Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Aleksandar Vučić

Govori

Poštovani građani, vidite, mogli ste da zaključite dve stvari. Kaže – došlo je do fizičkog kontakta, da vas zamolim da me pustite da završim, nije došlo do fizičkog kontakta kod ove klupe dole, nego ove ovde gde je napao čoveka. Mnogo je jak. Mogli ste da zaključite iz ove poslednje rečenice, pustite to da li on ima veru ili ne veru, ali on jedva čeka da vidi, oni znaju da nemaju ništa, oni znaju da obmanjuju narod sve vreme, nego kažu da čekaju ili ne čekaju. Ne morate da čekate, moja reč za razliku od vaše znači mnogo više.
Nije u pitanju ovde samo Vojislav Koštunica, vi, niste vi bili levo smetalo. Vi ste išli, gospodine Jovanoviću, na pregovore 2007. godine u Beču. Vi ste išli sa Hašimom Tačijem, Markom Jakšićem i sa Agimom Čekuom na pregovore. Posle vaših uspešnih pregovora, fantastičan rezultat je bilo nezavisno Kosovo 2008. godine. To je bio rezultat vaših fantastičnih razgovora i vaših fantastičnih pregovora.
To je rezultat te državotvorne politike. Pre toga ste nam objašnjavali da je to demokratsko pitanje. Po čijem nalogu ste pustili albanske teroriste iz zatvora? Ko je to tražio od vas? A po čijem nalogu ste primali Havijera Solanu, kada me držite predavanja, na crvenom tepihu ovde da uništite zajedničku državu Srbije i Crne Gore? Pa ste nam uništili i zajedničku državu Srbije i Crne Gore, pa ste onda doveli do toga da Kosovo bude nezavisno.
Ne morate da me slušate i ako ja sve vreme pažljivo slušam. Nije problem. Zato što za ovo nema odgovora, za ovo nema argumenata.
Nije to radio samo Vojislav Koštunica, to ste vi radili, vi sa njim zajedno i sa Samardžićem, kojeg pominjete u svemu tome, Samardžićem koji je vodio Kancelariju za Kosovo i Metohiju i poznat samo po tome šta je pljačkao na Kosovu i Metohiji i sada veliki patriota, veliki rodoljub itd. Sve veliki rodoljubi.
Da li je to vaša politika? Pa nema problema, kažite, a ja se vidite ne stidim da kažem otvoreno šta je moja politika i šta ću ja da uradim i šta je to što radim, a to što vi, pa niste vi ti i niste vi merilo koje će da mi kaže - kaži na ovaj ili na onaj način. Ja sam taj koji vodim zemlju i imam odgovornost prema narodu da čuvam i decu i žene i muškarce ove zemlje, da ne idu u ratove, a da ne učinim ono što ste vi učinili sa Kosovom, već da čuvam i KiM, i da čuvam Srbiju. E u tome je razlika i to ogromna.
Pričaćemo naravno još o suštini, ali sam danas samo zbog jedne stvari veoma zadovoljan, veoma zadovoljan što su ljudi mogli da vide nepostojanje nikakvih argumenata, a onda nasilje, onda vika i nasilje najgore vrste u kojoj računaju uplašiće nekoga.
Morate da razumete za razliku od „Kolubara transa“, a to je sinonim za prebacivanje para iz Kolubare u pojedine partije, postoje ljudi koji imaju svoje ideje, kojima je Srbija život i koji će da se bore za Srbiju, bez obzira na to šta vi radili, bez obzira šta Kurtijevi mediji u Prištini prenosili ili ne znam koji, u Hrvatskoj i ne znam koji u Sarajevu. Lepo ste im pomogli danas. Napravili ste cirkusku predstavu. Uradili sve što ste mogli protiv Srbije da uradite i danas, pokazali da vam je Poslovnik važniji od Kosova, da vam je to da ste mnogo opaki i opasni, važniji od Kosova i Metohije.
Čestitam vam na tome i hvala vam što ste pomogli da narodu konačno pokažemo ko ste i šta ste, jer ja to znam već neko vreme. Imao sam zabludu naravno, velikih zabluda, zato sam i sa vama razgovarao, pokazivao poštovanje prema mnogima, velike sam zablude imao. Srećom više takvih zabluda nemam.
Sada znam koliko ste antidržavno orjentisani, antisrpski orjentisani i sada znam da jedini cilj da Srbija bude uništena, jer ovo danas nijednom Srbinu sa Kosova i Metohije nije bilo lepo da gleda. Nijednom Srbinu sa Kosova i Metohije ovo nije bilo drago da gleda. Ovome su se radovali samo Kurtijevi sledbenici u Prištini i niko više.
Čestitam vam na tome, ne brinite i od vas i od njih umećemo i uspećemo da odbranimo Srbiju.
Znate, celu prošlu sednicu, bilo je 14 plus 11 sati, sve vreme ste tražili povredu Poslovnika, opet je bilo Kosovo i Metohija, samo vas je to interesovalo, kao i danas. Vi znate ko određuje i ko je uvek i po Poslovniku koji ste sami donosili ko je određivao ima li neko pravo na repliku ili ne. Danas mislite da imate pravo da radite šta hoćete, zato što je takva odluka doneta da Srbija mora da se sruši. Srbija neće pasti ni danas, niti bilo kada. Imali smo replike i duplike, gospodine, replike i duplike. Dakle, replike i duplike. Nije važno.
Suština je u tome da je opšte poznato koliko prava je opozicija u to vreme imala. To se svi ljudi sećaju. To je bilo svetsko čudo koliko je prava bilo za opoziciju. Toliko često su predsednici dolazili u Narodnu skupštinu, da se to nijednom nije dogodilo.
Još nam niste rekli, a šta ste vi radili ovde? Šta ste radili svi ovde? Šta ste radili tu? Šta imate ovde da radite? Šta ste hteli da uradite ovde? Hteli ste da bijete nekoga, šta? Ne, nego šta? Hteli ste da objasnite nešto?
Znate šta je rezultat vaše politike, današnje politike? Evo da vam pročitam. Upravo se pojavilo na Kosovo onlajn, gospodin Janićijević, to je predsednik Pokrajinskog odbora vaše stranke, gospodine Mihajloviću, Novog DSS-a, podnosi ostavku na mesto predsednika Novog DSS za KiM zbog cirkusa u Skupštini Srbije.
Kaže čovek: „Podnosim neopozivu ostavku na mesto predsednika Novog DSS za Kosovo i Metohiju i to činim zbog današnjeg cirkusa koji smo gledali u Skupštini Srbije.“ Kaže Boris Janićijević i dodaje da su ga u odluci podržale kolege iz Gradskog odbora Novog DSS iz Kosovske Mitrovice i da su zajedno sa njim podneli ostavke.
„Celog sebe sam dao u odbrani Kosova i Metohije. Ne želim da gledam ovaj cirkus, zato i podnosim neopozivu ostavku na članstvo u DSS i na mesto predsednika Pokrajinskog odbora na Kosovu i Metohiji i mesto predsednika Novog DSS.“
On ističe da najiskrenije nije očekivao da će, kako kaže, gledati ovakve scene u Skupštini Srbije i to kada se priča o Kosovu i Metohiji. „Potpuno sam slomljen.“
E sada, dobro razmislite jeste li pametno uradili ili niste. Pokušali ste da naružite Srbiju. Pokušali ste danas da razorite svoju zemlju. Razorili ste sebe. Razorili ste sebe i ja vam čestitam na tome i samo nastavite taj posao.
Hvala vam što ste došli dovde. Razumeo sam ja šta biste vi radili. Samo, još jednom da vam ponovim, da imate u vidu da to ne možete da uradite i ništa više. Ja ću uvek da sedim mirno i da se ne pomeram, ma koliko divljali, ma koliko klupe uništavali, ma koliko skidali kravate jer ste mnogo jaki, opasni i besni, jer ja sam predsednik i moj posao je da štitim državu od takvih koji su hteli malopre da je unište. Neću vam dati da je uništite, kao ni Kurtiju koji je isto ovo izvodio, pa ste od njega naučili i napravili i repliku i dupliku svega onoga što je on radio u albanskom parlamentu u Prištini.
Dame i gospodo narodni poslanici, mislim da je veoma važno….
(Ivan Kostić: Molim vas, predsedniče Skupštine, pravo po Poslovniku.)
Da li mogu da vas zamolim, jer nema nikakvog smisla to što radite, jedini ste. Da se ne čudim što se ovako ponašate, jedan jedini ste poslanik koji je ostao tu i tražite nešto da vas niko pomenuo nije, ali nisam ja predsednik Skupštine neko je drugi. To radite samo da biste uneli nemir i da biste svoju zemlju razorili. Nemam ja problem sa tim, kada završim ja, siguran sam da će vam dati reč, jer znam da ćete epohalno nešto reći. Znam sto posto, naći ćete rešenje za spas Srbije, koliko još para iz Kolubare da uzmete.
Dakle, poštovani gospodine Zelenoviću, pažljivo sam slušao šta ste govorili. Naravno, da ste izvlačili iz konteksta deo mojih reči i ja nemam problem sa tim, barem je taj deo bio verno prenet. Da, govorio sam da je dobro da se sakrijemo pod kamen. Voleo bih da možemo i dalje i ne mislim da je bilo bezuspešno, neko vreme smo uspevali, koliko god je bilo moguće, ali nije bilo moguće i zbog svih onih u našoj zemlji koji su želeli da nas otkriju ispod tog kamena i koji bi kada imaju razloga i kada nemaju razloga podsećali nas – e, na zaboravite dragi naši, Srbija nije uvela sankcije Rusiji, mora hitno da uvede. Čak se neko i ne bi setio, ali gde god odete, kod koga god odete, prvo kažete za svoju zemlju, a kod vas poštujem, jer to ne krijete, ali vidite Vučić još nije uveo sankcije. Da krenemo da rušimo Vučića, jer još nije uveo sankcije. Neki drugi su mi govorili pre izbora da su oni protiv sankcija, a onda su rekli da će Vučić 3. aprila, dan posle izbora da uvede sankcije. A onda su oni 3. aprila promenili ploču i rekli da su oni za sankcije, a prošlo je već 350 dana, taj zlikovac Vučić, još nije uveo sankcije.
Ne mislim da je naš interes, naravno da je naš interes u EU i o tome sam, čini mi se veoma precizno danas govorio, ali mi imamo i drugih interesa i upravo zbog Kosova i Metohije, ali ne samo zbog Kosova i Metohije, imamo i mi drugih vitalnih nacionalnih interesa zbog kojih moramo sa našim tradicionalnim partnerima da imamo dobre odnose, i sa Narodnom Republikom Kinom i sa Ruskom Federacijom i sa svima.
Što se tiče vojne neutralnosti, vojna neutralnost je nešto što je Narodna skupština Srbije izglasala. Narod u Srbiji misli da je to najbolja politika. Narod želi da njegova vojska čuva njegovo nebo, njegovu zemlju, a ne NATO. Ako hoćete da podnesete inicijativu za referendum, narodnu inicijativu, nemam problem, možemo da raspisujemo referendum, ali plašim se da rezultat neće biti dobar. Mislim da je važnije da zbog Kosova i Metohije i zbog bezbednosti Srba imamo dobar odnos sa NATO, da možemo da razgovaramo sa Kforom u svakom trenutku, da Kfor možemo da molimo da nekoga i nečije ambicije i želje za urušavanjem prava Srba suzbije i da se ponašaju odgovorno, kao što su se ponašali odgovorno, moram da priznam u najvećem delu ove krize koju smo imali i u decembru mesecu i u septembru mesecu i u junu, julu mesecu. Dakle, svaki put do sada. To je ono što je naš interes.
Ne mislim daje naš interes da ulazimo u NATO, i ne samo zbog onoga što se dogodilo 1999. godine, jer to su stvari koje ne mogu da se izbrišu. Naravno da moramo da sarađujemo. Naravno, da moramo da tražimo i od neprijatelja da pravimo prijatelje, i od poluprijatelja da pravimo prijatelje. Sve to moramo da radimo, ali ovo je opredeljenje Srbije i ne mislim da će se skoro menjati.
Kažete, pitanje Bosne i Hercegovine, teško je pitanje i sada sam prvi put čuo nešto što je vrlo zanimljivo, ni malo potcenjujući to, ali sam prvi put čuo da to dolazi iz Srbije, da neko želi da se sveukupni balkanski problemi rešavaju na nekoj Alti i istovremeno da se rešava pitanje Bosne i Hercegovine sa pitanjem Kosova i Metohije. Mislim da je to dodatno opterećenje za nas i plašim se da u svemu tome bismo samo, da je u stvari cilj velikih bio da dodatno ponizi i Srbe i Srbiju, ali sam o svim takvim idejama spreman da razgovaram zato što mislim da je važno da razgovaramo, možda imate nešto što bolje vidite nego ja, ne isključujem tu mogućnost. Ne čini mi se, ali ne isključujem tu mogućnost.
Kažete da li se zalažemo, imamo li oročeno članstvo u EU. Vidite ima u ovom planu jedna tačka koja je za vas sigurno važna, ja je nisam iznosio zato što nije loša tačka, ali ona nam ne daje nikakve garancije da će od toga nešto biti. Ta tačka govori, mislim da je sedam ili osam, nemojte me držati za reč, u ovoj inicijativi francusko-nemačkoj, koja govori o tome šta je potrebno i kako je potrebno da se dođe ukoliko dođe do nekakvog kompromisa, da se dođe do više investicija koje će doći iz Evrope do zajedničkih biznis konferencija i veće podrške EU. Pošto sam naravno ulazio u detalje i razgovarao sa ljudima, pa sam tražio da mi precizno kažu šta je to, na to odgovor još nismo dobili, kao ni priču o oročenom članstvu niti bilo šta drugo. Ne mogu da vas obmanjujem, ovde i da vam kažem, imam i štap i šargarepu. Nemam šargarepu.
Pomirio sam se štapom zato što je to jedino što iskreno mogu da kažem našem narodu, sa pri tome moram da vodim računa i o bezbednosti i o miru, na kojem ste toliko insistirali, zato što znam koliko je važan, koliko nema potrebe da zemlja krvari, niti je trenutak, niti je potrebno, niti je moguće, niti imamo snage u ovom trenutku da idemo protiv celog sveta, niti bilo šta slično. Zato je vreme da se ponašamo ozbiljno i odgovorno.
Nemam ja problem kada mi imamo različite stavove i različite poglede. Nikad nisam imao taj problem i uvek ćemo moći da razgovaramo, ne samo na pristojan način, već poštujući jedni druge. Ne mogu da razgovaram sa onima, i nikakve im grane nisam pominjao, ne mogu da razgovaram sa onima koji su došli da unize Narodnu skupštinu i da pokušavaju fizički da se obračunavaju sa onima koji ne misle isto. Bedno je to izgledalo. Toliko jadno da nemam reči. Nas je bilo sramota kako to izgleda. Posebno i njihove simpatizere i članove je sramota.
Da to uradite Srbiji na današnji dan, to niko nije mogao da razume. Da budete glavna vest u svim prištinskim medijama, zbog toga što ste dizali Poslovnik. Na kraju ste svi dobili reč i šta? Šta ste epohalno rekli? Šta ste epohalno uradili? Pa, ništa, kao i obično. I sve tako ide.
Dakle, što se tiče poziva na konsultacije – nisam uputio poziv na konsultacije, jer pre nego što smo stigli da napravimo pismeno šest poslaničkih grupa se izjasnilo da neće da dođe na konsultacije, od osam opozicionih. Koga da zovem na konsultacije?
Ako ste zainteresovani da vam pokažem nešto, mada pretpostavljam da ste videli, ja ću to da učinim. Ako želite da čujete još nešto, primiću vas kad god hoćete, nije problem. Tajno, javno, ne javno. Nemamo šta da krijemo, ne vidim šta je problem.
Mogu da vam pokažem šta god želite. Mogu da vam kažem šta je još bio sadržaj. Nikakav problem sa tim nemam, ali ne može sve uvek da ide u javnost. Šta želite, da otkrijemo svaku taktiku, da obelodanimo sve pred onima sa kojima idemo u pregovore? Što onda pregovaramo? Što onda razgovaramo? A sebi daju za pravo da u sebe imaju poverenja oni koji su najviše oštetili ovu zemlju, a u one koji to svakako nisu učinili tobož nemamo poverenje. Pa, ko ste vi? Bog ili neki sudija?
Ne mislim na vas, gospodine Zelenoviću, naravno.
Ko ste vi ljudi?
Vi ćete da delite batine? Vi ćete da objašnjavate ko je izdajnik, ko je rodoljub? Vi, vi koji ste zemlju uništili i razorili, i Kosovo i Metohiju i Srbiju u celini? Da nam delite packe i lekcije zato što ste mislili da niko ne sme da vam kaže, uplašiće se vaše dreke, batinjanja ili ne znam čega.
Što se ovoga tiče, kad god hoćete dobrodošli ste. Spreman sam da razgovaram ako imate ideje oko ovoga. Ja nisam siguran da je to pametno za nas, nisam siguran da je dobro za nas.
Branimire, nisam se obratio. Vi ste za jednu stvar u pravu. Mi ćemo se suočiti, kad govorite od energetike do ljudskih prava, mi ćemo u narednom periodu da se suočimo sa velikim problem. Dakle, biće hrane sve manje u Evropi, biće je svuda sve manje. Iz mnogo razloga, neću u ovom trenutku to ni da objašnjavam. Ratni sukob biće širi i biće većih razmera.
E, u toliko da se vratim na vas, biće nam nemoguće i kad hoćemo da se sakrijemo, da se sakrijemo. Ne zato što nemamo jasan stav, već baš zato što imamo suviše jasan stav i prema sankcijama, jer znamo kako je izgledala Srbije kada je bila pogođena sankcijama, i ne moramo da budemo među svima koji moraju samo da služe nekome ko je nešto uradio.
Sad je problem, ljudi, morate da razumete, sad je problem, iako sam imao neku nadu pre 20 dana da nešto može da se završi, da uopšte ne ulazimo u to ko će da pobedi, ko će da izgubi.
Mislio sam negde pre Davosa, dok nisam video tamo atmosferu i onda dok nisam video šta se desilo sa tenkovima, mislio sam možda neko želi… Slede nam izbori. Imaćemo izbore u Rusiji početkom 2024. godine. Imamo izborni ciklus u Americi, defakto počinje na jesen. Dakle, već ove godine, iako se sledeće godine održavaju. Imamo izbore u Poljskoj na jesen. Imamo mnogo izbora koji dolaze, a nervoza je samo sve veća.
Nervoza je sve veća svuda i niko neće da popusti. Ono što je Noam Čomski rekao, ponoviću – problem je u tome što niko neće racionalno da pristupa rešavanju problema. Vi ne možete čak ni da objasnite, trudim se da objasnim na Samitu u Tiranu, na Samitu u Briselu, svuda, neće niko da čuje. Ako ste to hteli da kažete, to ste u pravu. Neće ni da nas čuju kada o tome govorimo. Ali, možemo li mi od svoje politike da odustanemo tek tako? Znate, možemo ako moramo, ako su nam vitalni interesi ugroženi.
Procenjujem da nam vitalni interesi još nisu ugroženi, zato to ne činimo, a mislim da dobro procenjujem. Kada budem procenio da su vitalni interesi ugroženi Srbije, neću Srbiju da žrtvujem zbog bilo koje druge zemlje, niti bilo Vlada Republike Srbije, ni Parlament Srbije, siguran sam, ali dok možemo da se držimo naše politike slobodarske, samostalne, nezavisne, dajte da vodimo tu politiku koliko možemo, politiku vojne neutralnosti.
To je naša politika, mi smo o njoj donosili ovde odluke i da li je dobro ili ne, pokazaće vreme. Za sada se videlo da nismo trpeli posledice, da ih nismo imali i da smo dobro izabrali. Da smo imali ispravnu politiku, videćemo kako će i u kom smeru to dalje ići.
U svakom slučaju, Branimire predstoje veliki problemi, tek će biti problema i u energetici, i u hrani i u vodi i u svemu drugom. Ne zaboravite kako smo i šta smo mi izgubili zbog litijuma, to je bila katastrofalna odluka.
Sve zemlje na svetu sada idu u to, mi smo sebi odsekli nogu, čitavu nogu smo sebi odsekli, i nikada neću razumeti zašto. Dok su svi drugi, sada čak i Olaf Šolc, javno kaže da Nemačka ide u to, išao je u Argentinu, Čile, Boliviju, ne znam gde sve po Južnoj Americi, samo da bi tražio pristup rudnicima, zato što moraju da se razvijaju i moraju da idu napred, moraju da brinu o stopi rasta, o opstanku nemačke automobilske industrije, a mi smo sebi nogu odsekli. Uništili zapad Srbije, uništili Srbiju i njen rast, moramo o tome da vodimo računa, moramo da nađemo nove izvore rasta, moramo da vidimo šta ćemo da radimo.
Pošto su neki govorili, kaže, Vučić bio na tajnom sastanku, ne znam ni ja kad osmi, deveti, deseti decembar, bio na tajnom sastanku u Brisel.
Evo da vas obavestim kako izgleda taj tajni sastanak. Sa mnom bilo dvoje ministara i dvojica savetnika i mi išli da razgovaramo sa potpredsednikom evropske komisije o metalima, mineralima od zlata, kalcita i ja hteo da se priča o litijumu, ali oni ne mogu sa mnom da pričaju zbog naše neozbiljnosti oko litijuma. Ja to govorim ljudima svaki, oni kao zamisli, to je neka velika tajna, ili ne znam ni ja šta sve.
Zamislite tajnu pričate sa potpredsednikom Evropske komisije o nečemu i to je ta velika tajna i to je taj strašni zločin koji sam počinio.
Ali to su vam sve te besmislice, sve te izmišljotine, kao i ove priče o izdaji, što bi rekao Vladika Sergej – izdaju pominju oni koji su odavno izdali, petokolonaši o patriotizmu pričaju i uvek je tako. Šta da radite, da ne kažem ja, nisam ja rekao, rekao je vladika srpske crkve, nekako mu to tako uvek dođe.
A kada ih pitate šta si to izdao, šta smo to učinili? Pa ne mogu baš da vam kažu, a vi možete bezbroj papira da im pokažete, oni baš ne mogu da vam kažu, ali utoliko gore po činjenice. Tako da, nema mnogo sekiracije.
Što se ovoga tiče, da smatram da je važno da budemo na evropskom putu, ma koliko sam ne mogu da podnesem njihove neistine posebno u politici, od evropskog parlamenta, pa na dalje, i napisali su u poslednjem izveštaju kako su iznenađeni i zaprepašćeni zbog velikog broja ruskih investicija i ja pitam ovog stručnjaka iz evropskog parlamenta direktno pred 20 ljudi, on stoji i gleda me, ja kažem, navedi mi jednu rusku investiciju pošto si to stavio u izveštaj i u Rezoluciju.
On me gleda, zbunio se, 30 sekundi, neprijatna situacija, a ja kažem, jednu sam ti tražio, jer si napisao u množini investicije. Onda dobijem odgovor da se nasmejete i da vidite, ali bez obzira na to, ja znam šta moramo da radimo, kada vodite državu, tu nema igre, on kaže, ej pa video sam poster, evroparlamentarac, video je poster na putu od aerodroma ka Skupštini, o ne znam rusko srpskim vezama, Gasprom iznajmio reklamu, pa objavio neki bilbord, pa što nisi napisao da si video poster, nego si pričao o investicijama ruskim? Ne vidim problem da ima ruskih investicija, voleo bih da ih ima, ali ih nije bilo, rat je. Kažem, pa gde je ta investicija, pa ima poster, kaže.
To vam ide u parlament evropski gde se usvaja protiv Srbije, bukvalno. Jel to znak ili razlog, da ne kažem hvala, ili da ne kažem da nam je važno da dobijemo 600 miliona evra, za prugu Beograd Niš, jel to razlog da ne kažem hvala za 49 miliona za interkonektor između Bugarske i Srbije, jel to razlog da kažemo da postoji nešto drugo što ćemo da radimo? Šta je to drugo?
Da li ćemo da uđemo skoro u Evropu, ne verujem. Ne zbog nas, sada oni hvale naše reforme i u pravosuđu i u pravnom sistemu, u svemu drugom. Neće zbog odnosa u EU, tamo niko neće nove članove, Ukrajina će da insistira, pošto znaju da ne mogu da prime ni Ukrajinu, tako neće ni nas, da sebi olakšaju.
Nema tu velike filozofije, ali možemo li mi da se odreknemo tog puta i da budemo uspešni i u privlačenju investicija, ako hoćete, i u bar delu vrednosti koje baštinimo? Vrlo teško, jer onaj koji misli da, sukobljavajući se sa svima na zapadu, a da budemo tako mali, možemo da dobijemo neku korist za naše građane - ne. Zato ćemo da vodimo politiku koja je nešto između onoga što ste vi rekli i između onih koji su danas pokušali da unize parlament, pokušali da tuku ljude ovde u parlamentu. Dakle, mi ćemo da vodimo politiku, koliko god možemo, pristojne Srbije, pri čemu vašu politiku ne smatram nepristojnom, za razliku od nekih drugih. Smatram je ne dobrom, ali ne nepristojnom i uvek sam spreman da razgovaram, da govorim sa svim posledicama sa vama, da nešto i čujem, naučim, nije problem u tome.
Ja mislim da je taj put srednji normalne Srbije, koji će da čuva mir i stabilnost, koji nam je svima tako važan, ali istovremeno i vitalne nacionalne interese, jedini mogući put za opstanak Srbije. Sve ostalo je, rekao bih, progon Srbije u ambis, u besputicu i tamo odakle nam povratka nema, jer ne zaboravite koliko smo ljudi izgubili i u inostranstvu, koliko smo života ljudi izgubili. Mi više nemamo dece ni ljudi da poklanjamo bilo kome, već za njih moramo da se borimo.
Hvala vam što ste bili pristojni u svojoj diskusiji.
Uvek sam spreman da razgovaramo i ako ste zainteresovani za bilo kakve podatke, za bilo kakve konsultacije, uvek ste dobrodošli.
Hvala.
Samo želim da kažem jednu stvar. Ako se sećate, jutros, kada sam govorio, gospodine Zelenoviću, ovde, dobacivali su mi, kaže – pa, ne mogu da budu deo NATO-a.
Pošto, kao što znate, vi ste čuli – u NATO-u, a ja sam čuo – u pregovorima koje vodim da postoji i te kako ideja o tome da Kosovo prime u članstvo NATO-a. Hvala vam što ste to potvrdili zato što takve stvari ja ne mogu da izmislim, kao što sam citirao one reči o povlačenju investicija i svega drugog, ne mogu ni ovako nešto da izmislim.
Da, nažalost, takva opasnost postoji. Na to sam reagovao, rekao sam. Mi ne možemo da budemo za neke zemlje neko ko će umesto njih da donosi odluku. Nismo se bunili kada su to donosili, ali Kosovo za nas nije zemlja, nije država i zato ne možemo tako ni da se odnosimo.
Sada, vi kažete, ne mogu da razumeju u ovom trenutku, a ja se plašim da razumeju, ali da više niko neće da čuje i niko neće da sluša. To je naš problem. Razumeju oni odlično. Znaju oni šta su uradili ovoj zemlji i pokušavam na svakom mestu da im kažem.
Znate, kada vi govorite o teritorijalnom integritetu Ukrajine, koji Srbija podržava, jer poštuje Povelju UN. Nikada se nismo izjasnili protiv Povelje UN i protiv teritorijalnog integriteta bilo koje zemlje, jer time smo čuvali svoj teritorijalni integritet. Ja im kažem – ljudi, ako mogu da vas zamolim da ne pričate o teritorijalnom integritetu, misleći na teritorijalni integritet Kosova zato što tog sekunda svako ko ima dlaku na glavi ona mu se naježi u Srbiji i niko ne može više da vas sluša, jer se svi sete licemerja kako danas ste veliki zaštitnici teritorijalnog integriteta Ukrajine, a kako ste lagodno i lagano srušili teritorijalni integritet Srbije i verujte mi da mi zameraju najviše, kao što znate, a siguran sam da znate. Upravo ta paralela koju stalno izgovaram, zato što je ona perfektno precizna i tačna, ali je problem u tome što ne žele da je čuju zato što je voz krenuo, kako bi Tejlor rekao, niko neće da vas sluša i ja sam to pokušao jutros ljudima da objasnim, neko je želeo da čuje, mnogi nisu želeli da čuje. Zato nam je potrebna odgovorna politika i da idemo u pregovore i razgovore. Da idemo u pregovore i razgovore, inače ćemo biti zgaženi. Ako to neko ne razume i ako je neko dovoljno bahat i arogantan, pa misli da je rešenje za to što će da glumi skidanje kravata, pa će da bije nekog kog ne može da bije i ne znam šta sve, to nije ništa. To je samo neodgovorna i neozbiljna politika koja se obija o glavu onima koji se tako ponašaju.
Dakle, ja mislim da je naša obaveza da čuvamo vojnu neutralnost, jer, ne zaboravite, nisam o tome hteo jutros da govorim, i vi i ja ponekad govorimo i sa nipodaštavanjem o mitovima, nekad s pravom, a nekad ne sasvim.
Mora da postoji nešto u duši i u srcu našeg naroda, da mu oduzmemo i to i da budemo baš kao i svi drugi, a znamo šta su nam učinili. Oduzeli bismo ono što je biće srpskog naroda i građana Srbije, ne samo srpskog naroda i zato mislim da je važno da čuvamo samostalnost i nezavisnost o odlučivanju, da čuvamo vojnu neutralnost i zato i poštujemo Ustav Srbije. To su za nas važne stvari.
A da li treba da idemo ka kompromisu, da li treba da izbegavamo zamrznut konflikt? Da, jer, onda će nam se ako to ne radimo, onda će nam se sve pretočiti i pretopiti u ono što smo imali pre mesec dana, pre tri meseca i pre pet i po i šest meseci, gde samo čekate jedan okidač. Tada kada bude okidač, onda će da vam kažu – pa što nije vojska zauzela, pa što se ne borite protiv NATO-a? A ako krenete da se borite protiv NATO onda će da kažu uveli ste nas u rat. Takvih neodgovornih tipova sam sit.
Zato, spreman sam da razgovaramo uvek, samo ono što naš princip mora da bude je da očuvamo našu srpsku politiku, naš pristup i da se borimo da u Evropi razumeju da nismo mi ti koji hoćemo da izazivamo sukobe, a oni neće ni po tom pitanju da slušaju. Zašto? Mislio sam da je toliko glupo što je Kurti govorio kao – Srbija, „mali Putin“, hoće sukobe i ne znam šta. Ne, polovini njih je to odgovaralo, da veruju u te gluposti i oni su stvarno verovali u te gluposti. Sada je to nešto drugačije, sada nešto manje veruju kada su videli Kurtijevu neodgovornost i sve drugo. Ali da li je to povoljna pozicija za nas? Pa, nije. Naravno da nije.
Da li se neko obradovao razgovoru kada ga imam sa državnim sekretarom Blinkenom? Pa, ne obraduje se niko, ali da li je to važno za našu zemlju? Moramo li to da radimo, da imamo ozbiljne i odgovorne razgovore sa drugim, trećim čovekom Amerike? Pa, naravno. Naravno da je važno i naravno da je to odgovorno ponašanje. Sve drugo je potpuno besmisleno.
Tako da, ja mislim da vodimo po tom pitanju dobru politiku, poštujem naše razlike i verujem da ćemo u narednih dva ili tri meseca imati ponovo neku raspravu. Nadam se ne pod ovakvim uslovima, pravo da vam kažem. Shvatio sam danas sve o srpskoj politici i sve o velikim junacima i patriotama, više mi ništa od toga nije potrebno. Naći ćemo načina da razgovaramo i uveren sam da ćemo naći najbolje rešenje za Srbiju, iako priznajem situacija po nas sve teža, ali kao što vidite neki su mislili da nećemo izdržati ni tri dana, a evo izdržali smo i 350 dana bez posledica po Republiku Srbiju i ekonomskih, političkih i bilo kakvih drugih.
To znači da to je ozbiljna i odgovorna politika, da se tvrdo branila, čuvala, da je to politika sa stavom, da je to politika koja ima značenje. Ja ću se držati te politike koliko god budem mogao i držaćemo se te politike koliko god budemo mogli. Hvala.
(Ivan Kostić: Replika.)
(Zoran Zečević: Replika.)
Vidite, želim samo da, ako mogu da vas zamolim samo se strpite da jedanput odgovorim, pa onda uzmite Poslovnik, izaći ću ja na dva minuta, nije problem, ceo dan imate prednost i da bijete ljude i da radite šta hoćete sve imate prednost i da lažete i da izmišljate sve imate prednost ceo dan. Sad ćete narode da čujete kako ovo izgleda, kako je ovo samo lepo zvučalo kada udarate po nekome ko nema vremena i nema mogućnosti da vam odgovori. Vidite, ako mogu da vas zamolim samo malo.
Vidite, čuli ste svi malopre da je gospođa Stamenkovski rekla Ana Brnabić gde je, u šopingu? Nije. Rekli se šta će nam žena koja ima dva pasoša hrvatski i srpski, kako vas nije sramota što lažete, ima jedan jedini srpski pasoš, pasoš Srbije ima Ana Brnabić. Za razliku od vašeg Miloša Jovanovića koji ima francuski, a ona ima samo srpski. Kako vas nije sramota da takve laži iznosite? Kako vas nije stid da takve neistine iznosite?
Došli ste da nam kažete ovde o metama, doneli Informer, kažu, zamislite skupljaće se, pa će da upadnu u Skupštinu. Pa, zar ne radite to? Nego vas se malo skupilo, skupilo vas se nekoliko stotina, pa ne možete da zapalite. Pa, to ste pokušali danas. Nažalost, je izgleda imao ispravnu inoformaciju i to je crtanje mete. Kažete, nikoga niste uvredili? A šta smo mi svi ovde gluvi, ludi i bolesni? Cela Srbija je videla šta ste radili. Pa, vi ste pisali ljudima, izdajnici, valjda polazeći od sebe i doneli im te parole ovde. Imali gore uvrede i teže uvrede? Vama da je to neko rekao, vama kada neko kaže, da ste antidržavna stranka, a jeste, kao i ove druge, dve, jeste antidržavna stranka, to nije nikakva uvreda, to je činjenica. I, nije baš nikakva uvreda. Ako to neko ne sme da vam kaže u politici, a šta onda sme da vam kaže? Šta onda mora da vam kaže? Što ste izmislili za Anu Brnabić? Što ste izmislili to za nju? Palo vam napamet, onako da uvredite nekoga. Hteli ste da kažete, pogledajte mene, ja sam prava Srpkinja, a ona je nekakva Hrvatica, još je i homoseksualac, pa baš da pokažemo ljudima, da ukažemo na tu razliku. Jeste li to mislili da kažete? Što ste izmislili ceo slučaj? Što ste celu priču izmislili?
Četiri puta ste pominjali neku vodu. Da li vas toliko buni i toliko vas muči to što ste sami uradili, nije niko drugi. Niko ne bi ni primetio, u životu nisam primetio nikakvu vodu. Nigde ništa nisam izgovorio o tome. A šta se desilo u stvari, poštovani građani Srbije? Da znaju ljudi u Srbiji. Sedeli ovi junaci, skupili se, i sada šta će da popiju i od svih pića uzeli Hrvatsku „Janu“ da piju. Nemam ništa protiv, na tržištu Srbije, legalno, plaćaju porez ljudi, sve u redu. Nije problem u tome što su pili Hrvatsku „Janu“, nego što su videli da su pili Hrvatsku „Janu“ pa su je sklonili, pa su napravili drugu sliku. Pa, pokazali sliku bez „Jane“. I, sad za to sam ja kriv i za to smo mi ovde krivi. Mi smo krivi, a ne vi koji pokazujete ljudima da se u stvari bavite cirkusom, da se bavite prezentacijom „Jane“ i otpisivanje „Jane“. To vam je cela politika. Pokazujete tu majicu, tih majica „Nema predaje“ odštampala je naša stranka, ne vaša, 50 hiljada takvih majica, tek toliko da imate u vidu i hvala vam što ih nosite. Hvala što nosite, važno je da znate to.
Ja vam danas pet puta kažem, da u tom planu nema dobre rečenice i nikoga ne lažem ništa, jer smo mi na najozbiljniji način… molim vas, nemojte da dobacujete, jer to što vičete, ne pojačavam, to što glumatate, ne pojačavam vam argumentaciju ni najmanje. Nemojte da se sekirate. Dakle, pet puta im to ponovite i pet puta im kažete, da ću uvek izabrati Ustav, da znam šta mi je dužnost i da ću poštovati Ustav, a oni kažu, pogledajte kako je to pokvareno inače smišljeno. To su smišljali danima, imamo sa jedne strane Ustav, a sa druge strane ultimatum. Ovi vole ultimatum, a mi volimo Ustav.
I džabe što im ja 10 puta kažem, ne, poštovaću Ustav. Ne, ne interesuje ih to. Oni će da nastave i da izmišljaju da ste rekli upravo suprotno. Baš kao i ovo za Anu Brnabić, a pri tome će druga državljanstva da zaboravljaju ljudima.
Kaže, pa gde nam nestade onaj ekonomski tigar. Pa što se sprdate sa svojom zemljom? Vama ne odgovara da su plate i penzije veće. Ne odgovara vam da gradimo puteve i pruge, pošto ste ih mnogo izgradili i vi i vaši ovi iz antidržavnog sektora. Koje ste to puteve izgradili od Kolubarinih para kada ste ih uzeli? Koje ste to puteve, autoputeve izgradili od 2000. do 2012. godine? Recite mi ih. Ono četiri puta od Feketića do Malog Iđoša, što je Milošević tri puta pre toga otvarao. Jel ima još nešto da ste izgradili? Jel ima još nešto da ste Srbiji ostavili? Nema ništa od toga.
Kaže – a, sada pričamo o povlačenju. Ja ne pričam o povlačenju, ja pominjem povlačenje kao njihovu pretnju, a ne da se to dogodilo. I ništa nisam slagao, nisam razumeo u čemu je vaš problem. Šta je problem sa tim, što sam vam rekao istinu. Što sam rekao ljudima – da, imamo investicije, da, imamo četiri milijarde 416 miliona investicija, ukupno 63% na Zapadnom Balkanu.
Da, jesmo šampioni po tome i zato i brinem. Zato i brinem da se ne smanje investicije. Zato i brinem da nam neko ne kaže da će da povlači investicije. E, tu je suština. Tu je suštinska razlika. Šta je problem u tome? Zato što brinem za investicije, zato što brinem za ljude u fabrikama, zato što brinem za radna mesta. To je problem. Ne, najbolje da otpustimo 400.000 ljudi, a onda će da bude, ali važniji je Ustav, nego to.
Ja kažem opet – da, važniji je Ustav, ali nisi ti to rekao. I čak iako si rekao nisi ti to mislio. Pa jesam, mislio sam. E, ali mi ti kažemo da nisi. A, onda kaže – napravili ste nam metu. Zamislite, metu ste napravili što je neko objavio ono što radite.
Pa vi ovde niste pravili metu, vi ste hteli da me linčujete danas, misleći da će neko da vas se uplaši, misleći da će neko da vas se uplaši.
Da ovo drvo nije tako tvrdo, izlupali ste ga načisto ovde, koliko ste silni bili danas. Da osramotite Srbiju. I ništa drugo da ne znate o tome da kažete.
Kažete – Miloš Vučević je rekao da mora da bude u skladu sa kosovskim ustavom. On je rekao da oni kažu da mora da bude u skladu sa kosovskim ustavom. Kako vas ne mrzi da tako nešto izmišljate? Kako vas ne mrzi da takve neistine govorite? Kako vas to ne mrzi? Potpuno drugi kontekst, kao što od mene izvlačite rečenice.
I smešno je. Sada je smešno. Gluma je prestala. Što smo glumili, glumili smo. Sada je vreme za kraj prvog čina pa će da dođe drugi čin za novu glumu.
Kažete – prodaju rog za sveću. Ne, ja sam glup pa ćete vi da mi objasnite šta mi prodaju. Ja ne znam i ne razumem se u akte, pa ćete da mi objasnite kako i šta rade. Ko kome prodaje, videćemo po rezultatu i ko šta radi, a ja se trudim da ja nikome ne prodajem rog za sveću, već prodajem istinu, jer govorim istinu i strancima i domaćima, a strancima se ne ulizujem, ni ovima na istoku, a ni ovima na zapadu.
I kada smo kod tih na istoku, pošto vidim da nam držite pridike o tome kakvi su nam odnosi sa Ruskom Federacijom, pa hteli ste malo, malo onako usput, ako prođe, prođe, ako se ne seti Vučić.
E, da vas obavestim ja, nemojte da dobacujete. Ja sam vas slušao svih 20 minuta, nemojte da dobacujete. Ali, to ako prođe, prođe, kod mene ne prolazi. Tek toliko da znate.
Dakle, što se tiče odnosa sa Ruskom Federacijom, hvala nam Bogu, pristojni su ti odnosi, vrlo pristojni.
Srbija je jedina zemlja u Evropi koja Rusiji nije uvela sankcije, uprkos i vašim i mnogim drugim pričama da ćemo to da uradimo dan posle izbora, uprkos svim pritiscima kako ćemo da pokrademo referendum, uprkos svemu drugom što je rađeno protiv vitalnih interesa ove zemlje i u čemu ste učestvovali.
Dakle, vi meni govorite, meni kome u onaj kog se zaklinjete, Vladimir Putin, koji ne zna ni kako izgledate, meni je dao orden Svetog Aleksandra Nevskog, ne vama, niti bilo kome od vas, posle Nikole Pašića, samo meni i šta sa tim?
Šta sa tim? Jel ja zbog toga treba da služim, ali to sam dobio zbog toga što se poštujemo kao nezavisna država, jel ja zbog toga treba da služim Putina ili treba da služim Srbiji? Moje je da služim Srbiji i nikome drugome. Poštovaću predsednika Putina, poštovaću svakoga, vidi se i u odnosu prema sankcijama, ali za mene ima samo jedna otadžbina, i nema druge, a ta otadžbina se zove Srbija i u tome je razlika između mene i vas i nikakve sumnje u tome nema.
E sada, pogledajte još jednu laž. Pogledajte, kako bi to sve onako , kako bi oni anpasan, ako prođe, prođe, ali znate, ja sam stari dobar đak bio, nekad samo malo igrao šah, sad sam mnogo oslabio, ali što se ovoga tiče, kaže, eto tako, Toni Bler, Guzenbauer, koliko smo ih smo se mi naplaćali….Pa koliko ste ih ste se vi naplaćali? Niste platili nijedan jedini dinar, mi nismo uzimali pare iz Kolubare da plaćamo bilo koga. Da moj je posao da radim da oni koji su bili protiv nas da budu na strani ove zemlje i ni dinara nisu dobili od ove zemlje, ni Toni Bler, ni Guzenbauer, ni Šreder, Putinov prijatelj, kog ne smete da pomenete zbog toga, a ja smem sve dakle, niko nije dobio ni dinara, već su ljudi gledali i ja gledao kako mogu da pomognu ili manje da odmognu zemlji. Gde su te pare, gde su ti dinari, nema ih, izmislili ste i to. Šta vas briga što ste izmislili, pa ja pričam sa svima. Ja pričam sa onima koji bi danas, ne postoji onaj s kim nisam pričao od Hašima Tačija do Aljbina Kurtija. Pa šta, to je moj posao, to je moj život kao predsednika Srbije, sa svima njima moram da pričam. Hoćete da čuvate mir, hoćete da razgovarate, pa šta drugo da radite?
Pogledajte samo koliko ste stvari izmislili na licu mesta bez problema i to činjenično izmislili, i baš vas briga.
Kažete, nisam znala kada je Italija postala sila. Ne znam šta bih vam rekao na to. Da bio je Frančesko Talo, bio je prijateljski nastrojen i poslat od strane premijerke Đorđe Melone, sa kojom sam imao izuzetan razgovor u Albaniji, i koja je rekla da će da pokuša da pomogne Srbiji. Eto zato je bio između ostalog i Frančesko Talo ovde. Što potcenjujete.
Zamislite, oni su članica G7, al vi niste to znali verovatno, niste čuli za to. To su vam najrazvijenije zemlje, G7.
Jel se to oko pasoša prepirete što ste pomenuli, pa ne možete da slušate pažljivo? Kada govorite o tome, došla sam, sprečićemo, izvrćete….Sve ste izmislili i sve ste izvrnuli, svako slovo i svaku reč, bez ikakve suštine, bez ikakvog sadržaja, nego što beže ljudi da vam odgovore, neće da vam odgovaraju, zato što se plaše te vike, galame, glume i svega drugog, po principu, pametniji popušta. Ja sam gluplji i zato ne popuštam nikome i ne pada mi na pamet da vam popuštam, posebno neću da popuštam antidržavnim elementima, za koje sam video danas kako bi uništili državu.
Ovo što ste vi danas uradili svojoj zemlji, kakvo ste ruglo svojoj zemlji napravili, šta ste uradili da dođete ovde na binu da se obračunavate i tučete sa nekim, da lupate u klupe, da ne znate šta radite? Čestitam vam na tome. Pokazali ste svoje pravo lice, a od argumentacije ste pokazali da Ana Brnabić ima dva pasoša i slagali ste.
Od argumentacije ste pokazali, pričali o parama Guzenbauera i Blera, slagali ste. Od argumentacije ste pokazali sve drugo i ništa istinito niste rekli i tako vam je sa svim argumentima koje ste uvek upotrebljavali.
Da ponovim još jednom, što se tiče Ustava i ultimatuma, uvek će biti Ustav, ali ću da se borim za pregovore i razgovore dokle god mogu i neću da izolujem Srbiju, dokle god mogu, jer neću da se junačim preko tuđih leđa i pleća, jer bih mogao da živim pristojno i da gledam da drugi pate, a ja neću da nam narod pati i neću da budem dobrovoljni davalac tuđe krvi, kao što vi čeznete za tim. U tome je razlika između mene i vas. Hvala vam.
Dakle, nikada nisam imitirao vaš glas, niti mi pada na pamet. Bilo bi ružno, nepristojno. Osim što primećujem kako i na koji način pokušavate nešto da plasirate bez sadržaja, misleći da kada se umota sa šarenom mašnom da će to ljudi da kupe, neće. Ljudi razumeju šta je politika i znaju šta je sadržaj.
Sada čujemo da sam rekao da Rusija stoji iza toga. Ne, ja sam rekao da vi stojite iza toga. Vi stojite iza toga i vi ste danas to pokazali ovde. Unizili ste sebe, pokušavajući da unizite parlament, pokušavajući fizički da se obračunate sa bilo kim, jer nemate vi šta ovde da tražite. Vaše mesto je tu. Imate poslaničke kartice i nigde drugo ne smete da budete.
Čim ste došli ovde, došli ste sa namerom da izazovete nemire, nerede i da napadate i mene i predsednika Skupštine. Nije problem, zato sam tako mirno i spokojno sedeo, znajući da će da bude – jao, držite me, mnogo smo opasni, samo me držite što dalje da mu ne priđemo. Znao sam ja to od početka i zato sam tako mirno sedeo sve vreme, ali da vam kažem nešto drugo. Kada pričate o Rusima, pa ja, naprotiv, ne mislim da Rusija stoji iza vas. Suviše bi to bilo glupo s ruske strane. Rusija je suviše ozbiljna država da bi mogla da stoji iza nekog kao što ste vi. Suviše ozbiljna država da bi mogla da se igra sa takvima. Zamislite, jedna vele sila, nekad se slagao, nekad se ne slagao sa njom, nije ni važno, da se oslanja na vas? Pa, to je znak potpune propasti. Ja ne verujem da su Rusi tako neozbiljni. Skoro sam siguran da oni sa svim ovim nemaju veze. A ne, vaša je želja bila, pa ste zato zvali ljude, pa zato nema ovog stručnjaka sad što je to slao danas ceo dan preko društvenih mreža. Kaže – narode, napali nas. Čuj, napali mi? Ja sedim ovde, ne mrdam, oni došli do ovde, a napao ja njih tamo na stolici.
Vi to gledate i ne verujete da takve laži morate da slušate ceo dan, kao i ove laži o milionima. Niste odavde, nego odavde. Ma, ni dinara nismo dali. Za razliku od vas, koji ste iz Kolubare uzeli pare, iz Kolubare narodne pare uzeli i podelili svojim stranačkim odborima, narodne i državne pare.
Da li vidite kako se u antidržavnom sektoru odmah odriču jedni drugih? Do malopre je bilo – sloga, sloga, sloga, živela Kosovo i Metohija, ali pare je on uzeo, a nije mi dao. Tako to izgleda kod vas.
Da vam kažem nešto, pošto kažete – nisam priznao. Jesam, šest poslaničkih grupa mi je uputilo dopis. Nije dopis, nego javno rekli da neće da dođu na konsultacije. Vi i još jedna poslanička grupa su rekli da hoće da dođu. Ja sam to danas i rekao, samo nisam pomenuo ime poslaničke grupe.
Ne, jedna se nije bunila, a jedna je poslala dopis. Evo, da budem sasvim precizan.
(Radomir Lazović: U medijima ste pričali o tome.)
Da vam kažem nešto, nemam nikakav problem. Niste vi hteli konsultacije. Da ste hteli, imali biste konsultacije. Imaćete ih uvek. Nemam ja tu vrstu problema. Uvek sam spreman da vam pokažem i račune iz Kolubare, da vam pokažem i račune za majice, a dopremićemo vam sutra još majica, da možete da delite narodu. Sve ono protiv čega ste se danas borili, mi ćemo da vam damo sutra, da narodu možete da delite. Predaja nije opcija.
Kad kažete "patetično", ne mogu da komentarišem, izvinite gospođo, ono što ste vi rekli. Toliko je bilo odvratno da nemam reči, ali da vam sad kažem nešto. Kad govorite "ne dirajte nam svetinje" i onako samo što se nisam rastužio, pa hram Svetog Save mi smo uradili. Mi smo uradili, ne završili, nego uradili. Najviše hramova, crkava i manastira u istoriji Srbije, Republike Srpske i Crne Gore mi smo uradili, kao i na Kosovu i Metohiji. Nema manastira u koji nismo uložili.
Tako da, ne brinite, čuvaćemo mi svetinje i od vas i od onih koji vas danas citiraju u svim svojim vestima i u Prištini i u Sarajevu i u Zagrebu.
Živela Srbija!
Dame i gospodo narodni poslanici, nekoliko uzgrednih stvari da primetim dok još imam koncentracije. Kaže – došao je predsednik ovde. Shvatili ste iz celog govora, iz celog izlaganja, da mu Kosovo nije ni na kraj pameti. Ništa o Kosovu nije rekao, ni reč.
Rekao je – sa njim, bez njega, svejedno je, kako hoćete. To je onako, usputna tema. Tako ju je i tretirao, te joj nije posvetio ni 30 sekundi, ali je zato Poslovniku posvetio 2,5 minuta, jer Poslovnik je Kosovo. Poslovnik je važniji od Kosova. Nisam znao.
Nisam kršio Poslovnik, bio sam i miran i veoma pristojan danas i prošli put. Nijednu uvredljivu reč nisam upotrebio, ali ako mislite da treba ovde da stojim baš kao kaktus, kako ste to primetili, i da puštam da udarate neistinama, izmišljotinama i lažima, a da ne smem da vam odgovorim ništa, ja kaktus nisam bio i nikada neću biti.
Možete da mislite da nisam kaktus, kakvim ste me predstavili, da sam neki malo pametniji i da nisam takav diktator, autokrata, zlikovac, zločinac i sve ostalo, možda mislite onda kako biste prolazili na izborima kad sa kaktusom prolazite ovako.
Tako da bolje za vas da ja ostanem kaktus, da ne bi razlika bila još mnogo veća i da ne pomislim da treba da predložim većini da poveća cenzus na 5%, jer onda će mnogo kaktusa ovde da bude.
Što se tiče ispovedaonice, pogledajte koliko je to nefer, samo vas molim da to poslušate, spremili su celu taktiku da dođem da govorim samo o Izvešaju. Kada sam naravno govorio o Izvešaju, a onda i počeo da govorim o francusko-nemačkoj inicijativi, onda su rekli – što si došao da govoriš o tome. Da nisam rekli bi – zašto nisi govorio o tome jer to je važno. Kada jesam, a zašto jesi govorio o tome.
Dakle, i taj diktator možete da mislite poštuje instituciju i četvrti put evo učestvuje u raspravi i sluša vaše uvrede. Sve vreme ništa drugo i ne radite osim što šaljete uvrede, neistine i baš vas briga za sve to, a moja najteža kvalifikacija danas je bila u trenutku kada ste ovde ljude linčovali, možda sam preterao kada sam rekao – divljaci, ali baš je na to ličilo. Mimo toga, to je bila antidržavna koalicija i ništa više. Nijedna druga uvredljiva reč, nijedan pridev, ništa. Ništa.
Šta ste vi izgovorili? Kaže – ne može biti nacionalno jedinstvo sa onima koji su uništili Srbiju. Ja sam saglasan sa vama. Zato vas nikada nismo ni pozvali na nacionalno jedinstvo. Uvek smo vodili računa da ne zovemo one koji su uništili Srbiju.
Ja sam mislio da je važno da pokušamo da imamo neku vrstu, ako ne objedinjenog, ali delimično zajedničkog stava, neki zajednički imenitelj po ovom pitanju. Pa ne možemo da imamo. Okej, ne možemo da imamo. Nije problem, ali jeste li čuli šta je ideja? Dakle, pod tačkom dva od ove tri tačke, gde je naravno Vučić tačka jedan i tačka tri u celom planu oko Kosova – ne može Vučić. Sve može, ali ne može Vučić. Dajte meni, pa je plan dobar, ali pošto je Vučić onda plan nije dobar. To su rekli, ljudi, jel vi razumete? Mrtvi ozbiljni su to došli i rekli.
Tačka tri – ne može Vučić da bude garant toga, da ne bi Vučić ostao na vlasti slučajno. Šta vam je? Što ste opterećeni toliko? Lepo živite, nemate nikakav problem. Možete da izmišljate. Odete u Skupštinu jednom u mesec dana, izmislite nešto, baš vas briga za bilo šta. Pričate šta vam padne na pamet. Zemlju ste razorili. Ostavili zemlju bez 500 hiljada ljudi sa njihovim radnim mestima. Uništili državnu zajednicu Srbije i Crne Gore. Učestvovali u ćutanju, gromoglasnom ćutanju na pogrom Srba na KiM, na proklamovanje nezavisnosti Kosova 2008. godine i sada još vi kao mnogo sam ljut pa moram da se sklonim, pa skloniću se ja, ali ću da vas podsetim na nešto. Tako ste govorili i 2000. godine, pri čemu nisam neko ko misli da je Milošević bezgrešan, naprotiv. Samo želim da vam ukažem na nešto. Te 2000. godine ste nam rekli kada ste pobedili na izborima, pre nego što ste pustili ove albanske teroriste na slobodu, tada ste nam govorili – pa nema problema, to je demokratsko pitanje, oni nas uvažavaju.
Jel znate vi, gospodine Lutovac, ikoga ko vas uvažava u celom svetu, bilo koga? Jedno mi ime recite.
(Dalibor Šćekić dobacuje.)
(Zoran Lutovac: Onaj koji vas ne uvažava taj mene uvažava.)
Vidite kako to izgleda. Čim im odgovorite. Pogledajte.
(Radomir Lazović: Opomenite onog što ga vređa.)
On kaže malopre - nemate ugled, zato što je slaba pozicija Srbije, zato što ste autokrata. Ćute. Pa, to je civilizovana rasprava. Kažete - u redu, ja nemam ugled, ali mi ti reci jednog kod kojeg ti imaš ugled, što vređaš čoveka. Jeste i videli vi tu računicu, jeste videli vi te dvojne standarde, jeste li videli kako to izgleda? Bukvalno, tako im je svaka.
Znači, dobar si nam protivnik, dok ćeš da ćutiš, dok će obraz da ti bude đon, i dok možemo da te zalepimo za zid. Ja nisam takav. Ja sam običan čovek, ne mislim ni blizu da sam najpametniji, znam probleme sa kojima se suočavam, ali, neću da dozvolim vama koji ni u čemu od ovih ljudi ovde niste bolji da im držite pridike, da im držite predavanja i još da im objašnjavate šta je moralno, a šta nije moralno. Zato ću da se borim, koliko god mogu, svom snagom, na sve moguće načine, da sačuvamo Srbiju i da je odbranimo i od vas i od svih drugih koji hoće da je napadaju.
Kažete, to je zbog moje prošlosti. Slušali ste ljudi, danima već, nedeljama, pošto ne mogu da nađu ugao, morate to da razumete, i zato su oni svi saglasni, ne mogu da pronađu ugao, jedni bi da mi kažu da sam izdajnik, a ovi drugi bi da mi kažu da sam antievropejac, a onda se sjate, a jedni bi, a, onda bi da kažu nemojte…
Orliću, pustite, zna narod ko je lopov i ko je opljačkao Srbiju, zna narod i ko je pošten i ko se protiv lopova borio i ko ih je pobedio toliko puta na izborima i ništa novo se neće ni desiti ni posle ovoga. Dakle, ne brinite za to, a tek će da čuju to. Ima vremena duga je rasprava. Tek ćete da čujete to sa sve podacima. Tek da čujete. To čuvam za finale. Svi, dakle, slušajte, onda kažu malo evropejac, a ne, ne, nije, ali je izdajnik, nije. Čekaj, jesi li ti za plan ili nisi? Pa, jesam za plan, ali ipak nije dobar plan. A, jesi za plan, ali, ipak moramo zbog EU. Aha, samo da tetki odnese lek.
Onda u stvari, hajde mi ako možemo da smenimo Vučića, plan nije ni važan, i nikoga plan ne interesuje, nikoga ovde celog dana ništa nije ni interesovalo, osim samo promocije i toga da kažete nešto protiv mene. Vi ste tražili da dođem u parlament, inače, verujte mi, imao bih pametnija posla. Vi ste tražili, vi ste tražili da dođem u parlament. Samo nemojte da mi kažete, jao, potcenio si parlament, jer vi u vaše vreme nijednom niste doveli nijednog predsednika u parlament, nijednom da odgovara o Kosovu i Metohiji narodnim poslanicima.
Što se tiče toga, neko je došao, trebalo je da dođem da polažem račun. Došao sam, i polažem računa ceo dan, i narodu i vama, svima. Ali, nisam ja vaš sluga, i nisam ja neko ko će da trpi vaše laži i vaše neistine, nego sam neko ko će da odgovara istinu i neko ko će da kaže šta se stvarno zbiva i oko Kosova i Metohije i oko svega drugog. Pa, nema problema, to je politički ring, što se plašite demokratije. Vi biste da udarate, a da vam niko ne uzvrati, pa, onda jao, zašto si uzvratio udarac. To je politika. Jel ja kukam? Ceo dan ništa, malo ćete da me bijete, malo ćete da me polivate, malo ćete da vičete, malo ćete da dobacujete, malo ćete da donosite neke krpe, neke transparente, malo ćete, ne znam šta sve da radite, da izmišljate šta vam padne na pamet, a onda, e, izvini, da ti oduzmemo pravo da govoriš. Što govoriš. Što ste tražili da dođem da govorim? Samo zato sam i došao.
Inače, hteo sam da se sretnemo na neki drugi način i da vam pokažem šta je plan i kako to treba da izgleda. Ali, šta god da sam uradio, uvek bi bilo ovako.
Dakle, kažete da li će ZSO moći da zaustavi izgradnju u Drenu. Ne može, jer ne postoji ZSO u ovom trenutku. Tačno, jer 10 godina nas neko obmanjuje i neće da formira ZSO i ako je garant EU. Zato se borimo da se ZSO formira, a i prostorno planiranje i ekonomski razvoj i sve što ide vezano za takva mesta upravo bi pripadalo ZSO, po principima i po svemu.
Nisu valjda došli da spaljuju?
(Milenko Jovanov: Neka se igra telefonom.)
Nisu još, dobro. Živ nisam od straha, od junaka takvih.
Dakle, suština je u tome, lepo ste mi očitali bukvicu, ja sam rešio da i dalje ne budem kaktus, a verujte mi na reč, dobro je za Srbiju da što više razmišljate o tom cveću, dobro je za Srbiju zato što su Srbiji potrebni neki aktivniji, neki ljudi koji neće da imaju ličnu mržnju kao što imate vi i koji neće da imaju ad hod pristup politici, već koji će da imaju politiku.
Srbiji su potrebni ljudi koji imaju politiku, ljudi koji imaju program, a od lične mržnje se ne živi. To što me mrzite, to je vaš problem i taj problem imate samo vi. Ja ga nemam. Ne sekiram se uopšte zbog toga.
Želim vam sve najbolje, želim vam dobro zdravlje, želim vam uspeh u politici, pa i ako povećamo cenzus na 5% da ga preskočite, neće biti lako, ali mi je uvek veliko zadovoljstvo sa vama da razgovaram. Hvala najlepše.
Vidite poštovani građani, meni je drago i počastvovan sam time što me vi prezirete. Bio bih zabrinut da je drugačije. Ja vas ne prezirem, ja vas poštujem.
Pričate o deci, jel možda pričate o ćerki Milovana Bojića koju ste ošišali na ćelavo kada ste došli na vlast i hvalili se time u svim svojim medijima? Time što ste dete ošišali i uništili joj život zato što je ćerka vašeg političkog protivnika.
Za ove neistine koje izgovarate, inače za Pećince sam sam pozvao, intervenisao i tražio da dete bude primljeno. Tek toliko da imate u vidu kada takva neistine govorite.
Što? Hoćete opet da šišate decu političkih neistomišljenika? Hoćete to da radite? Vi ćete da mi govorite o tome? Vi kojima je osveta srednje ime. I nije osveta, pošto vama to nije niko nikada radio, nego mislite da imate pravo da radite šta hoćete. Uzeli makazama i nožem pa ošišali dete, pa se ne sećate toga. Ne možete da se setite. Evo ja da vas podsetim. Pozovite tog čoveka, nemoj da vas pitam kako ste tukli neke ljude i to starce tukli, dvadeset vas pa ste se hvalili kako ste to uspešno uradili. Kažete kako mi treba da se odnosimo prema političkim protivnicima.
Jel prošla jedna rečenica da nekoga niste uvredili? Nije. Ja sa tim nemam nikakav problem. Vi mene prezirite, ja ću vas da poštujem, jer za mene i tih 2%, koliko imate, ili 1,5%, koliko imate, veliki je broj ljudi u Srbiji koje poštujem. I moje je da im kažem šta je prava politika. A vaša politika, izvinite, pogrešio sam, nije mržnja već lični prezir prema meni. Sa tim opet imate problem vi, a ne ja.
Moja politika je budućnost Srbije je ono što je suština i sadržaj politike. E, u tome se razlikujemo. Vaša meta i vaša tema sam ja, a moja meta i moja tema su napredak Srbije i budućnost ove zemlje. E, u tome se stvarno razlikujemo.
Oko Kosova. Jel vi to zaboraviste Bogdanovića, koga ste stavili u prvu kosovsku vladu? A jel ste zaboravili opet da kažete, pa ste izgovorili neistinu, kako su u Vladi sa Kurtijem i ne znam gde? Što to radite ovim ljudima? Ti ljudi, za razliku od vas, su proveli na barikadama toliko vremena, ti ljudi i večeras u Drenu stražare i čuvaju da im ne prođu iza leđa, jer im treba sedam minuta od Jarinja. Nit znate gde je to, niti vas to interesuje. Tek onako da kažete, jer sve možete, sve vam je dozvoljeno.
To je zato, sad ću to vama da kažem, to je zamerka ljudima sa ove strane, znate, vi mislite, ja sam pogrešno mislio, kad tako neko laže, pucao si snajperom, ubijao ljude, tako neko laže oko Jovanjice, ja sam mislio da svi normalni ljudi znaju da oni lažu. Ne, ne, ali oni su to po 500 puta ponavljali dnevno. Znate, kad 500 puta ponove, onda ja vidim da neki ljudi stvarno poveruju u te gluposti.
Pogledajte kad pričate o specijalnoj policijskoj bazi u Leposaviću i Zubinom Potoku, pogledajte ko je glasao za to – onaj ko im je bog, Rade Trajković najbolji drug, Rašić. On je glasao za to. Nisu glasali ovi momci i devojke sa balkona, nego su glasali Rašić i Rada. Što to ne kažete ljudima, kad već pominjete to u Drenu? Zato što mislite da to može da prođe pored mene i zato što mislite da sve – ako prođe, prođe. Neće da prođe ništa. Zato što ja živim za to. Zato što je moj život Srbija. Zato što 24 sata, kad god sam budan, a to nije malo vremena u tih 24 sata, mislim na politiku, mislim na Srbiju, mislim na život Srbije. Zato kod mene ti trikovi ne prolaze.
Neka sam ja kaktus, neka vi mene prezirete, nastaviću da vas poštujem i nastaviću da vas pobeđujem neumorno. Hvala vam.
Sad ćete da čujete zašto beže, znaju oni razlog, sad ćemo da govorimo o institucijama i o lopovluku, samo ostanite da čujete, važno je. Slušali smo, dame i gospodo, dvadeset minuta najstrašnije uvrede i neistine i doći ćemo, ako mogu da vas zamolim za malo pažnje, saznaćete neke stvari za koje niste znali, ne brinite.
Pokušaću da odgovorim na sve što su govorili, na sve izmišljotine, nemojte da idete, treba narod da čuje koliko ste para uzeli od njih, koliko ste para sa sve računima oteli od građana Srbije. Pošto meni niste mogli da pronađete, pa sada vidite šta su institucije izgleda uspele da pronađu. Al pobeže, izgleda. To je demokratija, došao sam da kažem, a onda pobegoh.
Ali, zarad javnosti. Zamislite, napad, kaže, imaš šolju na kojoj je vuk i to je dokaz da si sa Ulemekom. Vi stanete ljudi i pitate se, jel moguće da ste to čuli, uzgred, ne pijem kafu, nikada nisam popio kafu u životu, pio sam čaj.
Zamislite nešto što nema veze ni sa čim, oni su se setili Ulemeka i izmislili Ulemeka u celoj priči. Odakle on u celoj priči, Bog otac će ga znati, ko da sam ja tada bio u vlasti, ko da je u moje vreme ubijen Đinđić, kao da sam ja kriv za to, a ne oni, ništa ne razumem.
Idemo dalje, kaže, zašto ovde sede ljudi iz Srpske liste, a ne sedi neki od njegovih sitnih kriminalaca? Pa, zato što ovi ljudi predstavljaju narod, dobili poverenje naroda, a ovi njegovi nisu dobili tri glasa na celom Kosovu i Metohiji. Samo je to mala razlika, sitna razlika, ništa više od toga.
A onda kaže, pazite velikog Srbina, pazite kakvi su to ljudi i šta oni misle da proguraju onako usput, onako usput kaže - a tu sedi i čovek koji je, pazite, nije optužen, nego je bio optužen za ubistvo, a optužila ga je albanska vlast u Prištini. Inače tada, pa čak i albanska vlast je povukla tu optužbu protiv njega, ali je njemu bivša optužba albanske vlasti bila dovoljna da čoveka proglasi za ubicu zato što im se tako sviđa. Da sam neko u opoziciji, nazvao bih tajkunskom, pa sad je bilo ime neke rase psa kada ispunjavate naloge Šolaka i nekog drugog i tražite i zastupate interese nekog tajkuna. O kakvim akvizicijama „Telekoma“ govore? O čemu pričaju? Ne znaju ni sami. A znam ja šta je suština. Hteli bi „Telekom“ da unište. Hteli bi da državnu kompaniju razore, a da Šolak i oni koji bi da razaraju Srbiju mogu da unište Srbiju, kao što su to radili u prethodnom periodu. I Vučić je loš, jer Vučić štiti državu i državnu kompaniju i neda takvim da razore državu i državnu kompaniju. Ako sam loš zbog toga onda prihvatam i priznajem.
A onda onako usput an pasan, e tako nedostaje dva minuta ovde kao, dva minuta snimka u Doljevcu, izmišljaju sve vreme i sve vreme. Znate, ti ljudi patološki lažu svakog dana i hoće da kažu, zamislite, Vučić je hteo da zaštiti Babića, jer u stvari je Babić nekoga ubio, jel vam dosta više da tako lupetate gluposti i da izmišljate, jel vam dosta malo, dođe li nekad da vam je dosta?
Nekada se uhvatite za glavu i kažete - jesmo lažovi, ali preterali smo malo, malo smo preterali. To što je sudski dokazan lažov, to je jedan od možda i jedinstven slučaj u ovoj sali, sudski dokazan, ali to je za sve ono što je lagao oko Jovanjice. Danas mu se nešto smanjila priča oko Jovanjice, ako ste primetili. Jovanjicu više ne pominje, pošto je dokazano i na sudu kako je lagao i izmišljao, a nemojte da vam govorim koji su mu kriminalci iz policije takve stvari govorili da izmišlja i zbog čega.
Kaže - Vučić ne sme da kaže, da dođem na suštinsku stvar, kaže - ne smem da kažem da neću da priznam Kosovo i nisam za Kosovo UN. To je pet puta ponovio, da li je tako? Evo da ponovim, pošto, znate, nekim ljudima ne vredi i možete 100 puta da im kažete, evo saću kao papagaj - nisam za Kosovo UN i za razliku od njega i njegovog šefa nikada neću priznati nezavisno Kosovo i nikada neću ništa da učinim u njihovu korist.
Da ponovim još jednom, da i ovima iz antidržavne koalicije ponovim - nisam za Kosovo u UN i nikada neću priznati nezavisnost Kosova. Hoćete još jednom, pošto kažu da ne smem? Dakle, nisam za Kosovo UN i neću priznati Kosovo. Nije vas sramota više da lažete ceo dan. Kada je kraj tih laži? Kada je dosta tih laži? Ali, nema kraja lažima.
I sva im je politika, a vidite kako se anti-državni element ne raduje sada. Malo pre pričali da bi se radovali tome, a sada se ne raduju. Propala im politika, propala im šansa. Ima jedna navijačka pesma, zapamtio sam, od pre 30 godina „Zašto ćutite“.
Dame i gospodo, sedite.
To je kada politiku zasnivate na lažima, to je kada pričate o ucenama zato što su oni bili ucenjeni. Nemojte ni da vam pričam čime su sve bili ucenjeni. Sada ćete samo deo da saznate. Polazeći od sebe zaključuju da će i neki drugi da budu ucenjeni. Uvek je autoprojekcija čudo, uvek. Možete da im ponovite sto puta, uništiće svaku šansu Srbije da odbrane svoje interese, nepogrešivo, jer ih Srbija nikada nije interesovala.
Kaže, šta bi, deset godina širim defetizam, sad nas niko ne voli, „velika Srbija“ sa liderom regiona. Ne, mi smo u ovom trenutku ekonomski lider regiona zapadnog Balkana, a bili smo četvrti, delili četvrto i peto mesto kad smo bili sa njima na vlasti u regionu pet plus jedan, samo je to razlika. Inače nikada ja, iako sam imao susrete sa svim državnicima sveta, mnogi me i odlikovali, nikada se nisam time hvalio, to je moj posao. Za razliku od njih koji su samo onaj, kako se zove onaj, Ho i Mun, onaj lopov što je uhapšen tamo, samo ga je on odlikovao i niko više. Ne znam ni šta bih rekao.
Vidite, slagali su i za Slavka Simića. Kaže, on je dao kvorum za kosovske snage bezbednosti. Kako vas nije stid da tako nešto lažete? Kako vas nije stid da tako nešto izmišljate, da stavljate beleg na čelo čoveku koji to nije uradio? Nikog od poslanika Srpske liste tada nije bilo kada se odlučivalo. Što ste to morali da izmislite. Hajde to što za mene lažete, ja sam naučio, za mene je to sport, znam da lažete po prirodi i nema velike filozofije i ne sekiram se previše, naučio sam. Moj posao je da trpim gluposti svaki dan, ali što tim divnim ljudima koji se bore na Kosovu i Metohiji stavljate beleg na čelo ni krivima ni dužnima? Što se tako ponašate prema njima? Onda pobegnete glavom bez obzira, pošto vam je teško da čujete odgovor. A meni nije teško da slušam vaše laži ovde sve vreme?
Kažete, da pročitam Vučićeve citate. Pa sve je tačno, sve što ste rekli. A što, jel nije teško državi Srbiji? Kakve to veze ima sa tim da smatram da je to deo Srbije? Šta je to u kontradikciji jedno sa drugim? Što, da nam nije laka pozicija? Što da kada je priznata nezavisnost Kosova od strane svih zapadnih zemalja 2008. i 2009. godine i kažete genijalno rešenje Međunarodnog suda pravde i počne da viče nešto. Kaže, na osnovu toga, kaže - kreće od priznavanja, reci nam, Vučiću. Možete li ljudi da verujete? Prvo od priznavanja kreću tamo od 2016. i 2017. godine. Sedam godina ljudi čekali da se sete njegove presude. Da li vi, ljudi, razumete šta ti ljudi govore ovde.
Pogledajte, ovo je „Ekspres“, ali nije srpska „Ekspres politika“, ovo je albanski „Ekspres“. Piše „Hvala Vuče“. To je jedino na srpskom što su napisali. To nisu mislili na ovog mog vuka sa čajem, nego na Vuka Jeremića. Vidite, ovo je prištinski medij, „Ekspres – Hvala Vuče“ za sve što im je pomogao. Ima i ovde „Hašim Tači UN, pozvao se na Vuka Jeremića i odlukom MSP-a“.
Sad, kaže, mi smo vam preveli Rezoluciju ovu za koju kaže – ćutiš Vučiću i ne smeš da kažeš. Da je ponovim – Nisam za Kosovo u UN i neću priznati nezavisnost Kosova. Samo još jednom, ali kaže da mi prevede na engleski, pa sam tražio da vidim šta je stručnjak imao iz engleskog. Došao sam do svedočanstva. Srećom, polako ljudi, srećom on engleski nije učio, učio je ruski, a imao je čak dvojku iz ruskog. Imao je uspešnu dvojku iz ruskog, a i iz srpskog je imao dvojku, ali iz ruskog je to ozbiljan uspeh pošto je imao dvojku. Iz matematike je pao pa je išao na popravni itd, to je da ne brinete. Ali da vidite matematika mu ne ide tako loše, za popravni se dobro spremio. Sad ćete da vidite.
Znate, oni vole da pričaju o drugim ljudima i to da izmišljaju, da lažu, da blate porodice. Sada kada ovo budete čuli, šokiraćete se svi. Naime, sa Ljubišom Kneževićem, inače tastom, ocem svoje supruge, formira Fond za unapređenje resursa građana, preko kojeg su bojler, klasičan, preko kojeg su izvlačili državne pare.
Tada tast prelazi u Nacionalnu službu za zapošljavanje u Trsteniku i počinje da sklapa direktne poslove sa zetom i ćerkom. Tada od 2008. do 2012. godine na račun Fonda Aleksića, dakle taj Fond se zove, još jednom, za unapređenje resursa građana i udruženje „Peščanik“, uplaćeno je, znate li koliko? Pa ovi iz Kolubare, više, ovi iz Kolubare sitni. Ovo je bilo za bakšiš ovima iz Kolubare što su uzimali. Ovaj je uzeo 685 hiljada evra.
Naime, 180 hiljada 2008. godine, 170 hiljada 2009. godine, 35 hiljada bilo im dosta u prethodne dve godine, pa 2010. godine 35 hiljada, 2011. godine 130 hiljada, 2012. godine, vide da padaju sa vlasti, 170 hiljada. Ukupno 685 hiljada evra u kućni budžet se slilo zbog nevladine organizacije za unapređenje resursa i to direktno sebi prebacivali pare. Nije im prebacio neko drugi, pa da kažete, nego sebi prebacili pare. Porodično nasledstvo, porodično blago. Otmi od države, uradi šta stigneš i to je to.
Ali, ja verujem, kao što je rekao… Čuli ste one reči. Kaže – ulazi kod Bajdena policija. Policija mora svuda da uđe, i kod mene i kod njega. Šta policija nađe i danas i sutra to je ono što je fer i to je ono što je važno, i policija i tužilaštvo.
I tako Vučić, kaže, ne da Valač, pa mi i danas se borimo da sačuvamo sve što možemo. A šta treba da kažem – evo dam, kao što su oni rekli. Evo, damo vam da nam srušite 35 crkava, damo vam da nam proterate 10 hiljada ljudi i da nam ubijete osmoro ljudi, nema problema, pa ćemo da vam damo presudu Međunarodnog suda pravde, pa ćemo da vam damo nezavisno Kosovo.
Hajde mi objasnite kako takvi geniji koji napadaju Marka Đurića, ne znam koga još… Zamislite, on kritikuje Marka Đurića, jednog od najboljih studenata, najboljih đaka, čovek koji je imao… najviša mu ocena dvojka iz ruskog? To je ocena kojom se ponosi. To je uramio. Imao sam dvojku iz ruskog, bio sam uspešan u životu.
Slušajte, on kritikuje Marka Đurića koji je resurs ove zemlje, u pravom smislu te reči, jedan od najobrazovanijih mladih ljudi koji mnogo radi za ovu zemlju itd. Možete to da radite, da pričate, pa šta vas briga, šta vas se tiče. Možemo sve, jer nama je dozvoljeno sve i da lažemo, kao što vidite, i da krademo, možemo sve.
Možemo da im predamo Kosovo i Metohiju na tacni, a da poštene ljude optužujemo da su izdajnici.
Jeste videli kako se nisu obradovali ovi iz antidržavne koalicije što se uvrede na to kad sam im po peti put ponovio da čuju još jednom – nisam za ulazak Kosova u UN i neću priznati nezavisnost Kosova? Nema radosti, nema oduševljenja. Sanjali su druge snove, a ja ih samo čekam i malo pustim.
Kaže, zamislite vi, Bor i Majdanpek ste dali. Hajde, ljudi, vi ste ovde ozbiljni ljudi. Pustite to šta priča… Imate vi ljude koji kažu - Vučić pušta kišu preko harpa. Ima raznih ljudi. Ima onih koji veruju u „Treće oko“, „Zonu sumraka“ i ta ludila. Svakojakog sveta ima. A zamislite da vam dođe ozbiljan političar da vam kaže - dali se Bor i Majdanpek? Pa, jel te nije sramota malo?
Bor bio dužan milijardu i dvesta miliona evra. Vi išli, vaša vlast išla, vaš bivši predsednik ponudio narodu u Boru kikiriki, i Zoran Đinđić i oni posle njega. Rekli - kikiriki i neki nameštaj od slame da pravite. Mi našli strateškog investitora, molili ljude, ljudi uložili ogroman novac, zaradili, danas nam je to najveći izvoznik, a oni napadaju najvećeg izvoznika i to na tenderskom procesu, na čistom tenderskom procesu koji je šest meseci trajao. Šta vi u stvari, ljudi, hoćete? Da razorite zemlju, da oterate sve investitore, da uništite sve? U Boru plata u septembru bila 806 evra prosečna. Zašto to radite? Veća je nego u Novom Sadu bila. Zašto to radite?
Inače, ovaj Srbin sa Kosova živi u Beogradu, samo da znate, za kojeg je tražio da dođe. Taj mu verovatno pomaže u ovoj nevladinoj organizaciji.
Kaže, ja to radim da bih ostao na vlasti. Daću Šumadiju, Bor. Ljudi, ja sam godinu dana potrošio da nađemo rešenje za Bor, da ljudi imaju da rade, da mogu da žive od tog rada. Sad ide nova smetlara, nova topionica. Biće neuporedivo manje zagađenje, biće novi prirast BDP-a našem. Sve smo to uspeli da uradimo. Ponosan sam na to. On kaže ja to zato što sam ucenjen, zbog mog produženja na vlasti. U kom svetu oni žive? Sve od sebe polaze. Da ne pričam o tome da mi imamo udeo svog vlasništva u vlasništvu ukupnom.
Pričate mi za Jadar. Da li me napadate zato što sam jedini hrabar da vam kažem istinu, što vas se svi ostali plaše? Pa, neće niko da uđe u raspravu sa vama. Da, uništili ste zemlju sa programom Jadar što smo odložili godinu, dve, tri, pet, nije važno koliko. Uništili ste Srbiju za tih pet godina, godinu, tri, koliko hoćete, zato što je to bila komparativna prilika za Srbiju. To je bila najveća šansa da napravimo veliku prednost i u regionu, ali i da ceo region zajedno sa nama raste. Bukvalno nafta budućnosti, naša nafta, naša šansa, šansa Srbije, a ne, spolja su nas ubili.
Ja ne zameram ovde ljudima. Ja razumem, uhvatili političku žicu – mi tako možemo da dođemo na vlast i u redu, ali ne mogu da razumem kako su državu uspeli da prevare strane službe i da nas na taj način iznutra razvale, da nas rasture po tom pitanju i da nas ubede u to da budemo toliko glupi, da poverujemo da je dobro da odustanemo od litijuma, da nijedna druga zemlja na svetu nije odustala. Nijedna druga zemlja na svetu. Nijedna, uključujući i najrazvijeniju Nemačku i Ameriku, koja je dala „General Motorsu“
650 i 700 miliona dolara investiciju litijuma, ali šta da radite… To je…
(Aleksandar Jovanović: Šta je, Atlagiću…)
Samo da vam kažem, nije ovaj čovek sada iz opozicije kriv zato što ste se vi njemu obratili. Ja mu se nisam obratio i nije kriv i nemojte to da radite. Nema smisla. Nije fer.
Slagao je, takođe… Rekao je, kaže, ljudi iz SNS-a ne smeju da se jave. Molim vas, građani Srbije, pogledajte o kakvim je ljudima reč. Pogledajte o kakvim je lažima reč. Danas se javljaju šefovi poslaničkih grupa. Ide se od najmanje poslaničke grupe do najveće. SNS je najveća poslanička grupa. Njihov red dolazi da govore na kraju. Danas poslanici i ne govore, jer govore samo šefovi poslaničkih grupa.
Neki su hteli da se tuku. Oni nisu hteli da se tuku. Hteli su da dočekaju svoj red, da govori šef poslaničke grupe i ništa više od toga i on kaže – ne damo im da govori, jel ste videli, ti ljudi ne smeju da govore. Pa, kako vas nije stid da tako lažete? Kako vas nije stid da tako brutalno obmanjujete javnost? Ne znam šta bih vam rekao više.
Svi znate da sam rekao istinu. Svi u ovoj sali znate da je reč brutalnoj obmani i koga briga, nego da ponovim – nisam za Kosovo u UN i neću priznati nezavisnost Kosova, a moja reč, za razliku od vaše, nešto znači.
Imam ja još. Ovaj Šolakov sluga mi objašnjava, kaže, da investicije su vezane za korupciju, pa navodi imena ljudi, ljudi koji imaju ozbiljne firme. Rekao mu je Šolak, ne sviđaju mu se ti ljudi, ljude koji imaju i po 500 i po 2.000 zaposlenih, ali onda je rekao nešto još gore. Kaže, naveo je nekog čoveka da mi je prijatelj koji mi nije prijatelj, ali šta ćete. Svi su mi prijatelji u Srbiji. Nikog ne prezirem. To je u redu. A onda je rekao – moj prijatelj Belivuk. Da li vidite šta su oni radili sve vreme? Da li vidite šta su radili sve vreme?
Zamislite kako biste se osećali… Pustite to što sam ja navikao i što mi je posao da trpim gluposti i laži. Imate okrivljenog saradnika koji ne sme da laže, koji nijednu reč ne sme da slaže, jer zna da će da izgubi taj status i on im pokaže sve detalje kako su planirali ne da ubiju ovog poštenjačinu ovde koji je uzeo 685 hiljada evra za tri godine sa svojim tastom i ženom. Nije hteo tog poštenjačinu da ubije, nego je hteo mene mafijaša. Pa kupili su snajper zbog mene, pa platili pet miliona evra. Daj pet miliona evra za državu da vam pomognem ja. Ne treba da se mučite toliko. Dali ste toliko velike pare za mene i moju glavu.
On je taj bio koji je mrtav ladan došao i rekao – pa, ti sa njim sarađuješ. Jeste, hteo sam da me ubijem. Najviše na svetu sam to želeo. Ne mogu da vam objasnim kako sam čeznuo. Idem prema onom spomeniku Stefanu Nemanji, koji sam takođe čuo da ćete da rušite, kao i Beograd na vodi koji ćete da rušite, jer sve ćete da srušite, jer nikad ništa niste u stanju da izgladite, samo da srušite. Ništa nećete da srušite. Ne da vam Srbija da rušite bilo šta.
Dakle, i tako sam ja čeznuo za tim da oni mene upucaju i sve sam se sa njima dogovarao. Toliko o istini i toliko o svemu što pričaju.
Kaže - mleko. Znate li koliko je prosipanja mleka bilo u to vreme? Bar sedam do osam puta više, ali ja sada imam nameru da obradujem poljoprivrednike. Razgovaram sa Anom Brnabić, onom za koju su lagali da ima državljanstvo Hrvatske i dvostruko državljanstvo, danas ovi iz antidržavnog pokreta, dakle, razgovaram sa ministarkom poljoprivrede i ministrom finansija da povećamo premije za mleko i da nađemo još načina kako subvencije po grlu da ojačamo zato što konačno mislimo da imamo novac za koji možemo da podignemo broj grla u Srbiji. To će da obraduje još neke ljude ovde, siguran sam, koji razumeju šta je država i znaju koliko je to teško. Tako da ćemo to da se borimo. Dobro da me je podsetio da tako nešto kažem. Očekujte u narednih sedam, osam dana tu odluku. Još da se konsultujemo da vidimo koliko možemo da izdržimo, pa ćemo to da uradimo.
Kaže - mi smo plaćali, pošto sam za ove prethodne odgovorio da nismo, kaže Klintona. Ja Klintona video dva puta u životu. Slušajte kada. Jednom su me pozvali na neki skup u Njujorku, Karnegiju, ja mislim, ubijte me, možda i nije. Ali blizu je tu negde između Sedme i Šeste avenije, ubijte me koja zgrada, neki međunarodni skup oko pomirenja, genocid, ne znam šta i ja tamo bio i bio je Ćamil Duraković i on govorio jedno, ja govorio o miru i trudio se da odbranim srpski narod koliko sam mogao. Niti sam se video sa Klintonom posebno. On je bio tu u studiju, valjda, zajedno sa nama i on nešto svoje govorio. To je trajalo 15 minuta i to je to. Nikakav drugi kontakt.
Video sam ga drugi put u Srebrenici gde su njegovi ljudi iz obezbeđenja bili korektni, jer su videli šta je to što je počelo da se dešava, jer su ljudi iz mog obezbeđenja pokušali da priskoče u pomoć i onda su oni ljudi iz njegovog obezbeđenja napravili prolaz za njih da bi mogli da priđu da me zaštite. To je sav moj kontakt.
Što lažete više? Što izmišljate više? Ajmo malo o tome sada kako sam ubijao po Sarajevu snajperom. Ajmo malo još da lažete.
Hoćete da vam objasnim zašto je sve ovo? Pa zato što oni nemaju o čemu drugom da pričaju. Svaka priča se svodi na to Vučić, Vučić, Vučić i ništa drugo. Da pričaju o Kosovu, da pričaju o nečem drugom, pa ne ide i zato idu sve te izmišljotine. I nisu ih oni sami uvek izmišljali. Jesu neretko tvorci. Ali, pročitaju. Znate zašto? Zato što umesto da čitaju ozbiljnu literaturu, da čitaju ozbiljne knjige o politici, oni uzmu pa čitaju „Tabloid“ Milovana Brkića i što je najgore, oni su uvereni da to što ludosti koje tamo objavljuju i laži koje tamo objavljuju su istina. Oni su mrtvi ozbiljni kada to govore. Tako ja jedno 10, 11, 12, 13 godina slušam kako mi otac Fahri Musljiu. Čovek, niti ga znam, niti imam pojma. Ali, evo dobro da sam to saznao. Nego srećom pa imam istu vrstu zdravstvenih problema kao moj otac, pa kažu – ne pada iver daleko od klade, a on se zove Anđelko Vučić. Šta da radite? To je kada više nemate, ne znate šta ćete sa sobom. Ne znate od muke.
Pošto su znali da sledi priča o 685.000 dolara, sve proknjiženo, sve datumu ovde upisani kad i kako, e bilo je bežanija, bežanija. Da ne može da se odgovori i da ne može da se razgovara zato što bi sve hteli da im dođe kaktus u Skupštinu. E, nama kaktusa. Ja sam narodni predsednik i narodni predstavnik. Ja ću da se borim za narod, ali neću da dam ni na narod, ni na sebe, ni na sve ljude koji se pošteno bore za ovu zemlju, da im najgori drže pridike i predavanja koji se najviše na svetu ponose dvojkom iz ruskog. Hvala vam najlepše.
Inače i ovaj pozivni broj je dodeljen kao pozivni broj za geografsko područje unutar Srbije preko ITJ ali šta ćete, još jedna od milion laži, ni manje, ni više od onoga što je uobičajeno. Hvala.
Meni je drago što svaki put kada počnete o sebi da govorite izgubite živce i onda počinjete da vičete i da mašete rukama. Danas vas niko nije ni pomenuo, pa ste tobož glumili junaka i hteli da se obračunavate sa nekim, uz ono narodno - držte me, molim vas, da slučajno ne prođem do onog do kog sam pošao.
Vidite sad, pogledajte samo nivo i stepen prevare, manipulacije i laži. Kaže - a je li to oko državljanstva politika, pa je li to oko državljanstva nešto što nam zamerate, pa jadna je ova zemlja ako je to ili nema drugih problema u zemlji. Pa to ste vi pokrenuli danas. To ste vi pokrenuli danas lažima o Ani Brnabić, vas niko nije ni pomenuo. Niko vam reč nije rekao, dok vi niste počeli da lažete o Ani Brnabić. Ispostavilo se da ste vi o Ani Brnabić lagali da ima dvojno državljanstvo, a ispostavilo se da vi imate neko tuđe državljanstvo. Pa što ste napadali onda ženu koja nema dvojno državljanstvo, vi iz antidržavnog bloka? Znači, imate prava da napadate Anu Brnabić, i to da izmišljate, da govorite neistinu da ima hrvatsko državljanstvo, a onda zamislite, strašno je što je vama neko usput u odgovoru rekao - pa nije Ana, pogrešila si, reč je o Milošu Jovanoviću, on ima tuđe državljanstvo. Pa kako je to moguće? I sad vi to prebacujete nama. Pa nismo to mi rekli, nego ste vi to rekli.
Lepo je to što ne slušate i ne treba da slušate. Zašto istinu nikada niste mogli da čujete? Jer vas istina nikad nije zanimala. To vikom nećete da postignete, kao ni ovim skakanjem - mnogo sam opasan, skinuo sam kravatu. Tresla se cela sala od smeha i od sramote koju ste priredili danas Srbiji. Jel vas zato napustio predsednik Odbora za Kosovo i Metohiju što je oduševljen vašim nastupom? Nešto vičete oko KM tablica. Hajde da vas naučim nešto. To oko KM tablica je sporazum iz 2011. godine. Od 2011. godine se ne držimo, nego se mučimo na najgore mišiće da nešto sačuvamo oko KM tablica, od 2011. godine. Smešno je vama, da zna narod da se smejete, da zna narod da nije vama do Kosova i Metohije, ni do tablica, pošto o tome ništa i ne znate. Nego vam je to ili da imate državljanstvo francusko ili nemate, pošto ste lažno optužili Anu Brnabić. I sve vam je tako.
Dakle, to je Sporazum o slobodi kretanja iz 2011. godine, na mišiće, na silu držimo da Srbima sačuvamo KM tablice, na bukvalno mučenje za nešto što je potpisano još 2011. godine. I sve to odlično znate, u vreme vaše vlasti.
Hajde da vidimo sad, kažete - govorimo o sudbini Srbije, imaju pravo ljudi da znaju. Svaku sam sitnicu rekao, nikoga nisam obmanuo ni za šta. Jeste li imali nešto da pokažete narodu što sam sakrio, svi vi što ste nešto citirali, kao zamislite, mi smo došli do plana, a uzeli plan iz "Blica"? Možete misliti kako su snalažljivi i kako imaju diplomatske veze i kontakte, a "Blic" objavio i još je neko objavio. Toliko su snalažljivi i toliko imaju veza u međunarodnoj zajednici da su uspeli čak i "Blic" da pročitaju. Onda su došli i rekli, kaže - evo, piše to i to. A ja to sve pročitao jutros, doslovce pročitao sve. Kaže - pa Vučić je rekao da implicite priznaje. Pa da, naravno. Upravo sam to i govorio. Baš to sam govorio. Nisam razumeo šta ste po tom pitanju prebacili.
Šta treba da kažemo, odustajemo od pregovora i razgovora, pošto je to postao defakto pregovarački okvir? Šta treba, zemlju da uništimo onako kako ste je uspešno uništili od 2000. do 2008. i 2012. godine. I ne samo po pitanju Kosova i Metohije, već da nam radnici budu gladni, da 400.000 ljudi otpustimo. Jel to treba da uradimo? A pri tome nismo došli ni da govorimo o papiru, niti smo došli da usvajamo bilo kakav papir, niti bilo šta slično. I sve to vi znate odlično, sve vi to odlično znate. Nego ako mogu malo da viknem, neki poen da dobijem negde i to je cela priča.
Rekli ste, kaže, stav 1. u tački 4, pa citirali ste me, kaže - pa i jeste i nije. To sam i ja rekao. Lepo je, nešto ste danas naučili. Lepo je da ste nešto danas i zapamtili. Doslovce sam to rekao. Baš i jeste i nije. Istu sintagmu sam upotrebio. Pa šta ste zamerili tu? Ni sami više ne znate. Nego ste vi sebi dali za pravo da vi budete veliki rodoljubi, a zašto? Zato što vas grize savet zbog svega lošeg što ste uradili, zato što znate šta ste radili od 2000. godine.
Pogledajte na pitanje, sad malo da vam pokažem spisak iz Prokuplja, iz Okružnog zatvora. Ovde su se angažovali ozbiljno gospodin Jovanović i njegov šef da puste Aljijaj Avdulj Haljilj, Aljijaj Jaher Uljber, Baša Šaban Muhamed, Baša Avdulj Besnik, Baša Hamdi Rahman, ali nije to sve. Tu imate i objašnjenje. Ja sam mislio da su to uradili pod nekim velikim pritiskom, računam to možete da uradite samo ako je veliki, ogroman pritisak na Srbiju, ako vam neko preti napadom na zemlju, ako vam neko preti nepostojanjem života za Srbiju. Ali nam je Miloš Jovanović, koji nema strpljenja da sluša, već mora da dobacuje i priča, zvanično u izjavi medijima rekao, citiram: "Ne mislim da je oslobađanje braća Mazreku i Kurtija bilo pod pritiskom. Mislim da smo to uradili da bi se otoplili odnosi sa Zapadom".
Dakle, oni su pustili ljude optužene i osuđene za najteža krivična dela, za terorizam i za otimanje Kosova i Metohije, pustili su ih na slobodu ne zbog toga što bi nešto uradili za Srbiju, nego da bi otoplili odnose sa Zapadom. I sad razumete zašto su sve ove neistine celog dana potrebne, sada to odlično i bolje nego ikada možete da razumete. Vidite, kaže - pa sledi nam to posle sa Republikom Srpskom. Pa ne mora da sledi, to i danas pokušavaju, sve vreme rade na unitarizaciji Bosne i Hercegovine. Kakva je to novost? Hoćemo li da sagledavamo ko je koliko pomagao Republici Srpskoj? Veoma sam srećan ako ćemo to da radimo. Videće se da smo za mnogo manje godina bar petostruko više pomogli nego vi kada ste bili na vlasti. Nismo se, doduše, toliko slikali koliko vi po raznim ceremonijama, ali da, pomogli smo i finansijski i kroz projekte i na sve druge načine i uvek bili i uvek ćemo biti uz Republiku Srpsku.
Govorite nam o junaštvu i o tome šta se dogodilo i da mi biramo ovde o državi ili ne. E sad, narode, da vas podsetim na nešto, pošto, građani Srbije pre svega, da čujete kako su vodili računa ovi veliki roduljubi o državi.
Znate li kog su oni velikog neprijatelja srpske države uhapsili? U džak spakovali, pa u Hag. Generala Vladimira Lazarevića, junaka srpskog sa Kosova i Metohije. Nije ga Vučić u džak spakovao i oterao u Hag, nego Miloš Jovanović i Vojislav Koštunica, ti junaci koji mi drže patriotske pridike o Kosovu i Metohiji. Oni su ga u Hag oterali. Čovek je morao tamo da bude. General Lazarević, veliki junak. Pa, da nije u naše vreme otišao u Hag ili u vreme nekog drugog?
A, dobrovoljno je otišao? Dobrovoljno je otišao, jeste li čuli šta dobacuju ovi junaci patriotski? Sram vas bilo. Otišao je dobrovoljno general Lazarević u Hag. E, tako ste državu vodili. Svi su dobrovoljno otišli. I Tolimir? Kad ste ga prebacivali u kesi sa one strane Drine na ovu stranu Drine, pa poklonite „Škodu Fabiu“. Dobrovoljno je i to bilo. Pa ste ih tretirali kao kilo mesa. Dobrovoljno je bilo. Lepo ste to uradili, pa nam još dolazite ovde da nam držite lekciju o patriotizmu i rodoljublju.
Kažete – dve države, jedna otadžbina. Samo vas pitam – šta je bio problem sa onima koji imaju jednu državu i jednu otadžbinu? Što ste nas napadali danas za to? Što ste izmišljali to? Onako? Palo vam na pamet ili je to trebalo „pledoaje“, onaj žestoki napad ovde na podijumu, gde se valjda branili Poslovnik ovde na podijumu i unizili, pokušavali da unizite Srbiju i Narodnu skupštinu Republike Srbije?
Kažete – ovo je državni udar. Jel? Nije državni udar to što ste pustili 1.800 njih? Nije državni udar to što ste hapsili naše ljude kao kilogram mlevenog mesa i slali ih u Hag? Nije državni udar to što ste ćutali kao zaliveni kad nam je 35 crkava i manastira uništeno? Nije državni udar kada nam je osmoro ljudi ubijeno i 4.102 čoveka proterano? To nije državni udar, a vi ćutite.
Nije državni udar što ste uništili Zajednicu Srbije i Crne Gore, što se niste ni borili za opstanak Srbije u zajedničkoj državi ili državnoj zajednici, kako god hoćete? I u to vreme ste izgubili i Državnu zajednicu Srbije i Crne Gore jer ni kampanju niste uspeli da vodite, zato što nikada ništa na istini i na Starom Gradu niste uspeli da napravite, nego, ako mogu sebi da dam za pravo da sam veliki patriota, a svi drugi su izdajnici. Nikad vam neću dati pravo da vi nekoga nazivate da je izdajnik sa najgorim rezultatima u prošlosti za državu Srbiju.
Evo vas ovde, gospodine Jovanoviću, ovo ste vi, ovo je Beč, 2007. godina, sa Čekom i Tačijem. Tako ste dobro pregovarali, ubedili ih u uspeh Srbije i to da ste demokratska vlast, i njih i zapadne predstavnike sa kojima ste pregovarali, da su baš 2008. godine rešili da proglase nezavisno Kosovo, na koje ste vi ponovo gromoglasno ćutali.
Onda, samo da mi kažete i jednu zemlju koja je povukla priznanje 2008, 2009, 2010. ili 2011. godine ili 2012. godine. Pa, nije nijedna, naravno. Morao je da dođe neki Vučić na vlast da to organizuje da bi 25 ili 26 zemalja povuklo priznanje nezavisnosti Kosova, a ne vi i ne u vaše vreme. Ali ćete i dalje da mi držite pridike o patriotizmu i rodoljublju i da mi objašnjavate šta je država. Ili da vas pitam – koliko košta kilogram srpskog mesa?
I meni su tražili Srbe da isporučujem u Haški tribunal, pa to nisam uradio. I to su mi tražili političke protivnike za koje bi mi u tom trenutku možda odgovaralo da to uradim, pa to nisam uradio, a vi ste srpske junake isporučivali u kesi, za koje danas i ne smemo da kažemo da su junaci zato što su osuđeni jer ste bili tako vredni, marljivi, ekspeditivni i efikasni u tom poslu. Još ćete da dolazite da nam držite pridike. Pa još da nas tučete ovde i da kažete – ne, ne, pa mi smo fini, pristojni, malo smo vam vikali da ste izdajnici. Baš onako pristojni. Čuj, vi ćete nekom da kažete da je izdajnik, vi ćete nekome da donosite one krpe što ste ovde donosili.
Ne mogu da se setim prezimena onog jednog. Joj, ljudi, ne smem ni da vam kažem šta je taj radio. I taj je danas doneo nešto, neko krpu, pa ovde pokazuje. Ne mogu da se setim, a setiću se kad dođem kući. Ne vredi. Nije ni bitno.
Sima Spasić nije poslanik, on je…
Vidite, poštovani građani Srbije…