Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika <a href="https://otvoreniparlament.rs/poslanik/8554">Zoran Krasić</a>

Zoran Krasić

Srpska radikalna stranka

Govori

Gospođo Čomić SRS je dosta trpela u javnosti u ovoj zgradi, od 2001. godine kada …..
Zašto?
Pričam vam da smo izdejstvovali da Vlada Republike Srbije pre nekoliko godina donese zakon kojim je prihvatila naš…
Dobro. Ja bih, znači preporučio svima koji padnu pod udar ovako nekompletnog i nekompetentnog zakona da u slučaju bilo kakve tužbe zahteva da se odredi privremena mera ili da se navodno obezbede dokazi, i u tim postupcima verovatno koji je tužen treba da trpi neke neprijatnosit, da odmah požuri i da se prijavi za svedoka saradnika. To mu je mnogo veća garancija da može da spasi i sebe i svoju porodicu od očigledno neopravdanog progona. Oni kojima tužilaštvo ne pruži zaštitu, ja pozivam neka se jave SRS pružićemo im zaštitu po svaku cenu, jer iz ove rasprave je potpuno jasno kakav je cilj i kakva je osnovna ideja da se ovakvi propisi donose.       
Na kraju, građani slobodno jedite proizvode koji se proizvode …
Član 107. Vi nemate prava da me nazivate nedostojnim. Ja vas upozoravam ovo vam …
Da se ne bi zbunili oni koji prate ovaj prenos, na dnevnom redu su dve odluke o naknadama za rad u Nacionalnom savetu za visoko obrazovanje i u Komisiji za akreditaciju i proveru kvaliteta.
Zašto ovo kažem? Da odgovorim na neka pitanja koja su se danas ovde pojavila. To jeste nadležnost Narodne skupštine, ovo nije nadležnost ni Vlade ni ministarstva, i Narodna skupština nije do sada ispunila tu svoju obavezu da odlukom propiše iznos odnosno visinu te naknade. I evo, sada se to dešava zato što je revizor utvrdio da postoji neka vrsta nezakonitosti kada su u pitanju ova dva tela. Ovde je propisano koliko ta naknada treba da iznosi 1,8, 1,5, 1,8 za predsednike, 1,5 za članove. Sada kada bi neko postavio – kako je to Administrativni odbor sa Necom otporašem na čelu zaključio da taj koeficijent treba da bude, niko ne može da dobije odgovor. Da li oni imaju uvid u to šta se radi u ova dva tela, kakav posao se tamo radi, koliko je taj posao težak.
Svi članovi ova dva organa su u radnom odnosu, pretežno na univerzitetu, znači tamo rade, primaju platu. Koja je svrha te naknade koju treba da odredimo ovim odlukama? Nekada kada je neko u nekom od tih organa bio imao je pravo na dnevnicu i na neku skromnu naknadu. Vi ste u međuvremenu zamrsili taj naš pravni-politički sistem, napravili ste agencije, napravili ste mnoge organizacije koje su statusno nedefinisane. Da li rad u ovim organima, u ova dva tela predstavlja nešto što je volonterski ili predstavlja obavezu ili predstavlja čast, pa u tom smislu u neka satisfakcija za nešto što dodatno čovek sa univerziteta radi da bi poboljšao i programe i uopšte stanje na našem univerzitetu?
Mi odgovore na ta pitanja nemamo, mi imamo samo 1,8 i 1,5 i tačku 4) koja kaže: "Retroaktivno od 1. januara 2011. godine". Da se to ne bi pogrešno protumačilo da ovi radikali su protiv naknade ili ne znaju šta hoće, morate da znate da ovi koeficijenti kada se primene to je negde 70 hiljada dinara, pored plate naravno. Zašto? Zato što se odazove pozivu da dođe na neku sednicu gde treba nešto da usvoje. Zato je vrlo važno da se ima puni uvid u to šta rade ti ljudi koji su članovi komisije ili članovi ovog saveta. Mi odgovora na to pitanje nemamo, mi samo imamo naznake u zakonima gde je propisana nadležnost, pa možemo da izvlačimo neke zaključke da to oni navodno rade.
Ovo je dobra tema da se otvori pitanje uopšte plata u javnom sektoru i naknada. Bez namere da potcenim rad ovih ljudi u ovim organima, moram da kažem, kada ste prihvatili Bolonju što vas rukovodi u obrazovanju generalnom, prihvatili ste princip razvlašćivanja Vlade i ministarstva od ovih poslova i prenos tih poslova na neke družine. Prošle godine smo imali prilike da vidimo da neki saveti se nisu ni sastajali u toku godine, a primali su naknadu, a onda konstatujemo – obrazovni program, pa neko može da upiše neki fakultet, da završi fakultet, a na kraju se zaključi da program tog fakulteta nije bio adekvatan, nije prošao i da ta diploma nema apsolutno nikakvu težinu. I onda je država prevarila i te studente i roditelje koji su to finansirali da bi deca bila što obrazovanija.
Ako želite da imate ova dva tela koja bi radila ono što treba da rade onda mora da se pogleda težina tog posla, pa u skladu sa tom težinom posla da se odredi neka naknada, a ovako je odokativno određena naknada. Ta naknada spada u deo izdataka za javne službe. Po definiciji onih koji rade u javnim službama i javnim preduzećima, uopšte u javnom sektoru imaju veće plate i veće naknade. Sada da vidimo, da li rad ovih ljudi u ova dva tela može da se uporedi sa nečim? Hajde da uzmemo javna preduzeća.
Podaci su iz februara 2009. godine kada je bilo interesantno da niko ne kontroliše plate u javnim preduzećima. Moram da vam skrenem pažnju. Javna preduzeća nemaju prevashodni zadatak da prave dobit, nego da funkcioniše delatnost javnog preduzeća na dobrobit svih građana kao korisnika njihovih usluga. Šta ste napisali 2009. godine? Verovatno ima nekih promena do danas, ali to niko ne objavljuje.
Najplaćeniji je bio JAT Ervejz. Kažete da je u velikim problemima taj JAT. Direktor je imao platu 379.161 dinar mesečno. Kaže se, nema bonuse, ima neku reprezentaciju, službena vozila, stanovi, nema menadžerski ugovor, a akt o raspodeli kaže – dostupan je samo po zahtevu. Znači krije se. Tu ste dali pregled za 32 javna preduzeća i sada da uporedim. Kaće se ovako, recimo Nacionalni park "Đerdap" direktor prima 59.344 dinara, podaci su iz 2009. godine. Sad, ako taj iznos plate stavimo u kontekst predsednica Nacionalnog saveta, koji radi na univerzitetu ili članova koji takođe rade na univerzitetu i dobijaju naknadu koja je veća od plate Nacionalnog parka. Mislim da najmanje što trebate da uradite da date odgovor kako je to moguće. Kao što morate da date odgovor kako je moguće da Javno preduzeće JAT posluje sa gubitkom, a da direktor prima ovolike novce ili Telekom, Elektroprivreda Srbije, Trans nafta itd, itd.
Ako smatrate da javna preduzeća nisu reper sa savetom i ovom komisijom onda ću uzeti nešto što jeste reper, to su vaše agencije. Imate Centralni registar, pričam sve o februaru 2009. godine, direktor je imao 355.000 dinara mesečnu platu. Izvinite, molim vas, onaj ko vrši akreditaciju fakulteta, onaj ko donosi programe, kao što je u pitanju ovaj Savet za visoko obrazovanje. Ko radi odgovorniji posao? Direktor Centralnog registra koji se bavi knjigovodstvom ili onaj koji treba da odluči šta će da bude sa generacijama koje treba da prođu kroz obrazovni proces? Vi se sećate one izreke da jedan loš učitelj može da napravi veću štetu nego pukovnik, jer toliko generacija prođe, pa ukoliko ih nije vaspitao i obrazovao na pravi način šteta je nesaglediva i multiplicira se. Jer onaj ko nije prošao dobar obrazovni sistem, naravno diktira neki svoj stil ponašanja i na svoje potomstvo i na svoje okruženje. Mi nemamo odgovor.
Nama Neca nije rekao zašto je koeficijent 1,8? Zašto nije koeficijent 1,2? Zašto nije koeficijent 5? Nema odgovora, nego se pošlo od pretpostavke kada to nije radila Narodna skupština kada je to radilo ministarstvo i Vlada bila 70.000, ajde da zadržimo 70.000. Znate, pored stručnosti za rad u ovim telima potrebno je još nešto. Ja dajem veći značaj tome što vi kažete još nešto. Opredeljenost, da voli taj posao, da želi dobro, da se odriče nekih stvari da bi se postiglo nešto dobro, generalno dobro.
Mi sada imamo situaciju da se u ovakvim idi mi dođi mi telima, e tako to po zakonu ispada. Nema odgovornosti. Da nema odgovornosti dokaz je ova tačka dnevnog reda. Da li neko snosi odgovornost što Narodna skupština nije donela ove dve odluke još pre nekoliko godina? Niko ne snosi odgovornost. Ko sme da pogleda u oči Neci Konstantinoviću otporašu. Pozove svog kuma Nikita Rakića, samo ima da uzdišete ovde. Zašto? Rekla američka ambasada, rekli ovi drugi. Ko pita šta je interes ljudi ili prosvete u Srbiji. To je marginalna stvar. Važno da se ispune zahtevi iz Brisela. To nema alternativa. Svaki profesor ima alternativu. Kako pretite prosvetnim radnicima? Il ćeš da radiš ili na birou imamo takvih koliko god hoćeš da te zamene. U tom strahu se razvija, navodno napredak Republike Srbije, i krupni koraci ka EU.
Znate, ako se ovde manifestuje neodgovornost i Narodna skupština ne svoju obavezu po zakonu, s kojim pravom mi možemo da prozivamo nekog prosvetnog radnika tamo što je odložio čas, što je smanjio čas, ili što nije po programu završio nastavnu jedinicu. To je ta poruka koja ide odavde. Onda se mi čudimo. Od Narodne skupštine u ovom pogledu postoje i gori. Gora su, recimo naša ministarstva. Evo mi svakog dana imamo po neki predlog zakona.
Da bi se dokazalo koliko je taj zakon, onda se kaže pisali su ga profesori univerziteta. Da li je bio jedan javni tender gde ministarstvo koje je zaduženo za neki predlog zakona putem tendera poziva zainteresovane da naprave nacrt nekog zakona. Ne. Tu vam je Hiber, tu vam je Vodinelić, Gašo Knežević, Lilić, te ovaj, te onaj. U ovim bankarskim oblastima Ekonomski institut, te ovaj, te Labus, te ovo, te ono. Šta je garancija da je to kvalitetno urađeno? Diploma. Ko može da sumnja u diplomu Gaše Kneževića. Sve što štancuje Gašo Knežević to je dobro.
Čak ide se dalje, neka ministarstva daju CESID-u da im napravi projekat jer navodno ministarstva nisu projektovana sa tom vrstom analitike da bi mogli da rade predloge ili nacrte zakonskih akata, nego to mora da se da, a onda kažu nećemo na tender jer to finansiraju amerikanci, pa oni koji finansiraju mogu da odaberu ko će da piše neki propis. Ta logika vam je prisutna i ovim telima. Zašto? Gde god postoji prostor da se zarade pare ljudi idu. I kopiraj, skini sa interneta propis iz Hrvatske, Slovenije, prevedi, napiši kao da je tvoj autorski rad, dobićeš trista, četrsto, petsto po zakonskom projektu.
Čekajte ako to mogu da rade neki profesori univerziteta kad su u pitanju nacrti propisi, zakoni pre svega, zašto to ne bi radili ljudi koji rade u ovim telima, kao njegovo autorsko delo njegov program. I samo je bitno da se u komisiji izglasaju, da se u savetu izglasa. U suštini vi plaćate diplomu. A ko je kod nas poznat kao stručnjak? Samo onaj koga neko iz inostranstva prizna. Ako je u inostranstvu učestvovao na nekom simpozijumu pa je neko rekao imate tamo nekog velikog stručnjaka, on je kod nas zvezda. Našeg, strpljivog, marljivog koji radi koji je stvarno stručnjak za te stvari, ne, njega ne cenite. Narodna skupština može sve propise da donese za džabe. Imamo virtuelnu biblioteku, imamo analitički deo ljudi koji prate uporedno šta se dešava u nekim državama u sa nekim propisima, prave analize. Sve zakone možemo za džabe da pravimo. Ne mogu da se ugrade neki ljudi, ne mogu da se ugrade.
Sad da vratim ponovo diskusiju, imamo javne agencije, čime su opravdane velike plate. Uzmite na primer ovu za sanaciju banaka. Znate koliku platu primaju tamo ljudi? Nenormalnu, a koji je efekat njihovog rada, koja je korist za državu. Nema je. I dalje nije razrešeno sa desetak banaka šta je sa njihovom imovinom, šta je sa bilansima itd. Plaća se ćutanje, plaća se struka, a nemamo odgovora zašto je 1,8 zašto nije 0,8. Ne može Administrativni odbor to da izmeri. Naravno, ne može to da izmeri zato što neće, ne želi. Uostalom, većina je izabrala te ljude u Nacionalnom savetu. To su vaši ljudi, morate da ih nahranite da ćute. Morate da ih nahranite da se sprovede bolonjski proces rasturanja obrazovanja u Srbiji.
Gospodine Novakoviću, sa jednim konkretnim primerom ću razrešiti ovu dilemu, ne samo oko amandmana nego i oko člana 9. Mnogo lepo zvuči kada se u zakonu napiše: "zabrana mučenja, nečovečnog postupanja i iznude", ali samo lepo zvuči i ništa drugo.
Evo drugog primera. Mi smo imali situaciju u Hagu da je svedočio svedok i rekao je da ga je vodio Zoran Đinđić na Košutnjak i ubeđivao ga koliko je to važno za Srbiju da on svedoči protiv Vojislava Šešelja i da iznosi neke stvari. Gospođo Malović, ne znam da li ste pokrenuli neki postupak. Niste. Imali smo Brunu Vekarića, koji je vršio pritisak na svedoke. Da li je pokrenut neki postupak protiv Bruna Vekarića? Nije. Imali smo svedočenje gde je vršen pritisak na Aleksandra Stefanovića od strane Batića, Zorana Đinđića – idi pljuni po Šešelju, to je mnogo značajno za Srbiju koja ide prema EU.
Šta je ova država uradila protiv ovih lica koja ne poštuju ovu zabranu uticaja na slobodu pojedinca kao okrivljenog, potencijalnog osumnjičenog, potencijalnog svedoka ili bilo kakvu vrstu njegovog učešća u nekom postupku? Ništa nije urađeno. Koliko imamo sudskih postupaka gde pojedinci iz policije, državne bezbednosti utiču na svedoke, okrivljene itd, da bi se prejudicirao ceo krivični postupak?
Šta radimo kada policija, recimo, uhapsi neke i onda prikaže petominutnu reportažu u dnevniku i onda vidite Dragana Džajića u onom položaju? Zar to nije mučenje, zar to nije okrutno postupanje, zar to nije uticaj na javnost i na sud da se prejudicira budući ishod postupka?
Kada neki pojedinac vrši nedozvoljenu radnju ili krši ovu zabranu, to nekako deluje razumno i može da se reši, ali kada čovek koji primeni silu ima uniformu, pa samo uniforma kaže da je njegova prinuda zakonita, izvinite, molim vas, da li mi možemo u to da poverujemo? Koliko je postupaka pokrenuto protiv ovlašćenih službenih lica zbog zloupotrebe službenog položaja? Malo. Zašto? Ukoliko se policajac ne uklapa u ambijent policije ili BIA.
Onda uopšte nije jasno zašto stavljate ovakve deklaracije kada ne postoji nikakva sankcija. Vi ćete da kažete da postoji sankcija u Krivičnom zakonu za ova dela protiv pravosuđa itd, a ko će da pokrene taj postupak, kad su na čelu pravosudnih organizacija, "otporaši" i onih koji su palili Narodnu skupštinu, kad ste vi vazali SAD, kad vam Sem Nazaro sedi godinama u pravosuđu?
Juče pričamo o poslovnoj tajni. Na svakom spratu u ministarstvima nalazi se čovek iz inostranstva koji vas moritoringuje, posmatra vas, a nije neuropsihijatar nego obaveštajac. Smeškajte se. Šta vi znate šta je država? Zašto ste napisali ovo kada to ne primenjujete? Što ne pokrenete postupak protiv ovih ljudi koji vrše pritisak? Što ne pokrenete postupak protiv onih ljudi koji zastrašuju svedoke? Što ne pokrenete postupak protiv Nataše Kandić, koja preti svedocima, koja svedoku da ključeve od svog stana – dečko, smiri se, budi tamo dok ti ne organizujem transfer, pa ih vodi u Sarajevo, pa ih vodi u Hag, pa ih vodi u Prištinu, pa organizuje turistička putovanja iz Zvornika do Beograda? Koja vrsta pritisaka se vrši i na pravosuđe i na ovo, a vi unosite ovu odredbu i sada se ovde cinculišete oko jedne reči.
Mnogo vam je dobar i amandman, mnogo vam je dobar i član. Šta to vredi i član i amandman se ne primenjuje. Primenjivaće će se na nekog Đoku povodom neke međe koja utiče na komšiju Peru, ali neće kod Homena da se primeni nikako, a on pomalo istrčava sa nekim izjavama kako bi opravdao obezbeđenje oko svoje kuće. I usput kao državna sekretarica u Ministarstvu pravde, pravosnažno okončane predmete na izvršenju, sprovodi neka ukidanja i vraća ponovo u prvostepeni postupak da njegova kancelarija završi i vi mislite da se to ne zna. Pa, zna se sve šta se dešava u Srbiji. Pa nemoguće u Srbiji da neka tajna dugo traje. Pa, neminovno da se međusobno ujedate pa onda se cinkarite se pa se potkazujete, pa dolazite da se kod mene da se žalite jedni na druge. Baš ste našli mesto za sažaljenje. Znate, koliko sam sažaljiv kad se međusobno optužujete, hoću da vam pomognem i jednima i drugima, samo da bude razlika jedan zid između dve ćelije.
Svi amandmani koji se tiču člana 15. s pravom su podneti. Osvrnuću se samo na ove amandmane poslaničke grupe DSS.
Član 15. reguliše nešto što je dokazivanje, član 15. u prvoj glavi, gde su mu osnovne odredbe. Po logici stvari prva glava treba da sadrži nešto što su načela i nešto što mora da bude poštovano u svim pojedinačnim odredbama ovog zakona. Kada se u ovom članu pod naslovom "Dokazivanje" stavi sve i svašta u vezi dokaza, i pri tom pođe od neke premise da je istraga u rukama tužilaštva, a pri tom se ne da odgovor na pitanje ko je odgovoran za fer i pravično suđenje, onda imate ovakav miks gde se ne zna ni šta je dokazivanje, navodi se šta je teret dokazivanja, insinuira se redosled izvođenja dokaza, jednostavno pravi se papazjanija koja za osnovu ima neka postojeća rešenja iz sada važećeg zakonika i nešto što je loše prevedeno, a neko je zaključio – sve to možemo da strpamo u jedan član i pokrili smo sve to kao neko načelo.
Da ne širim dalje, dokazivanje je najvažnija faza pretresa. Ko je odgovoran za fer i pravično suđenje? Sudije. Ako ste postavili javnog tužioca kao službenika pravde Republike Srbije, onda on sa istom snagom, sa istim kapacitetima treba da obezbeđuje kako dokaze koji mogu da posluže za optuživanje, tako i dokaze koji treba da omoguće odbranu. Toga nema u ovom predlogu zakona. Ima tamo kod tužioca jedna odredba – ako kojim slučajem javni tužilac nabasa na neki papir, pa zaključi da bi moglo da bude u funkciji odbrane, dužan je da kaže da tako nešto postoji.
Kada već ovde pričate o redosledu izvođenja dokaza, pa po logici stvari prvo se valjda izvode dokazi koje koristi tužilaštvo da bi nekoga optužilo i osudilo, pa onda se valjda izvode dokazi odbrane. Onda, ako smatra tužilac da ima nekih novih dodatnih dokaza, onda njegovi dokazi. Ukoliko odbrana smatra da ima neke dodatne dokaze za odbranu, onda idu ti dokazi. Tek na kraju idu dokazi suda. Ovde u ovoj logici – da li na predlog stranke, da li po službenoj dužnosti, nepotrebno se skreće pažnja. Zašto nepotrebno? Jer ovo ne može da se ispravi, jer je ovo neuspeli miks. To je glavni problem ovog člana 15. i ovog koncepta. Ovo niko živi ne može da ispravi.
Koliko ima argumenata da je dobro da se nešto radi po službenoj dužnosti, toliko je argumenata da je to loše. Imali smo mi te istrage po službenoj dužnosti koje radi sud, pa navodno tužilac nešto obezbeđuje, pa onda konstatujemo u nekom predmetu – istražni tužilac je prihvatio sve što mu je tužilac dostavio, predložio. Onda se to lepo pročita tamo u sudu i onda sudije, isto i naši kažu, kao i oni tamo, na nameštenim suđenjima i završi se posao.
Ima i situacija, ako se ceo postupak dokazivanja prepusti strankama u postupku, tužiocu i odbrani, da oni ne poseduju jednaka oružja. Evo jednog klasičnog primera. Javni tužilac može da obezbedi i svi su dužni da mu daju dokaze, informacije i podatke. Odbrana ode preko puta i kaže gospodinu nekome – izvinite, molim vas, vi imate neku vašu internu kameru, dajte mi da pregledam vašu kameru povodom nekog događaja koji se desio preko puta vas. Koji propis može da naredi tom n.n. građaninu da nekom advokatu, koji je odbrana, dostavi dokaze? Da li postoji? Ne postoji.
Vidite kako su Amerikanci to majstorski smislili, dali su 100 miliona evra da se transformiše sudstvo. Znate kako je ono: "plati pa klati". Ko plaća, on je gazda. Možete vi da se pućkate do mile volje, Amerikanci kažu da su vam dali pare. Što se stidite od dolara?
Pazite, ovo ne može da se ispravi, ovo samo treba da se vrati i da se definitivno kaže šta hoćemo i da se da projektni zadatak kako da se napravi zakon. Nemaju oni hrabrosti to da urade. Supervizor iz Amerike je rekao: "good". Vidite da je jadnica progovorila engleski, kao Vuk Drašković, samo da bi opravdala 100 miliona. Mi samo džabe trošimo vreme pričajući ovde o ovom predlogu zakona. Od ovoga neće ništa da bude. Čist voluntarizam ima da bude.
Pazite, vi meni možda i ne verujete, ali evo šta kaže gospodin Konuzin: "Ima li Srba u ovoj publici, brinete li za sudbinu svojih sunarodnika?" To pita Konuzin u centru Beograda. Da li vide ljudi, aman, peta kolona cveta. Šta vam je još rekao Konuzin: "NATO i članice EU će biti protiv vaših nacionalnih interesa, ali imam utisak da je vas baš briga". Jeste, gospodine Konuzin, njih je baš briga.
(Predsedavajući: Gospodine Krasiću, nije gospodin Konuzin upoznat sa amandmanom na član 15. Molim vas da se vratite na temu.)
Gospodine Novakoviću, stvarno sam tretirao da ste mnogo inteligentniji. Gospodin Konuzin živi ovde, vidi i on se hvata za glavu – zar postoji ova vrsta mazohizma? Ne postoji taj mazohizam u narodu, postoji peta kolona koja vodi narod.
Ovo je drugi amandman na član 15. koji u naslovu ima dokazivanje. Gospodin Jojić je tražio u amandmanu da se dopuni ovaj član sa dva nova stava i dao je nešto što ima dodirnih tačaka sa dokazivanjem. Međutim, da ja sada ne bih gubio vreme čitajući šta se predlaže amandmanom. Ovo što je karakteristično za ovako unakaženo postavljanje principa dokazivanja ili načela dokazivanja, moram samo da vam skrenem pažnju da, tužilačka istraga je u mnogim državama. Da vas samo podsetim, pred SE pre nekoliko godina bio je veliki problem, da li postoje lica koja su lišena slobode i koja se drže u pritvoru u nekim državama, koje su potpisnice Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i sloboda i da jednostavno tih lica nema u evidencijama.
Znate koga je Savet Evrope odredio da bude istražitelj? Dika Martija. On je istraživao da li je bilo torture, da li je bilo mučenja i tokom te svoje istrage, uz opstrukciju od strane vlada država koje su članice Saveta Evrope, došao je do dokaza da nelegalni pritvor postoji u Poljskoj i postoji u BiH.
Kada su predstavnici BiH morali da odgovore na to pitanje kako je to moguće, rekli su – pa Amerikanci, šta da radimo. Oni uzeli zatvor, doterali navodno neke pripadnike Al Kaide, drže ih tu.
Znači, ne postoji u evidenciji da se vodi postupak. To je moguće ukoliko dobar deo krivičnog postupka se nalazi u rukama tužioca. Onda tu ne pomaže član 19. Predloga zakona, da su svi državni organi i svi drugi dužni da pružaju pravnu pomoć, između ostalog, i odbrane.
Kada bi to tako bilo, onda Rodoljub Šabić ne bi bio potreban Srbiji. Rodoljub Šabić samo za informacije od javnog značaja mora da lije krokodilske suze, da podseća državne organe, da vodi medijsku borbu jer mu neko iz Ministarstva ili neka državna sekretarica kaže – ma ne interesuje me, ko si ti, neću da ti dam.
Znači, to što piše u članu 19. je obična parola u praksi. Ako neko misli parolama da može da brani neka osnovna načela, onda se grdno vara. Mnogo se vara.
Evo vam nekoliko primera. Evo vam primera iz Haškog tribunala. Po logici Tribunala, sve što ima tužilac mora da imaju sudije i mora da ima odbrana. Tako je napisano. To je vrhunac međunarodne pravde. A šta je u praksi? U praksi se to ne dešava. U praksi tužilaštvo obelodanjuje u pretresu neke materijale koje je obezbedilo pre sedam godina i nije dostavilo odbrani, a kada odbrana obezbedi to na neki drugi način, pa saopšti da to postoji, e onda tužilac, pošto se seti, pa obelodanjuje materijal. Zašto ga nije dostavilo? Zato što je po svojoj prirodi oslobađajući materijal. A šta radi tužilaštvo? To je taj tip tužilaštva koji vi želite da napravite u ovom poslu. Po nekom tamo pravilu 68. i 66. oni dostave oslobađajući materijal na hiljade strana, šest i po kubika i tu se nalazi uputstvo za peglu, ljubavna pisma vojnika itd. itd. zatrpavanje. I to je vrhunski krivični postupak, što bi neko rekao – pa eto tu ćete da dokažete vašu nevinost.
To vi radite ovde. Vi tribunalizujete naš krivični postupak. Zato su vas vodili i u Hag i u SAD i ovamo i onamo. Lepe priče sudijama, lepe priče ljudima iz ministarstva, tekovine evropskog suda za ljudska prava, razmenjuju se neka iskustva itd. Ima jedan mali problem, izgubila se istina o krivičnom događaju, izgubio se pojedinac. Ovde se moliš Bogu da ne budeš optužen. Ako si optužen, ti si gotov. Takav krivični postupak nama nije potreban. Srbija ne želi takav krivični postupak.
Ako ovim zakonikom želite da otklonite sve propuste iz vremena "Sablje", niste uspeli, odmah vam skrećem pažnju. Džabe ste krečili. Ova reforma je krenula pre nego što je gospođa Malović postala izabrana za ministra pravde. Ona je finansirana još od one strategije kada je Zoran Stojković bio ministar, sećate se. Iz tog perioda je ta strategija. U odnosu na ono što je napisano, i tada je bilo loše, nekoliko ključnih stvari je promenjeno da budu još gore, tako da kada mi kritikujemo, mi kritikujemo uopšte taj proevropski i pronato pogled i u okviru toga se svi vi strpajte koji jeste i koji niste.
Molim vas, neko pravi neke nesnosne aluzije, neprimerene ovom trenutku. Poziva se na neka suđenja od pre 40, 50, 20 ili 10 godina itd. Govori se da su bila partijska, komunistička itd. Verovatno ima i takvih elemenata, ali ko je kriv, šta tražite u koaliciji sa Ivicom Dačićem? Pa, imate i Goricu Gajević. To je vaš koalicioni partner. Sednite lepo na nivou koalicije, pa se dogovorite, a ne ovde da se prepucavate međusobno. Dolazim u situaciju da treba da vas branim, da vas podsećam da ste koalicija, kao što sam Lasla malopre upozoravao – Laslo, zaboravio si, ti si na vlasti.
Podneli smo amandman samo da bi prikazali pravu suštinu ovog člana. Ne sporimo da može i ovakav naziv – sastav suda, sastav sudskih veća. Mi tražimo da to bude – brojni sastav suda, brojni sastav sudskih veća. Svodi se na isto. Samo smo hteli da skrenemo pažnju.
Mada, cela ova glava 2. koja govori o sudskoj nadležnosti, mada pitanje nadležnosti je veliko pitanje, da ne ulazim u to, ova glava ima: pod jedan, sastav suda, pod dva, mesna nadležnost, pod tri, spajanje i razdvajanje krivičnog postupka. Mislim da ste pod tri trebali da stavite prenošenje mesne nadležnosti, a to je pod brojem četiri. Onda, ovo što je kod vas pod brojem pet – ocena i sukob nadležnosti da bude četiri, pa tek na kraju spajanje postupaka. Ali, da ne ulazim u te detalje. To ne menja mnogo ovu suštinu. Samo smo hteli da skrenemo pažnju da sastav suda treba da se zameni sa ovim – brojni sastav suda, da se zna koliko sudija, veliko veće, malo veće sudija, pojedinac, sudija porotnici itd.
Međutim, nije velika šteta i ako prihvatite i ako odbijete amandman, to moram da vam kažem. Ali moram da napravim vezu sa ovim. Vidite, u članu 16. Predloga zakona kada ste govorili o oceni dokaza, da li je tako, ocena dokaza i utvrđivanje činjenica, vi ste prihvatili fudbalski žargon, kaže – sudije ocenjuju po slobodnom sudijskom uverenju. Zbog slobodnog sudijskog uverenja FIFA je uvela pet sudija i šestog onog pored kornera, odnosno pored auta, zato što slobodno sudijsko uverenje u fudbalu je pogrešivo. Vi ovde tu fudbalsku terminologiju, što niste uzeli novu terminologiju, van razumne sumnje? Što niste dali neku fleksibilnost za relevantnost i dokaznu vrednost? Niste, zato što resavska škola nije dobra u ovim oblastima.
Da li ste tenderom ustupili ovaj posao pisanja zakona? Morali ste tenderom, pošto je to usluga. I na Ministarstvo se primenjuje Zakon o javnim nabavkama. Kada naručite uslugu pisanja nekog propisa, vi morate da raspišete tender i da se tenderska dokumentacija dostavi, da učestvuju zainteresovani i ko pobedi da dobije posao da radi. Javio bih se na taj tender pisanja zakona, mada je pitanje da li Skupštini uopšte treba neko drugi da piše zakone, jer je to obaveza Skupštine.
Bez tendera kažete tri godine ste radili itd. Došli ste do ovog epohalnog teksta, gde ima više odredbi o nekim navodno standardima EU, a malo imate standarda koji su pod okriljem UN. Ima i tamo standarda, ima i smernica. Pod okriljem UN data je definicija saizvršilaštva. Nisu UN imune na krivično-procesno, dali su veliki doprinos. To su standardi koji se primenjuju u celom civilizovanom svetu, a vi ste nas suzili na nešto što se primenjuje samo u EU i pitanje je šta se primenjuje u EU. Čuvaju neke države ljubomorno svoje krivične postupke, pogotovo Italijani i Nemci. Ne dozvoljavaju novotarije. Jeste li videli koliko ima sudija u Haškom tribunalu? Nemci ne prihvataju udruženi zločinački poduhvat, a neke sudije izdvajaju mišljenje kada su u pitanju dokazi i kada je u pitanju dokazni postupak. Ali, to vas ne interesuje, vi morate da ispunite nalog. Uzeli ste pare, morate da opravdate te pare.
Tražim reč i pokušaću da objasnim, pored ovog našeg amandmana, mi smo se rukovodili i mišljenjem o nacrtu ZKP Republike Srbije, 26. maj 2011. godine, i svi svetski priznati eksperti Džeremija Mekbrajda, predsednik Naučnog komiteta Agencije za osnovna ljudska prava EU, advokat, advokatska kancelarija, Monktom, Petera Pavlina, sekretar šefa Odeljenja za krivično pravo i zaštitu ljudskih prava, Direkcije za zakonodavstvo u pravosudnom sistemu, Ministarstvo pravde Republike Slovenije, Pitar – Hajna Krenersa, glavni javni tužilac u penziji u apelacionom sudu, rezervni sudija na određeno vreme u apelacionom sudu, Holandija, svetski priznati stručnjaci.
Ja da nisam pročitao, niko živi ne bi znao za ove sekretarice iz nekih ministarstava, za ove penzionere koji traže da obezbede apanažu.
Oni su pročitali ovaj vaš nacrt i evo na strani 44, ne znam zašto se Aligrudić pravi naivan da ne zna, pa se kaže, treba da se primenjuje na homoseksualne i heteroseksualne zajednice. Rekli stranci, Aligrudiću, šta se ti praviš da ne znaš, čitaj šta piše ovde i oni slepo moraju to da rade.
Međutim, ono što sam siguran da vam nisu rekli, a vi ste ugradili, to je ono što je obuhvaćeno ovim amandmanom.
Znači, branioca po službenoj dužnosti, ako ga ne izabere, odrediće javni tužilac. Kada je to u istoriji pravosuđa bilo da javni tužilac određuje branioca po službenoj dužnosti, ovo da patentirate.
Javni tužilac i odbrana su suprotstavljene strane u postupku. Kako javni tužilac može da odredi branioca. Ako istragu date tužiocu, a sve što radi branilac u istrazi svi troškovi to su troškovi istražnog postupka, nadoknađuju se kod tužioca, ne u sudu. Šta je, nešto ste prezibili ovde. Nemoguće je ovo. Kaže predsednik suda postavlja branioca po službenoj dužnosti. Ceo institut branioca po službenoj dužnosti je problematičan. Niti je ovo vaše rešenje da branioca po službenoj dužnosti se određuje prema redosledu advokata, to se zloupotrebljava, i zato su neki advokati izuzetno bogati jer nezavisno od redosleda samo oni dobijaju, kad je recimo u pitanju predkrivični postupak. Taj jedan, čuveni ćelavi Ćirić iz Niša, Boško mu nabacuje te poslove. On je uvek angažovan za branioca po službenoj dužnosti. Moguće, to da znate da je moguće. Ako bi to radila Advokatska komora, da ona odredi branioca po službenoj dužnosti, opet bi bila zloupotreba.
Branioca po službenoj dužnosti treba određivati, stvarno, u vrlo specifičnim i izuzetnim slučajevima. Zašto? Prvo je nastao okrivljeni. Prvo su nastala krivična dela, pa onda advokati. Izvorno pravo svakog čoveka je da se sam brani. Ako traži pomoć i ako mu je potrebna pomoć, on neka izabere branioca, ne može niko drugi da mu izabere branioca. Slažem se u onim perifernim slučajevima, kada može dovesti se u pitanje fer i pravično suđenje zbog nedostatka kvalitetne odbrane. To su izuzeci, izuzeci, izuzeci. Vi ste od izuzetka, izuzetka napravili pravilo. Javni tužilac određuje branioca po službenoj dužnosti. To obavezno da patentirate i da mi kažete koji su stručnjaci sa fakulteta pisali tekst ovog predloga zakona kako bi pokrenuo postupak pred nastavnim naučnim većem da im se oduzme sve moguće titule akademske koje su stekli na nekom fakultetu, jer ovo što su napisali, ovo je zločin, a vi ćete da dignete ruku za ovo i vi što reklamirate svoje advokatske kancelarije kao poslanici pozicije. Da li ste pročitali ovaj član? Epohalno, evropsko. Pita Rita smislila.
Izvinite, gospođo Čomić, koliko imamo vremena mi iz SRS?
Obećao sam vam juče da ću imati vremena.
Vidite, drago mi je što se na dnevnom redu nalazi ovaj predlog zakona, jer je ovo još jedan primer kako ne treba da se zakonom uredi jedna oblast, jer ovaj zakon u stvari sadrži praznu priču, šuplju priču. Sadrži neke pravne pojmove, koji u ovom kontekstu i u ovoj dijalektici ovih članova praktično ništa ne predstavljaju.
Da krenemo redom. Da li nam je potreban zakon kojim bi se štitila poslovna tajna nekog privrednog društva? Mislim da nam nije potreban taj proces. Zašto? I postojeći pravni sistem omogućava i dozvoljava da svako privredno društvo čuva svoju poslovnu tajnu na bazi Zakona o obligacionim odnosima, na bazi Zakona o parničnom postupku i na bazi velikog broja propisa koji regulišu obavljanje neke delatnosti sa gledišta uslova za obavljanje te delatnosti i pogotovo oni propisi koji se odnose na autorstvo, patent, prava industrijske svojine, itd.
Da je to tako, potvrđuje ovaj predlog zakona. Zašto? Zato što u kaznenim potrebama postoji samo jedan član, gde je propisano šta je privredni prestup i da za privredni prestup odgovara pravno lice, privredno društvo i odgovorno lice u privrednom društvu ili pravnom licu, ali nema odgovornosti fizičkog lica.
U članu 2. vi kažete da ovaj zakon pruža zaštitu pravnim i fizičkim licima, kako domaćim, tako i stranim. Nešto onda tu nije u redu.
Dalje, iz ovoga vidimo da ste vi prepustili kompletno privrednom društvu i svakom pravnom licu, pa čak i fizičkom licu, da samo odredi šta je poslovna tajna. Toliko je to široko da praktično svaki podatak o nekoj firmi može biti poslovna tajna, jer ne zavisi poslovna tajna od kvaliteta podatka, nego od pravnog ili fizičkog lica da li je to proglasio poslovnom tajnom.
Ima toliko propisa koji nalažu javnost rada privrednih društava ili onih propisa koji nalažu da privredno društvo ili fizičko lice koje se bavi privrednom delatnošću je dužno da obavesti neki nadležni organ o svojim poslovnim aktivnostima, tako da svaki podatak iz oblasti finansijskog, privrednog, ekonomskog, tehničkog, tehnološkog, skica, crtež, šta god hoćete da uzmete, može biti proglašeno poslovnom tajnom.
Izvinite, ako neko krade podatke koji predstavljaju poslovnu tajnu i može da načini štetu onome ko je zaštitio te svoje podatke, to treba da se reši u jednom dvostranačkom sporu, bez mešanja države posebnim zakonom, jer u suštini ovaj zakon ništa ne reguliše.
Kada se pročita bombasti naslov ovog zakona, onda neko stekne utisak da ovim zakonom država zabranjuje NN licu da špijunira privredni subjekt. Nije tačno, takva odredba ne postoji ovde.
"Koka-kola" već sto i kusur godina čuva kao svoju tajnu šta je onaj sastojak što se daje. Nije to zaštitio ni jedan zakon, nego oni zaštitili. Da li ovo može kod nas da funkcioniše? Šta će biti naša praksa ako usvojite ovakav zakon? Naša praksa posle ovog zakona biće naša sadašnjost. Evo jednog primera. Miškoviću je vrlo interesantno šta država misli u oblasti finansija i ekonomije i on izvrši disperziju, pošalje svoje službenike i oni se nalaze u svim ministarstvima u svojim institucijama, ali kada on želi da sačuva svoju poslovnu tajnu, nešto što treba da se uradi za godinu, dve dana, on angažuje penzionisane radnike BIA koji naprave blindirani prostor oko jednog prostora u njegovoj firmi gde se osmišljava poslovna strategija.
Svako ko želi da krši ovaj propis može da se legitimno pozove na član 3. i da kaže – javnosti sam saopštio neke podatke koji predstavljaju poslovnu tajnu zbog toga što ti podaci predstavljaju prikrivanje krivičnih dela. To dozvoljava član 3. stav 1. Naravno, to ću maksimalno da zloupotrebljavam, odmah u startu da vam kažem. Zašto? Nema tog kantara koji će da izračuna da li sam to zloupotrebio ili sam u nameri iz člana 3. stav 1. to izveo.
Evo jednog drugog podatka. Znate i sami da prema našem društvenom proizvodu verovatno nekih 50% društvenog proizvoda ide preko javnih preduzeća, što republičkog, što lokalnog značaja. Da li oni mogu da imaju neku poslovnu tajnu? Ne mogu. Da li je interes nekih privatnika koji idu na tender da unapred budu obavešteni šta će biti interesantno u nekom od tih javnih preduzeća? Kako mogu da iskopaju te podatke? Vrlo jeftino i završe posao.
Onda se postavlja pitanje – da li je ovaj zakon u zaštiti javnog interesa? Nije, ovakav zakon nije.
Mi smo imali jednog operatera za telefoniju. Danas imamo nekoliko mobilnih, imamo još jednog fiksnog. Šta ako se u tim preduzećima, gde dokazujemo opredeljenost za EU, za tržišnu ekonomiju itd, nalaze stručnjaci "Telekoma" koji su radili na strateškim dokumentima širenja "Telekoma"? Ne mora on da ukrade ni jedan podatak, njegova pojava je dovoljna sa znanjima da se završi posao gde će VIP da bude za dva koraka ispred naše telefonije, da postavi baznu stanicu, da sagleda ispitivanje tržišta, gde se nalaze korisnici, sa kojom uslugom da se parira. Vidite, sada dinar, pola dinara, besplatni minuti itd.
Da li vi mislite da će pravna lica da koriste ovaj zakon radi zaštite svojih poslovnih tajni? Pa neće. Tamo gde cveta individualistički oblik tržišne ekonomije, kao što su SAD, pa sve se zasniva na industrijskoj špijunaži, prevarama i mućkama na berzi.
Hajde malo da vas nasmejem. Skoro je bila komedija Edi Marfija, gde je on glumio. Dva starca pukla na berzi zato što su neki pre njih dobili prave podatke kakav će biti rod pomorandži. To je za njihovu ekonomiju potpuno normalno - diže se do nebesa, pada, bankrotira, nema ga nigde. Vi mislite da sad ovim preslikate kod nas ovde. To je nemoguće.
Poslovna tajna. Da li može da bude poslovna tajna gde su pare sa Kipra? Znači, nije to službena tajna, nije državna tajna, nije vojna tajna, to je poslovna tajna. Zašto? Banke, četiri banke, ili javna tajna, kako se sad kaže? Kad ćemo da dobijemo te informacije?
Da li je poslovna tajna sa kojim fizičkim licima javna preduzeća zaključuju ugovore o zakupu poslovnog prostora? Po ovom zakonu oni mogu da proglase. Znači, javno preduzeće može da proglasi - poslovna tajna s kim smo mi zaključili, recimo, ugovor o zakupu u Novom Sadu. To isto može i poslovni prostor Novog Sada da proglasi. A interes? A prikrivanje kriminala?
Šta je sada tu poenta? Ako je zakup u toku godine više od četiri miliona dinara, onda zakupodavac ulazi u sistem PDV pa izlaze neke ujne, strine, tetke itd. I to može da bude poslovna tajna. Neko može da odgovara što u najboljoj nameri kritikuje kriminalno ponašanje pojedinaca na vlasti.
Verovatno i ono što je bilo kog Gorana Kneževića u sefu je bila poslovna tajna. ako su u pitanju stranačke pare, to ne može da bude ni službena, ne može da bude ni vojna, niti bilo koja. Znači, poslovna tajna. Pade Knežević i tajna je i dalje, čim se ne vodi postupak. Znate?
Da li je poslovna tajna ako je pre nekoliko godina Darko Šarić u Novom Sadu častio što je zaradio četiri milijarde kao biznismen sa svojim nekim poslovima? Odabrani ljudi bili na proslavi. Ima puno državnih funkcionera i lokalnih funkcionera. Onda se javnost iznenadila, zaprepastila. Nasukao se čamac kad je izlazio iz "La plate" i poskakali pijani Crnogorci da plivaju 50 kilometara do obale, pa onda uhvatio satelitski signal.
Da li je neko iz državne službe u mogućnosti da špijunira pravo industrijske svojine? Da li je u mogućnosti inspektor da izvrši kontrolu neke prehrambene industrije, pa navodno ne zna, zbog sanitarnih i drugih razloga zašto je to tako, pa mu se onda tehnološki proces ceo objasni, a onda, recimo, ode do "Viktorija grup" pa im saopšti podatke?
Da li to ovaj zakon reguliše? Ne reguliše. Da li ovaj zakon pruža zaštitu, poput onoga što je uradio neko što je otišao kod predsednika Vrhovnog kasacionog suda i snimio se diktafonom, ko je koga predložio, ko je koga izabrao za sudiju, zašto nije izabran itd, i to kao savetnik predsednika, generalni sekretar Predsedništva ili kod predsednika Republike, na primer? To jeste poslovna tajna. Nema odgovora.
Ovde je stvorena psihoza kod naroda – reguliše se nešto nekim zakonom, od sutra, maca pojela sve. To je zaustavljeno, jer je zakon donet, ljudi moji. Zakonom se propiše da je to zabranjeno i to ne sme više da postoji u državi. Ne, 11 godina se donose zakoni kao sredstvo legalizacije nečega što suštinski ne odgovora ili predstavlja štetu za ovaj narod i ovu državu, i to po hitnom postupku, molim vas. Po hitnom postupku štitimo poslovnu tajnu.
Ko je tu ugrožen što cure informacije u nečemu što je njegova poslovna tajna? Zar se neko nije zamislio da to što on štiti, da li ti podaci mogu da predstavljaju posebnu tajnu? Ili treba da probijemo neke barijere i da se otvore teme – šta se sve danas tretira poslovnom tajnom?
Danas je javna tajna ako nekome napravite kontakt da se ostvari neki posao, 3% čovek uzme i ne treba nikakvo uslovljavanje. Kaže – to su dobri poslovni običaji.
Da li ste vi primetili u ovom zakonu da se u ovom članu kaže da se sve to smatra delom nelojalne konkurencije, i dodatak – kršenje dobrih poslovnih običaja? Dobri poslovni običaji.
Ljudi, moji do pre nekoliko godina smo na TV imali eksperte za industrijsku špijunažu. Po pravilu se radi o tehnolozima, matematičarima koji kada prođu kroz pogon, pogledaju instalacije, pogledaju uređaje. Nepogrešivo mogu da celo to postrojenje reprodukuju za 10 minuta u posebnoj prostoriji. Kako to da se zaštiti?
Kako da se zaštitimo kada neko ima pravo na rad i slobodno da bira svoje radno mesto, pa iz jedne firme pređe u drugu firmu? Kako tu da se zaštiti poslovna tajna? Imali ste poslovnu tajnu u vezi ovoga za puteve što je uhapšen. Velika firma. Ne znam kako se zove – Đurić, Đošković. Njegov tehnički direktor postao direktor Puteva Srbije. Kaže – vi ste tamo pre nekoliko godina radili ovo. On kaže – radio sam u privatnoj firmi i borio sam se za privatnu firmu. Znate?
Da li sve može zakonom da se reguliše? Ne može zakonom da se reguliše. Ne može - krađa ideja, krađa nekih projekata. Znate li šta znači za poslovnog čoveka danas kada on zna da će na tenderu biti toliko i toliko učesnika, najniža ponuda biće hiljadu. On ponudi 998. To se krade preko kompjutera i preko službenika koji rade u nekoj firmi.
Meni se jedan čovek žalio i kaže – zamisli godinu dana ne mogu da dobijem na tenderu posao. Nas petoro radimo tu robu. Jadnik je tek posle godinu dana zaključio da taj čovek što mu radi na kompjuteru gde se kucaju te ponude i odgovor na tender, pritisne jedno dugme i pošalje konkurenciji. Konkurencija ga je više plaćala nego gazda.
Da li će to ovaj zakon da zabrani? Neće. Da li može Krivični zakon to da suzbije? Ne može.
Šta se dešavalo tokom ovih naših promena vlasti od 2000. godine na ovamo? Izbačeni ljudi koji su znali posao. Jedva su se dohvatili njih, ljudi iz privatnog posla, da im organizuju i da im vode firme. Ti privrednici su preko noći postali uspešni. Zašto? Zato što taj kalibar čoveka nosi informacije, nosi poslovne veze, nosi blok sa telefonima, zna slabe tačke konkurencije i za vrlo jeftine pare promoviše svoju novu firmu.
To će da zaustavi ovaj zakon? Neće. Kakvi smo mi kao ljudi kao narod u poslovnim odnosima? Gospođo Čomić, to najbolje pokazuje Vikiliks. Ima tu u Vikiliksu puno tih poslovnih tajni. Ne službenih i državnih, nemojte da brkate. Službene tajne su nešto drugo. Državne tajne, vojne tajne, o tome ne pričamo.
Pričamo o poslovnim tajnama.
Američka ambasada u svakom trenutku zna ekonomski potencijal ove države. Sećam se pre 20 godina Privredna komora pravi procene koliko će biti pšenice, kukuruza itd. Uvek je bila tačna procena njihovog ekonomskog savetnika američke ambasade. Maltene, u tonu je pogađao. Nije on bacao olovo ili pasulj, nego je imao doušničku mrežu. I tada je imao doušničku mrežu, pa mu je lako sada da se hvali ko sve radi za njih.
Molim vas, tajna ili podatak o ekonomskim, privrednim, tehnološkim, tehničkim i drugim potencijalima ovog privrednog prostora i ovog naroda nisu stvar samo privrednih lica koji učestvuju u privrednom životu. Nema te zaštite.
Zašto kažete da niste definisali šta je tajna, već ste to prepustili pravnom licu? Izvinite, molim vas, poslovne tajne o proizvodnji, fizičkom obimu proizvodnje itd, privrednih društava koji se bave određenom robom, u zbiru predstavljaju državnu i službenu tajnu države, sa gledišta bilansa. Tako da pitanje poslovne tajne nije strogo oivičeno na običnu građansku parnicu. To ovaj zakon ne reguliše. Ovaj zakon ne reguliše i zato je mnogo bolje, ako već želite da uđete u ovu oblast, onda precizno definišite mnoge stvari.
Precizno definišite mnoge stvari, da bi ovaj zakon imao nekog smisla. Ovo ovako je trla baba lan. Sve može i sve ne može. Kada sve može i ne može, po zakonskoj normi, onda celu oblast spuštate nekom sudiji. Ovde imate dve vrste sudija, imate parničara za štetu i imate sudiju koji će da vodi postupak po privrednom prestupu. Ajde, ovaj za privredni prestup, to uvek kažnjavaju, nije ni bitno, ali kod naknade štete može da se desi da se neko poprilično ovajdi po osnovu navodno poslovne tajne, a on je odredio šta je poslovna tajna. Ovde se ne vidi šta ispunjava uslove da bi se proglasilo poslovnom tajnom. Ovde se ne vidi instrument kako da se spreči. Vi se sada svađate oko ovih dvojnih funkcija sa Ustavnim sudom itd, itd.
Izvinite molim vas, neko radi deset godina na nekom projektu u nekoj firmi i nešto mu ćune zbog plate i ode u konkurentsku firmu i prenese celu tehnologiju, ceo kompjuterski program prenese. I taj program je zaštićen po ovom zakonu, i on može biti poslovna tajna. Program da prenesem, to je najlakša stvar. Uzme onaj mali fleš, zabode ga kod drugog gazde u kompjuter i ima sve. Niti luk jeo, niti luk mirisao, niti je razvijao istraživanja taj novi gazda, za jeftine pare, pošto je tržišna ekonomija. Znate li kako u Srbiji izgleda tržišna ekonomija? Sve je u sistemu ponude i potražnje. I državne informacije, i službena tajna, i vojna tajna, sve je na tržištu. Ako hoćeš da se zaštitiš, moraš da napraviš faradejev kavez, da imaš prostoriju bunker gde praviš neke dogovore, da držiš pod okupom one ljude koji rade na nekom projektu, da im pretiš da će biti zapaljena kuća, deca pobijena, da bi sačuvao neku tajnu.
Molim vas, znate kakva je izreka u Srbiji, kada su u pitanju tajne? Ne znate, gospođo Čomić? Kaže čovek – hoćeš da mi kažeš to? Ovaj kaže – ne mogu da ti kažem, tajne je. On insistira, a ja ga uvek upozorim – znaš šta, ako ti kažem, odmah moram da te ubijem, jer u Srbiji je tajna samo ono što zna jedan. Kad već drugi zna, to nije tajna. Nažalost, vi niste stavili ovaj član u ovaj zakon ovde. Molim?
(Žarko Obradović, s mesta: Aleksa Žunić.)
Aleksa Žunić, to je druga priča. Ti si ministar, da je tu gospođa ministarka, tu bi bio i ujka Vasa, on je prvi čestitao, da se zna. Znate, to je naša prošlost. To je oslikavanje našeg mentaliteta, našeg karaktera. Ali, to se ne leči ovakvim predlogom zakona. Ovaj zakon je apsolutno nedorečen i neprimenjiv.
Samo da vas podsetim, gospodine Obradoviću, isto kao i onaj zakon o odgovornosti pravnih lica, koji je donet pre dve godine, još nije u primeni. O krivičnoj odgovornosti pravnih lica, je li tako beše? Taj zakon ne može da bude kod nas u primeni nikako. Mi imamo tamo u tom zakonu privredne… Mi smo vam ukazivali – nemojte, ljudi, taj udruženi zločinački poduhvat iz nekog zastarelog anglosaksonskog prava. Pa to tamo više ne važi kod njih. To je neki princip objektivne odgovornosti.
(Predsedavajuća: Narodni poslaniče, vreme koje vam je na raspolaganju je iskorišćeno. Zahvaljujem.)
Izvinjavam se ako sam vas deranžirao.
Neću da vam pričam šta sve objavljuje "Vikiliks", to ćemo da objavimo, biće tomovi knjiga, ima 200 i nešto hiljada depeša o Srbiji. Međutim, gospođo Malović, preporučio bih vam, kada se sutra vratite u kancelariju, da prvo tražite od VSS da se razreši Siniša Važić. Objavljeno je kako je išao da cinkari državu američkoj ambasadi. Doduše, i Saša Vukadinović je prodavao informacije, vidim da je i Miki Rakić vrlo aktivan, i on se razume u pravosuđe i on se pita oko pravosuđa.
Ni jednom rečju niste rekli da li će ovaj zakonik da se primenjuje na teritoriji KiM. Da li ste zaboravili? Građani moraju da znaju, ovo što sada imamo na dnevnom redu, verovatno je ostalo još nekoliko predloga zakona, to su poslednji izdisaji reforme pravosuđa, po zamisli SAD, koji su dali 100 miliona dolara za ovu reformu, gospođo Malović. Žele tribunalizaciju srpskog pravosuđa i to ide po etapama. Kao što vidite, svaka etapa koju ste radili u reformi pravosuđa, bila je katastrofalna.
Sada da pričamo malo o Zakoniku o krivičnom postupku. Zašto kažem tribunalizacija? Po novom rešenju sudija može da odobri da se vrši tajno snimanje da bi se utvrdilo da li je dotično lice izvršilo neko krivično delo. Ko to treba da sprovede – BIA. Ko je na čelu BIA – Saša Vukadinović. "Vikiliks" kaže da prodaje informacije američkoj ambasadi. Džabe ste onda ovo radili, nema potrebe ovo da radite.
Dalje, imali smo Natašu Kandić koja zastupa ljude u sudu, iako je sociolog. Imali smo Natašu Kandić koja čuva svedoke u svom stanu, imali smo Natašu Kandić koju plaća Haški tribunal, odnosno Tužilaštvo, ona daje ključeve svojim svedocima, ona poziva svedoke iz inostranstva, organizuje transport, vodi nekog advokata, bivšeg sudiju da izigravaju neki postupak. Kako je to moguće? Moguće je. Vi ste dozvolili takvu funkciju nekome u našem pravosuđu.
Malopre smo čuli od "otporaša" Nece kako je sve epohalno urađeno od kada ste došli na vlast. Zašto niste rešili predmet Gorana Kneževića, kad je sve epohalno? Da vam malo pomognem, ne treba nikakva promena zakona da se reši, recimo, ubistvo gardista na Topčideru. Odete kod Borisa Tadića, pitate njega i on će sve da vam kaže: kada, ko, ko su pukovnik Đenić, pukovnik Jevđović. To vojska sve zna, ali nećete.
Dalje, ko je omogućio da veći značaj u krivičnom postupku ima, navodno, advokat porodice neke žrtve, poput Srđe Popovića, koji sada drži predavanja svima, a on je potpisao peticiju da se bombarduje Srbija?
Imamo institut svedoka saradnika, primenjen je u Sudu za organizovani kriminal i za ratne zločine. Za ratne zločine nekoliko svedoka saradnika, izvršioci krivičnog dela. Šta im je zajedničko? Zajednički advokat iz Novog Sada. Šta im je zajedničko? Sudija koji je bio sudijski pripravnik kod tog advokata. Lažu gde stignu. Ovde im izjave nisu uzete, iskazi nisu uzeti prilikom donošenja presuda, niti su im iskazi uzeti u Haškom tribunalu u tri predmeta. Kako oni mogu i dalje da budu zaštićeni?
Imate biznismena Čumeta, koji može da gazi po ulici, sa policijom ide da zaključuje ugovore oko renoviranja puteva. On je svedok saradnik. Sada ste to podelili, imamo osumnjičenog i imamo osuđenog kao saradnika koji, zbog navodne velike dokazne vrednosti njegovog priznanja i ukazivanja ko su članovi organizovanog kriminala, dobija zaštitu. Danas je u Srbiji postao san biti svedok saradnik, ima bolju zaštitu nego bilo ko.
Dalje, kaže – nezavisno sudstvo. Od čega je nezavisno? Kako može da bude sudstvo nezavisno? Ovo vaše transformisano, da li je rešilo pitanje kriminala 5. oktobra? Nije rešilo. Da li je rešilo neku kriminalnu aferu za koju postoji veliki interes da se ne reši, od strane DS i "satelita"? Nije rešilo. Da li će da reši? Neće da reši. Zašto neće da reši? Nije ni projektovano da reši. Vrlo prosto i jednostavno.
Ubacujete nešto što se zgražava stručna javnost u svetu. Tamo neka izjava data nekom istražitelju može da bude dokazno sredstvo, da se ubaci u spis i da dobije dokaznu vrednost i relevantnost, a svi znamo u startu da je laž.
Pričate o nekim tekovinama, o nekim međunarodnim standardima. Što se niste pozvali na međunarodne standarde koji su pod okriljem UN, pa konvencije, smernice, minimalni standardi? Ne, uhvatili ste se na 260 strana za umiruće pravo EU. Vi se pozivate na EU koja nam otima KiM. Kakvu poruku šaljete? Vas baš briga za život u Srbiji, vama je važno da vas EU potapše po ramenima. Međutim, pojavi se "Vikiliks" i onda vidimo da to nije baš tako. Ucenjeni ste, morate da radite, kritikuju vas kako verujete čak u one laži koje ovde iznosite, sa kojima dezavuišete građane Republike Srbije.
Pričate o nekim osnovnim odredbama i načelima: zabrana mučenja, zaštita itd. Molim vas, kako je moguće da Slobodan Homen, pre nego što se podigne krivična prijava, pre nego što se optužnica napiše, on preko TV prokomentariše ceo predmet. Svima je zabranjeno, a njemu je dozvoljeno. Sve on to ispriča, koje krivično delo, ko je ovaj, ko je onaj, kako će oni to da rade efikasno, sve će to lepo da se završi, naravno, računajući da će u nekom trenutku da dođe neka druga informacija.
Razumni rok – vi se pozivate na razumni rok. Vi nemate pojma šta znači standard suđenja u razumnom roku. Kada biste imali blage veze o tome, ova država bi svakodnevno pisala peticiju i obaveštavala svetsku javnost o zločinu koji se čini u Haškom tribunalu nad Vojislavom Šešeljem. Deveta godina u pritvoru, još nema prvostepene presude i nema odgovora na pitanje ko krši njegovo pravo na ekspeditivno suđenje.
Imali smo fantastične propise o suđenju u razumnom roku. Tačno je rečeno – za toliko meseci mora da bude podignuta optužnica, ukoliko se ne podigne, okrivljeni se pušta na slobodu, pa smo imali koliko može pritvor da traje tokom prvostepenog postupka, tokom drugostepenog, i to sve po godinama razgraničeno.
Sada ste prihvatili novotariju koja se primenjuje u Evropskom sudu za ljudska prava – suđenje u razumnom roku, i naterali Ustavni sud da to primenjuje samo kad su u pitanju parnice. Ako su krivični postupci – nema. Zašto nema? Zato što postoje posebni kriterijumi – složenost postupka, ponašanje strana u postupku, itd, sve opisno, okruglo pa na ćoše.
Zašto to radite? Zato što vama nije stalo do efikasnog pravosuđa. Da vam je stalo do efikasnog pravosuđa, odavno bi oni koji su vam pravili ovu zgradu Kasacionog suda naplatili svoja potraživanja – 500 miliona dinara dugujete izvođačima radova. Dugujete još uvek i za Avalski toranj, mada se ne zna ni čiji je on. Koji ste to kapitalni predmet rešili? Da li ste rešili pitanje štedionice "Elita"? Da li ste rešili ubistvo Pantića u Jagodini? Šta ste rešili? Kako ste rešili? Nećete ni da rešavate. Želite da obezbedite pravosuđe pod apsolutnom kontrolom DS i svih onih koji smatraju da jedini put Srbije jeste EU, pa i ovakva EU koja nas rastura, koja nam otima, a da bi se to desilo, kako reče "Vikiliks", potrebni su oni koji su kupili diplomu, oni koji su funkcionalno i fundamentalno nepismeni i koji znaju od sedam padeža – četiri.
Zamislite – javni tužilac može da obezbedi, odnosno banka je dužna da dostavi podatke javnom tužiocu. Kako ste to mogli da zamislite? U kog javnog tužioca vi imate poverenja danas u Srbiji? U kog tužioca imate poverenja, kada je javnost obaveštena da prilikom ovog izbora koji ste imali pre godinu i po dana, BIA je bila glavna koja je davala karakteristiku da li neko ispunjava uslove da bude sudija ili tužilac? Da li znate da danas postoji jedna posebna profesija u pravosuđu, a to su bivši radnici pravosuđa – primam platu, ne radim ništa, to su neizabrane sudije i predsednici sudova. Zašto im ne ukinete platu? Nezgodno je – progovoriće.
Kada smo završili onu etapu, mada smo vas kritikovali, povodom onih sekretara zadruga koje ste postavili za predsednike sudova.. Ne znate? Ako ne znate, onda džabe obavljate ovu funkciju, ja sam mislio da kada je neko državni funkcioner da mora da zna šta se dešava u njegovom resoru, a ako ne znate, onda ne vredi da pričam sa vama.
Ako se da taj značaj policiji o kome vi pričate, ja ću vam pomenuti jedan primer iz Bosilegrada, jednog policajca koji je kažnjen u trećem ponovljenom postupku i kada je dobio po ne znam koji put odluku drugostepenog suda, gde mu je potvrđena kazna, odmah sutradan ga pozvao neko iz suda da mu kaže da treba da se javi na izdržavanje kazne zatvora. A zašto je osuđen? Zato što je sprečio načelnika SUP-a u Bosilegradu i njegovu ženu, koja radi na carini, da neke stvari završavaju i zamerio se nekim švercerima koji su mu pretili da će baš tako da se završi sa njim kao što se završilo.
Ja vas obaveštavam gospođo Čomić da je ovo zakonik o krivičnom postupku gde postoje faze u tom postupku, vi ne morate to da znate, postoji taj pretkrivični postupak, postoji istraga, postoji pretres, postoji postupak po žalbama, itd, itd. Ja se trudim da ovu moju diskusiju usmerim na neke stadijume ovog postupka. Vidim da su neki ljudi shvatili, ali, pošto ste nervozni, ja ću da okrenem i uzeću neku drugu oblast.