Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika <a href="https://otvoreniparlament.rs/poslanik/8548">Petar Jojić</a>

Petar Jojić

Srpska radikalna stranka

Govori

Gospodine ministre, izgleda da nisam bio dovoljno jasan. Ubeđen sam 100% da ne mogu odavde da izađem a da vi niste razumeli o čemu je reč. I sami priznajete da je pitanje svojine i prava po Ustavu i zakonu da su svi jednaki pred Ustavom i zakonom, ali nemojte da zaobilazimo još jednu činjenicu koja ide u prilog ovih ljudi koji nemaju gde da smeste svoju decu.
Proverite da li u Pančevu ima dovoljno kapaciteta. Nema. Alternativa je jedino da građani moraju da idu tamo. Ali je još jedna odlučujuća činjenica gde država mora da ima u vidu prednosti ove dečije ustanove u privatnom vlasništvu. Država ne održava objekte, niti ih servisira. Dotirala bi samo i isključivo onoliko koliko treba za boravak dece. Za opremu, održavanje, izgradnju tih objekata država je oslobođena jer je to u privatnim rukama. A ti ljudi ne kukaju slučajno. Oni nemaju gde. Evo, u Pančevu bi morao otac pet kilometara i preko pružnog prelaza, gde ima pet pružnih prelaza da pređu iz jednog dela naselja u drugo, da vodi svoje dete.
Smatram da ne treba zaobilaziti ove stvari i ne treba se praviti gluv, niti da država ovo mimoiđe. Za to sam da budemo pred zakonom i Ustavom svi jednaki. Naši sugrađani moraju da osete da država brine o njima, da ima principe, da ima morala, da ima poslovnosti. Ne možemo dozvoliti da neko bude privilegovan, a drugi da na to nema pravo. Moje je zalaganje samo u tome i mislim da imate mogućnosti. U Srbiji je 51 dečje obdanište u privatnom vlasništvu, a vi možete, kao resorni ministar kojeg poštujem i cenim zbog zalaganja u odnosu na probleme u prosveti, i na ovaj segment obratiti pažnju.
Ako mogu samo još nešto da vam predložim. Pošaljite hitno inspekciju da obiđe osnovne i srednje škole u gradu Pančevu i na teritoriji opštine Pančevo - Banatski Brestovac, Ivanovo, Omoljicu, Starčevo, Dolovo, Banatsko Novo Selo, Kačarevo, Glogonj, Sefkerin. Videćete na šta liče te škole i na šta liče sanitarne prostorije. U tursko vreme je stanje tih objekata bilo takvo. Gde je inspekcija? Ministarstvo mora da reaguje jer se tamo muče deca i nema dovoljno odgovornosti pojedinih, za koje vi kao ministar imate pravo da ih naterate da Ministarstvu polažu račune, pogotovo što se daje dotacija.
Drugo, građani u budžet daju svoje pare. Da li se za prosvetu i srednje i visoko obrazovanje i ovo predškolsko… Izvinjavam se, vi ste bili u pravu, nisam bio sinoć prisutan ovde. I osnovne i srednje i više škole i visoke moraju da budu zaštićene i mora neko da vrši kontrolu šta se tamo događa. Morate da utvrdite kakvo je stanje ovih objekata u kojima se nalaze deca i u kojima neka borave celog dana. Hvala vam.
Još nešto da dopunim. Naime, kolega Krasić je dao detaljno obrazloženje i ukazao na određene činjenice koje su bitne, a vezane za ove odredbe zakona.
Međutim, gospođo predsedniče, ukazala mi se retka prilika, jer me veći broj građana Pančeva pitao da li će ministar za zdravstvo da poštuje Ustav i zakon o zdravstvu i da li će građani južnog Banata, opština Kovin, Pančevo, Bela Crkva, Plandište, Alibunar, Kovačica i Opovo, imati pravo da se leče u Beogradu. Trudnica iz Vršca koja se kao hitan slučaj porodila u Beogradu nije mogla da dobije refundaciju troškova od filijale u Pančevu.
Do kada će, gospođo predsedniče... A, vi ste ugledan lekar i specijalista i znate više nego što znam ja, ali moram da vam prenesem veliko ogorčenje građana Pančeva, jer godinama muku muče i iz Pančeva idu da se leče u Vrbas, Novi Sad, Sremsku Kamenicu, a Beograd im je na 15 kilometara, pred nosom.
Da li je ovo dozvoljeno? Tri puta sam postavljao pitanje i ne dobijam adekvatan odgovor. Da li ćemo u tom slučaju, pošto se radi o projekciji regiona, stići do Pešte; da li će naši građani imati carinske olakšice kada iz Budimpešte budu unosili lekove u Srbiju, odnosno Vojvodinu, odnosno južni Banat?
Molim vas, preduzmite odgovarajuće mere. Građani Pančeva su obezvređeni, građani Pančeva su poniženi, diskriminisani u odnosu na njihovo zdravstveno stanje i na uživanje prava koja im Ustav Republike Srbije i zakon o zdravstvu garantuju.
Direktor fonda za zdravstvo Republike Srbije digao je njegovo uputstvo iznad Ustava i iznad zakona, a vi dobro znate da je to protivustavno i protivzakonito. Tražim odgovornost te ličnosti koja je ovakva uputstva donela i time uskratila pravo građanima Pančeva i južnog Banata da dođu i da se u Srbiji, u njenom glavnom gradu, leče. Hvala.
Dame i gospodo, gospođo predsedniče, ovaj zakon reguliše, pre svega, unos i iznos robe koja pristiže i izvozi se iz Republike Srbije.
Ono što je važno i treba reći kada je u pitanju poljoprivreda jeste da država ne preduzima odgovarajuće mere da zaštiti poljoprivrednike, voćare, stočare i povrtare. Naša vlada je sklona da uvozi otpad iz EU, kada su u pitanju meso, mesne prerađevine, koje izvlače iz hladnjača, a ležale su po dvadeset godina, u stanju su raspadanja, umesto da se stočarstvu, voćarstvu, povrtarstvu, vinogradarstvu posveti veća pažnja nego što to Vlada čini.
Pošto uvozimo sve i svašta, rekao sam, slobodno iz EU, ugrozili smo proizvodnju mesa i stočarstva u Srbiji, najviše. Uvozi se ono što je najgore i najlošije na tržištu.
Ova vlada i država zaboravljaju da imaju ogromne resurse i područja na kojima se može proizvesti ogromna količina zdrave hrane, zdravog mesa. Uzmimo samo veliki Zlatibor, koji je nekada imao 300.000 ovaca, a sada pod ovom vladom nemate da prebrojite ni 50 ovaca na stotinama hiljada hektara, koje niko ne obrađuje, ne koristi. Uzmite u obzir i Taru, Zlatar, Murtenicu, Jasenovo, Kućane, Belu Reku, Javor, Goliju, Pešter, Ljubiš, Krivu Reku, Ravni, da ne nabrajam.
Ministarstvo za poljoprivredu, a tu je i Ministarstvo za finansije, koje drži onu malu kožnu torbicu kao ikonu, u koje se slivaju sredstva u budžet od strane poreskih obveznika, trebalo bi da obrate veću pažnju na to da se stočarima pomogne da proizvode zdravu hranu za naše potrebe i za izvoz, da oni koji proizvode zdravu hranu, zdravo meso, zdravo voće na taj način mogu državi dati veći doprinos, i sebi i državi, da imamo za izvoz.
Mislim da država ne preduzima adekvatne mere kada je u pitanju podsticaj za razvoj stočarstva. Samo sam vam rekao, uzmite sada Maljen, Povlen, Mučanj, Deliblatsku peščaru, uzmite samo koliko pašnjaka sada tajkuni koriste, a nisu vraćeni pašnjaci onim selima i naseljima u Srbiji kojima je po zakonu odavno trebalo vratiti.
Srpska radikalna stranka smatra da država tj. Vlada Republike Srbije mora da izdvaja sredstva za podsticaj poljoprivede, za podsticaj stočarstva, voćarstva, povrtarstva i ostalih grana koje mogu dati veliki doprinos ovoj državi i pomoći u ovoj krizi građanima da lakše izađu iz krize i da na taj način svi imamo koristi. Hvala.
Dame i gospodo, ovaj predlog zakona mogao je daleko, daleko bolje da bude uređen suštinski. Ima određenih normi koje su razbacane bez potrebe, od člana do člana, a moglo je to da se sažeto i suštinski uredi na bolji način.
Uzmite samo čl. 8. i 10. Ovaj član 10. trebalo je bude stav 4. člana 8.
Što se tiče ostalih odredaba koje se predlažu, moram primetiti da, kada je reč o osnivanju i finansiranju, postoje određene protivustavne odredbe, koje na neki način diskriminišu određene građane, a to se odnosi, pre svega, na osnivanje i na finansiranje državnih i privatnih predškolskih ustanova.
U čemu je ovde reč? Pre svega, u odredbama Predloga zakona, kada je finansiranje u pitanju, da će građani koji su svoju decu smestili u državne predškolske ustanove biti obavezni da učestvuju 20% u finansiranju predškolske ustanove, u troškovima. Međutim, kada su u pitanju privatni objekti i privatne predškolske ustanove, to nije Ustavom ispunjeno, jer je u članu 21. Ustava Republike Srbije propisano da su svi građani pred Ustavom i zakonom jednaki.
Ovde se uvodi jedna velika diskriminacija. Ovo je ozbiljna stvar. Imam jednu peticiju od strane građana. Potpisalo je njih 186 koji su svoju decu bili primorani da smeste u privatnu predškolsku ustanovu u Pančevu, za naseljeno mesto Gornji grad i Kotež. To je predškolska ustanova RSD "Bajka" u privatnoj svojini i roditelji su bili prinuđeni, zbog toga što nema dovoljno kapaciteta u državnim vrtićima i predškolskim ustanovama, da ih upišu da tamo borave. Međutim, Skupština grada Pančeva je ostala nema i gluva, iako smo postavljali pitanje – zašto građani nisu izjednačeni u određenim pravima? Ako je svoje dete neko upisao u državnu predškolsku ustanovu i ima učešće u sufinansiranju samo 20%, a zbog nedostatka poslovnog prostora i nedostatka objekata, neko je bio prinuđen od ovih…
Daću vam ovu peticiju građana, koja je dostavljena iz Skupštine grada, čiji sam odbornik, ali sam ovo pitanje postavljao. Međutim, Skupština grada na ovo pitanje ne odgovara, pravi se gluva i nema.
Postavljam pitanje – zašto su građani koji su svoju decu upisali u privatne predškolske ustanove diskriminisani i zašto nemaju ista prava?
Moram da napomenem, gospodine ministre Obradoviću, doktore, vi dobro znate da svi građani plaćaju doprinose i poreze koji ulaze u budžet grada Pančeva, iz koga se finansiraju predškolske ustanove, i državne, a treba i privatne. Imam informaciju od vašeg saradnika, juče sam je dobio na Odboru, da u Srbiji ima 51 privatna institucija, privatna ustanova. Imam neke još uvek neproverene informacije da su neke skupštine opština izjednačile u pogledu prava ove ustanove.
Ovo nije u skladu s evropskim standardima. Ako se zalažemo da privatna i državna, da svi oblici svojine budu jednaki, ako Ustavom garantujemo da su svi građani pred Ustavom i zakonom jednaki, onda ne mogu biti građani Koteža i Gornjeg grada u Pančevu obespravljeni. Oni imaju pravo da se obrate sudu, imaju pravo da traže povraćaj datih sredstava, jer su pred zakonom i Ustavom jednaki, a to potvrđuju i dokazi da ti građani uredno plaćaju poreze i doprinose. Ako plaćaju, zašto su diskriminisani? Samo zato što se radi o privatnoj ustanovi.
Ne bi ovo smelo, gospodine ministre, ne verujem da vi ovakvo stanovište zastupate. Tražim od vas odgovor, postavljam i pitanje i tražim odgovor, i kao poslanik i kao odbornik u Skupštini grada Pančeva, jer, daću vam materijal koji je dostavljen svim poslaničkim grupama…
(Predsednik: Vreme. Zahvaljujem. Prošlo je pet minuta.)
… Molio bih odgovor na ovo pitanje.
Dame i gospodo narodni poslanici, pred nama je ovaj predlog zakona Narodnoj skupštini, imao sam brojne primedbe i istakao sam ih na Zakonodavnom odboru, takođe i na Odboru za pravosuđe.
Prva moja primedba bi se odnosila na osnovne odredbe, prvo jer nisu dobro formulisane. Nije u pitanju osnovna odredba, da bi u članu 1. bila uređena, tu treba da bude opšta odredba koju treba da reguliše ovaj zakon. To je prva primedba moja u odnosu na ovaj predloženi zakon.
Što se tiče člana 15. takođe sam mišljenja da je opet izostalo da Narodna skupština vrši kontrolu nad radom Vlade Republike Srbije i drugih institucija koje formira i bira Narodna skupština.
Imate pred sobom ovaj predlog koji sa formalno-pravnog stanovišta može nešto da znači, ali suštinski ne uređuje i ne formuliše na pravi način rad našeg parlamenta. Ovim se autoritet parlamenta ne podiže.
Nedostaje uporedno-pravna analiza. Predlagač je morao i treba već jednom, ako se pripremaju zakoni, da koristeći Institut za uporedno pravo koji Srbija ima, da se uradi jedna uporedno-pravna analiza kako bi se na taj način moglo sagledati i uporediti kako su zemlje u okruženju, u Evropi i svetu uredile parlamentarni život i kako su uredile prava i obaveze parlamenta.
Što se tiče člana 15. stav 1, on je u kontradikciji sa članom 58. Naime, u članu 15. stav 3. su prava i nadležnosti parlamenta – vrši nadzor nad radom Vlade, službe bezbednosti, guvernera, zaštitnika građana i drugih institucija. U članu 37. ovog predloga, koji je u suprotnosti sa članom 15, govori se da u okviru prava i nadležnosti, Narodna skupština vrši kontrolu nad radom Vlade.
Pitam i želim da mi se objasni šta je kontrola, a šta je nadzor. Hoćemo li da nadziremo vladu sa Avale, hoćemo li sa Fruške Gore, hoćemo li sa avalskog tornja ili sa palate Beograđanka, sa 22 sprata preko Studia B da nadziremo rad Vlade? Ne. Po meni moralo je biti određeno da Narodna skupština vrši kontrolu rada Vlade i ostalih institucija koje ona bira.
Što se tiče člana 41, prava i obaveze narodnih poslanika, mislim da smo danas to i na Odboru za pravosuđe spomenuli. Pored ostalih prava, narodni poslanik treba da ima pravo da traži autentično tumačenje zakona.
Što se tiče člana 46, poslanik je dužan da učestvuje u radu Narodne skupštine. Videćemo sada, od primene ovog zakona, hoće li Skupština biti prazna, a da predsedavajući komunicira sa jednim ili dva poslanika u parlamentu. Videćemo da li će se ostvariti da su narodni poslanici dužni da učestvuju u radu Skupštine, jer javnost ima brojne primedbe kad vidi da je prazna Skupština.
Što se tiče člana 67. finansiranje i budžet Narodne skupštine, opet ste ostavili mogućnost da Vlada umeša svoje prste, a oni su veoma dugački kod premijera i ministra finansija. Šta je ovo predviđeno i kako je to predviđeno? Da opet ministar finansija i Vlada daju mišljenje, to je besmisleno. Besmisleno je da mi tražimo bilo kakvo mišljenje.
Gospođo predsedavajuća, izdvojio sam mišljenje i na Odboru za pravosuđe, pa mi dozvolite da iskoristim to kratko vreme.
Što se tiče člana 67. ipak sam pristalica toga, ako se daje Narodnoj skupštini pravo da ima svoj budžet, zašto će ministar finansija više da se u to upliće ili Vlada? Šta će biti ako mišljenje Vlade ili ministra za finansije bude oprečno, da se on ne slaže sa tim? U tom slučaju, Skupština donosi svoj budžet, u skladu sa budžetom Republike Srbije, ali je besmisleno propisivati nešto što je apsolutno neprihvatljivo.
Što se tiče člana 37. pozvao bih se na odredbe Ustava Republike Srbije, i to odredbu člana 102. stav 2. "Narodni poslanik je slobodan da, pod uslovima određenim zakonom (jer mi sada omogućavamo i određujemo zakonom da uredimo na pravi način položaj, prava i izbor poslanika), istovremeno neopozivo stavi svoj mandat na raspolaganje političkoj stranci na čiji je predlog izabran za narodnog poslanika".
Nemam nikakvih dilema o tome ako je narodni poslanik, koji je izabran po volji građana, bio taj koji je sam izašao na izbore, dobio određeni broj glasova i tako ostao narodni poslanik, ali da narodni poslanik učestvuje na listi političke stranke koja ga predlaže, dodeljuje mu mandat, a da mu na neobjašnjiv način sutra omogućite da on može slobodno da raspolaže svojim mandatom, to je apsolutno neprihvatljivo.
To je u suprotnosti sa članom 102. stav 2. Ustava Republike Srbije, a nije ni u skladu sa moralom. Hoćemo li da ovaj parlament uživa ugled? Nemojmo da ovaj parlament ipak dioživljava ili da bude srozan do tih mera da ne možemo da uporedimo naš parlament sa parlamentima u Evropi i u svetu.
Što se tiče člana 78, on reguliše prava i obaveze državnih službenika i nameštenika koji rade u službi Narodne skupštine. Ovo nije dobro i nije pravilno regulisano i ne predlaže se na adekvatan način. Šta ćete sada da iznajmljujete iz zajedničkih službi radnike da budu u najmu i da rade za Skupštinu Srbije, a da ne budu u budžetu Narodne skupštine predviđeni i da ne budu iz budžeta Narodne skupštine finansirani. Po meni je to apsolutno neprihvatljivo.
Dalje, gospođo predsedavajuća, u smislu člana 42. predloga ovog zakona, pošto se predviđa donošenje novog poslovnika prema članu 75, pošto ste vi predsedavajuća, tražim od vas da od Instituta za uporedno pravo mi omogućite uporedno-pravnu analizu, pre svega za rad parlamenta, formiranje parlamenta, prava i obaveza i uporedo tražim analizu Poslovnika o radu Narodne skupštine, odnosno drugih parlamenata, pošto predstoji donošenje Poslovnika o radu po članu 75. Predloga zakona.
Inače, moram primetiti i moram da vas informišem, postavljam brojna pitanja, ali od Vlade ne dobijam odgovore. Intervenišem, ne vredi. Postavio sam pitanje kako je prodato 35 preduzeća u Pančevu i nisam dobio odgovor. Na kraju sam pitao, pošto je sve u Pančevu takoreći prodato, pitao sam pošto je prodato Pančevo. Od Ministarstva za ekonomiju i regionalni razvoj ne dobijam odgovor, a Agencija za privatizaciju je obradila deo pitanja i uputila na konačnu doradu i odgovor Ministarstvu za ekonomiju i regionalni razvoj.
Sada se postavlja pitanje odnosa Vlade prema Narodnoj skupštini i vama kao predsedniku Narodne skupštine. Ne može tako. Ministri i Vlada moraju odgovarati konačno parlamentu.
Moram reći da se položaj narodnih poslanika formalno propisuje ovim predlogom zakona, ali suštinski se ništa ovde ne menja, ne unapređuje se rad narodnih poslanika, kako u pravima, tako i u obavezama.
(Predsedavajuća: Pet minuta.)
Zbog toga molim i tražim uporednu pravnu analizu, da vidimo u Evropi koje su države…
Dame i gospodo, gospođo predsedavajuća, u Predlogu zakona o izmenama i dopunama Krivičnog zakonika predviđa se jedna intervencija u članu 79. Naime, radi se o merama bezbednosti koje se mogu učiniocima krivičnih dela izreći kao mere bezbednosti.
Između ostalog, tu su obavezno psihijatrijsko lečenje i čuvanje u zdravstvenoj ustanovi, obavezno psihijatrijsko lečenje na slobodi, obavezno lečenje narkomana, obavezno lečenje alkoholičara, zabrana vršenja poziva, delatnosti i dužnosti, zabrana upravljanja motornim vozilom, oduzimanje predmeta, proterivanje stranca iz zemlje, javno objavljivanje presude.
Pod uslovima predviđenim ovim zakonom, određene mere bezbednosti mogu se izreći i neuračunljivom licu koje je učinilo protivpravno delo u zakonu predviđeno kao krivično delo, kako to propisuje član 80.
Međutim, ova intervencija je apsolutno neprihvatljiva. Zašto? Ovom intervencijom dodajući novi stav, pre svega ograničavaju se određena ljudska prava. Deklaracija o pravima čoveka garantuje u čl. 2, 7, 23. i 24. određena prava svim građanima, a ovu deklaraciju je ratifikovala i naša država.
Radi se ovde o zabrani prisustvovanja određenim sportskim priredbama. Naš Ustav i zakon, a i ova deklaracija i Povelja o ljudskim pravima i slobodama garantuje pre svega kako predviđa i član 20 – sloboda udruživanja, što bi se u svakom slučaju odnosilo i na ove slučajeve o kojima je ovde reč.
Pre svega, zakonodavac treba da propiše određena krivična dela, da se tim određenim krivičnim delima, kao dispozicijom norme, tačno odredi koja krivična su u pitanju, ako je pre svega javni skup, sportske priredbe i da ne nabrajam.
Ova zabrana koja se predviđa je protivustavna, ona je u suprotnosti sa Deklaracijom o ljudskim pravima jer se ograničavaju osnovna ljudska prava građanima Republike Srbije da mogu da prisustvuju javnim skupovima i javnim priredbama.
Učinioci prekršaja ili počinioci krivičnih dela mogu odgovarati pre svega po Krivičnom zakoniku, da im se izrekne odgovarajuća krivična sankcija ukoliko počine neko zabranjeno delo, a u konkretnom slučaju, ako počine prekršaj ili ako počine krivično delo. Sankcija i dispozicija te sankcije tačno propisuje i normira u kojim slučajevima će ta zabrana nastupiti.
Smatram da je ovo apsolutno neprihvatljivo i da je u suprotnosti sa odredbama Ustava, sa odredbama Zakonika o krivičnom postupku, sa Deklaracijom o ljudskim pravima i slobodama. Ovim se ograničavaju prava našim građanima da mogu da učestvuju na sportskim priredbama i drugima javnim skupovima. Ovim će se proširiti ne samo na javne skupove koji se odnose na skupove u slučaju fudbalskih utakmicama, košarkaških ili drugih priredbi sportskih, ovo će se proširiti i na javne skupove, na zborove, na mitinge, gde će doći, u svakom slučaju, do određenih protivpravnih zabrana, pa neće moći da ostvare građani pravo koje, po Ustavu, imaju.
Prema tome, SRS jeste za to da se preduzmu odgovarajuće mere protiv onih koji narušavaju javni red i mir, onih koji čine krivična dela. Mi nismo za to da štitimo one koji krše zakon, ali jesmo i protiv toga ako se građanima pre svega ograničavaju određena prava zagarantovana Ustavom Republike Srbije.
U ime SRS sam podneo amandman na član 2. i ostajem u celini kod predloženog amandmana, jer smatramo da ovaj amandman treba usvojiti pošto je sve što je bilo potrebno propisano već našim parničnim postupkom. Pravna norma mora biti jasna i precizno definisana kako bi se u praksi lako mogla primenjivati. To je osnovno načelo. Ako je nešto zakonom već propisano, što predlagač i navodi, besmisleno je nešto propisivati ako je zakonom to i učinjeno i normirano.
Ova dopuna nema nikakvu suštinsku vrednost, pa je parafraziranje nečega što je zakon propisao apsolutno neprihvatljivo i nema nikakvog uticaja na navodno poboljšanje efikasnosti parničnog postupka, kako to u obrazloženju predlagač navodi.
Naime, konsultovao sam se sa većim brojem pravne i stručne javnosti, sa određenim brojem advokata, koji su protiv ovakvih intervencija u veoma kratkom vremenskom periodu na određene zakone. Moram reći da između ostalih Jovan Besarić, čuveni i ugledni beogradski advokat, je rekao da je ovo apsolutno besmisleno i da je nepotrebno da se vrše ovakve intervencije i menjaju odredbe određenog zakona, pogotovo Zakona o parničnom postupku.
Ako je cilj predlagača da se postigne efikasnost postupka, onda se ta efikasnost ne može postići na ovaj način. Samo bih napomenuo trajanje parnica u Nemačkoj. Statistika za celu Nemačku nije dovoljno rečita. U proseku u opštinskom sudu 80% predmeta se završava u roku od osam meseci, mada ima i razlika. Na primer, Štutgart sa najbržim sudovima ima u proseku pet meseci, a Hamburg 11 meseci. U okružnim sudovima tri četvrtine postupka traje između 11 i 14 meseci.
Uvažavam nastojanje predlagača da se parnice skrate i smatram da nije bilo moguće ostvariti određena prava u razumnom roku. To je naša praksa pokazala. Juče sam rekao da smo imali slučaj iz Nikojevića, pored Užica, da je parnica za naknadu štete trajala 33 godine, a imali smo i ovakav slučaj u praksi da je advokat uspeo sa sudijom da za jedan dan, pre svega, podnese tužbu, da se zakaže ročište da se istog dana saslušaju parnične stranke, da se istog dana izvedu predloženi dokazi, da se donese presuda i da se istog dana presuda proglasi kao pravosnažna.
To je moguće uz mito i korupciju. Zato je SRS da se mito i korupcija moraju iskoreniti iz pravosuđa i zato smo da se i parnični postupak svede na razumni rok. Ne znamo koliko će ovaj reizbor sudija to rešiti, ali je sigurno da u određenom roku kontinuitet rada i rešavanja predmeta neće biti moguć zbog reorganizacije koja se ovim i na ovakav način vrši.
Dakle, smatram da nije bilo potrebno da se interveniše u ovom pogledu u odnosu na član 4. važećeg Zakona o parničnom postupku. U njemu je propisano kako i kada treba postupati i kako je sudu, a i parničnim strankama lakše da reše predmet, da reše problem i da građani ostvare svoja prava pred sudom. Sigurno da je nastojanje za izradu dobrih zakona vrlo važan momenat i važno za prava naših građana.
Moram da skrenem pažnju, interesantno je da posle raspada bivše SFRJ Slovenija je zadržala ceo Zakon o parničnom postupku koji je u to vreme trajao. U izvršnom postupku su preuzeli iz francuskog izvršnog postupka određena prava, ali je došlo do sukoba između primene normi, načina kako se primenjuju u Nemačkoj i Francuskoj kao kontinentalnom pravu u odnosu na anglosaksonsko pravo koje nije u tome prema običajima i sudskoj praksi primenljivo za zemlje Evrope.
Toliko o ovom članu. Hvala.
Gospođo predsedavajuća, gospođo ministre, poštovani poslanici, što se tiče predloga koji se predlaže u izmenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, člana 5. kaže - ako se tužbenim zahtevom traži utvrđivanje prava svojine ili drugih svojinskih prava na nepokretnosti, utvrđivanje ništavnosti, poništaj ili raskid ugovora koji ima za predmet nepokretnosti, vrednost predmeta spora se određuje prema tržišnoj vrednosti nepokretnosti ili njenog dela.
Ovde ostaje jedno vrlo diskutabilno pitanje. Ko treba da utvrdi vrednost spora? Na koji način? Imate u postupku kod konfiskacije i nacionalizacije da zainteresovana strana određuje i utvrđuje vrednost spora. Pravobranilac utvrđuje vrednost spora opštinskog građevinskog zemljišta ili nepokretnosti jedne građevinske celine ili jedne jedinice. To je neprihvatljivo.
Vrednost predmeta spora treba da utvrdi sud. Na koji način? Sad je pitanje da li predmet spora treba da utvrđuje i poreska uprava? U nekim slučajevima poreska uprava može da utvrđuje predmet spora, a u nekim isključivo treba da utvrđuje sudija.
Sudija kad dobije tužbu, on nju preispituje, utvrđuje da li je sve navedeno u podnesku, u tužbi, da li se po njoj može postupati, a između ostalog, proverava da li je u tužbi označena i vrednost spora. Zašto je to važno? Važno je zbog toga što se određuje i sastav suda, da li će suditi sudija pojedinac ili će suditi veće. Od toga zavisi.
Najbolje i najpreciznije jeste već propisano članom 34. Zakona o parničnom postupku. Mislim da je to u praksi prema važećem zakonu sasvim dovoljno i dobro propisano i ovde ove intervencije - pravljene razlike u svakom slučaju ne bi trebale da postoje.
Dame i gospodo narodni poslanici, što se tiče predloga norme  u predloženom zakonu za izmene i dopune Zakona o parničnom postupku, u članu 33. smatramo da je dato preveliko ovlašćenje stručnim saradnicima, odnosno sudskim pomoćnicima.
Naime, sudski pomoćnik pre završnog ispita pred sudom koji ga bira i postavlja, ni u kom slučaju ne bi trebalo, po našem mišljenju da ima ta ovlašćenja koje ima sudija.
Što se tiče pripreme sistemskih zakona, mislim da je u kratkom vremenskom periodu bilo previše zahteva za izmene i dopune. Molim vas, gospođo ministre, najavili ste da se priprema nov zakon o parničnom postupku. On je već urađen. Sada se postavlja pitanje, ako ste uradili nov zakon o parničnom postupku, zašto se išlo široko na izmene i dopune? Slažem se da je trebalo intervenisati u onim odredbama zakona o parničnom postupku u kojima treba da se izvrši usaglašavanje primene Zakona o parničnom postupku, u skladu sa Ustavom i u skladu sa ostalim normama.
Međutim, nije potrebno zadirati u širinu, jer je 50 članova u kojima se interveniše. Moglo je da se ide na usklađivanje sa zakonom i usklađivanje sa Ustavom. Pristalica sam da se uradi jedan sistemski zakon, da u njemu učestvuju, pre svega, stručnjaci i ljudi iz prakse. Pre svega, profesori pravnog fakulteta da ga rade, da ga rade i advokati.
Moram reći, gospođo ministre, vi ste sigurno bili u prilici da se upoznate da u Nemačkoj pravosudni sistem čine, pre svega, sudije, tužioci i advokati. Čini mi se da se advokatura malo angažuje na izradi sistemskih zakona. Kažem vam, u Engleskoj je advokatura izvor odabira sudija i tužilaca.
Čuli ste malopre prof. mr Aleksndra Martinovića koji je ukazao da se interveniše u sistemskim zakonima vrlo često i da dolazi do izmena i dopuna.
Konsultovao sam jedan broj advokata među kojima je, opet moram da napomenem, Besarić Jovo, ugledni advokat stručan koji, u svakom slučaju, on i još drugi advokati stručni koji se bave ovom granom prava, mogu svakako ministarstvu pomoći da dođemo do jednog kvalitetnog sistemskog zakona o parničnom postupku.
Opet molim da imate u vidu da vam advokatura, sa svojim iskustvom i sa svojom stručnošću, a Republika Srbija ima 7000 advokata, Beograd ima 3.500 advokata, iz advokature možete mnogo štošta dobiti što je, pre svega, logično, što je u skladu sa sudskom praksom i dugogodišnjim iskustvom.
Nama naša domaća iskustva za naše prilike su najprijemčivija da ih u prvom planu treba primenjivati. Mi možemo ponešto kupiti i iz anglosaksonskog prava i iz kontinentalnog prava, ali samo ono što može eventualno da koristi, ali u pretežnom delu i u većini norme treba koristiti i iz našeg običaja, iz našeg domaćeg prava i stečene sudske prakse koja nije da se zanemari, jer i nemački stručnjaci su vam rekli da Srbija ima velike stručnjake u oblasti prava i da se oni umnogome ne razlikuju od stručnjaka i sudija i advokata u drugim zemljama EU.
Zbog toga apelujem ponovo, angažujte što više advokaturu i stručne ljude sa pravnih fakulteta, naravno i suda i iz instanci od osnovnog suda, Višeg apelacionog i Vrhovnog kasacionog, kao i tužilaštava. U tom slučaju, ako imate 10-15 dobrih stručnjaka koji vam mogu pomoći da izradite predlog, vi ćete taj predlog ponuditi zakonodavnom telu tj. Narodnoj skupštini, a Narodna skupština je ta koja će usvojiti i kao zakonodavac odgovara pred državom i pred narodom, da li je zakonodavac doneo dobre zakone ili mi se samo služimo time da li smo doneli broj zakona.
Slažem se da treba usklađivati sa međunarodnim pravom i naše zakone, ali one koje smo ratifikovali. Međutim, prihvatati nešto kao hibrid iz neke druge zemlje koje neće biti moguće da se primeni u našoj sudskoj praksi apsolutno od toga treba bežati. Za to sam da vi doživite, gospođo ministre, veliku podršku narodnih poslanika u Narodnoj skupštini, ali to ćete doživeti i od pozicije i od opozicije samo ukoliko budete izašli sa jako dobrim predlozima koji će biti, pre svega, lako primenjivi u praksi i koji će biti u funkciji građana da ostvare svoja prava.
Dame i gospodo, gospođo predsedavajuća, gospođo predsedniče Kasacionog suda, gospodine Radovanoviću na vrhu lestvice tužilaca, dame i gospodo narodni poslanici, reforma pravosuđa je bila potrebna. Za to sam se zalagao dok sam bio zamenik ministra u republičkom ministarstvu pravde, zalagao sam se dok sam bio savezni ministar pravde, zalažem se sve vreme otkako sam u Narodnoj skupštini Republike Srbije narodni poslanik.
Dame i gospodo, samo ću da dam nekoliko upoređenja. Radoje i Dušanka Milinković iz Nikojevića su ostareli čekajući pravdu. Parnica je trajala 33 godine, jer im je poginuo sin u vojsci i za 33 godine nisu mogli da dočekaju pravdu da se plati trošak, odnosno nematerijalna naknada štete. Dakle, tu je država bila blokada da oni ostvare svoje pravo na vreme.
Postavlja se pitanje - da li će ovi koji su sudili u ovom predmetu biti sudije ili tužioci ili zamenici? Dalje, postavlja se pitanje – kako je moguće da taj jedan sudija, koji je donosio presudu za jedan dan i koja je postala pravosnažna, da bude iz opštinskog suda predložen čak u viši sud, čime se nagrađuje?
Isti dan preko veze je zavedena tužba, preko pisarnice i onih krtica koje rade u sudu. Isti dan je dobio u rad sudija postupajući. Isti dan zakazao ročište. Isti dan je saslušao parnične stranke. Isti dan je doneo presudu i isti dan je presuda pravosnažna. Kako je to moguće? Moguća je veza, a vi znate šta stoji iza veze.
Kako je moguće, gospođo predsedniče, da iz jednog suda svi budu podobni, svi budu stručni u jednom manjem sudu koji ima sedam-osam sudija i da ostanu svi i da dođu u osnovni sud iz manjeg suda? Kada predsednik opštine, protiv koga je vođeno više krivičnih postupaka, kome su te sudije sudile i tužioci podizali optužnice, kaže – ako mi ne izaberete ove sudije i tužioce, ja sa mojom strankom prelazim u drugu stranku, to je katastrofa, to je apsolutno nedopušteno.
Kako je moguće da birate za sudiju lice koje ima privatnu firmu? Kako je moguće da bude izabran sudija koji je prilikom razvoda braka rekao pisarnici – nemojte da me zadužujete državnom taksom da ne platim? Kako je moguće da sin tog sudije ima svoje preduzeće za trgovinu automobilima, a da taj sudija vodi ostavinske postupke i da preko pogrebne službe dolazi do podataka – ko je u inostranstvu umro, a taj sudija da vodi ostavinske postupke i da se preko sumnjivih, falsifikovanih dokumenata prijavi ostavina više skupocenih automobila, a tog sudije sin ima preduzeće za promet automobila?
Kako je moguće da su svi podobni iz tih manjih sudova, koji su sudili za krađu kokošaka i bicikala, imali 56 do 80 predmeta, a ovi koji su u većim sudovima imali su 300-400 predmeta, da su ovi sad odjednom postali stručni, sposobni i podobni i dostojni? To je apsolutno neprihvatljivo. Kažem da je reforma bila nužna. Kako to da u jednom okružnom sudom od deset sudija samo dvoje ostane?
Gospođo predsedniče suda, nijedan predsednik suda ne bi prošao na ovom izboru ako je katastrofalno stanje bilo u njegovom sudu. Zašto? Gde je on bio? Šta je on radio? Da li je on preduzimao odgovarajuće mere? Da li je obavestio nadzorni odbor, obavestio Vrhovni sud, tužilaštvo? Da li se vode krivični postupci ili ne vode? Ne, niko nikog nije pitao.
Zalagao sam se za reformu pravosuđa i sa tog aspekta mi smo predsednike i tužioce i neke odabrane sudije imali turiste, koji su putovali sa savetovanja na savetovanje. Njima je bio potreban Zlatibor, Kopaonik, Vrnjačka banja, Palić i da ne nabrajam, čak da budu u prioritetu da putuju na specijalizaciju u inostranstvo o trošku države.
Dame i gospodo, uporediću šta je rekao, na primer, kada je Džems Drugi otpustio sudiju Tomasa Džonsa, napominjući mu da to podržava još 12 drugih sudija, a Džons mu je odgovorio da on sigurno može naći 12 sudija da podrže šta kralj želi, ali da neće moći da nađe 12 advokata koji će ga podržati u njegovoj kruni. Ako je advokatska profesija u Engleskoj oduvek, pa i danas bila ta iz čijih se redova biraju sudije, to se nezavisni duh iznova rađao i širio među sudijama, ma koliko bili smenjivani.
Zalažem se upravo da iz svih struktura dođu stručni ljudi, ali, primera radi, moram da navedem slučaj kad sam bio u republičkom ministarstvu: Dolazi predstavnik jedne političke partije i donosi spisak za sudije sa memorandumom političke stranke. Ja sam mu ponudio otvorena vrata da izađe i da ga više ne vidim.
Nijedna politička stranka ne može da ima udela u odabiru sudija i tužilaca, jer tužilaštvo i sudstvo je upravo garancija jemstva, pravde, slobode, zaštite života i zaštite imovine. Gde se god odstupi od Ustava, zakona i pravde, sve je sumnjivo i sve je rizično.
Zbog toga SRS smatra, a podsetiću vas da je u ovaj izbor i reizbor posumnjala Venecijanska komisija, koja je održana 17. i 18. marta 2007. godine i rekla - ako tu bude jemstvo, garancija i transparentnost i ako se da pravo onima koji neće biti izabrani da mogu da dobiju valjano obrazloženju i, s druge strane, da mogu da se obrate nezavisnom i nepristrasnom sudu da ulaže žalbu.
Gospođo predsedniče i gospodine tužioče, verujem da vama ovde nije bilo baš sve transparentno. Sumnjam da ste vi mogli dobiti sve precizne i tačne podatke, da biste mogli da odlučujete u Savetu, ali se nameće hitna potreba da preispitate sve ove slučajeve koji dolaze sa terena i sve ovo na šta ukazuju poslanici, da ova reforma otpočne, ali da izvršite reviziju nužno je. Revizija ovde ovog izbora, ako budu izabrani ljudi, nužna je tamo gde vam se god bude ukazalo da su profiteri, a da nisu došli pravi i stručni ljudi iz nekih drugih neobjektivnih razloga, da se ne učini nepravda prema nijednom kandidatu.
Zbog toga smatram da bi bilo potrebno da se preispitaju svi ovi izbori, da se onim izabranima preispita ponovo rad, šta su uradili, gde su radili, a ovi koji se biraju, da se takođe i njihova biografija i njihova stručnost i poreklo pogledaju, jer u Engleskoj se utvrđuje poreklo i izabranih sudija.
Drugo, imali smo u praksi u prošlosti, vi dobro znate jer ste dugo u profesiji, isti dan predlaže se Narodnoj skupštini izbor kandidata koji je bio direktor zemljoradničke zadruge za sudiju i isti dan postaje predsednik suda. Mislim da moramo da kažemo da je to prošlost. Mi moramo da imamo stručne ljude, ali nemojte ni ove ljude koji su po 35 godina u pravosuđu, nemojte se baš tako lako i njih oslobađati, nemojte ih gurati u stranu.
Jesam za to da su sumnjivi oni koji su povezani sa advokatima, oni koji imaju vezu u partijama, oni čiji kumovi, tužiocu advokat kum, sudi se advokatu, a advokat se za pet-šest krivičnih dela oslobađa, nema uopšte optužnice, obustavlja se istraga itd.
Da ima problema u pravosuđu ima, ali ne dam na celokupno pravosuđe Srbije da se baci tamno svetlo i da se kaže da su svi u pravosuđu korumpirani. Ne. Pojedinačni slučajevi ne mogu da budu opšta pojava, ne mogu biti generalizacija i zbog toga pojedinačni slučajevi mogu da se rešavaju pojedinačno, a ne generalno, u paketu. Na taj način ova reforma je mogla u nekoliko navrata za nekoliko godina, prirodnim odlivom ljudi iz pravosuđa, da pretrpi određene izmene i dopune.
Ukidanjem tolikog broja sudova, samo u ovoj godini ako pogledate budžet Republike Srbije, sa oko milijardu i po dinara, troškovi Ministarstva pravde se povećavaju na troškove putovanja. Iz Užica da ide da bude tužilac ili sudija u Šapcu ili, što je kolega rekao, iz Velike Plane da ide u Vršac.
Mislim da to neće dati rezultate. Mi smo imali i tvrdim imamo dobro i stručno sudstvo. Imamo stručnjake koji su zaista završavali fakultete sa odličnim uspehom, imamo ljude koji su radili, imamo još i danas mlade i stručne koji imaju devetke i desetke, da li su oni prošli ne znam.
Podsetiću vas tamo šta je rekla Udba 1946. godine i Đilas. Đilas je rekao - dobra je Ozna, a ni milicija nije rđava. Advokate je nazvao najvećim državnim neprijateljima i stavio na stub srama 722 advokata. Kaže - advokatura koja je iz reda sudija, advokata bivših tužilaca, pisara policijskih, da ne nabrajam sada, aktivnih vojnih lica bivše Vojske Jugoslavije kraljeve, kaže, oni čine advokaturu i to su najveći državni neprijatelji. Njima se sudilo, većini je oduzeto pravo da se bave advokaturom, da ne nabrajam, da vas ne zadržavam.
Mislim da ovo pravosuđe mora da bude odraz i najbolji način da se utvrdi prava priroda datog političkog poretka jeste uvid u izvršenje pravde i položaj sudija, što se svodi na pitanje njegove nezavisnosti i nepristrasnosti.
Teško onoj zemlji u kojoj pravosuđe nije na dostojnoj visini. Možete imati u jednoj državi rđavu policiju, težak režim, ali ako imate sud na potrebnoj visini, vi onda imate i sigurnost za svoj život, za čast i za imovinu. Nemate li sud, nemate ništa. To je ono da pravosuđe naše ne može biti više pravosuđe za potkusurivanje i ne može u pravosuđe da se meša politika.
Potrudite se, gospodo na vrhu najviših institucija, suda i tužilaštva, potrudite se, ni po babu ni po stričevima, izvršite ponovo analize, primedbe koje će vam uslediti verovatno sa terena uvažavajte, to je primedba naroda, primedba građana. Ne može advokat, odnosno sudija, da raskida ugovor o doživotnom izdržavanju između parničnih stranaka, a da nakon toga on zaključi ugovor o doživotnom izdržavanju. Ne mogu tužilac i njen muž da zaključuju ugovore o doživotnom izdržavanju, po dva-tri ugovora, a da protivna strana u tim postupcima gubi na sudovima.
Mogao bih do sutra na neke primere iz prakse da vas podsećam, ali moram reći, primera radi, iz Pančeva nije jedan primeran Slovak uspeo da bude tužilac, da bude izabran, inače je dugogodišnji zamenik, sa svim mogućim, pitao sam ljude, koje sve rezultate ima. Rečeno mi je da ima izvanredne rezultate.
Žao mi je što je jedan takav čovek, pravičan, vredan, častan, i to kažu u zgradi pravosuđa u Pančevu, nije prošao za zamenika javnog tužioca. Da li se neko rukovodio i zbog toga što je on nacionalna manjina ne znam, ne mogu da tvrdim, ali mogu da sumnjam. Meni je žao takvih pojedinačnih slučajeva.
Primera radi, nije izabran jedini starešina organa za prekršaje u Pančevu. Zbog čega, a ima najbolje rezultate? Voleo bih da ima obrazloženje i razloge zbog čega nije izabran za starešinu jedini u Srbiji.
Ako ima neke krivice i do njega i do drugih koji nisu izabrani, valja reći i njemu i javnosti da taj i taj je korumpiran, da taj i taj sudija vozi auto advokata, da taj i taj sudija ili taj i taj tužilac ide u Dubaji na odmor sa advokatom, da taj i taj ide u Grčku, da ide na savetovanja zajedno, da se plaćaju ženama banje i da ne nabrajam. Takvima nije mesto u pravosuđu, nema govora.
Što se tiče nepotizma u pravosuđu, da ne zaboravim, povedite računa i o tome, ne može i u toj meri, sećam se onih godina, to je bilo zaista vrlo neprihvatljivo. U jednom okružnom sudu imate okružni tužilac, sin advokat, ćerka predsednik drugostepenog veća, to je biznis, gospodo. Ne može.
Naše pravosuđe je bilo zrelo za reformu, samo nemojte tu reformu naopako da postavimo i da ne stradaju, bojim se da će stradati možda oni ljudi koji nisu zaslužili. To je problem, a javnost je ovim jako uznemirena. Sigurno da oni nezadovoljni koji su gubili parnice, da će oni u svakom slučaju biti sigurno i pristalice nekih koji nisu izabrani.
Međutim, dame i gospodo, ovo je vrlo ozbiljna stvar. Pravosuđe je previše ozbiljna stvar da se može sudijska funkcija svakome poveriti, to ne može, jer je, kako sam rekao, izuzetno je i previše ozbiljna stvar.
U kriznim vremenima ponekad dolazi do ozbiljnih sukoba između sudske i izvršne vlasti ili zakonodavne vlasti. Pogotovo u sistemima u kojima se vrše velike promene, kao što je to promena i reforma u srpskom pravosuđu.
U takvoj situaciji sudije se nalaze u veoma teškom položaju: ili će da slušaju u izvršavanju svojih naloga izvršne vlasti ili će da štite ljudska prava. Tu se postavlja pitanje. Važno je imati poverenja u sudove i zalažem se za to i SRS se isključivo zalaže.
Sećam se da je jedna funkcionerka iz SRS tražila, svojevremeno kada sam bio zamenik ministra, da joj se brat iz opštinskog suda premesti u Okružni sud, o čemu sam obavestio i Vojislava Šešelja, i ta gospođa je sa te visoke funkcije bila smenjena istoga dana. Jer, nema intervencije od SRS, jer mi hoćemo sve otvoreno, neka građani znaju. Neka građani sude i prosuđuju, što je jako važno.
Pravda ne mora samo da bude vršena, već to vršenje pravde mora da bude vidljivo. Pravo je kako se smatra previše ozbiljna stvar, ponavljam, da bi bilo prepušteno isključivo i sudijama i sudije moraju da imaju nadzora šta rade. Nadzorni odbor, i Vrhovni kasacioni sud i Vrhovno veće tužilaca mora da ima kontrolu inspekcijsku, a ne da pošalje one koji se pijani vraćaju iz sudova gde vrše inspekcije. Takvi ne mogu da budu u nadzornim odborima.
Nijedna institucija ne može da radi bez postojanja odgovornosti u društvu. Sudije imaju moć, ali sa moći dolaze i odgovornosti za njenu upotrebu. Ni sudstvo, a posebno nezavisno sudstvo ne može postojati bez sudske odgovornosti, za promašaje mora da odgovara, za grške mora da odgovara, za zloupotrebe mora da odgovara.
Gospodo iz vrha naših institucija, hoćete li da smenjujete bivše predsednike sudova i bivše tužioce, one koji su vam najkrivlji za stanje u pravosuđu? To vam tvrdim. Šta je radio predsednik suda ako mu osam sudija od deset ne bude prošlo na reizboru, šta je on radio? Zar on nije mogao da prati njihov rad? Zar on nije obavestio nadležne više sudske instance? Šta je radio? Taj nikad meni više ne bi mogao da bude ni tužilac, ni sudija. Po kom osnovu? Oni su odgovorni za stanje.
Ne može sve ni Vrhovni sud da vidi, ali onaj koji se nalazi dole, on mora da podnosi račune i izveštaje šta se događa i šta se radi, i ko preko veze dobija parnice, i ko preko veze dobija male kazne i na koji način? To je ono što je suština pravosuđa u Srbiji.
Tamo gde se sumnja u one, kažem generalno i uopšte nemojmo da sada tvrdimo da je pravosuđe korumpirano i da je kriminalno, u celini nije, ali pojedinci koji su korumpirani, iznesite to u javnost. Dajte im odgovore, pa onda ako imate za to dokaze... ali samo još u nešto sumnjam, sumnjam u organe koji su vam dostavljali izveštaje ili provere. Da li su te provere bile, molim vas, realne, da li su bile tačne i da li za to postoje dokazi? Ako postoje dokazi, postupite po dokazima, ali da ti dokazi budu relevantni za nedostojnost, za nestručnost, za nepismenost, za alkoholizam i sve ostalo.
Zato kažem, dame i gospodo, ovde fali, čuo sam od gospodina Boška Ristića da je rečeno da ovo nije saopštavano nikome da ne bi bilo uticaja. Možda je trebalo o ovome na sajt dati ko je konkurisao na koju funkciju i da nije izabran i da se sad kaže - nije izabran jer je korumpiran, nije izabran zato što je podmitljiv, nije izabran što je nestručan, zato što je nesposoban. Dakle, onda vi imate opravdanja i vi ste onda u tom slučaju u boljoj poziciji da sve primedbe odbijete koje nisu osnovane.
Dame i gospodo, glavno sporno pitanje ovde je kome treba da pripadne sudska vlast i kontrola nad pravosuđem, pod čime se podrazumeva i sudska i tužilačka vlast kome će pripasti. Političke stranke ne mogu da se bore kome će pripasti sudska i tužilačka vlast. Nema takve države, nema demokratije, nema nezavisnog sudstva, ako predsednik suda kaže, a neću sada da ga imenujem iz određenih razloga - ako mi ne izaberete sve sudije i tužioce, prelazim sa mojim članovima u drugu političku stranku. Šta vam to govori? Istina je ovo što vam kažem, da su iz te opštine, iz tog opštinskog suda svi prešli u osnovni sud, u veći grad. Ima li tu dokaza?
Ima i drugih sudova sa sličnim situacijama, što mislimo da nije pošteno, nije realno, nije korektno. Taj koji je sudio za krađu kokošaka i bicikala u onom malom sudu, on sada dolazi da sudi za ubistva, za razbojništva, za razbojničke krađe, za teške telesne povrede ili da odlučuje o parnicama imovinske koristi po možda 100-200 hiljada evra, ili milion evra.
Prema tome, dame i gospodo, SRS jeste za reformu pravosuđa da ona bude izvedena na jedan otvoren način, transparentan. Drugo, da se ne povrede prava ni onih koji konkurišu za sudije i tužioce, ali da se ne povrede prava ni onih koji nisu izabrani, a trebalo je da budu izabrani prema svojim rezultatima i prema svojoj stručnosti.
Neću da se pozivam ni na jedno ime i prezime više, mislim da je reforma nužna i potrebna, ali učinite sve sa svoje strane. Možete da preispitate određene slučajeve i da ova reforma bude u javnosti prihvaćena i od stručne javnosti i čak i od organa u pravosuđu, da oni cene napore najviših organa, najvišeg zakonodavnog tela, Narodne skupštine. Narodna skupština mora da se bavi donošenjem odgovarajućih zakona.
Vama fale, gospodo iz vrha najviših sudskih instanci, valjani zakoni. Pre svega, šta je sa Zakonom o parničnom postupku? Vidite da se za reviziju ne može uložiti ispod 300 hiljada evra. Vidite da je taj cenzus preveliki. Vidite da nije 17 puta povećana, koliko sam računao, moć platežna građana, niti preduzeća, takođe, da imaju pravo da ulažu revizije. Isto tako nije povećana u odnosu na ranije godine.
Prema tome, treba imati u vidu da se mora zakonodavno telo pozabaviti brojnim pitanjima. Zašto se kasni sa Zakonom o izvršnom postupku? Vidite da je blokada. Vidite da je dužnički lobi na delu, da građani ne mogu svoje parnice, presude da se izvrše gde su vodili sporove i do 20 godina. Ima mesta, imate mogućnosti, imate prava, imate ovlašćenja, ali podsećam vas, imate i veliku odgovornost.
Hvala, gospođo predsedavajuća.
Dame i gospodo narodni poslanici, mi imamo preglomaznu administraciju i nije čudo što je stanje u oblasti finansija takvo kakvo jeste. Poreski obveznici ne mogu više da izdrže ovaj teret koji im se nameće od strane brojnih ministarstava, agencija, fondova, direkcija i ostalih korisnika budžeta.
Srbija ima 25 ministarstava. Šta će Srbiji 25 ministarstava? Srbiji ne treba više od 10 ministarstava. Šta će Srbiji 111 republičkih organizacija koje koriste finansijska sredstva poreskih obveznika? Kako Vlada ne pokuša da štedi? Zašto ministar finansija i Vlada izlaze iz okvira kontrole parlamenta?
Gospođo predsedavajuća, vreme je da vi preuzmete kontrolu, zajedno sa narodnim poslanicima, nad Vladom Republike Srbije. Vlada Republike Srbije i njene institucije i ministarstva ne mogu ovako da koriste sredstva poreskih obveznika, jer ovo prelazi u drastično rasipništvo. Ni Kina nema 25 ministarstava; ni velika Rusija nema 25 ministarstava; ni Nemačka, koja danas ima više od 70 miliona, nema 25 ministarstava.
Svi oni čerupaju poreske obveznike, i radnike i preduzeća, one koji stvaraju dohodak, čija se sredstva slivaju u budžet Republike Srbije. To više ne može da se toleriše. Glomazna je administracija. Narod kuka i pita - do kad ćemo mi da brojimo određene institucije koje moraju da budu finansirane iz budžeta Republike Srbije?
Što se tako malo daje poljoprivredi? Kako to da se Ministarstvu za nauku i kulturu, kojim rukovodi ministar Đelić, da osam i po milijardi dinara, a da nema budžetske kontrole? Skupština mora biti glavni kontrolor. Skupština mora biti kompjuter i mora da kontroliše one koji koriste narodne pare.
Kako je moguće Đeliću dati osam i po milijardi, a Ministarstvo za infrastrukturu ima troškove deset miliona? Zamislite to. Pa i Mrkonjić je mogao da kaže - dajte i meni 200 miliona za putne troškove ili specijalne usluge.
Gospođo predsedavajuća, gospođo Čomić, pare se ne kontrolišu u onom segmentu gde se koriste za specijalizovane usluge. Ogromna sredstva se odlivaju i idu na specijalizovane usluge, a niko ne kontroliše i ne vrši specifikaciju i ne ostvaruje uvid na šta idu te specijalizovane usluge, po ugovoru. Da li se primaju novi da rade po ugovoru o delu, da li su to usluge koje ne bi trebalo da dođu u obzir?
Kako Skupština može da štedi, a Vlada ne može? Vlada je ta koja je uzela pare od naroda, ne ferma više ni Skupštinu. Ovo je jedinstven slučaj u svetu da Vlada kontroliše Narodnu skupštinu i da se stavila iznad Narodne skupštine.
Sve dok Narodna skupština, državni revizor i budžetska inspekcija ne budu utvrdili kako se koriste sredstva poreskih obveznika i ovog siromašnog naroda, Vlada i pojedina ministarstva će da troše sredstva nemilice, nenamenski i ko zna u koje svrhe. Zbog toga se Srpska radikalna stranka zalaže i traži...
Mi smo uspeli, gospođo predsedavajuća, da u prošloj godini usvojimo, pre svega, poslovnik o radu budžetskog revizora, da mu se nađu posebna zgrada i prostorije, ali još uvek nije popunjen taj državni revizor svojim kontrolorima i revizorima. Onda će se tresti gaće, da izvinete, svakom ministru kad mu dođe državni revizor da mu kontroliše kako je trošio pare poreskih obveznika. Hvala vam.
Dame i gospodo narodni poslanici, što se tiče predloženih zakona, mogu da kažem da stručna javnost ovo mora da vidi i čuje, da se predlozi zakona dostavljaju narodnim poslanicima dan ili dva pre zasedanja, a da je u pitanju preko dvadeset zakona.
Gde to ima? Ne radi se ovde o lovu i ribolovu. Ne, dame i gospodo.
Gospodo ministri, trebalo je da ovi zakoni dođu pred Narodnu skupštinu još pre najmanje deset dana, da bi narodni poslanici bili upoznati sa njihovom sadržinom, i s druge strane, da uporede ovo što se predlaže od strane nadležnih ministarstava sa uporednim pravom i važećim zakonskim normama, tj. propisima.
Kada je u pitanju izmena i dopuna Krivičnog zakonika, moram reći da se ovde pokušava da se na najgrublji način krše osnovna ljudska prava i da se, u svakom slučaju, vrši određena diskriminacija. Jer, ovo nije u saglasnosti sa Poveljom UN, sa Rezolucijom i Paktom o ljudskim pravima čoveka, nije u skladu sa Ustavom. Ograničavate prava građanima, dajete sebi za pravo određenim resorima da mogu primenjivati norme određenih zakona kao što je to bilo za vreme Informbiroa ili "Sablje".
Da vas podsetim, za vreme "Sablje", 2003. godine uhapšeno je 12.500 ljudi i privedeno u prostorije organa unutrašnjih poslova. Postavljam pitanje nadležnom Ministarstvu pravde i nadležnom ministru za unutrašnje poslove, da mi daju odgovor – od 12.500 privedenih, neki su zadržani, koliko je osuđeno? To je jedna stvar.
S druge strane, ne možete sebi dozvoliti, bar ovo je demokratija, navodno, to što je radio Broz.
Kada je Broz kretao u Novi Sad ili Zagreb, znalo se, tri dana pre nego što će stići u Novi Sad ili Sarajevo ili Ljubljanu ili Pančevo ili Niš, državni neprijatelji koje je UDBA stavljala na crnu listu bili su dužni da sa ćebetom dođu u Okružni zatvor i leže sve dok se Broz ne udalji sto ili dvesta kilometara od grada u kome je boravio.
Ovo se odnosi na ovaj predlog izmena i dopuna Krivičnog zakonika. Molim vas, ne možete vi na ovaj način ljude prisiljavati da oni moraju da se jave u policiju, da moraju biti zadržani, da moraju da podnose izveštaje u svakom slučaju kada to vlast zatraži.
Ako je u pitanju kršenje javnog reda i mira ili ugrožavanje bezbednosti građana, onda nadležni državni organ, tj. policija, ima odrešene ruke, prema Zakoniku o Krivičnom postupku, prema Zakonu o policiji i drugim propisima, da preduzima odgovarajuće mere. Taj, ako je počinio krivično delo, ima da odgovara i da mu se izrekne odgovarajuća zakonska sankcija.
Ovako se prividno stvara jedna slika i baca se prašina javnosti u oči. Tobože, evo, ugroziše državu, ugroziše čak i njen teritorijalni integritet. Međutim, zna se ko može doći i ko ne može doći, i koji razlozi i privremene mere mogu da budu izrečene.
Što se tiče Zakona o parničnom postupku, gospođo ministre Malović, vi ste mnogo zakoračili i izašli iz okvira hitnosti radi usaglašavanja sa Ustavom Republike Srbije. Mogli ste, ali to je moglo da bude pet-šest članova, a ne 53.
Zašto? Vi sada uvodite jedan institut. Sudskog pomoćnika pretvarate da bude sudija. On preduzima, po ovom vašem predlogu, određene procesne radnje. On ne može da donosi odluke. On ne može da uzima izjave. On ne može da učestvuje u žalbenom postupku.
Prema tome, doživeli smo ovo što smo doživeli. Neki to nazivaju egzekucionom reformom u pravosuđu. Da li će ona biti takva ili neće, to će upravo pokazati vreme.
Dame i gospodo, u ime SRS podneo sam ovaj amandman, gde predlažem da se smanje iznosi koji se odnose na usluge po ugovoru, kako je to u predlogu budžeta u članu 7, Razdeo 7, Glava 7,7, Funkcija 330 – ekonomska klasifikacija 423, umesto: „49.100.000“, da se smanji taj iznos za iznos od: „19.100.000“.
Dame i gospodo narodni poslanici, zabrinjava ovaj predlog budžeta u ovim okolnostima u kojima Srbija trenutno preživljava veoma teške posledice usled brojnih situacija u kojima se država u poslednjih pet, šest godina našla. Ovo nije budžet racionalan, ovo nije budžet koji ima nameru da podjednako rasporedi sredstva korisnica budžeta, a sa druge strane da poštedi poreske obveznike i da im poreze umanji i da ih upodobi prema njihovim mogućnostima i trenutnim okolnostima ekonomije i njihove platežne moći.
Zamislite da mi iz godine u godinu imamo da stalno usluge po ugovoru uglavnom povećavaju, pa se postavlja pitanje opravdanosti reforme pravosudnog sistema, o čemu smo govorili i o čemu smo učestvovali u raspravama, predlagali da se mnoge stvari u pogledu reforme pravosuđa moraju drugačije postaviti.
U budžetu Republike Srbije za 2010. godinu vi gospodo iz Ministarstva finansija predlažete 1.100.000.000 dinara na službena putovanja pravosudnih organa, uzimajući u obzir i više sudove i osnovne sudove. Evo šta će da košta poreske obveznike ta vaša reforma pravosuđa. Imaćemo sada turiste, imaćemo sada putnike koji će imati skupe automobile, kojima se moraju iznajmljivati stanovi, kojima se moraju plaćati dnevnice, kojima se mora plaćati odvojeni život, a sve to košta poreske obveznike jako puno.
Evo još jedan podatak u tom pravcu za 1.100.000.000 dinara mogli ste da poklonite poljoprivrednim proizvođačima taj iznos za koji iznos se moglo kupiti 1.500 traktora srednje kategorije.
Drugo, u ovom budžetu svake godine se provlači nabavka mašina i opreme. Pa molim vas, do kada ćete vi da po ministarstvima nabavljate mašine nove iz godine u godinu, šta je sa onim mašinama koje su iz prethodnih godina kupljene. Kakva mašinerija to vama treba?
Zašto to ne omogućimo individualnim poljoprivrednim proizvođačima? Da i oni nabave mašine i opremu po povoljnim cenama, a da ih Vlada pomogne. Naši poljoprivrednici imaju zastarele mašine, traktore, kombajne i po 20 i 30 godina, a našoj Vladi i njenim resorima i oko 9.000 poreskih korisnika budžeta treba svake godine po 100 miliona, nekome po 200 miliona dinara za nabavku mašina i opreme.
Pa do kada da kupujete opremu iz godine u godinu, a šta je sa opremom koja se kupuje godinama? Šta je sa tom opremom? Da li zbog toga što kada dođe novi ministar i njegov zamenik ili državni sekretar treba menjati nameštaj? Ne. Treba promeniti ne nameštaj, promeniti one koji tamo dolaze i koji arče pare poreskih obveznika. Poreske obveznike dere Vlada, dere ova vlast.
Najveći neprijatelj budžeta jeste ministar finansija i njegova produžena ruka – poreska uprava. I još nešto, otkud toliko da predviđate za putovanja u Ministarstvu odbrane, milijardu i po dinara. Molim vas, šta ćemo mi, gde ćemo mi to da putujemo za milijardu i po dinara? Zar nije mogla ta milijarda i po dinara da se kupe stanovi vojnim licima koja nemaju stanove, a čije su plate izuzetno niske, zar to nije moglo ići da se poboljša materijalni položaj Vojske Republike Srbije?
Je l' treba da putujemo u Avganistan? Je l' treba da putujemo u Afriku, Aziju ili u Ameriku u Ohaju, je l' treba tamo da trošimo pare? Ko će tamo da plaća te troškove?
Otkud milijarda i po dinara za te namene? E ta milijarda i po dinara mogla je pametnije da bude raspoređena, ekonomska računica da bude i da na taj način da pokažete bar malo volje da se ovim građanima može pomoći, izaći u susret u teškoj situaciji i ovo uložiti u socijalni program, a ne na turistička putovanja.
Evo samo kod pravosuđa i kod vojske kolika su vam putovanja, milijarda i po za vojne funkcionere. Gde će putovati, ko će putovati to nije uopšte naznačeno, niti je poslanicima predočeno.
Za pravosuđe u ovoj godini ta reforma ubuduće poreske obveznike i te kako će da košta, a za sve je to moglo da se kupi 10.000 traktora, samo sa dve pozicije i da se poklone našim individualnim poljoprivrednim proizvođačima, da povećaju proizvodnju i za izvoz i za domaće tržište.
Hvala, gospođo predsedniče.
Zašto sam uložio ovaj amandman? Samo bih ukazao da je predlagač zaista napravio jednu skandaloznu grešku utoliko što u članu 16. nigde nema Republike Srbije i ja sam počeo da sumnjam da li se radi o republici Kosovo i njenom budžetu ili se radi o budžetu AP Vojvodine. Jer, po novome, i tamo sada spominjemo i vladu, i skupštinu itd.
Ako mi još dozvolite, ukazao bih da Narodna skupština mora konačno da postane kontrolor ministra finansija, najvećeg neprijatelja Republike Srbije. Vidite li kud su otišle pare? Vidite šta kažu narodni poslanici. Ovo je haračlija, ministar za finansije, kako je rasporedio ova sredstva.
Vidite koliko sredstava ide za usluge po ugovoru. Ko to kontroliše, gospođo predsedniče? Morate uspostaviti kontrolu nad Vladom. Ne može Vlada da kontroliše Narodnu skupštinu. Ne može Vlada da preuzme ulogu revizora. Revizor državni je po Ustavu, iz člana 92. On i Narodna skupština moraju konačno da preuzmu kontrolu i da uspostave vlast nad Ministarstvom za finansije i Vladom Republike Srbije.
Pitamo se zašto je deficit u budžetu? Zato što smo poslednjih godina imali rasipničku Vladu, Vladu koja troši ogromna sredstva, Vladu koja ne zna na koju će stranu više da potroši određene pare.
Uzmite samo kolike su razlike između ministarstava. Ministarstvo za infrastrukturu ima samo 10 miliona određenih troškova, a Ministarstvo za ekonomiju ima 100 miliona za troškove putovanja i troškove usluga. Ko kontroliše usluge po ugovoru? Tu je kriminal.