Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Dejan Nikolić

Dejan Nikolić

Demokratska stranka

Govori

Kada biste mi jednu stvar naveli koju je moj prethodnik rekao u vezi sa amandmanom i zakonima, i ja bih se držao dnevnog reda. Ali, to nije moj manir, pa ću se ja držati dnevnog reda, jer smo ovde zbog smanjenja plata i penzija radnika u javnom sektoru i penzionera.
Dakle, DS je uradila sve ono što može i što Poslovnik dozvoljava. Podneli smo 20 amandmana, 19 amandmana je glasilo – briše se, iz nekoliko razloga. Prvi je zato što smatramo da treba da se briše. Drugi je i da greškom pritisnete zvonce dok budete glasali i greškom usvojite jedan od naših amandmana, rebalans i ovi zakoni će postati bespredmetni, stopiraćemo smanjenje plata i penzija i mi ćemo u tome uspeti.
Pošto verujem da se to neće dogoditi, smanjenje plata i penzija kreće od 1. novembra.
Dakle, poslanici DS i ja lično smatramo da je smanjenje plata radnika u javnom sektoru i smanjenje penzija za 680 hiljada penzionera katastrofalna mera. Nizom loših poteza, nesposobnosti ove Vlade, ona je sama dovela do toga u poslednjih dve i po godine da danas mora da smanjuje plate i penzije. Dokazali smo da je nivo stranih direktnih investicija veći. Ne bi trebalo smanjivati plate i penzije. Ali, strane direktne investicije, nivo je jako nizak, nije visok, nema sposobnosti i vi zbog toga smanjujete plate i penzije. Dve i po godine slušamo o reformama u javnim preduzećima.
Poslednje obećanje je bilo oktobra 2013, od tog obećanja je prošlo godinu dana. Umesto toga imamo novo zaduživanje budžeta za preko 400 miliona evra, cifra koja je veća od uštede, što ćete ostvariti smanjenjem plate i penzija i dovesti do toga da se od 1. novembra građani koji rade u javnom sektoru, penzioneri, počnu svoju borbu sa egzistencijom. Ali, ove loše mere će dati katastrofalne efekte i za buduća vreme.
Ja bih voleo da grešim, ali ne grešim i sigurno će ove mere dovesti do otpuštanja radnika u proizvodnji, jer će smanjene plate i penzije dovesti do manje potražnje, manja potražnja do manje proizvodnje, što će proizvesti smanjenje plata u proizvodnji i zasigurno nova otpuštanja u ovom sektoru.
Zbog toga, DS ove mere smatra katastrofalnim i za njih neće glasati. Hvala vam.
Hvala, gospodine predsedavajući.
Mi u parlamentu postavljamo legitimna pitanja koja od nas traže građani da postavimo Vladi, jer oni od 1. novembra ulaze u strepnju, borbu za egzistencijom. Ono što dobijamo od vladajuće većine su uvrede i kletve najprizemnije vrste koje ja u parlamentu ne mogu ni da izgovorim.
Dve i po godine slušamo da je prethodna, prethodna, prethodna vlada kriva za ekonomski propast, Bog za poplave, a međunarodni i domaći izdajnici provokatori za rušenje vlade, umesto da priznate da se gušite u sopstvenoj autokratičnosti.
Poznata mi je tehnika da sto puta izgovorena laž postaje istina, ali hiljadu puta da kažete za kamen da je ptica, nikad neće da poleti. Posle vas ni kamen na kamen neće da ostane.
Poštovani predsedavajući, dame i gospodo narodni poslanici, gospodine Vujoviću, vi ste ministar finansija, ja sam narodni poslanik kao i moje kolege, dakle mi smo svi zajedno javni radnici. Pitanje koje ću vam uputiti nemojte smatrati ličnim, ne upućujem ga vama, već funkciji koju obavljate.
Kolika je danas plata vaša ili recimo plata premijera i kolika će biti nakon ovog smanjenja? Računica kaže – veća. Dakle, da se razumemo, ja lično mislim da je plata ministra finansija i premijera u Srbiji jako niska, ali činjenica je da će plata recimo, predsednika Srbije, guvernera Narodne banke biti veće nakon današnjeg smanjenja. A plate zaposlenih u zdravstvu, lekarima biti manje. Dakle izneli ste neistine danas kada ste rekli da će plate lekarima biti veće, one će biti manje nakon ovog smanjenja.
Pitanje broj dva, da li biste smanjivali plate i penzije da je nivo stranih direktnih investicija veći za dva ili tri puta? One su danas na istorijskom minimumu, računajući i prethodnu godinu.
Ekonomisti kažu da je nivo stranih direktnih investicija veći. Ne bi trebalo smanjivati plate i penzije. Jel znate između ostalog, zašto su one na tako niskom nivou? Zato što jedni druge u vladajućoj koaliciji nazivate kriminalcima, pogrdnim imenima.
Ministarka Mihajlović je iznela optužbe na račun nekog drugog zaposlenog u Vladi da namešta tendere svojim prijateljima. Ko danas želi od investitora da uloži svoje pare u zemlju u kojoj ministri jedni druge nazivaju kriminalcima. To se ne zove investiciona klima. To se zove nepoverenje između koalicionih partnera. To se zove nestabilnost. Nestabilnost znači manje investicija. Manje investicija vas dovodi do smanjenja plata i penzija vašom krivicom, ne našom.
Pitanje i konstatacija broj tri – šest meseci nakon što je SNS došla na vlast ste usvojili budžet, vi tada niste bili ministar finansija, za narednu godinu u kojoj ste rashode za zaposlene u javnom sektoru povećali za preko 400 miliona evra, a nije bilo povećanja plata tada. To odgovara brojki od 35-50.000 novozaposlenih na raznim pozicijama u javnom sektoru.
Dakle, to nisu samo tvrdnje, to su činjenice koje pišu u budžetima koje ste doneli. Reći ću vam kasnije i tačne cifre, radi se …
Ministar razgovara samnom ne ja sa njim.
Ono što ja pitam i kažem ministru finansija, da će današnjim smanjenjem plata i penzija uštedeti manje od te cifre za koliko ste povećali rashode.
Dakle, smanjujete plate i penzije da biste mogli da servisirate i isplatite plate ešalonu ljudi koji se zaposlio od 2012. godine. Dakle, smanjujete plate i penzije jer nemate sposobnosti da privučete i povećate nivo stranih direktnih investicija u onoj meri koja je potrebna danas Srbiji. Zato smanjujete plate i penzije. Penzije, gospodine Vujoviću, su kuća. One nisu stečeno pravo. Penzije su stečena imovina, kuća, a vi današnjim smanjenjem skidate na toj kući prozore i vrata, a ide zima, a vi kažete penzionerima – snađite se.
Možda je povećanje penzija 2008. godine sa ekonomske strane bilo diskutabilno, ali je zato današnje smanjenje neustavno i verujem da će veliki broj penzionera to dokazati na Ustavnom sudu.
Nije tačno da se plate smanjuju samo 10%. Malopre sam razgovarao sa nastavnikom osnovne škole kome će plata biti smanjena 17%, 7% po osnovu umanjenja za minuli rad, jer je proveo neko vreme u privatnom sektoru i još 10% sa današnjim smanjenjem, 17% na 40 i nešto hiljada. Vi pored plate oduzimate i dostojanstvo onima koji dostojanstvo kod naše dece treba grade, vaspitačima i vaspitačicama, učiteljima, nastavnicima, lekarima, policiji.
Moram da kažem da ovo nije vreme za politička prepucavanja. Pitanja koja sam postavio ne dugujete meni, odgovore na pitanja, niti jednoj političkoj stranci, dugujete građanima koji danas prate ovu diskusiju, a sutra kreću u borbu za egzistencijom. Jedino što od ove Vlade dobijaju u poslednje dve i po godine su svečana otvaranja maketa, najave, obećanja, i arapske igrokaze po Srbiji. I vi i ja, znamo koliko su ove mere štetne i vreme će to pokazati. Samo dok vi to priznate, gospodine Vujoviću, svi oni kojima se danas smanjuju plate i penzije će biti duboko u egzistencijalnom problemu. Hvala.
Prvo, prenesite gospodinu Babiću da parlament ima kontrolnu ulogu u odnosu na Vladu, nema odbrambenu ulogu. Kada je predsednica govorila danas o engleskom parlamentu, na ulasku stoji - služimo naciji. Ako tako nastavite, gospodine Babiću, ili predsedavajući prenesite gospodinu Babiću, uskoro će na našem parlamentu da stoji - služimo Vladi i Aleksandru Vučiću.
Gospodine ministre, da se javim na činjenice… (Isključen mikrofon.)
Hvala vam, gospodine predsedavajući.
Problem sa ovom Vladom, između mnogih problema o kojima bismo mogli ovde danima da govorimo, je i nedoslednost. Danas smo nekoliko puta rekli gospodinu Vučiću, a rekao bih i sada da je u sali, a čitali smo…
(Zoran Babić, s mesta: Čitali ste.)
Nekada je dva puta, a nekada je i 100 puta malo, pa ću pročitati ponovo, gospodine Babiću. Prenesite gospodinu Babiću.
Dakle, garantujem da se neće smanjivati penzije, Hala Pink i Zemun… (Isključen mikrofon.)
Pre svega, izašao sam iz revolta, ali sam se vratio jer sam video da sam pomenut nekoliko puta. Hvala vam što ste mi dali priliku da odgovorim.
Nisam od onih koji dozvoljavaju da se kače neki tuđi repovi, niti da mi se ispostavljaju računi za ono što nisam radio.
Pomenuli su da su mi dostavili pogrešne podatke, ali podatak da je za rashode za zaposlene u javnom sektoru 2012. godine u budžetu bila cifra od 218 milijardi.
Prvi budžet SNS 2013. godine, rashodi za zaposlene u javnom sektoru 266 milijardi. Preko 45 milijardi ili preko 400 miliona evra povećani rashodi za zaposlene u javnom sektoru, a da pri tome nisu povećane plate. To odgovara cifri za samo godinu dana novo zaposlenih od 35 do 50 hiljada ljudi, gospodine Babiću.
Govorio sam o nedoslednosti. Dakle, mnogo puta smo čuli da će sve biti u redu u Krupnju. Mnogo puta smo čuli da će sve biti u redu u Obrenovcu do zime. Pitajte ljude u Krupnju koliko njih će ostati bez krova, a oktobar je mesec? Do oktobra je obećala Vlada da će svi biti u svojim kućama. Pitajte danas ljude koji su danas u kolektivnim smeštajima u Obrenovcu, koji jedu paštete i mesne nareske, a zima je već počela, dobili su obećanje do zime da će biti ispod svojih krovova.
Raste javni dug, raste zaduživanje. Shodno tome raste i propaganda. Pomenuli ste Duška Radovića. Moram da vam priznam, po prvi put od svog detinjstva sumnjam u Duška Radovića. Više ne mislim da sve što raste i treba da raste.
Predsedavajući, član 27. Ja vas molim, a ja sam siguran da vi to hoćete, da proverite vreme poslaničke grupe. Siguran sam da je ostalo još nekoliko sekundi što će biti dovoljno da kažemo da su ovi zakoni loši, jer umesto profesionalizacije oni produbljuju politizaciju državne uprave. Molim vas proverite vreme DS.
Poštovani predsedavajući, dame i gospodo narodni poslanici, lično smo malopre polemisali na tu temu, ne vidim nikakav problem u tome da opozicija citira ekspoze, to je naš posao. Naš je posao da ukazujemo na doslednost sprovođenja politike. Vi ste, gospodine Verbiću u tom ekspozeu najavljeni kao ministar ili tada kao kandidat sa velikim revolucionarnim planom, sa velikim idejama. Neko je malopre rekao da je danas 130. dan ove Vlade i vašeg ministrovanja. Mi plan i ideje za 130 dana videli nismo. O tome danas ništa nismo ni čuli, jer verujem da ovaj zakon nije to.
Nije vaš posao samo da organizujete malu maturu i da podelite knjige. Vaša je obaveza da obrazovanju u Vladi Aleksandra Vučića obezbedite mnogo bolji status. Da premijera odagnate od opštih mesta i demagogije. Da obrazovanje u punom smislu te reči dovedete na dnevni red, da obezbedite veću podršku u budžetu. Pokrenete zaista dubinske reforme obrazovanja i tako napravite makar pretpostavku dugoročnog razvoja našeg društva. Sve ostalo je tumaranje, bežanje od obaveza, kao kada dete rukom prekrije oči i ne vidite njega, ne vidite da postoje problemi.
Primeri su brojni u Evropi i svetu. Zemlje koje su recimo šezdesetih godina bile na listi najrazvijenijih ekonomskih zemalja, a onda godine i godine enormnog ulaganja u obrazovanje i one su danas vrlo stabilne i vrlo jake ekonomske zemlje. Primeri su od Azije, mislim na četiri azijska tigra, pa sve do postkomunističkih zemalja Evrope gde je recimo Poljska koja je imala slične probleme kao i Srbija. U četvrtoj godini kada su reforme u Poljskoj počele učenici su na PISA testiranju u prvih pet, na listi prvih pet najpismenijih učenika Evrope. Recept postoji, oproban je mnogo puta, proveren je. Ono što u vama ja ne vidim jeste snagu da taj recept počnemo da primenjujemo u Srbiji.
Osnovni tekst Zakona o visokom obrazovanju je pisan 2005. godine a od tada se mnogo toga promenilo. Mnogo puta smo i menjali zakon. Uglavnom mislim da su to bili besmisleni kompromisi koji su doveli do toga da mi danas i ne znamo kakva je osnovna intencija ovog zakona. Tada kada je donošen 2005. godine obećano je da će Vlada doneti i zakon o finansiranju visokog obrazovanja. Verovatno to neko može i da potvrdi. Naravno da zakon nije donesen. Danas se visoko obrazovanje finansira po jednoj vrlo anahronoj uredbi koja je neefikasna, zastarela, koja se čak i ne primenjuje u punoj meri.
Zato je naš stav bio da ne idemo u ponovno krpljenje i popravljanje zakona, već da pristupimo pisanju novog zakona o visokom obrazovanju. To je čak bio i stav KONUS-a, to je bio stav i stručne javnosti, a vi ste se o taj zahtev oglušili.
Član 2, a po meni jedan od najkontroverznijih članova i član koji može da napravi, po meni, možda i najdalekosežnije posledice u visokom obrazovanju, to je što menjate način finansiranja Komisije za akreditaciju i proveru kvaliteta i prebacujete na budžet. Nisam zadovoljan vašim odgovorom. Ugrozili ste poziciju komisije u evropskoj asocijaciji.
Dakle, ukoliko se desi da naša komisija bude izbačena iz evropske asocijacije, dakle, za to će biti kriv ovaj član, ovaj zakon i vi gospodine Verbiću. To po meni ministre otvara sumnju zašto Vlada želi da kontroliše Komisiju za akreditaciju i proveru kvaliteta, naročito danas u svetu svih ovih afera kada vi treba da rešavate problem, da odvojite fakultete od kvazifakulteta, doktorske studije od kvazidoktorskih studija. Kada treba da povećavate nezavisnost komisije vi je gurate u naručje Vlade. To nisu evropske intencije, intencije evropskih standarda. Otvarate sumnju, ne rešavate problem.
Sledeća primedba jesu master studije. Tačno je da ste dali neki odgovor, iskreno nisam zadovoljan. Gospođica Jerkov je to vrlo dobro objasnila. One postoje u Evropi u zemljama sa razvijenom industrijom. Tamo gde su škole povezane sa velikim kompanijama, oni predaju na fakultetima i školama. Učenici potpisuju ugovore dok su na studijama ili u srednjoj školi. To su zemlje sa razvijenom industrijom, obrazovanjem, zdravstvom. Predsednik Nacionalnog saveta visokog obrazovanja je taj član stavio u kontekst Nacionalnog okvirnog plana. Šta se dešava sa Nacionalnim okvirnim planom?
Šta se dešava sa NOK-om? Da pojasnim, to je usklađivanje obrazovanih profila sa potrebama tržišta. NOK po kome mi funkcionišemo iz 1988. godine sa nekim promenama devedesetih godina, pravljen za Jugoslaviju, za industrijsku zemlju sa 20 miliona ljudi. Kakve su posledice? Šest godina nismo uspeli da usvojimo novi NOK. Ne aboliram nikoga i nijednu Vladu, posledice su ogromne. Danas naš obrazovni sistem proizvodi nezaposlenost. Naš obrazovni sistem je generator nezaposlenosti, 300.000 mladih ljudi do 30 godina danas nema posao. Mi proizvodimo, odnosno obrazujemo mlade ljude za 136 profila koji na tržištu ne postoje. Nisu deficitarni, oni ne postoje u šifarniku zanimanja.
Novo vreme iznova i iznova donosi nove generacije. Nove generacije traže brze promene, a mi smo i dalje zaglavljeni u strančarenju i političarenju. Generacije mladih ljudi trpe. Nije ni čudo što se danas mladim ljudima gadi politika. Šta dobijaju? Obrazovanje koje ih priprema za biro rad, a ne za posao. Vladu koja razume problem, ali ne razume suštinu problema mladog nezaposlenog čoveka. Gospodine Verbiću, pred nama je zid i vi znate da nemate ključ, jer vrata ne postoje. Možete da pokrenete kompletnu reformu obrazovnog sistema, da napravimo vrata i nađemo izlaz ili da probamo glavom da napravimo rupu. Suviše puta smo u istoriji lupali glavom o zid da bih danas pomislio da je to rešenje. Vaš posao je danas veliki. Morate da pokrenete sveobuhvatnu reformu obrazovnog sistema, obezbedite bolje finansiranje u budžetu, otvorite pitanje i za taj sizifovski posao i od DS ćete dobiti podršku. Hvala.
Poštovani predsedniče, dame i gospodo narodni poslanici, ja sam sledeći na listi govornika neću se obazirati na to šta je gospodin Rističević, tačno je da je pokušao vrlo poetično nešto da kaže – što bi Lazar Kostić rekao svaka strofa katastrofa. Nego da se vratimo na temu. Gospodine Dačiću lepo je sa vaše strane što ste danas u parlamentu da predstavite gospodina Sertića, ali mislim da to nije danas vaš posao, niti mislim da je to danas vaša odgovornost ili jeste u onoj meri u koju ste odlučivali da kandidat bude gospodin Sertić. Treba reći, svi znamo da je budući ministar privrede isključivo je lična odluka Aleksandra Vučića. Ja treba danas da postavim pitanje gde je danas premijer. I suviše međunarodnih obaveza kada treba stati pred poslanike i javno preuzeti odgovornost za buduće poteze gospodina Sertića i Ministarstva privrede.
Četvrti ili peti, više ne znamo ministar privrede u vladama u kojima je makar deklarativno privreda bila težišna tačka u ekspozeima. To više nije izuzetak, to postaje pravilo, Ministarstvo finansija, Ministarstvo privrede, Ministarstvo obrazovanja, Ministarstvo poljoprivrede, treći, četvrti, peti ministar za samo dve godine u resorima koji treba da nose reformske procese u Srbiji. Onda sa novim ministrima iznova i iznova, sve ispočetka sakrivate one nesposobnosti i greške prethodnih ministara.
Na kraju, posle svih ovih velereformskih poteza stanje u Srbiji je da raste javni dug, zaduženost, budžetski deficit, shodno tome raste i propaganda, pada standard građana, zaposlenost, padaju budžetski, poreski prihodi.
Kada gospodine Sertiću budete došli sledeći put u parlament kao ministar, jedino što možemo da vam kažemo jeste da znamo da ste novi i da niste odgovorni za stanje u vašem resoru. Zato danas treba premijer da bude i u Skupštini, da kada ako vas za šest meseci zbog lošeg rada smeni, da mi znamo kao opozicija i građani kome da ispostave račun.
Takođe, mislim da Vlada, u ovom slučaju Aleksandar Vučić i Ivica Dačić mislim da ste pogrešili način na koji predstavljate gospodina Sertića. Lično, nisam poslanik koji ima manir da politiku svodi na lične, da govorim o imenima iako to jeste evropska praksa. Preferiram da razgovaram o politici, međutim način na koji predstavljate gospodina Sertića nameće i neka pitanja. Tačno je, u biografiji vidimo da ste iskusan privrednik i onda postavljamo pitanje u kojim ste firmama stekli to iskustvo, koliko radnika zapošljavaju te firme, kako te firme posluju.
Dali ste nam vrlo šturo objašnjenje o vašem obrazovanju i verujem da odgovori na ta pitanja će i nama i javnosti pomoći da zaokružimo kompletnu sliku u čije ruke stavljamo kompletnu privredu Srbije. Mislim da je bilo bolje da ste rekli – da, gospodin Sertić je politički kadar SNS i Aleksandra Vučića, mada znamo da se SNS nije mnogo pitala u ovom slučaju, ali ministar je politička funkcija i takvo predstavljanje je sasvim legitimno.
Međutim, da se vratimo na politiku Ministarstva privrede, budućoj i sadašnjoj. Interesuju nas odgovori na određena pitanja koje su danas narodni poslanici postavljali. To pokazuje zainteresovanost poslanika i javnosti. Tačno je da danas ne možete da odgovorite na njih, ali verujem da ćete odgovoriti neki drugi dan, jer to su pitanja koja ćemo vam postavljati iz dana u dan dok ne dobijemo odgovore.
Tražimo objašnjenje koliko radnika u preduzećima u restrukturiranju može da računa na otpremnine? Kako ćete obezbediti da ti radnici nakon potrošenih otpremnina ne padnu na socijalne politike? Koliko će sve to da košta i iz kojih sredstava mislite da platite? Da li vas brine to što je Srbija ponovo ušla u recesiju? Pad BDP u prva dva kvartala je oko 1%. Kojim konkretnim merama mislite da pokrenete privredu sa smanjenim platama i penzijama i novih oko 60.000 otpuštenih radnika? Da li postoji projekcija Vlade koliko će radnika u proizvodnji izgubiti posao nakon smanjenja plata za 10, 15, možda čak 20%?
Neminovno će doći do pada potražnje za robom široke potrošnje. Pad potražnje će proizvesti pad proizvodnje, pad proizvodnje će proizvesti višak zaposlenosti. Da li Vlada ima projekciju koliko će radnika ostati bez posla nakon smanjenja plata i penzija?
Kako nameravate da povećate strane i direktne investicije, znajući da su one na rekordno niskom nivou? U prvih sedam meseci je 300 miliona. Recimo, 2011. godine one su iznosile preko dve milijarde.
Da li imate nameru da objavite ceo ugovor sa Etihadom, znajući da je premijer objavio samo deo ugovora? Ono što je i javnosti i nama najinteresantnije, interesuju nas odgovori oko privatizacije 502 preduzeća. Meni lično posebnu pažnju je privukla privatizacija banja, pošto dolazim iz Sokobanje. Ne samo meni, već i onoj javnosti koja razume potencijale razvoja banja, razvoja turizma, koja u ovom procesu vidi ozbiljnu šansu, svi osim Vlade koja ne da ne pokazuje posvećenost već šalje vrlo kontradiktorne poruke investitorima. Tačno je da je razvoj turizma u ovoj formi došao do zida i da bez privatnog kapitala nema daljeg razvoja turizma.
Kada napravite uporednu analizu sa zemljama u okruženju, videćete da je to takođe slučaj. Poruke koje Vlada šalje, recimo direktorka Agencije za privatizaciju, da krećemo u privatizaciju banja, rehabilitacionih centara i zdravstvenih centara. Druga poruka je nećemo da privatizujemo one banje i specijalne bolnice koje su pod sporom, a sedam od 14 banja su u određenom sporu sa PIO fondom oko vlasništva. Onda, treća poruka je da nema privatizacije i da samo želimo da proverimo zainteresovanost tržišta i investitora.
Kako mislite da dobijete bilo kakvu zainteresovanost ako pošaljete poruku da nećemo privatizovati banje i specijalne bolnice koje su pod sporom? Kakve su to poruke koje se šalju? To nisu poruke kojima može da se ostvari rezultat.
Kada je vršena promena strukture vlasništva banja u Sloveniji čitava država je stala na noge, ne Vlada, već čitava država. Danas one opštine koje imaju spa, velnes centre, zdravstvene centre su najrazvijenije banje Slovenije. Njihov turizam učestvuje sa preko 13% u BDP. U Srbiji jedva 1,8%, a potencijali su čak i veći.
Češka je pravila veliku tranzicionu politiku privatizacija banja. Danas su one najrazvijenije u Evropi, a mi naše banje hoćemo da privatizujemo po Zakonu o banjama iz 1992. godine.
Nisam video zainteresovanost resornog ministra, ministra Ljajića, da je obišao banje u privatizaciji, nisam video ni gospodina Lončara, ministra zdravlja, da je obišao specijalne bolnice da vidi u kakvim uslovima one danas posluju. Zašto je sve veći broj radnika koji dobiju status uzbunjivača kao meru zaštite od rukovodstva? Kakve su to poruke i kako će to uticati na izbor investitora ili traženje strateških partnera? Blaga nezainteresovanost, privatizacije radi privatizacije, ovaj veliki proces je isuviše neozbiljno počeo da bih ja mogao da mislim da će se drugačije završiti.
To su pitanja, gospodine Sertiću, koja ćemo postavljati iz dana u dan, dok ne dobijemo odgovore. Zbog nas, zbog javnosti, zbog pola miliona ljudi koji žive u opštinama, u banjama, u gradovima i opštinama koje imaju banje i ta pitanja ćemo postavljati zbog javnosti i zbog svega toga što je ovaj proces počeo, jako, jako loše. Hvala vam.
Gospodine Bečiću, pravite istu grešku koju ste napravili pre dva dana.
Javio sam se i malo pre i ono što ću reći ne odnosi se na gospodina Babića, već na gospodina Martinovića.
Dozvoljavate i dalje da iznosi gnusne uvrede na račun poslanika opozicije, kvalifikuju neke prethodne vlade elementarnim nepogodama. Mi to nećemo da slušamo, mi to nećemo ni da dozvolimo.
Ili primenjujte Poslovnik, izreknite mere koje su propisane ovim Poslovnikom, inače ćete ovu Skupštinu da pretvorite u jednu Kozačku skupinu ljudi.
Primenite poslovnik i uvedite red.
Član 27. Poslovnika. Ja vas još jednom pozivam da uvedete red i vratite debatu i razgovor na temu dnevnog reda.
Poslanik vrlo jasno pita gde je 77 opština, čiji su građani i objekti oštećeni ovom poplavom? Mi neki razgovor sa ministarkom još i imamo, a onda se poslanici SNS ubacuju vređanjem i diskreditacijom poslanika opozicije.
Molim vas da date pauzu, da ministarka lepo objasni poslanicima ko je vodio obnovu u Jaši Tomić, ko je vodio obnovu u Kraljevu.
Radi se samo o nastavku debate na ovu temu. Jeste ovaj amandman možda nešto bolje definisan, ali prosto ne pristajemo na to da se nešto podrazumeva, naročito ne u krovnom zakonu, u Zakonu o radu, ovako važnom institucionalnom zakonu.
Dakle, predlog poslanice koleginice Martinović je da se reči „zaštita života i zdravlja na radu“ zamenjuju rečima „zdravlje na radu“, što je vaš predlog, briše i da ostane „zaštita života i zdravlja na radu“. Vrlo jasna i precizna definicija.
Ne pristajemo na to da se nešto podrazumeva. Poslodavac je dužan da obezbedi takve uslove rada koji će garantovati bezbednost, zaštitu ne samo zdravlja, već i života zaposlenih. Kome onda ostavljamo arbitrernost?
Zakon o radu ne sme da ostavlja takvu vrstu i toliki prostor za arbitrernost kada se tiče zaštite života. Potpuna zaštita života i telesnog integriteta zaposlenog se ostvaruje samo ako mu se istovremeno garantuju i pravo na bezbednost, zaštitu života i zdravlja na radu.
Mislimo da život zaposlenih predstavlja najveću vrednost koja treba da ostane i dalje zaštićena, kao što je to važećim zakonom već propisano i ne vidimo ni jedan razlog zbog čega to treba da se briše. Zato predlažemo ovaj amandman i predlažemo da razmislite još jednom, jer je vrlo važno. Hvala.
Radi se o tehničko-terminološkoj ispravci za koju verujem da je ispravnija. Naime, u članu 8. stav 1. u izmenjenom stavu 4. reči: „zaključuje se u najmanje tri primerka“, zamenjuje se rečima: „izrađuje se u najmanje tri istovetna primerka“.
Dakle, svaki ugovor, pa i ugovor o radu je saglasnost volje ugovornih strana i ne mogu da postoje dva ili više primeraka saglasnosti volje, jer je saglasnost volje samo jedna.
Sa druge strane, isprava o ugovoru koji se zaključuje u pisanoj formi može biti sačinjena u više primeraka, te je zbog toga potrebno istaći da se ugovor o radu može izraditi, a ne zaključiti u više primeraka.
Takođe, smatramo da radi sprečavanja zloupotreba, kao i radi dodatne preciznosti potrebno je naglasiti da svi primerci treba da budu istovetni.
Zato predlažemo da razmislite još jednom i usvojite ovaj amandman. Hvala.