednika sudova i sudija ne može da bude zbog toga zato što mu je neka partija predložila svog kandidata, koji zaista ne ispunjava ni elementarne uslove da bude predsednik suda. Ne može svako biti predsednik suda.
On po ovome, kako proizilazi iz stenografskih beleški, kako proizilazi iz predloga, treba da bude produžena ruka vladajućih 18 partija. Zamislite 18 partija, svaka se bori za svog kandidata da prođe. To je ono što ne valja i to je ono što se oslanja na prethodnu vlast, koja je birala po partijskoj liniji, partijska linija ovde mora biti isključena i uprava mora da digne ruke.
Kada sam govorio o slučaju Novog Pazara, rekli su kaže, iza ovoga predloga stoje dva ministra. Koja dva ministra? Vladan Batić i Rasim Ljajić. Da li to može? Ne može, braćo moja, ne može dame i gospodo narodni poslanici, da se neko meša iz uprave i da nameće poslanicima. Zato nije čudo, zato ne treba uopšte sprečavati narodne poslanike da raspravljaju u detalje i kristalno čisti da izađemo sa tim ko je predložen za sudiju, ko je predložen za tužioca i ko je predložen za predsednika suda. Ovde se raspravlja danima i noćima. Najveću vlast u ovoj državi imaju sudovi - i sudija ima najveću vlast. Policija na ulici - policajac, a sudija kada sudi, sudija izriče 20 godina zatvora, on je najveća vlast. Mi smo deklarativno i formalno zakonodavna vlast, ali on je najveća vlast.
(Predsednik: Vreme.)
Dame i gospodo narodni poslanici, izvinjavam se gospodine predsedniče, ako mogu da završim još sa nekoliko reči. Kada je u pitanju Subotica, vidite, predložen je čovek sa dvojnim državljanstvom. Rezolucija 4032 i 40146 OUN predviđa, propisuje i normira da samo državljanin dotične zemlje može biti sudija. Molim vas, drugo, onaj ko ima dvojno državljanstvo on mora biti lojalan i onoj državi, preko puta. Nećemo dozvoliti tako nešto. Dame i gospodo, očekivao sam da će ministar pravde ili predsednik Vrhovnog suda doći da podnese izveštaj o stanju u pravosuđu, a da ne govorimo o v.d. stanju. Javni tužilac je v.d. tužilac, sudije, odnosno predsednici sudova su v.d. To ne može, to ne dozvoljava Ustav...
(Predsednik: Molim vas da završite izlaganje.)
.... izvinjavam se, još jednu reč. Ne može ni u kom slučaju da se v.d. funkcija u pravosudnom sistemu uvodi, zbog toga što je to regulisano u Zakonu o preduzećima, a kao što znate javno tužilaštvo i pravosuđe nisu preduzeća, nego organi sudske vlasti. Hvala vam najlepše.
Dame i gospodo narodni poslanici, pravda i pravosuđe su veoma ozbiljna stvar, da ni u kom slučaju ne mogu biti prepušteni sudiji, da sudija može da radi šta hoće i da pokreće postupke za koje on smatra, a da zakonodavni organ nema nadzor i nema kontrolu.
Blizu 40 godina radim na poslovima uprave i pravosuđa i ne mogu da prihvatim ovakvu optužbu i ne mogu da prihvatim ovakvo suđenje, kako se danas u republičkom parlamentu prezentira, da se sudi dvojici narodnih poslanika, na osnovu bilo kakvih činjenica, argumenata i dokaza.
Ono što je dostavljeno narodnim poslanicima, mogu da vam kažem, to je jedno ništa. Narodni poslanici danas jesu sudije u ovom parlamentu, oni treba da donesu jednu odluku. Ta odluka je ravna svakoj sudskoj odluci, ta odluka danas, ako bude doneta negativno po dvojicu narodnih poslanika u republičkom parlamentu, je teža nego da je pogrešno donese jedan sudija u opštinskom ili okružnom sudu, ili veće opštinskog ili okružnog suda.
Skrenuo bih vam pažnju, da bi neko trebalo da odgovara i da mu se oduzme imunitet, to propisuje - kao što je rekao dr Vojislav Šešelj, predsednik SRS, detaljno je objasnio, ne bih želeo da ponavljam, ali je sigurno daleko u pravu kada je govorio o tome - kada se narodnom poslaniku može oduzeti imunitet i koja je svrha oduzimanja imuniteta, koliki je značaj parlamenta da posveti pažnju kada se oduzima poslanički imunitet narodnom poslaniku.
Šta se može deseti u sledećem periodu - nemojte, gospodo narodni poslanici, da uvedemo praksu da sada neko iz neke druge stranke tuži, ne daj bože, poslanika vladajuće partije, ili vladajućih stranaka, i to da optuži sa privatnom tužbom i zahteva kod suda da se pokrene postupak protiv istoga, a samim tim i da traži da o njegovom imunitetu odlučuje i parlament. Smatram da za uvođenje ovakve prakse i oduzimanje imuniteta narodnom poslaniku moraju da postoje odgovarajući dokazi.
Koliko razumem, i vladajuće stranke zalažu se za legalitet i za zakonitost. Mnogi traže dokaze kada treba da se nešto utvrdi i da se donese odluka povodom nekih činjenica koje mogu biti relevantne i odlučujuće za vlast ili za naše građane. Ovo što piše u ovom predlogu, moram vam reći kao pravnik sa dugogodišnjim iskustvom, a računam da u ovom parlamentu ima više pravnika, koji isto tako znaju i razumeju da ne mogu iz ovoga papira da vide nijedan dokaz, koji bi bio odlučujuća činjenica, dakle, odlučujuća činjenica za donošenje relevantne odluke.
Zbog toga skrećem pažnju - evo, samo da vas podsetim, ostalo je zabeleženo, u IDž veku, da je saksonski kralj Fridrih osudio 44 sudije na vešanje zbog toga što su izricali nezakonite presude i ubijali ljude. Ova odluka, koja bi danas imala za cilj da se izvrši politički obračun sa političkim neistomišljenicima, bila bi jedna pogrešna odluka, a posebno skrećem pažnju zato što se radi o odluci koju treba da donesu narodni poslanici.
Šta će se dogoditi, dame i gospodo narodni poslanici, ukoliko oduzmete imunitet ovoj dvojici narodnih poslanika, isporučite ih istražnom sudiji i sudu, da im se sudi, i u toku suđenja se utvrdi da nema dokaza da su počinili krivično delo za koje se optužuju? Ko će ispraviti greške? Je li moguće ispraviti grešku? Ko trpi štetu - trpe štetu narodni poslanici. Čuli smo poslanika iz Kragujevca, doktora koji je rekao zbog čega je on optužen pred sudom i zbog čega treba da odgovara - nema tu nijednog čvrstog i pouzdanog dokaza da bi se moglo danas zaključiti i odlučiti, i osuditi. Da kasnije sud proglasi ove ljude i da ih oslobodi, ko će onda u ovoj skupštini moći da gleda u lice tim ljudima i koji sve poraz i koju moralnu štetu treba da pretrpe narodni poslanici?
Zbog toga, dame i gospodo, skrećem pažnju narodnim poslanicima i predlažem da se ovaj predlog ne usvoji. Hvala vam.