Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice Aleksandra Jerkov

Aleksandra Jerkov

Demokratska stranka

Govori

Zahvaljujem.
Na pitanje koje je na Odboru za prosvetu postavljeno pomoćnici ministra finansija i pomoćniku ministra prosvete – zbog čega je član 1, odnosno jedan od dva člana Predloga ovog zakona formulisan tako da se govori o odluci Vlade kojom će se nekim prosvetnim radnicima isplatiti pomoć ili nagrada ili zarada, to treba da razjasnimo u toku ove rasprave, od 6.000 dinara, oba pomoćnika, dakle, i pomoćnik u Ministarstvu finansija i pomoćnik u Ministarstvu prosvete, su odgovorili da je to zbog toga što neće svi prosvetni radnici dobiti ovu pomoć koja je u tom momentu iznosila 6.000 dinara, a sada nam se gospodin Vučić obratio kroz gospodina Babića i saopštio da će ta… (Isključen mikrofon.)
Pošto se prijavljujem peti put, koje vreme će se računati?
Nešto vam ne verujem da ćete zaračunati pošteno, ali dobro.
Dakle, nama je na Odboru za prosvetu saopšteno od strane dva pomoćnika ministra iz dva nadležna ministarstva da se ova pomoć neće odnositi čak ni na sve prosvetne radnike. Gospodin Vujović je ovde čitao na koliko prosvetnih radnika će se to odnositi, a moje pitanje gospodinu Vujoviću je – ko su ti ljudi, da li su to samo oni prosvetni radnici koji imaju pun fond časova, da li su to i oni prosvetni radnici koji imaju nepotpun fond, da li su samo oni koji su primljeni na neodređeno, da li su oni prosvetni radnici koji su na zameni, šta je sa nastavnicama ili učiteljicama koje se nalaze na porodiljskom odsustvu, šta je sa prosvetnim radnicima koji su primljeni na određeno vreme? Ako se odnosi na sve prosvetne radnike, ja ne znam zbog čega, gospodine ministre, to tako nije napisano?
Drugo pitanje koje su predstavnici sva četiri reprezentativna sindikata, koji su bili prisutni na sastanku Odbora za prosvetu, postavili predstavnicima ministarstva je bilo – kamo se delo obećanje o tome da će dobiti nagradu ili zaradu ili bonus ili pomoć u visini jedne prosečne zarade, a na to nam je odgovoreno da je ova pomoć od šest, a sada sedam hiljada dinara, samerena u skladu sa mogućnostima budžeta Republike Srbije i da više para od toga nema. Nameće se pitanje – kako je moguće, ako nama toliko dobro ide da je premijeru neprijatno, mi nemamo više od sedam hiljada dinara za prosvetne radnike, ali o tome ćemo i kasnije govoriti?
Treće pitanje koje je postavljeno njima tada, a mislim da je red da postavimo sada vama, nemojte prenositi ako vas to vređa, ali mislim da postoji mogućnost da i drugi ministri u Vladi čuju ovo što ću pitati – da li je vas, gospodine Vujoviću, sramota da sedite ovde danas i da nas ubeđujete…
Ja pitam, ja se ne obraćam.
Molim vas da ne komentarišete moje domaće vaspitanje.
Zahvaljujem, gospodine Bečiću.
Da li je nekima ovde neprijatno da nas ubeđuju da je pomoć od sedam hiljada dinara velikodušna i spasonosna pomoć prosvetnim radnicima kojima je u toku protekle godine u proseku oduzeto 60.000 dinara kroz smanjenje plata i penzija? Dakle, ljudima kojima je oduzeto 60.000 dinara vraća se sada 10% onoga što im je oduzeto, sve ih ubeđujući kako treba da budu zahvalni, da bi ih danas ministar prosvete naknadno uvredio rekavši da kome ta pomoć nije dovoljna može slobodno da je vrati. Ima li kraja ponižavanju prosvetnih radnika od strane Vlade koju vodi SNS? Ima li kraja tom ponižavanju ljudi koji treba našu decu da uče, koji imaju najozbiljnije poslove u ovoj zemlji i ima li kraja neistinama koje se ovde iznose, jer to što je rečeno da je ovaj dogovor plod nekakvog saglasja između Vlade Republike Srbije i reprezentativnih sindikata, nije istina.
Sva četiri reprezentativna sindikata su bila pozvana na sednicu Odbora za prosvetu i predstavnici sva četiri sindikata su rekli da nikakvog dogovora o ovoj sumi nije bilo. Ta suma je njima saopštena na sastanku koji su imali sa premijerom Aleksandrom Vučićem, bez ikakve njihove mogućnosti da se o tome izjasne.
Tako da o tome da se radi o nekakvom dogovoru ne može da bude reči, zapravo može da bude reči kao što ima reči i o svim drugim vašim neistinama, ali, prosto, građani treba da znaju da se ne radi ni o kakvom dogovoru, nego im je ponuđeno po principu uzmi ili ostavi, a mnogi, videćete, nameravaju i da je ostave, da je uplate u dobrotvorne svrhe i da tu uplatnicu pošalju Vladi Republike Srbije, kojoj je neprijatno koliko nam dobro ide i koliko u budžetu imamo puno sredstava.
Kako nama reče svojevremeno ovde predsednik Vlade Republike Srbije, a vi ste to proglasili da je sasvim u skladu sa Poslovnikom - političke kukavice iz Vlade Republike Srbije nisu imale hrabrosti da dirnu u javna preduzeća, političke kukavice iz Vlade Republike Srbije nisu imale hrabrosti da dirnu u Vladine agencije i nisu imale hrabrosti da reše problem zarada u javnom sektoru tamo gde problem zarada u javnom sektoru nastaje, nego oduzimaju od nastavnika, oduzimaju od lekara i onda još ministarka Udovički bez imalo srama saopšti da će više od 80% onih koji će dobiti otkaze u narednom periodu, doći upravo iz sektora obrazovanja i zdravstva.
Da li su problem u javnom sektoru, gospodine Vujoviću, zaposleni u obrazovanju i zaposleni u zdravstvu? Ili su problem u javnom sektoru zaposleni u javnim preduzećima, zaposleni u Vladinim agencijama, na koje se ne odnosi ni Zakon o maksimalnom broju zaposlenih u javnom sektoru, na koje se ne odnosi ni Zakon o platnim razredima, a vidimo iz vaših zvaničnih podataka da se na njih Boga mi, nije odnosila ni zabrana zapošljavanja u javnom sektoru, jer ste uprkos tome našli načina da zaposlite još devet hiljada nekakvih stranačkih kadrova.
Zašto stalno stradaju ti prosvetari? Zašto su oni jedini zaposleni u javnom sektoru u Republici Srbiji koji rade na normu? Zašto se kod njih samo govori o fondu časova, o tome koliko sati rade? Da li biste mogli, gospodine Vujoviću, da mi kažete, koliko sati aktivno radi neki zaposleni u javnom preduzeću? Ne, za njega je dovoljno da ima stolicu na kojoj će da sedne ujutru kada dođe na posao i da mu se računa da on radi puno radno vreme. Samo se nastavnicima, samo se profesorima, samo se učiteljima broje radni sati, samo kod njih postoji norma, a niko ne sme da progovori o tome koliko sati rade ljudi koji su zaposleni u javnim preduzećima, a i svi zakoni koje vaša Vlada donosi apsolutno ne tretiraju taj problem, niti se bave njime.
Koliko sati radi kurir koji je zaposlen u direkciji, izvinite, samo sekund da nađem te divne podatke, u Direktoratu za civilno vazduhoplovstvo koji mesečno primi čak 60.000 dinara? Koliko radnih sati dnevno rade zaposleni u Agenciji za borbu protiv korupcije, gde državni službenici primaju platu 179.000 dinara i to nisu rukovodiocu? Državni službenici imaju platu od 179.000 dinara. Koliko dnevno radnih sati rade zaposleni u Narodnoj banci Srbije, koja u svom informatoru zvanično obaveštava o tome da je prosečna zarada za septembar 2015. godine iznosila 84 hiljade 301 dinar i 14 para? Prosečna zarada, ne zarada guvernerke Narodne banke, nego prosečna zarada u NBS je 84.301 dinar. Koliko se u tim preduzećima dnevno radi? Koliko rade spremačice u agencijama vladinim koje imaju veću platu od prosvetnih radnika, kojima je nakon smanjenja plata za 20% do 30% niža od republičkog proseka? Tako da, dok ne budete progovorili o tome, svaka štednja na prosvetnim radnicima, svaka štednja na lekarima će biti samo vaša demagogija i samo njihovo ponižavanje.
Na tom sastanku, žao mi je nije bilo baš mnogo kolega, jedva smo imali
kvorum da započnemo taj sastanak i da donesemo neke odluke, prosvetni radnici su govorili o tome kako ih posebno ponižava to što najavljeni Zakon o platinim razredima ne tretira ni na koji način ni javna preduzeća, ni vladine funkcionere, ni vladine agencije. Tako da će opet biti oni ti kojima će se usklađivati plate i opet će brojač putnika u autobusu imati veću platu od doktora specijaliste koji radi u nekakvom domu zdravlja.
Govorili su o tome kako ih je ponizilo to što su izašli spiskovi za otpuštanje koji su objavljeni na sajtu Ministarstva prosvete, govorili su o tome kako ih je pogodilo to što se zabrana zapošljavanja očigledno ne odnosi baš na sve i kako to kažu u Orvelovoj „Životinjskoj farmi“ – sve životinje su jednake, a svinje su malo jednakije od drugih životinja, pa se opet pokazalo da su neki zaposleni u javnom sektoru malo jednakiji od drugih zaposlenih u javnom sektoru.
Kada ste obrazlagali ovaj predlog zakona nekoliko stvari nismo mogli, a da ne primetimo, prvo, mi zaista nismo imali ime za tih 6.000 dinara. Vi ste ovde nekoliko puta rekli da se radi o nagradi, o pomoći, posle ste govorili da se radi o zaradi, da će to biti oporezovano kao prihodi i kada ste izveli tu računicu koju ste izveli, ispostavilo se da će oko 600 miliona dinara, od tih milijardu i 600 miliona zapravo se vratiti u budžet Republike Srbije, ovog puta kao porezi na zarade.
To je gospodine Vujoviću, ako može gospodin Arsić da prestane da vas zagovara, da bi ste mogli da obratite pažnju na ono što govorim, meni se čini da je važno. Vi zapravo uzimate iz budžeta, vraćate u budžet i presipate iz šupljeg u prazno, naizgled bez nekog velikog razloga. Međutim, kada se malo bolje razmisli, vrlo brzo se shvati da je razlog taj što ćete vi imati 600 miliona dinara, tobož povećanih prihoda na osnovu zarada zaposlenih, što znači da ćete vi opet lažno nama govoriti kako se povećao broj zaposlenih, jer su se Bože moj, povećali prihodi na osnovu zarada i to je to šta vaša Vlada radi. Ovo je samo mala ilustracija toga, ali vi tako funkcionišete, vi tako nama ulepšavate stvarno, vi lično već godinu i po dana, a vaše kolege već gotovo četiri godine.
Kada je rečeno da u budžetu nema para za više pomoći i da je pomoć od 6.000 kasnije 7.000 dinara u skladu sa mogućnostima budžeta, prosto se nameće pitanje – kako je moguće da za „Srbijagas“ kome smo na istoj sednici, na kojoj smo smanjili plate zaposlenima u javnom sektoru, dali 300 miliona evra, ima para, a za prosvetne radnike ima samo 7.000 dinara?
Kako je moguće da Dušan Bajatović koji je na čelu jednog od najvećih gubitaša u ovoj zemlji, može svojim zaposlenima da isplati 500 evra nagradu, a Republika Srbija može zaposlenima u obrazovanju da isplati 55 evra nadoknadu?
Hoće li Dušan Bajatović sam vratiti od svoje plate? Odlično, mislim da bi svaki direktor osnovne ili srednje škole bio presrećan da ima toliku platu da može da vrati zaposlenima, makar vraćao i od svoje plate, a da može da im isplati po 500 evra zarade.
Nije problem u tome što nema para, nego je problem u tome što za neke ima, a za neke nema.
Kako je moguće da mi ovde donesemo zakon kojim se zbog tajkuna iz sumnjivih privatizacija, odreknemo 600 miliona evra, kroz Zakon o konverziji, a da za prosvetne radnike nema više od 7.000 dinara?
Kako je moguće da Vučić govori o izgradnji nekakvog nacionalnog stadiona, a da za prosvetne radnike imamo 7.000 dinara?
Kako je moguće da možemo da uđemo u projekat „Beograd na vodi“ koji će da nas košta 3,5 milijardi evra, a da za prosvetne radnike imamo 7.000 dinara?
Ne može gospodine Vujoviću da ima za stadion, a da nema za prosvetne radnike, ne može gospodine Vujoviću da ima za stadion, a da ljudi i dalje leče decu preko SMS i mole građane kojima su smanjene plate da im uplate 100 dinara zato što ne mogu da sakupe za lečenje dece. To je vaša politika i u tome je vaša sramota.
Kada se govorilo opet sa predstavnicima reprezentativnih sindikata na ovom sastanku, oni su se, osim toga što se osećaju veoma poniženo, osećali su se i dosta, dosta osramoćeni i besni. Govorili su nam o učiteljicama koje brinu o tuđoj deci, a za svoju decu nemaju para da kupe užinu. Govorili su nam o tome da za porodicu sa dvoje dece samo užina za nedelju dana košta 6.000 dinara. Govorili su nam o tome koliko ih boli to što ih niko nije kontaktirao od kada su prekinuli štrajk do kada opet nisu štrajkovali, da niko tu pomoć nije pominjao. Govorili su o tome kako ih boli to što sasvim sigurno MMF, o tome smo nas dvoje već razgovarali, nije tražio da se prosvetarima smanje plate 10%, nego da se ukupna masa zarada smanji za 10%. Vi ste u svojoj nesposobnosti i svom kukavičluku da zadrete u javni sektor rešili da svima smanjite plate 10%...
Nama je gospodin Vučić ovde rekao da smo političke kukavice i vi ste rekli da …
Izvinite, u svom političkom kukavičluku ne smete da dirnete u javni sektor nego smanjujete plate nastavnicima, prosvetarima i medicinskim sestrama.
Govorili su o tome kako nije bilo dogovora i kako ih boli i to što se prikazuje da je nekakav dogovor postignut. Govorili su o tome kako su razmišljali o tome da svoje članstvo pozovu da ne prime tu milostinju od šest, u tom momentu dok nam se gospodin Vučić kroz gospodina Babića nije obratio i povećao to na 7.000, ali da su shvatili da su te pare tim ljudima potrebne. Ne da su razmišljali o tome da ne prihvate te pare ne zato što im te pare nisu potrebne, nego zato što hoće da brane dostojanstvo profesije i da su se nakon toga dogovorili da ko je u mogućnosti, verovatno ih neće biti mnogo u mogućnosti, tu pomoć uplate u humanitarne svrhe i gospodina Vučića na uplatnici obaveste o tome.
Ono što ih je možda još više iznenadilo je jučerašnja čestitka gospodina Vučića koji je imao dovoljno obraza da im čestita povećanje od 1.400 dinara na njihove plate u narednoj godini, da čestita penzionerima to što će im se penzije povećati za 290 dinara u proseku, što, mislim, tim ljudima nije dovoljno da svojim unucima kupe čokoladu jedanput mesečno, jer on, eto, ranije nije dozvoljavao da se povećaju penzije, a sada u svojoj veličini i dobroti dozvoljava da se penzije povećaju za 290 dinara, a plate prosvetnih radnika za 1.400 dinara… (Isključen mikrofon.)
Zahvaljujem, gospođo predsednice, pa ja zaista verujem da u paralelnom svetu u kom živi samo SNS danas u Srbiji, a u kom je pomoć od 7.000 dinara pravedna, u kom cene padaju, nezaposlenost se smanjuje, građani žive sve bolje i bolje, se neke škole i obnavljaju i kreče.
Znate, kada SNS kaže da će krečenje škole započeti u septembru 2016. godine i završiti se u septembru 2017. godine, malo, nemojte se ljutiti, ali imamo razlog da vam ne verujemo. To će verovatno biti u isto vreme kada u Srbiju dođe fabrika čipova za četiri milijarde evra, kada se počnu prodavati stanovi od 280 evra po kvadratu, kada posao u fabrici delova za boing i er-basove posao nađe 50 doktora nauka i deset hiljada milijardi radnika, kada se prokopa kanal do Soluna, kada se izgradi „Beograd na vodi“, e onda će verovatno i sve te škole biti renovirane. Tako da su se vaša obećanja pokazala dosta, kako naš narod kaže – ludom radovanje.
Kada govorite o tome šta ste zatekli. Zamislite tek da ste zatekli ono što ste 2000. godine ostavili za sobom. Zamislite da ste zatekli poljoprivrednike kojima se duguje 36 penzija, penzioneri kojima se duguje 18 penzija, zamislite da ste zatekli javni dug koji iznosi 200% BDP i zamislite da ste zatekli sve to sa čim je morala da se nosi vlast koja je tada došla.
Tako da sve zamerke i sve te papire kojima mašete ovde gospodine Babiću, odnesite vašim predsednicima opština, recite im da je sramota da deca sede u takvim učionicama, a nas ostavite.
(Isključen mikrofon.)
Zahvaljujem.
Prvo bih zamolila gospodina Babića da ne govori – deca ometena u razvoju, zato što to tu decu vređa. Kaže se – deca sa smetnjama u razvoju, a ne deca ometena u razvoju. Tako da je to prvo jedna stvar.
Samo molim, ne kažem, prvo kada nas bivši radikali ovde poučavaju o tome šta Evropska unija hoće, želi i govori i kako EU izgleda, to je dosta ovako tragikomično svima osim njih samih, ali oni zaista dopuštaju sebi sve da govore, pa zašto ne bi dopuštali i da drže lekcije o EU, posebno povodom toga zato što su tako uspešni u evropskim integracijama, toliko da se od marta 2012. godine ništa nije desilo na području pristupanja Srbije EU.
Radi se o tome da vi dajete istoj toj evropskoj komisiji lažne podatke. Samo molim gospodina Vujovića da objasni kako u 2011. godini nezaposlenost od 752 hiljade nezaposlenih može da bude 23% nezaposlenih, a u 2015. godini 752 hiljade nezaposlenih može da bude 17,9% nezaposlenih?
Neka, gospodine, govorite vi ljudima kako se svaki dan zapošljava 10 hiljada ljudi. Govorite kako im rastu plate i penzije. Govorite kako cene ne rastu. Svako od građana Republike Srbije kada ode u prodavnicu vidi da je litra ulja pre godinu dana koštala 100 dinara, a danas košta 140 dinara. Svako od građana Republike Srbije zna kolika mu je plata bila pre godinu dana, a koliko sada i 10 puta i 10 hiljada i milijardu puta, koliko je vaš ministar najavljivao investicije da to kažete…
Zahvaljujem, gospođo predsednice.
Prvo, želim vas da pitam, zapravo da me obavestite, da li smo mi na sednicama na kojima je prisutan premijer ukinuli ili suspendovali pravo poslanika da ukažu predsedniku na nepoštovanje Poslovnika, s obzirom na to da sam se ja javila još za vreme premijerovog prvog govora od 28 minuta, da je tada bilo dva govornika, da ja reč nisam dobila?
Drugo pitanje, zapravo, pretpostavljam da smatrate da niko nema pravo da odgovori na ovo izlaganje ili imate nameru kasnije da date nekom priliku da odgovori.
Moja povreda, zapravo ono na šta želim da vam ukažem, odnosi se, sad se već desilo, pre izvesnog vremena, pa možda ćete imati teškoće da se prisetite. Član 107. obavezuje vas da ukažete svim govornicima na obavezu da poštuju dostojanstvo Narodne skupštine, a dozvolili ste premijeru stvari koje je on sebi dozvolio, a vi svakako niste smeli to da mu dozvolite. On je naime rekao da su pojedini poslanici pričali gluposti o dugovima „Srbijagasa“.
Ja verujem da premijer kreira svoj paralelni svet u kom je „Srbijagas“ uspešna firma, u kom su sindikati oduševljeni ovim dogovorom, u kom mu, ako hoćete, narodni poslanici dobacuju, jer on jedini u sali čuje da mu ti narodni poslanici dobacuju, i on sebi dozvoljava nešto što vi ne biste u ovoj Skupštini smeli da mu dozvolite, da bude merilo gluposti, merilo pameti, merilo poštenja i nepoštenja, pa smo tako od njega već u nekoliko navrata čuli da su tekstovi koje nije pročitao najveća glupost koju je u životu video, da su određeni radovi glupi i svako naravno ko je blizak njemu je apriori pošten, svako ko je protiv njega…
Želim repliku, gospodine Bečiću, zato što to da ne znamo ko će dobiti pomoć nisu moje reči, nego su reči pomoćnice ministra gospodina Vujovića i pomoćnika ministra gospodina Verbića, koji su na pitanje – zbog čega u Predlogu zakona ne piše da će svi zaposleni u ustanovama osnovnog i srednjeg obrazovanja, ustanovama učeničkog standarda, dobiti pomoć od 6.000 dinara, nego piše da se može na osnovu odluke Vlade jednokratno isplatiti neto iznos od 6.000 dinara.
Nama je na Odboru za prosvetu odgovoreno da je to zbog toga što neće svi dobiti tu pomoć, nego će se uprvo odlukom Vlade utvrditi kriterijumi kojima će biti definisano ko će tu pomoć dobiti.
Ako je tačno da će pomoć dobiti svi, moje pitanje je – zbog čega to tako u zakonu ne piše i zbog čega se u zakon petlja neka odluka Vlade i reči – može se isplatiti odlukom Vlade? Mi smo gospodinu Vujoviću ponudili nekoliko mogućnosti da prihvati naše amandmane. Između ostalog, neki od njih definišu upravo to da će svi dobiti tu pomoć, a na njemu je da prihvati. Nemojte se ljutiti, mi vama ništa na reč ne verujemo, jer ste pokazali da ste ljudi kojima se ne može verovati…(Isključen mikrofon)
Zahvaljujem, gospođo predsednice.
Molim narodne poslanike 19. put da uvrste u krivična dela koja ne zastarevaju i krivično delo krađe beba. Godine 2013. je Evropski sud za ljudska prava doneo presudu da je našoj sugrađanki povređeno pravo na privatnost i obavezao Republiku Srbiju da do septembra 2014. godine donese zakon kojim bi se regulisalo ovo pitanje. Ja ovaj zakon u novembru 2015. godine.
Poznato je da ja mislim da je sramota svakog narodnog poslanika koji ne glasa za ovaj zakon tolika da mislim da svako od njih zaslužuje da mu se ime javno pročita u Skupštini, posebno zbog toga što nismo dobili nijedno…
I ja imam pravo da ih pitam zbog čega ne žele da glasaju o zakonu.