Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice <a href="https://otvoreniparlament.rs/poslanik/8369">Gordana Čomić</a>

Gordana Čomić

Demokratska stranka

Govori

Zahvaljujem.
Mislim da ću još za nekoliko amandmana kazati da dajem svoju podršku ideji kojom je podnet amandman jedan od mnogih koji se brišu, kao što je i ovaj na član 30, odnosno na naziv iznad člana i na član 30.
Kada imate stav da je postojeći popis koji je na snazi bolji nego ovaj što se predlaže, imate nekoliko mogućnosti pred sobom i jedna od mogućnosti je da imate amandman kao što je amandman na član 30, da tražite da se amandmanom ukloni ideja člana zakona.
Bilo bi dobro da se o tome vodi računa svaki put kada se govori da, ukoliko bi se prihvatio amandman na član 30. i naziv člana 30, ne postoji rešenje, postoji, ono je na snazi i ono bi važilo, kao što bi bilo dobro da u komentarima o tome zašto ne smatramo da treba amandman prihvatiti da se držimo činjenica, a najbolje bi bilo da podrazumevamo da su svi narodni poslanici jednaki u pravima i obavezama koje proističu iz stupanja u mandat i polaganja zakletva pred Narodnom skupštinom. Hvala vam.
  Zahvaljujem. I služeći istini i pravdi hoću da dam podršku amandmanu koji su podnele kolege narodni poslanici Marko Đurišić, Janko Veselinović, Biljana Hasanović-Korać, Branka Karavidić i Aleksandar Senić, i da zahvalim viceguvernerki na obrazloženju koje je jasno svima nama koji se bavimo evropskim integracijama i čitamo zakone za koje znamo da su sa nacionalnog plana, sa agende za harmonizaciju, jer je rečena važna rečenica koju ja potpuno razumem, a to je da se dobar deo odredbi prepisuje iz direktiva. Iskustvo zemalja koje su se ranije menjale po receptu evropskih integracija je različito, i zbog toga je važno da o ovome bude rasprave. Zato što u direktivi EU sa kojom harmonizujemo rečenica da ima dobru poslovnu reputaciju, ima značenje, ima kontekst, ima istorijat decenijski u odnosu na zemlju u koju ćemo to uvrstiti kao jedan od prvih  uslova. I zato je važna rasprava. Zato je važno da bude dublje rasprave sa narodnim poslanicima i zato je važno da ne bude hitnog postupka.
Ovaj saziv je usvojio 120 akata, 90 po hitnom postupku. Vrlo brzo se vidi da neće biti od toga nikome koristi. Da ima dijaloga, moj predlog bi vam bio, kao nekog ko podržava evropske integracije Republike Srbije i kao neko ko zna kako smo dolazili do predloga zakona tako da budu u skladu sa direktivama, da se onda amandmani ovakve vrste unose u podzakonske akte. I to je vrlo splisko. To je na ivici toga da vam to prihvati i Republički sekretarijat zakonodavstvo i stručne službe unutar Narodne banke. Ali bi bilo kao jedno od rešenja u debati samo jedno od rešenja, da ne dođemo u situaciju još i sa poglavljem 31, i sa ovim, još je dobra situacija sa direktivama. Mi ćemo to da imamo kao jako ozbiljan problem u poglavljima 27, kada harmonizujemo zašto je životna sredina 11, 12 i 13 koje regulišu zajedničku poljoprivredu. Dakle, prepisivanje samo iz direktiva.
Nemam ja zamerku na to što je to deo procesa, ali imam ozbiljan predlog. Da u budućim predlozima, a biće ih još, da se voljom predlagača ostavi dovoljno vremena, da nađemo način da primenimo direktive onako kako su maltene u istovetnom tekstu prevedene pa prepisane, i da imamo svest o tome da mora ostati prostor da kojim ćemo meriti da li postoji kapacitet u našoj administraciji, na našem tržištu osiguranja u tržištu javnih finansija, gde god bilo zakon, da se ta direktiva dosledno bude promenjena. Da ne bude slučajeva koje smo mogli pratiti kod drugih zemalja koje su se menjale da prepisana odredba proizvodi više problema nego što zaista koristi uređenju sektora.
Mislim da je ovaj amandman u tom smislu sasvim, sasvim odgovarajući, i ponavljam, ako ne može da se odluči o prihvatanju zbog opaske o udaljavanju od direktive, da se onda razmisli da u podzakonskom aktu bude potpuno jasno šta to znači. Na primer, samo da kažem, dobra poslovna reputacija kod nas. Hvala vam.
Zahvaljujem. Uz podršku amandmanu na član 29. koji je propušten u proceduri. Sasvim je u redu i nije prvi put da ga srećom razmatramo sada. Samo sada opaska uz podršku da sadržina svake odredbe i te kako ima veze sa procedurom. Sadržina odredbe, na primer, da žene dobijaju pravo glasa u nekom zakonu, odnosno Ustavu je proizvela silne procedure.
Procedura je kultura. Sadržina svake odredbe mora da bude vezana sa procedurom. To ne govorim zato što smatram ključnom, mogu da podržim amandman kolege Pavićevića, a da imam drugačije viđenje argumentacije, zašto on podnosi amandman „briše se“. Dakle, hitnost postupka vam onemogućava, fizički vam onemogućava da sadržinu dovoljno detaljno razmotrite u dijalogu na nadležnom odboru ili samom plenumu.
U tom kontekstu nije samo pitanje veze sadržine nekog člana i procedure u ovom zakonu, to je generalno pravilo kojeg svi treba da se držimo. Najmanje od svega zameram hitnost procedure. Podršku kolegi Pavićeviću dajem zbog toga da ostane poruka da ne zato što je hitan postupak nečastan, nego zato što proizvodi zajedničku štetu da kad god možemo da izbegnemo hitnost postupka i onda nećemo imati rasprave te vrste da li je i koliko je važna procedura.
Nije Narodna banka prekršila nikakav zakon, nikakvu proceduru, ali je to paradigma, a važno je o toj paradigmi progovoriti koju zbog toga što nas tek čeka jako mnogo predloga zakona koji su harmonizovanje sa direktivama ili su izmene i dopune Zakona koje su harmonizovanje sa direktivama. Bilo bi dobro da imamo svest o tome da se pravljenjem plana na koji način se o sadržaju raspravlja ostavi dovoljno vremena da ostavimo van svake sumnje da je sadržaj pojedine odredbe najbolje mogući. Hvala.
  Zahvaljujem.
U vezi sa amandmanom koji je u pretresu i podrazumeva da se briše predlog člana zakona, ja hoću da dam svoje opaske o obrazloženjima koja su identična za svaki predlog zakona.
Manja je zamerka zašto su obrazloženja identična, mada bi se o tome da je posvećenosti zaista radu ove Skupštine moglo govoriti, ali je drugi deo obrazloženja krajnje sporan.
Obrazloženje zašto se ne prihvata ovaj amandman glasi – jer je Predlog zakona upućen Narodnoj skupštini Republike Srbije po hitnom postupku i u skladu sa procedurom.
Dakle, odbija se amandman zato što je Predlog zakona upućen po hitnom postupku.
Ja, zaista, ostavljam na čast, obraz, znanje i čestitost svakom onom ko je sa kopi pejst prepisao ovo obrazloženje da je hitan postupak razlog za odbijanje amandmana, a pri tome amandman u proceduri, ali ovaj drugi deo rečenice je krajnje sporan, dok je sam tekst prošao više krugova javne rasprave i tekst Nacrta zakona je u dužem periodu svim zainteresovanim stranama dostupan na sajtu NBS.
Ovo, osim što je uvredljivo za Narodnu skupštinu, pokazuje, ja mislim, ne neznanje, nego aroganciju pisca obrazloženja prema Narodnoj skupštini.
Narodni poslanici ni po jednom aktu nemaju ništa ni sa jednim nacrtom bilo kog zakona. Narodni poslanici mogu da razmatraju, da stavljaju amandmane, da traže javne rasprave o predlozima zakona, nakon što nacrt od ovlašćenih predlagača prođe Vladinu sednicu ili od ovlašćenog predlagača bude kao predlog upućen Narodnoj skupštini.
Ako se ovde bilo kome ovo obrazloženje smatra logičnim i normalnim, mi imamo mnogo veći problem, nego da li je osnov za podnošenje ovog zakona u celini, da li je promenjeno više od polovine članova starog zakona, da bi po jedinstvenim metodološkim pravilima bilo obrazloženo podnošenje sasvim novog predloga zakona, ali se ovo obrazloženje koje ostaje, pa ostaje i u stenogramu i u aktima koji su nama bili u rukama, govori o predlagaču i govori o nemoći ove institucije i o načinu na koji se ona lomi, zato što nećemo u stvari dijalog o tome šta je važno za sve i to je zajednička šteta.
Kolika je zajednička šteta, ilustrovaću još jednim čitanjem obrazloženja kojim se amandman ne prihvata.
Amandman se ne prihvata, jer je Predlog zakona upućen Narodnoj skupštini Republike Srbije po hitnom postupku, a u skladu sa procedurom, dok je sam tekst prošao više krugova javne rasprave i tekst Nacrta zakona je u dužem vremenu, periodu, svim zainteresovanim stranama dostupan na sajtu NBS.
Znate, kada ovakvo obrazloženje pošaljete narodnim poslanicima, onda nema ni jednog jedinog razloga da poverujemo u jednu jedinu reč koja je čitana za obrazloženje u načelnoj raspravi ili kojom branite odredbe koje se u ovom predlogu zakona o osiguranju usklađuju sa direktivama EU.
Ne mogu ovakva obrazloženja i posvećenost evropskim integracijama, ne može oba. Ili jedno ili drugo. Pošto sam ja privržena evropskim integracijama, ja ovo obrazloženje čitam sa nadom da je poslednje ovakvo i od NBS i od Vlade Srbije i od bilo kog drugog ovlašćenog predlagača koji narodnim poslanicima daje predlog zakona.
To da vi upućujete narodne poslanike na nacrt zakona, to je jednako uvredljivo, kao da ja ovlašćenog predstavnika NB uputim u gimnaziju na učenje, samo što mi o tome ne delimo ni svest, ni značaj, a šteta od toga je zajednička. Hvala.
Zahvaljujem predsedavajući.

Dužni ste bili da upozorite govornika na kršenje člana 107. koji u stavu 1. kaže – govornik na sednici Narodne skupštine je dužan da poštuje dostojanstvo Narodne skupštine, što se nije dogodilo. U drugom stavu kaže da na sednici Narodne skupštine nije dozvoljeno neposredno obraćanje narodnog poslanika drugom narodnom poslaniku.

(Zoran Babić, s mesta: Ali je dozvoljeno da se mrvi.)

Molim vas i sada da upozorite narodnog poslanika Zorana Babića da ne dobacuje dok obrazlažem povredu Poslovnika, pošto je to takođe kršenje Poslovnika.
Nastavlja da dobacuje. Mogu da branim pravo svakoga na slobodnu reč koliko dugo treba svim poslanicima da nauče odredbe Poslovnika koje nisu pročitane. Da su pročitali videli bi da je dobacivanje zabranjeno.

Dakle, drugi stav člana 107. glasi – na sednici Narodne skupštine nije dozvoljeno neposredno obraćanje narodnog poslanika drugom narodnom poslaniku, korišćenje uvredljivih izraza, kao ni iznošenje činjenica i ocena koje se odnose na privatni život drugih lica.

Zamolila bih vas da sledeći put kada sasvim očito narodni poslanik prekrši oba stava člana 107, kada vrlo očito ugrozi i dostojanstvo Narodne skupštine i kaže svoj stav koji je u potpunosti u suprotnosti sa stavom 2. člana 107. da reagujete i da ga podsetite da pročita odredbe Poslovnika i da se ponaša u skladu sa odredbama ovog Poslovnika.

Član 107. se vrlo često koristi ovde umesto prava na repliku. Kao što vidite, ja to ne činim. Uvidom u stenogram može se pročitati izlaganje prethodnog govornika i obrazlažem da je prekršajem i prvog i drugog stava zaslužio da bude upozoren, odnosno iziskuje vašu intervenciju kao predsedavajućeg, ne samo na osnovu člana…(Isključen mikrofon.)
Zahvaljujem.

Uz iskazivanje podrške amandmanu koji su predložili kolega Zoran Živković i Vladimir Pavićević, moram da podelim sa narodnim poslanicima svoje razočaranje zbog nekorektnosti koji se tiče dogovora između potpredsednicima i rada Skupštine na osnovu člana 158. stav 4.

Ja sam pretpostavljala da kada se ljudi među sobom nešto dogovore da to onda važi…
Član 158. stav 4. koji govori o raspravi u pojedinostima, koje se tiče amandman na naziv i na član i člana 87.

&nbsp;
Ja govorim o amandmanu i o vremenu koje mi je na raspolaganju da amandman obrazložim i taj i druge amandmane.

Dakle, član 158. stav 4. našeg Poslovnika kaže – da ukupno vreme za amandmane je 10 časova, što znači da se u toku jednog pretresa u pojedinostima može raspraviti najviše 300 amandmana.

Jedan od amandman koji ja podržavam je amandman koji je trenutno u pretresu i hoću da izrazim žaljenje što zbog nekorektnosti dogovora između potpredsednika Narodne skupštine, moram da kažem i protest jer neću imati prilike da odbranim amandmane koje sam ja potpisala, a koji se tiču pretresa u pojedinostima podnetim na druge zakone.

Zašto je važno da se o ovome govori..
Kada je u pitanju amandman koji je naziv iznad člana i član 87.

Zato što je tekst predloga zakona u članu 87. zabrana posredovanja u osiguranju. Vrlo daleko je asocijaciji…
Zahvaljujem.
Amandman koji smo podnele se odnosi na definisanje kakvu dokumentaciju treba podneti. Predložile smo da posle reči – dostavi, kažemo – uredan, odnosno - podnošenja uredne dokumentacije.
Obrazloženje koje nam je Vlada dala kaže da se amandman ne prihvata, jer je postupanje sa zahtevom koji nije uredan, odnosno potpun, propisan članovima 8đ. stavovi 3 i 4. Predloga zakona. Ali ne govorim o tome kada nije uredno, govorim o tome da stavite jasno da treba da se dostavi uredan zahtev.
To je razlika u gledanju na duh zakona. Po meni, zakon treba da bude pozitivan. Zakon treba u svojim odredbama da kaže šta treba da uradiš kako valja. Ne govorim o tome šta se dešava, ako dokumentacija nije uredna.
Ja kažem – ako želiš da postupaš sa svojim zahtevom u skladu sa zakonom onda treba da podneseš urednu dokumentaciju. To je razlika verovatno koja je rezultirala time da amandman nije prihvaćen, ali ja stvarno mislim da bi trebalo glasati za ovakav amandman i time početi proces da drugačije gledamo ukupan duh zakona.
Poseban komentar nezavisno od amandmana koji su odbijeni ili prihvaćene obe su stvari legitimne, ali moram da komentarišem činjenicu da je nadležni Odbor podneo 13 amandmana na ovaj zakon. Svi mi znamo da je to sve legitimno i svi mi znamo da je praksa da kroz odbor u trenutku kada procedura nikom drugom ne dozvoljava da podnese amandman, osim matičnom odboru, da kroz odbor Vlada podnosi svoje amandmane.
Znači, Vlada je podnela 13 amandmana nakon uočenih grešaka i neusaglašenih amandmana raznih poslanika i dobro je što postoji ta procedura. Ovo nije kritika, ovo nije zamerka. Ovo je više apel da svakom tekstu zakona posvetimo mnogo više pažnje, da se odnosimo mnogo temeljitije da bi izbegli korišćenje procedure da nadležni odbor podnosi amandmane, jer ga Vlada tako zamoli.
U samo dva slučaja Odbor mimo toga šta je Vlada htela za poslednjih šest saziva, pet saziva Skupštine podneo amandman. To je još jedan pokazatelj da nikada nije dovoljno puta, broja, čitati zakone da bismo zaista znali da su raščišćene sve nedoumice, da postoje sve potrebne reči da se podrazumeva recimo u ovom slučaju put do dokumentacije sasvim precizno.
Dakle, moj predlog je da ovaj amandman ipak prihvatite i da se time obratimo svima onima koji će podnositi dokumentaciju da dokumentacija treba da mu bude uredna, kao što bi trebalo da budu u tom smislu uredni i predlozi zakona koji nam dolaze sa dovoljno vremena da ih razmotrimo, da bi što manje koristili mogućnost procedure koja je legitimna, ponavljam nije to pitanje ni kritike, ni omalovažavanja postupka, on je čist, da Odbor podnosi amandmane da bi se uskladilo ono što se očito primetilo da li zbog podnošenja amandmana drugih narodnih poslanika ili što je Vlada sama u raspravi uočila, dakle, da bi se ta procedura koristila što manje. Hvala vam.
Zahvaljujem.
Mislim da je atmosfera i nastupi kolega narodnih poslanika u sali u prilog toga da se prihvati amandman kolega sa Brankom Karavidić, koji su potpisali amandman jer se radi o savesnosti. Treba biti potpuno bez savesti, a Boga mi i bez časti i bez ikakvog integriteta pa smatrati da je dozvoljeno na javnom poslu izricati etikete, klevete i laži i to zvati odbranom prava na to da se bude uzbunjivač.
O tome… (Isključen mikrofon)
Ja vama gospodine predsedavajući verujem da niste isključili i znam da se tehnički problemi dešavaju, apsolutno je sve u redu.
Dakle, kao što rekoh imati savest za javno izgovorenu reč se ovde prosto nalaže kao potreba da se glasa za ovaj zakon jer volja da se u okviru odbrane zakona izrekne sve što smo ovde čuli, bez obzira na to što niti je utemeljeno u činjenicama niti je utemeljeno u postupcima koji su u toku, pokazuje da je lako biti bez savesti, bez časti i bez integriteta i da to ni jedan uzbunjivač ne bi smeo sebi da dozvoli, zato nije loše da uvrstimo i savesnost bez obzira što razumem ministra potpuno zašto to vidi kao opasnost da onaj na koga se informacije koje uzbunjivač ima odnose utvrđuje i njegove karakteristike i njegovu savesnost na poslu koji je obavljao. Hvala.
Zahvaljujem.
Moje izlaganje, kojim se nadam da ću zaslužiti vašu pažnju, odnosiće se prevashodno na Predlog zakona o zaštiti i održivom korišćenju ribljeg fonda. Moja koleginica Aleksandra Jerkov će tokom rasprave namenjene predstavnicima poslaničkih grupa dati akcenat i na druge zakone iz ove zajedničke načelne rasprave.
Dakle, zašto Zakon o zaštiti i održivom korišćenju ribljeg fonda? Slušajući pažljivo ministarku Snežanu Bošković Bogosavljević, mogli smo da zapišemo da je namera ovog zakona da se podigne kvalitet programa, da se podigne stručnost pri upravljanju, da se nadoknadi odsustvo kontrole u zaštiti ribljeg fonda i da se uspostavi mnogo bolja kontrola ukupnog održivog korišćenja ribljeg fonda.
Na sve to imam dve najkrupnije zamerke. Da bi ovo bilo ispunjeno, zašto je Zakon bez budžetskog fonda? Prethodni Nacrt i Predlog zakona je podrazumevao budžetski fond i čvrsto stojim na stanovištu da je on potreban u ovom zakonu, iz prostog razloga što u budžetskom fondu, znači pozicija u programskom budžetu, koji ćemo videti kao predlog za 2015. godinu, tačno vidite, pod znacima navoda, boju dinara. Ako hoćete fond, može i tako, ali on ima unekoliko drugačiju strukturu i treba da bude u skladu sa Zakonom o fondovima.
Mislimo da se prosto neće videti u realnosti namera koja je ovde izgovorena, koja je etična, ali koja će ostati namera, zato što sredstva koja se prikupljaju od dozvola i od naknada i od kazni treba, po ideji zakona, da budu uložena u zaštitu, unapređenje i u razvoj ribljeg fonda. Bez budžetskog fonda namenjenog da vidimo koja je to suma novca ili bez jasnog programskog budžeta, to teško da će biti realizovano, a na našu zajedničku štetu. Zbog toga mislim da je trebalo dobro razmisliti pre nego što se rešilo da se iz Predloga zakona iz člana 8. izbaci budžetski fond.
Druga zamerka je što ostaje nejasno zašto nisu raspisivani konkursi po postojećem zakonu, koje god on manjkavosti imao. Da li se čekaju neke posebne okolnosti da bi se u sledećoj godini raspisali konkursi i kakvo je stanje trenutno sa onima koji su korisnici ribolovnih voda, a po do sada i trenutno važećem zakonu? To su dve glavne opaske, s tim što odgovornost za to što je ministarka s nama podelila nedovoljna kontrola, delimo, bar mi članovi iz Odbora za zaštitu životne sredine, taman toliko koliko i predstavnici Ministarstva koji su nadležni da sprovode zakon. Zašto ta kontrola nije kao nadzorna i kontrolna uloga Narodne skupštine bila snažnija, efikasnija, efektnija? Možda bi i ovaj predlog zakona iz onog nacrta, kao ideja da se potpuno izmeni postojeći zakon bio bolji.
Trebalo bi da naučimo nešto iz ovoga i mi koji, u bilo kom odboru, treba da kontrolišemo primenu zakona i oni koji su za primenu zakona nadležni da to rade bolje, da ne bi imali, kao obrazloženje zakona – eto ne uspevamo po ovom dosadašnjem da kontrolišemo. Ima u njemu mehanizama, ali se ta kontrola nije dešavala. To je ono što je krhkost pravne države.
Osim te dve glavne opaske, kao zamerke ukupnom tekstu zakona, osvrnuću se na nekoliko članova zakona koje smatram spornim ili koji sasvim sigurno zaslužuju pitanje i nadamo se odgovoru od ministarke Snežane Bošković Bogosavljević. Prvi je povezan sa već rečeni nedostatkom budžetskog fonda, i to je član 7. u Zakonu, sa rubrumom - naknada za korišćenje ribarskog područja. Kaže se da se ribarsko područje ustupa na korišćenje uz naknadu, a naknada za korišćenje ribarskog područja prihod je budžeta Republike Srbije, odnosno teritorije Autonomne Pokrajine, pa je prihod budžeta Autonomne Pokrajine i određuje se visina iznosa ove naknade, ali ukoliko nemate budžetskog fonda, teško da ćete vi ovaj novac umeti, moći realno programom da raspoređujete na ono za čega je idejom zakona namenjeno, a to je unapređenje.
Privremeno ustupanje ribarskog područja je član zakona koji podcrtava moju drugu kritičku opasku na zakon, a to je da ribarsko područje koje konkursom nije ustupljeno na korišćenje ili je oduzeto, ministar na teritoriji Autonomne Pokrajine, nadležni pokrajinski organ, privremeno ustupa na korišćenje bez konkursa privrednom društvu, javnom preduzeću ili drugom pravnom licu koje ispunjava uslove iz člana 6, onog pomenutog, a postavila sam pitanje - što nije bilo konkursa već treću godinu?
Izuzetno do od stava 1. ovog člana „radi sprečavanja ili otklanjanja štete na ribolovnim vodama ili ribljem fondu, odnosno radi preduzimanja hitnih mera zaštite ribljeg fonda ili završetka već preduzetih, period privremenog ustupanja može se produžiti na još jednu godinu, o čemu odluku isto donosi ministar“. Zašto je to sporno? Dakle, korišćenje ribolovnih područja je vrlo osetljiva stvar, kao mrežna i privredna grana, i održivo korišćenje resursa i direktno sektor zaštite životne sredine i očuvanje biodiverziteta same vode i onoga što je okolina.
Koliko god se zakonom tražilo da se uz konkurs, znači uz potpunu kontrolu onoga kome ministar daje na korišćenje to neko ribolovno područje, kako god granice bile crtane, sada odjedanput imate privremeno, bez konkursa, odluku ministra, koji još može biti i produženo za godinu dana. Ovakav član zakona ni u jednom zakonu nije dobar i trebalo bi ga ili jako dobro obrazložiti ili se čuvati njegove primene. Ako ćemo se čuvati primene, ako je namera da bude samo u izuzetnim slučajevima, onda je to rešenje koje nije trebalo da bude u zakonu.
Član 11. je sporan u svom drugom stavu. Ima rubrum – čuvanje ribarskog područja, a govori o obrazovanju i uslovima da neko bude ribočuvar. U tom stavu 2. se kaže: „Čuvanje ribarskog područja vrši lice koje je zaposleno na neodređeno vreme kod korisnika, koji ima stečeno obrazovanje četvrtog stepena, položen stručni ispit i licencu za ribočuvara“ i ovaj drugi deo stava koji glasi: „i koje nije osuđivano za neko od krivičnih dela kao član organizovane kriminalne grupe, krivična dela protiv privrede, krivična dela protiv životne sredine, krivično delo primanja ili davanja mita i krivično delo prevare“.
Ovaj stav iziskuje odgovor. Šta je vodilo zakonopisca da odabere ovih pet krivičnih dela? Ako je premlatio ženu, onda može da bude ribočuvar? Ako povremeno krade po selu, u iznosima do 10.000 dinara, onda može da bude ribočuvar? Ako je počinio krivično delo razbojništva na sportskim terenima, onda može da bude ribočuvar? Nije dobro izdvajati krivična dela iz Krivičnog zakona, kao posebno navedene u zakonu, a da se odnosi na kvalifikaciju ribočuvara, ili morate dati jako dobro objašnjenje zašto baš ovih nekoliko krivičnih dela, a ne krivična dela nasilja u porodici ili krivično delo nanošenja teške telesne povrede ili krivično delo ugrožavanja bezbednosti u saobraćaja. Šta vas je rukovodilo da odaberete baš ova krivična dela?
Povezano sa opaskom i pitanjima i nejasnoćama člana 11. je i član 14. sa rubrumom – ovlašćenja ribočuvara, koji u tački 4. ovim zakonom propisuje da ribočuvar fotografiše i snima nedozvoljene radnje i lica koja učestvuju u njima zatečena na ribolovnoj vodi ili u njenoj neposrednoj blizini. Ova tačka ima problem sa drugim zakonima koji važe u pravnom sistemu Srbije. Svako ko podnese Ustavnom sudu žalbu ili bar onaj ko prati saglasnost sa Ustavom i drugim zakonima tražiće da se ovo briše iz zakona. Po zakonu, koji je na snazi, ne smete da fotografišete bez dozvole lica. Obrazloženje da se radi o krivičnom delu ne može bez prethodnog postupka, kao što ne možete prisluškivati bez prethodnog postupka. Da li je omaška, greška? Dešava se.
Dakle, meni je ovo pitanje. Ja sam neko ko je vrlo privržen i održivom korišćenju ribljeg fonda i čuvanju tog blaga koje imamo na teritoriji Republike Srbije i niko ne bi bio srećniji od mene nego da vidim fotografije nekoga ko je toliko nečovečan prema sopstvenom staništu da uništava riblji fond strujom, hemijskim sredstvima ili kako god, eksplozivnim sredstvima.
Niko ne bi bio srećniji od mene, ali ako je to na nedozvoljen način u odnosu na propise koji važe u drugim zakonima, onda ja moram da vas pitam – šta će biti i da li je tačno razjašnjena ova tačka, da ne bi, u slučajevima sudskog procesa, ovo što je u ovom zakonu, za čega se ja zalažem, da svi zlotvori, da mi bude upotrebljena ta metaforična reč, prema životnoj sredini da bude odbačeno. Jer će neko da kaže – pribavljeno je na nedozvoljen način. Povezano sa nejasnoćom u zakonu, koja se tiče, kako ćete bez budžetskog fonda da znate namenu dinara, zašto nije obavljena kontrola i zašto nisu raspisivani konkursi u protekle tri godine? Zašto je kod ribočuvara odabran samo set od pet vrsta krivičnih dela, zašto je ostalo ovlašćenje ribočuvara da fotografiše, što ne može u odnosu na druge zakone?
Posle je član 16. a pre člana 41, sa rubrumom – naknada štete. Ja ću pročitati sva četiri ova stava sa, opet molbom da mi se da odgovor na ono što čitanjem, meni ostavlja nedoumice, dvoumice i što smatram potrebnim za razjasniti.
Dakle, član 16. govori o naknadi štete i kaže, u prvom stavu – pravno lice, preduzetnik ili fizičko lice koje obavljajući ribolov, suprotno odredbama ovog zakona ili na drugi način nanese štetu Ribljem fondu, dužno je da tu štetu nadoknadi korisniku ribarskog područja, po podnetom zahtevu korisnika. Već ovaj stav je komplikovan.
Druti stav – zahtev za naknadu štete korisnik podnosi u skladu sa ovim zakonom licu za koje je utvrđeno da je nanelo štetu Ribljem fondu. Jel to parnica, jel sud, ili upravni postupak?
Treći stav – korisnik je dužan da sredstva dobijena po osnovu naknade štete iz stava 1. ovog člana, namenski upotrebi za zaštitu i unapređenje Ribljeg fonda o čemu izveštava ministarstvo, odnosno nadležni pokrajinski organ. Zašto ako je parnica? Ako nije parnica, onda je upravni postupak. Onda je već onaj ko je u upravnom postupku odlučivao, zna za čega su sredstva.
Poslednji stav – ministar propisuje način određivanja i visinu naknade štete nanete Ribljem fondu. Time se vraćamo na prvi stav, da to što je ministar propisao, korisnik onda treba da podnosi kao zahtev onome ko je štetu načinio, a taj ko je štetu načinio treba da mu, u iznosu koji je ministar odredio, tu štetu nadoknadi, ali tako da se primalac nadoknade obaveže da će biti iskorišćena za namene unapređenja Ribljeg fonda.
Ovaj član nije u vezi sa prekršajnim odredbama. Bar ja ne mogu da nađem vezu. Zato i pitam jer je važno. Jako je važno, jer se radi o naknadi štete, a ja uopšte ne odričem mogućnost, naprotiv, zato i postoji rasprava, da ja ne vidim sa čime je vezan ovaj član, stav po stav, jer ne vidim ga u prekršajnim odredbama, ne vidim ga u privrednim pristupima, niti ga vidim u logici od prvog do četvrtog stava.
Mislim da je neophodno da svima bude jasno ko nadoknađuje štetu, u kom postupku, kome se šteta isplaćuje, ko donosi odluku o iznosu štete, ako je neko načinio štetu na ribolovnoj teritoriji?
Poslednji član koji hoću da komentarišem je član 41. koji, a pre toga, članovi 22. do 38, u poglavlju – očuvanja i zaštita Ribljeg fonda, su dobro, jasno, primenjivo i bez izostavljanja bilo koje potrebne tačke, svi članovi koji se odnose na očuvanje i zaštitu Ribljeg fonda. Nisu jedini. Većina članova je takva da se vrlo lako može pratiti namera i da se vidi stručna, profesionalna i posvećena ruka onome ko čita o održivom korišćenju i o zaštiti Ribljeg fonda, osim ove manjkavosti koju baš zato iznosim da ne bi napravili štetu ovim inače dobro napisanim članovima zakona koji tretiraju druge teme, a ne održivo korišćenje.
Pre prelaska na član 41. samo mala opaska rubrum – spašavanje ribe sa poplavljenog područja i član 28. Ovaj član je izuzetno važan i mogu da vas podsetim zajedničke tragedije kojoj smo svedočili, maja ove godine i nikad datog izveštaja šta je bilo sa diverzitetom, kolika je bila količina nanosa u protopu, šta se desilo sa ribljim fondom, da ne govorim o štetnim materijama koje treba bez tumačenja da čitamo o tome šta je u mulju, šta je na 10 santimetara mulja nanosa, šta je na 14, šta ima u samom telu biodiverziteta, a to su stvari koje nas čekaju, s obzirom na klimatske promene i smatram da je ovo nešto čemu treba posvetiti izuzetnu pažnju u budućnosti.
Član 41. je poslednji koji ću komentarisati u raspravi u načelu. Radi se o dozvoli za rekreativni ribolov. Podsetiću sve da ovaj zakon prati i rešenje koje je doneo Ustavni sud, u sastavu velikog veća, kojim je pokrenut postupak za utvrđivanje neustavnosti odredbe člana 39. stav 2. Zakona o zaštiti i održivom korišćenju Ribljeg fonda, u delu koji glasi, - uz člansku ribolovne organizacije.
Ustavni sud je ocenio da rešenje iz sada važećeg zakona po kome se izdaje dozvola za celu teritoriju Srbije, dakle za rekreativni ribolov na celoj teritoriji ne može da bude izdavano od strane lokalne samouprave pošto je se to kosi sa ustavnom garancijom da možete da imate privredne aktivnosti na celoj teritoriji Srbije. Razumem da je ovakvo rešenje Ustavnog suda iz 2012. godine jedno od neposrednih motiva da se menja način kojim se izdaje dozvola za rekreativni ribolov.
Ne bih da ponavljam, ali kolega, Arpad Fremond iz poslaničke grupe SVM je ponudio jedno kompromisno rešenje koje ne ugrožava odluke Ustavnog suda iz 2012. godine i ja ću ga podržati zbog toga što ima svest o tome da ima određeni broj rekreativnih ribolovaca, nas koji od kada pamtimo za sebe, tako pamtimo i vodu i ribu i želju da se čuva, da se unapređuje, da se štiti i da se uživa pod principom – poljubi i pusti, jer to jeste rekreativni ribolov, osim u izuzetnim uslovima kada morate sa velikim primerkom da se hvalite okolini, da se slikate, ako ništa drugo. Dakle, moramo da imamo razumevanja i za ljude koji hoće da svoje pecaroške sklonosti imaju u neposrednoj blizi svog staništa, ali i 100, 200 ili 300 kilometara dalje, na prelepim ribolovnim teritorijama Srbije. Mislim da je amandman koji je uložio kolega iz poslaničke grupe SVM odgovarajući i da bi trebalo zaista da razmislite da se takav amandman usvoji ili, kako već ide po navici, da bude u saglasnosti sa odborom, pa da bude usvojen nekakav zajednički period.
Moja namera nije ništa drugo i bila i ostala, osim da imamo najbolja moguća rešenja. Znajući kako je tekao proces pri donošenju sada važećeg zakona, sećam se da je fokus rasprave tada bio na edukaciji ribolovaca, pogotovo rekreativnih ribolovaca, na otporu da se svima nama koji za ribolov živimo, koji smatramo to jednom od vrhunskih ljudskih aktivnosti, da se obaveže da pred nekim, sa nekim naučite nešto o ribolovu, bez obzira na kojoj vrsti voda i u kom delu, ćošku Srbije se ribolovom bavili.
Bilo je otpora i ovde se sada spominje edukacija. Ono što bih volela da vidim je da takva vrsta edukacije bude deo našeg obrazovnog sistema, bilo dece koja će izrasti u pecaroše ili ne, zbog toga što to nije edukacija kako da budeš najbolji pecaroš na bentu, nego je to edukacija kako da poštuješ vodu i biodiverzitet u toj vodi. Da li će neko od nas ko ima priliku da mu se to pokaže, da tome bude naučen onda odlučiti da se bavi rekreativnim, sportskim ili privrednim ribolovom, o tome ne odlučujemo u odluci da zakonom obavežemo da ovakvog obrazovanja bude.
Nema ničeg goreg nego nemati svest o tome kolika i kakva je dragocenost čista voda, a ako je rečna voda druge klase, čista barska voda, čista mrtvaja, ribnjaci koji se mogu izgraditi i koji mogu predstavljati prihod korisniku i kolika je blagodet…
… dobar, zdrav riblji fond. Zbog toga moje opaske i zahtev za odgovorom. Hvala.