Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Dejan Nikolić

Dejan Nikolić

Demokratska stranka

Govori

Poštovana predsednice, dame i gospodo narodni poslanici, amandman na član 25. je posledica amandmana na član 17, jer nadležnost nad ovim zakonom iz pravosuđa premeštamo u nadležnost Ministarstva za poslove državne uprave. Ukoliko skupštinska većina usvoji amandman na član 17, moraće da usvoji i amandman na član 25.
Ponoviću. Dakle, čitanjem zakona i razumevanjem onoga što ste vi zapravo hteli, uviđamo da samo jedan manji deo odredbi ovog zakona se tiče oblasti pravosuđa, a veći deo se tiče oblasti državne uprave i lokalne samouprave. Iz tog razloga mislimo da je svrsishodnije da nadležnost nad ovim zakonom prebacimo u ministarstvo nadležno za poslove državne uprave.
Još jedna stvar ide u prilog ovom našem amandmanu i ovome što ja govorim, a to je da nadležnost nad sprovođenjem i kontrolom sprovođenja ovog zakona ima upravna inspekcija koja je kao organizaciona jedinica deo Ministarstva državne uprave i lokalne samouprave.
Naša ideja sa ovim amandmanima, podneli smo 27 amandmana, je da zakon učinimo efikasnijim, da ga učinimo detaljnijim i da pokušamo da pružimo još veću i bolju zaštitu uzbunjivačima, kao dodatnu motivaciju da ukazuju na povrede odredbi zakona i tako učinimo borbu protiv korupcije još efikasnijom.
To je naš cilj podnošenja ovih amandmana i zato vas molim da još jednom pogledate i u danu za glasanje, ukoliko vi danas to ne prihvatite, molim vladajuću većinu da još jednom pročita amandmane koje podnosimo i time ovaj zakon učinimo još efikasnijim. Hvala vam.
Ministre, ukoliko ne želite da shvatite, onda govorite ovo što ste rekli. Naime, pročitaću, pa ću vam objasniti.
Stav 2. „Sticanje posebnih znanja i stručno usavršavanje lica koja postupaju u vezi sa zaštitom uzbunjivača sprovodi Pravosudna akademija u saradnji sa ministarstvom nadležnim za poslove pravosuđa“.
Ukoliko smo u članu 17. stavili da je za ovaj zakon, ukoliko se usvoji taj amandman, nadležno ministarstvo će biti Ministarstvo za državnu upravu i lokalnu samoupravu. Ja sam upravo to i rekao, da je ovaj amandman posledica amandmana na član 17. Ukoliko ga vladajuća većina usvoji, pošto nas nema dovoljno da ove amandmane izglasamo, rado bismo, ovaj amandman će biti sasvim logičan.
Dakle, ukoliko je Ministarstvo za državnu upravu i lokalnu samoupravu nadležno za ovaj zakon, onda će Pravosudna akademija u saradnji sa ministarstvom nadležnim za sprovođenje ovog zakona. Dakle, onda logika postoji.
Poštovana predsednice, dame i gospodo narodni poslanici, u članu 36. ste definisali da nadzor nad sprovođenjem ovog zakona vrši inspekcija rada, odnosno upravna inspekcija. Mislimo da nije dovoljno precizno definisano, pa smo predložili izmenu ovog člana i vrlo precizno definisali ko vrši nadzor nad sprovođenjem ovog zakona.
Naš predlog je da član glasi da nadzor nad sprovođenjem ovog zakona vrši upravna inspekcija i detaljno smo definisali da inspekcija rada i druge inspekcije vrše nadzor nad primenom odredaba ovog zakona, koje su u vezi sa primenom drugih zakona iz njihove nadležnosti.
Smatramo da članom, ovako kako ste vi predložili, ne postoji jasno podeljena nadležnost između upravne inspekcije i inspekcije rada, pa se stiče utisak da i jedna i druga inspekcija imaju nadležnosti nad primenama svih odredbi ovog zakona. Prilično konfuzno.
Mislimo da bi naš amandman ovo ispravio i u duhu onoga kako smo mi podnosili ove amandmane, ponoviću, da ovaj zakon učinimo efikasnijim, detaljnijim, preciznijim i da pružimo dodatnu zaštitu uzbunjivačima. To je naš cilj podnošenja ovih amandmana.
Zato mislimo da treba da još jednom pogledate ove amandmane i znam da imate tu mogućnost da danas prihvatite ovaj amandman. Verujem da biste učinili uslugu svima onima kojih se ovaj zakon tiče. Hvala.
Poštovani predsedavajući, dame i gospodo narodni poslanici, to o mahinacijama, vama se lično obratila direktorka Agencije za borbu protiv korupcije, kao predlagaču, time što je rekla da novi zakon o finansiranju političkih aktivnosti otvara novi prostor za mahinacije. To su reči nadležne agencije.
Ovim zakonom ćete obezbediti toliko više para SNS da vam je malo što ćete ovim zakonom i parama iz budžeta kupovati kuće i vinograde, nego biste još i šljivike i livade, a sve to pod nekim geslom – ušteda i reforme. Koje reforme? Ovih što počinju 2,5 godina, pa nikako da počnu? Sveli ste reforme na dnevno-političku ujdurmu. Vi ste ovim reformama udahnuli potemkinu novi život.
U parlamentu i u Vladi sve pršti od reformi, promena, boljitka. Kad izađete ispred parlamenta, ispred Vlade, ljudi se bore za egzistenciju. Jedva kraj s krajem. Sve što ste počeli pokvarili ste i kamen za kupus čovek da vam da, vi biste ga pokvarili. To su vaše reforme.
To je gospodine predsedavajući fenomen prosečnog toka naprednjačke svesti, što se pojavilo u tabloidima, to se i desilo. Dozvolićete mi deset sekundi u replici vama da se obratim, morate da izađete iz tog stranačkog resa. To što je mene sramota od pojedinih poslanika, je ništa naspram onoga što se može desiti kada građane postane sramota ove institucije. Dužni ste da je zaštitite i da ne dozvolite ovakva obraćanja narodnih poslanika.
Grešite ako mislite da ćete vikanjem uspeti da ono što govorite postane istina. Mi ćemo ovde govoriti o tome kako ćete ovim zakonom uštedeti godišnje tri i po miliona evra, a za četiri godine SNS obezbediti 600 miliona dinara za novu kampanju, o tome ćemo tek govoriti. I dok ste bili radikali i sada kao naprednjaci za sve prethodne vlade ste govorili da ništa ne valjaju, da ne rešavaju probleme, da nisu dobre, a onda ste 2012. godine izabrani i to ste potvrdili. Hvala vam.
U odnosu na ove odnose sa Srpskom radikalnom strankom, meni, prvo, ta fascinacija Vojvodinom je ovde apsolutno očigledna, samo bih je ja svrstao u taj domen ili kategoriju – što je babi milo… a vi nastavite dalje.
Beskrajno mi je zanimljivo to što povezujete Demokratsku stranku i Srpsku radikalnu stranku, vi koji ste 2008. godine skinuli bedževe, stavili maramice u sakoe i počeli da se pravite Toše, da ne poznajete ljude sa kojima ste 18 godina delili zajednički prostor.
Toša je moj prijatelj. Nije bilo ništa uvredljivo.
Verujem da ćete taj odnos koji ste imali 2008. godine prema Vojislavu Šešelju, imati i prema Aleksandru Vučiću čim brod počne da tone.
Moj odnos prema Srpskoj radikalnoj stranci je isti onakav kakav je bio i te 1991. godine, kada sam imao 12 godina, samo je zreliji 23 godine, a kakav je vaš?
Verujem da ćete imati u ponedeljak o čemu da govorite i da razgovarate. Vidim da tu ima neka nerazjašnjena posla. Hvala.
Hvala i predsedavajućem i gospodinu Božoviću.
Članom 3. ovih izmena i dopuna zakona, verujem da ukidate jedan od najvažnijih principa inicijalnog zakona. Princip jednakosti stranaka u trenutku kada se izbori raspišu. Koristeći većinu u Skupštini dajete SNS prednost na samom startu kampanje.
Ovaj amandman koji sam podneo je amandman koji je definisao transparentnost Srbije. U jednom dijalogu koji smatram vrlo svrsishodnim. Saglasio sam se sa amandmanom, potpisao ga i mislim da će ovaj zakon učiniti boljim.
Naime, politički život stranaka ima nekoliko nivoa. Rekao bih dva. Jedan je redovan rad i stranke članom 19. Zakona dobijaju sredstva za redovan rad i redovno funkcionisanje – za plaćanje prostorija, za plaćanje telefona, plata i taj iznos sredstava koje dobijaju stranke iz budžeta zavisi od broja poslanika. To je fer.
Međutim, vi članom tri omogućujete da se sredstva koja su definisana za redovan rad stranaka prenesu u finansiranje izborne kampanje. Šta je tu sporno? To što se za finansiranje kampanja novac određuje članom 20. – nova sredstva koja nemaju veze sa sredstvima za redovno finansiranje.
Dakle, omogućujete da se za kampanju dva puta iz budžeta odvajaju sredstva, dva puta za istu stvar. To je suprotno Zakonu o budžetskom sistemu. Na taj način omogućujete SNS prednost na samom izboru, a sve stranke kada se kampanja raspiše treba da budu jednake, dobijaju jednaka sredstva. Nakon izbora dobiju onoliko koliko su zaslužile i koliko su im građani dodelili. To jeste fer.
Ali, ukidanje jednakosti je ukidanje jednog od osnovnih principa inicijalnog zakona. Tri su vrlo važna. Jedan je, tačno je, 2011. godine povećana su sredstva za izdvajanje političkim strankama. To je bio princip, pokušaj smanjivanja mogućnosti eksternog finansijskog uticaja na stranke. Tako se radi u normalnim, uređenim političkim sistemima. Drugi princip je bio bolja kontrola trošenja sredstava. Treći princip – princip jednakosti. Ukidate ovim članom jednakost u trenutku kada se raspišu izbori. Dajete prednost SNS i ukidate jedan od osnovnim principa.
Ja sam pre dva dana predlagao i to bismo vam rekli da ste organizovali neku debatu, ne u sali odbora sa pet ljudi, debatu našeg društva o tome koliko košta demokratija danas u Srbiji. Da li je skupa ili je tako skupa najjeftiniji vid državnog uređenja? Rekao sam i ponoviću, ne mislim samo na finansijski aspekt.
Hajde da građanima predstavimo koliko košta autokratija u Srbiji. Da li je jeftinija ili je tako jeftina preskupa za svako društvo koje teži da bude normalno? Ali, kakva je debata bila nije ni Predlog zakona mogao da bude bolji.
Nije neprijatelj Demokratska stranka, kako želite da je predstavite. Nije našem društvu neprijatelj ni deficit, ni oni notari o kojima smo razgovarali, neprijatelj našeg društva su opšta mesta, patetika i nekultura dijaloga koja je na delu dve i po godine.
Zarobljeni ste u populizmu, izgubljeni u bezidejnosti, tumarate od istraživanja do istraživanja. Izborni rezultat je gola snaga, a to busanje u junačke grudi izbornim rezultatom je više varvarski, nego demokratski čin.
Da li znate u kom grmu leži licemerje? U tom što ćete ovim zakonom uštedeti 3,5 miliona evra, ali ćete za četiri godine Srpskoj naprednoj stranci obezbediti 600 miliona dinara više u izbornoj trci. Šesto miliona dinara više Srpskoj naprednoj stranci u izbornoj trci.
Gospodin Đurišić je pre neki dan, ili prekjuče objasnio, izračunao da ostaje Srpskoj naprednoj stranci od redovnog finansiranja 10, 12 do 15 miliona mesečno, preko 150 miliona godišnje. Za četiri godine 600 miliona dinara više Srpskoj naprednoj stranci.
Uštedećete tri i po miliona evra, pre nekoliko dana ste državu zadužili 400 miliona evra za likvidnost „Srbijagasa“. Dve i po godine slušamo o reformama koje moraju da se dese. To je moja zamerka i prethodnim vlastima, jer sam tada govorio, imam pravo i danas o tome da govorim.
Morate da prestanete da sopstvenu nesposobnost zamagljujete nekim bivšim režimom. Prvo, i bivši je bio vaš i da počnete da rešavate stvari. Dok ovde tako samo zadovoljno branite ovaj zakon, građani ispred čuvaju svoje dostojanstvo, gazeći ga da obezbede egzistenciju i prežive. Počnite da radite već jednom. Čekamo vas dve i po godine.
Poštovani predsedavajući, dame i gospodo narodni poslanici, rekao bih da se desilo ono što sam i pretpostavio da će se desiti, da mali broj poslanika, osim poslanika opozicije, govori o ovom zakonu onako kako o ovom zakonu mora da se govori, plašeći se naravno da ne uleti u jedan vrtlog banalnih optužbi da se bore i da ne daju stranačke novce. To je duboko pogrešan pristup.
Pravi pristup ovom predlogu zakona je da se o njemu razgovara, makar onoliko koliko smo razgovarali o onom osnovnom predlogu iz 2011. godine, da se razgovara sa svim strankama, pokretima, udruženjima, koji učestvuju u političkom životu Srbije, sa ljudima iz struke, pa uporedne analize i prakse zemalja u okruženju, pa tek onda u parlamentu za skupštinskom govornicom. To je pravi pristup koji ste danas zaobišli.
Izostala je debata o tome koliko danas u Srbiji košta demokratija. Da li je skupa ili je i tako skupa najjeftiniji vid državnog uređenja, pri tom ne mislim samo na finansijski aspekt. Koliko danas košta autokratija i da li je jeftinija, ili je i tako jeftinija preskupa za svako društvo koje teži da bude normalno? Koliko danas koša višestranački sistem, koliko jednopartijski? Koja je uloga političkih stranaka u modernom demokratskom društvu? Koja je uloga stranaka u višestranačkom sistemu? Kakav je efekat takvih procesa koji moraju imati svakog pojedinca koji u tom društvu živi, u samom težištu politika? Izostala je debata o svemu tome.
Premalo je danas vremena da o tome ovde razgovaramo. Trebalo je da razgovaramo pre nego što je zakon došao na dnevni red. Premalo je vremena da na tako ideološka pitanja odgovaramo šturo, jer su isuviše važna da bismo ih zaobišli, da o tome organizujemo debate nije naše pravo. To je naša obaveza. Obaveza prema demokratskom društvu, obaveza prema građanima koje ovde u parlamentu zastupamo, obaveza prema strankama koje predstavljamo, prema Ustavu koji definiše demokratsko društvo, prema zakonima koje donosimo. Šta mi danas od toga imamo? Debatu, u kojoj kažemo „ua“ političke stranke i čekamo aplauz.
Ja duboko verujem u politički pluralizam, verujem u predstavničku demokratiju, verujem u obrazovnu misiju sistema koju čine političke stranke. Tek nakon takve jedne debate i tek nakon odgovora na pitanje koje sam postavio možemo da stavimo procente na sto, pa da li je 1, 0,15, ili 0,10, da li je od rashoda ili poreskih prihoda. Kad preskočite suštinu ovako izgleda zakon koji se donosi u panici, kada u panici trčite da prstom uperite u nekog drugog da je kriv što vi tri godine trošite finansijska sredstva koja dobijate po procentu koji je odredio neko drugi.
Procenat je tada povećan da bi se smanjio finansijski uticaj na političke stranke. Tada su i povećana ovlašćenja Agenciji za borbu protiv korupcije, obeležavajući drugi princip ovog zakona, a to je kontrola na koji način stranke dobijaju i troše sredstva. Ono je određena da bude dvojako. Jedna je kontrola javnosti. Više nije volja stranke da objavi svoje donatore. To je njihova obaveza. Dakle javnost može da utiče na kontrolu dobijanja i trošenja sredstava.
Drugi nivo kontrole je institucionalni. Agencija za borbu protiv korupcije, pre tog zakona od 2011. nije mnogo toga mogla danas, može da broji sendviče u autobusu.
Treći princip je bio jednakost, ekvilibrijum, startna pozicija ista za sve političke stranke pre izborne kampanje. Početna pozicija koju vi danas brišete odredbom da sredstva koja dobijate za redovno finansiranje, mogu da se iskoriste i u političkoj kampanji. Pa hajde onda da ugasimo sve političke stranke, parlament, samo ko o tome odlučuje? Onda u toj brzopoteznoj dezintegraciji političkog sistema donosite bez ili uz odsustvo svake političke debate, ovakav zakon koji je terminološki loš ili neispravan, tehnički neispravan i suštinski neprimenljiv, priznali ste to ukoliko ne usvojite naše amandmane ili amandmane nekih drugih poslanika.
Možda je to i cilj ovog zakona, ali ako je cilj da pod geslom „ušteda“ zamažete društvu oči, onda se postavlja pitanje da li društvo sa zamazanim očima može da stigne tamo kuda ga mi vodimo? Sumnjam u to ili čak ni ne sumnjam, znam sigurno da nema šanse, niti ima šanse da ovaj i ovakav zakon i samo izmene ovog zakona mogu da unaprede politički život u kojem mi funkcionišemo, da bolje definišu odnos biznisa i politike.
Pa, od kad postoje političke stranke postoji i nastojanje biznisa da se približi političkim strankama i ostvare ono što je u prirodi biznisa, a to je profit. Nama treba korak napred, da u Srbiji postane normalno ono što je normalno odavno u čitavom svetu, ono kada nemački političari na konferenciji za novinare stanu pored predstavnika krupnog kapitala, recimo, automobilske industrije i zahvale se na pomoći u kampanji, ono kada predsednik Sjedinjenih Američkih Država Barak Obama stane pored Vorena Bafeta i kaže hvala za finansijsku pomoć, jer je on verovao u politiku koju je ovaj kandidovao na izborima. To je normalno u normalnim i uređenim političkim sistemima.
Izmenama i dopunama samo ovog zakona, bez pokretanja šire priče o političkom životu kojim funkcionišemo, ovo neće funkcionisati i ovo je jedan veliki korak nazad. Zato i nećemo glasati za njega. Hvala vam.
Za početak, smem da stanem ispred ogledala.
Mogli smo o ovom zakonu da razgovaramo iz različitih aspekata, i filozofskog, i sociološkog i političkog. Ja sam odabrao da vama postavim određena sadržajna pitanja koja bi možda učinila da ovaj zakon bude bolji.
Čemu takav nadmen stav sa vaše strane? Da li vi hoćete da se ja plašim? Pa, zašto bih se ja vas plašio? Nisam se plašio ni kada ste nas gađali cipelama, polivali vodom i čupali mikrofone. Nisam se plašio ni kada ste bili srpski radikali. Zašto bih se plašio sada kada ste srpski naprednjaci?
Da vam kažem nešto o tim usponima i padovima političkih stranaka. Sapleli ste Srpsku radikalnu stranku i na njenom padu napravili Srpsku naprednu stranku, da li je tako, gospodine Babiću, onako kako danas gazite i saplićete ostale političke stranke ne bi li se još malo popeli na lestvici na čijem vrhu je jednopartijski sistem. Dok je i jedan poslanik Demokratske stranke, to vam nećemo dozvoliti.
Mnogo toga sam hteo da ukažem, ali ste vi odabrali pogrešnu debatu za pravi zakon. Da ste organizovali debatu, čuli biste mišljenje svih nas. Mnogo toga pametnog biste čuli, ovde ima pametnih ljudi i pametnih predloga.
Da li ste pitali Agenciju za borbu protiv korupcije šta misli o ovom zakonu? Da li ste pitali druge učesnike našeg političkog života? Niste. Pogrešan pristup. Ali ste došli ovde da nam držite predavanja o moralu u politici. Niste dobili ni dinara 2008. i 2009. godine. Na kojim izborima ste osvojili 21 poslanika?
Poštovani predsedavajući, dame i gospodo narodni poslanici, za malo suza da mi krene od nebrige prema DS.
Da se vratimo na amandman. Gospodine Vujoviću, ne gajimo nikakve iluzije da ćete usvojiti amandmane DS, primetili smo ozbiljnu netoleranciju na amandmane koje podnosi opozicija, ali, navikli smo na to. Dakle, rebalansom budžeta za 2014. godinu, članom 3. zadužujete budžet za još 200 miliona dolara za likvidnost „Srbijagasa“. To je cifra upola od onoga koliko ćete uštedeti smanjenjem plata i penzija.
Dakle, nastavljate sa lošom politikom, to priznajem, subvencionisanja propalih ili loše vođenih preduzeća, zato što za dve i po godine niste propustili nijednu šansu da propustite svaku šansu da reformišete ta preduzeća i da smanjite subvencije. Umesto toga, uzimate plate lekarima, nastavnicima, smanjujete za 10, 12, 15 do 17% ukoliko su radili u privatnom sektoru ili nekim drugim mestima, smanjujete penzije za 680 hiljada penzionera. Stečeno pravo, stečena imovina, kuća, o tome smo već pričali.
Ako bismo vas ovim amandmanom naveli da i razgovaramo o politici subvencija prema propalim javnim preduzećima, mi smo uspeli. To je cilj ovog amandmana. Hvala vam.
Imamo dve stvari. Jedno je zamajavanje i drugo su prava pitanja. Znate li po čemu znam da su ta pitanja prava? Pogledajte ministra, ne želi da se uključi u raspravu.
Ministre, evo, pozivam vas još jednom da vi odgovorite na pitanje koje je moj kolega Božović sada postavio u vezi sa gubitkom NBS od 44 milijarde dinara. Ako je to tačno, da li biste smanjili plate i penzije da taj gubitak nije gubitak već dobitak, kako je bio ranije i da je uplaćen u budžet? To je prvo pitanje, dakle, ne 150 pitanja. To je prvo. Imamo dva i da se koncentrišemo na ta dva pitanja.
Drugo pitanje - da li je tačno da će smanjenje plata i penzija dovesti do novog otpuštanja, naročito u sektoru proizvodnje? Nije potrebno da znate mnoge ekonomske doktrine. Da biste to dokazali, potrebna je zdrava logika. Kada smanjite plate i penzije, ljudi neće štedeti na računima, računi moraju da se plaćaju. Gde će štedeti? Na potrošnji, u marketu, u prodavnici, na pijaci. Kada manje kupujete, proizvođači će manje snabdevati pijacu, markete, prodavnice. To znači - manja proizvodnja. Kada manje proizvodite, ili ćete smanjiti plate ljudima koji rade u proizvodnji, a sasvim izvesno i napraviti višak, odnosno otpustiti ljude koji rade danas u proizvodnji, u realnom sektoru. To su pitanja na koja mi ovde očekujemo odgovore.
Dakle, još jednom, da li možete da opovrgnete tvrdnju da će smanjenje plata i penzija dovesti do novog otpuštanja, naročito u proizvodnji? Hvala.
Hvala gospodine predsedavajući.
Dame i gospodo narodni poslanici, 40 hiljada godina ljudskog jezika, a da ja danas nemam reči da opišem nastup mog prethodnika. Nije istorija teren na kojem SRS može da dobije DS. Zamislite da možemo do sada da izjavimo izjave Aleksandra Vučića dok je bio srpski radikal, nosio majicu i lupao nogom…

Whoops, looks like something went wrong.