Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika <a href="https://otvoreniparlament.rs/poslanik/8554">Zoran Krasić</a>

Zoran Krasić

Srpska radikalna stranka

Govori

Uz velike napore, pokušaću malo da rastumačim neke stvari, pošto je ovde bilo sve nabacano. Ne želim da pokvarim gospodinu Milivojeviću dobru kandidaturu za glavnog idola DS. Podržavam ga. To jeste stvarno ideologija Demokratske stranke. Znate, moramo malo i da se nasmejemo u ovoj skupštini.
Boris Tadić kaže da je spasio državu bankrotstva koju je izazvao Tadić Boris, tako ispada, tako mi kažu ovi moji građani, što me stalno susreću, ali dobro, idemo redom.
Gospođo Đukić Dejanović, možda vi niste obavešteni, ja sam obavešten, u zapadnoj Evropi se priprema, za 7. decembar, jedna akcija da svi građani odu do banaka i povuku svoje ušteđevine, kako bi se osvetili bankarima, jer su prepoznali u bankarima glavne rušitelje ljudskog dostojanstva.
Ima nagoveštaja da će ta akcija koja bude u zapadnoj Evropi, pošto imamo proevropskih tipova u Srbiji, znate i sami, pošto smatraju da je to evropski standard, poslušaće tog fudbalera Erika Kantonu i veliki broj Srba se priprema da 7. decembra dođe do šaltera da povuče one svoje pare, između pet i sedam milijardi evra.
Postoji velika opasnost da se sruši kompletan sistem Republike Srbije. Ako se taj sistem sruši, onda već za novu godinu neće biti penzija, neće biti socijalnih davanja, neće biti plata za policajce, neće biti ni za ove vojnike itd.
Preporučio bih vam da se vi na vreme pripremite, da vas ne pogodi to zlo, pa da posle kažete da je Krasić opet kriv što vam je to na vreme rekao. Upozoravam vas, da sutra opet ne bude neko drugi je kriv. Mir, mir, mir, niko nije kriv. Na vreme da vam kažem.
Što se tiče ovog vašeg komemorativnog kongresa za 18, stvarno očekujem da posle toga više Demokratska stranka ne postoji, jer je to plebiscitna želja srpskog naroda. Hvala vam, gospođo Đukić Dejanović.
Gospođo Čomić, moraću da krenem sa pohvalama kada je u pitanju ovaj dnevni red i objedinjavanje ove rasprave. Ovo je stvarno dobar primer da dve tačke mogu da se objedine, jer one stvarno čine jednu logičnu celinu, ne samo zato što je poziv  na isti zakon, nego što ova odluka o osnivanju službe i ovaj pravilnik o sistematizaciji stvarno čine jednu celinu.
Naravno, tu sam završio sa pohvalama. Pretpostavljam da vam je jasno. Sve što bih dalje rekao da je pohvalno, morao bih sam sebe da lažem, jer ne verujem da ima nečega dobrog u ovome.
Radi javnosti, samo da dam neke opštepoznate stvari. Ovom odlukom i ovim pravilnikom, praktično, reguliše se organizacija rada službe Poverenika za ravnopravnost i imaće četiri organizaciona dela, ukupno 60 zaposlenih. Tako je to planirano, tako da svi oni koji misle da repliciraju, repliciraju ovom dokumentu, ne meni.
Kada se pogleda ovaj dokument, vidi se čisto samoupravljanje. Za socijalizam je bila karakteristična ona izreka "Svoje ne dam, tuđe dizam, to je socijalizam", a za samoupravljanje je bila karakteristična izreka "Jedan radi, a trojica ga posmatraju i prave mu društvo".
Ako uzmemo ovu statistiku koju ste napisali, ne vašu nego Poverenikovu, onda imamo situaciju sa brojkama ovako: 25 njih ima da rade po zakonu, 35 ima da im pomažu i negde oko sedam do devet miliona ima da razmišlja kako da izigra ovaj zakon.
Otprilike, to može ovako da se protumači. Znači, na 1,1 zaposlenog dolazi jedan penzioner, na dva zaposlena u privredi dolazi jedan zaposlen u državnoj službi, administraciji, paradržavnim organima. Da biste stvarno isplivali iz ove situacije i da bi ovaj Zakon o zabrani diskriminacije moga da zaživi, vi morate ove brojeve nekako da izjednačite.
Predložio bih vam da tri i po miliona ljudi razmišlja o tome kako da se kontroliše onih tri i po miliona koji krše. Ili, da opet idem u svetu brojku, u tom proevropskom putu mi imamo sada situaciju da sve što se formira kao nezavisno, kao paradržavna institucija po svojoj organizaciji je preslikano ministarstvo.
Evo kako izgleda kod poverenika. Kod poverenika ovako, kaže: ima sektor za postupanje po pritužbama i taj sektor ima dva odeljenja, pa onda imamo sektor za unapređenje zaštite i ravnopravnosti, međunarodnu saradnju i projekta, zamislite.
U tom sektoru takođe imamo dva odseka. Sektor za opšte poslove, e tu je sada situacija još bolja. U tom sektoru za opšte poslove imamo odsek za kadrovske poslove, grupa za finansijsko-materijalne poslove, odsek pisarnice sa arhivom i grupa za informatičke poslove.
I tu nije kraj, dolazi još i kabinet poverenika. Znači, nešto će da se napravi, organizaciono da se popuni, imaće svoju unutrašnju strukturu, ima da liči na instituciju, oni koji vas posmatraju kazaće – da, ispunjeno je to, a šta će biti u praksi?
Pre nego što krenem da pričam o praksi, moram da skrenem pažnju javnosti da za poslednjih 20-tak godina smo došli u jednu situaciju da se brkaju termini i sve može da se podvede pod neki termin. Tako su postali svojevrsni sinonimi za isto: demokratija, ljudska prava, zaštitnik građana, institucije, borba protiv diskriminacije, nevladine organizacije.
Pazite, kod nas su se ispilile posebne institucije, nevladine organizacije koje finansira Vlada Republike Srbije i međunarodne organizacije koje imaju zadatke različite. Sinoć ste imali primer da je jedna nevladina organizacija dobila pare za neki projekat kako će mlade nezaposlene žene da idu kod starijih žena da uče kako se veze, kako se plete, jer to treba da bude izvozni brend Republike Srbije, a ove jadnice koje 40 godina pletu ne mogu više ni na pijaci da prodaju svoju pleteninu.
Vi se sećate onog vašeg velikog revolucionara iz Kragujevca, Buce Kovačevića, koji je na svoje ime i ime porodice imao 60 nevladinih organizacija registrovanih. One su konkurisale u inostranstvu za neke pare, odobravani su im projekti i sve je u Srbiji crno. Nažalost, došli smo do toliko sive boje da je stvarno čudo.
Da vidimo kako se država ponaša. Ovi kada su pravili ovu vladu, evo čitam dokument gospođo Čomić, ovo pomirenje, šta su napisali ovi vaši na strani 4. Naslov "Politički život, moderno organizovana država". Kaže se ovako: "Razvijaćemo mehanizme parlamentarne, zakonske i građanske kontrole javne uprave, uključujući posebno institucije tipa ombdusmana". Prvo, nije ombdusman nego zaštitnik građana. A šta kaže zaštitnik građana, da li ste ga čuli juče? Katastrofa, više vas je napao Saša Janković nego bilo ko sa ove strane ovde što je ikada rekao.
Znate, kada čovek ima planinarsku dozvolu on se bavi planinarenjem, kada ima pešačku dozvolu, on se bavi pešačenjem, kada nema on se neovlašćeno penje. Imamo to ovde stalno prisutno, neovlašćeno penjanje, ali šta da radimo, to hirurški zahvat, intervencija.
Kako se donose ovi zakoni? Ovi zakoni se donose po sistemu – bolje išta nego ništa. I ima drugo nešto, kaže se – moramo od nečega da krenemo. Tako smo morali od nečega da krenemo pa smo krenuli od onog poverenika koji se bori za slobodan pristup informacijama.
Šta će Šabić da vam kaže da vam ne pričam, da vam ne guram prst u živu ranu. Onda ste zamislili zaštitnika građana. Rekao sam da sve što radi zaštitnik građana, to je ovo što radi i poverenik. Nema tu neke principijelne razlike. Ali, vi pravite institucije.
Dok vi pravite institucije, moram da vas podsetim da se kada se izađe ovde na Trg Nikole Pašića pa se krene prema ovim platanima koji su isečeni, tu pored Telekoma nalazi se, nekada je bila NB, a sada je tu Ministarstvo ekonomije i regionalnog razvoja, tu se svakog dana dešava performans uz muziku. Ista grupa policajaca, a samo se menjaju grupe civila koji sa pištaljkama nešto traže, a ne znam šta traže, prosto sam iznenađen.
Šta oni traže tamo? Traže platu, traže radna mesta, bune se protiv stečajeva, bune se protiv lopovske privatizacije. Stičem utisak da ti ljudi izvolevaju. Oni preko leba traže pogaču. Oni uopšte ne gledaju "Dnevnik". Molim vas, svi morate u pola osam da gledate "Dnevnik". Svi vi što duvate u pištaljke, lupate itd. i kažete u krajnjem – želim da živim. Ne čuje vas ova vlast, naša realnost je u "Dnevniku".
Nije naša realnost ono kada se ujutru probudite, to je java, to je nešto drugo. Ovo je ovaj život. Znači, fontane, fasade, ali čoveka nigde nema. Međunarodni standardi, nikada se u istoriji Srbije nije desilo da postoji više institucija koje se brinu o ljudskim pravima, a da su ljudska prava zgažena. Ne postoje.
Da ne bih izgubio osnovnu nit ova dva predloga koja su na dnevnom redu, evo ja sam gospođo Čomić poneo, pošto komuniciram sa građanima, pa makar oni bili i iz nekog Malog Mokrog Luga, kako kažete vi iz DS, ja ću danas sa njima da se vidim, pričaću o ovim knjigama. Pozvao sam gospođu Kalanović da ona ispriča o evroatlantskim integracijama, čekaju je ljudi u Malom Mokrom Lugu, da završimo ono što smo obećali građanima.
Evo, poneo sam konkretne primere, ono što mi građani stalno šalju, imam toga poprilično, i zamoliću vas da kasnije ovo predate povereniku, jer očigledno ovo može biti polazište za ove sektore, pogotovo za ovaj prvi sektor koji radi na pritužbama.
Prvi je primer Narodni radio. Niti je registrovan, a preko "Telekoma" naplaćuje usluge muzičkih želja. Ako bi neki drugi koji nije registrovan hteo da napravi ugovor sa "Telekomom" ne bi mu dali, a ovaj radio je dobio krivične prijave i od RRA, i od one druge institucije koja se bavi frekvencijama radija.
Onda dolazimo do pitanja – ko je to omogućio? Znate, ako je neko 1992. godine u selu Resnik prodavao švercovane cigarete iz CG, a njegova sestra plastične kese, oni su se formirali kao poslovni ljudi u jednom ilegalnom tržištu. Kada takvim ljudima date "Telekom" ili finansije u gradu Beogradu, onda vas ništa ne iznenađuje šta se dešava u našem životu.
Drugi primer, ovo je primer diskriminacije po političkoj osnovi. Tiče se Niške banje i pretnji nekih funkcionera iz grada Niša prema funkcionerima gradske opštine, neću namerno da pominjem imena da ne bi došli u tešku situaciju da me kaznite, pa da onda Administrativni odbor pokazuje humanost sa mojim parama, to bi bila bruka i sramota.
Sledeći oblik diskriminacije gde gospođa mora da se uključi, jeste primer društvenog preduzeća Sobovica-Kragujevac. Molim vas, ništa očiglednije, to je broj dva.
Broj 3, primer diskriminacije, zaključak Vlade Republike Srbije, gospođo Čomić. O ovome sam pričao pre nekoliko meseci. Vidim da su juče neki natrapali nešto povodom toga. Tiče se Zvezde, bolnice, privatizacije i prava ljudi koji rade, da ne idemo u sitna creva. Ovo je zajednički primer iz Niša gde mi žena priča o genocidu. Pogrešila je termin, piše neki Mile pandur svašta itd. Ovde hitno treba da se neko uključi, jer je u pitanju život čoveka.
Dalje, ovo mi je pisao jedan demokrata. Gospođo Čomić, ovo je meni pisao član DSS o diskriminaciji u vašoj stranci. Ona nije unutarstranačka stvar. Ne mešam unutarstranačke stvari, to da znate. Imam tu dozu korektnosti. Što se mene tiče, otvorio sam unutar poslaničkog kluba i kladionicu ko će da bude potpredsednik. Tipujem na Nadu Kolundžiju. Velika kvota je kod Nade Kolundžije. Računam, ako je izaberete, nestajete, jer gde god je ona bila član stranke, te stranke više nema.
Dalje, ovo je primer iz Prokuplja. Ako je čovek primljen, raspoređen da radi na nekim mestima zdravstvenog radnika, a onda ga direktor šibnuo negde u neko selo bezveze i neće da ga vrati.
Sledeći primer – Agencija za obezbeđenje, Verano, kako beše, sikjuriti, znam da nešto beše bezobrazno, ovde su ljudi naoružani, rade, nisu u radnom odnosu, ne plaćaju se doprinosi. Sinoć me sreo jedan čovek koji radi u drugom obezbeđenju, kaže – pa to je pravilo. To su desetine hiljada ljudi koji rade u obezbeđenju, a ne znaju kakav je njihov status. Nisu u radnom odnosu, ne plaćaju se doprinosi, dobijaju neku jadnu crkavicu od 16-17 hiljada dinara i poneki put su u sukobu i sa kriminalcima, kada navale na njih.
Gospođo Čomić, ovo ćete vi da mi posebno pomognete, ovde se radi o nečemu što se dešava na radnom mestu. Ovo je doktorica iz Sremskih Karlovaca. Pročitao bih vam samo jednu rečenicu, veliki sam džentlmen i korektan čovek, ne pričam imena.
Šta se radi sa sudijom koja treba da sudi? Kako se sudija brani od pritisaka? Ja sam sebi najpreča, ne želim da umrem u 41. godini, to kaže sudija u sudnici, pred advokatima i pred strankama i pred osobljem koje radi, jer je dobila zadatak da mora da bude bolesna tog dana, da se ne rešava predmet i bila je u susednoj kancelariji, gde se krila.
Kada su je videli – pa dobro, što odlažete, ova vaša koleginica, evo je rečenica, naravno, neću dalje da pričam o ovim predmetima i konkretnim stvarima, jer situacija može da bude daleko teža, daleko gora. Možda me zapljusnu silne pritužbe ostalih građana. Trenutno se bavim nekim drugim stvarima, koje su mnogo interesantnije.
Gospođo Čomić, ne mogu da shvatim da li ste vi sigurni da su ovi ljudi koji će biti zaposleni u ovoj službi poverenika i koji će biti raspoređeni u skladu sa ovim pravilnikom o sistematizaciji? Ne sumnjam da ćete to da izglasate. Da li ste sigurni da će oni da budu dosledni borci za ljudska prava?
Kažem vam da nemam tu sigurnost, čak ne smem ni da verujem da će oni biti opredeljeni za to. Možete li da zamislite koja bi to bila planetarna katastrofa za Vladu Republike Srbije da ovde pređe da radi, recimo, Marko Karadžić? Teoretski je moguće. Šta ako on pređe tamo da radi? Znate li koliko se on razume u ljudska prava? Ko Marica u svilu, bukvalno rečeno, ali politička podobnost i druge stvari mogu da učine svoje i da on pređe.
Dalje, da li ste primetili koliko ima u ovom sektoru za međunarodnu saradnju? Da li ste primetili da u ovom bazičnom sektoru, gde treba da se neposredno radi na zaštiti ljudskih prava, u sektoru za postupanje po pritužbama, oni su napisali u tom sektoru standarde i preporuke organizacije UN, Saveta Evrope, a u ovom drugom sektoru za unapređenje, zaštitu ravnopravnosti, međunarodnu saradnju i projekte nema toga? Šta ima? Šta može ovaj sektor da nauči kada ode u inostranstvo?
Evo vam, gospođo Čomić, konkretan primer. Recimo, ako bi ovi naši eksperti budući otišli u Francusku i razgovarali sa gospodinom Sarkozijem, znate li šta bi on njih naučio? Naučio bi ih da evropski jedinstveni pasoš ne postoji, da što se tiče Francuske oni sa nepoverenjem gledaju na pasoše izdate u Rumuniji i Bugarskoj, a pogotovo ne vole kada se pojave Romi koji su došli da rade da bi se nahranili, pa naprave kartonska naselja. To mora da se izbaci.
Koji standard treba da bude onda kod nas ovde, to što je rekao gospodin Sarkozji ili dekada Roma ili ova borba za njihov jezik, ravnopravnu upotrebu? Da li vi hoćete da oni nas pokvare ovde, da nas nateraju da budemo diskriminatori? Evo, zabranio bih im da idu u Francusku kod Sarkozija.
Ili, da uzmem drugi primer, Nemačka, vi dobro znate, gospođo Čomić, Nemačka je bila kreator jedne konvencije o prekograničnim jezicima itd. Šta smo čuli od gospođe Merkel pre nekoliko dana? Pošto je početkom ove godine promovisan politički projekat u Nemačkoj koji se zove "Bavarska domaćica", to u prevodu znači Piroćanac, da bi to ljudi shvatili, oni smatraju da treba štednjom da izađu iz neke krize.
Šta je rekla omladini svoje stranke gospođa Merkel? Da je potpuno neprihvatljivo da neko 40 godina živi u Nemačkoj i da nije naučio nemački, da ne želi da priča nemački. Kada bi to neko u Srbiji rekao, znate li koliko bi aviona bilo iznad Srbije? Ne bi se videli ni oblaci, a kamoli sunce.
Šta još ona kaže? Oni samo dolaze u Nemačku da bi koristili našu socijalnu pomoć, e, ne može više tako. Znate li koliko takvih ima u Nemačkoj? Između 13 i 16 miliona.
Molim vas, imali smo na KiM ljude koji odavno nisu hteli ni da pričaju, niti da komuniciraju, već su pravili svoje paralelne institucije i ta Nemačka je podržala to. Šta mi da naučimo od njih, od tih Nemaca, kada su u pitanju ljudska prava? Vi ćutite.
Deveti novembar, Dan borbe protiv fašizma, da li je tako, gospođo Čomić, u znak sećanja na Kristalnu noć, fašiste itd, šta radi Nemačka? Dan pre toga otvara izložbu nacističkih simbola. Šta od njih da naučimo, objasnite mi?
Šta se dešavalo juče? Jedna televizija – drp B 92, kaero nide, profašistička organizacija Obraz, da li je neko intervenisao da kaže tim ljudima da olako daju kvalifikacije za nešto? Da kažem da je profašistička organizacija Otpor, vi bi mene mrko pogledali, a odmah bi se oni pronašli koje sam prozvao.
Sada, pošto se oni pronalaze, moram da kažem, gospođo Čomić, vi znate tog čoveka. To je gospodin Malešević, znate se. Vidite šta je on napisao. On je pokretao neke postupke da se raspravi taj kriminal u Otporu. Kaže – sastanak križnog štaba na kome je došlo do podele održan je iste večeri kod Vilijema Koena, kada je Vilijem Koen preko CNN poručio – Srbiji treba slomiti kičmu.
Preko CNN Otpor je dobio zadatak. Šta se uradilo? Predsedavao je, kao i obično, Srđa Popović. On je sad neki državni službenik, student itd. Slušajte dalje. Srđa Popović je u to vreme imao običaj da kaže kako maloletnike treba slati da provociraju policiju, jer isprebijani maloletnici pobeđuju za nas u medijskom ratu.
Gospođo Čomić, čitam, da li me razumete? Ovde piše i za nekog izvesnog Jovana Ratkovića. Imam ovde i za ovog biznismena Slobodana Homena. Sve stoji napisano. Ovo ništa nije Krasić izmislio, da se razumemo.
To čekam, da mi postavite pitanje.
Gospođo Čomić, nije sasvim sigurano da neću da glasam za ovo. Ako vi mene na bazi ove argumentacije ubedite da će sve ovo da se otkloni možda se mi popišmanimo pa glasamo. Znate, strastveni sam borac za ljudska prava, pogotovo za prava srpskog naroda, to znate.
Vidite, ovo sve citati. Ovo su stranci pisali, gospođo Čomić, nisam ja. Sad kažete koja je veza? Ovo je kod nas promovisano kao borci za ljudska prava, a ovde se nalaze po definiciji poslovi boraca za ljudska prava. U svakom od ovih sektora, u svakom o ovih odseka treba da rade stručni ljudi koji mogu to da prepoznaju, a takve ne vidim, ne vidim ih čak ni u izboru da bi se namestili da rade na tim poslovima.
Meni će biti izuzetno drago ukoliko kažete da ćete sa ovim mojim primedbama da sve to otklonite, možda bismo mi glasali, a znate koliko bi mi bilo drago da makar poverenik podigne glas i da kaže zaustavite ubijanje Vojislava Šešelja.
Nešto da ispravimo na ovoj relaciji, pošto me niste razumeli.
Ne bavim se primercima. Nemam afiniteta prema Otporu. Skupljam dokumentaciju o Otporu, ali ne skupljam dokumentaciju po ulici nego posećujem američke sajtove, gde obaveštajne službe obaveštavaju kako su Slobodana Miloševića skinuli sa vlasti.
Šef Tadićevog kabineta koordinator je u tajnim službama. Nije ovo napisao Zoran Krasić. Dalje, Tadića je lako savetovati, Amerikanci. Ko rukovodi predsednikom Srbije? Amerikanci.
Gospođo Čomić, žrtva sam tuđe neobaveštenosti. Neko nešto ne zna, a onda sam ja kriv što ne zna. Nemojte tako, molim vas. Iznosim vam dokumentaciju. Svi predsednikovi ljudi, čovek iza leđa, ima i "Njujork Tajms", mogu da vam prevedem, ima mnogo objavljeno, kako su finansirani, gde, kako, zašto su prebačeni u RTS neki novinari, zašto vode programe, kako vode programe. Rekao sam vam, ne mogu da prelomim knjigu, dolazi mi dokumentacija.
Pozivam sve građane šta imaju u vezi Otpora i njihovog delovanja da mi dostave, da napokon kompletiram ovu knjigu, tako da, gospođo Čomić, ovo je klasična replika, da se samo rasprave neke okolnosti. Inače, primerak je primerak.
Gospođo Čomić, samo jednu stvar da ispravim. Poslednji put sam se brijao pre 30 godina.
Gospođo Čomić, moram da vam skrenem pažnju, teško je promeniti nešto što je opštepoznato. Ono što je opštepoznato, to se ne dokazuje, ono se samo konstatuje, prihvata. Nema šta dalje da se priča povodom toga.
I na početku današnjeg izlaganja sam rekao – čitam vaše što ste napisali, ne vaše konkretno, gospođo Čomić, nego vaše dosovsko, vaše pohvale, igru senki, i Bujoševića i malo-malo izađe poneko i kaže šta se dešavalo, kako se dešavalo, šta se u međuvremenu sve desilo, gde je ova država otišla itd.
Nemam nameru u ovoj replici da pričam o sebi, da budemo načisto. Kao što sam danas tokom ove rasprave pričao o mnogim stvarima, trudeći se da ne pomenem nijedno ime, konkretno, povodom one dokumentacije koju sam vam dostavio, ali gospođo Čomić, u Srbiji se javlja jedan veliki pokret – kako da se zaštite ponos, dostojanstvo i elementarne stvari ovog naroda.
Deo sam tog pokreta. Ne mogu da se pomirim sa činjenicom da mi neko uništava državu. Na sve moguće načine, dozvoljene naravno, dižem svoj glas – zašto? Da probudim ljude, njihovu savest, da nas bude što više koji želimo da pošaljemo samo poruku – mi želimo da živimo u Srbiji.
EU ne dozvoljava da se živi u Srbiji. NATO pakt ne dozvoljava da se živi u Srbiji. NATO paktu je danas lakše. Invazija NATO pakta danas košta samo koliko su davali za kerozin. Zašto? Instalirali su svoje ljude i oni završavaju prljav posao. Doduše, s vremena na vreme neko se prepozna pa skoči. Hvala vam, gospođo Čomić.
Gospođo Đukić Dejanović, kao dokaz držim se teme, uzeo sam i Predlog zakona, i amandmane, i mišljenje Vlade da se čvrsto držim toga što je napisano i dozvolite mi (Predsednik: Gospodine Krasiću, vi imate pravo na to da bukvalno shvatite sve, i to potpuno razumem, ali vas molim da vodimo računa o dostojanstvu Skupštine. Izvolite.), kao i uvek, ja sam ovde poslednja linija odbrane parlamentarizma.
Gospođo Đukić Dejanović, naravno da se držim pre svega amandmana na član 3. Zamolio bih vas da gledate šta piše u 4. stavu člana 3. Predloga zakona. Ovde su neke stvari napisane koje u praksi i apsolutno ne mogu da zažive.
Molim vas, samo da iskoristim nekoliko pojmova. Isplata zarada zdravstvenom radniku, pa se dalje nabraja, najkasnije u roku od 30 dana od dana pružanja zdravstvene usluge, odnosno to sad znači ili, od dana prenosa sredstava od organizacije obaveznog zdravstvenog osiguranja ili od osiguravajućeg društva.
Da li ovako nešto može da ispuni neka zdravstvena ustanova. Ako može da ispuni zdravstvena ustanova, onda svaka firma u Republici Srbiji u privatnoj, državnoj, društveno-restruktuiranoj svojini je u obavezi da zarade i sve naknade zarada isplaćuje u zakonom propisanim rokovima. Ako je ovo stav Vlade, to podržavam, ali tražim da se ova norma primeni na sve koji su zaposleni u Republici Srbiji. Kada bi se ova norma primenila, onda ne bi malo-malo pa performans ispred kabineta jednog ministra. Zašto sam ovo rekao? Zato što papir trpi sve.
Moram da hvalim gospodina ministra. Prvo što moram da pohvalim ministra to je što je odoleo tolike godine da bude ministar zdravlja. Nije lako. Nije lako da budeš toliko dugo ministar i da u jednom trenutku napraviš presek i okreneš i iza sebe vidiš pustoš. Tu treba velika hrabrost, odanost itd.
Prava je retkost da neko u nekoliko mandata bude ministar za jednu oblast. Kažem vam da se iskreno zalažem da kod pravde, unutrašnjih poslova, obrazovanja i zdravstva ne treba četiri godine, nego treba mnogo, mnogo duže, s obzirom da su potrebe da se te oblasti reše velike, a rešavanja nekih oblasti težak posao. Ne može to neko za dve godine, da reši.
Gospodine ministre, podržavam vas i povodom onog stava da ne treba da se čitaju novine. To mi je mnogo drago što sam čuo od vas, ja ne čitam novine. Evo 20 i kusur godina se bavim politikom, nisam sebi dozvolio da čitam novine, da meni pijani kolumnisti kreiraju političko mišljenje o nečem, to sebi neću da dozvolim, novinari, što kaže Petar Jojić, pevaljke itd. To ne dozvoljavam.
Današnje novine su ko taraba. Ako ti nešto odgovara, uzmeš kredu pa napišeš. Još ako neko da pare i naruči, svašta može da se desi. Kao što vidite, gospodine Milosavljeviću, mi iz Rakovice se podržavamo, znate. Mi imamo takve stavove povodom toga.
Sada, moram, gospođo Đukić Dejanović, da branim vas. Dvehiljadite godine nije bila odluka Vlade, nego znate i sami vi ste tada bili direktor i profesor itd. E sad, ako gospodin Milosavljević ima nešto stvarno protiv vas iz SPS-a neka se okrene za 180 stepeni i neka sve kaže, a ne za 90 stepeni nadesno, pa gospodinu Paji Momčilovu. Nije korektno. Jer ipak pravim razliku između G17 plus i nekih drugih. Neki drugi sve trpaju Srpskoj radikalnoj stranci od 1989. godine, a mi tada nismo ni postojali.
Druga stvar, vrlo važna, vodite računa kada kritikujete Srpsku radikalnu stranku i stavove Srpske radikalne stranke. Evo zbog čega - Srpska radikalna stranka je jedina politička organizacija koja je unela velike inovacije u politički, privredni, ekonomski i u drugim oblastima života u Republici Srbiji. Mi se ne pozivamo na stavove nekih organizacija, međutim, oni se pozivaju na naše stavove.
Ako pogledate program Srpske radikalne stranke i koncept državne penzije, to vam je nešto što sad Svetska banka pre nekoliko meseci objavila pet stubova osiguranja, nulti stub socijalna penzije. Mi smo prva stranka koja je unela pojam investicioni fond, da živi kao pojam u Republici Srbiji i neko drugi je došao na vlast, uzeo je neki koncept, mi smo rekli šta mislimo o tom konceptu, gde se pogrešilo i praksa je pokazala da se pogrešilo.
Mi smo prva stranka koja je razvila koncept dobrovoljnog penzijskog i invalidskog osiguranja. Svi su to osporavali, kasnije su prihvatili. Mi takođe imamo primedbe na taj koncept koji je sad u praksi. Mi smo prva stranka koja je pričala o porezu na dodatu vrednost, pa smo čak i preveli sve evropske zakone koji regulišu tu oblast. Mi smo bili zastupnici da se što masovnije promoviše bar kod registar kasa, fiskalna kasa i da ne ređam dalje.
Bili smo pioniri u intelektualnom smislu u odnosu na političku žabokrečinu koja je bila u Srbiji. Vi možete da napadate medijski, ali kasnije dođete upravo baš na one pozicije, programske pozicije Srpske radikalne stranke.
Sada, gospodine Milosavljeviću, nećete da zamerite što se lično obraćam, nemam nameru niti bilo koga da vređam, ali hoću oštro da kritikujem. Zašto? Ceo zdravstveni sistem, to nije samo kod nas, to je jednostavno standard, ima u suštini nekoliko svojih glavnih stubova. Ima onaj stručno-profesionalni deo koji treba da bude daleko od državne uprave. Ima onaj materijalno-finansijski, kroz instituciju koja se bavi obaveznim osiguranjem, koja prikuplja sredstva i raspoređuje sredstva. I ima onaj treći – to je državna uprava koja što manje treba da se meša, jer i jedan i drugi stub rade poverene državne poslove.
U procesu decentralizacije, deetatizacije, a sad vidim pojavljuje se i neki novi pojam, verovatno ga promovišu ovi dekocentrisani, pa kažu dekoncentracija. Kod nas se desio obrnuti proces. Kod nas ona dva stuba koja poprilično treba da budu samostalna i pod kontrolom, ona su se podržavila i sele se polako u upravu, u Ministarstvo zdravlja. To je loš proces.
Jedan sam od retkih ljudi u ovoj zemlji koji se stvarno principijelno bori protiv toga. Lokalna samouprava ne sme ništa da se pita povodom zdravstva, ljudi moji. Zašto? Ma država garantuje zdravstvenu zaštitu na svakom pedlju Republike Srbije. Ma ista prava, iste mogućnosti mora da ima svako i onaj na vrh planine Tare i onaj u centru Beograda. Prava, mogućnosti.
Mi dolazimo u ovu situaciju da najbolji proevropski zakon od prošle godine, menjamo još boljim proevropsko svemirskim izmenama ove godine. Naši građani treba da shvate da je ovo klopka zakona, klopka izmena. Zašto? I ako si za ove izmene i dopune, pogrešio si. I ako si protiv ovih izmena i dopuna, pogrešio si, jer bi neko mogao da protumači da si za ono rešenje koje postoji već sada u zakonu, a ti nisi. Jednostavno, nalazimo se u toj situaciji šta god da kažeš pogrešio si.
U vreme kada su radikali vladali sa 90% prisutnih poslanika, bila je jedna izreka vezana za Nikolu Pašića. Došao jedan pa mu nešto priča, on kaže u pravu si. Pa, onda dođe jedan drugi pa priča kontra, on kaže u pravu si. A, onaj treći sluša pa kaže – Bajo, pa kako i jedan i drugi kada su različite priče; i kaže – i ti si u pravu.
To je danas ova situacija. Svi smo mi u pravu, ali ne daj bože nikome da se razboli. Ne daj bože nikome da se razboli, jer ulazimo u neki lavirint iz koga može da se izađe na milion različitih načina. Naravno, svi smo bolećivi kada je u pitanju zdravlje, kada su u pitanju deca, trudnice, starije generacije itd. Pod plaštom tih dobrih želja završava se sve i svašta.
Zato je ovo klopka. Klopka, da bi bilo kao u onoj reklami – pričaj, pričaj, pričaj nula dinara u mreži. Danas se vrtimo oko jedne raskrsnice koja ima 17-18 puteva koje vode iz te raskrsnice i ne možemo da nađemo pravi put. Sve što nam se nudi može da bude rešenje. Radi 10 miliona evra neki jure da pronađu i uhvate Mladića. Mrtva trka, još se hvale. Oni bi da ga uhvate. Računaju, ako ga uhvate dobiće 10 miliona evra.
Vidite li kakva se inverzija dešava kod nas. Svašta se dešava kod nas.
Ako se pogledaju prva tri člana Predloga zakona o izmenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti, vidi se da je to u stvari samo jedan član iz originalnog teksta koji je dobio neke tri nove varijacije na temu – isti ili drugi poslodavci. Ništa se značajnije nije tu promenilo.
Da li će ovo da reši našu situaciju? Neće. Apsolutno neće da je reši. Gospodine Milosavljeviću, za razliku od velikog broja ministara zdravlja pre vas vi ste imali istorijsku priliku da toliko godina, da ne pogrešim broj, jeste na tom mestu. Morali ste da vodite računa da postoje ta tri stuba, da ta tri stuba treba da se razvijaju, da budu podjednako razvijeni.
Ako tronožac, hoklica ima jednu nogaru koja je kraća, onda ne može da se sedne. Gubi se stabilnost, pada se. Sada imamo situaciju da u jednom trenutku je jedna nogara kraća, pa nam direktor Republičkog zavoda pobegne u privatnu zdravstvenu ustanovu privatnog osiguravajućeg društva.
Za ovih n.n. godina ste menjali toliko vrlo važnih funkcionera na ova tri stuba na kojima počiva zdravstvo i nikako da se dođe do prihvatljivog rešenja. Verujte, pored najbolje volje i onih lepih pohvala sa početka, nemojte da tražite da glasamo i da podržimo ovaj predlog zakona.
Gospođo Dejanović Đukić, koliko imam vremena?
Mnogo vam hvala, gospođo Đukić Dejanović.
S obzirom da ste se pripremili za ovu raspravu, gospođo Đukić, vi kao predsednik Skupštine bi morali da imate neko elementarno poštovanje da slušate šta poslanici pričaju.
Zamolio bih vas, povodom Predloga zakona o potvrđivanju Sporazuma između Vlade RS i Vlade Republike Malte o uzajamnom podsticanju i zaštiti ulaganja. To je neki sporazum koji je potpisan 2. jula 2010. godine. Vi ste meni dostavili Predlog zakona. Kažite mi - ko je potpisao ovo u ime Srbije?
Uzmite vaš primerak, pa mi kažite ko je potpisao ovaj sporazum? Da li je ovo tajni sporazum? Kaže – za Vladu RS mućak, nema ništa . Za Vladu Malte drugi mućak, nema ništa. Ko je potpisao ovo u ime RS? Nema osmeha. Šta je? Nisam cepidlaka, nego je ovo međunarodni ugovor. Mora da se zna ko je potpisao u ime RS? Ako ovde nije napisano, molim vas, onda mogu da kažem da vi radite ko Haški tribunal. Evo njihov javni dokument i redigovane verzije.
Gospođo Đukić Dejanović, šta se radi sa međunarodnim pravom. Evo, ovo je odluka međunarodnog prava. Pročitajte šta piše ovde. Sve zatamnjeno. A ovde, šta je radila Vlada RS, sve zatamnila na belom. Sve belo, prazno. Mogu da zaključim da je ovo rezervna lokacija za ministre koji će da pobegnu. Hteo sam da pokrenem raspravu da se po službenoj dužnosti ministrima oduzmu pasoši, da ne bi pobegli iz ove zemlje.
Molim vas, pozovite Žandarmeriju, neka reši ko je ovo potpisao? Ko je ovo potpisao? Kako možemo da raspravljamo kad ne znamo ko je predstavljao Srbiju?
Idem dalje, gospođo Đukić Dejanović, pošto su ovo teška filozofska pitanja. Vidite, u ovom setu od sedam zakona, samo da vam kažem gospođo Đukić, pošto vi niste u toku, niste informisani, pošto, otkad su pelcovani od onog svinjskog gripa, svi državni funkcioneri su neinformisani.
Češka Republika je 21. maja 2008. godine priznala nezavisno Kosovo. Malta je to uradila 21.08. 2008. godine, i da vam ne pričam dalje, pošto su u ovih sedam tačaka te države koje su rekle celom svetu – mi ne priznajemo Srbiju na celoj teritoriji RS, koja je definisana Ustavom i Rezolucijom 1244. To je poruka Češke, to je poruka Mlate.
Sada da vas podsetim, šta je rekao gospodini, izvinjavam se, Boris Tadić, izvinjavam se, Ivica Dačić. Oni su 18. oktobra 2008. godine potpisali neku Deklaraciju o političkom pomirenju i zajedničkoj odgovornosti itd. Završili su jednom lepom rečenicom, poštovani građani RS, to je završna reč, kaže – zajednička vizija budućnosti i određivanje civilizacijskih okvira u kojima će se ta budućnost događati.
Znači, vaša budućnost, građani RS, događaće se u civilizacijskim okvirima koje je osmislio gospodin, ne znamo ko, nije se potpisao. Što je Vladu bilo sramota da kaže ko je potpisao ovaj ugovor? Zar ste stidite tog čoveka koji je potpisao ovaj ugovor? Ili ste to, po nagovoru Vladana Batića, koji je stalno pričao da treba da se otvori ambasada u Malti? Nemojte molim vas, ovo je Narodna skupština.
Šta su još ovi potpisnici nacionalnog pomirenja? Ne znam koje pomirenje. Ovo je pomirenje po sistemu, Tadić kaže – izvini Ivice što smo isporučili Miloševića. Ivica kaže – mogli smo i ranije. To je to izvinjenje.. Svi Slobini kadrovi koji su bili protiv njega su sada na vlasti.
Evo šta su napisali oni, kako će da vode spoljnu politiku RS. Kaže – KiM će ostati sastavni deo Srbije, a borba protiv njegovog otcepljenja je primarni nacionalni zadatak. Ovi podržavaju otcepljenje – Malta i Češka. Kako se borite protiv njih? Kako? Što razvijate dobre, prijateljske ekonomske odnose?
Kada čujem u ovoj Vladi – prijateljski i ekonomski odnosi sa nekom državom, odmah pomislim na organizovani kriminal. Organizovano sklanjanje para iz RS. Jedino to može biti veća motivacija, nego poštovanje Ustava i borba za KiM. Onda, kao vrhunac svega toga dođe originalna laž Evropske komisije, koja u izveštaju kaže – Srbija ima stabilnu vlast. Postoji i široka podudarnost u opredeljenju političkih stranaka, i vlasti i opozicije, oko strateškog cilja ulaska u članstvo EU.
Nikada srpski radikale neće glasati za EU, dok vi otimate teritoriju RS, nikada. Ali, EU ima potrebu da laže. Kada smo mi to bili opredeljeni za EU, za one koji nam otimaju KiM? Sutra će Rašku, prekosutra Vojvodinu, naksutra Šumadiju, a onda će da ostane fildžan, beogradski krug dvojke. To je put kojim nas vodi gospođa Verica Kalanović.
Da vas podsetim, 2000. godine na pomen reči Rusija, Otpor diže celu Srbiju protiv vlasti. Na pomen reči Belorusija, diže se proevropska i proamerička opozicija u Srbiji da protestuje. Vi niste dosledni. U čemu ste samo dosledni. U ljubavi prema parama. Zbog ljubavi prema parama u stanju ste sve da uradite.
Da li je neko obavestio građane RS, s obzirom na zemljotres u Kraljevu, kakva je vrsta međunarodne pomoći stigla? Zapamtite, gde god se drmnula zemlja, dva posto Rihterove, Srbija je odvojila od svoje bede i jada nešto da pošalje. Koje su zemlje EU i sveta poslale pomoć Srbiji i ugroženim Kraljevčanima? Pevačice - da, svaka im čast. Gde su ovo drugi? Gde su vam ti prijatelji? Kažu – imaju stabilnu vlast u Srbiji. Oni ne kriju da je to njihova vlast koju su instalirali.
Da vidimo dalje. Prethodna tačka dnevnog reda bio je jedan ugovor, zamislite, ugovor potpisala ministarka, a okvirni sporazum koji je mnogo značajniji, držani sekretar. Koga ste poslali – čoveka čiji potpis apsolutno ništa ne znači. Čovek je bio poslanik u ovoj skupštini, ovde. Bio je član Anketnog odbora, kada se razmatralo ubistvo Pavla Bulatovića. Radio mesecima, napravljen završni izveštaj, potpisao ga i kada je došao na sednicu Skupštine, rekao je– povlačim potez.
Nikada njemu nemojte da verujete kada on nešto potpiše. Bio je i u onoj zgradi, u radnoj grupi za izradu Zakona o Narodnoj skupštini. Radilo se, radilo se i radilo, postigla se saglasnost oko toga, DS rekla – ne važi i on rekao – više ne priznajem svoj potpis. Ko može da garantuje da potpis Miodraga Đidića važi na ovom okvirnom sporazumu koji je zaključila? Pominjem vam iskustvo. Svi znate to. Njegov potpis ništa apsolutno ne znači.
Idemo dalje, da vidite poštovani građani RS, kada EU nešto hvali, kako to izgleda. Vidite, sa Azerbejdžanom su potpisana dva sporazuma. Ova dva sporazuma su potpisana istog dana – 13. maja 2010. godine. Jedan sporazum je potpisan na srpskom, azerbejdžanskom i ruskom jeziku. Nama se u Predlogu zakona daje samo srpska verzija. To je potpisao Mlađan Dinkić. Vidite sad, samo se vi smejte. Istog dana je potpisan i drugi sporazum. On je potpisan na srpskom, azerbejdžanskom i engleskom jeziku. Nama se daju i srpska i engleska verzija.
Vidite, kako se to menja, isti dan, isti ugovarači, sve isto, ali različito. Kod Bosne i Hercegovine, kaže, na srpskom i službenim jezicima Bosne i Hercegovine, a ovde nam dajete samo na srpskom jeziku.
Dalje, naravno, ovaj sporazum sa Azerbejdžanom o policijskoj saradnji je vrlo značajan jer neko računa da to može biti rezervna lokacija kada bude gusto, jer računaju da tamo mogu da se sakriju, da će tamo da kupe neku svoju slobodu. Nećete nigde da se sakrijete, da znate. Apsolutno nigde ne možete da se sakrijete. Pronaći ćemo vas gde stignemo, to da znate.
Pronaći ćemo vas, u to budite sigurni, nemojte da razmišljate oko toga uopšte, to vam garantujem. To vam garantujem. Ide performans, kao za vreme Slobe, kad su studenti išli na Dedinje da vide dragog predsednika, sad se mladi organizuju da idu kod dragog predsednika Tadića na Dedinje. Okupljanje građana slobodno, to je tekovina EU, ne možete vi protiv toga. Okupljanje građana koji žele da žive, koji žele da udahnu svež vazduh, koji žele da vide perspektivu već sutra. Pa, ne može, njima je dogorelo.
Gospođo Kalanović, sutra imam jednu tribinu u Malom Mokrom Lugu, pozovite celu Vladu, da krenete sa mnom. Ja ću malo o knjigama Vojislava Šešelja da pričam, a vi pričajte o evropskom putu Republike Srbije, tekovinama, lepoj saradnji, velikim sredstvima koja se obećavaju, o prekrasnoj budućnosti, samo što ne može da se uhvati u ruke.
Evo, ja vas pozivam da idemo pred građane Republike Srbije, od mesne zajednice do mesne zajednice. Nemam ništa protiv vašeg političkog stava, odete lepo, ispričate vašu pričicu, potrudićete se da vam se ne desi da vam istina pokvari dobru priču, to se slažem s vama, hop, zove me neki demokrata pošto mu se ne sviđa govor, znaju moj mobilni, pa me onda pozivaju kako bi me prekinuli.
Ne možete da me prekinete. Ne možete da me prekinete nikako. Zašto? Pa, deset godina se borim protiv vas. Deset godina ubeđujem narod, samo SRS ubeđuje narod, nema ponosa za građane Srbije u ovim vašim ugovorima, nema ponosa.
Gospođo Kalanović, molim vas, kada budete na Vladi, borite se da se ne prihvati carinska deklaracija nezavisne države Kosovo. Gospođo Kalanović, pozivam vas lično da na Vladi sutra kažete da Srbi ne izađu na izbore, jer tako se čuva ponos. Upozorite Borisa Tadića, on je 2004. godine pozvao, mimo stava vaše stranke, vi ste tada bili dobri, vi ste tada rekli – ne na izbore, a Tadić je pozvao i došlo je 0,016% građana.
Promenite napokon ove protagoniste otcepljenja Kosova i Metohije, Olivera Ivanovića. Pa je l' znate, vaš kolega Bogdanović da je bio prvi Srbin u Vladi nezavisnog Kosova? Prvi Srbin, Goran Bogdanović.
Kome on služi? Tadiću ili Tačiju? Pa i vi ne znate kome služi. I on zastupa srpske interese na Kosovu i Metohiji?! Hajte, molim vas, nemojte da se šalimo. Nemojte da se šalimo. Evo, malom šalom oko jezika, oko načina kako pripremate ova dokumenta, pokazao sam koliko je neozbiljno.
Evo, vi ćete u Danu za glasanje da kažete da se tačno zna ko je potpisao ovaj sporazum u ime Republike Srbije sa Maltom, iako javnost gleda da je to prazno. Zašto ćete da dokažete? Imate 126 glasova. Pa vi možete, pobogu, sve. Vi možete besplatne akcije od 1000 evra da pretvorite u 1700 dinara, ali taj kurs nećete da priznate kada građani treba da plaćaju grejanje. Nećete.
Nećete, da bi ste dokazali borbu protiv organizovanog kriminala, posle podne hapsite, Dnevnik objavi uveče, a sutradan ujutru pustite ljude na slobodu. Pa, to je već viđeno. To je bilo i pre nekoliko godina: "Drumska mafija", "Indeks mafija itd.
Vi vodite samo medijski rat, vi vodite medijsku borbu i gledate da postignete što bolju poziciju. U Beogradu je skočilo grejanje, neće Đilas da se slika da objavi tu vest. Ne, on se slika po obdaništima, menja uniforme, menja odela, a on je došao iz Češke, na bazi ovog sporazuma iz 1997. godine. Taj protokol se odnosi na taj sporazum koji je omogućio građaninu Srbije da u Češkoj razvije planetarni posao i da nam uveze "Velikog brata", "Farme" i ostale kerefeke, da bi se narod zabavljao, kako ne bi video da mu otimate i ono malo što ima ispod nokta.
Naravno da ću da vas kritikujem. Pa, naravno da želim da vas isprovociram da se javite za replike, jer posle toga su svi televizijski ekrani mnogo čistiji. Je l' vi znate kako stimulativno delujete na građane koji prate ovaj prenos? Čim se vi javite i date neko visokoumno mišljenje odmah ide čišćenje ekrana. Naravno, što više pričajte, što više radite da narod što bolje sazna koliko je pogrešan put kojim vodite ovu zemlju.
Ovim štitite ponos građana? Ne, ne štitite ponos građana. Za sve ove stvari postoje međunarodni standardi. Kažete – prijateljske odnose sa nekim državama. Kako mogu da gajim prijateljske odnose sa Češkom, Maltom i drugim, Hrvatskom, koji mi otimaju kuću, stan, sobu? Šta je vama preče?
Uzeo sam ovo, kad podsetite ovu dvojicu, neka malo pogledaju ovaj sporazum koji su zaključili, potpisali, ovo nacionalno pomirenje, itd, evo šta su zapisali – i kod članstva u EU nisu napisali članstvo, nego približavanje. Godine 2008. su i oni bili svesni da od toga nema ništa. Da vam ne čitam, poštovani penzioneri, šta su vam tada obećali i zapisali.
Da vam ne pričam, recimo, privreda mora da se obnovi svim raspoloživim sredstvima, deviznim rezervama, napisali. Gde su vam devizne rezerve? Prošle godine ste potpisali jedan sporazum sa MMF, koji nije ratifikovan ovde, kazali ste – taj sporazum je potreban da bi Narodna banka mogla da čuva kurs. Preselile se te pare kod "Delte", pa vas "Delta" kreditira.
Kako je počelo? Počelo je sa prvim sporazumom sa Švajcarskom, novembra 2000. godine, u Republičkoj skupštini. Rečeno je – Vlada Švajcarske daće nam pomoć da povećamo naš udeo kod MMF i Svetske banke. To je vreme kada niste znali kako da naplatite onaj ček koji je Libija poslala.
Znate li, gospođo Đukić Dejanović, 2000. godine prvi ček i prva pomoć Srbiji je bila od Gadafija, milion i po dolara. Niko nije hteo da uzme taj ček u ruke. Niko nije ni znao kako da ga naplati. Niko nije ni znao kako da uđu te pare u ovu zemlju. Sada idete, pa se slikate, razvijate saradnju.
Kako to razvijate saradnju sa neprijateljima vašim, a prijateljima SRS? Da nam preotmete prijatelje? Vi mislite, kao Milo Đukanović što je u Crnoj Gori preuzeo ideologiju onog Liberalnog saveza, isterao ove i sada on tera. Evo, i on se menja, jeste li čuli?
Obećali EU da će i njega da pomere. Krivokapić je rekao pre nekoliko dana - ne može EU više da trpi taj organizovani kriminal jer su pokvarili i njihove zvaničnike. Kako to nijedan ambasador više ne napušta Srbiju? Prekinu im mandat, oni ostanu ovde, i Montgomeri, čujem i ovaj Englez se priprema da ostane ovde.
Šta radite, bre, vi? Gde je vama država? Gde vam je ovaj narod u vizuri? Je li imate narod u vizuri? Nemate. Ova vlast ne vidi ljude, apsolutno ne vidi ljude. Onda su sledeća zaduženja krenula 2001. godine, 35% na konsalting usluge ste davali, pa ste onda sredili sve sa sukcesijom, pa je onda išao Pariski i Londonski klub i došli smo danas na 11,5-12 milijardi javni dug.
Svaka vam čast! I sami znate da od 1985. do 2000. godine Srbija nije ni mogla da se zaduži, a onda izađe neki pametni um sa statističkim podacima o BDP, o dugu u odnosu na BDP, a samo je zaboravio jednu stvar, da je 2001. godine promenjen obračun i promenjena statistika kako se izračunava BDP.
Dokle sa tim prevarama? Sve vam beležim, apsolutno vam sve beležim, kad ste rekli, šta ste rekli, šta ste uradili, kad ste uradili, zašto ste uradili, ko se ovajdio, ko izgubio. Zašto? Da shvate građani Srbije. Ko je verovao DOS, nastradao je. Svi koji su pomogli da DOS dođe na vlast u zatvoru su. Svi koji su ulazili sa kriznim štabovima, verujući DOS, izgubili su radna mesta i sada se nalaze u vakuum prostoru između 50. i 67. godine, kada će da steknu pravo na penziju.
Šta da rade jadnici tih 20-ak godina? Od čega da žive? Od novih kontejnera? Sad su malo niži, pa kada uđeš, možeš i da izađeš, a ne onako visoki, padneš, pa ne možeš da izađeš.
To je ta vaša politika. Ona se zasniva na principu – gde vidiš B92, policiju i žute cipele, beži dalje, nešto se loše dešava.
Gde ste doveli ovu državu? Čime se vi to hvalite? Svi vaši rezultati su porazni za građanina kao pojedinca, za mesnu zajednicu, za ulicu, za naselje, za grad, po svim mogućim kriterijumima.
Sad je glavna tema pušenje, to forsirajte. Sinoć je bila glavna tema - nešto piše na tarabi da će da se desi sa poslanicima 2012. godine i onda preozbiljni drp B92. Hajde da skupimo pare za B92, makar da imaju šampone da operu kosu. Vi njih finansirate, gospođo Kalanović. Oko 120 hiljada evra svakog meseca G17 plus preko svojih satelita obezbeđuje toj televiziji.
Vi kažete da nije? Naravno da jeste. Čitao sam izveštaj Nacionalne službe za zapošljavanje, šta ste sve njima prebacili, te pare. Šta se desilo? Blogeri vas rasturili. Ipak normalni ljudi gledaju i kažu – aman, dokle ove prevare? Sve je ljudima jasno. Doterali ste ga do duvara, više nema gde. Sad samo gledate ako možete da nađete neku rezervnu varijantu, kako da se ponovo prevare ljudi bajkama i pričama o EU, NATO paktu itd.
Koliko su SAD dale kao prvu interventnu pomoć Kraljevu? Koliko Velika Britanija? Koliko Francuska? Koliko Nemačka? Koliko ste dali? Koliko ste dobili?
Pozivam estradne umetnike, pozivam glumce, pozivam obične građane da pokažu elementarnu solidarnost i da pomognu Kraljevčanima. Eto pozivam, "u se i u svoje kljuse", pa možete i onih 10 miliona evra. Znate li na koje mislim, gospođo Kalanović? Ono što ste odvojili za ono, znate. Tražite onoga tamo gde je. Onaj, znate gde je? Na Dedinju u rezidenciji Borisa Tadića, i da bi prikrio tu činjenicu on ide svuda pa se samo izvinjava, da ne bi bio sumnjiv da krije.
Pre neki dan pričaju ovde ko je penzionisao. Pa ko je bio ministar odbrane? Šta pričate bre ljudi, aman? Hajde da skrenemo diskusiju na neku drugu stvar, a država gori. Nema ništa, sve se rastura, tuga i jad. Mora malo da se podigne ponos ovog naroda, onih koji žele da žive u Republici Srbiji, žele da se bore za svoje pozicije ovde, jer nemaju rezervnu državu, nemaju svoje kancelarije u Briselu i na drugim mestima. Moraće nekako da se organizuju.
Što pre se budemo organizovali, mi koji želimo da živimo u Republici Srbiji, pre ćemo da skinemo ovaj nenarodni režim koji ne vidi ljude, on vidi statistiku i važno da ga je učiteljica pohvalila. Da li učiteljica iz Brisela, da li učiteljica iz Vašingtona, nije bitno, ali kad vas pohvale, to je super.
Onda pravite ujdurmu kao ovo sa sindikatima. Mi bi prihvatili to što je sindikat, ali MMF ne dozvoljava i onda MMF planetarna sila ispada. Tu ste garantovali princip suverenosti, da ste vlast koja poštuje suverenost i teritorijalni integritet do daske.
Naravno, ma sve radim da vas skinem sa vlasti, sve, i da ne dođu neki drugi koji su gori od vas možda. Skinućemo vas sa vlasti mi radikali kad to bude nama odgovaralo, kada narod bude za nas, jer smo samo mi protiv ovog vašeg puta i niko više. Svi se samo smeškajte. Što se vi budete više smejali, više će da raste i neraspoloženje prema vama.
Nadam se da posle ovih 20 i nešto minuta je gospođa Slavica Đukić našla odgovor na kviz pitanje – ko je potpisao u ime Republike Srbije? Ako ste saznali, onda ste ovo morali da vratite. Ovo nije dobro urađeno. Znate, ovo ne ispunjava uslove po Poslovniku.
Druga stvar, vrlo važna, od kad ste usvojili novi Poslovnik rekli ste - za sve zakone treba neka izjava o usaglašenosti sa propisima EU. Naravno, ja vas ne prozivam kad ne stavite to obrazloženje. Što se mene tiče, ne morate ništa da napišete oko toga, ali poneki put pokušavate da se pohvalite kako poštujete Poslovnik kod nekih drugih zakona i za sve zakone napišete da nema nikakvog osnova, nikakvog razloga, niti bilo kakve obaveze da usaglašavate sa standardima EU, a negde napišete da ne postoji standard EU.
Znate, blagi savet, to je malo kontradiktorno sa vašom parolom, a vaša parola je – EU nema alternativu. Kada kažete da EU nema alternativu, samo stičem utisak da je Tomica Milosavljević kad je uvozio vakcinu nešto pogrešio, jer ovi pelcovani mi se čudno ponašaju. Vidite, otkad je pelcovana Vlada sve se čudno dešava nešto.
Nisam znao da je Boris Tadić toliko grešan, gde god ode, on se samo izvinjava. Šta je on to radio u mladosti? Izvinjavamo se, mnogo se izvinjavamo. Samo se izvinjava jadan.
Znači, gospođo Kalanović, sutra kad budete na Vladi kažite – u Malom Mokrom Lugu biće promocija lepih knjiga Vojislava Šešelja. Vi nećete o tome da pričate, znam da vam je mrsko, pošto vi pripadate onoj grupi koja je tražila da se isporuči u Hag. Druga tačka će biti – predstavnici Vlade da objasne evropski put građanima Malog Mokrog Luga. Ja vam garantujem apsolutnu sigurnost, da znate, neće biti uvredljivih reči, ima svi pomno da slušaju.
Šta će da zapamte, ne znam. Da li može nešto da se zapamti, ne znam. Ali vas podstičem da se dobro pripremite. Tamo ću da vam dam i ovo kako se kradu pare preko kvizova. Tamo ću da vam dam i ovo što je napisano za 300 i nešto miliona sa Kipra, ono "Mobi 63", ono što je dobila gospođa Đukić Dejanović a nije poslala poslanicima, a meni ste dali.
Hvala vam. Treba mi za ovu knjigu o kriminalu u Republici Srbiji posle 2000. godine, tako da kompletiram tu dokumentaciju, da jednostavno transparentno budem. Šta ima da se krijemo tu više, nema šta više da se krijemo. Videli ste onaj protokol.
Da li ste videli u Agenciji za privredne registre? "Mobi 63", nema dokumentacije. Nema nikakve dokumentacije. Kako je moglo da se registruje preduzeće ako nema dokumentacije? To je evropska tekovina možda? Ko bi rekao da je u Evropi moguće da registrujete preduzeće bez dokumentacije? Neverovatno.
Znači, samo vašim sredstvima. Kako? Iznosim činjenice i pozivam vas na repliku, ali vas navodim da replicirate Tadiću, Dačiću, Dinkiću, gospođi Slavici Đukić Dejanović, jer samo citiram ono što ste napisali. Kao što vidite, ne postoji veći promoter EU od mene. Sve se pozivam na ono što je EU napisala. Sve se pozivam na ono, vi ste se zakleli, rekli ste im da krvarite da to mora da se završi.
Samo vas podsećam, neki su vas posmatrali, ne ispunjavam te uslove da bih vas posmatrao, ipak sam pravnik, nisam neke druge profesije, ali da znamo o čemu se radi, transparentno, jasno.
Izvolite, gospođo Đukić, častim vas ovih minut da što pre odete u EU.
Hvala, gospođo Dejanović Đukić. Na sve i svašta sam navikao u ovoj skupštini. U onoj zgradi su mi dva-tri poslanika DS psovali majku itd. Ovde svakakve epitete mi prilepljuju. Mene to ne pogađa, to je rizik ovog posla kojim se bavim.
Samo bih hteo da vam skrenem pažnju na jednu stvar. Vidite, rekao sam jednu rečenicu – potrudite se, ne dozvolite da vam istina pokvari priču. Vi ste tu rečenicu zaboravili i to se upravo desilo. Da se ne bi pokvarila priča o evroatlantskim integracijama i propasti Srbije krenuli ste prema meni.
Slažem se, ne odstupam ni od jedne reči koju sam rekao, ali osnov za svaku reč koju sam rekao nalazim u dokumentima koje ste vi dostavili, tako da kada meni replicirate, i to sam vam rekao, vodite računa, napadate Ivicu Dačića, Borisa Tadića i ovog n.n. koji ne znamo ko je i šta je potpisao. Vi ste jednostavno pokazali mržnju, mene to ne iznenađuje. Zašto bih bio pošteđen vaše mržnje u odnosu na sve druge građane Republike Srbije? Zašto bih bio pošteđen. Kada mrzite, mrzite sto posto, nemojte da mrzite na kašičicu.
Ali, sneg ne pada kada mu je vreme, nego da bi mu se video trag. E, sada razotkrivamo tragove, to je bolno za vas i naravno da ću da vas podsećam sa što većom minutažom, što konkretnije, pres-kliping ima za svakog vašeg.
Onda nije ni čudo što vas neki nazivaju da ste primerci. Pa, primerci ste, primerci i primeri za nešto što ne treba da se dešava u Srbiji. Naravno, kao što imaju pravo u Velikoj Britaniji, Holandiji, Belgiji, u Francuskoj, Nemačkoj evroskeptici, i ja koristim to pravo. Zašto ne bih bio evropskeptik, zašto bih vama verovao? Znam da je nastradao svako ko vama veruje, a ja vam, hvala bogu, nikad nisam verovao, niti ću vam ikada verovati.
Stvarno je šteta što je objedinjena rasprava povodom većeg broja ovih zakona, ali ću izneti generalno stav SRS povodom svih ovih predloga.
Gospođo Čomić, Bugarska je 19. marta 2008. godine priznala nezavisno Kosovo. Mesec dana od samoproglašene, ničim izvazvane, a od strane EU podsticane, nezavisnosti, Bugari izdržali mesec dana, junački, i onda priznali nezavisno Kosovo. Da samo znate.
Zašto ovo pričam? Zato što, moram da citiram, kad ste pravili Vladu tad ste rekli, opet vas citiram, vodite računa kad pravite replike da ne upadnete u kontradikciju, rekli ste "da je naše zalaganje za maksimalnu moguću suverenost".
Interesantna stvar. Prvi put čujem za "maksimalno moguću". Znači, postoji i nemoguća. A vi kažete – maksimalno moguću. To je ta tzv. realpolitika, nema alternative, ne postoji ništa drugo. Kada čujem od nekog koji kaže za sebe da obožava demokratiju, da nešto nema alternativu, onda znam da me laže, jer demokratija po definiciji znači da uvek postoji alternativa. Ali, papir svašta trpi i kad su izbori, sve može.
Šta još piše u ovom vašem papiru? "Približavanjem EU", znači, nema ulazak, samo približavanje, "i obezbeđivanjem investicija iz tog okruženja moguće je, između ostalog, obezbediti i snažniji spoljnopolitički položaj zemlje".
Da li ste obezbedili snažniji spoljnopolitički položaj zemlje? Niste. Naprotiv, omalovažili ste, ugrozili ponos, ugrozili elementarne interese i naroda i države. Šta onda kažete dalje: "I efektniju politiku za odbranu Kosova i Metohije". Znači, vama je argument bila EU koja će da se bori da Kosovo i Metohija budu u Srbiji.
Šta ste dobili od EU? Dobili ste da je 22 od 27 zemalja priznalo nezavisno Kosovo, dobili ste da ste morali na 15 minuta pre sednice Generalne skupštine da prihvatite ultimatum EU i da podnesete rezoluciju, da biste ovih dana bili pohvaljeni kako ste dobri đaci.
Sve ovo iznosim pre svega da podsetim, mada vi to vrlo dobro znate, one građane koji još uvek nekako veruju. DOS-u ne verujem i pozivam sve građane da nikako ne veruju DOS-u. Ko je verovao DOS-u, nastradao je. Nije on dobio po nosu, nego je izgubio i radno mesto, i ponos, i teritoriju i sve i svašta.
Sada bih prešao na sporazume. Malopre sam čuo da je Rusija daleko i da ne valja nijedan sporazum sa Rusima jer postoji ta problematična komunikacija. Odmah da vam iznesem nesporne činjenice. Rusija je toliko blizu u odnosu na SAD da je sramota i upoređivati. Nemoguće da su nam SAD mnogo bliže nego što je Rusija. Preko Dunava, mi smo gotovo u graničnim odnosima sa Rusijom. Recimo, preko delte Dunava.
Dalje se kaže da ovaj sporazum ne valja jer mi trpimo štetu. Koju štetu mi trpimo? Je l' se sećate Vuka Draškovića kad je potpisivao sporazume sa NATO paktom – da mogu da jezde kroz Republiku Srbiju, da mogu da gaze, da mogu da pričinjavaju štetu i da ništa ne odgovaraju? Bilo je u ovoj zgradi i u onoj zgradi dole.
Tad vam to nije smetalo, tada je bilo "in", proevropski je kada vas NATO gazi. Onda ste rekli – moramo taj sporazum, jer ako Šiptari na Kosovu i Metohiji napadnu NATO pakt, strategijski pravac za izvlačenje NATO pakta je kroz Srbiju. Pa, NATO pakt i Amerika napraviše nezavisno Kosovo i Metohiju.
Više ima spomenika Bilu Klintonu na teritoriji Kosova i Metohije nego u Americi. Avganistan je centar gde se proizvodi droga. Najveće skladište na svetu za tu drogu je Kosovo i Metohija. To i vrapci u Srbiji znaju, pa i ove rode u preletu preko Srbije znaju. Jedino vi to ne želite da priznate.
Sledeće se kaže – da li će nama da se plaća naknada. Kažite mi koliko ste zaradili od naknade za Bondstil? Koliko ste zaradili za Bondstil? Nema ga Filip Stojanović, on je bio i pritvoren u Bondstilu zbog novina u kolima na srpskom jeziku, ćirilično pismo. Vaš kolega, poslanik, Filip Stojanović.
(Predsedavajuća: Narodni poslaniče, podsećam na obavezu da govorimo o dnevnom redu. Dakle, i novine i Bondstil, ako možete da dovedete u vezu sa dnevnim redom. Hvala.)
Gospođo Čomić, stičem utisak da vi ne baratate baš dobro sa dnevnim redom. Da li ste videli šta je prvi od ovih četiri zakona? U oblasti humanitarnog reagovanja, u vanrednim situacijama, sprečavanju elementarnih nepogoda i tehnogenih havarija i uklanjanju njihovih posledica. Pre mene su mnogi pričali o tome. Malopre je Zoran Ostojić pričao o vojnoj bazi. Velimir Ilić je pričao o svojoj bolnici u izgradnji, o debljini asfalta, o tome da su se razlile fekalije.
(Predsedavajuća: Narodni poslaniče, pratim zasedanje. I narodnog poslanika Velimira Ilića takođe podsećam da se vrati na dnevni red, pa i vas, uz svu kreativnost koja podrazumeva argumentaciju, ali vas molim da se govori o Sporazumu između Vlade Republike Srbije i Vlade Ruske Federacije o saradnji u oblasti humanitarnog reagovanja u vanrednim situacijama itd. Ne sumnjajte da pratim. Nastavite.)
Gospođo Čomić, uveravam vas da nema potrebe da se sekirate. Ja jesam za ovaj sporazum. Kako da nisam za ovaj sporazum kada je on bio sastavni deo nečega što smo radili 2000. godine. Sećate se, gospodine Obradoviću, kada su nas Gordana Čomić, Nenad Čanak i ovi ostali napadali ovde ispred Skupštine što smo ušli u prijateljske odnose sa Belorusijom, Ukrajinom i Rusijom. Ovo je sastavni deo, gospođo Čomić. Kod vas je došlo do promene stava i mišljenja, nije kod mene.
(Predsedavajuća: Narodni poslaniče, sad vas upozoravam, kad i ako bude na dnevnom redu sporazum koji spominjete, onda može da se dovodi u vezu sa ovim. Sada vas upozoravam – o temama dnevnog reda. Nemojte da dovodite u zabludu javnost u Srbiji iznoseći činjenice iz života drugih lica koje su, bar kad je jedno od ta dva lica u pitanju, potpuno netačne. Izvolite.)
Ako je to tako, gospođo Čomić, onda vas cenim. Drago mi je što nas ima toliko rusofila, to je već dobra perspektiva za Srbiju. Ja vas u tom pogledu podržavam.
Gospodine Obradoviću, kada vidite Dačića, kad se vrati iz inostranstva, podsetite ga da je ovo sastavni deo onog paketa, sećate se, 2000. godine, kada smo težili ka tom strateškom jedinstvu, ne samo partnerstvu.
Vidite šta se u međuvremenu desilo. U međuvremenu se desilo da je Rusija postala član Partnerstva za mir u okviru NATO pakta, ali to nije u okviru NATO pakta, to je van NATO pakta i naravno, mi sledili Rusiju pa rekli – hajde i mi da budemo članovi tog nekog saveza.
Ali, Partnerstvo za mir je pevačko društvo mnogo nižeg nivoa kvaliteta nego Strazbur i Savet Evrope. Žarko, vama je to poznato, pošto smo zajedno bili u delegacijama, pa znate kako tamo to funkcioniše.
Ali, možete da zamislite koje se razočarenje dešava na Parlamentarnoj skupštini NATO pakta kada Amerikanci onako, što bi rekli mladi, ladno kažu povodom spornih pitanja – mi ćemo da se dogovaramo sa našim strateškim partnerom Rusijom.
Odmah delegacija Poljske, Češke, Bugarske, Rumunije, Gruzije, Estonije, Litvanije, Letonije skaču, čupaju kosu i kažu - aman, pa mi pobegosmo od Rusa, a vi nam kažete da su Rusi najbolji.
Znači, želim da poentiram u ime SRS pošto ste došli sa tačkom dnevnog reda gde nam odajete priznanje, da ko zna po koji put smo u pravu, a vi ste, što bi rekli vaši prijatelji, u krivu. Uvek ste bili u krivu. Znači, ako ste dali Bondstil, ili oni su oteli, napravili najveću vojnu bazu, kažite koliko vam plaćaju? Kad kažete koliko vam plaćaju, onda tražite i od Ruske strane da nešto plati. Ukoliko ne zarađujete na Amerikancima i na NATO paktu, nemojte da zarađujete na onima koji iskreno žele da pomognu RS.
Veliki broj ruskih delegacija je bio 19. oktobra na jednom naučnom skupu u organizaciji SRS i oni su izrazili bezrezervnu podršku SRS i Vojislavu Šešelju i srpskim nacionalnim interesima. Čak su rekli i ko su rak-rane srpskog naroda, ali neću da ponavljam, čitaćete to u novom broju "Velike Srbije", gde su objavljeni stenogrami. Ono ne čitam da me ne biste kažnjavali, pa da posle Nenad Konstantinović ne bude humanitarac sa mojim parama. Pogotovo da se neko iz Otpora hvali tuđim parama, da je Otpor humanitarna organizacija.
Idemo dalje. Znači, 2000. godine kada ste napadali, omalovažavali sve što počinje sa R, sa Rusijom niste bili u pravu i to sada priznajete. Bolje ikad neko nikad.
Idem korak dalje. Meni ovaj sporazum nije savršen, nama iz SRS bi bio neophodan i jedan vojno-odbrambeni sporazum sa Ruskom Federacijom. Naravno, dolazi u obzir i Kina, dolaze druge prijateljske države od EKD. Vrlo rado želimo da budemo u tom savezu i da napravimo nešto što je strateško jedinstvo koje bi moglo da se u tim strateškim planovima nazove evroazijska integracija, evroazijska kopnena masa.
Prisustvo Rusa nama garantuje život. Ovi drugi nemaju pogled na naš život. Oni smatraju da smo mi statistička greška, da ovo treba očistiti. Braća Rusi pitanje Srba tretiraju kao nacionalno pitanje broj 1. Vi ne možete u Rusiji da naiđete na čoveka koji bi jednu ružnu reč rekao o Srbima.
Ako bi mu se to kojim slučajem desilo, on bi bio nacionalno ne ponosan čovek i uživao bi osudu od svih, od čistačice do akademika. Za Ruse smo svojevrsna paradigma ponosa. Uvek kada smo bili sa Rusima, bili smo jaki i poštovani. Sada su nam potrebni zbog toga, a i malo da bismo se izjednačili, da bi smanjili uticaj ovih evroatlantista, koji su protivnici Evrope, da znate, uvek kroz istoriju. Da vas nešto naučim, Engleska mrzi EU, a Englesku će da uništi demokratija. To je neka izreka stara već dvesta godina, ali vi razmišljajte o tome.
Šta očekujemo od ovih sporazuma sa Rusima? Znate, tu moram malo i da pohvalim one koji su pravili onu Deklaraciju o pomirenju, jer su oni pre ovih shvatili neke stvari. Evo šta kažu ovi koji su se pomirili, napravili novu Osmu sednicu pomirenja.
Njih dvojica kažu – zalažemo se za jačanje institucija UN. To je dobro, ne institucija EU, nego UN. To podržavam i kaže se – i za aktivnu saradnju sa Rusijom, Kinom, Indijom, drugim zemljama Azije, Afrike, Latinske Amerike, a posebno sa zemljama članica Pokreta nesvrstanih. To je za pohvalu, ukoliko to važi.
Ukoliko to važi, pošto smo mi svedoci, da mnoge stvari se napišu, pa kasnije znate kako, pre neki dan reče ovaj čovek – nisam obavešten. Ovo pričam da se više ne bi niko vadio na to da nije obavešten. Ja vas obaveštavam. Kako? Čitam ovo što ste vi napisali, znate. Ovde će svako da vam da podršku. Neće vam dati podršku LDP za ovo i verovatno ovi drugi hoće da prevare. Dobro je da ste definisali i pohvaljujem vas.
Znate li vi koja je to geneza u odnosu na 2000. godinu? Za 180 stepeni ste okrenuli ceo vaš sistem. To je dobro i pohvaljujem vas.
Znači, priča se o evropskim vrednostima, zovite bankara iz Bangladeša. Banka za siromašne, je li tako?
Što se tiče ovih sporazuma sa Bugarskom, moram samo da skrenem jednu pažnju. Tu postoji principijelni stav što se tiče njihovog priznanja nezavisnog KiM. Moram da vam skrenem pažnju da je u Bugarskoj bio centar CIA za Balkan, ono kada smo ih proterali odavde iz Srbije pa su se iz Sofije selili za Budimpeštu.
U Budimpešti su bili ovi na školovanju. O tome pišem jednu knjigu, ali nikako da je završim. Taman prelomim knjigu, dođu neki podaci iz Amerike preko Interneta o finansiranju Otpora, Ratković, pa onda Homen, pa Neca, da vama ne pričam, Srđan, svašta se piše. Ali, i to će da ugleda svetlost dana. Opet nije moj autorski rad, nego su pisali oni iz Amerike koji moraju da podnesu izveštaj poreskim obveznicima.
Znate, u Americi sve mora da bude transparentno. Oni kažu – ovaj dolar smo potrošili na rušenje Slobodana Miloševića. Koristim te njihove izvore da vas obavestim, da ne budete neobavešteni. Od kada je bilo ovo pelcovanje, nekako ta neobaveštenost kao da je epidemija. Prosto ne mogu da shvatim šta se to dešava.
Gospodine Obradoviću, moram da vas upozorim, obavestim ne upozorim, u Sofiji je tokom 2000. i 2001. bilo nekih aktivnosti koje su se na kraju pojavile kao poražavajuće za RS i za ekonomske interese RS. Odaću vam jednu tajnu. Cementara "Popovac" je prodata po dogovoru iz Sofije. Zna se ko je bio da se dogovara tamo. I to ću da objavim tamo, da znate. Oni su sve svoje kapacitete stavili u ovaj pogon, to znate.
Policijska saradnja i carinska saradnja sa Bugarskom oduvek postoji. U jednom periodu je bila naglašena ta saradnja da bi se suzbila trgovina cigareta, narkotika itd. Međutim, to ima svoju predistoriju. Gospodine Obradoviću, kada smo se ono bili sa NATO paktom i kada je zemlja bila pod blokadom, na svim granicama su bili posmatrači OEBS. Onda su po jednoj odluci UN, radi humanitarnih stvari u Srbiji, SRJ, na kašičicu puštali nešto malo robe.
Ali, samo su neki mogli da probiju sankcije – Beko, Peconi, Mišković, Dunavska industrija, znate one stvari što su radili sa onim uverenjima iz Skoplja o poreklu proizvoda, nosili su pare u koferima itd. Oni su postali veliki bogataši i tajkuni sada otkupili privredu, formirali svoje banke i sada svi koji žele da se bave politikom igraju ko pajaci na njihovim instrumentima.
Koga oni finansiraju? Ono što kaže "veliki brat". "Veliki brat" kaže – Miško, otvori se, sad moraš ove da forsiraš. To je ono što se dešava.
Vidite, Bugari su poprilično sarađivali u tome i oko aviona, i oko preleta, i oko tih sankcija, i zarađivali na nama. Sad je navodno interesantna trgovina drogom, ne da bi se zaustavila ta trgovina nego da bi veliki brat držao pod kontrolom, kao knjigovođa, ulaz – izlaz – saldo, gde su pare? Vrlo prosto i jednostavno.
Vrlo prosto i jednostavno. Ovo je jedan od pet ili šest sporazuma koji su zaključeni i kojima je pristupila Republika Srbija, nekada i SRJ, opremanje carina, carinska saradnja itd. Rezultati svih tih sporazuma su bili da Turska na granici sto puta više zapleni droge nego Bugarska i Srbija zajedno.
Vrlo prosto i jednostavno. Uzmete kartu sveta, pogledate gde je Avganistan, pogledate gde je Kosovo i Metohija, pogledate gde je Napulj, centar tog krila NATO pakta pod kojom je ovde, Napulj drži mafija, to znate, oni plivaju u đubretu tamo, priča je zatvorena.
Sada treba da izađe neko i da nas obaveštava o lepim željama, očekivanju epohalnih rezultata, pohvali da se borimo protiv organizovanog kriminala, verovatno se neko bori protiv tog organizovanog kriminala, možda na ulici, možda na pijaci, ali ovo što je u institucijama vlasti nikako.
Ova država je rekla da je grupa Darka Šarića oprala kroz institucije Republike Srbije milijardu i 350 miliona evra. Ko je rekao taj podatak? Homen? Da li on to zna? Zna. Jer, on zna i protiv koga će da bude podignuta optužnica i šta će on u istrazi da kaže, i kad će da bude suđenje, i koliko će da bude osuđen, i ko drži koji kafić u Beogradu, on čak i to zna. Sve zna čovek.
Ja vas podržavam u tome, raščistite te stvari, ako možete i ako smete. Ako smete, raščišćavajte. Znate, mi smo sada došli u tom razvoju naše ekonomije u situaciju, nekada su se zaduživali od MMF i Svetske banke, pa je onda stepenice niže bila takođe bogata institucija Evropska banka za obnovu i razvoj itd, sad smo spali još korak niže pa smo došli do Komercijalne banke. Znate šta je sledeća etapa? Zemunska pijaca. Tamo dve tezge da pretvorimo, doduše i banke su i nastale na pijaci, znate.
Vodite računa, ovo što vam rekoh, sad imam neki posao, moram da idem da bunim narod na jednoj lokaciji. Vodite računa, pravite razliku između prijatelja i neprijatelja, neprijatelj uvek je dokazan, on se ponosi time i kada vidite ovog gospodina Štefana Filea, kažite mu da se borim da se iz srpskog jelovnika izbaci File sa medaljonima od pečurke jer tako nešto kad se napiše na jelovniku Republike Srbije, neko će da pomisli da neko mrzi Štefana Filea, od toga zavisi život i smrt u Srbiji.
Gospodine Novakoviću, potrudiću se da ne ponavljam ono što javnost zna, kakvi su moji stavovi. Nažalost, danas samo možemo da konstatujemo da su radikali po ko zna koji put u pravu.
Od 25. januara 2001. godine krenuo je strmoglavi pad i propast Republike Srbije zahvaljujući DOS, bez obzira u kakvom je agregatnom stanju. Jedina politička stranka koja se oštro protivila toj tzv. ekonomskoj politici novopečenih evrofanatika bila je SRS. To ističem sa velikim ponosom, mada primećujem da se demokrate ne smeju. Obično se smeju kada iznosim te kritike.
Prirodna posledica toga jeste da idete prema Zapadu, a onda Božidar Đelić dovede bankara iz Bangladeša da nam da primer banke za siromašne. Vi ste građanima Republike Srbije obećali banke za bogate. Nemojte da se sada vadite na banke za siromašne.
Verovatno neki blistavi um iz DOS može da smisli i neko epohalno rešenje iz Bijafre, pa da ga predstavljate kao evropski standard i evropski prosek.
Vaša politika je dovela do toga da privreda pretežno ne postoji, javni dug neprekidno raste i niste samo vi krivi nego svi oni kapitalci koji su bili u ovim vladama. Niste vi krivi što nije plaćena struja, voda i telefon. Ima onih od 2004, 2005, 2006. godine, čije ste vi dugove nasledili, a koji vas nekritički navodno kritikuju.
Nisu svi problemi Srbije počeli jula 2008. godine, počeli su 5. oktobra 2000. godine, kada ste zapalili ovu zgradu, pa čak ni ovaj sistem komunikacija ne radi jer i za to postoji afera koja još uvek nije rešena.
Danas se duguje 11,622 milijarde evra. To je tzv. javni dug. Da li je to 38%, 32%, 40%, 60%, apsolutno je nebitno. Zašto nije bitno? Zato što su prazni džepovi građanima Republike Srbije i to je vrlo bitno.
Vi ste pokazali kakva je vaša politika. Kakvi su transferi prema ostalim nivoima vlasti – 151 opština, od toga u 90 i nekoliko opština su demokrate na vlasti, kukaju na Vladu Republike Srbije. Znači, Kramer protiv Kramera, demokrate protiv demokrata. Jedini koji se ne pokazuje je Dragan Đilas. On se slika pored obdaništa, ali ne sme da izađe i da kaže da će grejanje biti skuplje 30%, jer to nije "in" u sklopu kampanje koju vodi za svoje stranačke potrebe.
Danas sam pripremio, gospođo Dragutinović, vašu dokumentaciju iz Uprave za dodelu državne pomoći, da vam ne čitam. Oni se žale na Vladu i na sve druge koji treba prethodno da se obrate toj upravi, da se ne obraćaju Upravi već da oni moraju naknadno da vode postupak kako bi legalizovali ono što radi Vlada i svi drugi. Sami ste priznali, ne želim da vas podsećam dalje.
No, kada pogledamo kakva su ekonomska kretanja DOS, bez obzira što ste 2001. godine promenili metodologiju obračuna BDP da biste pokazali koliko ste uspešni, jer ste sve pre toga pretvarali u nešto što je apsolutna nula, ta priča ne može da prođe. Da vidimo šta kaže Ministarstvo finansija u svojoj analizi – realni promet u trgovini minus 5%. Noćenje turista minus 15%. Građevinska delatnost minus 19%.
Broj zaposlenih minus 3,5%. Broj nezaposlenih lica minus 2,1%. Nije tačno. Zašto nije tačno? Zato što na ovoj sednici imamo nekoliko tačaka dnevnog reda gde se pojavljuju ovi statistički podaci i oni se pojavljuju u potpuno drugačijem iznosu.
Vi ste ovde rekli da je stopa nezaposlenosti 19,2%. Mlađan Dinkić kaže da je to 27%. Izgleda da ne čitate ista dokumenta. Kada bih krenuo ovim vašim redom da pominjem šta je sve propalo, kaže se – u porastu je nesolventnost preduzeća uz problem naplate potraživanja, a na tržištu rada su sužene mogućnosti zapošljavanja i povećanja zarada, što generiše rast siromaštva. Je l' se vi to hvalite ili se kritikujete? Ko je na početku lanca dugovanja? Republika Srbija. Koliko dugujete za Palatu pravde, odnosno zgradu Vrhovnog suda? Koliko dugujete? Dugujete 500 milijardi dinara. Koga ste sve potonuli?
Sve epohalni rezultati – predvidiva posledica pogrešnog puta, pogrešne politike i pogrešnih stremljenja. Pošto se u ovom setu zakona nalazi jedan carinski, gospođo Dragutinović, samo bih vam skrenuo pažnju, vi, vaša vlada, Boris Tadić, pošto pričate o crvenim crtama, i oni koji pozivaju na izbore i oni koji kažu – neka se građani sami opredele da li će da idu na izbore, samo ih je SRS pozivala da nikad ne izađu na kosovske izbore. Tadić ih je 2004. godine pozvao, 2007. godine neke stranke koje su bile na vlasti, pa čak i Pravoslavna crkva. Jedino su radikali rekli – nikad ne idite na te izbore.
Sada ću vam reći. Radi negovanja dobrosusedskih odnosa, vi morate da prihvatite carinsku deklaraciju nezavisne države Kosovo, gospođo Dragutinović. Uprava carina je u okviru vašeg ministarstva. To je uslov koji se danas diktira vama, a vi pričajte o crtama, pričajte o izborima, pričajte o čemu god hoćete. Prihvatite li tu carinsku deklaraciju, vi ste prihvatili nezavisno Kosovo.
Samo da vas podsetim koji će biti sve tragični rezultati ovog strmoglavog poteza evrofanatizma. Neće vam pomoći ni Montgomeri, ni ovaj engleski odlazeći ambasador, i on će da ostane ovde jer nije završio prljav posao, kao što Montgomeri ne sme da se vrati u Ameriku. Možete da pravite kakve god hoćete koalicione sporazume, da demonstrirate vaše koalicione kapacitete, vi ne možete da rešite ovaj problem. Ovaj problem je nerešiv. Pogotovo zato što ste svesno ušli u uništavanje svega što je pozitivno u Republici Srbiji.
Prosečna penzija je 19.838 dinara. Realno je smanjena u ovoj godini za 3,7% u odnosu na 2009. godinu. Setite se vi koji ste rekli da će ta penzija da bude 70% od prosečne plate. Koliko danas ljudi radi da bi se izdržavao jedan penzioner? Na jednog penzionera ide 1,1 zaposleni. Svaka vam čast. Lepo ste uspeli.
Šta beše sa "Jumkom"? Gde je onaj što je dobio državnu pomoć da otvori radna mesta? Pobegao u inostranstvo. Čime? Parama. Čijim parama? Poreskih obveznika. Da li ste dobili neki kredit iz EU da se otvori neko radno mesto? Ne. Dobili ste da se učine prohodnim putevi i komunikacije, da bi roba EU išla što bolje.
Da vam saopštim podatak koliko je smanjen priliv po osnovu carina – 66 miliona evra. Vi konstatujete u vašem izveštaju da su ti loši podaci zbog Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju. Samo da vas podsetim, vi ste to hvalili kao nešto epohalno što otvara perspektivu Republici Srbiji. Ali, niste rekli da će ta perspektiva biti minus 66 miliona evra samo u ovoj godini.
Kakvo je zaduživanje? Ima ovde raznih komentara, ljudi svašta pričaju, i koji znaju i koji ne znaju, da ne upotrebim neki drugi termin. Ali, pazite, kod kratkoročnog zaduživanja forsirali ste državne zapise sa kratkim rokovima dospeća do šest meseci.
Evo nešto što je uradila gospođa Dragutinović. Kaže se ovako: 14. 10. 2010. godine. Na aukciji šestomesečnih državnih zapisa Republike Srbije održanoj 14. oktobra, prodali ste…" itd, obaveza vam dospeva 14. aprila 2011. godine, kamatna stopa je 12,6% na godišnjem nivou.
Poštovana gospodo, sad slušajte. Isto to, samo 28. oktobra 2010. godine. Dospelost 28. april 2011. godine. Kamatna stopa 12,8%. Idete na dugoročno zaduživanje kad su u pitanju ove banke. Imamo tri banke sa po 10 miliona, dve banke sa po 20 miliona evra, jedna banka sa 30 miliona i, naravno, onu banku koja sve ovde radi, a to je banka "Inteza". To je ona što finansira sve. Nedodirljiva banka. Kako je moguće da u tom predlogu zakona postoje različite kamatne stope? Da vam objasnim.
Znači, za 10 miliona evra jednoj banci se plaća kamata po euriboru i fiksna kamatna marža od 4,25. Za isti kredit kod druge banke, sve to isto samo što je kamatna stopa 5%. Kod treće banke to je 5,20%. Onda ide dalje – 5,25, pa 5,30 itd.
Šta ste to uradili na finansijskom tržištu? Da li ste obavestili komisiju kada ste tražili zaduženje? Zašto se vi zadužujete? Gde će da se upotrebe ove pare? Objasnite mi za šta ćete da upotrebite te pare. Za isplatu penzija? Za socijalnu pomoć? Za kapitalne investicije? Molim vas, vi ste napisali pravilnik pod kojim uslovima može da se obezbedi kredit putem javnih nabavki. Vaš propis, ali ga vi ne poštujete. Ne želite da ga poštujete. Vas ništa od toga ne interesuje.
Epohalno otkriće kod JAT-a – avion da bi leteo mora da ima dva krila. Svako krilo treba da ima motor. JAT ima nekoliko aviona koji nemaju motor na levom krilu. Hajde da uzmemo 9,5 miliona evra kredit, da bismo kupili motor za levo krilo.
A onda se genijalci dosetili – sve ćemo dugove da prebacimo na jedno preduzeće, to preduzeće ćemo da uništimo, a to ćete vi, građani Srbije, da platite, a onda ćemo ovo drugo da prodamo. Za koliko? Zoran Ostojić je rekao za tri miliona. Možda i za milion evra. Što to vas briga? Vi ništa niste stvarali. Vi ste došli na vlast da rasturite ovu državu. Ne birate sredstva kako da je rasturite.
Zamislite, juče se genijalno setio predsednik Srbije – država nije platila jer nema para. Genijalac. Može da učestvuje u "Slagalici". Nekad je voleo ovu salu, a sada mu se više ne sviđa, otkad je Veljko Odalović rekao da će da se sruši, pa beži u onu staru zgradu tamo.
Šta radite, ljudi? Je l' mislite da ćemo mi tek tako da gledamo kako nam uništavate državu? Nećemo, gospođo Dragutinović. Protiv vas vodimo borbu deset godina.
Stalno vas upozoravamo, kritikujemo, dajemo predloge. Ne samo vama nego svim kapitalcima koji su se za deset godina ovde izmenjali – i oni koji su isporučivali u Haški tribunal, i oni koji su se zaduživali, i oni koji su pravili suficite i deficite, "abrakadabra" preko noći, došli ste na jedan prema jedan zarez jedan.
Jednog penzionera izdržava jedan radnik sa šakom desne ruke, to je ono 0,1. Čime se ponosite vi? Evropskim putem? Koji je taj evropski put? Ta priča postoji dok ne isporučite Mladića i Hadžića. Posle toga nema ništa. Ne postoji evropski put. Nema ga. Da li ste zaboravili na to, možda?
Držaće nam teoretska predavanja, te bruto društveni proizvod, te silni vaši pojmovi koje predajete deci na fakultetu itd. Siđite malo u narod pa pogledajte šta se dešava. Sada vam odgovaraju kineski kontejneri za carinu, a 2000. godine vam nisu odgovarali ni lekovi. Sve vam odgovara, samo zgrabi, drpi.
I vi se ponašate kao "drp B92". Naravno da ćete naći koalicione partnere za tu politiku. To su svi ovi koji su proevropske stranke. Pa čak i oni što bi 600 km brže od vas otišli. Gde? Kao da to neko pita?
Pita neko Srbiju da li će biti u EU ili neće. Daju vam lažnu nadu da bi vas podstakli da što bolje uništite Srbiju jer su skupi avioni. Lakše je sa ovom pešadijom koju su instalirali u Srbiji. To je prava istina.
Gde su vam te crvene crte? Zašto niste postavili crvene crte kada je u pitanju standard građana? Što niste postavili crvene crte kada je u pitanju zaštita radnih mesta? Ne, tu crvene crte ne postoje, zato što to nije evropsko. Šta je to evropsko kod vas?
Samo se hvalite tom Evropom, ali ne vidim da ta Evropa živi u takvoj bedi kao što je u Srbiji. I podstiču vas, hvale vas. Važno da smo se dogovorili i oko onih pitanja oko kojih nismo saglasni, ali teramo dalje.
Dokle ćete da terate dalje? Ode Tadić u Republiku Srpsku i podržava nacionalnog lidera Dodika, koji je protiv EU, a onda dođe u Beograd i raspali protiv svega što je srpsko.
To je naš problem, građani Srbije, što imamo pogrešnog vozača – Miško. Miško vozi sa zatvorenim očima jedan autobus. Nećemo više da vas trpimo. Ne mogu više građani Srbije da izdržavaju ovo što vi radite. Ne mogu da izdržavaju ovo što vi radite. Preskupi ste za život građana Republike Srbije.
Svi vi DOS-ovci od 5. oktobra 2000. godine, svi vi proevropski, vi proevropski ste uništili ovu Srbiju. Što pre građani to shvate, to će im biti lakše i to će im biti bolje.
Gospođo Čomić, vama neće biti neprijatno što ću bez ministra da ovo saopštim. Računam, teški državni poslovi.
Šta da kažem o ovom predlogu zakona? U dosadašnjoj raspravi je bilo puno istina, bogami bilo je i puno netačnih konstatacija o postojećem zakonu. Meni je drago što je predlagač ovog zakona u obrazloženju napisao nekoliko rečenica. Prva rečenica koja mi je vrlo draga jeste, što je priznao da u našem pravnom sistemu su postojala tzv. društveno-pravna i privredno-pravna pravna lica. Ovo naročito pričam zbog onih eksperata kojih nema, jer su glumili da nešto znaju. To je prva pohvala na račun ovog obrazloženja Predloga zakona.
Tu moram da stanem sa pohvalama i da krenem sa preporukama, zašto je potrebno da se ovaj predlog zakona vrati na doradu. Zašto? Zato što ovaj predlog zakona, praktično, legalizuje postojeće stanje koje je u praksi nezakonito. To moram da kažem.
To nije ništa komplikovano da se shvati. Sva nova rešenja, epohalna rešenja koja se ugrađuju jeste amnestiranje postojećeg stanja. Sada se tu ubacuju ovi proevropski termini koji u suštini ništa ne znače, koji samo treba da prikriju jednu suštinu.
U nastavku bih nešto malo da se igramo one narodne poslovice – ne dozvolite da vam istina pokvari dobru priču. Malo ću da vam pokvarim dobru priču. O čemu se radi? Vidite, danas je moguće prema ovom predlogu zakona, naravno, kada on stupi na snagu, da na bazi imena i prezimena i lične karte vi budete osnivač neke fondacije.
Sve se to lepo registruje. Niti postoje sredstva niti postoji bilo šta drugo. Dovoljno je samo da kažete da su vam cilj proevropske vrednosti i evropske integracije. Nemate sredstava, nemate ništa, začas ćete naći izvor sredstava – Darko Šarić, Čume, Mišković, Karić, "Viktorija grup", svi koji imaju potrebe da se "društveno i odgovorno ponašaju".
Sada, molim vas, hajde da se malo podsetimo. "Delta holding" ima dve institucije koje se bave humanitarnim radom. Jedna se zove – Delta humanitarni fond, a druga je – Fond za budućnost. Vidite, sudeći po novinama, Delta humanitarni fond i gradonačelnik grada Beograda napraviše zadužbinu. Gde? U Belvilu, koji nije mogao da se proda.
Znate zašto neko dozvoljava Miškoviću da se bavi humanitarnim radom preko svojih institucija? Najveći doprinos humanosti Miškovića i ostalih jeste da ispunjavaju svoje ugovorne obaveze prema svojim dobavljačima. Ispuni obavezu prema dobavljačima, ispuni obavezu prema zaposlenima, ispuni obavezu prema državi i ne mora ništa da bude humano.
Ovde se neko promoviše kao mnogo human, a svima dužan. Kako može da bude human čovek koji ne poštuje zakon? Objasnite mi. To će gospodin Bradić ovim zakonom da legalizuje.
Kod ovih velikih firmi imamo u stvari fondove za promociju supruga, žena. Imamo Karić fondaciju – Milanka i sve žene od Karića. Ovde imamo vezu sa Karićima. Gospođa se zove Ivana Mišković-Karić. To ćete vi da legalizujete ovim predlogom zakona. To hoćete. Da ih prikažete kao društveno odgovorne. Prema kome? Prema onima koji navodno nemaju. Zašto nemaju? Neće Mišković da ispunjava svoje obaveze.
Ni Karić nije ispunjavao svoje obaveze i jurili ste Karića, a jurite Karića i dan-danas. Njegova fondacija lepo posluje. Fino posluje. Čak i nagrađujete. Video sam pre neki dan na TV neki Tihomir Simić, kažu – leva ruka, desna podlaktica Bogoljuba Karića, napreduje kao kadar Nenada Čanka. Ljubav prema novcu, to je nešto izuzetno i značajno. Kako to otopljava srce DOS-u, vi nemate pojma.
Danas slušasmo ovde literarne radove na temu zadužbinarstva. Naravno, neću sve da stavljam u isti koš. Ima tu stvarno fondacija koje zaslužuju pažnju, ima tu nečega što je podignuto na nacionalni brend, nešto što služi na ponos. Naravno, prepoznaje se po nazivima – Vuk Karadžić, Ivo Andrić itd.
Apsolutno sam siguran da iza nečega što plemenito zvuči se krije nešto što je manipulacija novcem. Tim pre što ti novci, kako bi neki rekli, ne podležu nekim poreskim obavezama.
Kada je u pitanju taj strani faktor, zamolio bih vas da me lepo saslušate. Zahvaljujući tome što su dva državna sekretara napisala neko pismo, pa su rekli 23. aprila prošle godine, da sudovi moraju da stanu sa izvršenjem pravosnažnih sudskih presuda, a čin toga treba da bude da se isplate plate, da se vrate na posao itd.
Jedan od njih je Slobodan Homen. Kada pogledate njegov razvojni put, videćete, sve ga zadužbine i fondacije promovisale u ovoj zemlji. Prva je "IRI" – međunarodni republikanski institut, onda američka zadužbina za razvoj demokratije. Priča neki Pol Makartni da su tri miliona dolara preko Američke ambasade dali "Otporu" za rušilačke aktivnosti.
Znate šta se desilo sa otporašima? Sad ću da vam kažem. Miljana Jovanović, dizajner, još uvek. Slobodan Homen, državni sekretar, pa onda da preskočimo ove Čedine, Srđan Milivojević, ovde, Jovan Ratković, savetnik predsednika, Branko Ilić, Srđan Popović, Slobodan Đikanović, Nenad Konstantinović, mali Neca, Predrag Lečić, Vlada Pavlov, a onda imamo ove optužbe gde se oni međusobno optužuju, šta bi sa onih 10 miliona dolara.
Nisam ja izmislio. Imam i tekst iz "Njujork tajmsa", gde ih hvale kako su učestvovali u subverzivnim aktivnostima, sve je preko fondacija, sve preko zadužbine. Taj deo ne sme ni da se takne ovim predlogom zakona.
Hajde da vidimo kakva je nomenklatura i struktura Karić fondacije. Slušajte ljudi, Skupština, potpredsednici, predsednik, počasni savet, savet, upravni odbor, nadzorni odbor, ispod potpredsednika nalaze se inostrani ogranci Moskva, London, Nikozija, Beč, Vašington, Toronto, nema Crna Trava, nema Peć.
Ispod direktora: centar za promociju porodičnih vrednosti, centar za dobročinstvo, centar za promociju kulture i stvaralaštva, centar za promociju i razvoj nauke i obrazovanja, izdavačka delatnost, ima uređivački odbor, nagrada braća Karić.
Što onda jurite Karića? Kako vas nije sramota? Fondacija lepo posluje, u skladu je sa zakonom, a vi jurite Karića. Ispod nagrade braće Karić nalazi se žiri i upravni odbor. Znate ko su dobitnici nagrade braća Karić? Miloš Vasić, novinar "Vremena", Bojana Lekić.
Prekinite ovo ljudi. Prekinite ovu farsu. Prekinite ovu farsu. Ovim zakonom samo legalizujete nešto što će biti pranje velikih para, ogromnih para. Ne stavljam u isti koš niti sve fondacije, niti sve zadužbine.
Ali, ako su vam ljudi koji vode ozbiljne zadužbine rekli u čemu se ogledaju problemi koncepta ovog zakona, prihvatite. Nećete mnogo da pogrešite. Ne vredi preko tih kvazifondacija i zadužbina da se peru mafijaške pare.
Ne vredi da se nekome omogućava da ne plaća porez i ne ispunjava obaveze prema državi, jer navodno sa nekom uplatom zaslužuje neku posebnu pažnju jer, kako vi to kažete – društveno odgovorno se ponaša.
Kako može društveno odgovorno da se ponaša neko koji krši zakon? Kako? Plati zaposlene, isplati porez, uplati doprinose, izmiri obaveze prema dobavljačima, pa ako ti ostane, budi human. Zar je moguće, prvo ćeš da budeš human da bi ti se snajka snimala na nekim promocijama?
A, onda zato što si human na promocijama, onda ćemo da ti tolerišemo poreze, tolerisaćemo ti doprinose, tolerisaćemo ti ovo, tolerisaćemo ti ono. Pobrkali ste redosled. Veliki nedostatak svih ovih fondova, fondacija i zadužbina sadašnjih jeste što uopšte nije jasno finansiranje.
Vi ste po novom Predlogu zakona zadužbine i fondacije više smestili, naravno, pravna lica bez članstva, itd, ali vi ste ih više smestili u sistem običnog pravnog lica koje bi moglo da obezbeđuje sredstva gde god se okrene.
Po mom konceptu je potpuno nenormalno da se zadužbina ili fondacija obrati državi za pare. Po mom konceptu bi bilo potpuno nenormalno da država bude osnivač fondacije ili zadužbine. Ne možete vi Vukov sabor da stavljate u isti koš sa Delta Holding fondacijom. Vi ćete po zakonu to da stavite u isti koš. To je nemoguće.
Da ste napravili tu razliku, pa da nešto shvatim, ali vi ne pravite tu razliku. Vi trpate sve u isti koš i neko pokazuje svoje dobročinstvo. Kako? Što zakasnelo izmiruje svoje dospele obaveze. O čemu se razmišlja onda? Vi se sećate onog velikog sponzora iz Subotice koji je sponzorisao Košarkaški savez Srbije, puko, nestao, ali on nije mogao ni da bude sponzor.
Ovde sam reč "sponzor" upotrebio u izvornom značenju zbog toga što je bila u pitanju košarka, ali sa nekom drugom rečju mogu da opišem svakoga ko da uplatu zadužbini ili nekoj fondaciji radi neke svrhe ili cilja koji se postiže.
Drugo nešto, ovde ste preširoko stavili. Ništa zakonom ne sme da bude zabranjeno što već Ustavom nije zabranjeno. Vi idete dalje. Vi ovde kažete, ispravite sami, da se ne brukate, u članu 13 – prava koja je ostavilac imao u času smrti, nemojte u času smrti, nego u trenutku smrti, to je Zakon o nasleđivanju. Vidi se da je ovo nogama napisano, nije mozgom, što se kaže.
Ali, ako ubacujete ove evropske integracije, molim vas, treba da napravim društvo koje će da sledi tekovine Nikole Sarkozija, da romsko pitanje rešavam na način kako on to rešava u Francuskoj ili pitanje jezika ili asimilacije da rešavamo na način kako to rešava Angela Merkel. To mogu da napišem u svakom osnivačkom aktu fondacije ili neke zadužbine. Šta ćete da kažete?
Drugo nešto, nema izjave usaglašenosti sa evropskim propisima. Što ste izbegli da napišete kako je u Evropi, toj kojoj vi težite? Je l' su to rešenja iz EU? Ako su rešenja iz EU, što makar greškom niste napisali jednu rečenicu ovde? Ovo je usaglašeno sa zakonom Francuske, ovo je usaglašeno sa zakonom Nemačke, ovo je usaglašeno sa direktivom tom, sa direktivom ovom.
Nije u sistemu EU, ljudi. Da vam ne čitam o ovim kvaziorganizacijama. Kada sam video da vam je Predlog zakona radi Vladimir Vodinelić, sve mi je jasno, od zakona nema ništa. Još samo je falio Vojin Dimitrijević, Sonja Biserko, Nataša Kandić, ima ovde i Sonje Liht, i ona ima neke svoje fondove za izuzetnost i svi njeni pacijenti izuzetnosti, eno ih u Ministarstvu inostranih poslova. To je providno, ljudi. Nemojte sa ovoliko providnim stvarima da idete. O Otporu ću drugi put da vam pričam.
Gospodine Novakoviću, odmah ću da vas relaksiram, možete slobodno da se smeškate. Meni je danas izuzetno drago pošto su danas pričali i predstavnici Vlade i predstavnici stranaka na vlasti.
Moram da vas pohvalim, sve ste ljudi u pravu što ste rekli. Apsolutno ste sve u pravu što ste rekli. Preporučio bih vam da odete do prvog DVD centra da uzmete film "Kramer protiv Kramera" i da vidite kako to izgleda DOS protiv DOS-a. Kod "Kramer protiv Kramera" u pitanju je ljubav prema detetu, a kod varijante DOS protiv DOS-a je ljubav prema parama.
Pošto smo tu lekciju savladali, idemo dalje. Podneli smo veliki broj amandmana i kada smo pisali te amandmane na ove predloge zakona koristili smo obrazloženje koje je napisala Vlada, pa ćemo o tome kasnije da ispričamo.
Meni je posebno drago što ste danas potvrdili sve ono što smo mi tvrdili od 2001. godine na ovamo. Vi ste se menjali, te bili ste na vlasti, te niste, te ste bili u koaliciji, te ste se voleli, te se niste voleli, demonstrirali svoje koalicione kapacitete, ali mi smo jedini opozicija od 2001. godine na ovamo. Sve što smo vam stavljali na teret vi ste danas potvrdili. Pohvaljujem vas, znači ipak je vredelo pričati ove godine.
Kada sam prošle godine ljudima u Kovinu rekao – ne verujte ovima na vlasti, kažu da će da vas zapošljavaju, Vlada donosi program kako da otpušta iz državne službe. Rekli su – ako ovi koji su na vlasti dođu u Kovin pa budu na vlasti, biće veliki transfer sredstava iz budžeta. Rekao sam – lažu vas, neće biti nikakvog transfera.
Šta sada kaže cela lokalna samouprava u Republici Srbiji, a to je 150 opština, 23 grada i grad Beograd. Kažu ovako, da je Vlada Republike Srbije unazadila i unakazila lokalnu samoupravu. Kaže – Vlada se ne drži zakona koji je donela pre četiri godine. Molim vas, sve citiram, ovo su sve vaši stavovi, nema nijednog mog, potvrđuje se ono što sam na vreme obaveštavao.
Šta kaže na to gospođa Dragutinović, pa kada se zamrzavaju plate zaposlenih koje se finansiraju iz republičkog budžeta, zamrzavaju se i plate koje se finansiraju iz lokalnog budžeta. Ona je žena promašila temu. Šta kažu ovi drugi? Ovi drugi kažu – pa nije to tema, nama je tema razvoj, asfaltiranje, grejanje. Čuo sam da Loznica već četiri dana ima grejanje. Veliki je dug u pitanju.
Meni je izuzetno drago što se smeškate, predsednik opštine Kosjerić, čuveni kolumnista, Dragan Vujadinović, koji je u onoj zgradi napadao Vladu, a uvek glasao za ono što kaže Vlada, evo šta on kaže: "Republički budžet je prebukiran, rashodi i deficit su veliki i svi znamo da je za to glavni krivac javna potrošnja. Ipak, u preraspodeli sredstava stradali smo mi, odnosno opštine i gradovi u unutrašnjosti. Nama ove pare trebaju za ulaganja kako bismo postali preduzeća koja zarađuju. Investitor nam neće doći ako nema zbog čega da dođe i čime da dođe. Treba mu bar put, ako već pruge nema.
Međutim, umesto da nam daju sredstva i dozvole da radimo, Vlada ide linijom manjeg otpora i ne dira javnu potrošnju, već zakida nas". To je rekao Dragan Vujadinović, predsednik opštine Kosjerić, član DS. Podržavam ga, samo što se on kasno setio.
Sličnu priču pričaju neki drugi, ali kao što vidite ovde nema onog razloga o kome priča gospođa Dragutinović. Ali dobro, tu su primedbe da se zakinulo lokalnoj samoupravi, pa zatim trudnicama, pa za rešavanje problema nezaposlenosti. I, vidi vraga, javili su se tu i gradonačelnici Beograda, Novog Sada, Niša, Kragujevca, "Kramer protiv Kramera". Vi ne možete da ubedite vaše, a pokušavate ovde u Skupštini da ubedite SRS kao jedinu opozicionu stranku. Ne možemo da vam verujemo.
Podržaću gospodina Paunovića. Gledajte šta kaže gospodin Paunović. Kaže: "Od različitih najava, poput onih kada je ministar Mlađan Dinkić nedavno rekao da je kriza prošla i da je vreme da se opštinama vrate transferna sredstva na stari nivo". Mlađa kriza prošla, obavestite gospodina Paunovića, ili će da veruje da je kriza prošla ili ako kuka za ove pare neka nađe neko drugo mesto.
Sada da vidimo kod ove Nacionalne službe za zapošljavanje. Smejte se, molim vas, ovo je interesantno. Kaže se ovako: "Aktuelni program, projekat tehničke pomoći i unapređenja kapaciteta službe za upravljanje podacima, prognoziranje, monitoring, i evaluaciju". Znači, nijedna banka neće da ode za novo radno mesto. To košta veliki milion evra, finansira EU, a projekat će da vezuje konzorcijum na čelu sa EEO grup.
Idemo na drugi projekat, Španci finansiraju, neki španski fond, projekat podrške nacionalnim naporima, napinjete se znači, nacija se napinje, za promovisanje zapošljavanja mladih i upravljanje migracijama. To je zajednički program, to je dva miliona SAD dolara, realizujete preko neke vaše firme. Projekat promocije zapošljavanje mladih u Srbiji, Vlada Italije dala je skoro 30 miliona dinara. I to gurate preko nekih vaših, sve ide preko Nacionalne službe.
Dalje, projekat za migracije PRO programa, preko delegacije Evropske komisije u Srbiji, to realizuje švajcarska Vlada i Vlada Lihtenštajna, to je milion i po dolara. Onda, "Tempus" projekat razvoja okvira doživotnog učenja, DELFIS. I to su velike pare. Dalje, "Tempus" projekat prekvalifikacija za nezaposlena lica sa završenim fakultetima u Srbiji, to je CONCUR.
Znači, diplomirani inženjer treba da se prekvalifikuje da bude šloser. To košta 700 hiljada evra. Isto finansira EU. Slušajte dalje.
Projekat razvoja mreže inovativnih socijalnih preduzeća ISEDE NET i to se finansira sa velikim parama, oko dva i po miliona evra, ali ide i preko Evropskog pokreta u Srbiji – Minić, Žika Bambus i oni vaši. Pare se koriste za nezaposlene, za rešavanje problema ili je ovo samo jedan protočni bojler da se pare sa svih strana slivaju u nečije džepove? Ne znam šta čeka Dačić, što ne hapsi ovde? Kaže – Projekat holandsko iskustvo i dobra praksa u oblasti zapošljavanja, 100 hiljada evra, opet neka fantomska firma.
Pošto ste dobili naše amandmane, brže-bolje oglasio se direktor Nacionalne službe za zapošljavanje. To je čovek koji je bio do pre godinu dana državni sekretar u Ministarstvu ekonomije, napredovao je.
Vladu Ilića ste prebacili da bude poslanik, on ćuti kao zaliven, jer je bio i u poreskoj upravi i u službi za zapošljavanje i svašta se tamo dešavalo. Pozdravite ga, sve je u redu. Očigledno da onaj Papak nije mogao da napreduje dalje. Vidim, svi napreduju iz okruženja, a onaj Papak nikako da napreduje.
Kada se pročita biografiju o ovom vašem Dejanu Jovanoviću, kakve veze on ima sa zapošljavanjem? On samo zna da bude likvidator u nekoj banci. On se razume samo u pare, kako vidim ovde. Vidite, kada takvi dovate da rešavaju probleme, onda B92 objavi komentare ljudi povodom vaše vesti da je to sve u najboljem redu. Evo ga jedan komentar, to možete da uzmete, jer nacionalna služba plaća B92, da znate, to je ista kuća.
Šta kaže jedan vaš verni slušalac – da li ovi ljudi misle da smo toliko blesavi, lažu gore nego RTS, a povodom informacija vašeg direktora da se smanjuje broj nezaposlenih u Srbiji? Šta kaže drugi vaš fan? Kaže – dabogda imali glasova koliko je ljudi našlo posao. To vam on šalje, to nije kletva, to je vrlo interesantna stvar.
Službu za zapošljavanje, koja ima jednu direkciju, dve pokrajinske službe, 34 filijale, 20 i još jednu službu, 120 ispostava, selite u Kragujevac, ničim izazvani, ne zna se zbog čega. U mojim amandmanima predlažem da to bude Crna Trava, jer je ona statistička greška, već 40 godina uvek je poslednja po statističkim podacima.
Da vidimo kakva je nezaposlenost. Ako uzmemo podataka januar 2008. godine, stopa bila 25,6. Ako uzmemo poslednji objavljeni podatak, sve vaši podaci, to je 26,10%. Lepo vam ide posao. Ako uzmemo ove vaše informatore gde se hvalite koliko vas košta služba itd, hajde da preskočim to, pošto to dobro znate, bavimo se samo citiranjem, poštovani građani, kada se rešava pitanje zapošljavanja preko službe koju drži, neka bude, Dejan Jovanović, kako rekoste, da vidite kako se troše vaše pare.
Uzećemo prvo postupke javne nabavke i tendere. Preskočićemo, ovo nema neki veliki problem. Onda kaže – nabavka goriva za motorna vozila, ne može kod NIS-a, mora kod OMV-a.
Dalje, gde se ne primenjuje Zakon o javnim nabavkama: nabavka produkcije i emitovanja TV programa, usluge, izrade informativnog… Frama TV itd. Nabavka produkcije radio i TV programa i kupovina vremena za emitovanje programa za medijsku promociju mera i aktivnosti Nacionalne službe za zapošljavanje, ugovor je zaključen 30. januara 2009. godine sa ponuđačem drp 92, B92 Beograd, drp 92, B92.
Nabavka i instalacija VEB aplikacije; dalje, nabavka usluga preseljenja, Nacionalna služba koristila usluge preseljenja, tu je neki MBV-SZR i transport roba; dalje, nabavka usluga reciklaže elektronskog otpada. Da li ste mogli da sumnjate? Božić i sinovi.
Dalje, nabavka usluga angažovanja radnika preko omladinske zadruge. Nacionalna služba angažuje studentsku zadrugu. Omladinska zadruga "Milenijum". Da li ste zaboravili, ta služba se bavi zapošljavanjem ljudi, a vi angažujete studentsku zadrugu? Šta čeka taj Dačić, što ne hapsi?
Nabavka usluga istraživanja kvalitetnih i kvantitativnih pokazatelja tržišta rada Cesid d.o.o. Beograd. Ljudi, šta radite ovo? Valjda je sa tim parama Blagojević napokon diplomirao. To su ona istraživanja, ono cice-mice, idemo dalje.
Nabavka usluga pres-klipinga "Nina medija". Molim vas, gospođo Kalanović, kada sretnete gospodina Cvetkovića, poručite mu da nabavku propagandnog materijala za potrebe opremanja štanda Nacionalne službe za zapošljavanje stavi obavezno na stadionima, pošto ste ovde dali za štand koji se nalazi na festivalu Egzit. Dođu oni tamo, imaju štand, vi ih obaveštavate kako mogu da se zaposle. Dajte to navijačima i rešite problem. Što se ne pojavite tamo sa tim vašim štandom?
Dalje, nabavka multimedijalnog paketa za samoučenje iz oblasti poljoprivrede. To je DVD, to je verovatno Zaharija Trnavčevića. Kaže – radiodifuzno preduzeće B92, znači 120 hiljada evra mesečno vi obezbeđujete za B92. Znate li, gospođo Kalanović, šta znači u prevodu B92? Pozovi Beograd policiju, a B92 info znači Beograd policija, istureno odeljenje BIA. Vi njih finansirate.
Vidi, molim te, kaže – nabavka usluga izvođenja obuke iz oblasti novinarstva i medija za 40 nezaposlenih lica na lokaciji grada Beograda – Balkan medija tim.
Nabavka materijala za reprezentaciju za potrebe kabineta Nacionalne službe za zapošljavanje SZUGR ''AŠ DELO'' Ljig. Gde nađoste kafanu u Ljigu? Što niste uzeli ovde negde u Balkanskoj? Opet novogodišnji pokloni, opet moraju da budu iz Ljiga. Nabavka usluga – ketering, da li vi letite u Nacionalnoj službi ili ćete tek da letite iz Nacionalne službe, Beo HRANA RUNDIĆ d.o.o. Beograd.
I da vam ne čitam, to su, gospođo Kalanović, sve podaci koje je vaša služba objavila. Imate i odmarališta, Dobre itd. Pa da vas ne maltretiram koliko košta to što se vi starate da se ljudi zaposle, a oni se ne zapošljavaju. To je tako skupo i bolno za ovaj narod, da je to katastrofa.
Što se tiče ovoga što hoćete da preselite u Užice, to su 34 zaposlena radnika u toj agenciji, znači, 34 nove stambene jedinice treba tamo da bude, ali ako to preselite iz Beograda, nešto će morati da ostane u Beogradu. Ako pokušavate da dokažete ljudima da će seoba agencije iz Beograda u Užice biti jeftinija za onog iz Subotice koji više neće da dolazi do Beograda, biće mu bliže do Užica, onda ste stvarno uspeli, ali ćete biti suočeni sa našim amandmanima, pa ćete morati da objasnite u čemu se to ogleda.
Inače, radi vašeg saznanja, što se tiče ove agencije, to je most za ceo svet. Igrale se delije, nasred zemlje Srbije, to je reklama. Ovaj vaš direktor šta je napisao ovde, pet godina zatvora bih mu dao, bez razmišljanja. U šestoj bih već počeo nešto da ga saslušavam.
Šta je ovaj čovek ovde napisao? To je ovaj Milenko Bogosavljević. Ovo je katastrofa. Na kraju je završio sa činjenicom, jednom konstatacijom, da kad se smanji pritisak na ovakve agencije u svetu, onda je svetska ekonomska kriza završena. On kao da ne razgovara sa Mlađom. Ne znam, kod vas kako se ukaže potrebe tako dajete neki podatak. Kaže – tek kad splasne pritisak na te agencije značiće da se planeta oporavila. Oni razmišljaju o planeti, ne razmišljaju o Srbiji. Oni više vole EU nego što je voli Angela Merkel, Nikola Sarkozi i ostali.
Zašto oni vole toliko Evropu? Pristupni fondovi, dragi građani. Oni će da uzmu pristupne fondove, a vama će ostati mućak. Zašto mućak? Oni se brinu, staraju se, oni pokušavaju nešto.
A gledajte, što se tiče evropskih standarda, ovo je sve mimo evropskih standarda. Nemate uopšte izjavu da ste usaglasili sa nečim da predstavlja neku obavezu.
Šta ste napisali kod ovih agencija? Dok su u EU mnoge zemlje morale da traže dozvolu od briselske administracije ne bi li ojačali kapital svojih agencija, čime je izgubljeno dragoceno vreme. Znači, u EU ako imate neku ovakvu agenciju za osiguranje izvoza i finansiranje izvoza morate da tražite saglasnost od briselske administracije, a ovaj se hvali – sreća naša što nismo u EU pa možemo da haramo, da radimo kako hoćemo.
Nikola, ovo je sve vaše. Nisam autor nijedne reči, samo citiram i kada hoćete da replicirate, da replicirate tamo negde vašima, nemojte meni jer ću se ozbiljno naljutiti.
Ima jedna mentalna gimnastika vezana za kamate, pa sada ovo više nisu usluge ili poslovi nego proizvodi, faktoring. Sve ekspert do eksperta, sve neki strani izrazi. Vidim i ovog mog Bajru ste pokvarili i malopre reče "gud". Nešto reče "gud", ne zna ni on, nešto na engleskom. I Bajro je progovorio engleski pored vas.
Što se tiče ovog vašeg Fonda za razvoj, upravni odbor jedno 600 godina zatvora možete da date, nema nikakvih problema. Međutim, mnogo vas hapse tamo u tom Fondu za razvoj. Mlađa kaže, hapse se ljudi, 3% je zloupotrebilo, ove godine će devet njih da zloupotrebe. On sve to prijavljuje, bori se protiv toga.
Međutim, poštovani građani, da vam dam jednu pouku kako da radite sa ovim Fondom za razvoj. On je puko pa je puko. Kada dođe u Niš, od toga nema ništa, to svi znaju. Moram da vam skrenem pažnju da taj fond posluje po sistemu što ima samo svoje odabrane procenitelje i na sajtu tog fonda naći ćete spisak poželjnih procenitelja čije procene prolaze kod Fonda za razvoj.
Jedva su uhapšeni neki od tih procenitelja. Verovatno se nisu učipili tamo gde treba da se učipe, ali su uhapšeni. Znači, imate spisak. Ako hoćete kredit od fonda, javite se kod tih veštaka, tu su pretežno građevinci itd.
Proučavam ko je na onom spisku. Proučio sam 70%, ali držim u tajnosti strane da ne permutujem neke brojeve pa da me Mlađa ponovo tuži, pa opet moram da ga saslušavam u sudu kao što sam ga saslušavao prošle godine. Mnogo mi dobro ide kada ga saslušavam, da znate, sve prizna. Mlađa je mnogo iskren čovek, ništa ne laže, sve prizna u sudu kada ga saslušavam.
Od ovoga nema ništa. Ovo je još samo jedna u nizu prevara. Ali, unutar DOS-a, bez obzira na agregatno stanje, postoji samo svađa i borba za strateške pozicije. Samo je SRS opozicija, a ovi se svi drugi trkaju ko će pre u EU. Nema alternative, svi su ostali za EU.
Zbog čega? Zbog para, ko će da mazne pare. Ništa drugo njih ne interesuje. Ne interesuju ih standardi, ne interesuju propisi, ne interesuju građani, ne interesuju ih potrebe građana Republike Srbije; ne, ko će da drmne, da dohvati što više.
Gospođo Đukić-Dejanović, i prvi i drugi član moraju da se tretiraju jedinstveno, te u tom smislu i svi ovi amandmani koji su podneti na oba ova člana ipak čine neko jedinstvo. Bez namere da ponavljam ono što je već izrečeno kao stav SRS povodom ovih izmena i dopuna, krenuo bih korak dalje u obrazlaganju ovog svog amandmana.
Kaže se da je neposredni povod, ne bih rekao čak ni razlog, nego bih rekao neposredni povod, za ove izmene i dopune potreba da se suzbije nasilje, nasilničko ponašanje ili sila kao sredstvo da se reši neki društveni konflikt, hajde to malo sociološki da ispadne.
Pre nego što krenem sa ovom temom, zamolio bih sve da imaju u vidu knjigu Dragana Bujoševića „Peti oktobar“ (nema potrebe da citiram šta je tamo napisano, to je njegovo delo), da imaju u vidu knjigu Tima Maršala „Igra senki“. To opet nije moja izmišljotina, to je Tim Maršal napisao i dao jedno viđenje organizovanog nasilja koje je već danas zacrtano u teoriji kao petooktobarski puč, odnosno „buldožer revolucija“. Molim vas, nema potrebe da mi bilo šta prigovarate, nije to ono što sam ja izmislio, to su činjenice i viđenje ljudi koji više pripadaju „Otporu“ i drugim institucijama, nego što imaju blage veze sa SRS. Naravno, ovo više pričam zbog pravih ljudi koji vode Ministarstvo pravde.
Vidite, ako se u javnosti pomene nadimak Čume, prva asocijacija je – gospodin Čume. Druga asocijacija jeste – Čume, svedok saradnik. Treća asocijacija jeste – taj svedok saradnik sa policijskom pratnjom obavlja privatne poslove. Kada vam Čume dođe u kancelariju da zaključite neki posao, sa njim dolazi policija, pa sad vi odbijte da zaključite posao. To su činjenice i ja mislim da je to neki etalon, to je novi demokratski standard.
Znam da se nekima to ne sviđa. Ni meni se neke stvari ne sviđaju, ali su činjenice neumoljive. Jedino se u Srbiji zaledio „Otpor“. Gde god je bio u inostranstvu, „Otpor“ ili su hapsili ili proterivali, a nama je „Otpor“ sastavni deo vlasti, koji ima poruku – samo vas posmatramo. Ne mene, nego vas. Malopre ste imali priliku da vidite glavnog ideologa Demokratske stranke, gospodina Milivojevića; kada je rekao – mora da se ide da se posete pritvorena lica, ministarka je odmah skočila i rekla – nema nikakvih problema, idemo. Da nije rekao to Srđan Milivojević, bilo bi tu povuci-potegni.
Na kraju ću da ostavim onaj deo gde ću da hvalim izmene i dopune ovog zakona. Moraće neko i da pohvali. Ali, ne ono besmisleno hvaljenje što se odavde čulo. Ovo što ste se dogovorili sa LDP-om nije majstorski; o tome su vam ispričali Martinović i Aligrudić i ja neću to da ponavljam.
Šta može da bude uzrok društvenog konflikta? Po meni, uzrok društvenog konflikta može da bude kada SAD, Sem Nazaro i ostali ulože u reformu pravosuđa u Srbiji milione, milione, milione, stotine miliona evra i kao rezultat tih ulaganja dobijemo štrajk ljudi koji rade u pisarnici jer nemaju za 'leba. Druga asocijacija mi je renoviranje nekih zgrada – država ostane dužna verovatno oko petsto miliona dinara izvođačima radova. Onda se s pravom postavlja pitanje gde je završila ta pomoć upućena za transformaciju srpskog pravosuđa, ukoliko niste platili renoviranje zgrade, adaptaciju zgrade, nameštaj, kompjuterske programe itd?
Tako dolazimo do one glavne stvari, a to ću verovatno u toku sledeće nedelje, ukoliko napravite kvorum da možemo da radimo, da vam objasnim, da mi imamo jednog ministra koji je, u ortakluku sa još jednim ministrom, doneo odluku da se zakon ne primenjuje dve godine. Kada predstavnici vlasti kažu – ovaj zakon nećemo da primenjujemo sledeće dve godine, da li je to nasilje? Da li je to nešto što potpada pod neku odgovornost?
Ako vi političku odgovornost tumačite samo na dan izbora, onda ste se grdno prevarili. Neko je otkrio tu podvalu i više vam ne verujem. Ali, mi imamo tu situaciju, znači, ministar kaže: ovaj zakon neće da se primenjuje, dve godine nema primene ovog zakona. Šta da kažemo za tog pojedinca? Kažite mi adekvatnu reč, žargonsku, koju bi građani mogli da shvate.
Evo, da vas malo hvalim. Vi u Vladi imate ministra finansija koji je svetski rekorder. Čovek je proglašen za najboljeg ministra na svetu. Ja bih predložio da ga izvezemo u SAD da sredi njihove finansije. Oni su ga hvalili, oni mu dali priznanje, je l' tako? Što bi oni odbili taj poklon? Neka njima efikasno sredi finansije.
Desetog oktobra desilo se nešto, a to je bilo pre 12. oktobra, kada dolazi gospođa Klinton, ceo svet je pohvalio srbijansku policiju koja je premlatila huligane. Trenutno se u Francuskoj obavlja vrlo aktivna interakcija između kordona i građana i ja mislim, pošto ste vi na evropskom putu, da treba da se pošalje pomoć onemoćaloj Francuskoj u vidu 16 kordona da pomognu francuskoj policiji u zavođenju reda. Ja glasam za to, pa nek me isteraju iz stranke ako treba.
(Predsednik: Nije na dnevnom redu izjašnjavanje po tom vašem pitanju. Molim vas da se vratite dnevnom redu).
Gospođo Đukić-Dejanović, ja slušam tiradu o nasilju celo jutro ovde, samo žabe iz želuca nisu počele da mi skaču. Čekajte da objasnimo, molim vas. Kakve to dvojne aršine primenjujete? Zar ovo nije primer nasilja? Znači, mora da bude milozvučno predsedavajućem. Ukoliko nije milozvučno, sine Dragane, ostade ti bez patika. To je vaš kriterijum, ali nema veze. Idemo dalje.
(Predsednik: Znate šta, sve pogrešno interpretirate, ali to nije problem. Problem je što se zaista udaljavate od dnevnog reda. Molim vas da se vratite sadržaju ovog vašeg amandmana.)
Zamolio bih vas da me ne prekidate, da na kraju ne bih zaboravio na onaj deo gde treba da hvalim Vladu i ovaj predlog zakona. Moram da pohvalim, jer gospođa Čomić je danas imala izuzetno dobru diskusiju. Nije baš uvek, gospođo Čomić, ali danas je bila izuzetno dobra diskusija. Vi ste danas pokazali vašim partijskim drugarima kako treba da se bore za poštovanje presumpcije nevinosti. Rekao sam Martinoviću, mogli biste da dođete kod nas u tim za odbranu Vojislava Šešelja. To je to što mi zastupamo osam godina, gospođo Čomić, ja sam vas pohvalio.
Idemo redom. Dalje ... Zamolio bih vas da se ne smejete, tema je vrlo ozbiljna. Vi se smejete, a onda meni daju opomenu. Nemojte, nije korektno.
Idemo dalje. Znači, ako dođemo do pravog protagoniste ovoga što se dešava, to je gospodin Homen, koji je državni sekretar; on se svakog dana jezivo pojavljuje na televiziji, sa tvrdnjama da on zna šta se nalazi u sudskim spisima; on zna ko je kriv, šta će da se preduzme, šta će tužilaštvo. A kada se pojavi onaj Tomo Zorić, onda gasite televizor, sve vam je jasno, apsolutno vam je sve jasno.
Da vidimo kako treba da se reši društveni konflikt. On treba da se reši u skladu sa propisima, od strane ovlašćenih organa. Ukoliko društveni konflikt ne može da se reši na zakonom propisani način, od strane ovlašćenih organa, izvinite, molim vas, onda može da se očekuje neka sila i neko nasilje, kao prirodna posledica nečega što je uzrok. Ja želim da pričamo o uzrocima, i da opet podržim Tomicu Milosavljevića, koji ima izreku – bolje sprečiti, nego lečiti. Da sprečimo pojavu nasilja kao metoda rešavanja nekog problema.
Gospođo Đukić-Dejanović, da vam dam jedan predlog. Na čelu ove Uprave za izvršenje krivičnih sankcija nalazi se general Milan Obradović. On je bio neka žrtva, bio je u pritvoru neko vreme, kada su se demokrate međusobno svađale, onda je on pao. On ima nadimak Rambo. Da li vi znate da je on još 1994. godine pao u jednu septičku jamu u Budvi, kada je bio kurir između Jovice Stanišića i Caneta Subotića? To nije sumnja, to je činjenica, objavio sam u knjizi. Pošto ljudi koji se profesionalno bave kriminalom znaju za te stvari i vi njega stavite da reklamira ogrlicu, on jednostavno podiže pritisak istima kao što je on, pa kažu – kako je moguće on, naš prijatelj, naš drugar u poslu, nas da drži u zatvoru?
Gospodin Homen... Da vam objasnim, postoji jedna stambena zadruga iz Novog Sada (daću vam ovo, ali ste već dobili), „Rafinerija“; 1998. godine su zaključili ugovor sa policijom da rešavaju stambena pitanja policajaca, 260 stanova. Pošto je NIS dugovao državi, policija nije imala para, napravili su neku kombinaciju. U toj kombinaciji ova stambena zadruga vodila je sudski spor i 15. maja 2002. godine dobili su spor. Treba NIS da plati, došlo na izvršenje u julu 2005, a onda gospodin Homen preko svoje advokatske kancelarije ceo predmet prebaci iz Novog Sada u Beograd. Nasilje predstavnika vlasti. Verovatno će sada ta stambena zadruga da ode u stečaj, ali ne može ni da ode u stečaj, jer nema ko to sada u sudu da radi.
Ako meni ne verujete, gospođo Malović, pročitaću vam. Gospodin Homen se javlja stalno kao zastupnik Borisa Tadića u njegovim privatnim sporovima. To je gospođa Nerandžić Tanja, koja radi u advokatskoj kancelariji Homen. Sada vi vidite njegovo opredeljenje za pravdu, vezano sa materijalnim razlozima.
Još jedan predmet, koji znate, gospođo Malović. Tiče se doktorke Vanje Karađinović i njenog spora zbog zlostavljanja na radu koji je imala u Institutu za onkologiju u Sremskoj Kamenici. Da vas ne maltretiram, pošto ste dobili kompletnu dokumentaciju, samo da skrenem pažnju da je septembra meseca održano i neko ročište. Sudija koja je trebalo da sudi navodno je bila bolesna, pa je došla druga da odloži suđenje. Ne bude lenj ovaj njen advokat pa ode u susednu kancelariju i nađe tu navodno bolesnu gospođu Lučić. Kada je pritegnu o čemu se radi, šta se muva, ona pred svedocima kaže ovako – ja sam sebi najpreča, ne želim da umrem u 41. godini. To je dokaz kako ste reformisali vaše sudstvo, pravosuđe itd.
Evo još jednog primera, gospođo Malović, on je poznat javnosti. Pošto je Srbija zemlja nadimaka, imamo izvesnog Baju Plavog; Radomir Živanović – Baja Plavi, on čak ima i svoju firmu za osiguranje, ni njima ne plaća platu, on kaže: meni niko ništa ne može, ako nećete da radite, napolje, doći će neko drugi.
Zašto sam ovo ispričao? Zato što svakodnevno dobijam po sedam ili osam pisama sa vrlo konkretnim stvarima, poput, recimo, ovog predmeta (mi bismo rekli, garagan, ima ga) gde se ukazuje na nezakonje, propuste policije, tužilaštva, suda, gde građani kažu – u koga da verujemo, kome da verujemo kada ono što se napiše ne postoji i ne važi, ne obavezuje državu, državni službenici profitiraju, poput gospodina Homena itd.
Sada ću malo da vas hvalim, i to morate svi da prihvatite. Zašto je potrebno hvaliti? Mi smo jedna od retkih država, koja je svetsko čudo. Kada je bilo vanredno stanje 2003. godine, Savet Evrope je rekao da smo dokazali trajno opredeljenje za demokratiju, da smo ispunili minimalne uslove i primljeni smo u Savet Evrope. To je jedina država koja je u vanrednom stanju primljena u vrhunsku evropsku instituciju koja se bavi zaštitom ljudskih prava. Posle nekoliko meseci desilo se da država ne može da isplati naknadu štete za onolike hiljade pritvornih, uhapšenih, nezakonito uhapšenih, nezakonito pritvorenih itd.
Znači, mi već imamo jedno iskustvo. Ovde je na delu „Sablja 2“, to da znate. Ja neću da ulazim u dijalektiku ova dva člana, ali moram da vam kažem da je dobro što je Vlada napisala u ovoj izjavi da kada je radila izmene i dopune ovog zakonika nije imala gde da pogleda da postoji evropski standard. Da vam kažem pravu istinu, imali su gde da pogledaju, ali, prvo, nisu znali, a drugo, uplašili su se. Ko je rekao – jao?
(Predsednik: Molim vas, nemojte se obraćati poslanicima.)
Molim vas, svuda su stavili crtice, kažu, otprilike, ignorišemo Evropu. Ja vas podržavam što ignorišete Evropu. Kada bi se primenio neki standard koji postoji u EU, onda biste imali ovakvu situaciju koja postoji u Hagu. Vojislav Šešelj je osam godina u pritvoru, to je svetski rekord, a oni se kriju iza neke sudske prakse, nekih stavova, a ne smeju da priznaju da su prekršili njegovo pravo na suđenje u razumnom roku i njegovo pravo na ekspeditivno suđenje. Vi ste mnogo humaniji u odnosu na EU. Vi ste sa osam dana podigli na 30 dana. Pogrešili ste samo član. Ne bi to smelo da se odnosi na tzv. skraćeni postupak.
Ima jedna dobra stvar koju ste napisali, da ovo produženje roka važi samo ukoliko je u toku istražni postupak. Mora čovek nešto malo i da vas pohvali.
Džaba ste krečili. Ovim intervencijama vi ne rešavate društveni konflikt, vi samo demonstrirate silu i kažete da imate podršku Zapada da sprovodite silu.
Ja baš to želim, da bude jasno građanima Republike Srbije. Ja upravo želim da crnim bojama ofarbam EU, NATO pakt, SAD. Mnogo vam hvala. Vi mi strašno pomažete, vi svakim potezom pokazujete i dokazujete da su ta tri pojma crni pojmovi za srpski narod. Zato moram da vas podržim u tome. Svaka vam čast.
Sećam se, svojevremeno, 1999. godine je jedan vaš čovek rekao – aman, ljudi, NATO pakt, pa to vam je kao 19 razbojnika u kafani i ja sada uđem u kafanu da isterujem pravdu. Kako ja mogu da isteram pravdu sa razbojnicima? Podržao sam ga, dao je pravu dijagnozu NATO pakta.
Vidite i sami šta se dešava u EU. Predlažem vam, gospođo Đukić-Dejanović, mi treba da pomognemo zapadnoj Evropi, stvarno treba da im pomognemo. Ispada kao da smo mi nasilje preselili tamo kod njih. Nismo, to je endemska pojava kod njih, ali mi moramo da pošaljemo naše borce za ljudska prava da se bore za ljudska prava Francuza. Recimo, Kandić, Biserko, Miljenko Dereta, Borka Pavićević. Pa, i Mojsilovićka može da ih obuči, da kaže: „Nije teško biti fin“. Mojsilovićka ode na francusku televiziju i kaže Francuzima – braćo Francuzi, pa nije teško biti fin. Šta je tu loše, smanjila vam se plata? Šta je tu loše, povećala se granica za odlazak u penziju? Što se bunite? Gledajte kako Srbija sve prihvata, stoički prihvata evropske standarde. Zar je moguće da evropski standardi žive u Srbiji, a ne mogu da zažive u Evropskoj uniji, ljudi?!
Hvala vam za ovaj predlog zakona. Mnogo vam hvala za ovaj predlog zakona, zato što je sada svima apsolutno jasno o čemu se radi. Apsolutno je jasno o čemu se radi, ko je na kojim pozicijama. Želim da vas nateram, i vas i još neke, da budete evrofanatici, da do poslednjeg žulja zastupate interese EU, a da gledamo na televiziji šta se dešava u Francuskoj, Nemačkoj, Italiji, Španiji itd.
U Španiji su bile demonstracije zbog zamrzavanja plata u javnom sektoru. Molim vas, da li ste videli kako se ovaj sindrom širi Francuskom? Srednjoškolci huligani, sve huligan do huligana, sve huligan do huligana. Studenti – katastrofa. Dajte da Dačić i Šutanovac naše oružane snage pošalju tamo da malo vežbaju. Dosta vežbaju ovde svakog vikenda. Ovo što rade ove „kornjače“ na utakmicama, pa to je dogovorena vežba, da ljudi ne izađu iz forme.
Gospođo Čomić, vi ste mi svedok, 2003. godine, kada nije bilo prenosa Narodne skupštine, donet je zakon o suzbijanju nasilja na utakmicama. Rekao sam jednu rečenicu – ne treba vam zakon, naredite državnoj bezbednosti da prekine sa organizacijom nemira. I danas vam ponavljam – naredite državnoj bezbednosti da prekine sa fingiranjem sukoba i skretanjem tema da se javnost ne bavi onim što je najvažnije, nego da se bavi perifernim stvarima.
Neko će da skoči pa da kaže da nasilje nije periferna stvar. Nije. Sredite malo vaš Savet za nacionalnu bezbednost. Pričao sam vam ja o tom Mikiju Rakiću. On je gospodar Srbije, a ne Boris Tadić. On kontroliše Borisa Tadića.
Sredite te službe, da ne insceniraju neke stvari. Da li bi te stvari koje se sada dešavaju na ulici oni radili kada bi bila u pitanju njihova deca? Ne bi, neće oni da se odreknu faktičke vlasti, siva eminencija.
Neko je zaključio – hajde da pravimo ova drmanja kako bismo skrenuli pažnju javnosti. Menjamo evropske propise još „evropskijim“ propisima. Hajde, molim vas, da evropske standarde koje ste ugradili ovde preselimo malo u Nemačku, pa da Gordana Čomić kritikuje Angelu Merkel zbog one izjave od pre nekoliko dana i da kaže – gospođo Merkel, to nije evropski standard. Vi kažete da svi moraju da se asimiliraju, da prihvate kulturni obrazac Nemaca. Ne može jednistvena Evropa da funkcioniše sa jednim kulturnim obrascem. Ja očekujem od Gordane Čomić, ona to može da uradi, ona je prepuna tih demokratskih standarda, samo ih seva iz rukava.
Molim vas, ja očekujem da Dragan Šutanovac ode u Garmišpartenkirhen i da kaže – ne može uniformama na civile. Očekujem i da Boris Tadić ode i da kaže. Boris Tadić je rekao – ne mogu huligani da budu na vlasti, zauzeto je mesto. To mora da se kaže i Evropi, ne mogu tamo huligani da budu na vlasti.
Ja vam dajem podršku, ne zbog toga što mrzim one koji su bombardovali Republiku Srbiju, ne zbog toga što ne volim one koji su ubijali Srbe, ne zbog toga što su bacili osiromašeni uranijum, pa naši ljudi ovde stradaju, nema potrebe da iko mrzi francuski narod, nemački narod. Ali setite se, pre nekoliko meseci Ujedinjene nacije su upozorile svetsku javnost da ima mnogo država gde se na vlasti nalaze miljenici organizovanog kriminala. Vodite računa, vlast se vrši zbog građana, a ne zbog onih koji imaju para i zbog organizovanog kriminala.
Ovo je još jedna promotivna akcija. Ako smo mogli 1999. i 2000. godine da zaustavimo onakav zakon o borbi protiv terorizma, koji je bio protiv opozicionih stranaka, ni danas nismo za ove izmene i dopune jer znamo da služe manipulaciji i zloupotrebi. Što god više budete hteli da me vašom praksom demantujete, ono što sam rekao, ja sam uspeo. Vi ste mi dokaz da su nešto crno EU, NATO pakt i SAD. Mnogo vam hvala.