Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika <a href="https://otvoreniparlament.rs/poslanik/8554">Zoran Krasić</a>

Zoran Krasić

Srpska radikalna stranka

Govori

Član 152. reguliše unapred plaćanje troškove izvođenja nekih dokaza. Ima tu druga rečenica, kada se dokazi izvode po službenoj dužnosti. Ovde je data jedna varijanta ko treba da predujmi troškove izvođenja tog dokaza. Mi tražimo da se ta cela rečenica briše, jer ona nema nikakvog smisla. Ukoliko nastanu neki troškovi izvođenja dokaza po službenoj dužnosti o tome sud uvek odlučuje kada konačno završava tu parnicu, odlukom o troškovima. Znate i sami u zavisnosti od rezultata parnice, ona strana koja je izgubila parnicu ona plaća sve troškove sudskog spora. Tako da ste ovu materiju mogli da smestite u onu drugu. To su konačni troškovi jednog sudskog spora. Ovako ste stavili da se vrši predujam nekih troškova povodom izvođenja nekih dokaza po službenoj dužnosti, a opravdano može da se sumnja kakva je relevantnost tih dokaza.
Kakva je relevantnost tih dokaza? Puno puta i sud pogreši izvođenjem nekog dokaza za koji smatra da je relevantan, a na kraju se pokaže da je potpuno beznačajan, da nema blage veze, da nema nikakvih dodirnih tačaka sa predmetom sudskog spora. Tako da, tome nije mesto da bude u odredbi gde se reguliše predujam za troškove sudskog postupka.
Mi smo amandmanom samo hteli da učinimo sve mnogo jasnije, jer u predlogu piše – dokazivanje obuhvata sve činjenice koje su važne za donošenje odluke, stav 2. - sud odlučuje koje će se dokazi izvesti radi utvrđivanja bitnih činjenica. Ovo je vrlo ne precizno, okruglo na ćoše, pa u praksi može da poprimi i takav oblik koji predstavlja štetu za jednu od strana koje moraju da budu ravnopravne.
Mi smo hteli da se ova dva stava zamene, da to bude jedan stav koji bi glasio – "dokazuju se sve činjenice koje su bitne za donošenje odluke".
Znači, onaj ko predlaže nešto kao dokaz, on mora da učini verovatnim relevantnost tog dokaza i tog dokaznog sredstva i da kaže koju činjenicu želi da utvrdi putem tog dokaza. Pošto su stranke poprilično slobodne, ne samo u raspolaganju svojim zahtevima, nego treba da budu aktivne, a cilj nam je da se što pre završi parnica, onda po logici stvari može da se očekuje da stranke predlažu, smatrajući da će neki dokaz da bude dobar za njihovu poziciju u parnici.
Ukoliko se prepusti sudu da on ocenjuje relevantnost, onda će nastupiti katastrofa. Evo jednog primera. Opšte poznata je činjenica da je SRS sasvim neovlašćeno zadužio, krijući kod banke "Inteza", to je ova banka što se sprema da pobegne iz Srbije, Tomislav Nikolić, i pokrenuli smo parnicu da se utvrdi da je neovlašćeno zastupao SRS. Predložili smo dokaze. Svi dokazi relavantni. Sudija Marina Tomić nije htela da čuje za to. Napisana je žalba, po žalbi je doneta odluka od strane drugostepenog organa koji je okruglo pa na ćoše našao neke druge razloge zašto je odbijanje tužbe zahteva prihvatljivo, ali se izjasnio da oni razlozi koje je našla Marina Tomić su suludi. Kaže – vi niste ponudili ni jedan dokaz na činjenicu da je bila zabrana, a mi podneli izjavu, sudski overenu, Vjerice Radete, Gordane Pop-Lazić, Dragana Todorovića, Slavka Jerkovića i svi koji su bili prisutni tom događaju, vidite, kad sada sud ocenjuje relevantnost nekog dokaza šta može da se desi.
Kasnije, kada dođemo na odredbu o ponavljanju postupka, dobro me je Petar Jojić stavio da budem i tu predstavnik stranke povodom tog amandmana, u oktobru ćemo imati bliske susrete jer je odobreno ponavljanje postupka. Zašto? Zato što je prvostepena i drugostepena presuda u sukobu sa stvarnošću, sa godišnjim dobom, sa kalendarom, sa vasionom, sa životom. Zašto? Čovek se hvalio, objavili smo knjigu svih njegovih izjava, gde se hvalio kao je on, nikoga nije pitao, baš ga briga, on je mesija. To je ovaj vaš na stiroporu. Ko je stajao iza te operacije? Miki Rakić, "Vikiliks" ga obaveštava. Šta kaže "Vikiliks"? Šest meseci je on pripremao to.
Mogu ovo da komentarišemo jer je pravosnažno okončan spor, ne ulazim u predmet, ali vidite kada namešteni sudija, i ona je napredovala, Marina Tomić, sada je u drugostepenom Privrednom trgovinskom sudu, napredovala, dokazala se na tom predmetu, kao što se ranije dokazivala na upisu u sudski registar, pošto je vodila sudski registar.
Ako takve sudije utvrđuju šta je relevantno i koja bi mogla da bude dokazna snaga nekog dokaza, odnosno koja bi činjenica mogla da se utvrdi na bazi tog dokaza i koliko veze ima taj dokaz i ta činjenica sa predmetom spora, onda džaba radite ove izmene i dopune.
Vratite stenogram da bude, da se tačno zna ko šta priča u sudnici. Ako to niste u mogućnosti, dozvolite da strane donesu diktafon, pa da snime ko je šta pričao. Da li ste videli kada se pojavio snimak razgovara sa Natom Mesarović, izašlo je na površinu ko je koga protežirao da bude sudija?
Gospođo Čomić, amandmanom smo hteli samo da se ugradi stav 4. u ovom članu 254, da bi ono što je napisano u stavu 2. imalo nekog smisla. Naravno, Vlada to ne prihvata i mene to ne iznenađuje, ali sada da objasnim ljudima šta to u praksi znači.
Vidite, u manjim mestima gde se ljudi znaju itd, kada dođu parnične stranke u sud i povedu svoje svedoke i onda uđu unutra, pa sudija još nije ni otvorio raspravu, onda se lepo posvađaju pred sudijom i pred zapisničarem i onda krene – ti si ovo, ti si ono. Pametan sudija sedne i lepo beleži sve to - ovaj je rekao ovo, ovaj je rekao ono. Kada oni završe sa nabrajanjem familije, svedoka itd, pametni sudija kaže – molim vas, red, treba da krenemo sa suđenjem. Sudija je pre nego što je krenulo suđenje saznao sve.
Drugi stav kaže da, kada se saslušava svedok, sudija mora da upozori svedoka da je dužan da istinito svedoči. Ali, šta se dešava ukoliko svedok završi priču, a sudija ga nije upozorio da tokom davanja iskaza mora da govori istinu? Da li takav iskaz može da se uzme kao dokaz? To je centralno pitanje. Koja je svrha drugog stava, ukoliko ne postoji nikakva sankcija za nepoštovanje tog stava? Onda, sekretarica iz Ministarstva pravde kaže – postoji Krivični zakonik o lažnom svedočenju. Aman, ljudi, ne znate vi, treba svest i namera da bi postojalo krivično delo. U parnici svaki iskaz svakog svedoka može da se relativizuje. U parnici, po pravilu, imamo 70% do 80% lažnih svedoka, koji defiluju, unapred dogovoreno. Samo je stvar da li sud dozvoljava protivnoj stranci sa klopka pitanjima da ogoli i da se vidi da je svedok lažan. Ali, ako imate Marinu Tomić, onda, molim vas, završen posao. Nemate šta da se sekirate.
Postavlja se pitanje, evo, vidim da ovde ima nekih advokata, pa valjda znaju to – koliko su puta bili u situaciji da svedok krene da ćaska i kad treba da krene diktiranje od strane predsednika veća, on na kraju kaže –jao, zaboravio sam da vas upozorim da treba da pričate samo istinu, pa, hajde da ubacimo to u zapisnik. Zapisnik se, po pravilu, sastavlja nakon neke radnje. Znači, saslušan je svedok, pa se onda diktira zapisnik od strane sudije. Kad krene sa diktiranjem, sudija kaže – zaboravio sam na početku da vas pitam, odnosno da vas upozorim da morate da govorite istinu i da snosite odgovornost za lažno svedočenje. Zato je važan stenogram, da se vidi šta se radi u sudnici.
Svrha ovog četvrtog stava, koji se dograđuje, jeste da se disciplinuje sudija, a ne da se utiče na iskaz. Kakav je taj sudija ako ne zna redosled? Znači, nije svrha stava četvrtog koji se predlaže da se formalno prejudicira ili da se formalno odbaci iskaz. Ne, nego je svrha da se disciplinuje sudija kako bi vodio postupak kako je propisano zakonom. Koliko ste puta u praksi imali tu situaciju? Ispriča lepo svedok sve i onda sudija počinje da unosi u zapisnik, kaže – jao, zaboravio sam na početku da vas upozorim da ste dužni da govorite istinu. Znači, ofrlje postupak, ofrlje presuda. Jedino što nije ofrlje, to je ona strana koja će da calne sudiju.
Izvinite, to se kod nas ne dešava u sudovima. To se uopšte kod nas ne dešava u sudovima. Kod nas su sudije svete krave, sve rade po zakonu, a znamo tačno kojim sudijama koji advokati pišu presude. Znamo kako neki advokati ulaze. Odite do niškog pravosuđa, pa vidite kako Boško Ristić sa svojim pripravnicima ili kancelarijom. Ne mora ni da se pojavi na suđenju. Sve su završili i zakon o parničnom postupku nam je pokriće.
Molim vas, stav drugi je tako napisan da predstavlja nešto što je obavezna forma koju mora da poštuje sudija. Koja je sankcija ukoliko se to ne poštuje? Nema sankcije. Zato smo predložili stav četiri, zbog te pretnje da ne bude - džabe ste saslušavali svedoka. Uvek sudija vodi računa da na početku upozori svedoka na obavezu da kaže istinu i da istinito svedoči o onome što zna, što je video, što je čuo.
Mislim da je amandman dobar zato što u prvi plan stavlja jednu drugu činjenicu koja je mnogo značajnija nego da li je nalaz došao u propisanom roku ili nije došao. Veštak po pravilu jeste stručnjak, a čiji stručni nalazi i mišljenja treba da pomognu i strankama i sudu da se utvrdi neka činjenica koju sud ne bi mogao da utvrdi bez tog stručnjaka. Ukoliko tim poslom treba da se bavi kažnjenik, onda se gubi svaki smisao veštaka, onda praktično mi imamo sumnjivog veštaka, onda takav veštak može da se dezavuiše u svakom sledećem sporu samim pozivanjem na to da je u nekom prethodnom bio kažnjen, što dovodi u pitanje ne samo njegovu struku već i etiku i moral itd.
Da taj problem sa neefikasnošću ili sa odugovlačenjem od strane veštaka treba da se reši – treba da se reši, ali ovo je pogrešan put, jer kažnjavajući njega vi ga ustvari dezavuišete.
Mi još imamo tu zastarelu odredbu po kojoj sud određuje veštaka na predlog stranaka. Stranka predlaže predmet veštačenja i eventualno može da predloži neko ime. Međutim, vidim ja, niste vi baš prihvatili sve iz Haga, ali naginjete prema onome u Hagu. U Hagu postoji svedok veštak, pa ukoliko kada se pročita njegov nalaz i čuje njegovo svedočenje može i pretresno veće da kaže – ne priznaje mu se status svedoka veštaka, nego svedoka o činjenicama, a on nije ni bio prisutan da bi mogao da bude svedok o činjenicama.
Mislim da neke odredbe iz postojećeg Zakona o parničnom postupku koje se tiču veštaka treba da pretrpe neke izmene, ali u svakom slučaju nije ova promena. Znam da je i do sada postojalo kažnjavanje i mislim da je to bila velika greška. Zašto je bila velika greška? U suštini taj čovek više nikada ne može biti veštak ni u jednom predmetu, o tome se radi. Slažem se u potpunosti, treba velike oči da se otvaraju pre nego što se neko upiše u evidenciju veštaka i sa gledišta struke i sa gledišta iskustva i sa gledišta njegovog odnosa prema poslu kojim bi morao da se bavi, to bi morao da radi na profesionalan, stručan način. E sad, šta su sve veštaci zgužvali u našem pravosuđu, o tome mogu da se pišu tomovi.
Svrha ovog amandmana je da se precizira ukoliko u drugostepenom postupku sud zaključi da treba da se obavi rasprava da to može da uradi u roku od tri meseca, a da se u roku od devet meseci sve to okonča.
Nije prihvaćeno to i ne čudi me što nije prihvaćeno. Vidite i sami, ljudi koji imaju nekog sudskog iskustva, pa nešto iz prakse pričaju. Šta vredi, Mikoviću i Danijela, što pričate kada ovi iz Vlade nemaju pojma o čemu pričate? Oni ne razumeju o čemu pričate.
Odakle vam ideja da stavljate evre u naš zakon? Valutna klauzula, pa princip nominalizma, monetarni nominalizam. Ko je vama dao za pravo da pišete stranu valutu u naš zakon? Mogli ste da upišete u dinarima i da propišete indeksaciju sa inflacijom itd, kao što ima poreskim propisima. Ovo je bio jedini propis gde je vrednost spora određena u evrima.
Malo ste pobrkali, još nismo u EU, nismo u evrozoni. Prosto sam zaprepašćen, niste napisali euro, nego ste napisali evro. To je zabranjeno.
Vodiću krivični postupak protiv vas. Kako možete da upisujete stranu valutu? Po kom osnovu? Na osnovu kog člana Ustava Republike Srbije? Dinar je sredstvo da se meri vrednost, sredstva plaćanja. Ukoliko to može da se obezbedi vremenom, ubacite odredbe o indeksaciji.
Ovaj član se odnosi na razloge zbog kojih se dozvoljava ponavljanje postupka. Komentarisaću ove razloge pod brojem 11 i pod brojem 12.
Nepotrebno ste uneli i presudu Evropskog suda za ljudska prava i odluku Ustavnog suda Republike Srbije po ustavnoj žalbi, to sve može da se uklopi u tačku 10. istog člana.
Zašto nije dobro što ovo radite? Iz jednog prostog razloga, što znate i sami da Evropski sud za ljudska prava i Savet Evrope imaju veliki problem kako da nateraju Veliku Britaniju da poštuje njihove odluke, pošto Engleze baš briga za odluke Evropskog suda za ljudska prava. Slična je situacija i sa Ukrajinom, Rusijom itd. Pitanje je ko ceni te odluke uopšte i da li one imaju neku svoju težinu?
Dalje, ovde ste zaboravili jednu stvar, u tom postupku pred Evropskim sudom za ljudska prava naš čovek tuži našu državu, a našu državu zastupa agent, a u parnicama gde se javljaju dve stranke, Pera i Đoka, ni jedan nije u Evropskom sudu za ljudska prava zastupljen. Ali, šta to vas briga, vi ste morali da ubacite Evropski sud za ljudska prava, da bi opravdali apanažu, jer navodno cenite neke stvari.
Da vam sad ne pominjem Evropski sud za ljudska prava, o tome ću vam sutra malo više pričati, kada se budete zaklinjali u restituciju, i to ste prevarili, ni to tamo ne važi, ne važi uopšte.
Što se tiče naše odluke Ustavnog suda po ustavnoj žalbi, u obrazloženju piše kako se otklanjaju neki nedostaci. Ali, postavlja se pitanje – ako se konstatuje povreda nekog ljudskog prava, kakve to veze ima na neki imovinski spor? Vi ste ovako dali ovu formulaciju, okruglo pa na ćoše. Čovek dobije odluku Ustavnog suda i odmah traži ponavljanje postupka. Vi ste praktično dali tu mogućnost, jer sve je stvar procene suda.
Još jedna rečenica, gospodine Novakoviću. Malo pre smo imali prilike da čujemo, očigledno čovek želi da bude sudija, a greškom je advokat, pa princip ravnopravnosti mora da bude u zakonu, a ne u mogućnosti da Vrhovni sud diskreciono ceni da li će nekome da dozvoli reviziju ili ne.
 Ovo je interesantan amandman na član 4. gde tražimo da se briše stav 4. Moram da pročitam šta je napisano u tom stavu. "Poslovna tajna koja sadrži podatak od interesa za Republiku Srbiju, smatra se tajnim podatkom i štiti se odredbama zakona kojim se uređuje tajnost podataka.
Sada smo tražili da se ovo briše, jer vidite i sami, ovde se pravi svojevrsna zbrka između nekoliko pojmova koji bi morali da budu jasni. Prvo, u ovom zakonu uopšte nije jasno šta je poslovna tajna – da li je to informacija, da li je to podatak gde se informacija koristi da bi se opisalo sredstvo, a podatak kao neka činjenica koja se u stvari čuva. Onda u ovom stavu 4. govorite o tajnom podatku.
U članu 6. govorite povodom poslovne tajne i o stepenu tajnosti. Kažete – poverljivo. U ovoj opštoj zbrci, potpuno sam siguran da nijedan sudija koji bi bio zadužen da po nekoj tužbi koja je moguća po ovom zakonu, ukoliko bi počeo da ga rešava, njemu uopšte ne bi bilo jasno. Prvo, ne bi znao šta je informacija, ne bi znao šta je to podatak, ne bi znao šta je to komercijalna vrednost. Onda kada pređe na član 4. ovde imamo još tajne podatke, pa u članu 6. imamo stepen tajnosti. Znate, imamo poverljivo, strogo poverljivo, evropski poverljivo, "Vikiliks" poverljivo. Znači, imamo sve moguće.
Sada da se vratim oko ove poslovne tajne od interesa za Republiku Srbiju. Izvinite, molim vas, ako u samoj sadržini pojma poslovne tajne postoji komercijalna vrednost, to ste nepravilno napisali, nepravilno ste se izrazili, permutovali ste reči u toj definiciji, prvo ste morali da kažete da dostupnost tog podatka daje neku imovinsku korist neovlašćenom korisniku, ali dobro, to je druga tema, onda se ovde postavlja pitanje – kako je moguće da poslovna tajna sa komercijalnom vrednošću bude od interesa za Republiku Srbiju u smislu propisa o državnoj, vojnoj i svim drugim tajnama? Kako ste mogli da napravite taj miks? Ako taj miks postoji, onda ste i poslovnu tajnu trebali da rešite onim zakonima koji su pre nekoliko godina doneti o čuvanju tajne. Niste i sada ću da vam objasnim zašto niste i zašto ovo ne valja.
Imamo činjenicu da mnoga javna preduzeća od republičkog i lokalnog značaja raspolažu sa informacijama i podacima koji su značajni za život i rad na nekom području i nije dobro da te podatke znaju svi. To je činjenica. Ako želi neko da se priključi na telefon, stambenu zgradu, on mora da traži uslove od "Telekoma". Da li je tako? Minimalne uslove propisuje "Telekom" po svojim standardima. Ako neko želi da se priključi na gradsku vodovodnu mrežu i kada se vrši urbanističko planiranje i kada se vrši izrada tehničke dokumentacije i kada se izvode radovi i kada se dobije upotrebna dozvola, sve se proverava da li je urađeno u skladu sa nekim propisima, a u okviru tih propisa i nekih programa i nekih podataka, a postoje tajni podaci koji nisu poslovna tajna nego državna tajna.
Da vas podsetim šta je bilo sa Grdeličkom klisirom pre dvadeset i kusur godina. Jedno javno preduzeće koje održava puteve imalo je podatak o tome šta bi se desilo ako NATO pakt bombarduje Grdeličku klisuru. Postavi nekog atašea da se prošeta tu, ubacili ovog tehničkog direktora javnog preduzeća, a on je rekao – braćo Amerikanci, uživajte, imamo mi rezervnu lokaciju.
Da li je to bila državna ili poslovna tajna? Koliko je državnih funkcionera koji su bili u posed informacija koje imaju karakter državne i vojne tajne? Po prestanku državne funkcije otišlo da se bavi komercijalnim poslovima. Pa dobro, i guverner i bivši ministri itd. Pa ste imali iz Đinđićeve Vlade nekoliko ministara, ovi turbo ekonomisti, sve bankari sada. Možemo da pričamo i o finansijskim i o nekim drugim podacima koji se štite, navodno kao poslovna tajna. Zar ti podaci ne mogu da budu i državna tajna?
Evo primera zašto ovaj zakon neće moći u praksi da se primeni na način kako je otprilike neko rekao – eto, imamo potrebu da štitimo. Ovaj zakon će da koriste samo neki privatnici, kažem namerno privatnici, koji će neke svoje viđenije radnike ili stručnjake da obavežu nekim ugovorom na dva miliona evra, tolika će biti šteta ili toliko vredi neka informacija, i preko tog ugovora da drže pod stalnom prismotrom, da snimaju, da im podbacuju neke ljude, da ih isprobavaju da li će da prodaju neku čisto klasičnu poslovnu tajnu, a ona je iz oblasti, pre svega, neke tehnologije, tehnike, industrije itd, itd.
Ove finansijske i ove poslovne tajne, pa Mišković može da proglasi sve. Ima kvalifikovane ljude iz državne bezbednosti u penziji koji rade kod njega i oni su rekli da je poslovna tajna gde su njihove krtice, u kom ministarstvu, u kojoj banci itd. To nećete da saznate. Više on ima poslovnih tajni nego carinik. Zašto pominjem carinu? Zato što mi se smučilo ovih dana kada slušam šta pričate o Brnjiku i Jarinju. Vi ćete da zaustavite kriminal? Pa ko je napravi kriminal tamo? Našli ste neke novinare jutros da ubeđuju javnost kako…
(Predsedavajuća: Narodni poslaniče, molim vas o temi dnevnog reda.)
Tema dnevnog reda je poslovna tajna, izvinite molim vas.
(Predsedavajuća: Pa, o temi dnevnog reda, dakle, o poslovnoj tajni. Pažljivo vas slušam i upozoravam da se vratite temi dnevnog reda, a sve drugo je kršenje Poslovnika Narodne skupštine.)
Ne, ne kršim Poslovnik, držim se teme i dajem konkretne primere …
Ovaj zakon omogućava MM privredniku, sa tri-četiri milijarde bogatstva, da sa MP prijateljem, preko odabranih ljudi MC, otkupi "Luku Beograd" i onda …
(Predsedavajuća: Sada vas, narodni poslaniče, upozoravam drugi put. Ako niste primetili, tema dnevnog reda je pretres u pojedinostima Predloga zakona o poslovnoj tajni, pa vas molim da ili govorite o temi dnevnog reda ili da se i vi i ja setimo da smo obavezni da Poslovnik primenjujemo u svim odredbama.)
Lučka delatnost nije samo privredna delatnost. Preko "Luke Beograd" Srbije je preuzela i neke međunarodne obaveze. Podaci o njenom poslovanju i njenom statusu ne mogu da budu jednostrano proglašeni kao poslovna tajna. Ovaj zakon omogućava takvim privrednicima da proglase da je poslovna tajna kako su izvršili otkup. Ovaj zakon omogućava takvim ljudima da kriju podatke o svojim ljudima insajderima unutar državne strukture.
Ovaj zakon onemogućava državu da zaštiti podatke od interesa za Republiku Srbiju. Zašto? Zato što je sve na tržištu i tržišna ekonomija ima dva principa – ponuda i potražnja. Po sistemu ponude i potražnje dolaze i državni funkcioneri. Ovde je pripremljen ambijent da poslovna tajna bude dignuta na nivo službene, državne i vojne tajne, ukoliko je to interes nekih ljudi NN, NM, itd, itd.
Ali, ovaj zakon, takođe, omogućava da nikada javnost ne sazna da li se u ovoj zgradi nalaze ljudi koji su, takođe, tajni podatak i poslovna tajna NN. Nije prosto ni čudo, možemo samo da pretpostavimo, sa velikom verovatnoćom, da i takvih ima, jer čim se kaže MB, MM, onda se neko poziva da je nepogrešiv u primeni Poslovnika.
Pa, osim ovog velikog fundamentalnog nedostatka koji ste čuli, postoji još veći koji prosto ne dozvoljava da ovakva formulacija člana 8. bude. Zašto? Pa, ceo sistem zaštite poslovne tajne podrazumeva se na materijalnoj odgovornosti za slučaj odavanja poslovne tajne. Znači, pre svega se govori o imovinskoj odgovornosti.
Uopšte mi nije jasno kako ste mogli u članu 8. stav 1. da se pozivate na nelojalnu konkurenciju, a u stavu 2. na dobre poslovne običaje. Te dve stvari ne mogu da budu materija ovog zakona. Stvarate prezunkcije – smatra se, podrazumeva se. Naveli ste šest oblasti, šest radnji, da preskočimo ovu četvrtu koju ste čuli, međutim nije mi jasno zašto je ova šesta inkriminacija. Kod ove šeste tačke u stavu 2. govorite o inkriminaciji.
Čuo sam informaciju od trećeg lica i sada treba da pretpostavim da je to treće lice bilo u obavezi da čuva poslovnu tajnu ili je moglo da se pretpostavi da čuva poslovnu tajnu.
U stavu 1. govorite o posledici, a cela formulacija i jednog i drugog stava odnosi se na prvo lice jednine, odnosno na fizičko lice, na pojedinca kao izvršioca neke radnje.
Jedino što može donekle da pomogne jeste u stavu 1. gde se kaže – na način suprotan zakonu i tu već postoji neka veza sa privrednim prestupima gde odgovara samo pravno lice.
Želeli smo samo da vam skrenemo pažnju, ali u suštini član 8. je neprimenjiv. Nema tog sudije koji će ovo da primeni. Ne znam da li neko može da razume ovo što je napisano. Da li je ovo jasno?
Kakva je mogućnost zloupotrebe, o tome da vam ne pričam. Ovo je kao Đekna - tamo mi je neki čovek rekao. Ovo je 100% pisao Ridlmajer, čuveni svedok veštak ili Oberšal. Oberšal je u svom nalogu veštaka napisao – bio sam u Beogradu, sreo sam jednog studenta, on mi je rekao da je njegov profesor na predavanju čuo od drugog studenta taj i taj podatak. To je svedok veštak napisao. Sada vi treba da se pridržavate toga – rekao mi je neki Pera da je Đoka bio kod Mike, pa smo videli tamo kako se to proizvodi?
Ovde se gubi pojam poslovne tajne, to moram da vam skrenem pažnju. Razumem da "Viktorija grupa" drži kao poslovnu tajnu osnivački kapital, ali onaj pravi osnivački kapital, ne ovaj u Agenciji za privredne registre. To mogu da shvatim, ali mogu da pozovem Šabića i sve druge, i tužioca, sa pozivom na član 3. gde osnovano sumnjam da je u pitanju kriminal, da ta poslovna tajna ne sme da se čuva.
Nešto nije u redu kada se nešto pravi u jednom primerku. Znate ono rešenje o nasleđivanju u jednom primerku i to je sada svemoguća tajna. Šta će vam ovi propisi o ovakvim tajnama ovakvi? Član 8, tvrdim vam, ni jedan sudija neće moći da primeni, a ovi eksperti za industrijsku špijunažu itd, njih i ne dotiče ovaj propis. Ovo što ste napisali njih ne dotiče. Zbog čega? Pa, sasvim je normalno da jedna firma prati šta radi konkurencija. Sasvim je normalno da jedna firma prati gde konkurencija prodaje proizvode. Sasvim je normalno da prati konkurenciju da li daje bonuse, da li daje ovo, da li daje ono, koliki su rokovi plaćanja, ukoliko se unapred plati koliki su popusti itd. To je potpuno normalno. To ne može niko da zaustavi, kao što niko ne može da zaustavi da neki iz sekjuriti blagajnika "Delte" odvede, napije i sazna sve podatke koji su važni za neku drugu firmu. Gde vam je to? Nema ga nigde.
U načelnoj raspravi sam pričao o čoveku koji godinu dana nije moga da dobije ni jedan tender. Zašto? Zato što mu je neko u kompjuter ugradio neki uređaj i konkurencija je pre njega znala. Kako ćete ovo da stavite u poslovnu tajnu?
Ovo je samo sredstvo pritiska na nazovi menadžere. To su ovi japi, pošto njih imate sada i ovi u lizing varijantama kupuju kola i samo nedeljom voze kola po Beogradu, da ih držite da budu verni jer oni mogu za veće pare da odu i da odnesu kompletno sve moguće tajne, ali to suštinski nije problem. Zašto? U Srbiji se sve zna i poslovna tajna se zna i recepture se znaju. Pitanje je samo da li čovek pokazuje interesovanje da se raspita malo. Svako ko je aktivan da se raspita, sve poslovne tajne ima da sazna, pitanje je samo za koliko dana. Ako ne može kupi parama može da uslovljava sa ženom, sa decom, sa taštom, sa švalerkom itd.
Znate kada je jedan potpredsednik Vlade postavio kuma za direktora UBOPOK. On mu je samo davao podatke gde se članovi Vlade švalerišu. Smešno vam je?
Moram samo da konstatujem, iako se usvoji amandman Dragana Stevanovića, slaba vajda za ceo zakon. Neće zakon ovim amandmanom bitno da se popravi. On svoju nedorečenost koju ima od 1. do 20. člana ne može da otkloni, a i nije svrha ovog amandmana.
Da se vratimo na samu suštinu ovog amandmana. Ako neko podnese tužbu zbog povrede poslovne tajne ili traži određivanje privremene mere ili podnese zahtev da se obezbede dokazi, onda tuženi može da traži, a tužilac kao sredstvo obezbeđenja odvoji neka sredstva kao garanciju da, u slučaju neosnovanog zahteva ili neosnovane tužbe i svega ovoga što se radi, može da se naplati neko potraživanje, ali to potraživanje se, pre svega, svodi na troškove postupka.
Ovde nije rečeno koji iznos, a čuli smo kod privremenih mera da može da se radi o zapleni proizvoda, pa čak može i da se govori o šteti, izgubljenoj dobiti itd. Jednostavno, ovde su se neki građansko-pravni instituti toliko zabrkali da su postali svoja suprotnost.
Sada moram da se vratim opet na početak i da kažem šta je poslovna tajna. To je informacija koja sadrži podatke. Ko odlučuje koji podaci predstavljaju poslovnu tajnu? Vlasnik kapitala nekog privrednog društva. Koje kriterijume on treba da koristi prilikom određivanja poslovne tajne? Sam može da probere. Šta sve može da obezbedi da mu bude poslovna tajna? Može i broj zaposlenih na crno. Sve može da odredi kao poslovnu tajnu.
Slaba je vajda od člana 3, gde se kaže: "Ukoliko informacija sadrži podatke kojima se prikrivaju krivična dela, to ne uživa zaštitu", ali dok se to dokaže, znate koliko treba vremena da prođe. Poslodavac je u međuvremenu završio posao. Šta se tu sve natrpalo, nelojalna konkurencija, dobri poslovni običaji. Ko štiti i ko mora da poštuje poslovnu tajnu? I fizička i pravna lica. Ko može da bude tužilac, ko može da bude tuženi? I fizička i pravna lica.
Na kraju dolazimo do člana 20. Kaznene odredbe i sve privredni prestupi. Gde je ovde javni poredak? Da li je ovo materija javnog prava? Poslovna tajna postala je privatna stvar. Kako ovo može da bude privredni prestup? Privredni prestup može biti nepoštovanje Zakona o računovodstvu i reviziji. Da li je ovaj zakon u istom rangu sa Zakonom o računovodstvu i reviziji? Nije.
Poslovna tajna to je ono što je odlučio vlasnik kapitala privrednog društva. Doduše u zakonu i ne piše ko, verovatno se pretpostavlja da u skladu sa statutom nadležni organ treba to da odredi. Ovde čak i nema odredbe o toj proceduri kako se dolazi do poslovne tajne. Ovde se polazi od premise da je vlasnik kapitala rekao – poslovna tajna. Dovoljno je samo da on kaže da je poslovna tajna. Dovoljno je da on proceni šta je poslovna tajna. Malo vispreniji advokat u Srbiji ima da ismeje ceo koncept zakona i sve ove iz inostranstva koji su od vas tražili ovakav zakon, jer oni razmišljaju da ovde postoji mnogo tih tajni koje omogućavaju zahvaljujući tim tajnama oni su toliko uspešni, pa banke iznose po 400 miliona evra svake godine, pa verovatno ima neka tajna kako skupe tih 400 miliona evra. Ima još mnogih stvari koje su poslovna tajna sa gledišta privrednog društva, ali nikakva tajna ne bi smela sa državne administracije i državnih organa, jer tamo ih čekamo sa Šabićem, sa Zakonom o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja.
Pouka svakome ko bude pod udarom ovog zakona, odmah neka ode kod tužioca i kaže – ja želim da budem svedok saradnik. Zašto svedok saradnik? Informacije koje bi ja vama dao o poslovanju te firme iz inostranstva u Srbiji prevazilaze značaj moje krivične odgovornosti i odgovornosti po osnovu odavanja poslovne tajne, a omogućava državi da sazna kako neko nezakonito zgrće velika sredstva, pa da se otvori čitav sistem koji liči na organizovani kriminal. Može da se spasi tako što će da kaže – kazaću vam koje su firme nameštene da na tenderima učestvuju da bi moja bivša firma dobila posao. Kazaću vam u svakom javnom preduzeću, državnom organu koga plaćaju, ko je zadužen da omogući da prođe na tenderu ta firma iz, ne mora da bude, inostranstva. Znate kako to lepo zvuči u Srbiji kada je na stranom jeziku naziv firme, odmah se tresu svi.
Znači, ovaj zakon otprilike treba da omogući, navodno, ljudima koji su mnogo uspešni, zahvaljujući zvrčki poslovna tajna, da spreče insajdere koji bi odali tu poslovnu tajnu. Oni računaju da ovim predlogom zakona i ova vlast ima interesa. Zašto? Onda ne bi bio "Vikiliks". Ovo je pokušaj sprečavanja "Vikiliksa" i depeša. Sad nisu baš prave depeše, nego neke studije, neke analize itd. Doduše, sve mogu da proglase poslovnom tajnom. Sve. Verujte poslovna tajna se ne nalazi ni u kvalitetu proizvoda, niti u ambalaži, nego se nalazi u onome što omogućava nekome da ima približno monopolski položaj. Ta zvrčka koja mu to omogućava, to je ta poslovna tajna. A to je ta sprega sa onima koji omogućavaju ili odlučuju da neko bude dominantan na tržištu ili da ima monopolski položaj.
Vidite i sami šta se dešava sa tim poslovnim tajnama. Jedan je krenuo sa mobilnim telefonom za dinar, sada svi za dinar daju mobilne telefone. Jedan je krenuo sa keš kreditima, pa sada svi krenuli sa keš kreditima. Jedan dao reklamu kredit 0% kamate, jeste li videli reklame, odmah ovi drugi kažu 0% kamate. Izgleda da nema poslovne tajne između njih. Svi znaju formulu kako se to rešava. Da ne pričam o ovim velikim industrijskim špijunažama itd. Daleko smo mi od tih velikih, da znate. Znate, ona kola se razlikuju samo u žmigavcu, pa su proizvod iz neke druge države. Mi još nismo do tog nivoa došli.
Smatram da je ovde napravljena velika greška, nijedan problem neće da se reši, realno postoji problem da čovek koji je bio na značajnom mestu u nekoj firmi koji je imao puno tih informacija i verovatno su neke informacije i neki podaci predstavljali poslovnu tajnu, možda je to neko i odredio, možda i nije određeno ali se podrazumeva, prelaskom u drugu firmu oni su odneli i ta znanja i te informacije i poprilično ugrozili onu prvobitnu firmu.
Naravno, mi ne možemo da stojimo iza toga da to odobravamo, to nikako ne zaslužuje odobravanje, to na neki način treba da se zabrani, to na neki način treba da se sankcioniše ali ono što smo apsolutno sigurni ovi papiri i ovih dvadeset članova to neće da završi. U tome se ogleda naša primena, na ovaj koncept ovog zakona.
Mi smo pokušali sa nekoliko amandmana da nešto promenimo ali smo svesni situacije da je ovaj nemoguće promeniti. Zašto? Ovde, se prosto nabacuju pravni pojmovi koji u kontekstu više pojmova unutar jedne rečenice stvarno deluju besmisleno i niko živi to ne može da protumači. Verujte mi malo je u poslovnom svetu informacija koje sadrže tehnološke, tehničke podatke koji predstavljaju poslovnu tajnu.
Mnogi ti podaci su stvar doktrine, a ne odgovarajućeg preduzeća. Nije poslovna tajna kako se pravi visoko lučni most, to svi znaju na Građevinskom fakultetu, pa se javljaju neke inovacije, pa se javljaju neki patenti, pa se otkupi licenca, sve to znači, nema u toj sferi mnogo poslovnih tajni. Danas su se poslovne tajne preselile na ekonomsku, finansijsku, komercijalnu sferu gde mi insajder, gde mi je kanal, gde ću da dobijem informaciju pre vremena. I sada da vas podsetim na još jednu stvar i vi to verovatno znate ali možda i ne smete da pričate i ova blokada, gospođo Čomić za srpsku robu prema Kosovu i Metohiji, ima svoju poslovnu tajnu.
Ali vi uopšte niste čuli šta sam ja želeo da kažem.
Na najdostojanstveniji način pričam o ovoj temi, samo što vi ne dozvoljavate da vam završim.
Ne kršim Poslovnik, samo promovišem i kažem da su poljoprivredno prehrambeni proizvodi koji se proizvode u Srbiji izuzetno kvalitetni.
Skrećem pažnju da je ova Narodna skupština donela zakon gde je zabranila genetski modifikovane organizme u prehrani, promovišem ono što je Srbiji lepo uradila.
Zašto?