Dame i gospodo poslanici, uvaženi ministre i predsedavajući, pre svega imamo nekoliko zamerki, a to je da ovi zakoni nisu povezani jedni sa drugim.
To je da je Skupština opet sazvala ovu sednicu po hitnom postupku i da je objedinila pet različitih zakona i pet različitih tema o kojima mi kao poslanici treba da raspravljamo.
Naravno da je predlog i DS, uvođenje elektronskih udžbenika i naravno da mi protiv toga nemamo ništa i trebalo je ranije o tome da se raspravlja, ali imam pitanje gospodine ministre, da li ste sagledali ravnotežu između uvođenja ovog zakona, između elektronskih udžbenika, između realnog stanja, u kakvom se nalaze i naši učenici, materijalno stanje njihovih roditelja, i infrastruktura škola, prevoza za učenike.
Ja ovde predlažem jedan zakon već godinu i po dana. Nisam, naravno, naišao na odobrenje vladajuće većine, a čak sam predložio da ne predlažem ja taj zakon, već neko iz SNS, kako bismo o njemu raspravljali.
Mi danas imamo u Srbiji oko 800 hiljada dece koji su obuhvaćeni osnovnim i srednjim obrazovanjem. Po našim podacima, 50 hiljada dece je svakog dana gladno. Dakle, 50 hiljada dece nema za užinu.
Zakon koji DS i ja predlažemo već godinu i po dana je to da učenici čija oba roditelja ne rade, ne za sve učenike, već za učenike čija oba roditelja ne rade, da je država dužna da obezbedi besplatne udžbenike, besplatan prevoz od kuće do škole, i besplatnu užinu.
Pre nedelju dana sam boravio u selu Ratari i posetio sam jednu porodicu gde živi samohrana majka. Nažalost, izgubila je supruga. NJenu ćerkicu, koja pohađa treći razred osnovne škole, je vozač autobusa izbacio iz autobusa zato što nema novac za kartu. To je danas realnost u Srbiji.
Ne kažem ja da ste za to krivi vi. Ne kažem za to da je kriva ova Vlada. To je problem sa kojim se suočava Srbija već dugi niz godina, samo je taj problem nižeg ili većeg stepena.
Kako ćemo mi danas objasniti da deca treba da koriste elektronske udžbenike? To je normalno i to je u redu i to se dešava svuda u svetu. Kako detetu da roditelji koji ne rade obezbede tablet ili kompjuter, pre svega tablet da bi koristilo elektronski udžbenik kada to dete danas nema za užinu, kada je to dete danas gladno, kada mu roditelji ne rade?
Da li ste sagledali ravnotežu između niskih primanja prosvetnih radnika kojima je Srpska napredna stranka smanjila primanja? Da li je to moralo zbog finansijske konsolidacije zemlje ili nije, uopšte ne želim da ulazim u to, kažem da je Demokratska stranka dala predlog da se uvedu elektronski udžbenici, ali da li postoji ravnoteža i da li je kompatibilno stanje između džepa naših roditelja, naših prosvetnih radnika i ovog zakona?
Ako ste ovaj zakon predložili na pragu onoga što je premijerka rekla pre godinu i nešto dana, kada je birana, da će Srbija da se bavi, da je prioritet Srbije digitalizacija u trenutku kada 60% Srbije nema kanalizaciju, kada 60% Srbije koji ima i bunare, ima zagađenu vodu koju ne može da koristi, a do njih nije došao gradski vodovod, to je pogrešno.
Ne možete vi da kupujete nov televizor u trenutku kada nemate krov ili vam krov prokišnjava. Ne kažem da je ovaj zakon loš, samo postavljam pitanje da li je kompatibilan u odnosu sa materijalnim stanjem, pre svega roditelja, a onda i učenika?
Napominjem da je poražavajući podatak da je od ukupne populacije Srbije samo 17,3% učešće dece. Takođe sam ovde predložio i zakon da svim bračnim parovima koji nemaju decu država obezbedi besplatnu vantelesnu oplodnju i taj zakon nije došao na dnevni red.
Toliko. Nemam više vremena. Zaista mi je žao. Ovo su izuzetno važne teme. Hvala.