Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Aleksandar Vučić

Govori

Zamolio bih vas za samo još malo pažnje, neću dugo. Budite strpljivi još jedan minut. Bolje da vam ja čitam ove vesti, jer u ovim vestima ima i nešto istine, za razliku od onih vesti koje vi emitujete svakodnevno.
Ja bih vas molio samo, gospodine predsedniče, da sa svojim dosetkama i šalama ne morate i ne pokušavate da me ometate, jer je poštenije i bolje da me prekinete i da mi oduzmete reč nego na takav način da se ponašate.
Dođite vi da me skinete odavde, dođite vi da me sklonite odavde, pošto imate mnogo hrabrosti da dobacujete. Dođite da probate, dođite da pokušate da to učinite i obratite pažnju na svoj rečnik i na svoje ponašanje. Upristojite se malo.
Rekao bih na kraju, pošto su neki govorili ovde o saradnji sa nekim drugim zemljama, pošto su govorili sa nipodaštavanjem o saradnji sa zemljama arapskog sveta, Rusijom, Belorusijom, samo ću im reći jedan primer, pošto sam se u to lično uverio i završiću sa tim, a to je da smo mi nedavno boravili u Iraku i samo jedna naša firma, "Energoprojekt", potpisala je ugovor sa iračkom državom u iznosu od 75 miliona dolara za izgradnju brane Al Šamal nedaleko od Mosula. To vi ne znate gde je, kao što ne znate i ovo drugo, sa kojima sarađujete i gde putujete. Tih 75 miliona dolara, to je samo jedan posao za jednu firmu, mnogo više nego kompletna naša spoljnotrgovinska razmena sa vašom Amerikom i sa onima koji su bombardovali našu zemlju i koji su uništavali. U tome je razlika između nas i vas.
Bilo bi dobro da smo čuli ijedan argument ili da smo čuli bilo šta o Poslovniku i o onome šta je u njemu povređeno. Međutim, nismo čuli, osim priče da je neko pričao istu priču. Naravno, šta ste očekivali, niste mislili valjda da će neko politiku da menja od danas do sutra kao što to možda vi činite. Ne pada nam na pamet. Mi se služimo argumentima i pokušavamo da vas uverimo u istinitost naših argumenata, a nisam primetio, ako hoćete nijedan osmeh, pa čak ni podsmeh ni kod vas, niti kod bilo koga drugog u ovoj sali, osim strahovite nervoze i želje da se što pre siđe sa govornice da vam se ne bi reklo još nešto što je istinito o vašoj vlasti ili o nečemu drugom.
Da bih to dopunio pročitaću vam još samo nešto, a tiče se malih i srednjih preduzeća. Stigli su nam danas pokloni u Narodnu skupštinu Republike Srbije, stigli su, čini mi se, svim narodnim poslanicima. Mi u poslaničkoj grupi Srpske radikalne stranke smo dobili taj poklon. Radi se o knjigama, radi se o malim i srednjim preduzećima, gospodine predsedniče, da imate u vidu to.
Trudim se da govorim argumentovano i pametno. Sada, da li je to tako ili ne, birači će proceniti, a ne vi.
Dakle, Savez sindikata Srbije, Sindikat grafičara, izdavača, informativaca, papiraša i kinematografa poklanja vam knjigu na koju je plaćen porez po zakonu koji je donela Narodna skupština Republike Srbije, čiji ste vi poslanik. Čestitamo.
Naravno, ovo je sastavljeno ironično, poklonjene su nam vredne knjige, čini mi se svim poslaničkim grupama i svim narodnim poslanicima, ali ja samo ovim ljudima moram da kažem da za taj porez odgovornost ne snosi Srpska radikalna stranka, jer su postojali amandmani i profesora Vojislava Šešelja i Tomislava Nikolića, koje poslanička većina nije prihvatila. Na knjigama im se zahvaljujemo, mi ćemo ih čitati, a zahteve za ukidanje poreza neka pošalju DOS-u, a ne srpskim radikalima.
Dame i gospodo narodni poslanici.... hoćete li da ućutite malo i da prekinete...
I da prekinete sa tim - tema, izađite za govornicu ako imate nešto pametno da kažete, a nisam vas do sada čuo da ste bilo šta rekli, a kamoli pametno.
Dame i gospodo narodni poslanici, poslanička grupa SRS neće glasati za Predlog ovog zakona, kao što nije glasala ni za jedan od prethodno predloženih iz paketa zakona takozvanog socijalno - radnog zakonodavstva i naša je želja da makar jedan od ovih zakona oborimo, jer bi time de facto bili oboreni svi ti zakoni. Onda više ne bi mogli da se zbog usklađivanja bruto zarada i neto plata sprovode svi ostali koje je Narodna skupština Republike Srbije već donela, a za koje smatramo da nisu dobri.
Dakle, pre svega bih ukazao na nekoliko činjenica koje su zanimljive u paketu ovih zakona i čini mi se da pokazuju izvesnu nelogičnost, oko koje verujem da ćemo se svakako složiti. Naime, u različitim zakonima se vide drugačije proporcije kada se usklađuju takozvane bruto zarade, odnosno kada se prelazi na princip bruto zarada kao promena u odnosu na ono što smo imali ranije. U ovom zakonu kao i u prethodnom zakonu koji je donela Narodna skupština Republike Srbije, proporcije su otprilike, ili gotovo iste, sa nekom razlikom od 3,1 puta, dakle oko 310%. E, sada, imali smo prethodni zakon, mislim da je to bio Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o braku i porodici, u njemu smo imali takođe usklađivanje, gde je rečeno da se vrši otprilike neutralisanje, ili da se sprovodi sve ono što smo imali ranije u nominalnom iznosu. Tada smo imali odnos otprilike 2,1:1.
Kako je moguće da te proporcije budu toliko različite, a da se uvek govori o istom iznosu, i da svi govore o tome kako se prava neće ni umanjivati, ni povećavati, već će sve, otprilike ili gotovo, ostati u potpuno istom sadržaju. Na to je već ukazivao juče, čini mi se, narodni poslanik SRS Zlatan Jovanović i mislim da adekvatan odgovor na to pitanje nismo dobili.
Ono što je zanimljivo za građane Srbije, to bi trebalo reći, oni to ne znaju, a to smo mogli da pročitamo iz Završnog računa budžeta Republike Srbije, da je porodica sa pet i više članova, dakle u skladu sa socijalnom zaštitom i obezbeđivanjem socijalne sigurnosti građana, zaključno sa decembrom mesecom, dobijala maksimalno 1.076 dinara. Ako vi po principu monetarnog nominalizma ne dirate u ta njihova prava i date im danas 1.076 dinara, to je najviše, to je maksimum u tom izdvajanju, kao što je minimalna granica 251 dinar, postavlja se pitanje, ko u uslovima ovako drastičnog drakonskog povećanja cena može sebi da obezbedi egzistencijalni minimum.
Nekada je taj neko za taj novac mogao makar da kupi hleb i mleko, jedan lek na mesečnom nivou, dakle hleb i mleko svakodnevno. Danas, ako izračunate samo koliko košta hleb i mleko, videćete da mu je potrebno dva ili tri puta više od ovoga što mu država daje, ako je reč o petočlanoj porodici ili o porodici sa više od pet članova.
Slične su ot prilike proporcije, pošto su niži iznosi i za porodice sa manjim brojem članova. Mislim da je Vlada te stvari takođe trebalo da uzme u obzir, da vidi šta se zaista dešava u ovom trenutku, a ne isključivo da se bavi tehničkim normiranjem, odnosno usklađivanjem sa prethodno donetim zakonima.
Takođe bih rekao da ovo što se sada briše i što ne postoji nikakav privredni parametar, ukazuje nam na ono što će se dešavati u Republici Srbiji, a to je činjenica da ćemo imati ne privredni rast, već bih rekao privrednu stagnaciju, ako hoćete i privrednu recesiju. Od ljudi koji se na ozbiljan način bave ekonomskom i socijlanom politikom mogli ste da čujete poslednjih dana da ukoliko ne dođe do najhitnijeg povećanja proizvodnog procesa ili ne dođe čistog novca oko 400 miliona nemačkih maraka, u roku od nekoliko dana, da će doći do značajne inflacije, značajnije od ove koju smo do sada imali, a koja nije beznačajna i koja je 17,7% na nivou od četiri meseca, ili će doći do potpune recesije, a vi znate šta to znači. To bi značilo jednu pravu katastrofu za Srbiju.
Dakle, ne pominje se nikakav privredni parametar iz potpuno jasnih razloga, ali ono što je nama očigledno i zbog čega se to ne pominje, zbog čega je Vlada "zadržala" nominalni iznos, onakakv kakav je bio u ranijem periodu, jeste činjenica da je postojalo 30.000 korisnika, to su podaci iz decembra meseca. Ali je očigledno da Vlada računa na značajan broj onih koji će uticati na povećanje broja lica koja će imati prava po Zakonu o socijalnoj zaštiti i obezbeđivanju socijalne sigurnosti građana, da će ih biti mnogo više, pre svega zbog ostalih zakona koji su doneti u paketu poreskih zakona i zbog zakona o privatizaciji koji se priprema, odnosno koji je već kao predlog upućen Narodnoj skupštini Republike Srbije.
Dakle, to pokazuje da će stanje socijalnih potreba, odnosno da će sve veći broj ljudi, sve veći broj građana imati i velike probleme sa obezbeđivanjem egzistencije i čini mi se da Vlada to nije na najbolji mogući način uspela da reguliše. Bilo bi dobro da se u ovom zakonskom predlogu, završavam da me ne biste opominjali i da neki koji nikada za ovu govornicu nisu izašli, ni jedan amandman ni zakon nisu ni pogledali, a kamoli pročitali, ne bi dobacivali s mesta. Čini mi se da bi Vlada trebala da povede računa o tome, čini mi se da takođe vidi da je u Srbiji sve očiglednije koliko problema sa tim ima i da se ne može iza svih televizijskih ekrana, iza svih novina koje danas vlast kontroliše u Srbiji, se skrivati činjenica da ljudi zaista objektivno žive teže.
Ne da ne žive mnogo lakše, ne da nije sve mnogo uspešnije kao što je obećavano, već se zaista objektivno živi teže. Neka svako pogleda samo račune za struju, komunalije i drugo, od čega to ljudi da plate. Posebno oni koji su u stanju socijalne potrebe, o čemu mi ovde danas govorimo i dobro bi bilo da se ne dozvoljava nekima da se na račun države u ogromnim razmerama bogate poput onog Milana Panića, zbog kojeg se danas između ostalog i Vuk Obradović progoni. Bolje bi bilo da se takvima uzima,a da se ovim ljudima daju mnogo veća prava nego što imaju.
Dame i gospodo narodni poslanici, dočekali smo dan kada će predstavnici vlasti pokazati da su počeli da čitaju neke od materijala, doduše, to nisu skupštinski materijali. Deo ovog materijala mogao sam da pročitam ranije u novinama, jer DOS ne voli to preko zakona, ne voli preko prava, ne voli preko pravde, već voli preko svojih novina i preko svojih televizija da govori narodu šta se dešavalo i kako se dešavalo, a da drugima ne omogući i ne pruži ni pravo na odgovor.
I svašta su lagali, svašta su izmišljali, svakojake gluposti pisali. Napisali su u jednim novinama, kaže - Vučić je prebacio 12 miliona Studiju "B", iako nikada nisu odgovarali za Studio "B" i za ne znam ni ja šta, a pre toga su zaboravili da su nas onoliko napadali što smo uzeli Studio "B", zbog nenamenskog korišćenja, od gradske vlasti, da je trebalo da isplaćujemo plate itd. Od tih svih laži, brojnih, ostadoše samo nekoliko, ali izgleda da ne znaju više... Da li hoćete da govorite, izađite za govornicu, ali nisam primetio da nešto hrabrosti imate da za govornicu izlazite. Obično to volite sa mesta, onako, kao strine da govorite, da vodite računa da vam niko neće odgovoriti, da vas neće videti ili prepoznati. Moj mali problem je što na daljinu ne vidim baš najbolje, pa ne mogu uvek da ustanovim koji je taj koji dobacuje.
Dakle, samo da odgovorim na ono što se tiče Ministarstva informisanja, što se tiče ove optužbe o kojoj je govorio moj prethodnik, a ne zna ni sam, ni zašto, ni kako je tu nekoga optužio. Moram da kažem da se to većim delom odnosi na prelaznu vladu. Ali, to je u redu, ljudi su pomagali, jer iz ovoga ste mogli da shvatite da su pomagali radnike, jer su ljudi sa visokom stručnom spremom imali platu od 1.200 do 1.600 dinara, pa su im davali, mislim da im je gospođa Matić-Spasojević dala dva puta po 5.000 dinara, a ja sam nekoliko puta po 1.000 dinara, a jedanput ili dva puta po 2.000 dinara. Toliko da imate u vidu.
To je svim radnicima dato, što se spiskova tiče, postoje potpisi kome je dato. Pošto smo, da vas i sa tim upoznam, bili izmešteni na Mašinski fakultet, uvek sam odvajao i davao toj sekretarici i drugima, da kupe sokove i piće, jer sa Upravom nismo imali saradnju, jer smo bili mnogo daleko od zgrade Vlade Republike Srbije. To kada čitate o takvim stvarima.
Što se tiče ove druge stvari i ovoga što je neko odavde govorio da li je prebačeno nekoj televiziji ili ne znam čemu, neće valjda da bude prebačeno izradi bureka ili ne znam čemu, nego televiziji. Prebačeno je desetinama televizijskih, radio stanica i novinskih kuća, desetinama, a nekima čak za koje se kajem. Posebno se kajem zbog toga što smo ogroman novac prebacili ...
Završiću. ... prebacili smo "Eutel satu" ili "Jutel satu", kako hoćete, lično sam kriv zbog toga, četiri dana i četiri noći nismo ni kući išli. Tražili smo pare da vidimo gde možemo da im isplatimo, a kada smo im isplatili sve do poslednjeg dinara, odnosno kada smo to prebacivali u marke i dolare, oni su nas isključili sa "Eutel sata" i rekli da Jugoslavija više nema pravo, odnosno RTS više nema pravo da učestvuje, odnosno da se emituje preko "Eutel sata".
Ali, nije mi žao, pomagao sam naravno one televizije koje su pomagale državnu televiziju i u sklopu privatnh televizija, pa čak imate i privatne novine, mnoge druge, one koje su davale svoje repetitore, one koje su ih izgrađivale, a ne mislite valjda da ću da pomažem "Dojče vele", da ću da pomažem one koji su vas finansirali i koji su vas pomagali da dođete na vlast. To je suštinska razlika, to je ogromna razlika između nas. To je nešto po čemu se razlikujemo...
Završiću. Pošto ovde ima službenika iz bivše vlade koji su radili sa nama, oni znaju ko je kad koliko i kako mogao da dobije i na koji način. Nemojte vi, koji ništa o tome ne znate, koji posebno ne znate za šta je od toga rečeno da je nenamenski, ne kažem da je to nezakonito, već nenamenski. Ko će to da kaže da je to nenamenski, ko će to da vodi politiku, izvršnu politiku, politiku izvršnog organa vlasti i da kaže to, da je to na takav način, nenamenski? Ko je to na takav način odredio? Gde to piše? Po kom to osnovu? Toliko što se toga tiče, a kasnije ću naravno oko završnog računa budžeta.
Dame i gospodo narodni poslanici, pred nama je Predlog zakona o završnom računu budžeta Republike Srbije za 2000. godinu, za koji, zbog onoga što je već rekao zamenik šefa poslaničke grupe, Tomislav Nikolić, poslanici SRS neće glasati. Ali, rekao bih nešto, o čemu je sa potcenjivanjem govorio ministar u Vladi Republike Srbije ovde, a radi se o delovanju Vlade u prethodnom periodu. Naime, svaki put pred utvrđivanje budžeta postojali su ozbiljni razgovori koliko će koje ministarstvo dobiti novca, kako će da se podele razdeli, na koji način će sve to da funkcioniše.
I, obično bude tako da svaki ministar želi da dobije što je moguće više. Svaki ministar želi za svoju oblast društvenog života da dobije što je moguće više novca, jer će tako biti uspešniji ministar, moći će više da plati, moći će više dati više potreba i zahteva da ispuni i to je nešto što je bilo potpunu razumljivo i potpuno normalno.
E, sad, moram da vam ukažem na činjenicu koja je ovde namerno prećutana. Postojala su brojna ministarstva, ako hoćete, a tu znam nekoliko ministarstava koja su vodili predstavnici SRS, koja su čak u nominalnom iznosu dobijala manje u budžetu za 1999. nego za 1998, a kolika je bila inflacija 1998. možete da proverite, pa čak u nominalnom iznosu dobijali manje, pa 2000. isto ili nešto više u odnosu na 1999, pa ponegde takođe manje u nominalnom iznosu, uz inflaciju od 100%. Možete da vidite koliko je na realnom osnovu bila zaista štednja i koliko je budžetska politika zaista bila restriktivna i koliko se pokušavalo da se u skladu sa mogućnostima uštedi.
Naravno, posebna je danas priča da nam o tome govore oni koji su doneli 3 - 4 puta veći budžet, to nam govore i pripremili su za ovu sednicu, računajući nešto kao da će doneti neku vrstu iznenađenja za sve poslanike, a bezmalo smo sve to već pročitali po raznim novinama, jer su bili dovoljno nestrpljivi da to daju u svu moguću štampu, da to puste po svim mogućim televizijama, pa - kao neko će se iznenaditi zbog onoga što će danas doći na dnevni red.
U pitanju je nešto drugo. Nisu mogli poslanici vladajuće većine da evo već mesec dana trpe kritike opozicionih poslanika. Nisu mogli da trpe istinu. Nisu mogli da trpe ono što im govorim ovde, o pogubnosti njihovih zakona, o svemu onome što se čini u Narodnoj skupštini Republike Srbije. Onda je došla priča da se priča o nečemu što uopšte nije na dnevnom redu. Ne daj bože da su to uradili radikali. Ne bi bilo reči o prostakluku, nego bi sve moguće televizije opet po nečijem nalogu, sve moguće novine, morale da pišu o tome kako su radikali ti koji krše i ruše dnevni red, kako opstruišu rad parlamenta, kako govore ono što nije tema, kako čine čuda svemoguća, samo da bi narodu onemogućili da živi normalno itd.
Međutim, ovde je u pitanju nešto drugo. Neko je pokušao.....
Gospodine Maršićaninu, hoćete li da opomenete onog gospodina. Nešto je nervozan. Što ste nervozni? (Glasovi - tema). Što se sekirate? Samo se vi ne sekirajte.
Toliko samo oko prostakluka, i onoga ko dobacuje narodnim poslanicima.
Dakle, pošto nisu bili u stanju da trpe takve kritike, onda su došli sa nečim drugim da bi se o tome govorilo. Mislili su da će se neki uplašiti diskusije o tome i da neće da govore o tome. Hoće. Hoćemo, baš hoćemo o tome da govorimo. Ne o ovom papiru, ne o ovom završnom računu nego baš ako hoćete o ovome da govorimo.
Nema ama baš nikakvih problema da se o svemu tome priča i niko od toga neće da beži nigde. Ne pada mu na pamet. A, već sam objasnio, nego niste bili u sali, pa mi ne pada na pamet opet, ali malo se upristojite i samo se malo strpite. Dakle, rekao bih samo i postavio pitanje ministru Đeliću - u kom razdelu piše blindiranje stakala u Vladi Republike Srbije, kada je usvajan budžet gde je to pisalo, ministre Đeliću?
Da li je to nenamensko korišćenje sredstava građana Srbije? Koliko to košta? Koliko miliona to košta? Koliko miliona to košta? (Glasovi - ko pita?) Ja pitam. Koliko to miliona košta? Ko je to napisao? I, ko će to da kaže da li je namensko ili nenamensko? Što je potpuno očigledno. Gde to piše? U kom razdelu budžeta?
Ko piše i gde to piše da se neki ministri voze helikopterima na svoje radno mesto? Ko koristi helikoptere? Koliko koštaju ti helikopteri, iznajmljivanje tih helikoptera. Gde to piše, u kom razdelu?
Da li je to namensko ili nenamensko trošenje sredstava, a nije u pitanju ministar MUP-a, ako je baš sada nešto naročito hitno se desilo pa će da ide negde da interveniše. Nego neki drugi ministri. Kad će o tome neko da podnese izveštaj. Dakle, samo smatram, pošto vidim da već dobacuju za vreme, kada govore opozicioni poslanici, onda uglavnom gledaju u sat kada će da im istekne onih pet minuta da bi nekome mogli da kažu da je to isteklo.
Moram da ih podsetim da ovog puta, zato što su računali da će svi DOS-ovi poslanici izlaziti, nisu ograničili vreme tako da može da se priča 10 minuta a ne 5 minuta, i da se strpe. Nije ništa strašno. Ništa im se neće desiti još naredna tri ili četiri minuta. Mi smo se setili zato što smo mi imali jedan demokratski princip da nikada ne ograničavamo raspravu i da nikada to ne tražimo ni od koga. To nam čak ne možete zameriti ni za onaj prethodni period o kome već toliko vremena govorite.
Čak i u tom prethodnom periodu nije bilo velikih ideja, velikih demokratskih ideja o isključivanju televizijskih kamera, o zatvaranju od javnosti, o pravljenju zatvorenih sednica, zato što ima nešto što ne bi smelo da se čuje a ne tiče se odbrane i bezbednosti Srbije, nego se tiče afera i skandala unutar Vlade Republike Srbije. To nama zaista u ranijem periodu nije padalo na pamet.
Rekao bih još nekoliko stvari, koje se tiču samog Zakona o završnom računu budžeta Republike Srbije. U Predlogu zakona o završnom računu budžeta, govorilo o svemu ovome o čemu se danas govorilo a nije bilo na dnevnom redu, te tako očekujem da gospodin predsednik Narodne skupštine neće opominjati ni opozicione poslanike ubuduće, kada budu govorili o svemu što im padne na pamet, a ne samo o onome što bi želeli da čuju poslanici vladajuće većine.
Dakle, u ovom zakonu je zaista jasno, i ako hoćete da upotrebim ovaj vaš izraz, prilično transparentno pokazano kako su finansijska sredstva trošena, kakva je bila prihodna strana, kakva je bila rashodna strana. Čini mi se, po razdelima, veoma precizno je pokazano za svakoga, ako to želi da pročita, ali mi se čini da jedan deo ljudi to uopšte nije želeo da vidi, da ga ta knjiga, da ga sve što je napisano ovde na, čini mi se, stotinak strana, po slobodnoj proceni, možda i više, izgleda i više, nije ih naročito zanimalo, ali ih je zanimalo. Zato što su mislili - e, sada smo dohvatili opoziciju, sada ćemo da kažemo sve što nam padne napamet, možemo i najgorim mogućim rečima i najgorim mogućim izmišljotinama, možemo čak da govorimo njima i ono što je čak iz vremena prelazne vlade izglasano, što je u vremenu prelazne vlade takođe doneto, pa čak i to možemo.
Kada govorite o tim televizijama, za mnogo manju televiziju, u vremenu prelazne vlade, je mnogo više para prebačeno itd, ako već o tome govorite, ali to je, čini mi se, potpuno prirodno i potpuno normalno, kad je reč o ovom ministarstvu, i nije ništa strašno, i potpuno je razumljivo. Ali, što se tiče ovih 19 milijardi, o kojima je već ovde govoreno, to je pitanje, gospodine Đeliću, na koje treba da se odgovori, i da vidimo gde će, kako i na koji način taj novac da se troši, ko će da kontroliše i na koji način će da se kontroliše upotreba i korišćenje tih finansijskih sredstava?
Hoće li opet vaše ad hok kontrole koje ćete da formirate, što od prijatelja, što od rođaka, što od raznih drugih ljudi, to da kontrolišu, pa da bude na način na koji vi to hoćete, ili će i Narodna skupština imati precizan uvid u to, i narodni poslanici precizni uvod u to, pa da vidimo i ono što sam vas pitao, u kom razdelu piše - koliko je koštalo i iz kog razdela su ta finansijska sredstva izdvojena?
Kada već govorimo o tome, šta je korišćeno namenski, a šta je korišćeno nenamenski, ili ako hoćete, šta je korišćeno zakonito, a šta protivzakonito, dakle, čini mi se da ovaj predlog zakona ne treba prihvatiti, ako ni zbog čega drugog, ono zbog činjenice da su se poslanici vladajuće većine toliko radovali tome što će moći to da prihvate, a istovremeno da govore o nečemu potpuno petom, računajući da će moći na najgori mogući način da napadnu svakog pojedinca, na najgori mogući način da govore o svakoj poslaničkoj grupi, koja im predstavlja političkog protivnika, i da uopšte ne govore o onome što jeste na dnevnom redu i o onome što jeste interes građana Srbije. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, juče sam, zbog slične intervencije predstavnika vladajuće većine, izašao za ovu govornicu i pokušao da utičem na vas i da zamolim, ako hoćete, ljudski je, da ovo ne činimo. Vidimo da je Centralni komitet doneo odluku da ne bude ni prenosa, pitanje je kada će ta odluka da počne da važi, naravno, bez Narodne skupštine. Videli smo juče da je usvojeno i da je rešno da diskusija ne traje 10 minuta, već pet minuta.
Pozivam vas da dalje to ne činimo, doneće se odluka da ne moraju ljudi da prisustvuju u sali, dakle, može da izađe gospodin Jovanović, mogu da izađem ja za govornicu, bilo ko, i da nikoga živog ne bude u sali, i rasprava može da se odvija, i takve ste odluke spremili.
Molim vas da se dalje ne ide sa restrikcijama poslaničkih prava, da se dalje ne ide na uskraćivanje prava poslanicima da iznose svoje političko mišljenje, svoje političke stavove, i bilo bi potpuno razumno i potpuno normalno da im se dozvoli da govore u skladu sa Poslovnikom.
Nije ovo neka izuzetna, ili posebna situacija, zbog koje bi trebalo primeniti neko drugačije vanposlovničko rešenje. S druge strane, smatram da za to nema ni potrebe, prethodnih dana smo svakog dana prosečno usvajali, ako hoćete, po dva ili tri zakona. Čini mi se da nikakvih problema ni vi tu niste imali, ne mogu da razumem odakle vam ta potreba da na svaki način pokušavate, određenim, rigidnim restriktivnim merama, da utičete na narodne poslanike i da im uskraćujete pravo.
Meni se samo čini da to ne vodi nigde i da će to samo dovesti do još većeg nezadovoljstva građana, koji gledaju sednice Narodne skupštine Republike Srbije, više nego ikada, zaista, zato što nemaju gde drugo šta ni da čuju, ni gde drugo šta da pročitaju. Ne mogu bar drugačije mišljenje, od mišljenja vladajuće većine.
Zato vas pozivamo da ovaj predlog poslanika vlasti ne prihvatite i da se ne ograničava diskusija, bez obzira što sam siguran da ona, u svakom slučaju, neće previše trajati, posebno zbog same prirode zakona i usaglašavanja sa ostalim zakonima, koje smo već doneli. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, moram samo da primetim da neću upotrebljavati ni zloupotrebljavati ovu govornicu. Izašao sam da govorim, a nisam poneo ni sekiru, ni testeru, pa neću iseći ovo što je pored mene, već govoriti o onome što mislim da treba da govorim, a građani su ti da procene ko na koji način predstavlja njihove političke interese.
Naime, zaista sam bio siguran da će ministar Matković, za razliku od svojih prethdonika, doći na vreme, posebno za razliku od gospodina Joksimovića, zbog koga smo odlagali nekoliko dana raspravu o Zakonu o zdravstvenom osiguranju, odnosno o izmenama i dopunama Zakona o zdravstvenom osiguranju, a onda, kada nas je udostojio svojim prisustvom, bolje bi bilo da nije, bolje da smo bez njegovog prisustva tu raspravu obavljali.
Što se tiče samog zakona, ministar Matković je u pravu u jednom: nadležne službe Vlade Republike Srbije su relativno dobro izračunale i radi se o sličnim nominalnim iznosima. Dakle, oni bi trebalo da budu isplaćeni po pravima i obavezama iz ovog zakona. Ono na šta mi u Srpskoj radikalnoj stranci imamo primedbu suštinske prirode, jeste tačno da su slični nominalni iznosi, kada uporedite bruto zaradu i neto platu, dakle ono što vi nazivate danas bruto zaradom ili što ćemo svi morati da nazivamo otprilike isto, ali je velika stvar, odnosno velika razlika u tome što je ogromna razlika u potrebama životnim i u cenama danas, iako je nominalni iznos onaj koji će Vlada isplaćivati gotovo istovetan. To zato, što ono što ste za 380 dinara mogli da kupite pre 6 meseci, danas vam je potrebno oko 800 dinara. To je ona ključna razlika i zbog čega mi danas govorimo da u stvari, ova prava koja će ostvarivati lica koja imaju prava na to, pravo na materinski dodatak, pravo na opremu novorođenčeta, pravo na dečiji dodatak, da će biti ta prava znatno manja nego što su bila u ranijem periodu.
Dakle, čini mi se da je tu Vlada trebalo da obrati pažnju i na tu vrstu usaglašavanja, zato je tu trebalo da bude veći procenat i da je to vrsta usaglašavanja sa onim što je bilo ranije, ako već nije postojao veći broj, veći deo finansijskih sredstava, to je trebala da uradi pri samom predlogu zakona. Dakle, da se ne vrši samo nominalna zamena, da li će biti 9 ili 30%, odnosno bruto zarada jednako neto plata, već da se izvrši usaglašavanje sa povećanjem troškova života koji je enorman u prethodnom periodu. Kada kažem enorman, u svakom slučaju preko 100%. To je ono što suštinski zameramo.
Možete da pogledate čak i na primerima za pravo na pomoć za opremu novorođenčeta, jer danas, videli smo po zakonima koje smo donosili, nema više oslobađanja od oporezivanja dečije garderobe, školskog pribora, na sve to mora da se plaća veliki porez, sve ostale fiskalne dažbine. To odmah vuče cene i od ovoga što će dobiti u skladu sa pravima i obavezama iz Zakona o društvenoj brizi o deci, neće moći da se kupi, siguran sam, ni 50% onoga što je moglo ranije, bez obzira na to što je nominalan iznos, gotovo istovetan, ako se to dobro izračuna.
Sa druge strane, ukazao bih na nešto što je interesantno, o čemu bismo mi kao Narodna skupština, kao narodni poslanici, morali da vodimo računa, a to je, u članu 20a se kaže - da pravo na pomoć i opremu novorođenčeta ima svaka majka za prvo troje dece u porodici, a u opštinama, odnosno u delovima opština sa negativnom stopom prirodnog priraštaja stanovništva, i za četvrto dete.
Zašto se to uopšte ograničava, zašto bi postojalo, mi više nismo u situaciji, ranije su možda i postojali određeni razlozi koji su takvo rešenje nametnuli. Ali, danas više nismo u takvoj situaciji. Zašto ne bi bilo svejedno i zašto na četvrto dete neko ne bi imao pravo, ili na peto dete, ili na šesto dete. Tu mogu i sebe da kritikujem, očigledno da nisam sposoban, samo jednog sina imam, nisam sposoban. Svaka čast ministru Matkoviću, trudiću se da je stignem, ali, u svakom slučaju, čini mi se da bi ta prava trebalo obezbediti svima. I onima koji će imati i četvrto i peto i šesto dete, ako bog da, a neko i više, i sposobnih i pametnih ljudi koji će da se bave izdržavanjem dece, nema lepšeg i pametnijeg posla. Dakle, mislim da je tu trebalo napraviti te izmene i dopune i trebalo je ovome pristupiti, čini mi se, na malo ozbiljniji način, da ne bude isključivo usklađivanje sa prethodnim zakonskim projektima koje smo već donosili, da ne bude ono o čemu smo već govorili povodom Zakona o zdravstvenom osiguranju, Zakona o radu i zapošljavanju i svim drugim zakonima.
Ipak, da se neke izmene donesu, da ne bude to isključivo usklađivanje, već da postoji nešto što se ozbiljno može predložiti narodnim poslanicima. Sa druge strane, postavlja se jedno vrlo ozbiljno pitanje sa stručne strane: imamo u nominalnom iznosu a neki kažu i u realnom iznosu, trostruko veći budžet. Tri puta veći budžet.
Zar iz tri puta većeg budžeta nije moglo da se izdvoji makar nešto. Ovo su sitna finansijska davanja. Kažem sitna, nisu sitna, jer kada se radi o plaćanju policije, plaćanju zdravstva, školstva i o svemu drugom, ovo su ipak mala budžetska izdvajanja, i moglo se izdvojiti makar 1,5 puta više u odnosu na ono što smo imali ranije i onda bi imali da to bude neuporedivo veći procenat i da pare u realnom iznosu mogu da se isplaćuju nešto više od onoga što je isplaćivano ranije.
Tačno je da je država u krizi. Tačno je da ima mnogo problema. Ali, makar je na istom nivou, realno istom nivou moglo da se sačuvaju obaveze države prema korisnicima ovih socijalnih davanja i tu država ne bi bila mnogo oštećena, posebno što ste to uspeli u izbornoj kampanji i prelaznoj vladi da pokrijete iz nekoliko donacija koje su došle iz inostranstva. Zato što to u ovim uslovima zaista nije veliki novac.
Mislim da bismo ovim uspeli, ne previše, ali koliko toliko da podstaknemo natalitet kod našeg naroda, kod Srba. Imamo ogroman broj opština u kojima je mortalitet veći od nataliteta, gde je prirodni priraštaj ispod nule. Čini mi se da smo se jedino po tome približili zapadno-evropskim zemljama, skandinavskim zemljama i gotovo ni po čemu drugom.
Osim ove akcije i ovoga što je trebalo da se učini možda je trebalo preduzimati i neke druge akcije ranije. Ministarstva su ranije radila neke reklamne i propagandne kampanje, pokušavala da to čine, a sad vidim da postoje neka nova istraživanja. Možda ste i vi sa tim upoznati, šta bi sve na planu mas medija trebalo da učini da bi se to popravilo. Neki predlažu i neke druge vrste filmova koji su doskora bili zabranjeni...
Evo, završavam. Neću uzeti testeru, neću zloupotrebiti govornicu, ne brinite. Dakle, mislim samo da bi trebalo ... a šta ste vi ovde, izvinite (obraća se poslaniku).
Što ne izađete za govornicu i ne kažete šta imate.