Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika <a href="https://otvoreniparlament.rs/poslanik/8548">Petar Jojić</a>

Petar Jojić

Srpska radikalna stranka

Govori

Dame i gospodo narodni poslanici, gospođo predsedniče Parlamenta Republike Srbije, u ime SRS-a, a shodno odredbama čl. 225. i 226, tražio bih jedno obaveštenje.
Naime, u dnevnom listu "Kurir" od 21. oktobra 2008. godine, saopšteno je javnosti da je "Elektromreža Srbije", zbog kašnjenja hrvatske kompanije "Končar" u isporuci transformatora, oštećena za više od 10 miliona evra. Tražio bih obaveštenje da li je ovo tačno, da proverimo. Naime, prema napisima iz "Kurira", hrvatska kompanija "Končar" – energetski transformatori, u kojoj je suvlasnik nemački "Simens", oštetila je domaće javno preduzeće "Elektromreža Srbije" za više od 10 miliona evra.
Ugovor o kupovini hrvatskih transformatora, u ime "Elektromreže Srbije", potpisao je neki Dragan Vignjević, a nasledio ga je gospodin Miloš Milanković.
Samo tražim obaveštenje, da znamo kada je zaključen ugovor o isporuci transformatora, po kojoj ceni, kada je trebalo izvršiti ugovorne obaveze i kolika je šteta koja je nastala ovakvim ugovorom, tj. ovakvom nepromišljenom situacijom i ugovornim odnosom sa partnerom iz Hrvatske?
Dame i gospodo narodni poslanici, Srbija je okupirana, Srbiji se oduzimaju teritorije; Šiptari sa juga, Hrvati sa zapada. Vojvodina je okupirana. Samo jedna firma gospodina Todorića, prema nekim podacima, kupila je u bescenje oko 300 hiljada hektara najbolje zemlje u severnoj srpskoj pokrajini.
Zbog toga tražim obaveštenje koliko je, zaista, tačna ta informacija i da li je tačno da je gospodin Todorić pokupovao ogromnu imovinu i opljačkao građane Srbije, po kojoj ceni je kupio koju nepokretnost, da li je ispoštovao ugovore i da li će Vlada Republike Srbije da spreči ovakvu otimačinu?
Dame i gospodo narodni poslanici, predsedavajuća prepodnevne sednice je oduzela reč, tj. gospođa Čomić je oduzela reč potpredsedniku Narodne skupštine, gospođici Nataši Jovanović. Kada pročitate stenogram sa prepodnevnog dela ove sednice, utvrdićete da nema nikakvih povreda Poslovnika, niti prekršaja od strane gospođice Nataše Jovanović.
Molim gospođu Dejanović, predsednika Parlamenta, da preispita ovu odluku i da se ovo pitanje razreši, zbog toga što nema nijedne jedine reči, nijednog slova, niti zapete, da je Nataša Jovanović bilo šta pogrešila, ili da je postavila neko pitanje ili dala odgovor ili komentar koji ne bi priličio Parlamentu. Toga u stenogramu nema.
Zbog toga predlažem, gospođo predsedniče, da ovu odluku preispitate, vi ste predsednik Parlamenta, najvišeg zakonodavnog tela u državi, jer je oduzeta reč bez ijednog pravnog osnova.
Dame i gospodo, gospođica Nataša Jovanović, narodni poslanik SRS-a, podnela je amandman na član 5. zakona koji je u predlogu, s tim što je u svom amandmanu predložila Parlamentu da, umesto reči "ministar", treba da stoji "MUP". To je naša osnovna i bitna primedba. Ministarstvo predstavlja ministar, ali ne u ovom slučaju, kada je u pitanju zaštita određenih interesa Vlade i države.
Ministar je taj koji potpisuje akte, on jeste ovlašćen. Međutim, u zakonu treba da stoji, da figurira Ministarstvo kao institucija. Ministar nije institucija, ministar jeste ispred institucije, ali on nije institucija. Po našem mišljenju, definicija ovog predloga, ove odredbe, jeste da iza ovoga treba da stoji Ministarstvo.
Dame i gospodo narodni poslanici, postavljam pitanje – da li je Srbija bezbedna ili nebezbedna zemlja?
Od 1945. godine, kako je Broz došao na vlast, i 1943. godine, kada je skrojio gaće Srbiji u Jajcu i kada je podelio teritorije bivše Kraljevine Jugoslavije, on je znao da Hrvatima i Šiptarima pripremi teritorije koje su pripadale Srbiji. Srbija nije imala adekvatno rukovodstvo da se suprotstavi Josipu Brozu, da Josip Broz ne otima teritorije Republike Srbije. On je to uradio namerno, s umišljajem, da se oslabe interesi Srbije, da se oslabi teritorija Srbija i da Srbija postane na Balkanu zavisna država.
Dame i gospodo, Broz je 1945. godine otvorio granice prema Albaniji. Albanci su prelazili granicu tadašnje SFRJ. Niko ih nije zaustavljao, niko ih nije sprečavao, oni su prelazili sa stadima na KiM, a usput se naoružavali i zauzimali teritorije srpskog naroda i crkveno zemljište Metohije, kao najplodnije zemljište na teritoriji južne Srbije.
To ne bi mogao da uradi Josip Broz da nije imao loše političko rukovodstvo, u to vreme, u Srbiji. Nije bilo nikog da zaustavi tog diktatora i srbomrsca. Kada su patriote iz određenih službi i organa unutrašnjih poslova i državne bezbednosti pokušali da preduzmu mere, da razoružaju šiptarsku bandu na teritoriji KiM-a, tada je Broz odlučio da se obračuna sa srpskim rukovodstvom i sa Srbijom i na taj način da pokloni unapred teritoriju Republike Srbije Šiptarima, odnosno Albancima.
Poznato je da je 1966. godine, na 4. plenumu na Brionima, Josip Broz uspeo da pohapsi neke, da pomeri sa raznih funkcija i da eliminiše najvažnije srpsko političko, vojno i bezbednosno rukovodstvo. Srbija je ostala tada bez odgovarajućih kadrova u vojsci, ostala je u policiji bez kadrova. Neki kadrovi iz DB-a i javne bezbednosti su tada, sa 33 godine, penzionisani, jer ih je Broz najurio, a bilo je, što reče narodni poslanik i šef Poslaničke grupe Todorović, nešto slično tome i posle 2000. godine. To ne daje dobre i željene rezultate.
No, da se vratimo granici. Ta granica je i dan-danas, tako reći, nepostojeća granica, nije obeležena, što reče gospodin Krasić, koji ima uvek prave misli kada treba da kaže ono što vredi, i to je bitno. Doneli smo zakon da Vojska više ne obezbeđuje granice, nego da se obezbeđenje granice prepusti nadležnim organima unutrašnjih poslova.
Međutim, postavlja se pitanje – da li su organi unutrašnjih poslova u mogućnosti, s ovolikim brojem pripadnika policije, žandarmerije, uključujući tu i BIA-u, u mogućnosti da se brojnim unutrašnjim i spoljnim neprijateljima adekvatno i uspešno suprotstave? To je veoma problematično i ja u to sumnjam. Pored najbolje volje i spremnosti tih organa da zaštite državu, nisu u mogućnosti da granicu obezbede.
Spoljni faktor je prisutan u našoj državi. Dolaze i izlaze kad god hoće. Samo na onim graničnim prelazima na kojima je uspostavljena stacionirana kontrola, možemo reći da se vrši kontrola granice. Međutim, postoje vrući dokazi za to da li je naša granica obezbeđena.
U prilog tome idu i metode i hrabrost kriminalaca, pljačkaša i trgovaca drogom i trgovaca ljudima da nesmetano ulaze preko naše granice, što se potvrđuje brojnim dokazima, jer pripadnici organa unutrašnjih poslova, odnosno policije, pronalaze i otkrivaju brojna krivična dela na graničnim prelazima.
Da je naša granica bezbedna i da su organi unutrašnjih poslova u mogućnosti da pokriju svaku stopu, ne bi toliki broj kriminalaca bio, niti bi toliko krijumčarenja droge bilo preko naše granice. To vam je dokaz da međunarodni kriminalci i šverceri znaju da imamo slabu kontrolu državne granice i zbog toga oni jurišaju preko teritorije Republike Srbije. Znate kako dolazi Solana, kako dolazi Oli Ren itd., njima ne treba ni viza, ni granični prelaz; oni su već Srbiju pregazili i uzduž i popreko.
Zbog toga, dame i gospodo, potrebno je da ova država obezbedi granicu i da se ojačaju snage policije, žandarmerije i ostalih organa, kako bismo uspešno i adekvatno mogli da zaštitimo svoju državu i svoj narod. Vidi se, dokazi su bezbrojni, kako je razbijana bivša SFRJ, kako je razbijana SRJ, kako se sada razbija, rastače i parča Republika Srbija.
Na šta vam liči vojvođanski Ustav, dame i gospodo narodni poslanici? Vi, gospodo iz DS-a, morate shvatiti da je stvar vrlo ozbiljna. Preti opasnost da dođe do secesije i severne srpske autonomne pokrajine.
Vidite, ja sam danas nekoliko puta spominjao da Hrvati jurišaju na Vojvodinu, da otimaju poljoprivredno zemljište, da su velike vrednosti u nekretninama pokupovali u bescenje, da je Ministarstvo za poljoprivredu prodalo mnogim tajkunima iz Hrvatske, uz pomoć tajkuna iz Srbije, velike prostore i najvrednije poljoprivredno zemljište.
Gospođo predsednice, da li ćete mi dozvoliti, nešto sam danas ovde izneo i obavestio javnost, ako mi dozvolite samo pola minuta.
Dame i gospodo, građani Republike Srbije, slede lokalni izbori u četiri opštine na teritoriji Republike Srbije. Devetog novembra biće izbori u opštini Ruma. Pozivam zbog toga građane opštine Ruma da računaju na odbornike SRS-a. SRS je predala punu listu i predlažem da građani izađu na izbore, da glasaju za SRS. SRS je nezamenljiva stranka, to je stranka koja čuva interese Srbije. Hvala vam.
Dame i gospodo, mislim da je amandman kolege Markićevića bio opravdan i da ga je trebalo prihvatiti. Međutim, dame i gospodo, ja bih se osvrnuo, ako mi dozvolite, na prethodni amandman, tj. na član 50.
Što se tiče definicije člana 50, dame i gospodo, u ovom članu nije mogla da bude postavljena i predviđena ovakva definicija. Dispozicija ovakve norme unapred daje mogućnost za promene granice.
U članu 50. je trebalo da bude definicija – državna granica je nepromenljiva. Završena priča. Da li je ona uspostavljena putem međunarodnih ugovora ili na drugi način, svejedno, ali, po mom dubokom uverenju, jedina definicija koja bi bila prikladna, ili prihvatljiva, jeste da je državna granica nepromenljiva. Znači, granice Srbije su utvrđene.
U stavu 2. ovog člana daje se mogućnost da, kada su u pitanju granice Republike Srbije, pripreme za zaključivanje međunarodnih ugovora o razgraničenju i utvrđivanju državne granice obavlja ministarstvo nadležno za spoljne poslove i drugi državni organi, na način koji će urediti Vlada, u saradnji s nadležnim organima susednih zemalja.
Vrlo problematična odredba. Bez zakona, nema pružanja mogućnosti da se daje ovlašćenje ministru spoljnih poslova da, u dogovoru s Tačijem, priprema ugovor o razgraničenju. Osim toga, očekivali smo da će Vlada na ovu odredbu uložiti amandman. Međutim, ne može Ministarstvo spoljnih poslova, bez ove skupštine, da bilo šta preduzima i da priprema ugovore sa bilo kim. Ne može. Može, ali da bude donet zakon koji će precizirati koji će to drugi nadležni državni organ biti uključen u pripreme razgraničenja.
Mana ovog člana je u tome, ponavljam, što ne može da stoji, i ne treba. Ovo je nepravedno, ovo je nepravilno, ova dispozicija norme je, apsolutno, preširoka i ona ne može da zaživi u praksi. Doći će do zloupotrebe ovde određenih ovlašćenja.
Dakle, kaže se – državna granica određuje se međunarodnim ugovorom.
Možemo li onda da se složimo u tome da mi nemamo granice, jer nemamo utvrđene granice? Ova definicija može da bude samo pod uslovom da se kaže u jednoj odredbi – pošto Srbija nema utvrđene granice. Granice Srbije utvrđuju se, u tom slučaju, ugovorom, i to međunarodnim ugovorom, ali sad govoriti, retroaktivno, ako su granice utvrđene, da dajemo mogućnost da ih drugi prekraja, a postoji velika opasnost da će aktuelna vlast da utvrđuje granice s Tačijem, tu je problem.
Ne možete, dame i gospodo, da razmišljate o tome da se granice utvrđuju međunarodnim ugovorom između Albanije i Srbije i da se prekrajaju, da se prave druge granice, jer geografska karta jeste ta jedinstvena katastarska parcela Srbije. Nemojte se igrati time da neko sebi dozvoli luksuz da je prekraja, bez obzira na to što je NATO uveo privremene mere na Kosovu i Metohiji. To su, dame i gospodo, privremene mere i zato mi nemojte zameriti što sam bio u prilici i želeo da skrenem vašu pažnju da niko drugi ne može da menja postojeće granice.
Hvala vam.
Dame i gospodo narodni poslanici, u amandmanu koji je uložio narodni poslanik Sreto Perić, diplomirani pravnik, koji je ovaj član sagledao sa svog stanovišta, u ime SRS-a je predložio da se u članu 68. reči: "jedne godine", zamenjuju rečima: "šest meseci". To je dovoljan rok da ministar može doneti podzakonske propise na osnovu kojih će se primenjivati određene odredbe ovog zakona.
Dame i gospodo, kada je u pitanju bila granica, samo dve-tri stvari koje bih želeo da pojasnim.
Naime, u članu 8. Ustava Republike Srbije propisano je i regulisana je teritorija i njene granice. Teritorija Republike Srbije, u stavu 1, normira se da je jedinstvena i nedeljiva. U stavu 2: "Granica Republike Srbije je nepovrediva, a menja se po postupku predviđenom za promenu Ustava".
Vidite koliko smo u pravu. Poslanici SRS-a ukazuju, opravdano, da ovo što se predviđa u odnosu na granicu i u odnosu na zaključenje međunarodnih ugovora i davanje ovlašćenja ministru inostranih poslova da on, s nekim drugim organima, ali se ne kaže kojim, može pripremati promenu granica, u skladu s nekim međunarodnim ugovorima, ne može biti. Ustav je brana. Ustav je Ustav. Za ovaj ustav su glasale sve stranke u ovom parlamentu.
Kada se kaže da je granica teritorije nepovrediva, a menja se po postupku predviđenom za promenu Ustava, šta sada sa članom 50, šta kada je u pitanju granica?
U pogledu određivanja granice, ostajem pri svojoj tvrdnji. U to možete da se uverite i na osnovu drugih tumačenja stručne javnosti. Advokatura, profesori pravnih fakulteta, dugogodišnji pravnici mogu dati svoje mišljenje i protumačiti ovu odredbu. Po mom mišljenju, granica je nepromenljiva, a drugi stav – granica se menja po postupku kako se menja Ustav Republike Srbije, jeste ono što nedostaje i što je trebalo popraviti u ovom predlogu zakona, jer bi u tom slučaju država bila obezbeđena od mogućih zloupotreba, da li neko može da izvrši delo zloupotrebe s umišljajem ili ne, čak je u sudskoj praksi predviđeno da i iz nehata može da ga izvrši.
Dame i gospodo, malopre je gospodin Krstin govorio o izdavanju u zakup poljoprivrednog zemljišta. Ako mi dozvolite, samo bih napomenuo i tražio odgovor od ministra poljoprivrede, u to vreme je bio ministar Slobodan Milosavljević.
On je 10.12.2007. godine potpisao ugovor o zakupu poljoprivrednog zemljišta u državnoj svojini. Radi se o državnom zemljištu u katastarskoj opštini Omoljica. Ovim ugovorom je Republika Srbija, dakle, Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede zaključilo ugovor sa PD ''Omoljica'' a.d, koju zastupa Nikolaj Dimitrov. Prema mojim saznanjima, radi se o državljaninu bugarske narodnosti.
Gospodine ministre, ovde ima teškog kriminala, ukazao je na to i gospodin Krstin. ''Zemljišna mafija'', ozbiljna stvar. Stotine hiljada hektara se izdaje u zakup, niko ne kontroliše da li se poštuju ugovorne obaveze.
Ovaj ugovarač je ovim ugovorom uzeo u zakup 731 hektar poljoprivrednog zemljišta. Prema mojim saznanjima, on ne plaća zakupninu, kako je to predviđeno ugovorom.
Tražim objašnjenje, jer me pitaju građani iz Omoljice.
Dobro, ovaj čovek, stranac, ne znamo ni ko je, ni šta je, dođe s tašnom i mašnom, uđe u poljoprivredno gazdinstvo, dadoše mu 731 hektar zemljišta, on to ne plaća uredno, ugovor je potpisao ministar Milosavljević, i šta je sad? Zašto ova parcela, odnosno ovih tridesetak parcela nije moglo biti dato individualnim poljoprivrednim proizvođačima iz Omoljice, koji bi uredno plaćali zakupninu?
Ovaj milione ne plaća i, da zlo bude veće, u članu 3, dame i gospodo narodni poslanici, zemljište iz člana 1. ovog ugovora daje se u zakup na period od tri godine. Stav 2 – zemljište iz člana 1. ovog ugovora zakupac je dužan da oslobodi po skidanju useva, a najkasnije do, pa nema ništa. Nema određenog roka kad je on dužan da preda ovaj posed, državi da ga vrati.
Dakle, o ovim lopovima koji uzeše zemljište pod ovim uslovima, olakšavajućim, država ne vodi računa. Milijarde i milijarde dinara su ovde u pitanju. Tražim da se po ovom ugovoru izvrše provere i da se utvrdi da li zakupac poštuje odredbe ugovora ili ne.
Drugo, tamo gde je malopre gospodin Krstin naveo primer u slučaju Zrenjanina, da na desnoj strani nema potpisnika kao zakupodavca, mene čudi kako može da ostane taj ugovor na pravnoj snazi. Taj ugovor je ništav. Što se ne uključuju pravobranioci, tužioci?
Molim pripadnike policije da uzmu stvar u svoje ruke, jer dok oni ne budu ušli i proverili određene stvari u određenim institucijama, kada je u pitanju sumnja na kriminal i korupciju, nema pomaka ni koraka. Verujem samo u to da policija što pre uđe i otpočne da vodi istrage protiv takvih, da li izvršavaju ugovore ili ne.
Napomenuo bih samo još jednu sitnicu. Kada je bilo reči o amandmanu koji se odnosio na granični pojas, kada se građanima ograničava pravo da mogu da seju određene poljoprivredne kulture, postavlja se jedno pitanje.
Ovaj zakon nije u skladu s Ustavom i nije u skladu sa Zakonom o obligacionim odnosima, u odredbi koja govori o naknadi štete, niti sa Zakonom o svojinsko-pravnim odnosima. To je čudno, posebno, dame i gospodo narodni poslanici, zbog vas demokrata, jer vi težite da se poštuju standardi Evropske unije i tražite da na taj način izvršimo i reformu zakonodavstva.
Da, ali kako je moguće, kada je čovek do danas imao voćnjak pored granice? Šta će taj čovek da radi sutra? Ne verujem da će to ministar policije Dačić da učini, ali neko bi to i uradio; mislim da će ministar Dačić da promisli i da proceni da li treba da se seče voćnjak koji je uz granicu.
Ne, nije dobro. Ima mana ovde. Mogao je ovaj zakon, ipak, da bude popravljen, da su prihvaćeni neki amandmani poslanika u Republičkom parlamentu.
Poslanici SRS-a su reagovali dobronamerno, u želji, bona fide, da se popravi tekst, da niko ne trpi štetu, u dobroj nameri i u dobroj veri, pri čistoj savesti, da na neki način možemo da verujemo i državi i državnim organima. Prema tome, ovo je problematično.
Kaže se – može neke kulture. Koje? Sme li šećerna repa, ili kukuruz, ili krompir, ili jagode? Šta ćemo da radimo ako granična linija prolazi kroz šumu?
Molim vas, prolazi granična linija kroz šumu i sad neko, iz nekih razloga bezbednosnih, kaže – e, sad moramo da posečemo šumu, a ovi iz Evropske unije, Zeleni, kažu – ne dirajte nijedan list, nijednu grančicu nemojte da sečete. A ovi iz Ministarstva za zaštitu životne sredine, takođe, kažu – ne secite šume, jer ovako i onako, zagađena je Srbija svim i svačim.
Zbog toga je, dame i gospodo, ovaj zakon mogao da pretrpi određene popravke i izmene.
Gospodo iz DS-a, imate obavezu da SRS-u vratite mandate. Nemojte da saučestvujete u onom nečasnom poslu, nedozvoljenom, jer je 20 mandata SRS-a oteto, vi to dobro znate. Da je vama to učinjeno, principijelno, SRS nikada ne bi prećutala, niti bi saučestvovala s onima koji nisu izlazili na izbore, u Skupštini nemaju ni političku stranku koja je registrovana, a imaju poslanike.
Gde to ima? U kom to parlamentu ima? Hajde u uporednom pravu da vidimo koja je to politička stranka. Da li to može u Nemačkoj? Ne može. Da li to može u Engleskoj? Ne može. Da li to može u Francuskoj, u Belgiji, u Holandiji, u Americi? Ne može. Ne može u Rusiji, Belorusiji. Samo kod nas može.
Ljudi, ako mislite da ova skupština autoritativno deluje i radi, moraju se urediti odnosi u Skupštini, u poslaničkim klubovima, i moraju se poštovati izborne liste političkih stranaka. Nepostojeće političke stranke nemaju šta da traže u ovom parlamentu. Poslanici koji se tako predstavljaju, mogu da se predstavljaju lažno, ni u kom slučaju nisu poslanici. Oni su priznali da su postojale ostavke. Kad su postojale ostavke, čija je namera bila da te ostavke ne budu dostavljene SRS-u? Koje su namere?
Namera je da neko izvuče korist od toga, a mi smo protiv korupcije, protiv takve koristi. To je nemoralno. Nije moralno oduzeti jednoj političkoj stranci, tj. SRS-u dr Vojislava Šešelja, 20 mandata, pokupiti se u jedno ćoše, otići tamo da šurujemo i mi ćemo da se predstavljamo danas kako smo velika politička snaga. Kaže – mi smo druga ili, čak, prva politička stranka u Srbiji, snaga.
Dajte, molim vas, gospodo iz DS-a. Pa, vi ćete se vatati uskoro za gušu s njima ako ne budete preduzimali odgovarajuće mere. Ovo su obmane i prevare što se radi.
Drugo, danas je bilo reči ovde o medijima. Kada je reč o medijima, zašto medije niko ne kontroliše? Ko je dozvolio medijima? Da li oni to rade džabe?
Hajde da vidimo te ugovore. Hajde da vidimo ko je platio ugovore, ko je platio prenose? Odakle?
Molim vas, u Parlament mora da se uvede red, mora da se poštuje svaka politička stranka. Moraju da se poštuju glasači, biračko telo koje je glasalo proporcionalno, kako za koju političku stranku.
Znate da je SRS – dr Vojislav Šešelj, ne neko drugi, ostvario 78 mandata na prethodnim republičkim izborima. Niko od bilo koje individue nije išao samostalno na listu, niti se predstavio građanima pojedinačno, a da su građani za njega glasali. To su obmane, to su laži, prevare, to je nešto što u našem parlamentu ne sme da zaživi. Očistimo ono što za nas i za Parlament nije. Moramo da uspostavimo parlamentarni život u našem parlamentu.
Gospodo demokrate, ne budete li preduzimali odgovarajuće mere, saučesnici ste u ovom rđavom, lošem poslu za Republiku Srbiju. Hvala vam.
Gospodo predsedavajući, dame i gospodo narodni poslanici, javljam se po Poslovniku, po odredbama 225. i 226.
Naime, više građana iz naše Republike pitalo je sledeće - da li je tačno da Hrvatska ima oko 500 preduzeća na teritoriji Republike Srbije? Da li je tačno da Srbija u Hrvatskoj nema ni pet? Da li je tačno, molim odgovor od Vlade Republike Srbije, i to da je prodata firma ''Frikom'' kupcu "Agrokop" iz Hrvatske? Da li je tačno da je prodat "Somboled" i da ga je kupila firma "Lura" iz Hrvatske?
Da li je tačno da je "Inteks - Mladenovac" prodat i da ga je kupio ''Em profil" iz Hrvatske? Da li je tačno da je "Fabrika hartije Beograd" prodata hrvatskoj firmi ''PAN papirna industrija''? Da li je tačno da je "Jelen do'', poznata krečana, prodata Tuđmanovoj ćerki ili Mesićevom rodu, to jest ''Našice cementu'' iz Hrvatske?
Da li je tačno da je BIGZ prodat i da ga je kupila ''Nova školska knjiga'' iz Hrvatske? Da li je tačno da je "Dijamant" prodat, a da je kupio "Agrokop" iz Hrvatske? Da li je tačno da je prodata "Dunavka - Veliko Gradište" "Aureus Investu" iz Hrvatske?
Da li je tačno da je ''Erdevik'' prodat hrvatskoj firmi pod nazivom "Top"? Da li je tačno da je ''Stražilovo'' iz Sremskih Karlovaca prodato hrvatskoj firmi "Našice cement"? Da li je tačno da je ''Podunavlje'' iz Bačke Palanke prodato hrvatskom biznismenu iz Vinkovaca Branislavu Despotu? Da li je tačno da je "Milenijum osiguranje" prodato i da je kupila hrvatska kompanija "Kroacija osiguranje"? Da li je tačno da je "Rotografika" u Subotici prodata hrvatskom preduzeću ''Radin grafika''?
Na ova pitanja od Vlade Republike Srbije molim odgovor. Hvala lepo.
Dame i gospodo narodni poslanici, narodni poslanik SRS Aleksandar Martinović podneo je amandman na član 57. stav 2, u kome je predložio da se u stavu 2. reči "ispravama i kartama" zamenjuju rečima "putnim ispravama i putnim karticama". Ovim amandmanom logički, pravno i legislativno se ispravlja propust koji je učinjen od strane predlagača.
Naime, stav 1. i stav 2. nisu u saglasnosti. Zbog toga je trebalo da se precizira koje su putne isprave u pitanju, koje su karte u pitanju. To mogu da budu i topografske karte, što apsolutno nije prihvatljivo i smatramo da bi ovaj amandman iz ovih razloga logično trebalo i treba prihvatiti.
U nekoliko reči bih se osvrnuo vezano za odredbe člana 40. Neprecizno je predviđeno i nije jasno u članu 40. stav 1. tačka 2), kaže - otkazivanje stalnog nastanjivanja. U čemu je ovde zabuna?
Trebalo je napraviti jednu precizniju formulaciju ovog stava. Nije jasno, kaže - pravosnažno osuđen. Trebalo je preciznije označiti, pravosnažno osuđen u Srbiji za krivično delo koje se goni po službenoj dužnosti. Jer on može biti pravosnažno osuđen i u Francuskoj, Nemačkoj, Engleskoj, Belgiji, Britaniji i da ne nabrajam. Stoga smatram da je ovde trebalo samo jedno pojašnjenje da bi ta materija i ta norma bila precizna, i da bi bila sveobuhvatnija.
Dame i gospodo, koristim priliku pošto je tu ministar unutrašnjih poslova, ujedno i potpredsednik Vlade, i to prvi, kada će Vlada da predloži donošenje zakona o stranim nevladinim organizacijama. Proučavao sam koje evropske zemlje imaju poseban zakon o stranim nevladinim organizacijama. Obradio sam strane nevladine organizacije i proučio ih u Austriji, Belgiji, Grčkoj, Estoniji, Italiji, Nemačkoj, Ujedinjenom kraljevstvu, Francuskoj, Švajcarskoj, Švedskoj, Španiji. To je zajednički prikaz nacionalnih zakonodavstava kako treba da bude regulisana materija kada su u pitanju strane nevladine organizacije.
O stranim nevladinim organizacijama naša država nema poseban zakon. Ovaj zakon treba izdvojiti iz Zakona o udruženjima. Zakon o udruženjima sadrži tri do četiri člana, međutim, u zemljama Evropske unije imate između 20 i 30 članova i odredaba koje regulišu način registrovanja, način rada, način brisanja iz registra, i prvo što se traži, a to je u svim zemljama, da te strane nevladine organizacije ne mogu biti profitabilne.
Gospodine ministre, vi ste svedok da mi imamo u našoj državi stranih nevladinih organizacije koje deluju, ali nema zakonskog propisa koji je uredio tu oblast. Ova oblast, posebno sa aspekta bezbednosti naše države, zaslužuje posebnu pažnju, da bude izdvojena iz Zakona o udruženjima. Ne može da bude propis isti i da obuhvata pod nazivom Zakon o udruženjima, pa da se identifikuje sa lovačkim ili pecaroškim društvom, ili udruženjem. To je nespojivo. Znate li koliko fondacija, i stranih, i humanitarnih, i nehumanitarnih, deluje na teritoriji ove države?
Sećate se devedesetih godina šta su radili i kako su vršljali po Saveznoj Republici Jugoslaviji, koje su nam probleme oni zadavali. Ova oblast zaslužuje posebnu pažnju i da bude uređena zakonom, u skladu sa Ustavom.
Ponovo vas podsećam da je to uređeno u zemljama koje sam naveo, koje nisu svrstale strane nevladine organizacije. One mogu da deluju ako su registrovane recimo u Nemačkoj, Francuskoj, Engleskoj, Britaniji i da ne nabrajam, ali da su tamo registrovane po njihovim zakonima, a ovde mogu da budu registrovane samo po našem Ustavu i po našem zakonu.
Zato njima treba ipak urediti ovu oblast, da se oni moraju pridržavati zakona, da ne vršljaju, jer su ovde agenture, strane i obaveštajne službe, ušle u sve strukture našeg sistema, i bezbednosne, i vojne, i političke, i ekonomske. Zato smatram da je potrebno razmišljati da se što pre donese zakon o stranim nevladinim organizacijama.
Dame i gospodo, gospođo predsedavajuća, zamolio bih vas da mi dozvolite samo nekoliko napomena vezano, opet su stranci tamo radili kada je u pitanju Pančevo. Kada je u pitanju Pančevo i zaštita životne sredine, gospodo narodni poslanici, građani Srbije, posebno građani Pančeva, danas je u Pančevu boravio Oliver Dulić, ministar za zaštitu životne sredine. On je danas održao sastanak u zgradi Gradske skupštine u Pančevu i obećao je rešenje problema u Pančevu, i to na taj način što će država u nekom od narednih budžeta predvideti milion-dva miliona evra da se saniraju posledice kod zaštite životne sredine koje su narušene NATO bombardovanjem i drugim zastarelim tehnologijama.
Šta to znači? Kada je dolazio Labus rekao je - Pančevu će trebati da se sanira Južna industrijska zakona 360 miliona evra. Bivši ministar za zaštitu životne sredine, Dragin, rekao je da će država odvojiti 120 miliona evra da bi se saniralo stanje u Petrohemiji, Rafineriji i Azotari. Međutim, dame i gospodo, od svega toga nema ništa.
Ne može se zaštita životne sredine u Pančevu svoditi na neko radno telo. Neka gospodin Dulić ne drži sastanak u Gradskoj skupštini, nego da ode sa novinarima u "Petrohemiju", "Azotaru" i "Rafineriju" i da se uveri kakva je situacija tamo, a da se javnost obavesti od strane državnih medija, da konstatuje situaciju koja je veoma katastrofalna. Imamo kolegu poslanika koji je iz Pančeva, koji se prošlog puta uverio kada narodnim poslanicima nisu dozvolili da uđu u "Rafineriju" da bi se uverili u stanje životne sredine.
Vladini nadničari odu do Pančeva više puta, ali rezultata nema, jer i direktori tih javnih preduzeća ne daju da se novinari, a i poslanici pojave i vide šta se tamo događa. U gradu Pančevu je svakoga dana prisutna panika kod naših sugrađana, a niko ama baš ništa ne preduzima. Vlada ćuti.
Ovo je još jedna tužna priča iz Pančeva, koja se nastavlja. Rafinerija nafte Pančevo postala je strogo poverljiva institucija. U nju ne mogu da uđu ni poslanici. Strogo poverljivo mesto, više od Pentagona. Bin Laden je uspeo, bez ikakvih problema i prepreka, da dospe do Pentagona u SAD. To je ministarstvo odbrane, za one koji ne znaju šta je Pentagon, a mislim da znaju svi, a poslanici ne mogu da uđu u "Rafineriju".
Nad Pančevom je svaki dan dimna zavesa koja uzima danak ugrožavajući živote naših građana. Postoje vrući dokazi, ali niko ne preduzima ništa da zaštiti gole živote 130 hiljada Pančevaca.
Šta smo razotkrili, a šta nismo, kada smo imali priliku da posetimo industrijsku zonu u "Petrohemiji" i "Rafineriji"? Ono što nismo razotkrili, nije nam bilo omogućeno da vidimo i da javnost sazna o tome.
Mi, poslanici Narodne skupštine, nedavno smo posetili Pančevo, ali bez uspeha. Pančevci svakodnevno plaču dok se ne isele iz ovog grada. Takva vam je voljena nepravda. Mi bi umesto Ministarstva za zaštitu životne sredine predložili da imamo ministarstvo istine.
Pančevci su postali robovi prokletih računara, monitoringa koji registruje zagađenje, ali odgovorni funkcioneri daju lažne podatke o zaštiti životne sredine u Pančevu. Pančevo je kao zatvorski krug, ali okružen najvećim zagađivačima i bojnim otrovima.
Pančevci su 1999. godine mislili da ih je Mars napao, kad ono ispade da su ga napale demokratske zemlje sa zapada i EU, raketama i bombama. Pančevci postaše žrtve, ubiše nam građane u "Rafineriji", i to radnike, a pričiniše materijalnu štetu koja se procenjuje blizu milijardu dolara.
U Pančevu padaju crne kiše. Kad Pančevci ujutru ustanu, oni prvo kažu: "Dobar dan, tugo". To je grad u kome je opasno živeti. Pančevci iznad svog grada vide paniku, i to u samom vazduhu. Zagađivači postadoše dizajneri. Popularno javno mnjenje u Pančevu ne može ništa da učini.
U Pančevu caruje kulturno-zagađivački imperijalizam. Neuspela kampanja lokalnih medija protiv zagađivača, a posebno je RTS u Pančevu, i njihovo dopisništvo, nemoćan da uđe u fabrike, zabeleži stanje i verno ga prenese građanima Pančeva, a ujedno i nadležnim državnim organima.
Pančevci će doživeti totalno, a ne etničko čišćenje, kako Vlada brine o Pančevcima, ali zato iz Pančeva izvlače veliku korist i profit. Poređenja radi, Pančevo je nekadašnji Aušvic, jer njegovi građani žive u jednoj velikoj gasnoj komori.
Zagađivače u Pančevu državni sekretar u Ministarstvu za zaštitu životne sredine nedavno proglasi da su nevini. Ova kampanja nevinih zagađivača je kampanja prljavih trikova, ispiranje mozgova Pančevcima njihovim lažima da u Pančevu nema zagađenja. To je nama saopštio državni sekretar Ministarstva za zaštitu životne sredine, nedavno kada smo sa Odborom za zaštitu životne sredine bili u Pančevu. Izgleda da ni "Balkanski špijun" ne može da utvrdi ko zagađuje Pančevo, da li "Rafinerija", da li "Petrohemija".
Dame i gospodo narodni poslanici, gospođo predsedavajuća, gospodine ministre, ovo je nužno ugraditi u odredbe zakona kada je u pitanju stranac koji dolazi u Srbiju, da je dužan da se prijavi ako boravi u hotelu, odnosno u instituciji koja pruža ugostiteljske usluge.
Šta ćemo da radimo ako nam taj stranac dođe i ode u Generalštab ili ode u ambasadu? Na ulasku u našu zemlju on prijavljuje - biću na adresi toj i toj - međutim, promenio je adresu i otišao na drugo mesto. Postavlja se pitanje kontrole.
Drugo, ko ulazi u Srbiju? Ne zna se zašto ulazi u Srbiju, ne zna se ko ga prati, da li će ga neko pratiti, da li će ga neko pratiti i uz to registrovati elektronskim, zvučnim ili fotografskim snimcima. I šta će se desiti, postavljam pitanje.
Ovo je vrlo problematična situacija kada stranac dođe i ode u ambasadu, ambasada ćuti, naši organi nisu u mogućnosti da saznaju gde je on. I šta će se desiti, njega nema u hotelu "Balkan", nema ga u "Moskvi", organi unutrašnjih poslova ne znaju kuda je on otišao, da li je otišao u Albaniju, ili je otišao u Hrvatsku ili u Bosansku federaciju. Njemu se gubi trag.
Evidentiran je njegov ulazak u zemlju, međutim, on na razne načine traži mogućnost da ostane u našoj državi Srbiji. I šta on radi? Vi, gospodine ministre, dobro znate, jer ste svedok događaja uoči prethodnih ratova i za vreme ratova šta su nam radile obaveštajne službe koje su ugrađene u sve sisteme, i u Generalštab, i u Ministarstvo odbrane, i u MUP, i u Biju, i u druga ministarstva, Ministarstvo inostranih poslova. Zato ima na pretek dobrih dokaza.
Dokazi su da su savetnici Englezi, engleski generali su savetnici MUP i Generalštaba.
U unutrašnjim poslovima, pod firmom evo došli smo da vam pomognemo, hoćemo da vam pomognemo da izvršite reformu vojske, reformu policije i da izvršimo reformu vašeg zakonodavstva, pa ćemo da organizujemo okrugle stolove.
Međutim, ta njihova delatnost je bila bez kontrole. Zato naše MUP ima delikatnu odgovornost. Ovom poslu se mora pristupiti na najozbiljniji i najodgovorniji način, da se proteraju sve one osobe, i proglase personama non grata, koje su nanosile štetu našoj državi za vreme rata, a i posle rata, a i sada.
Šta će vojsci Srbije savetnici iz Engleske, Amerike i Nemačke. Pa mi imamo tako dobre oficire, generale i stručnjake koji su završili po nekoliko akademija. Šta će nama savetnik iz Engleske, da dođe u Generalštab i on sad naše generale i oficire preslišava, i on im priča priču kako treba naša vojska da bude organizovana. Šta će oni u MUP?
Vi se sećate 2000. godine šta se dogodilo, gde su sve imali pore i uporišta. Zbog toga je nužno njih počistiti odavde, u ovoj zemlji oni nama nisu poželjni, niti su nužni niti potrebni, imamo policiju izuzetno stručnu i odgovornu. Prema tome, nema potrebe da se oni zadržavaju u našoj zemlji.
Mi imamo prava, imamo obaveze da uredimo, na što je moguće bolji način, odnose u državi Srbiji kada je u pitanju odgovornost i postupanje, a ujedno i mešetarenje i bavljenje obaveštajnim delatnostima zapadnih obaveštajnih službi.
Vi ste, gospodine ministre, imali prilike čim ste došli da saznate brojne stvari u tom resoru šta je moguće. Mi računamo da treba naša policija i BIA da snose punu odgovornost, a ima puno pravo da vrši kontrolu detaljno svoje granice i da širom Srbije uspostavi takvu bezbednost na svakom sektoru, u svakoj opštini, u svakom okrugu, da ne može ptica da preleti preko Srbije, a da naše obaveštajne službe i kontraobaveštajne ne znaju šta se događa.
Nereda u ovoj oblasti ima puno. Zbog toga je nužno urediti, ne prelaziti ovo paušalno. Od ovoga zakona neće biti ništa ukoliko naše službe ne budu uzele stvar u svoje ruke. To znači da mi moramo da uspostavimo bezbednost naše države, bezbednost naših građana, a urediti prava stranaca kada dođu u zemlju kako treba da se ponašaju.
Rokove koji se predlažu, u kom slučaju stranac može da ostane 90, a kad 180 dana. To je po mom mišljenju neprihvatljivo. Pitajte u Engleskoj. Ako se otkrije da je nekog iz nekog razloga nužno proterati iz Amerike, neće da čeka ni 24 sata, ni 48 sati.
Zbog toga su ovi rokovi jako dugi i nemaju nikakvog opravdanja.
Šta će onaj koji je pre svega pravosnažno osuđen, drugo, kome nije uvažen zahtev za pomilovanja, šta će on u našoj državi 180 dana, da ga neko čuva i da ga neko prati, i još da ga hrani, i još hotelski smeštaj da mu plaća. To je neprihvatljivo.
SRS po ovim pitanjima ima sasvim drugačije mišljenje i ova država može da se bezbednosno uredi do te mere da se naši građani mogu osećati bezbednim, a drugo, stranci moraju da se ponašaju u skladu sa Ustavom i zakonskim propisima koje donosi naša država. Oni ne mogu ovde biti slobodni strelci. Hvala vam.
Gospođo predsedavajuća, javljam se po Poslovniku, čl. 225. i 226, s tim što tražim obaveštenje da li će posle ovih upozorenja i poziva od strane narodnih poslanika doći ministri i predsednik Vlade da obaveste poslanike i građane Srbije o situaciji kada je u pitanju integritet i suverenitet KiM.
Slažem se sa vama da je naš Poslovnik napisan tako kako jeste i vi se držite tog Poslovnika, ali moram da vam kažem, da je u Poslovniku Bundestaga dovoljno da jedan poslanik zatraži da ministar dođe da odgovori na postavljena pitanja, tada ministar dolazi u Bundestag i daje odgovore.
Shvatite me da želim samo da napomenem i da skrenem pažnju da se ovde radi o promenjenim, novonastalim okolnostima kada je u pitanju država i njen suverenitet. Vi ste videli sinoć na televiziji šta je rekao premijer. Premijer je rekao: "Jeste, razgovarao sam o priznavanju KiM" pre nego što su priznali i otišao je na otvaranje Miškovićeve prodavnice, kako reče kolega Marić.
Međutim, ovo je novonastala situacija i ovo je vrlo ozbiljna stvar, promenjene su okolnosti. Treba da se pojave odgovorni ministri, jer su ministre birali narodni poslanici u ovom parlamentu. Ne mogu da shvatim da su se tako osilili ministri, da su se otuđili od Parlamenta, da ne poštuju one koji ih biraju.
Prema tome, potrebno je sa vaše strane, molim vas i predlažem da ovde uvedemo praksu, makar menjali Poslovnik u tom delu, da se pojave premijer i ministri i da daju odgovore, jer su ovo vrlo važni odgovori za građane Republike Srbije. Hvala vam.
Gospođo predsedavajuća, gospođo ministre, u ime SRS podneo sam amandman na član 35. stav 2. koji je u predlogu citiran, pa ću ga pročitati – deo drugi ovog predloga, koji se vodi pod nazivom, Opšte odredbe, Jedinstveni postupak: ''Za isto krivično delo pokreće se i vodi, po pravilu, protiv pravnog lica i odgovornog lica i jedinstven postupak i donosi jedna presuda.
Ako zbog postojanja zakonom određenih razloga nije moguće pokrenuti ili voditi krivični postupak protiv odgovornog lica, postupak se može pokrenuti i voditi samo protiv pravnog lica.
Ako je pre pokretanja krivičnog postupka pravno lice prestalo da postoji, postupak se može pokrenuti i voditi samo protiv odgovornog lica.''
Dame i gospodo narodni poslanici, ovu materiju je do sada normirao i regulisao Zakon o privrednim prestupima i sudska praksa zakona. Dobar deo ovih odredaba u Predlogu ima smisla da se nadoveže na postojeći Zakon o privrednim prestupima.
Kada se govori o ovoj oblasti, koja treba da preraste u krivičnopravnu oblast, podsetiću vas da je to ranije bio privredni prestup.
Šta je to bio privredni prestup i kakav je njegov smisao? Privredni prestup je povreda pravila o privrednom i finansijskom poslovanju, koju su činili pravno lice i odgovorno lice u pravnom licu, koja je prouzrokovala ili je mogla prouzrokovati teže posledice i koja je propisom nadležnog organa određena kao privredni prestup. Povreda pravila o privrednom prestupu i finansijskom poslovanju koja sadrži obeležje privrednog prestupa, određenog propisom, nije privredni prestup kako je to bilo normirano.
Međutim, ne bih želeo da ponavljam izlaganja profesora Martinovića, Vjerice Radeta, Zorana Krasića, inače pravnika po struci, samo bih želeo da skrenem vašu pažnju na kretanje i na usaglašavanje određenih krivičnopravnih propisa kod nas.
Početkom oktobra 2005. godine donet je novi Krivični zakonik Republike Srbije, koji je stupio na snagu 1. januara 2006. godine i on sadrži mnoge novine i značajne razlike u odnosu na do tada važeće krivično zakonodavstvo koje se nalazilo u tzv. Osnovnom krivičnom zakonu (preimenovani KZ SRJ) i Krivičnom zakonu Srbije. Čak i kada su mnogo manje značajne izmene i nova rešenja u krivičnom zakonodavstvu, po pravilu zahtevaju, promene u svim drugim pravnim propisima koji sa njim stoje u vezi, naročito u Zakoniku o krivičnom postupku, koji kao instrument za primenu Krivičnog zakonika mora sa njim da bude u potpunom skladu.
I pored toga, donošenje novog Krivičnog zakonika ovog puta nije bilo praćeno nikakvim izmenama ZKP, tako da su dva zakonika postala međusobno neusaglašena i protivurečna u pojedinim pitanjima i pojedinim odredbama, što ima i što će nesumnjivo imati rđave posledice u njihovoj primeni.
O međusobnom usaglašavanju zakonodavstva uopšte i krivičnog zakonodavstva, u koje spada i ovaj predloženi zakon, pa čak i o usaglašavanju zakonodavstva sa novim ustavnim odredbama i ratifikovanim propisima međunarodnog prava, kod nas se u poslednje vreme malo vodi računa. Tako je naše krivično-procesno zakonodavstvo koje je bilo usaglašeno sa Ustavom SFRJ iz 1992. godine, tek 2001. godine donošenjem Zakonika o krivičnom postupku koji je stupio na snagu krajem marta 2002. godine, dakle, svega desetak meseci pre nego što je taj Ustav bio zamenjen Ustavnom poveljom 4. februara 2003. godine.
Usaglašavanje zakona međusobno, a posebno sa novim Ustavom, bilo je nekada u Jugoslaviji redovno, često i jedini povod za izmene postojećih zakona, a inoviranje materijalnog i procesnog zakonodavstva obavljano je po pravilu istovremeno, što kod nas u konkretnom slučaju u odnosu na Krivični zakon i ZKP nije bilo. Iako su tesno povezani, Krivični zakon i Zakon o krivičnom postupku se danas donose, menjaju i dopunjavaju potpuno nekoordinisano i nezavisno jedni od drugih, ne samo vremenski već i u svakom drugom pogledu. I ovaj predlog zakona se donosi, a da nije u saglasnosti sa Krivičnim zakonikom Srbije.
Radne grupe, koje se zadužuju za pripremu zakonskih projekata iz krivičnopravne oblasti, sastavljaju se isključivo od nekih specijalista za materijalno, odnosno procesno pravo, koje osim "svoje" specijalnosti nemaju mnogo interesovanja za druge oblasti krivičnog zakonodavstva, često i dovoljno širih pravnih znanja.
Takav rad na pripremi zakona ne omogućuje da se na vreme uoče posledice koje će izmene u jednoj oblasti prava proizvesti u drugoj, i da se poremećeni sklad, nastao zbog izmena na jednoj strani, blagovremeno otkloni izmenama na drugoj strani. Zatvaranje u uske specijalističke okvire primetno je ne samo u zakonodavnom radu, već i inače na Univerzitetu, u naučnim institutima, pa čak i u sudskoj praksi (slučaj Okružnog suda u Kragujevcu, koji ne primenjuje podjednako norme Zakona o lokalnim izborima, za razliku, više od 30 sudova u Republici Srbiji su postupilo je u skladu sa odredbama 46, 47. i 48. Zakona o lokalnim izborima)..
Dakle, tu se vidi da su neusaglašene sudske prakse. Prva odluka je doneta od strane Okružnog suda u Beogradu. Kada su svi sudovi u Republici Srbiji postupili u skladu sa navedenim zakonima i mandate vratili SRS, tako je trebalo i morao da uradi Okružni sud u Kragujevcu.
Eto vam prilike da se uverite imamo li mi nezavisno, nepristrasno sudstvo. Pozdravljam te hrabre sudije koje nisu podlegle ničijim pritiscima, ničijim savetima, koji su u većini, za sada, oko 90% odluka je doneto i mandati SRS su vraćeni.
Koristim priliku da kažem sudijama Srbije da se ne plaše nikakvih partijskih pritisaka i da partije moraju da dignu ruke od pravosuđa. Ako hoćemo nezavisno i nepristrasno sudstvo, onda prepustimo sudovima i sudijama da rade svoj posao.
Retko se može pronaći pojedinac koji podjednako dobro vlada problematikom materijalnog i procesnog prava. Sve se to negativno odražava na postupak stvaranja prava. Ne samo što ide na štetu kvaliteta novih zakona, već zbog toga dolazi do oštrih protivrečnosti između pojedinih zakona, kao što je slučaj u Predlogu ovoga zakona. To preti da ugrozi funkcionisanje pravnog sistema u Republici Srbiji, odnosno novog krivičnopravnog podsistema.
Iz tih i sličnih razloga, donošenje novog krivičnog zakonika, koje nije bilo praćeno istovremenim prilagođavanjem procesnog zakonodavstva, dovelo je do ozbiljne i zabrinjavajuće neusklađenosti između krivičnog materijalnog i procesnog prava, što već sada izaziva značajne teškoće u njihovoj primeni, od kojih neke sudska praksa nikako sama neće moći o da savlada. Te neusklađenosti, dame i gospodo, koje nije smeo da dopusti, zakonodavac bi morao što pre da otkloni.
Ovo se odnosi kako na novi Zakonik o krivičnom postupku, koji treba da stupi na pravnu snagu 1. januara 2009. godine, tako i na Predlog zakona o odgovornosti pravnih lica za izvršena krivična dela i sve druge propise koji u svojim odredbama sadrže pravne odredbe, a koje se odnose kao krivičnopravne odredbe.
Da podsetim i da ponovim, imamo preko 50 zakona i propisa sa odredbama krivičnopravnog karaktera što narušava sistemski osnovni i fundamentalni zakon, a to jeste Krivični zakonik Srbije. Rad na reformi krivične procedure u Srbiji treba postaviti na druge osnove, usaglašavajući novi Zakonik o krivičnom postupku sa Krivičnim zakonikom Republike Srbije.
Ovakav pristup reformi krivičnog zakonodavstva je necelishodan, jer se troši vreme i pažnja na jedan posao koji ako nije suvišan nije ni neophodan i koji, sudeći po svemu, ne može dati korisne rezultate. Svaki rad, pa i zakonodavni, mora proći kroz manje ili više složene procese. Zbog toga se može desiti da neki zakonski projekti rđavo zamišljeni i započeti do kraja budu značajno unapređeni, iako se po pravilu vrlo teško ispravlja ono što se rđavo začne.
Nije isključeno da se od izrazito lošeg polaznog teksta stigne i do dobrog zakona i obrnuto.
Poslednjih godina svedoci smo inflacije krivičnopravnih propisa, jer se mnoge odredbe iz krivičnopravne oblasti nalaze u brojnim zakonima i drugim propisima.
Na osnovu izloženog, smatram da su pogrešni i neprihvatljivi predlozi za donošenje novih zakona ili izmene i dopune određenih zakona, jer se ne uvažavaju međunarodni standardi i metodi za izradu zakona.
Kada je ova oblast u pitanju i ovaj predlog zakona, ponavljam, ne bi želeo da se vraćam i govorim ono što su naši poslanici ovde danas komentarisali i istakli kao bitne nedostatke i određene slabosti koje nas prate u krivičnopravnoj oblasti.
Naime, dame i gospodo, gospođo ministre, u glavi 20. i 22. Krivičnog zakonika Republike Srbije predviđene su norme koje regulišu i oblast koja se odnosi na odredbe i zamisao iz Predloga zakona o odgovornosti pravnih lica. Veliki broj članova i odredaba o tome govore.
Ne vidim da je bilo nužno da se pristupi ovoj oblasti kao posebnom zakonskom projektu. Zašto? Zato što se sada dovode u zabludu sudovi i sudije.
Kada sudija dobije predmet u rad, ranije je bio optužni predlog kod privrednih prestupa, a sada će biti optužnica, zahtev za sprovođenje istrage, on mora da razmišlja da li će da primeni Krivični zakonik Republike Srbije ili će da primeni ovaj zakonik. Ono što je osnovno, sud i sudija koji dobije takve predmete treba da postupi prema odredbama Krivični zakonik Republike Srbije.
U odredbi člana 223. ..
(Predsednik: Gospodine Jojiću, govorite punih 15 minuta i 10 sekundi o vašem amandmanu.)
Završiću, ukoliko mi dozvolite još par sekundi.
U odredbama čl. 223-255. regulisana je ova oblast.
Što se tiče brojnih agencija i direkcija ni one neće ništa ovde poboljšati.
Zbog toga smatramo da je u našoj državi trebalo objediniti krivičnopravnu oblast i ovu materiju radi lakše primene. Jer, zamislite, kada sudija mora da uzima pet, šest zakona da bi doneo jednu odluku, a u stvari sve treba da imamo u jednom kodifikovanom krivičnopravnom aktu, tj. u jednom Krivičnom zakoniku Republike Srbije.
Gospođo predsedavajuća, dame i gospodo narodni poslanici, gospođo ministre, mislim da je amandman koji je podneo narodni poslanik Arsen Đurić prihvatljiv i da on na sveobuhvatan način ovu materiju zaokružuje, a time će ovaj zakon biti, ukoliko bude usvojen, delotvorniji u praksi i sprečiće se prikrivanja i zloupotrebe.
Dame i gospodo narodni poslanici, podsetio bih vas na neke institute vezane za korupciju u međunarodnom i uporednom krivičnom pravu, na šta se oslanja i naše zakonodavstvo. Naša zemlja je potpisnica i ratifikovala je brojne ugovore kada je u pitanju suzbijanje kriminaliteta i kada je u pitanju borba protiv korupcije, borba protiv terorizma, jer smo i mi potpisnici ugovora o saradnji sa Interpolom, čije je sedište u Parizu. Među službenim krivičnim delima se posebno izdvajaju krivična dela korupcije, koja predstavljaju samo različite oblike i vidove ispoljavanja zloupotrebe službenog položaja.
Radi se o različitim oblicima i vidovima, aktivnog davanje mita i pasivnog primanja mita, podmićivanja koja poznaje veliki broj savremenih krivičnih zakonodavstava, ali i više međunarodnih akata u prvom redu akata Ujedinjenih Nacija, Saveta Evrope i Evropske Unije.
Zbog izuzetne opasnosti od koruptivnog ponašanja pojedinaca i grupa posebno u zemljama tranzicije – međunarodna zajednica i univerzalna međunarodna organizacija oličena u Ujedinjenim nacijama kao i regionalne organizacije kroz niz međunarodnih pravnih akata, postavljena je solidna pravna osnova i instrument za organizovanu zajedničku akciju u otkrivanju i progonu izvršilaca krivičnih dela i njihovo privođenje pravdi.
Međutim, još uvek ne postoji jedinstveni i opšteprihvaćeni pojam definicija korupcije, iako se radi o pojavi davnašnjeg porekla u pravnoj, sociološkoj, filozofskoj, bezbednosnoj, politikološkoj i drugoj literaturi mogu se naći različita određena pitanja i određeni pojmovi ove materije. Pri tome, pojedini autori daju jasne i precizne definicije, za razliku od onih koji pod pojmom korupcije podrazumevaju širi krug različitog oblika manifestovanja korupcije. Međunarodna zajednica se rano suočila sa opasnošću od korupcije. Naime, korupcija predstavlja jedan od osnovnih oblika ispoljavanja organizovanog kriminaliteta i to kriminaliteta izuzetno visokog stepena, težine i opasnosti, sa teškim posledicama po pojedinca i po državu.
Ovde se, naime, radi o organizovanim, često prikrivenim dugotrajnim aktivnostima pojedinaca, grupa i organizacija u zemlji i u inostranstvu, sa ciljem da putem novca ili druge imovinske koristi podriju temelje zakonitosti, odnosno vladavinu prava i da na taj način ugroze čak i ljudska prava drugih lica.
U preduzimanju različitih mera i radnji u cilju suprotstavljanja i sprečavanja različitih oblika i vidova korupcije, kao i kriminaliteta uopšte, posebno je značajna uloga organizacije, Međunarodne kriminalističke policije, poznata kao Interpol, koja je osnovana 1923. godine, čijem je osnivanju prisustvovalo 19 država sa 135 delegata, čiji smo mi potpisnik
Cilj ove organizacije je uspostavljanje efikasne i kvalitetne međunarodne saradnje među pojedinim državama na planu suzbijanja i sprečavanja kriminaliteta međunarodnog karaktera. S toga je potpuno logično da ova organizacija, koja ima sedište u Francuskoj, a nacionalne biroe u svakoj pojedinoj državi članici, dakle, i kod nas ima svoje sedište, u borbi protiv korupcije i kriminaliteta.
Korupcija u uporednom pravu – dakle, osnovu za organizaciju, društvenu reakciju protiv učinilaca krivičnih dela korupcije čine akti međunarodne zajednice. U cilju potpunijeg i svestranijeg sagledavanja krivičnopravne problematike korupcije, kao antipoda pravne države i vladavine prava, s toga nije dovoljno da se posvetimo teorijskoj i praktičnoj analizi ispoljavanja obeležja karakteristika krivičnih dela.
Vlast u Srbiji samo pokušava da simulira borbu protiv korupcije i kriminala.
Sve dosadašnje mafije koje su otkrivene u Srbiji, otkrivene su na način koji podseća više na političku kampanju nego reakciju državnih organa. Postavljam pitanje – zašto se neki slučajevi korupcije otkrivaju, a neki ne? Zašto se sada govori samo o korupciji u Zrenjaninu, a ima mnogo ozbiljnijih povreda zakona u mnogim gradovima i opštinama širom Srbije?!
Šta se zna o uticaju tajkuna na političke i ekonomske prilike u Srbiji? Na ovo ne reaguju državni organi, a javnost nema o tome odgovarajuća saznanja. Kod nas se simulira borba protiv korupcije, što se da videti kroz osnivanje brojnih institucija za borbu protiv korupcije i kriminala, a rezultata nema.
Kada je u pitanju korupcija, treba nešto reći o Upravi za javne nabavke, koja je osnovana 2002. godine. Njena nadležnost je propisana – da kontroliše postupak javnih nabavki, dok je za druge dve podjednako važne materije, planiranje nabavki i kontrolu izvršenja ugovora zaključenih u nabavkama, rečeno da će se to regulisati i Zakonom o Državnoj reviziji. Međutim, iako je prošlo šest godina od osnivanja Revizorske institucije ona još uvek nije otpočela sa radom.
Osnovni problem kod javnih nabavki jeste zaključivanje osnovnih ugovora pod jednim uslovima, da bi se aneksom ugovora sasvim drugačije ugovor realizovao, ali pod novim i nepovoljnim uslovima za poreske obveznike, odnosno državu.
Zakon o Agenciji za borbu protiv korupcije praktično neće rešiti ništa, on će samo doprineti razvoju korupcije u većem obimu, jer predviđa ukidanje Republičkog odbora za rešavanje sukoba interesa. Ovim se zakonom neće ništa unaprediti, niti će se bolje postići.
Gde je u Srbiji korupcija bila najveća proteklih godina?
U Srbiji je najveća tamo gde su najveća diskreciona ovlašćenja i gde ima najviše novca!
Podsetimo se gde je kod nas bilo korupcije, o čemu su građani bili obavešteni, a i radnici koji su vodili bitku da spasu svoja preduzeća i svoja prava stečena tokom decenijskog rada.
Korupcija u Trgovinskom sudu u Beogradu, slučaj stečaj ''Sartida'', ''Veterinarski zavod'' u Zemunu, ''Agroseme'' Sremska Mitrovica, ''PKB transport'' Kragujevac, afera o izvozu šećera u zemlje Evropske Unije, ''Jugoremedija'' iz Zrenjanina, afera vezana za ''Nacionalnu štedionicu'', afera o prodaji ''Mobtela'', korupcija u ''Carini'', slučaj ''C marketa'', ''Putnika'', ''Dunav osiguranja'', ''Ineks intersport'', ''Robne kuće Beograd'', privatizacija šećerana: Žabalj, Crvenka, Kovačica, Donji Srem, Pećinci, Bač.
Ove šećerane su prodate oktobra 2002. godine na tenderima sa samo jednim ponuđačem, u Žablju i Crvenki kupio je najveći proizvođač šećera na Balkanu, grčka firma, dok je ostale tri kupila kompanija ''MK komerc'' iz Novog Sada, koji je postao jedini vlasnik i najveći trgovac šećerom iz Srbije, kupovinom tri šećerane za samo 183 dinara.
Nešto o propisima Republike Srbije iz oblasti korupcije, kriminala, a posebno sa osvrtom na privatizaciju.
Navešću sledeće propise: Zakon o preduzećima, Zakon o privatizaciji, Zakon o Agenciji za privatizaciju, Zakon o radu, Uredba o postupku i načinu restrukturiranja preduzeća i drugih pravnih lica, Uredba o metodologiji za procenu vrednosti kapitala i imovine, Uredba o prodaji kapitala i imovine javnim tenderom, Uredba o prodaji kapitala i imovine javnim aukcijama, i drugi.
Dame i gospodo, već sam rekao da je najveća korupcija u našem društvu tamo gde su diskreciona prava najveća. A koje su to institucije?! Najveća korupcija jeste u javnim preduzećima. U javnim preduzećima niko ne kontroliše potrošnju para poreskih obveznika. Zašto? Zato što mi imamo u Republici Srbiji, prema mojim saznanjima, samo 12 budžetskih inspektora, a imamo 7.500 poreznika koji naplaćuju porez i ubiraju poreze. Dakle, u javnim preduzećima imate ogromne plate članova upravnih odbora i ogromne plate rukovodilaca.
I kada postavite pitanje – a, zašto se određene stvari u tim javnim preduzećima ne izvršavaju u skladu sa zakonskim propisima i što je u interesu građana, te podatke ne možete dobiti? Zbog toga mi ne možemo da znamo, jer je to tajna, koliko koji direktor u kom javnom preduzeću u Srbiji ima platu, koliko koji šef i kolika su davanja i primanja, i koliki je broj članova upravnih odbora. Ovim bih, povodom ovog zakona, završio.
Sada bih se obratio gospođi ministru, s obzirom na to da je ispoljila veliku korektnost i upornost da bude sa poslanicima u Parlamentu do kraja okončanja ovog današnjeg rada.
Gospođo ministre, molim vas za obaveštenje, jer me pitaju svakodnevno radnici iz uprave u sudovima – da li Ministarstvo pravde predviđa mogućnost povećanja plata radnicima zaposlenim u upravi? Jer, radnici u upravi u pravosuđu imaju izuzetno niske lične dohotke.
Oni nisu motivisani da rade, ja jesam za to da se poštuje Poslovnik o radu sudova, a vi učestvujete u njegovom pisanju i donošenju, i vi i Vrhovni sud Srbije, sa predsednicima sudova nadzirete poštovanje radnog vremena organa uprave, ne u onom smislu kada je u pitanju materija suđenja, nego, sudsku upravu.
Ja sam mislio da vam predložim da iznađete mogućnost da izađete pred Parlament da se izmeni propis da se sudske takse 100% daju za poboljšanje materijalnog položaja pravosudnih organa, tj. njihovih zaposlenih, jer ako nema budžet drugih izvora sredstava, ono, bar, sudske takse, koje se u sudu naplaćuju i tu se realizuju, da ne idu u budžet, neka idu za materijalno poboljšanje položaja zaposlenih u pravosuđu, naročito, onih sa manjim ličnim dohocima.
Još jednu stvar ako mi dozvolite, rekao bih da je u ovoj skupštini sramota da vozač ili čistačica i zaposleni u ovom parlamentu imaju 15 ili 18 ili 20 hiljada dinara, a da u javnim preduzećima ista kategorija takvih izvršilaca poslova ima po pet do deset puta veće lične dohotke. Tu treba nešto učiniti.
Ako smo pred zakonom jednaki, onda i u tom delu, u nagrađivanju ovi radnici koji su sa niskim ličnim dohocima zaslužuju pažnju da budu nagrađeni, a ne neke da nagrađujemo i da ih odlikujemo, a ne rade pola radnog vremena u odnosu na ono što rade organi u pravosuđu i ovi što rade u organima Skupštine. Hvala vam.
Dame i gospodo narodni poslanici, u ime SRS-a, podneo sam amandman na član 25. Predloga zakona o oduzimanju imovine proistekle iz krivičnog dela. Šta nam normira i predlaže član 25. navedenog zakona? Citiraću, pa mi ovo vreme nemojte uračunavati.
"Po okončanju ročišta, sud donosi rešenje kojim usvaja ili odbija zahtev za privremeno oduzimanje imovine". Stav 2: "Rešenje o privremenom oduzimanju imovine sadrži podatke o vlasniku, opis i zakonski naziv krivičnog dela, podatke o imovini koja se oduzima, okolnosti iz kojih proizilazi osnovana sumnja da imovina proističe iz krivičnog dela, razloge koji opravdavaju potrebu za privremenim oduzimanjem imovine i vreme na koje se oduzima".
Stav 3: "Rešenjem iz stava 2. ovog člana sud može ostaviti vlasniku deo imovine, ako bi bilo dovedeno u pitanje izdržavanje vlasnika ili lica koja je on dužan da izdržava, u skladu sa odredbama Zakona o izvršnom postupku". Stav 4: "Rešenje iz stava 1. ovog člana sud će dostaviti vlasniku, njegovom braniocu, odnosno punomoćniku, javnom tužiocu i Direkciji".
Dame i gospodo, sama definicija ovog krivičnog dela nije adekvatna. Zašto? Sam naziv ovog zakona – oduzimanje imovine proistekle iz krivičnog dela, nije u saglasnosti s odredbama Krivičnog zakona, i to, pre svega, sa članom 91.
Želim da istaknem da odredbe predloženog zakona nisu u saglasnosti sa članom 91. i članom 92. Krivičnog zakonika Republike Srbije. Pre svega, Krivični zakonik predstavlja kodifikaciju. Mi smo radili na Krivičnom zakoniku i on je donet. To je Zakonik koji smo mi radili u Saveznoj vladi 2000. godine, da bi ga usvojila, kasnije, Skupština SRJ, a potom su odredbe tog zakonika prenete u postojeći Krivični zakonik.
Dakle, odredbe ovog zakona su kodifikovane, odredbe ove inkriminacije, kada su u pitanju krivična dela, kodifikovane su u Krivičnom zakoniku Republike Srbije.
Naime, ne može se definisati i reći u Predlogu ovog zakona – oduzimanje imovine proistekle iz krivičnog dela, valjda, oduzimanje imovine izvršene krivičnim delom.
To je ono što je i noviji Krivični zakonik propisao, kao što sam rekao. U članu 91, oduzimanje imovine, a to je glava 7, osnov za oduzimanje imovine i imovinske koristi – niko ne može zadržati imovinsku korist pribavljenu krivičnim delom, to je stav 1. Stav 2 – korist iz stava 1. ovog člana oduzeće se pod uslovima predviđeni ovim zakonikom i sudskom odlukom kojom je utvrđeno izvršenje krivičnog dela.
Član 92. Krivičnog zakonika Republike Srbije normira i uslove i način oduzimanja imovinske koristi. Sada imate jednu nelogičnost. U Krivičnom zakoniku imate – uslov i način oduzimanja imovinske koristi, a ovim zakonom, kao sporednim zakonom, predlaže se oduzimanje imovine proistekle iz krivičnog dela. Tu nema saglasnosti normi.
Široka je dispozicija normi u predloženom zakonu. Od učinioca će se oduzeti novac, predmeti od vrednosti i svaka druga imovinska korist koji su pribavljeni krivičnim delom, a ako oduzimanje nije moguće, učinilac će se obavezati da plati novčani iznos koji odgovara pribavljenoj imovinskoj koristi. Stav 2. člana 92. Krivičnog zakona Republike Srbije – imovinska korist pribavljena krivičnim delom oduzeće se i od lica na koje je prenesena bez naknade ili uz naknadu koja očigledno ne odgovara stvarnoj vrednosti. Stav 3 – ako je krivičnim delom pribavljena imovinska korist za drugog, ta korist će se oduzeti.
Dame i gospodo, odredba člana 93. istog zakona štiti prava oštećenog. Dakle, kada se kaže – oduzeće se od vlasnika imovina, to nije odgovarajuća definicija ove odredbe. Imovina ne može da predstavlja imovinu nekog lica koja je stečena krivičnim delom. Dakle, oduzimaju se predmeti, oduzimaju se kako pokretne, tako i nepokretne stvari od lica koje je steklo određenu korist izvršenjem krivičnog dela. Dakle, ovde nema saglasnosti normi, norma je previše široka kada je u pitanju predloženi zakon.
Dame i gospodo, kada je u pitanju član 28. predloženog zakona, tu nije jasna definicija, takođe, jer se postavlja pitanje kada, u kojim uslovima i na koji način će se postupiti s oduzetom imovinom. Postavljam pitanje, šta će biti kada je privremeno oduzimanje određeno rešenjem, a optužnica ne bude podneta? Šta će onda da se dogodi?
U članu 27. Predloga zakona se kaže – privremeno oduzimanje traje do donošenja odluke o zahtevu za trajno oduzimanje, a u članu 28 – da se taj zahtev... Molim vas, utišajte poslanike...
Postavljam pitanje, šta će biti kada je privremeno oduzimanje određeno odlukom, a optužnica ne bude podneta? Šta će biti onda? Šta nastupa u tom konkretnom slučaju?
U članu 27. predloženog zakona, dame i gospodo, kaže se – privremeno oduzimanje traje do donošenja odluke o zahtevu za trajno oduzimanje. Da li ima ovde saglasnosti odredaba? Nema. U članu 28. predlaže se da se taj zahtev za trajno oduzimanje podnosi posle stupanja optužnice na pravnu snagu. Šta ovo znači? Najkasnije u roku od godinu dana od pravosnažnosti odluke kojom je okončan krivični postupak. Šta je ovo? Ko ovo može da razume? Ko će ovo u praksi da primeni? U kojoj konfliktnoj situaciji će se naći ovaj propis, u suprotnosti i sukobu s odredbama Zakonika o krivičnom postupku i Krivičnog zakonika!
Prema članu 29. stav 4, zahtev za trajno oduzimanje se odbacuje i rešenje o privremenom oduzimanju odbija u slučaju drugih presuda, oslobađajuće i odbijajuće.
Ovo nije dobro urađeno. Ovo nije dobro definisano. Ovo ne može biti primenjeno. Oni koji budu donosili odluke u pogledu oduzimanja imovine, naći će se u bezizlaznoj situaciji i neće moći da primene ovaj zakon, zato što je svaka odredba nejasna, neprecizna i jedna s drugom je u koliziji.
U članu 28. predlagač je trebalo da predvidi, ako u roku od tri meseca posle završene istrage optužnica ne bude podneta, ili podneta optužnica bude odbačena, istražni sudija će ukinuti rešenje o privremenom oduzimanju imovine iz člana 25. stav 2. ovog zakona na koji sam podneo amandman.
Dame i gospodo, uvođenje krivičnih dela u sporedno zakonodavstvo neće biti uspelo rešenje u Republici Srbiji. Mi imamo više od 50 zakonskih propisa koji regulišu materiju krivične oblasti.
Šta se čini ovim sporednim zakonodavstvom? Narušava se jedan kodifikovani zakonik, jer je, kao što sam rekao, Zakonik o krivičnom postupku i Krivični zakon koji je na snazi regulisao način i postupak s oduzetom imovinom, odnosno oduzetim predmetima koji potiču iz krivičnog dela. Postavljam pitanje, kako će sada sudije da primene odredbe ovog zakona kada imaju na snazi neizmenjen i dopunjen Zakonik o krivičnom postupku ili važeći Krivični zakonik Republike Srbije?
Dame i gospodo, mnoga rešenja u predloženom zakonu nisu adekvatna. Ja bih samo podsetio narodne poslanike, većina, koji su pravnici, to zna, šta je to kada se kaže da je zakon. Zakon u formalnom smislu se određuje kao poseban pisani pravni akt, koji donosi poseban zakonodavni organ, po posebnom postupku. Mesto zakona na hijerarhijskoj lestvici pravnih akata može biti dvostruko – zakon je ili najviši pravni akt u pravnim procesima u kojima nema Ustava, ili je drugi po snazi.
S obzirom na to da imamo Ustav, da imamo Krivični zakonik, da imamo Zakonik o krivičnom postupku i da imamo još brojne druge zakonske propise koji se odnose na ovu oblast, dakle, oko 50 propisa koji uzimaju, preuzimaju odredbe kaznenog zakonodavstva, to stvara nered u primeni zakona, čega nema u uređenim pravnim državama, kao što su Nemačka, Francuska, Holandija, Belgija, Engleska, Amerika, Vels, Irska. Mogu vam reći da kada je u pitanju Italija, odnosno pomenuo sam Italiju – ovo je bio jedan neuspešan prepis italijanskog zakona o korupciji. Ali, to je bio zakon koji se primenjivao za teritoriju Sicilije. Pa, nije Srbija Sicilija, nekada što je bila.
Mi, dakle, imamo vrsne stručnjake iz oblasti prava, imamo dobre zakone koji regulišu ovu oblast, ali ovo stvara jedan nered u primeni zakona. Taj nered će se ogledati u donošenju odluka i u postupanju određenih državnih organa, pre svega, pravosuđa – iz nadležnosti istražnog sudije, iz nadležnosti krivičnog veća, iz nadležnosti javnog tužioca.
Dakle, tu će doći do velikih konflikata, do velikih suprotnosti i sukoba određenih pravnih propisa. Pravna snaga zakona ne dolazi od njegove sadržine, već od njegove forme, jer ga donosi najviši državni organ, kao svoj najvažniji pravni akt.
Završiću. Dame i gospodo, ako mi dozvolite samo da citiram nekoliko propisa koji regulišu, pre svega, određenu oblast kada je u pitanju korupcija. To je bio, mogu vam reći, i povod da se ovaj zakon, ovakav kakav jeste, donese. Postavljam pitanje – šta će biti s onim slučajevima i onim privatizacijama u kojima je najviše korupcije? Korupcija vam je tamo gde je najviše novca. Drugo, gde su ljudi sa najviše moći, tamo vam je najveća korupcija.
Evo, vidite, molim vas, samo postavite pitanje – da li će se ovaj zakon moći primeniti na sledeće firme: "Frikom", "Somboled", "Inteks Mladenovac", "Fabrika hartije Beograd", "Jelen Do", "BIGZ", "Pablišment", "Dijamant", "Dunavska", "Veliko Gradište", "Erdevik", "Stražilovo", "Sremski Karlovci", "Podunavlje", "Bačka Palanka", "Milenijum osiguranje", zatim, šećerane, železare, poljoprivredna dobra, poljoprivredna preduzeća, zadruge? Dakle, da vidimo da li će moći ovaj zakon da se primeni.