Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika <a href="https://otvoreniparlament.rs/poslanik/8554">Zoran Krasić</a>

Zoran Krasić

Srpska radikalna stranka

Govori

Ne znam, gospođo Čomić, po kom osnovu je replika. Koliko vidim, sve ovo što je gospođa Nada rekla se odnosi na neke koji su pre mene pričali. Ja o ovim stvarima nisam pričao. U tom smislu ne razumem, ovo je sve mogla da kaže u svojoj diskusiji, kao predstavnik poslaničke grupe. To je bio vaš standard do sada.
Ali, kada me je već gospođa Nada prozvala, jer je repliku meni dala, moram da je podsetim. Ma, dogovorite se vi iz DOS-a. Znači, svi od 5. oktobra do današnjeg dana što ste bili na vlasti, sedite lepo pa se dogovorite – ko zna Šarića, ko ga ne zna, ko je učestvovao u ''Sablji'', ko nije učestvovao, gde su Janjušević i Kolesar. Imam ja imena, sve imam. Imam pres-kliping za svakoga, nemojte da se sekirate. Hoću da vam pomognem.
Samo da vas podsetim, gospođo Kolundžija, transformacija, reforma, kako god vi nazvali ovo što se dešava sa pravosuđem, dešava se u desetoj godini od kada je DOS došao na vlast (bez obzira na agregatno stanje), kada nastupa apsolutna zastarelost za većinu krivičnih dela zbog kojih su se gonili neki ljudi. To svi znaju. To vrapci znaju. To svako u sudu zna. Kao što se zna ko diktira presude u Specijalnom sudu, u nekim drugim sudovima. Ja sam vam nekada pričao o onom Lazaru, pa sam pričao o nekim drugim ljudima koji kontrolišu sve što se dešava.
Sve što ste rekli, saopštio vam je Boško Ristić. Ali, to se odnosi na Miličinu diskusiju, ne na moju. Nisam vam ja pričao o reizboru. Znam ja šta je cilj ove vaše reforme i ovog postupanja u skladu sa Ustavom Republike Srbije. Nisam se ja ni vama obraćao. Obraćao sam se građanima Srbije, da bi vas bolje shvatili, da vama na prvom mestu nije Republika Srbija, nisu građani Srbije, nego navodno neka gluma, a juče je bilo ''izvinite, ja sam Kalimero''.
Gospođo Đukić Dejanović, predložio bih vam, ne morate odmah da odgovarate, možete da obavestite Veljka Odalovića i stručnu službu, ali nekada je u ovoj zgradi postojao jedan institut, a zvao se autorizacija govora. Znači, kada poslanik završi govor, u kancelariji ga sačeka njegov govor i on ga potpiše, autorizuje taj svoj govor, radi nekih drugih stvari.
Ovo vam pričam zbog toga što me je pre sedam meseci direktorka Agencije za privatizaciju pozvala zbog jednog govora u Skupštini, gde sam ukazao na neke zloupotrebe sa tim fondovima, a koliko smo čuli, pre 20 dana ti ljudi su uhapšeni. Pre godinu i po dana, šteta što nema Radojka, ali može se reći i pre nekoliko godina, SRS je bio oštar kritičar nekontrolisanog zaduživanja Republike Srbije. Tako da, ako se već nešto ponavlja sa zakašnjenjem, trebalo bi da se zna ko je na vreme na to upozoravao.
No, da se vratim na ovu tačku dnevnog reda. Vidite, ja bih mogao sada od gospodina Živkovića da tražim naknadu. Evo šta kaže gospodin Živković: "Pre više od godinu dana banke su imale prinose i u dinarima, jer su zarađivale na kamatama od državnih zapisa, i u evrima, jer su taj dobitak pretvarale u devize. U poslednjih devet meseci, međutim, opada ulaganje banaka i u državne zapise i u repo operacije Narodne banke Srbije. Smatram da je na to najviše uticalo naglo smanjenje referentne stope Narodne banke Srbije". To ističe Boško Živković, kandidat za predsednika Saveta guvernera Narodne banke Srbije, i dodaje da ''država sada nema mogućnosti za dobar potez''. To je njegova izjava objavljena u biltenu Makroekonomske analize i trendovi. Nemojte da se iznenadite, datum je 7.7.2010. godine.
Gotovo cele 2009. godine pričao sam upravo o tome da su naši, ne naši, nego vaši dosovski političari na vlasti, poštujući Bečki sporazum, omogućili da banke i u 2009. godini iznesu onu zaradu, a pošto tu zaradu nisu mogli da ostvare u poslovima sa privredom i građanstvom, onda je preko ove politike državnih zapisa svaki građanin praktično omogućio bankama da zarade kamatu. I to je rekao gospodin Boško Živković, vaš kandidat za predsednika Saveta guvernera Narodne banke i ekonomski savetnik premijera Mirka Cvetkovića. Znači, tu smo saglasni. To je dobra stvar, jer je 7. jula ove godine kandidat za predsednika Saveta guvernera Narodne banke Srbije prikazao nešto za šta može se reći da je realno.
No, da se vratimo na samu kandidaturu. Naravno, ja niti sam ovlašćen niti imam nameru da ulazim u akademska i profesionalna znanja gospodina Boška Živkovića i, molim vas, u tom delu ništa neću da pričam jer nisam za to ni ovlašćen, niti bih mogao na kvalitetan način da bilo šta kažem oko toga. Čak moram da kažem i da sam čuo da se na njegovim predavanjima vrlo često u auditorijumu nalaze i njegove kolege profesori sa Fakulteta, što ukazuje na to da čovek za jeste stručnjak finansijsko tržište.
Radi javnosti, finansijsko tržište vam je ono kada date sto dinara, pa posle ne znam koliko vremena uzmete 110 dinara, pa onda date 110 dinara… To je ona trgovina s novcem. Čovek je ekspert za trgovinu s novcem. Stičem utisak da tu malo ima i genetike, pošto je poreklom iz Pljevalja, a i ovaj što ste ga gonili je odatle, pa verovatno taj lokalitet sa nekim vodotocima ukazuje na sposobnost manipulacije novcem. No, to je sad neka druga tema. Time će Ivica Dačić malo više da se bavi.
Vidite, kaže se ovako u saopštenju (objavile su novine 12. jula 2010. godine, a nema razloga baš da se ne veruje) – profesor dr Milojko Arsić je zbog poslovnih planova odbio da prihvati poziv vladajuće koalicije i postane prvi čovek Saveta guvernera Narodne banke Srbije. Znači, vi ste imali nekog boljeg kandidata.
Ali, šta sledi dalje? Kaže – nadležni u Vladi su krajem prošle nedelje razgovarali sa prof. dr Boškom Živkovićem, koji je načelno prihvatio da preuzme mesto predsednika Saveta guvernera Narodne banke Srbije. Znači, ipak je Vlada inicijator i kreator, a ne poslanička grupa ZES. Samo da se konstatuje, ja tu ne mogu ni da prigovorim, niti bilo šta. Naravno, neću sada da titulam ove stvari, međutim, interesantna je stvar da je on član Centra za liberalno-demokratske studije. Nisam baš siguran da je on mnogo blizak grupaciji G17 plus, ali o tome ću malo kasnije.
Skrenuo bih vam pažnju na jedan tekst koji je objavljen 2004. godine, gde je u to vreme Savet Narodne banke Srbije saopštio da član tog saveta Boško Živković nije bio predsednik, niti član Komisije za hartije od vrednosti u vreme odlučivanja o trećoj emisiji akcija Nacionalne štedionice. Podsećam vas da je 2004. godine bio i formiran anketni odbor koji je ispitivao kako se došlo do Nacionalne štedionice, a kasnije je već sve poznato. Znači, gospodin Šoškić je i tada bio osnovano sumnjiv kao, doduše član, odnosno predsednik Komisije za hartije od vrednosti.
Skrenuo bih vam pažnju i na jednu izjavu gospodina Boška Živkovića od aprila ove godine. Slušajte vrlo pažljivo, kaže – profesor Ekonomskog fakulteta u Beogradu i član Ekonomskog saveta premijera Boško Živković veruje da bi neko od rešenja kojim bi se smanjila diskreciona moć guvernera bilo dobro, ali da bi trebalo imati u vidu rđavu tradiciju u Srbiji. On zna za rđavu tradiciju u Srbiji, jer je 2003. godine uskočio u Narodnu banku Srbije, zbog koje bi se moglo dogoditi da u članstvo Saveta budu izabrani podobni ljudi.
Vidite, on aprila ove godine ukazuje na "podobnost". Kad se kaže "podobnost", obično se misli na neku političku. Međutim, ovde nije politička podobnost u pitanju, ona se stavlja u prvi plan. Ovde je u pitanju neka interesna podobnost, jer u našem svetu finansija, u našem svetu Komisije za hartije od vrednosti, u našem svetu osiguranja, u našem svetu Narodne banke Srbije cirkulišu isti ljudi koji imaju neraskidive veze sa svim onim što se zove privatizacija u Republici Srbiji.
Šta dalje on sad priča? To bi se, prema njegovom mišljenju, moglo prenebregnuti ako bi se uvela obaveza promene po jednog člana Saveta svake godine, čime bi se ostvarila mogućnost da aktuelna politička opcija postavi u to telo jednog čoveka koji im odgovara (vidite, on je sve lepo najavio), ali bi se istovremeno smanjila verovatnoća da vlast neočekivano smeni članove Saveta kako bi doveli svoje ljude.
Podsećam vas da ste 2003-2004. godine, kada je zaživeo taj koncept Narodne banke Srbije, vi čak i jednog statističara, matematičara predstavili za ekonomskog stručnjaka. Doduše, on se meni nudio kao čovek koji može da mi da pomogne da tačno utvrdimo koliko je nova vlast 2001. godine pokrala sredstava. Mladen Kovačević. Ali nema veze, menja on stranke, on je i kod Vuka Draškovića itd.
Gospodin Živković je član Centra za liberalno-demokratske studije. To je onaj Mijatović, kako mi se čini; to je vaš, iz Demokratske stranke. Šta je interesantno u njegovoj karijeri? Kaže se ovako – u periodu od 2001. do 2004. godine obavljao je funkciju pomoćnika ministra za privatizaciju Vlade Republike Srbije (znači, ovaj Boško je bio kod Vlahovića, gospođo Đukić Dejanović), predsednika Savezne komisije za hartije od vrednosti i finansijsko tržište i član Saveta Narodne banke Srbije u prvom sazivu.
Bio je član Radne grupe za izradu Zakona o tržištu hartija od vrednosti 2001. godine, Zakona o investicionim fondovima 2001, Zakona o preuzimanju (molim vas, sećate se "Knjaza Miloša", i tu je on na neki način bio umešan), Zakona o privrednim društvima 2004. godine, a 2007. godine je izabran, kao nezavisni član, u Upravni odbor Komercijalne banke.
Znači, ovi iz G17 imaju oštru konkurenciju u gospodinu Živkoviću, jer i on razmišlja po sistemu – gde su pare tu sam ja. Ovde imam i njegovu (doduše nije njegova, on je kao predsednik Komisije potpisao jedan stav) ocenu stanja i stavove Komisije o tržištu hartija od vrednosti. Znači, nije to nešto novo što nas je snašlo, pa gospodin Živković došao.
Sad da se setimo 2003. godine, kada je gospođa Kori Udovički izabrana za guvernera, prvog guvernera Narodne banke Srbije jer tada nije uspela operacija kontinuiteta. Sećate se da je već u to vreme guverner Narodne banke Jugoslavije smatrao, tada je bio Mlađan Dinkić, da kad se donese novi zakon o NBS, on samo treba da pređe, da mu se promeni tablica, da on više nije guverner Narodne banke Jugoslavije nego guverner Narodne banke Srbije.
Podsećam vas na onaj period kad je bilo ono "Laki je malo nervozan". Sećate se, Novakoviću, kada ste one grafikone pravili? A nisi tad bio? Dobro. Pravili su grafikone, pa ''Lutra'', pa znate ono sve – ko, šta, kako, pa – "Đeliću, neću ti na sahranu doći", sećate se onoga. Možda se vi ne sećate, ali ja sam dužan da vas podsetim. Jer, nekako, ta vrsta autorizacije je neophodna. Teško je pričati o nekoj srećnoj budućnosti ako ne setimo nečega što je bilo pre nekoliko dana. Nije valjda da ćemo da zaboravljamo to što je bilo pre nekoliko dana, pa da držimo takve sednice kao juče Kalimero. Znate, to ne ide.
Vidite, gospođa Kori Udovički (sad da vam kažem kako se ponašaju ti naši guverneri), u vreme kad je izabrana, na pitanje novinara kako komentariše najavu premijera Živkovića (zamislite, onaj Živković je bio premijer) da bi do kraja godine evro trebalo da vredi oko 70 dinara (do kraja 2003. godine) rekla je da to nisu pitanja kojima treba da se bavi premijer. Vidite da žene pokazuju veće znake muškosti od ovih muškaraca koji su na funkciji.
Vidite šta se dalje kaže u medijima – i tada je, znači 2003. godine, Boško Živković bio predložen za Savet NBS, a bio je predsednik Komisije za hartije od vrednosti. Imam i ovaj vaš zajednički pres-kliping, ovde su i Janjušević i Kolesar, da vas ne podsećam. Međutim, ono što je vrlo važno jeste da je gospodin Boško Živković bio u Ministarstvu za privatizaciju kad je bio Vlahović.
Tad je bio onaj bilbord "Početak za imetak", sećate se, cela Srbija je bila puna onih bilborda, a Mlađa je puštao one reklame – sve na lizing - kola, odmor, deca, inostranstvo, školovanje… Lepota, ma kako da ne prihvatiš, na dohvat ruke je, samo da ga zgrabiš ovako.
Vidite, ''srpski ministar za privatizaciju Aleksandar Vlahović biće saslušan u SAD tokom posete Vlade Srbije od 24. do 30. jula (to je 2003. godine, samo da znate) zbog nezakonitosti na tenderima za privatizaciju tri preduzeća, na kojima su učestvovali američka firma 'Sent Majkl'…'', to je rekao neki Miodrag Obradović. Tu bi trebalo da imate u vidu i Boška Živkovića.
Sad, gospođo Đukić Dejanović, za vas vrlo interesantno, pošto se tiče ne konkretno vaše profesije, nego statusa u profesiji. Vidite, ovo je predlog za izbor u zvanje docenta, odnosno vanrednog profesora. To je ove godine urađeno. Komisija je u sastavu: dr Boško Živković, redovni profesor Ekonomskog fakulteta u Beogradu, dr Đorđe Đukić (verovatno ga znate vi iz SPS-a, on je nekad bio savezni poslanik i stvarno je ekspert za monetarnu politiku, nemam zamerke; da ste njega predložili, doveli biste u pitanje moj opozicioni status, budite sigurni) i dr Božidar Raičević, redovni profesor, ali u penziji.
Vidite, oni su bili komisija za pripremu referata i o referatu i oni su 27. januara sastavili taj svoj referat, a poenta tog referata je da oni predlažu da se Dejan Šoškić izabere u zvanje vanrednog profesora. I sad Dejan Šoškić guverner, a njegov mentor predsednik Saveta guvernera NBS. Kakav spoj, još malo kao nepotizam. Kao da su jednojajčani.
Vidite kako se jedna ista nomenklatura vrti u oblasti finansija. Možete vi iz DS-a i stranaka koje činite vlast (126-127 glasova) da tumačite to kako god hoćete, ali budite sigurni, vi se ne pitate ništa. Dužni ste samo da izglasate i da se pokrijete sa nekim titulama, zvanjima… Ovo je, ne znam, završio u Americi, govori 16-17 jezika tečno, razume se u finansije… Ma, znate kako, od banke pravi tri banke itd. A čuli ste ga kako menja izjave, šta je rekao aprila, kad nije kandidat, već očekuje, a u julu, kad govori kakve su mogućnosti. Znači, ekonomski savetnik svog prijatelja iz "Ces Mekona", predsednik Vlade je nekad radio u toj firmi. Sad, da li postoji crvena, žuta… Mislim da je žuta nit mnogo važnija tu nego ona od 17 struna.
I, sad kad bih vam čitao šta su napisali ovi iz ''Vremena'' 2003. godine… Neću sad, preskočiću ovo između Đelića i ovih, ali moram da vam ukažem na metodologiju, kako se uklanjaju ljudi koji smetaju. Vidite, 2003. godine uklonjen je Aleksandar Radović. Da li se sećate vi toga? Gospođo Đukić Dejanović, to je onaj što je proganjao, i vas je proganjao 2001. godine, bio je na čelu Poreske uprave, znate, i bio je u onom timu za progone.
Dalje, Dejan Popović, tvorac poreskog sistema iz 1991. godine, koji nije bio loš. Ušao je 2001. godine ponovo, da sredi ovo. I on je obrisan te 2003. godine. Vladan Begović napušta svoj posao samo jedan dan nakon što su se u novinama objavili neki papiri iz ''šećerne afere''. To se uklanja, tako radi Demokratska stranka. Dalje, Dimitrije Vukčević, NIS – uklonjen. Ubačena je Kori Udovički. Da vam ne čitam njenu biografiju šta je ona sve.
Uklonjen je u jednom trenutku i Mlađan Dinkić, mora da se kaže. Pa je onda Aleksandar Vlahović odlagao privatizaciju nekih firmi, pa je nešto dogovarao; pa onda imamo izveštaj Mlađana Dinkića o kretanju deviznih rezervi 2002. godine, šta se sve dešavalo; pa je Boško Živković bio kandidat za člana Monetarnog saveta, danas je šef Komisije za hartije od vrednosti...
Znači, vrti se jedna ista grupa ljudi. Oni imaju ekskluzivno pravo da znaju koliko novac vredi, a vi se bavite, moram da kažem, nekim nebitnim stvarima – jurite po ulici pilićare i ove što uzimaju paštete. Vama svet finansija u Srbiji ne vodi nijedan čovek koji razmišlja o narodu i državi i o ekonomiji ove zemlje.
Sad bih ja mogao da vam pričam o stanju deviznih rezervi, ali ono što je najvažnije za građane Republike Srbije jeste da vi plaćate, da vi bogatite strane banke. Privredi se daje 60% kredita, 35% građanima. Građani plaćaju dva do tri puta skuplju kamatnu stopu u odnosu na privredu i dva do tri puta su bolje platiše nego privreda.
Kolika je zaduženost? Verovatno neću imati vremena, dobiću opomenu. Prezaduženi su i građani, jer je nemoguće u prezaduženoj državi da građani ne budu prezaduženi. Rastu potrošački krediti, rastu krediti onih koji treba da omoguće da se novim zaduženjem vrati neki dospeli kredit po osnovu prethodnog zaduženja.
To znači, dragi građani – kada vidite 127 glasova jedinstveno, a nema kritičkog sagledavanja ko se krije iza tih 127 glasova, nešto se loše i crno piše.
Znate, kakva se spoljna politika vodi i kakav je odnos prema inostranstvu i centrima moći, to direktno utiče na unutrašnju politiku i na svakodnevni život građana. To predstavlja jednu prirodnu celinu i, ukoliko ta politika prema inostranstvu nije uspešna, onda se to odražava i na svakodnevni život u Republici Srbiji.
Da se sada vratimo na ovu temu, pošto je ipak Narodna banka, izbor predsednika Saveta guvernera Narodne banke… Ne znam zašto ste posle reči ''Saveta'' ubacili ovu reč ''guvernera''. Mnogo je ispravnije da to bude samo Savet Narodne banke Srbije, kao institucija, a ne Savet guvernera. Neko bi zaključio da sada postoji komisija od pet ljudi koja savetuje guvernera šta da radi, a onda se za predsednika te komisije imenuje mentor koji je odlučio da guverner može da bude izabran u zvanje vanrednog profesora na istom fakultetu.
No, da se vratimo na ove stvari koje se tiču uticaja inostranstva, na monetarnu politiku Republike Srbije, što će biti tema ovog kandidata koga ćete da izaberete. Ja sam u prvom delu čitao šta on misli o stanju naše ekonomije i naših finansija. Međutim, danas su se, tokom ove rasprave, pojavile navodno neke nepoznanice.
Evo, da vam kažem, devizne rezerve Narodne banke Srbije na kraju juna su se smanjile za skoro 240 miliona evra, tako da su na kraju tog meseca iznosile negde oko 10 i po milijardi evra. Neto devizne rezerve (to su one, u suštini, prave rezerve) bile su 5,6 milijardi evra, a do njih se dolazi tako što se umanjuju devizna sredstva banaka i ono što je korišćeno od strane MMF-a. Pa vi vidite koja je ta razlika između 10 i 5,6. To u dolarima iznosi oko 13 milijardi dolara. Taj iznos deviznih rezervi pokriva osam meseci uvoza. Znači, možemo osam meseci da plaćamo kompletno onu robu koja se uvozi iz inostranstva i one usluge.
To samo stvara dobar privid. Situacija je mnogo teža. Nekada se kurs, a doduše ima puno država koje i danas primenjuju tu formulu, ne brani samo deviznim rezervama, nego i robnim fondovima. Kod nas su od 2000. godine devizne rezerve poslednja linija odbrane kursa. Zašto? Zato što robni fondovi ne postoje. Nema ih. Zašto? Zato što imamo nizak fizički obim proizvodnje u zemlji, imamo nepotpune bilanse svih roba i, da bi se stabilizovalo naše tržište, pa čak i samo u sektoru potrošnje, neophodan je uvoz roba iz inostranstva. To znači da smo naše tržište predali inostranstvu. Potvrda za to je i ono što se desilo 5. septembra 2008. godine, kada je u onoj zgradi ratifikovan Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju.
I, ako već mogu da utičem, Veljko i gospođo Đukić Dejanović, hitno preselite Narodnu skupštinu u onu staru zgradu. Ova je zgrada baksuzna za sve države. Sve države koje su ovde radile, propale su. Vraćajte nas u onu staru zgradu, molim vas. Nisam sujetan čovek, ali, jednostavno, iskustvo kaže da nijedna država nije opstala u ovoj sali ovde.
Vidite, i Ejup Ganić postade veliki borac za ljudska prava po engleskim sudovima. To je najnovija vest, verovatno ste čuli. No, idemo sada na ove devizne rezerve, pošto ćemo o Ejupu Ganiću drugom prilikom.
Znači, naše banke, ono što su izgledale devizne rezerve, to je 1,3 milijarde evra. E sad, odmah na početku da kažem, gro naših deviznih rezervi se nalazi u obliku hartija od vrednosti kod tri centralne banke u inostranstvu – SAD, Velike Britanije i Nemačke. Tačno je da teško možete doći do podatka koja se kamata ostvaruje, ali ona je stvarno skromna.
Zašto se one drže tamo? Pa, to je bio uslov. Ne veruju vam strani investitori, ne veruje MMF. Kad se padne u docnju, nema potrebe da se plene avioni, brodovi (brodova, doduše, i nemamo, pošto nemamo ni more), i onda vas obavezuju da držite tamo sredstva. Vi papirološki imate to kao neko pravo, ali čik pogodi ko sme te devize da pretvori u dinare. Jer, da bi taj kredit zaživeo u Srbiji, to mora da se pretvori u dinar. Kad se pretvori u dinar, imate igranku bez prestanka. Onda će ovo sa 15 dinara da skoči na 150 (da ne bude reklama, ove ne bih ni reklamirao, nego da idemo dalje).
Znači, na međubankarskom tržištu Narodna banka je u junu prodala 420 miliona evra. Radi stare devizne štednje otišlo je 59,3 miliona evra, a 46,5 miliona je bilo u funkciji vraćanja kredita inostranstvu. To je neka obaveza koja mora da se radi. Znači, 421 milion, i onda ne čudi što smo za 240 miliona smanjili devizne rezerve. Ovo su podaci koji se dnevno menjaju, na to moram da vam skrenem pažnju, jer, da bi se odbranio ovakav kurs, neophodno je angažovati poslednju liniju odbrane, a to su devizne rezerve.
E sad, pošto je jedna tema devizne rezerve države, a druga je tema kako građani žive, ajde da vidimo kako se odražava ova politika na naše građane. E, pa, poštovani građani Srbije, zahvaljujući ovoj politici koja se u kontinuitetu vodi od 5. oktobra 2000. godine, ali mogu da kažem od 1. novembra 2000. godine, kada je, da vas podsetim, Savezna Republika Jugoslavija primljena kao nova članica UN (ne prozivam nikoga, neko je drugi tada bio predsednik SRJ), e od tada je krenuo sunovrat.
Znači, vi ste u junu ove godine za 16,2% više zaduženi i to mora da se zna. Sada da vidimo kako to ide po nekoj strukturi. Ovako kaže – krediti za refinansiranje obaveza su se povećali za skoro 30%, tako da su dostigli sumu od 41,6 milijardi dinara. Što se tiče potrošačkih kredita, tu je bio rast 26,2%, i to je u masi 34,4 milijarde dinara. Ovi najreklamiraniji krediti, koji se računaju da su najpovoljniji, to su stambeni, i ovi za adaptaciju, povećali su se za 17% i ukupan dug građana iznosi oko 255 milijardi dinara.
Sada da vidimo kako se razvija naša poljoprivreda. Poljoprivredni krediti su porasli samo za 10,5% i ukupna masa sredstava tamo je 24,3 milijarde dinara. Oni keš, gotovinski – građani Srbije duguju sada 106,5 milijardi dinara. Znači, kašnjenje stanovnika Srbije u otplati kredita nešto je veće od dva meseca. Ovo su, naravno, prosečni podaci, koji su vrlo poražavajući jer ukazuju da je, pored tog društvenog standarda, i taj pojedinačni na niskim granama.
Nekima će to delovati čudno, jer ako nedeljom imate neku obavezu pa treba kolima da prođete kroz glavne ulice, onda ćete videti po pravilu u novim, na lizing kupljenim automobilima sa pet cifara… To su ti, da znate, tri, pa crtica, pa još ona dva – to su sve lizing vozila u Beogradu. Znači, neki novi autić, dve pristojne dame koje se lepo šetkaju, koje su očarane… Ne mislim ništa pejorativno u smislu dame, ali kažem da su očarane svojim standardom na lizing – imaju stambeni kredit, imaju svoj kompjuter, imaju svoj fejsbuk, imaju svoj televizor u boji, imaju svoju kuhinjicu, imaju svoj autić i lepo se provode.
Pa sad, vi iz, ne znam, Trgovišta, Pirota, pogledajte kakva je tu disproporcija, kako neko uživa. Da me neko pogrešno ne shvati, to što se živi na periferiji Beograda, ne razlikuje se baš mnogo od Pirota i od drugih mesta, jer je ovde promovisan princip – život je jedan. Bolje je biti i socijalni slučaj na periferiji grada, nego obrađivati dedovinu ili očevinu. Jer, i ako biste to obrađivali, nemate kome da prodate, a znate i sami po kojim cenama. Znači, sistem vrednosti i ekonomski život je doveden do besmisla i zato ne čudi ovo što je gospodin Boško Živković, verovatno u trenucima nasrtaja profesije, 7. jula ponovio reči Srpske radikalne stranke koje se čuju već dve godine.
Znači, 60% odobrenih bankarskih kredita privredi se po pravilu ne vraća redovno, 35% svih kredita je za stanovništvo. Kad bih vam sad iznosio kompletne podatke o unutrašnjim dugovima, onda bih morao da krenem od države, koja je najveći dužnik. Ona počinje i zatvara sa tim lancem i onda se postavlja pitanje s kojim pravom neko u ime države može iz budžeta da deli podsticajna sredstva. Znači, u stvaranju tih sredstava svi smo učestvovali, a u raspodeli će to biti selektivno (verovatno opet neka podobnost, o kojoj je gospodin Živković pričao).
Ako je već potrebno da se toliko i toliko milijardi dinara vrati na taj način privredi, onda smanjite PDV ili porez na dobit preduzeća pa linearno svima pomozite u odgovarajućem procentu. Međutim, to je nemoguće sa gledišta politike, jer onda privredni subjekti postaju poprilično samostalni, a to je opasnost za državu i za vlast. Zato oni moraju da budu uvek na uzdi, to je nešto što nas je Tito naučio, od toga ne možemo da se odreknemo.
Znači, kada građani uzimaju kratkoročne kredite, oni plaćaju dvostruko ili trostruko veću kamatnu stopu nego što to radi privreda, tako da se kod građana javlja kamatna stopa i od 36% na godišnjem nivou za kratkoročne pozajmice, u zavisnosti od banke do banke, u zavisnosti od tipa kredita i forme, a kod privrede to ide na prosečnu stopu 10–18%. Molim vas, sa tom kamatnom stopom od 10 do 18 posto niko ne može da organizuje normalnu proizvodnju. Da bi izmirio tu prioritetnu obavezu prema banci, on mora za toliko da podigne cenu svojih proizvoda, a onda nije konkurentan jer uvoznički lobi sa damping cenama razvaljuje naše tržište i onda nije ni čudo što se javljaju ideje, idejice i svi drugi aspekti.
Veći troškovi plasmana prema stanovništvu – izvinite, molim vas, mene niko ne može da ubedi u to. Zašto? Pa, najsigurniji krediti su oni koje banke daju stanovništvu. Neće im dati kredit ukoliko nemaju jaka sredstva obezbeđenja plaćanja, da budem precizniji – sredstva vraćanja kredita, koja su naplativa odmah, čim se padne u docnju.
Kako naše banke posluju, koga sve kreditiraju i kako kreditiraju, o tome smo, gospođo Kolundžija, malopre proćaskali, a Slavica nas je upozorila. Vi znate i ja znam koja je banka kom političaru dala kredit za izbornu kampanju, ali sada da ne utičemo na pravosuđe niti vi, niti ja. To je pred sudovima, i krivični i parnični sud neka reše to pitanje, jer se tako nešto nije do sada dešavalo. Sad, gde su ti ljudi, ko su ti ljudi, da li im neko u Briselu piše amandmane ili ne piše amandmane, to je druga stvar. Ne želimo da utičemo na pravosuđe, samo čekamo da pravosuđe to razreši.
Na kraju, da izrazim stav SRS-a. Naravno, mi ne možemo podržati ovog kandidata. To i ne bi bilo neko veliko iznenađenje, s obzirom da je i sam kandidat u svom javnom obraćanju, a imali ste prilike, poslanici SRS su čitali čak i neke njegove izjave koje su mediji preneli…
Jednostavno, tu se ništa revolucionarno ne menja. Dva čoveka koja su sada u sukobu interesa, izabrani su na neke nove funkcije. Time što bi otpali kao ekonomski savetnici predsednika Vlade, ne menja se slika nikakva. Naravno, bez obzira na to koja grupacija iz DOS-a preuzima NBS, zna se – gazda je isti, a to je MMF.
Sada, pošto je bilo priča o nekim anonimnim posetama predstavnika MMF-a vinarijama, moram da vam skrenem pažnju – penzioneri, drž'te se dobro, MMF smatra da treba da se ukinu penzije i oni taj pritisak vrše. Penzioneri su trošak, socijalna davanja su trošak sa gledišta budžeta, a mi imamo ekonomske eksperte koji troškove eliminišu, likvidiraju. Sve što je trošak, to mora da se likvidira. Deluje malo šaljivo da sam ovo rekao, ali ja vam to najavljujem odavno – realno je došlo do pada svih socijalnih davanja. Zašto? Iz jednog prostog razloga, što se javlja velika rupa u tekućem finansiranju budžeta Republike Srbije.
Gospodin Radojko Obradović je izneo faktografski neke podatke. Kada se uđe malo dublje u to, podaci su mnogo opasniji, mnogo crnji. Mi ne možemo da izbegnemo zaduživanje. Ali nije problem što se ide u novo zaduživanje, problem je što se ne pravi crta. Što se ne pravi crta da se prekine sa takvom politikom i da se krene sa domaćom robom, sa domaćim uslugama, sa rastom domaćeg BDP-a.
Gospodin Čolaković me nije razumeo. Ja nisam želeo to što sam pričao, nego sam samo rekao pod kojim pritiscima MMF-a oni rade taj posao. Inače, daleko bilo da sam ja za smanjenje penzija. Taman posla. To su stečena prava. Uostalom, svakome je svetla budućnost u penziji, a ne u pionirstvu.
Gospođo Đukić-Dejanović, danas pričamo o nečemu što se zove zakonomernost, a u tom principu postoji nešto što kaže predvidivost. Znači, unapred se zna šta će da se desi, pa da svedemo to na posledice. Stručnjaci za tu oblast su psiholozi.
Samo da vas podsetim, gospođo Đukić Dejanović, 1999. godine kad se usvajao plan Ahtisari-Černomirdin bila je samo jedna stranka koja je glasala protiv tog plana. Svi su podržavali taj plan i rekli su napokon na Kosovo i Metohiju dolaze UN, a to su naši prijatelji.
Kao rezultat te odluke doneta je Rezolucija 1244, koja je garantovali teritorijalni integritet i suverenitet u to vreme SRJ na Kosovu i Metohiji. Kasnije je to protumačeno suverenitet i teritorijalni integritet Republike Srbije.
Moram da vas podsetim sad dalje na taj vid zakonomernosti kontinuiteta, a sećam se jednog potpredsednika DS koji je već 2001. godine pokušao da održi sednicu nekog glavnog odbora na teritoriji Kosova i Metohije, zabranjen mu je ulaz.
Sećam se 2001. godine, 25. januara, kad je formirana nova, navodno prva demokratska vlada, rečeno je, mi ćemo da ispunimo naša predizborna obećanja septembra 2000. godine, pobogu na Kosovu i Metohiji nisu okupatori nego naši prijatelji, oni imaju razumevanja za naše političke stavove.
Samo da vas podsetim, da kad je u pitanju agresija na SRJ, NATO i SAD više puta su menjale razloge zbog čega su intervenisale. Prvi put su rekli, razlog je humanitarna katastrofa, 800.000 proteranih, drugi put kad su videli da to suštinski nije bio glavni razlog, pa rekli su, hteli smo da skinemo nenarodni režim Slobodana Miloševića, a pre godinu i po dana Havijer Solana je rekao, pa hteli smo pod bombama da vas nateramo da prihvatite evropske standarde.
Gle, pobrkali navigaciju da zavedu red na Kosovu i Metohiji, pogodili Novi Sad, pogodili Podgoricu itd. Sećam se jednog predsednika Republike Srbije koji je zbog magle na jednom aerodromu srdačno se pozdravio sa Agimom Čekuom, a on je bio na poternici. Rečeno je, pa kako je to moguće, pa kaže, s njim sam se kao s vojnikom pozdravio, odajem mu priznanje kao vojniku, a on je bio optužen da je neki ratni zločinac.
Sećam se jednog malog ministra koji je došao iz inostranstva, bio je potpredsednik Vlade, u onoj staroj zgradi je vikao, hajmo, hajte ka EU. Da bi posle šest meseci rekao da je Narodna skupština crna rupa, nema ga danas, verovatno prebrojava one svoje akcije, s obzirom da je pre tri meseca ovde branio jedan zakon kojim je trebalo da se potvrdi neki sporazum gde Beograd dobija na poklon šest miliona evra.
Znate, nisam čuo da je održana neka međunarodna konferencija za proteklih nekoliko godina otkad je zavladala demokratija na temu Kosovo i Metohija u sastavu Republike Srbije. Naravno, nisam očekivao na toj međunarodnoj konferenciji Vojina Dimitrijevića, Sonju Liht, Sonju Biserko, Natašu Kandić.
Evo, da vam dam jedan primer, recimo, Butros Butros Gali je 1992. godine pozvao 78 vodećih profesora međunarodnog prava da kažu šta misle o Međunarodnom sudu, o nekom formiranju itd. Svi su rekli negativno, da je nemoguće.
Samo da vas podsetim, dve rezolucije koje se tiču Haškog tribunala u dokumentaciji, u obrazloženju, u izveštajima sadrže netačne podatke. Naravno, to je kasnije utvrđeno pojedinim presudama Haškog tribunala.
Šta dalje pričati? Evropska unija otima Kosovo i Metohiju u NATO, ne samo što otima nego i formira Kosovske zaštitne snage. To će biti 2.500 vojnika plus 800 rezervista.
Znate, pijete kaficu sa NATO paktom, a ovamo otima deo vaše teritorije. Hajde sada da ovim uvek obaveštenim demokratama objasnim jednu stvar.
Ne znam kako vi to tumačite, ali Vlada Republike Srbije je Predlog odluke napisala 25. jula i podneli su 25. jula u 10 sati i 50 minuta predlog ove odluke Narodne skupštine o mišljenju Međunarodnog suda pravde o legalnosti jednostrano proglašene nezavisnosti privremenih institucija Kosova i Metohije i nastavka aktivnosti itd.
Vi ste malopre, gospodine Jeremiću, prihvatili amandmane koji su napisani 13. jula 2010. godine. To su neki briselski, tri briselska amandmana, da bi popravili svoj deo teksta.
Sećam se da je jedan rekao – dragi Solana, hvala ti za sve što si nam učinio. Solana je naredio bombardovanje SRJ i Solana, kad je sišao sa one funkcije visokog komesara za bezbednost i spoljnu politiku EU, vratio se čovek u Španiju. Pitali ga – gospodine Solana, je l' vi i dalje zastupate kao Španac sada stav da EU mora da prizna nezavisno Kosovo, on je rekao – pobogu ljudi, pa ja sam Španac, Španija nikad neće priznati nezavisno Kosovo.
Gospodo iz Demokratske stranke, neko vas je prevario. Da li leteći ministar inostranih poslova, gospodin Vuk Jeremić, vi ste lepo pričali o prvoj tački predložene odluke, međutim, moram da vas upozorim, posle usvajanja briselskih amandmana to više nije tekst, džabe ste pričali, sad je sasvim nešto drugo. Ovo je već, kako se vidi, poprilično gotova stvar.
Jaki smo za iskustvo Badenterove komisije. Jaki smo za neko iskustvo s kraja 1991. godine, kada je u to vreme Evropska zajednica pozvala bivše republike da svaka podnese zahtev da bi se priznala nezavisnost. Jaki smo za iskustvo Dejtonskog sporazuma. Jaki smo za iskustvo da autonomne pokrajine nemaju ta prava. Jaki smo za iskustvo da od 2000. godine ni jedna vlast nije otvorila glavnu temu Kosova i Metohije.
Izvinite, molim vas, po Povelji UN, po Rezoluciji Saveta bezbednosti 1244, status je rešena stvar. Trebalo je nastaviti razgovore o širokoj autonomiji i suštinskoj samoupravi.
Šta je radila Dosovska vlast? Da vas podsetim, Rezolucija 1244, sa pratećim dokumentima, ima devet tačaka. Nikad nije traženo da se ostvari prva tačka. Prva tačka je bezbednost, druga tačka povratak, pa tek tamo sedma-osma razmatranje pitanja autonomije i samouprave unutar Republike Srbije.
Da vas podsetim na Čovićeve ekskurzije. Za njega teroristi koji su otišli u privremene institucije više nisu bili teroristi nego ekstremisti.
Da vas podsetim da je jedan predsednik Srbije pozvao Srbe sa Kosova i Metohije da glasaju na kosovskim izborima za privremene institucije.
Da vas podsetim na mnoge stvari koje dokazuju da ste pogrešili azimut. Pogrešili ste jer ste se vezali za EU, ispunili sve što traži EU.
Gle paradoksalne situacije, i danas kažete da ste u prijateljskim odnosima sa SAD i da ste postigli saglasnost o svim pitanjima, čak ste saglasni oko toga da niste saglasni oko Kosova i Metohije. To se u teoriji naziva nož u leđa.
Danas čujemo da su ministri inostranih poslova EU rekli - može o svemu, ali ne o statusu. Sećam se da ste nekada rekli standardi pa status. Sve ste izokrenuli. Očigledno da treba neki prljav posao da uradite.
Da li postoji neka mogućnost pred Generalnom skupštinom da se nešto uradi? Verovatno postoji dokle god Rusija i Kina imaju pravo veta u Savetu bezbednosti. Da li se pojavljuje neki prostor? Siguran sam da uvek postoji neki prostor. Jedno je pitanje samoopredeljenja, drugo je pitanje otcepljenja, treće je pitanje kako neko tumači nezavisnost.
Pre dve godine sam vam savetovao da samo test Nikaragva koristite pred Međunarodnim sudom pravde. Vi niste to hteli da koristite. Samo da vas podsetim, nekad su Sjedinjene američke države OVK nazivale terorističkom organizacijom. Onog trenutka kada je onaj bankar skinuo cipele, prekrstio noge, oni su postali oslobodilačka armija.
Samo da vas podsetim da pitanje Kosova i Metohije unutar Srbije nije samo pitanje ljudi koji žive na Kosovu i Metohiji, to je pitanje celog srpskog naroda.
Da vas podsetim, posle Dejtonskog sporazuma neko je u Republici Srpskoj donosio odluke i izvršio reviziju Dejtonskog sporazuma, predao je Vojsku BiH, predao je policiju, predao je carinu i danas kukaju.
Ne verujte zapadu. Treba nam jedinstvena politika koja u prvi plan stavlja naše interese. Ali, da li vodite tu politiku? Vi ratifikujete sve moguće sporazume sa državama koje su priznale nezavisno Kosovo.
Na kraju, jednu paradigmu da vam dam – Nelson Mendela je 28 godina proveo u zatvoru. Građani južne Afrike su svakog dana protestovali protiv aparthejda. Imate našu podršku ako treba da se borimo za Srbiju, za srpski narod i za naše vitalne interese, ali ako i ova odluka treba da bude nož u leđa ili magla bačena svima, onda vodite računa, mi smo vas i onog dana kada ste usvajali Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju upozoravali. Otvorili ste naše tržište. Nema nikakve koristi za nas.
Srbija može da dobije kredit za autoput, za vodu, za bilo šta, ali ni jedan za radno mesto. Italijani su juče štrajkovali, ne daju da se novi model Fijata proizvodi u Kragujevcu. Svi vode računa prvo o sebi, pa onda glume neku humanost i poštovanje međunarodnog prava.
Ne želim da verujem da je pitanje Kosova i Metohije zatvoreno, ali samo želim da skrenem pažnju da to što ste u mogućnosti da medijski izokrenete svaku našu reč, to što ste u mogućnosti medijski da i svaku našu kritiku predstavite kao naše neslaganje sa borbom za očuvanje Republike Srbije na celoj svojoj teritoriji ne daje vam za pravo da ne uzmete u razmatranje ove naše kritike i naše predloge.
To što ćemo podržati jednu ovakvu odluku ne znači da delimo stavove sa vama o načinu na koji ćete da se izborite za to. Vodite računa, naš pravac jeste istok, Rusija, tamo gde se uvažavaju naši interesi, a ne zapad, gde se zavrću ruke, pričinjava šteta i ništa dobro ne donosi. Ova podvala možda vam je uspela, možda vam je uspela sa ovim amandmanima.
Setite se, neposredno pre mišljenja Međunarodnog suda pravde povodom ovog pitanja, vi ste ga samo pokrenuli, ali formalno-pravno Generalna skupština je otvorila ovu temu, setićete se jedne činjenice, onog momenta kada je doneta Rezolucija u Generalnoj skupštini Crna Gora je sutradan priznala nezavisno Kosovo.
Vodite računa, nemate blanko podršku, samo želimo da pomognemo da se sačuvaju naši interesi.
Gospođo Čomić, pošto je Skupština odlučila da se spoje ove dve tačke, prvih deset minuta ću posvetiti, nadam se deset minuta, gospodinu Jelašiću, a onaj drugi deo u nastavku ću posvetiti drugoj tački dnevnog reda – izboru novog guvernera.
Formalno-pravno gospodin Jelašić je izabran po starom zakonu, a prestaće mu funkcija po novom zakonu. Niko ne spori činjenicu da guverner, kao visoki državni funkcioner, ima pravo da podnese ostavku u nekom trenutku kada proceni da postoje neki lični razlozi zbog kojih on ne bi više mogao da obavlja tu vrlo važnu funkciju.
Međutim, uvek kada se podnosi ostavka ne ulazi se u te detalje na koju nogu je ustao tog jutra kada je rešio da kaže – potpisaću ostavku, prevršilo je sve moguće mere, napunila se čaša itd. Važno je da se napravi neka retrospektiva, da se napravi neki bilans, da se podvuče, da se vidi šta je taj čovek, taj funkcioner tolike godine radio.
Ne sporim da su formalno-pravno ispunjeni uslovi, postoji papir gde je čovek rekao to je ostavka, ne sporim činjenicu da je i Savet to razmatrao, Odbor za finansije takođe je ustanovio da navodno nije pod pritiskom nego dobrovoljno.
Međutim, moramo malo da se osvrnemo šta se to desilo u toj monetarnoj sferi za šta je najviše odgovoran guverner NBS, šta se to dešavalo sa našim bankama, šta se uopšte dešavalo sa finansijskim tržištem, šta se dešavalo sa osiguravajućim društvima, sa dobrovoljnim penzionim fondovima, sa investicionim fondovima, sa berzama, šta se sve to dešavalo dok je taj čovek bio guverner NBS i to čovek sa strašno velikim ovlašćenjima?
Odmah na početku moram da kažem da njegova radna biografija, profesionalna i stručna karijera gotovo da se u nekim sitnim detaljima razlikuje od profesionalne i stručne karijere ovog kandidata koga je predsednik Republike po novom zakonu predložio za guvernera.
Ekonomista, dobar student, Jelašić u međuvremenu dobio naše državljanstvo, što je bio uslov, još u novembru 2000. godine da bi bio viceguverner po starom, starom Zakonu NBJ. Takođe su i ovaj i ovaj bili strani stipendisti, usavršavali se, doduše ovaj malo više prema Nemcima, ovaj novi malo više prema Amerikancima.
Sećam se, kako beše ono tamo 90. i neke godine kao u Crnoj Gori, kaže – lep, lep, lep, lep svaka mu čast, mlad, pa lep, verovatno i uspešan. Ne sporim da je ovaj kandidat što ga je predložio predsednik, očigledno po njegovim kriterijumima, lep kandidat.
Međutim, NBS nije modna pista, u NBS ne treba da dolaze do izražaja emocije, NBS po svoj prilici mora da bude jedan surovi organ koji treba da omogući da ne samo da budu cene stabilne, nego da da neki doprinos da se što bolje živi u Srbiji.
Vidite, ne sporim da je Jelašić kao guverner lepo živeo na toj funkciji, uživao prosto. Mada, i dalje će ostati gospođo Čomić sporno oko one vile i 300 i nešto hiljada navodno, pa kada mu je neko ponudio milion i nešto on nije hteo da proda, a zli jezici kažu da mu je to kupio neki Duško Kovačević, Atlas banka, danas Pireus banka. Ne znam da li je to tačno, nadam se da će to neko da proveri. Možda će neko to da proveri ako dođe vreme za proveru.
Moram da vas podsetim da od kada je Jelašić guverner, a to je u stvari kontinuitet jedne politike, politike MMF, to je započelo sa Mlađanom Dinkićem kao prvim guvernerom NBJ, kasnije je Mlađan Dinkić bio u velikoj svađi sa Zoranom Đinđićem kada je formirao ekspertsku grupu i stranku.
Sećate se da kada je došlo do stvaranja državne zajednice i prenošenja poslova NBJ na NBS da je onda Kori Udovički bila prva ta koja je izabrana, pa posle Kori Udovički i promene vlasti došao je Radovan Jelašić.
Banke iz inostranstva su strašno ojačale, naše gotovo da su simbolično prisutne, dva puta je veće opterećenje po osnovu kamata na kredite koje građani uzimaju od banaka nego privreda. Sada kada bi čitao te statističke podatke, videlo bi se da jednostavno nije bilo mesta i prostora u politici NBS za vreme Jelašićeve vladavine da se nešto bolje uradi kada je u pitanju životni standard građana.
Ne računajući da je on direktno zadužen da štiti životni standard, ali jednostavno kurs se štiti samo deviznim rezervama, naši robni bilansi su u stalnom deficitu, smanjuje se naša proizvodnja, ne stimuliše se rast proizvodnje, ne otvaraju se radna mesta.
Pre nekoliko godina kada smo rekli da je najveći problem otvoriti nova radna mesta, tada su se ovi koji su na vlasti smeškali, rekli su – najvažnije je obezbediti stabilnost finansijskog tržišta, očuvati kurs dinara, postići stabilnost. Sećate se da se to vezivalo za evro, svim sredstvima treba da se štiti evro, tako da je značajna količina deviznih rezervi jednostavno prošla kroz NBS, otišla stranim bankama i ko zna gde je to završilo.
Ono što će ostati verovatno kao opasna mrlja, ne samo za gospodina Jelašića, nego za celokupni taj koncept finansijskog tržišta u Republici Srbiji, jeste nešto što je država rekla.
Država je pre nekoliko meseci rekla da je neki Darko Šarić, ako on uopšte postoji, kroz finansijsko tržište Republike Srbije, na različite načine, kako ste vi to rekli, oprao milijardu i 350 miliona evra. Prosto je neverovatno da su tolike institucije, koje ste napravili za proteklih 10 godina sa ciljem da se imitira nešto slično što postoji u nekoj od država EU, ovde podbacile.
Znači, posebna organizaciona jedinica koja se bavi sprečavanjem pranja novca verovatno je zakazala. Na početku je bio onaj Bogavac, sećate ga se iz Državne bezbednosti, što je po Kipru jurio gde su Miloševićeve pare i pare "Beogradske banke", Cobu, kako beše. Samo su pokrali one kontejnere sa dokumentacijom i doneli u NBS.
Šta se dalje uradilo? Ne zna se šta se uradilo, samo se zna da su neki u međuvremenu naprasno, ni krivi ni dužni, postali veliki tajkuni, imaju lance trgovačkih preduzeća. U međuvremenu su kupili velike lokacije, zidaju za tržište stanove itd.
Ako je stvarno ta narko-grupa mogla da opere milijardu i 350 miliona evra i da to prođe kroz platni sistem Republike Srbije, da sa tim sredstvima ta organizovana grupa učestvuje u privatizaciji, da to ulaže u nekretnine, u izgradnju itd. i da niko nije stradao u ovoj zemlji, u smislu pozvan na odgovornost, izvinite, molim vas, šta mi onda radimo?
Verovatno je i to jedan od razloga zašto je Jelašić podneo ostavku, te mu prestaje funkcija a nije razrešen. Ne znam da li će posle prestanka funkcije guvernera NBS biti predmet istrage Tužilaštva za organizovani kriminal, Republičkog javnog tužilaštva, policije i nekih drugih međunarodnih organizacija.
Vaš je podatak, vaš kad kažem mislim na vlast Republike Srbije, da je milijardu i 350 miliona oprano mafijaških para u Republici Srbiji.
Moram da vas podsetim da je vrlo čudan tok novca. Toliko su strane banke zaštićene u Republici Srbiji da svakog januara već nekoliko godina u Beču se sastanu najviši državni funkcioneri i verovatno vlasnici kapitala tih stranih banaka gde se jednostavno dogovori šta će biti, kako će biti u toku poslovne godine, koliki se profit, dobit garantuje stranim bankama po osnovu naših uloženih para u njihove banke.
Verovatno je i gospodin Jelašić kriv, ako bih to malo slikovito zbog onih ljudi koji baš i ne moraju da se razumeju u ovu oblast, da objasnim kako to deluje. Znate, postoji bojler koji ima sigurnosni ventil. Sigurnosni ventil onemogućava da se vrati topla voda kroz ladnu cev. On omogućava kada se uključi bojler da uvek bude tople vode, pa kada pustite na slavinu, možete mlaku vodu kako god hoćete da namestite.
To bi trebalo da bude kada su u pitanju novci Narodna banka Srbije. Naša Narodna banka Srbije je protočni bojler, onaj bez ventila, kolko uđe, tolko i izađe. Kolko je ušlo u Srbiju, tolko je izašlo prema ovima iz inostranstva. Gde su građani? Gde je figurativno ta mogućnost da se bira mlaka voda ako je potrebna? Nema je. Našu Narodnu banku ne vodi niko odavde, vodi je neko iz inostranstva.
Gospodin koga ste predložili za novog guvernera, on je pre vremena u sukobu. On je u sukobu sa svim i svačim. Ne sporim profesionalnu karijeru kao profesora itd. Ne očekujte to i nema potrebe to da se radi. Nema potrebe da se ova tačka dnevnog reda svodi samo na to da li neko ispunjava ili ne ispunjava formalne uslove.
Nesporno je da i on ispunjava te formalne uslove, mada je pitanje oko tog radnog staža u struci, na profesuri da, ali u ovim stvarima finansijskog tržišta, to je skromno neko iskustvo, ali da ne ulazim u to.
Ako je mogao da bude savetnik za ekonomska pitanja predsednika Vlade, gospodina Cvetkovića, i da istovremeno bude predsednik Saveta NBS, izvinite, molim vas, nemoralno je takvog čoveka predlagati za guvernera NBS. Te dve funkcije koje je obavljao u međuvremenu su međusobno nespojive. Apsolutno su nespojive.
Shvatam i predlagača kada je predložio ovog kandidata, jer teško ćemo mi imati uticaja na tog kandidata, ali sada da kažemo nešto o nekome ko je počeo da komentariše šta se dešava sa NBS. Verovatno će uskoro i ta tačka biti na dnevnom redu neke sednice Narodne skupštine, a to je izbor predsednika Saveta guvernera NBS.
Koliko sam čuo, kandidat je prof. Boško Živković. Evo šta on kaže povodom ove naše situacije i nekih dodirnih tačaka sa NBS i uopšte taj odnos NBS – Vlada Republike Srbije. Kaže – pre više od godinu dana banke su imale prinose i u dinarima, jer su zarađivale na kamatama od državnih zapisa.
Ovo kaže gospodin Živković, a to vam je pričao Krasić dve i po godine, a vi ste se smeškali. Teram dalje – i u evrima, jer su taj dobitak pretvarali u devize, kaže vaš kandidat za predsednika Saveta guvernera NBS. Doduše, sa zakašnjenjem. Verovatno nije mogao više ni on da krije.
U poslednjih devet meseci, međutim, opada ulaganje banaka i u državne zapise, rekao sam da će i to da se desi, i u repo operacije NBS. Smatram da je na to najviše uticalo naglo smanjenje referentne stope NBS, ističe Živković i dodaje da država sada nema mogućnosti za dobar potez. To je ono što vam dve i po godine pričam. Nemate više ni manevarskog prostora. Kada kažem vi, ne mislim na poslanike, ne mislim na ovoga ko je predložio kandidata za guvernera, nego govorim generalno o toj politici koja je pogrešna.
Vi ste praktično uništili unutrašnje resurse koji ne mogu da se oporave i država, koja je u međuvremenu postala jedini nazovinormalni kreditor i investitor, iscrpla se.
Ako sada čitate ove mogućnosti koje postoje, u junu niste čak mogli da obezbedite ni preko zapisa neka normalna sredstva da pokrijete tekući deficit budžeta. Ne smete da pustite u tečaj strana sredstva plaćanja i strane kredite koje ste dobili. Muku mučite kako da naštampate te dinare, iako vam je novčana masa četiri puta veća itd, da ne ulazim u te detalje.
Bojler vam se pokvario. Izgubio je sigurnosni ventil i postao protočan – šta uđe, to i izađe. Uđe kroz Srbiju i izađe iz Srbije, a ko će da vraća, ko će da plaća? Kada će to da stigne? Čija deca? Šta će deca da vas pitaju kada budete već dede – gde si bio, šta si radio, zašto si pojeo meni nešto što ja tek treba da zaradim?
O tome ne razmišljate nego – mlad, mlad, mlad, lep, lep, lep, sve ispunjava, dobar čovek, što reče malo pre predstavnik. Kaže - zamisli, rodio se u Beogradu. I, gde mu je manevarski prostor? Šta će da uradi? Jelašić nas plaši time, kaže – mnogo su velika očekivanja od novog guvernera. Pa, novi guverner vam je bio i u Vladi, i u NBS, a ovamo se kunete, pa ste naručili čak i studiju o nezavisnosti NBS.
Da vam samo skrenem pažnju, onaj ko vam je pisao studiju, pogrešno je preveo reč. Ta reč ne znači nezavisnost, ali nema veze.
Manite se tih medijskih špekulacija i manipulacija, NBS nije nastala onog trenutka kada ste vi došli na vlast. Iluzorno je sada čitati ove podatke o zaduženosti građana, kako se to povećava, iluzorno je čitati o tome da vam je propao koncept dobrovoljnog penzijskog osiguranja, da je propao koncept investicionih fondova, da berza skromno trguje, ali ono što se uporno radi i dobro radi, devizne rezerve iz Republike Srbije menjaju svog vlasnika tobož da bi se sačuvao kurs i sve lepo odlaze u inostranstvo.
Pre dve godine sam rekao, u Americi je važila izreka: Kada se čovek rodi sasvim je izvesno da će da umre i da plati porez. Vi ste uspeli za ovih deset godina da dogradite tu izreku, pored toga što je izvesno da čovek mora da umre i da plati porez, mora da plati i bankarsku proviziju.
Jednostavno celokupna vaša ekonomska politika, ako uopšte može da se govori o ekonomskoj politici NBS, u širem smislu sigurno može da se govori, upravo je takva: finansijsko tržište da ga smirimo, da ga stabilizujemo, da organizujemo neku stabilnost. Sada ste u obavezi da čuvate kurs.
Zašto ste u obavezi da čuvate kurs i da ga branite svim sredstvima? Zato što su građani prezaduženi. Plašite se da taj balon jednostavno ne pukne.
To je naš problem. Naše tržište ste otvorili za stranu robu, iz inostranstva dobićete kredit i za put, i za aerodrom, i za avion i za sve, ali nećete dobiti kredit za otvaranje novog radnog mesta.
Ako Narodna banaka treba da podrži ovaj koncept, da određeno mesto zavisi samo od budžeta Republike Srbije, poput "Zastave", "Rudarsko-topioničarskog basena Bor", teško da oni zarade i za vodu i za struju, ali iz budžeta im se obezbeđuju plate itd.
Ako vam je to ekonomska politika, onda poštovani građani, bez obzira u kom sektoru radite, javnom, državnom, društvenom, privatizovanom, dajte da dođemo svi ispred Vlade da tražimo platu od Vlade. Je l' to vaša ekonomska politika? Je l' to slobodno tržište ili oslobođeno tržište?
U međuvremenu, veliki tajkuni, pošto je očigledno operacija propala, bara se smanjila, krokodili se ujedaju, čujete i sami, sad će međusobno da se, ne daj bože, šta da im se desi. Samo vas molim, Vojislav Šešelj sa tim neće imati nikakve veze. On je u Hagu. Pustite te tajkune da rade što god hoće međusobno, ali nemojte Vojislava Šešelja da optužujete da je on naručio nešto.
Svako vreme nosi svoje breme. Da nam je potreban jedan zakon koji ovo treba da uredi, svakako jeste potreban, ali da bude kompletan zakon, da po mogućnosti reguliše što više pojedinačnih pitanja iz ove oblasti.
Da budem i konkretan. Ne mogu izvoz i uvoz da budu u nekom drugom ministarstvu, a unutrašnja trgovina u nekom drugom ministarstvu. To mora da se objedini, prava stvar.
Druga stvar, a to bi morao neko da shvati, ovaj zakon treba da spreči osam miliona ljudi koji će da krše zakon. Svako od nas krši ovaj zakon zato što se javljamo kao potrošači i želimo da kupimo što jeftinije, ali se poneki put neko od nas javlja i kao prodavac, pa želi da proda što skuplje. To je prirodno stanje, zakon samo to treba da uredi koliko je to moguće da bude podnošljivo, da okruženje bude definisano, da se pravila poštuju.
Svi se javljaju kao prodavci i kao kupci i onda se javlja veliki problem. Država je dužna da obezbedi svakom svom građaninu, svakom svom žitelju iste uslove. Ako su isti uslovi u pogledu obrazovanja, zdravstva, onda su i u pogledu snabdevanja. Sada imamo tu veliki problem što ta disperzija nije adekvatna.
Neću da se bavim ovim stvarima koje se odnose na moderne oblike trgovine, to neminovno mora da se prihvati, iluzorno je pričati, kao što je i kompjuter postao deo naše stvarnosti, kao što je automobil postao deo naše stvarnosti, tako su deo naše stvarnosti i megamarketi i svi drugi oblici trgovine, i ta elektronska trgovina i sve ovo drugo što prati. Ne treba trošiti mnogo snage oko toga da se ubeđujemo da li to treba ili ne treba, treba.
Međutim, ovim zakonom mora da se reguliše i nešto što nažalost nema u Predlogu zakona. Moramo da imamo neku garanciju za naše bilanse. Nažalost, to nije kod Ministarstva trgovine, to je rasuto po različitim ministarstvima, u zavisnosti od delatnosti, proizvoda ili usluge. Onda nastupaju stvarno veliki problemi. Da je teoretski moguće i praktično izvodljivo da i ono što može pri kraju godine da bude deficitarna roba, na početku godine se izvozi, pa se kasnije uvozi.
Veliki sam zagovornik da se definiše i šta treba da bude Direkcija za robne rezerve. Ako ona treba da bude korektivni faktor za stabilnost tržišta, onda ona mora da trguje pre svega sa takvom vrstom robe, a ne sirovinama. Ako se radi o robama koje nisu sirovine, onda ta direkcija mora da bude u okviru Ministarstva trgovine, ne može da bude slobodni strelac, jer Ministarstvo trgovine treba da obezbedi stabilnost, pod uslovom da monetarna politika bude normalna.
Ako monetarna politika zaigra svoju priču sa kursom itd, možete vi dva miliona inspektora, ništa ne pomaže, to vam je poznato. U tom smislu je i ovaj centar koji je neophodan, ali ne sme biti agencija nego sektor u okviru ministarstva. Danas moderne tehnologije omogućavaju ne samo umrežavanje nego apsolutno evidentiranje da bi se vršile analitičke studije, da bi se išlo u susret problemima, a ne radi neke bogzna šta kontrole.
Moram da kažem da u onoj strategiji koja je napravljena, radila se ona odavno, i ranije su bile neke strategije, pošto je razorena ta naša društvena trgovina, videli smo ko je kasnije otkupio te objekte, sigurno da su nam potrebni i objekti za jednu modernu trgovinu, da dostignemo i te standarde, bez obzira sa koje strane dolaze ti standardi, po glavi stanovnika, po metrima kvadratnim itd.
Smatram da sve to treba biti u Ministarstvu trgovine, a ne u nekoj nezavisnoj instituciji, pa makar je zvali i agencija koja vrši neke javne poslove, gde navodno ima tri-četiri poverena državna posla.
Naravno, treći segment jeste ono bolno pitanje rada inspekcijskih organa. Tu ova država nije našla formulu, kada kažem država ne mislim na aktuelnu vlast nego mislim i na prethodne, prethodne, prethodne i na buduće i na buduće buduće. Zašto?
Da li mi u okviru inspekcijskih organa treba da imamo jednu inspekciju koja bi kontrolisala sve, ne samo promet roba i usluga, već i ono što se odnosi na poslove sanitarne inspekcije, ono što se odnosi na poslove poljoprivrede, veterinarske itd?
Da li nam je potreban državni organ za inspekcijske poslove? Na to se nije išlo zbog toga što bi se jedan inspekcijski organ, pa makar to bilo i neko ministarstvo, izdigao sa velikom količinom tih represivnih mera, pa bi uticao na sve druge.
Međutim, i ovaj drugi oblik organizacije, gde svako ministarstvo u okviru inspekcijskih poslova ima svoju neku inspekciju, takođe pokazuje svoje nedostatke. Onda se javlja problem ljudi i opredeljenosti da se poštuje zakon.
Mislim da je dobro što sada tržišna inspekcija izlazi iz jedne vrste poslova i postaje baš prava tržišna inspekcija, na dobrom je putu da postane prava tržišna inspekcija koja će da kontroliše i kvalitet, asortiman, cene, objekat, uslove, okruženje itd, a sve manje da kontroliše ono što izvorno treba da bude u nadležnosti poreskih organa.
Mi smo podneli 30-tak amandmana, siguran sam da 20 i nešto možete slobodno da prihvatite, jer oni samo popravljaju ovaj tekst zakona. Verovatno niste spremni da prihvatite ove amandmane koji se odnose na ovaj centar i na ove druge, pretpostavljam za vas, vrlo značajne stvari.
Ali, mislim da ta kapilarna organizacija državnih i paradržavnih organa u praksi se pokazala vrlo loše. Šta imate od Agencije za duvan, šta imate od ovih drugih agencija? Nemate ništa.
Očekivao sam da ćete u ovom zakonu da objedinite i zaštitu potrošača, i sprečavanje nelojalne konkurencije i cene. Dobro je što ste makar u jednom članu koji se tiče cena konstatovali da za stabilnost cena nije odgovorna samo NBS, jer su nam ovde neki pričali – sve zavisi od NBS. A gde je ekonomska politika Vlade?
Mi smo podneli veliki broj amandmana koji imaju pre svega za cilj da, ukoliko se način obrazovanja cena definiše nekim aktom, to ne sme biti podzakonski akt. U tom smislu vi sada u pravnom prometu imate nekoliko, otprilike 12 oblasti, gde se podzakonskim aktima obrazuju cene, pa čak ima jedna, moram da kažem šizofrena situacija, gde se cena derivata nafte obrazuje sa gledišta akciza i poreza, pa to služi kao osnov za definisanje cena.
To je sve moglo da se smesti u ovaj zakon i da se možda čak i ovim zakonom propiše način obrazovanja cena koje su pod kontrolom države, bez obzira na režim kontrole. Znači, prethodna saglasnost, načelna saglasnost ili definisanje same cene, sve je to moglo da uđe u ovaj zakon i da ovaj zakon objedini sve.
Naravno, niste mogli da odolite pritisku i da date blagu prednost nečemu što je EU u odnosu na realni život u Srbiji. Mi smo sa nekoliko amandmana pokušali i to da ispravimo, a za nekoliko amandmana sam siguran da ćete ih prihvatiti jer se radi o nekim omaškama prilikom pisanja, počev od toga da ste u deklaraciji ispustili da stavite kao obavezni deo naziv uvoznika. Ali, to je definisano drugim propisima.
Ovo sve pričam zbog toga da shvatite da su svi amandmani podneti da bi se poboljšao ovaj tekst, kako bi bio prihvatljiv. Ali, onaj veliki nedostatak – zaštita potrošača, nelojalna konkurencija, robne rezerve, organizacija svih mogućih poslova unutar ministarstva, po nama, to je moralo da uđe u ovaj predlog zakona i da ovaj zakon bude kompletan zato što on treba da bude, kako vi to sad kažete, krovni za sve ono što se naziva promet robe i usluga.
A kad se malo okrenete, svuda oko nas se nalazi promet. Svi su trgovci u ovoj zemlji. Ne zato što je to Srbija nego zato što svaka delatnost u sebi podrazumeva trgovinu. Naravno, i u Skupštini imamo trgovinu mandatima, ali to nije predmet ovog zakona, to je predmet nekog drugog zakona i o tome će gospođa Bosa sa bratancem da raspravlja. No, da se vratimo na ovo.
Čitao sam i strategiju i ona jeste poprilično veliki dokument. U prvom delu je dobra analitika, gde se izražava postojeće stanje i ovaj predlog zakona je rezultat te strategije. Strategija je programski dokument na osnovu koga se i radi i ovaj zakon i to je sasvim normalno. Međutim, mislim da nije dorečeno i da treba da se kompletira sa ovim oblastima i onda bi to bio stvarno potpun zakon.
Neke stvari stvarno ovaj zakon ne može da reši, poput ovog strateškog pitanja budućeg izgleda svih inspekcijskih organa. Ima mesta razmišljanju da se na nivou države napravi jedan organ za inspekcijske poslove. Jer, pazite, vi ste svakodnevno suočeni sa tim problemom u Ministarstvu.
Kada nadležni inspektor dođe u prodajni objekat, izvrši neku kontrolu, može da primeti da problem nije samo problem evidentiranja nego čak i utaje poreza. Tu se već njegova nadležnost na neki način zaustavlja, treba da dođe neka druga ekipa, da li ona hoće ili neće.
Drugo, u procesu toga što vi nazivate decentralizacijom, vrlo je važno da prvostepeni organi budu na terenu. Ako su inspekcijski organi prvostepeni organi, oni treba da imaju tu svoju disperziju na celokupnoj teritoriji.
Dalje, ostaje jedan problem. Nisam siguran da ste dobar put izabrali u strategiji kako da rešite pitanje potpune snabdevenosti tržišta sa gledišta lokacije. Mi imamo stvarno one sredine gde se iselilo stanovništvo. Imamo situaciju da su oni dva puta kažnjeni.
Naravno, to nije najveći nedostatak ovog zakona, da me pogrešno ne shvatite. Ali, imamo jednu situaciju da onaj ko je kažnjen i živi u nekom selu i treba mu 30 km da dođe do prvog prodajnog objekta, kažnjen je znači tom lokacijom, uslovima života i kažnjen je činjenicom da on skuplje kupuje i plaća robu nego ovaj koji je u mogućnosti da uđe u neki od ovih megamarketa gde po damping cenama može da kupi taj isti proizvod.
Mislim da vaše opredeljenje da putem malih i srednjih preduzeća iz oblasti trgovine popunjavate te praznine neće doneti nekog većeg rezultata, naprotiv, moguće je da se to i desi, ali pitanje cene neće da se reši na adekvatan način i na zadovoljstvo potrošača. To je zato što će u svojim kalkulacijama da se ubace troškovi prevoza, troškovi nabavke itd. Jer, u krajnjem slučaju, u trgovini sve plaća krajnji potrošač.
Kad smo već kod potrošača, sa dva amandmana smo pokušali da ispravimo nešto što je promaklo, na momente se brka šta je kupac, a šta je potrošač. Ispustili smo jedan amandman na član 2. tačka 8). Stručni procenitelj prosto veštački stoji u ovom predlogu zakona, ima ga samo u članu 2. tačka 8), a nigde ga nema u ovom tekstu zakona. Stičem utisak da je greškom to ostalo.
Mislim da procenite šta ste hteli time. Ne vidim ni jednu vezu sa ostalim članovima ovog zakona. Pretpostavljam da je to nekako upalo.
To su naše glavne primedbe ili pre bih mogao da kažem naši predlozi šta treba da se reši. Slažem se sa onim stvarima iz strategije, ništa bez konkurencije. Konkurencija mnoge stvari može da reši, ali ne rešava sve. Ma koliki napori da se čine, uvek će biti nedozvoljene trgovine i uvek će nedozvoljena trgovina imati veći obim ukoliko su poreske i druge dažbine koje prate neku robu veće.
Znači, ako razmišljate o tome da PDV dignete sa 18% na 20 i nešto posto, odmah ste za nekoliko procenata povećali nelegalnu trgovinu. Zašto? Zato što je korist daleko veća.
Ovaj zakon ne može da reši problem nelegalne trgovine. To moram da vam kažem – ne može. Potrebna je i policija. Ako nešto pusti carina i uđe kod nas, završena priča. Pa da li je to Dunav sa nekim cisternama, da li je to neko parkiralište na graničnom prelazu, ako je prvi u lancu trepnuo, propustio, možete vi ovde da proganjate, da radite šta god hoćete, nema te robe u realnom životu, odnosno u papirima, ali se realno pokazuju velike pare.
Budite oprezni sa otvaranjem prostora za nove prodajne lance, jer može biti potencijalno velika opasnost, kao što se desilo sa bankarskim sistemom. Ceo naš bankarski sistem je gotovo prepušten strancima.
Vidite i sami, nekada je važila ona izreka u Americi – pored smrti izvesno je da se plati i porez. U Srbiji ima dodatak – mora da se plati i bankarska provizija. Svi plaćaju bankarsku proviziju. Zbog te bankarske provizije, i ne samo toga, dešavaju se ove stvari što se dešavaju, po 400-500 miliona evra svake godine strane banke ostvare dobit na ovom našem jadnom, suženom tržištu. To može da se desi i u ovom prometu.
Podsetio bih vas – pre nekoliko godina gospodin Petar Jojić je sa ove govornice ili u onoj tamo drugoj zgradi više puta ukazivao na neke stvari koje se dešavaju, pa je stalno pričao o toj firmi "Pevec", pošto kad god krene iz Pančeva prema Beograda on vidi kako se pravi taj "Pevec". Pa je pričao, pričao… puče "Pevec". Čuli ste.
Naš Pera Jojić je na to na vreme upozoravao. Neki drugi će da kažu – on je preuzeo rizik, šta nas briga, država nije oštećena itd, ali mislim da to ne može tako da se posmatra.
Mi nismo podneli amandman na onaj član koji govori o studiji uticaja na strukturu tržišta, ne zato što smatramo da je to neko idealno rešenje, nego iz prostog razloga da za sve što se radi potrebna je neka studija izvodljivosti ili da koristim one termini od pre 20 godina – o društveno ekonomskoj opravdanost, pa čak i u sistemu gde je dominantni oblik privatna svojina u organizaciji privatnih aktivnosti.
Ako pogledate ove naše gradove, u onim gabaritima koji su bili pre recimo 20 i nešto godina, onda moram da vam skrenem pažnju da su urbanisti u to vreme vodili računa i o rasporedu trgovine, škola, obdaništa i drugih stvari. Jednostavno, postoji standard po glavi stanovnika, po kvadratnom metru stambene površine, šta je sve potrebno da se obezbedi kako bi na datom prostoru mogao da se organizuje pristojan život, ne samo u pogledu obdaništa, zdravstvene zaštite, nego i snabdevanja.
Da li ćemo doći do situacije da maloprodajni objekat snabdeva 80 potrošača ne znam, stoje neki izazovi. Budite oprezni povodom ovoga što ste najavili, podsticaji našim liderima u trgovini da se šire na našem području jer navodno to može da poboljša naš izvoz. To je vrlo problematično jer domaći lideri u trgovini su majstori, rukovodioci i osnivači organizovanog kriminala.
Organizovani kriminal, gospođo Čomić, samo još jedna rečenica, kod nas je nastao 1992. godine zahvaljujući posmatračima, koji su 1992. godine samo nekima dozvoljavali da mimo kvota uvoze i izvoze robu, a oni su toliko ojačali da su danas postali nezaobilazni tajkuni i veliki finansijeri. Tu budite oprezni, što dalje bežite od njih.
Obično kada neko ko glumi većinu u Narodnoj skupštini, a to glumi onaj ko ima 125 poslanika pa nekako dođe do 127 – 128, a ako obezbedi kupovinom još 130, kao što reče ovaj "primerak", onda nikakav problem nije, onda je sve jasno.
Samo da podsetim, ovo nije prvi put u istoriji da se donosi poslovnik Narodne skupštine. Sećam se, gospođo Kolundžija i 2001. godine.
Vama da se obraćam?
Vi ste bili proganjani 2001. godine od gospođe Nade Kolundžije.
Ali, ja se upravo vama obraćam da bi vas zaštitio gospođo Đukić.
Dakle, i 2001. godine je donet Poslovnik, isto putem nasilja "parlamentarnog". Obezbeđena neka većina, ubačene odredbe. Došlo je i do kažnjavanja, po Poslovniku i onda pogledajte jedan stenogram gde Gordana Pop Lazić kaže:"Hvala što ste mi dali reč, dobar dan gospodo poslanici", predsednik Skupštine: "Izričem vam prvu opomenu".
Tako je posle velike paljevine zavladala demokratija u Republici Srbiji i pregažen je Poslovnik iz 1991. godine, sećate se tada ste pričali balkanski kasapin Slobodan Milošević. E vidite, on je imao Poslovnik Narodne skupštine, donet u njegovo vreme, koji nije imao nikakva ograničenja. Kasnije su se javila ograničenja kako je došlo do erozije moći i erozije vlasti.
Kada vi krenete sa zamenom pojedinih odredbi ili donošenjem novog Poslovnika, onda nepogrešivo šaljete poruku da se pripremate za ilegalu. Svako ko je menjao Poslovnik na ovakav način kako vi to radite, slao je jasnu poruku, potpuno jasnu poruku.
Naravno, pošto nemate nikakav sistem povodom ovog poslovnika, jer vi u stvari ne znate šta hoćete sistemski, vi znate instinktivno šta vam je potrebno. Instinktivno vam je potrebno da se odglumi da ste vlast na svim nivoima i da prikažete uspešan rad ove zgrade, ali ne poslanika nego zgrade.
Vidite, 2001. godine 126 poslanika je bio kvorum za rad. Pa ste tamo 2000. i neke godine smanjili na 83, 84 zato što niste mogli da ih pohvatate da budu prisutni. Zašto? Zato što su sistemski u sukobu interesa. Imaju po milion funkcija. Imaju te funkcije da bi ćutali ovde.
Kada dođe vreme za otvaranje sednice to je stampedo u Narodnoj skupštini – utrčava se, upada se sa svih strana da se gurne kartica, da se izvadi i ćao đaci, idemo na neku drugu funkciju.
Ovo nas ne interesuje ovde. Zašto? Zato što ako se pojavi predstavnik Vlade onda će nešto da promrmolji. Ako nema argumentaciju kazaće za svaku glupost da je proevropska tekovina i proevropska vrednost. Mi svake godine šest puta menjamo proevropske vrednosti. Mi 50 zakona vrtimo 10 godina.
Sve što je 2003. godine bilo evropsko, najbolje, evo jedan primer – Šumarčev zakon o izgradnji. Najbolji zakon, ne može da bude bolji. Svako dobija za 45 dana građevinsku dozvolu. Prošle godine došao Dulić i reče – ništa ne valja zakona, moramo novi zakon da donesemo. Doneli smo novi zakon i još jedna dozvola se nije dodelila po tom zakonu. Neće ni da se donese dok Mišković ne proda svoju imovinu.
Ma, niste vi vlast. Vlast DS nije u DS, ona je u tajkunima, u stranim obaveštajnim službama, u medijskim kućama, ona je na univerzitetu, u nevladinim organizacijama. Vi ste glumci obični ovde, koji treba da dignete ruke, da prikažete nešto – od sutra cveta u Srbiji sve, a Srbija svakim danom sve više propada.
Doći ćemo do 12. i 13. tačke, pa ćete da čujete porazne rezultate vaše desetogodišnje vladavine.
Čusmo malopre, neko priča o ljudskim pravima, pa ovaj Poslovnik se ne dotiče ljudskih prava. Vidi se da je Bosa Nenadić uticala na razmišljanje pojedinih poslanika. Znate, izborno pravo jeste ljudsko pravo, može biti aktivno i pasivno. Aktivno biračko pravo se reguliše Zakonom o izborima, a pasivno biračko pravo ne reguliše se zakonom.
Jedini dokument koji ima nekih dodirnih tačaka sa pasivnim biračkim pravom u smislu propisa je Poslovnik. Ali, šta to vredi, kod vas je pasivno biračko pravo ne pravo da neko bude biran nego pravo da bude izabran. Vi ste unakazili Narodnu skupštinu. Ne dozvoljavate nijedan poslovnik da zaživi ovde u Skupštini.
Kod ovog Poslovnika ste pokazali vrhunsko majstorstvo u pronalaženju formulacija koje mogu da budu od višeznačne. Svaki član može da se tumači na 15 načina. Naravno, ovaj poslovnik ne može da se popravi, jednostavno može samo da se povuče, da se izbaci iz upotrebe.
Ne sporim da kada ga budete doneli da ćete da ga primenjujete, ali nijedan problem zbog koga navodno donosite novi poslovnik, vi ovim poslovnikom ne možete da rešite, to je problem. Ne možete da liferujete 200 zakona. Zašto? Zato što Vlada ne može u toku godine da napiše više od 20 i može još 20 puta da menja one koje je donela ranije. Ne možete svake godine da dajete saglasnost na Statut AP Vojvodine, pa onaj kaže – epohalna stvar, imamo dva člana koja regulišu kako se daje saglasnost.
Ne možete guvernera da birate na svakih 15 dana. Ovaj će vam biti "poslednji" za ekonomiju Republike Srbije. Ovo nikakve pretnje nisu, nego upozorenja.
Da li je ova skupština u mogućnosti da kontroliše Vladu? Nije. Možda neko od vas intimno i želi iz vlasti, zbog komšija, prijatelja, rođaka, jer ne možete da trpite više ni onu kritiku u četiri oka, ali sistemski ne možete da vršite kontrolu. Zašto? Zato što onaj ko vlada u ovoj zemlji je rekao da ne sme ništa da se dira. Takva je feudalna raspodela vlasti u Republici Srbiji. To je zacementirano, to je potpisano i toga morate da se pridržavate.
Na mnogo mesta postoji poziv na virtualnu Evropsku uniju. Znate, samo jednu stvar ste pogrešili – u EU potpuno ravnopravno deluju evrofanatici i evroskeptici, jer i jedne i druge bira narod. Oni sučeljavaju svoja mišljenja. Vi ne, imate onaj mentalitet pre osme sednice, nema mesta alternativi, nema mesta drugačijem načinu razmišljanja. Drugačiji način razmišljanja, drugačiji predlozi, to mora da se osudi po svaku cenu, a nema veze što ćete za tri meseca to da prihvatite.
Todorovića ste promeni zato što je tražio na odboru da se reše neka pitanja. Smenili ste čoveka, a zatim ste tražili vi da se ta pitanja reše i "Luka" i strani špijuni itd. Nikakva blokada nije bila, a onda se kaže – znate, napravili smo mi ovde grešku, treba da je ispravimo, poslanik vlasti treba da bude predsednik Odbora za bezbednost.
Nije dobro kada je to iz opozicije, ali nikakva smetnja nije bila dok ste vi bili u opoziciji, da insistirate na tome da opoziciji pripadne to mesto. Znači, prema vašem aršinu - demokratija je šta vi kažete, zakon je šta vi kažete, Ustav je šta vi kažete, zakon je samo ono što vama odgovara, ono što predstavlja vaš interes. To ćete preko medija, preko nevladinih organizacija, preko raznih sponzora da predstavite kao nešto što je apsolutno tačno, nema veze. Posle tri meseca ima sve to da poližete, ali nije bitno, onda će nova kampanja da ide, i tako to ide u krug.
Sada moram da vas malo razočaram, valjda ste obilazili, pošto ste evrofanatici, i parlamente evropskih država. Niste mogli da nađete ovakva rešenja za Poslovnik kao što sada nudite. Mogli ste da budete prisutni i u Parlamentarnoj skupštini Saveta Evrope, samo morate da shvatite da se tamo ne donose zakoni nego rezolucije, deklaracije, pa po posebnoj proceduri inicira i postupak zaključenja međunarodnih konvencija.
Ona procedura tamo ne može da se preslika ovde, ali vi ste i ispod kriterijuma koji tamo postoje. Ovako nešto ne postoji čak ni u dvodomnim parlamentima, poput Francuske, niti u Senatu niti u Nacionalnoj skupštini.
Sada moram da vas razočaram, u ovoj zgradi 1994. godine bili su prvi pokušaji da se zakoni donose po jednoj drugačijoj proceduri – da bude i prvo i drugo čitanje pa da se ide na plenum. To je dalo dobrih rezultata. Ali se nije izbegla diskusija o amandmanima na plenumu, kao što se o amandmanima ne izbegava diskusija ni u Parlamentarnoj skupštini Saveta Evrope.
Vama je potrebno da vam opozicija pravi kvorum, a kada ste bili u opoziciji niste hteli da uđete. Vama smetaju amandmani a 4.000 amandmana ste podneli na Zakon o lokalnoj samoupravi, upravo 1994. ili 1995. godine. Tada je to bilo dobro. Tada je to bila normalna opstrukcija, normalno političko delovanje. A kad vam se ovde napiše amandman, kao da vas je zmija pečila.
To je taj kriterijum. Vi jednostavno niste podobni za višestranački sistem. Mentalni sklop vaše ideologije je blizak Staljinu. Vi glumite ovde demokratiju, preko medija, na drugi način, smeškate se itd. Malo pre sam namerno upotrebio jednu paradigmu – vi ste čoveka prozivali balkanskim kasapinom. U njegovo vreme bio je najbolji, najliberalniji poslovnik o radu. Čovek koji je uveo višestranački sistem u Srbiji. Od kada vi dođoste, za poslednjih 10 godina, vi uništavate sve što je tekovina demokratije.
Nepogrešivo znam, kada se pojavi Boško, Nenad Konstantinović i Vlatković, kao autori ili potpisnici nečega – od toga nema ništa. To nikakav rezultat neće da donese. Možda će da bude malo većeg kažnjavanja, verovatno, pa će onda Konstantinović preko njegovog odbora da izigrava humanost Demokratske stranke i Narodne skupštine, sa tuđim parama, tu je majstor itd.
(Srđan Milivojević, sa mesta: Dobro da ja nisam pisao.)
Sreća tvoja što je 2000. godine Vlajko Stojiljković bio ministar unutrašnjih poslova pa te je 40 puta hapsio. Ja bih te samo jedanput uhapsio i to bi bilo sasvim dovoljno, i da budeš primerak za sve…
Zaštitite me od ove ljudine, jes' da je malo skraćen, ali vidite kako sikće, otrovan je kao zmija.
Znači, dragi građani Srbije, vidite i sami kako to ide. Kosovo neizvesno, EU otima, EU vrši pritisak i na ovih pet da moraju da priznaju nezavisno Kosovo, verovatno će i 18-og neko da kaže – ma, i ja ću da priznam nezavisno Kosovo, samo da se dovatim vlasti.
Sve je moguće da se desi, ali Narodna skupština treba da bude pozornica. Narodnu skupštinu može svako da napada, Narodna skupština može da se omalovažava, ovde se ne čujemo. Kažete – javno slušanje. Džabe što vi slušate kad ne čujete ništa. Nećete da čujete. Jednostavno, kaseta je stavljena, zavrnuta. Mora da se ispuni zadatak i ne biraju se sredstva da se taj zadatak završi.
Naravno, mi ćemo žestoko da vas kritikujemo. Sve ćemo to da žigošemo na odgovarajući način – knjige, novine, tribine i na drugim mestima.
Samo vas podsećam – kada se udari na poslanička prava, prava da zastupaju građane, nešto se vrlo loše dešava u državi – obično gubimo neku teritoriju, da znate. Sećate se da je 95. godine neko držan u Gnjilanu u vreme dok je Krajina padala. Poprisetite se malo.
Pogrešnu temu ste uzeli. Vi niste zadovoljni radom Narodne skupštine, ali je problem u vama, ne u poslovniku. Problem je u vama što nemate ni ideju, što ne smete da se suprotstavite onome što dobijate ovde na tacni. Možda bi i hteli nešto da progovorite kao pojedinci i kao ljudi, ali to je vaš problem. Cenim tu vašu vrstu odanosti prema svojoj političkoj stranci i tome da ste u nekoj koaliciji, ali nemojte da uskraćujete prava narodnih poslanika.
Setite se kakvi ste bili 2004. godine – manji od makovog zrna. Setite se Odbora za pravosuđe. Tad ste osporavali Vidi Petrović Škero da je završila i Pravni fakultet. Sve ste osporavali. Kolo sreće se okreće – čas si dole, čas si gore. Narod se menja.
Retko ko više može da veruje u ovu iluziju a džep mu prazan, duša mu prazna, srce mu prazno. Otima se teritorija, teritorije, vaš predsednik se grli sa svima onima koji su priznali nezavisno Kosovo. Nemojte da mislite da to ne ostavlja traga kod građana. Ostavlja.
Povucite ovaj poslovnik. Poslovnik se pravi tako što se sedne pa se dogovori. Ali, ne na način kako se vi dogovarate. Samo nekoliko puta bio sam na sastancima predstavnika poslaničkih grupa oko dogovora oko sednica Narodne skupštine i za živu glavu mi više ne pada na pamet da idem na te sastanke.
Kako se ponašaju Nada Kolundžija, Gordana Čomić i Slavica Đukić-Dejanović, izvinite molim vas, meni je ispod časti, pa tu nema razgovora. Oni kažu – mi smo tako odlučili i gotovo. Zašto ste nas onda zvali? O čemu da razgovaramo? Da biste nam saopštili ono što možete na papiru, na pozivu da date? I vi negujete duh parlamentarizma. Kakav je to duh parlamentarizma?
Gospođo Đukić, rekli ste da ne govorim istinu. Ne kajete se zbog toga što ste to rekli? Zar nisu bili takvi sastanci? Zar nismo Vjerica i ja napustili sastanak kad smo čuli šta oćete od nas? Mi moramo to da završimo – doviđenja. Je li bilo tako? Budite oprezni kada sa mnom ulazite u polemiku. Samo je nekoliko ljudi ovde javno reklo da lažem. Više se ne bave politikom. Pogledajte stenograme.
Napokon da i mi nešto kažemo o ovom predlogu zakona. Gospodine Duliću, nemojte tumačiti da je sve što budem rekao upućeno na vaše ime i prezime. Ono što ću konkretno reći o ovom predlogu zakona, može da se sublimira u nekoliko rečenica – ovo treba da se vrati; ovako nešto ne sme da stoji u tekstu zakona kako ste vi napisali. Kada kažem vi, mislim na Vladu.
Druga vrlo važna stvar jeste što javnost mora da zna da sve ono što je čula u ovoj sali ovih dana povodom ovog predloga zakona nije napisano u zakonu, niti u obrazloženju, nego se nalazi u komentarima i tumačenju šta bi moglo sve da se reguliše na bazi ovakvih odredaba zakona i šta sve postoji u nekom programu koji niko nije video. Barem što se tiče ovih ljudi u sali, a verovatno ljudi u Vladi i Ministarstvu znaju.
Ako se donosi jedan zakon i taj zakon suštinski ima samo dva člana, gde prvi član kaže – ta oblast se prepušta Vladi, sledeći stav – Vlada može sve to sama da uredi, treći stav – to bi moglo da važi do nekog roka, a drugi član – ovaj zakon stupa na snagu 15 dana pre nego što smo i imali prilike da ga vidimo u ruci, molim vas, to onda nije zakon.
Smatram da ova materija, koju ste vi smestili u ovih osam članova, ne može biti materija nekog zakona. Ne može. Mislim da je veliki broj govornika danas i na to ukazao. Interesantna je stvar da ovaj zakon nema ni kaznene odredbe, ne bi se oni kažnjavali međusobno, s obzirom da mi ovim zakonom, praktično, kažemo da najveći i najvažniji i najodgovorniji posao izvršne vlasti povodom građevinske industrije koja je u krizi jeste da Vlada napravi listu. Ovo nije materija zakona.
Sada ću krenuti na ono što je suština, ne samo zbog toga da bih uhvatio priključak sa dosadašnjim diskusijama, nego da, u suštini, nešto i stvarno kažemo šta se dešava.
Gospodine Duliću, od 2001. godine, preciznije 25. januara 2001. godine, do današnjeg dana, a tako će biti i u danima koji nam slede, jedino je SRS kritikovao sve predstavnike vlasti, a vi ste se svi tu promenili, u različitim agregatnim stanjima i nazivima, i kad je u pitanju PDV građevinske industrije, i kad su u pitanju mnoga pitanja koja ste danas dotakli. Doduše, i Beko reče – ja sam postao tajkun od 2000. godine, pre toga nisam bio.
Radi javnosti, ako pričamo o ovome što se ovde naziva građevinska industrija, onda se verovatno ne misli na male privatne preduzetnike, ne misli se na ove koji grade u okviru nekog porodičnog posla (''otac i sin''), neke sitne građevinske firmice ili zanatske radnje, već se misli na ono što zapošljava veliki broj građevinskih radnika. I, tačna je konstatacija da je to u problemima.
Tačno je i to da se, ako se razgovara s nekom turskom firmom, uvek traži neposredna pogodba. Ne znam da li vam je poznato, pošto se vojska u Turskoj služi tri godine, onda Turska izvozi vojnike kao radnu snagu na rusko tržište. Zašto? Da bi smanjila trošak budžeta, da nešto zarade. Slično rade i druge države.
Znači, naši građevinci su isterani iz Rusije. Ko ih je isterao? Oligarsi, država, organizovani kriminal i ono što je radila ta naša građevinska operativa. Da li je naša građevinska operativa danas osposobljena za te velike poslove, jer se sad priča samo o tim koridorima iks i velikim investicionim objektima visokogradnje od nekoliko desetina hiljada metara? Kaže se da nije. Ja mislim da ona suštinski jeste, ali operativno nije, zbog finansijskih problema. Ali, sve naše vlasti od 2000. godine su se interesovale samo za finansijski aspekt tržišta i za finansijsko tržište.
Nemam nameru nikoga da prozivam. Ko je pre nekoliko godina napravio suficit, danas je isto u Vladi. Napravljena je zgrada pravosuđa, je l' tako? Država duguje 400 miliona građevinskoj operativi. Izvinite, molim vas, koja je tu poruka? Ako država može da bude dužnik u nekom komercijalnom poslu, onda je poruka da svako može u komercijalnom poslu da duguje. Ako sud ne može da reši to pitanje dugovanja države prema građevinskoj operativi i podizvođačima, i građevinska operativa se danas interesuje da li će na dnevnom redu sednice Vlade da bude zaključak o preusmeravanju sredstava, i oni to nisu u mogućnosti da reše, onda o čemu mi pričamo? O jednom papiru sa lepim željama, koje niko ne bi imao ni potrebe čak da osporava, ali o nečemu što je nemoguća misija.
Kaže – nelikvidnost naših građevinskih firmi. Pa, jeste, prisutna je. Šta je razlog nelikvidnosti? Nedostatak sredstava. Kod koga? Pa, kod investitora. Ne kod građevinske operative, koja je izvođač radova. Ali, ljudi moji, vi zaboravljate novinske tekstove, da je mafija ušla i u taj sektor. Da se prave stanovi za tržište, da se jedan stan prodaje pet puta. Pa ste doneli zakon da se svi ugovori posebno evidentiraju. Pa je ova vlast rekla da postoji takav stepen bespravne gradnje da je u nekim mestima na desetine hiljada stambenih jedinica napravljeno bez građevinske dozvole.
Evo mogu samo da podsetim gospodina Dulića, ako ima malo vremena da me čuje, u Rakovici imate asfaltnu bazu za koju ste vi doneli rešenje da treba da se ukloni. Vi realno ne raspolažete tom snagom da kanališete ovom oblašću. Zašto? Jer je i mafija prisutna u toj oblasti. Pa nadležni državni organi za borbu protiv organizovanog kriminala su rekli da je Šarić ulagao pare u nepokretnosti i u privatizaciju.
Gospodine Duliću, kad izađete na kosovski ulaz ovde i krenete prema Takovskoj 1, tu je nikao objekat "Atlas sistema" iz Podgorice. Sećate se? Duško Knežević. Ne onaj, nego onaj drugi, Milov. Vi ste doneli rešenje da ta dozvola više ne važi. Akademskom umetniku porušena kuća, tri postupka pred Evropskim sudom za ljudska prava, pred Tužilaštvom za organizovani kriminal, pred policijom. Vi ste doneli rešenje da se to poništava, a objekat napravljen. Znate li ko će da izdaje te jedinice? Američka firma. Ko se krije iza američke firme? Darko Šarić? Ne smete ništa da dirnete, zato što mafija drži i tu oblast. Sada će država da skoncentriše sva svoja sredstva gde bi ona mogla da se pojavi kao investitor, da li kao republika, da li kao autonomna pokrajna, da li kao jedinica lokalne samouprave. Gospodine Duliću, ta vrsta voluntarizma je neprihvatljiva danas u Srbiji. Vi da uzmete pare Bojanu Pajtiću iz Fonda za kapitalne investicije, da vi firme stavite na spisak, da vi kandidujete njihove programe, da vi smanjite cenu? Pa, obrisaće vas iz DS-a. Izbrisaće vas. Pa, Bojan Pajtić to lično završi sa mesnom zajednicom.
U početku sam mislio da vi želite da disciplinujete sve moguće organe i institucije koji se u ime države, lokalne samouprave bave nekim investicijama. Ma, nema šanse. Pola opština u Srbiji je prezaduženo. Za protekle dve-tri-pet godina toliko su potrošili para, da sledeća četiri ili pet budžeta ne mogu da otplate. Kako se finansiraju ove lokalne kampanje, kojim sredstvima? Drži vodu dok majstori odu.
Ono što je mnogo opasnije za izlazak iz ove situacije jeste poruka koja se šalje svakom našem građaninu. Poruka je otprilike ovakva – ako radiš u društvenom preduzeću, državnom preduzeću, preduzeću u restituciji ili pod nekim čudnim stečajem itd., za platu se obrati Vladi Republike Srbije. To može da radi Kragujevac, to može da radi Bor, to može da radi svako mesto. Gde je tu poruka da treba da se radi? Da se normalno zarađuje? Nema te poruke.
Mogu sad da pozovem sve ljude koji su zaposleni u državnom, društvenom i privatnom sektoru – svi u Vladu po platu, jer je Vlada postala najveći poslodavac, bežeći od dogovorne ekonomije, nekada se pozivajući na lepu praksu EU, koju samo što nismo uhvatili, sad malo češće pozivajući se na efekte svetske ekonomske krize, za koju bi se reklo po jednom ministru da nas nije pogodila, po drugom da ćemo da profitiramo, po trećem katastrofa.
Sve može da prođe, a Narodna skupština treba da kaže – naša vlada je osposobljena da napravi listu, spisak. Ne traže oni od većine tu vrstu omalovažavanja, nego novi monopol. Šta je bilo sa "Belvilom"? Ne može da se proda. Četiri banke povezane, propadaju. "Atlas sistem" je dobio još pre nekoliko godina parcele 34–39 na Novom Beogradu.
Zamislite, neko je danas ili juče nama dostavio izveštaj Nacionalne korporacije za osiguranje stambenih kredita. Jeste li videli koliko je stambenih kredita ušlo u taj program za ovih nekoliko godina?
Da li vi šaljete poruku – treba da gradimo iako tržište to neće? Jer, malopre sam čuo da ne mogu da se prodaju neki objekti koji su napravljeni, zvrje prazni. Zašto onda gradimo ako to zvrji prazno? Šta je uzrok što to zvrji prazno? Cena. Zašto se ne spušta cena? Ne može. Treba da se plati banci, treba da se plati mafiji, treba da se zaradi 300% na svakom kvadratnom metru. To su naši problemi.
Nelikvidnost je samo posledica, ne uzrok. Ona se u sledećoj etapi pojavljuje kao uzrok. Mi smo država gde ima mnogo više stambenih jedinica nego porodica. Imate ekskluzivne lokacije. Mafija je prala pare preko izgradnje nepokretnosti. To ste priznali kada ste donosili novi Zakon o sprečavanju pranja novca.
Rekli ste – i advokati moraju da preko računa posluju i da primenjuju zakon i da sami sebe kontrolišu, da ne bude neki prljav novac u toj priči. A mesecima nas opterećujete time da je milijardu i 350 miliona narko-para oprano u Srbiji. I niko nije odgovarao, osim Jelašića, koji je podneo ostavku. Nije valjda da je mafija finansirala građevinsku industriju, da je ona pravila potencijal za angažovanje građevinske industrije? I onda se iznose ovde neke stvari za koje me je stvarno sramota i da komentarišem.
Ovo ne sme da bude zakon. Ovo Narodna skupština ne sme da usvoji. Ne sme ovako nešto da donese. Niti se zna koliko sredstava, niti ko odgovara, niti bilo šta. Ovo je zakon koji omogućava da se zaobiđu postojeći zakoni – i o javnim nabavkama i ovaj zakon, bez obzira na to što je rečeno da je loš, o planiranju i izgradnji.
Zamislite, paralelna nadležnost u izdavanju dozvola. Ako ne da lokalna samouprava, koja je nadležna, onda može Ministarstvo. Pa, gde to može? Kako to može? Objasnite mi. U kojoj to zemlji još može? Mada su svi poslovi vezani za izgradnju povereni državni poslovi, pa čak i kada ih radi jedinica lokalne samouprave.
Vi želite voluntarizam. Želite da prigrabite nadležnost i da u tome završavate ono što vi mislite da treba da se završi. Ja vam u startu kažem da će biti loše, jer nema poštovanja nijednog pravila, jer, pobogu, ovde i nema pravila. Ovde samo treba da se izjednače pojedina ministarstva u gabaritu sredstava sa kojima caruju. Ako ovo za ekonomiju i ove druge stvari toliko ima iks, e sada i ovo treba da ima toliko iks, treba i ono tamo za kapitalne iks. Da se izjednačimo, jer smo feudalna vlada. Feud do feuda.
Gde je tu građevinska industrija? Nema je. Mislite da ćete ovim zakonom da utičete na banke da smanje kamatnu stopu? Zaboravite to. To je nemoguće. Ma, možete da prodate kompletno sve devizne rezerve Republike Srbije da biste navodno očuvali dinar, samo ćete da preselite devize kod onih koji Srbiju doživljavaju samo kao jednu veš-mašinu gde treba da se operu mafijaške pare. Ali nijedan problem se neće rešiti, nijedan se radnik neće zaposliti.
Ako se i bude otvorilo neko gradilište, znajte u startu da nešto nije dobro. Jer, faktički je Ministarstvo danas u poziciji da ne može ništa da radi, i ako neko radi a nema građevinsku dozvolu, i ne može ništa da radi i kad je donelo da ukida građevinsku dozvolu. I sve su građevinske dozvole, odobrenja i ta dokumenta, kako se zovu tamo, pod lupom. Niko ne veruje u to. Nešto se krije iza toga. Molim vas, toliki milioni evra, država ćuti.
Građevinska operativa – ko kome duguje, koliko duguje. Pa, ljudi moji, do pre nekoliko meseci udarna vest u novinama je bila raščišćavanje građevinske mafije. Međusobno se posvađali. I pričamo o građevinskoj industriji, delu gde je izgradnja, delu gde je proizvodnja građevinskog materijala. Neko pokušava da nas zavara nekom pričom o lepim željama. Ljudi, ako treba da smestimo na neki papir nešto što se zovu lepe želje, verujte mi, veći sam majstor od vas, mogu mnogo lepše to da napišem.
I, budite sigurni, ne samo što je ovo nerealno, ovo je suštinski opasno. Ako vam postane manir da ovakve zakone predlažete, onda Narodna skupština nije ni potrebna više. Onda je Vlada sama sebi dovoljna. Samo, zapamtite jednu stvar – teško onoj državi gde taj veliki kapital toliko može da utiče na politiku, da moraju ljudi da prihvate i da pristanu i na ono što čak, ne samo duboko u sebi, nego u četiri oka mogu da osporavaju.
Samo da vas podsetim. Ista je situacija kao sa onom tačkom juče. Neko nas je naterao da svi crvenimo u ovoj sali, da bude neprijatno nama koji kritikujemo, da vama koji ste morali da nas slušate bude još neprijatnije jer niste mogli da odbranite. Ista je situacija i kod ovoga ovde, samo što nisu u pitanju imena i prezimena, nego su u pitanju navodno neka sredstva koja sad ne postoje, ne postoji ni kao nešto što treba da se izmiri obaveza, ne postoji nešto kao što treba da se omogući neka investicija, a ne postoji čak ni kao mogućnost da se zatvori ta neka konstrukcija ovog sistema.
Ovde ne postoji sistem. Ovde se ništa ne vidi. Ništa nije jasno. Sve može, apsolutno sve može. Koji je kriterijum za to da je to građevinsko preduzeće koje ispunjava uslove? Nema ga. Propisaće Vlada. Kako će Vlada da propiše? Pa, probraće se preduzeća. Po kom osnovu? Pa, po paritetnom osnovu. Koji kriterijum? Lokacijski, stranački, tajkunski, kriminalni itd.
U ovim hvalospevima o velikim putevima meni se čini da ste samo tri puta morali da napravite: Beograd – Sremska Mitrovica, Beograd–Zabela i Beograd – Padinska Skela. I, tim putevima da se krene i da se raščisti, da bi narod stekao poverenje, da veruje u to da ima izlaza iz ove situacije.