Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika <a href="https://otvoreniparlament.rs/poslanik/8554">Zoran Krasić</a>

Zoran Krasić

Srpska radikalna stranka

Govori

Član 22. se odnosi na vreme koliko mogu biti angažovani pripadnici oružanih snaga Republike Srbije u inostranstvu u okviru nekih snaga koje uspostavljaju mir i održavaju mir ili ovo što je prošireno na humanitarne i druge aktivnosti.
Osnovna poenta je ne samo ograničenje na godinu dana, mislim da je osnovna poenta ovog amandmana da skrene pažnju na dva pojma: multinacionalne znači višenacionalne, oružane snage različitih država. Znači da nikada Srbija ne ide sama sa svojom vojskom u inostranstvo i to je dobro rešenje. Njeno angažovanje u suštini zavisi pre svega od odluka saveta bezbednosti, kao jedinog legitimnog organa koji odlučuje o tome da li je ugrožen mir, da li treba da se uspostavi ili treba da se održi i zašto je potrebna intervencija međunarodne zajednice. U celoj ovoj varijanti multinacionalnih snaga reč ''nacionalna'' treba samo da opredmeti i da oživi i da stavi do značaja ono na čemu su zasnovane UN, a to je suverenost država članica UN.
Možda ovaj amandman i nije dobar poligon za demonstraciju nekih drugih političkih stavova koje smo imali prilike jutros da čujemo, ali stvarno moramo da vodimo računa da jedini ovlašćeni državni organ koji odlučuje o upućivanju jeste Narodna skupština. Sve drugo van toga u ovom zakonu je potpuno nepotrebno. Zašto nepotrebno? Ne postoji nikakva specijalna priprema za naše pripadnike koji učestvuju u mirovnim operacijama od onih koje oni već imaju u našim oružanim snagama, jer kad bi postojala neka drugačija specifična priprema onda bi to značilo da mi negiramo međunarodno ratno pravo i sve ono što se u teoriji zove ''belo''.
Mi smo podneli amandman pre svega da se ovaj stav izbaci iz ovog člana. Doduše, tako ne glasi amandman. Amandman glasi samo da se briše jedan deo. O čemu se radi? Kada ste gledali te dvojne propise, pokušali ste da u jednom članu sažmete nešto što je u nekoliko članova sadržano i onda ste, bukvalno rečeno, izmešali babe i žabe.
O čemu se radi? Ovde ste demonstrirali prvo da ne znate šta je služenje u rezervnom sastavu.
Znači, treba prvo da imate lice, treba da imate definisan pol, treba da imate definisane godine života do kada ta obaveza postoji. Protekom te kalendarske godine, kada se puni 60, odnosno 50 godina, prestaje obaveza služenja u rezervnom sastavu.
Dok si u rezervnom sastavu ideš na vežbe, a u slučaju vanrednog stanja ili ratnog stanja, zna se to više nisu vežbe, to je mobilizacija, to je ispunjavanje zakonom propisanih obaveza.
Sada ste ubacili posebnu kategoriju, da predsednik Republike u toku vanrednog stanja i ratnog stanja može da poziva ljude koji više nisu u rezervnom sastavu na vežbe. Zašto na vežbe, ljudi? Ko se vežba u vreme vanrednog stanja? U vreme vanrednog stanja se ispunjavaju obaveze. U vreme ratnog stanja se ispunjavaju obaveze. Potpuno nepotrebna odredba.
Ko da mislite da Perića ili Konstantina, neko će da poziva posebno ako nastupi vanredno stanje ili ratna opasnost. Sami će da dođu, ljudi. Neće niko da ih poziva. Pa, bez obzira što smo izašli sa godinama i ne podležemo služenju rezervnom sastavu, ali to je potpuno druga oblast u odnosu na ovo što temeljno reguliše član 51. ovog zakona. O tome se radi, a vi niste pročitali o čemu se zapravo radi i ovde ste u stvari demonstrirali da ne znate šta je rezervni sastav.
Gospodine Šutanovac, objasnite vi meni, sa gledišta ljudskih resursa, kako da postupi zemljoradnik koji ima 70 godina iz sela Resnika, koji 20 godina vodi postupak da mu se vrati zemljište iz neke zemljoradničke zadruge, koju je, to zemljište, opština dala firmi "Inkubator korak"? Osnivači te firme su neki Zoran Anđelković iz Novog Beograda, sa 250 evra, drugi osnivač je opština, tamo vaš Bojan Milić, sa 250 evra. Oni preko puta vojnog objekta rade sve i svašta – hotel za pse, tamo se prave i kuće, priča se da su tamo Radujko, Milić, onaj Tadićev zet što radi u Rakovici, i sa kojom voljom on da se odazove na poziv državnog organa? Kada njemu država legalno posmatra kako mu se otima dedovina, dedovina.
Pazite, 10 godina traje sudski spor oko vraćanja te zemlje. Znate ša je epilog tog spora? Danas se vodi prekršajni postupak u upravi prihoda protiv jednog poreskog inspektora koji traži da mu se vrati njegovo zemljište.
Predsednik opštine je naložio poreskoj upravi da pokrenu postupak da ga izbace sa posla! Kažite sa kojom voljom čovek da se odazove pozivu da brani svoju zemlju? Kako on ozbiljno da shvati taj poziv, kada ga, recimo, pozove presednik opštine Bojan Milić? On ne zna da li je u pitanju kriminal ili je u pitanju stvarno nešto što je potrebno narodu i državi.
Te stvari ne može zakon da reši. Ja vas ne prozivam zbog toga, da me pogrešno ne shvatite. Ali, molim vas, morate da učinite, ma vaš je demokrata ''žuta malina''. Videli smo novi fenomen ''žute maline''. One požute kada dođu u ''žuta'' skladišta. Kada dođu u ''žuta'' skladišta, vidite da su i višnje postale ''žute'' kod nas u Srbiji. Sve je postalo ''žuto''. Sve je postalo crno otkad ste došli na vlast! To je to.
Znači, idite na Sunčanu padinu – Miljakovac 3, imate vojni objekat, VMA ima svoje skladište, verovatno za lekove itd. Pitajte svakoga koji živi tamo, čije su one kuće preko puta, bez građevinske dozvole, one ugrožavaju bezbednost Barutane. Zašto? Jer mame pažnju, mame pažnju na "Rakovički klan".
Gospodine Šutanovac, pošto smo zemljaci, računam za mesec dana da ćete dobiti prvi primerak knjige "Dosije Rakovica". I onda ćete videti kakvi su neki vaši. Vi nemate veze tamo s njima. (Aplauz.)
Član 61. se odnosi na boravak vojnih obveznika u inostranstvu. Amandmanom sam tražio da se stav 4. briše. Nije toliko bitno šta je napisano u tom stavu, već je bitan princip. Princip ili stil pisanja ovog zakona se nalazi pre svega u stavu 5. gde ste izašli izvan svih mogućih okvira koji postoje u jednom pravnom sistemu.
Stavom 5. ste praktično za sebe pridobili mogućnost da način, uslove i postupak uredite podzakonskim aktom – tako nešto nije dozvoljeno, to moram da vam kažem. Izuzetno, način ostvarivanja nekih prava koja su garantovana Ustavom mogu da se regulišu zakonom, ali podzakonskim aktom – mogu da se regulišu samo neka tehnička pitanja koja omogućavaju ostvarivanje nekih prava.
U stavu 4. vi koristite reči „opravdanim situacijama.“ Molim vas, to, da li je nešto opravdano ili nije, nije stvar diskrecije ili materije podzakonskog akta, nego nečega što mora da se propiše zakonom – da to bude unapred svima poznato. I to je problem.
U suštini imamo ovaj čitav sistem vojnih propisa i propisa iz oblasti odbrane gde, moram da kažem, pojedina rešenja i nisu toliko loša koliko je loše što ste otvorili jedan bezgranični prostor – da se podzakonskim aktima devalvira i ono što je dobro u Predlogu zakona. Mi ćemo na kraju imati zakon, u stvari nećemo imati zakon, sve će zavisiti od predsednika Republike, ministra odbrane i nešto malo od načelnika Generalštaba, i tu je početak i tu je kraj. Celokupna ova operacija znači, ako ste kumovi – kume, gde ja stadoh ti nastavi. Tako se i tera sad sa ovim zakonom.
Sa pravom, pošto ste vi dali materijal za ovakva razmišljanja i za ovakve stavove čitav sistem odbrane ide u jednom smeru, gde se jednostavno kaže – Srbija prihvata da učestvuje u kontroli krize koja se planira, koja se sprovodi.
Mi nećemo da se odupremo, jer nemamo čime da se odupremo tome, mi ćemo da sarađujemo, to je vaša poruka posle ovog zakona.
Znate, kada je u pitanju boravak u inostranstvu Ministarstvo odbrane i pitanje regrutne obaveze, vojne obaveze, jeste samo jedan deo celokupnog procesa koji je u nadležnosti drugih organa, pre svega Ministarstva unutrašnjih poslova.
A ovde se javlja i drugi faktor, strana država – da li je odobrila ili nije odobrila itd. Naravno izbegavam ove limite u pogledu godina koje ste stavili u stavu 4, za koje mislim da je potpuno neprihvatljivo, stvarno neprihvatljivo.
Koje su to izuzetne okolnosti? Koji su to naročito opravdani slučajevi? Koji? Da nekome država odobri boravak, a ja vam tvrdim da će biti samo situacije – da bi se izbegla vojna obaveza i naravno pokrivanje papirima, ali je izigran propis.
To vam je isto kao i sa presudama Okružnog suda u Beogradu, ovim presudama o vraćanju mandata ili onima u Kragujevcu. Cela Srbija je videla, svima je jasno, svi okružni sudovi rešili, ima pet-šest sudija koji banglodavo teraju i kažu – ugovor može da se raskine u pisarnici opštine ugovor koji je zaključen pred sudom, i taj se hvali da je neki sudija.
Nemate vi veze sa ovim, shvatili ste da pravim samo neke male paralele da bi ljudi shvatili o čemu se radi.
Smatram da velika opasnost za sistem odbrane i ispunjavanje vojnih obaveza je upravo u tome što se preširoka ovlašćenja daju Ministarstvu, predsedniku Republike, takođe, i Vladi, jer i ona uredbama reguliše neka pitanja gde može da se iskrivi ceo ovaj sistem, pogotovo ako se ima u vidu da je prisutan popriličan broj stranaca, ne samo stranaca u pogledu prezimena i imena, nego i ovi sa „ić“ koji su završili u inostranstvu, poput onoga – Duleta Šiptarina, Spasojević, tako valjda beše. Dobro, takav je nadimak.
(Dragan Šutanovac s mesta: preterao je, umesto Dušan Spasojević, rekao je Dušan Šiptar.)
Da li ste to tražili da pojasnim?
Niste me razumeli gospodine. Nema grešaka u identitetu. Znate da u zemlji nadimci mnogo više znače. Po nadimcima su ljudi mnogo prepoznatljiviji u Srbiji. Znate, o tome se radi. Nisam znao da jedna mala dosetka može da izazove pad Ministarstva odbrane.
Radi se o jednom koncepcijskom neslaganju, a ja tvrdim i da postoji problem ustavnosti ovog predloga zakona. Iskoristiću priliku da malo i obrazložim o čemu se radi? U Ustavu Republike Srbije u članu 45. propisano je da se može desiti ta situacija da se ispunjavanje vojne ili druge obaveze, koje uključuju upotrebu oružja, isključi zbog takozvanog prigovora savesti, a to je po Ustavu verska opredeljenost i neko od ubeđenja.
Naravno, to što neko treba da ispunjava obavezu, pa je ispunjava na drugi način a ne putem oružja vi ste zamenili svojevrsnim sinonimom, uveli ste civilno služenje. Da biste to opravdali vi ste u članu 3. rekli da to mogu da budu verski razlozi, moralni i drugi opravdani razlozi.
Vidite i sami, ono što je u osnovi i u biti u ovog predloga zakona i ono što je, ako mogu tako da kažem, pravni okvir ili ustavno ovlašćenje postoji velika razlika.
Moram zbog mlađih gledalaca koji prate ovaj prenos, a i zbog starijih gledalaca koje želim da podsetim, vidite pre 70 – 80 godina bila je velika čast da se služi Vojska. Smatralo se da na taj način čovek pokazuje svoju odanost i ljubav prema svojoj otadžbini.
Vrhunski dokaz patriotizma je bio da se čovek odazove na poziv države. Kada su nas napadali, gotovo da poziv nije ni bio potreban. Nije bio potreban ni zakon, ni rezervni sastav, ni ovo, ni ono, to je bilo interesantno za lica sa uniformama, ali za običnog čoveka to je bilo pitanje časti.
Kao što je pitanje časti u Rusiji da se poštuje Srbija, tako je u Srbiji i srpskom narodu pitanje časti bilo da se uzme sve i svašta u ruke da bi se odbranila država, odbranio narod, jer smo uvek bili napadani.
Možda će vam delovati smešno, ali pre, recimo, četrdesetak godina moja tetka izašla na neki vašar, naišao je lep momak, zasviđali su se jedni drugome, prvo što ga je pitala – je li Nikola, jesi li služio Vojsku? Kaže, došao sam pre deset dana. Daj ''bukvicu'' da vidim. Legitimisao se ''bukvicom'' da je odslužio Vojsku i da je pravo muško, sposobno da bude domaćin porodice. Kada sam 1980. godine odlazio u Vojsku imao sam jednog kolegu koji je rekao, pa, budalo jedna, ideš u Vojsku, izgubićeš jednog „Golfa“, toliko treba da se zaradi za tih godinu dana koliko treba da budeš u Vojsci.
Nažalost, danas je slep. Bilo je u Vojsci onih koji su se pravili da su ludi, da bi izbegli Vojsku, danas su svi ludi. To što su se pravili, tada je delovalo smešno, interesantno, ali je vreme pokazalo da se baš nisu mnogo pravili, nego su baš takvi.
Zato ja pozivam našu omladinu, izglasaće ova trula koalicija ovakav predlog zakona, uvešće ovaj sinonim civilno služenje, sve će oni to lepo da završe – deco draga, volite svoju Srbiju, volite svoj narod, odazovite, odite, odslužite Vojsku, baratajte malo i sa tim puškama i sa tim stvarima, zla su vremena!
Danas je vreme velikog individualizma, ljudi treba da budu spremni i sposobni na jedan kolektivni život da demonstriraju neko zajedništvo. Kamo sreće da je civilno služenje vojnog roka omladinska radna akcija, pa da to i podržimo. Naravno, sve države biraju svoje sisteme kako će da obezbede odbranu. Uzmite primer Izraela, uzmite primer nekih drugih država, svuda je čast i ponos braniti svoju državu. Mnogo je loših stvari urađeno u ovoj državi da se obezvredi, omalovaži, i svaka pomisao na odbranu svoje države i svog naroda.
Zato pozivam mlade, volite Srbiju, volite našu vojsku, promenićemo mi za koji mesec ove koji vode Vojsku!
Gospođo Čomić, ovo je džepno izdanje Ustava Republike Srbije, Mao Ce Tung izdanje, tu postoji registar pojmova. Tražeći pojam – ''civilno služenje'', došli smo do slova ''c'' i tu postoje samo dva pojma – cenzura i crkva.
U članu 45. Ustava Republike Srbije govori se o oslobađanju ispunjavanja neke obaveze koja podrazumeva upotrebu oružja. To je služenje Vojske bez oružja – može sa kazanom, sa nožem za ljuštenje krompira, sa konjima, sa drugim stvarima, ali bez pištolja i puške, tako da se ograničimo na to.
Moj amandman nije prihvaćen, a uopšte ne znam razlog zašto nije prihvaćen. Tražio sam da sve ono što je navedeno u stavu 2. člana 22. bude izbrisano, jer videćete i sami da se sve to već nalazi u stavu 1, tiče se ispunjavanja regrutne obaveze tokom vanrednog stanja i tokom ratne opasnosti. Genijalci su se dosetili pa su napisali stav 2. koji kaže ovako: ''Radi izvršavanja regrutovanja u ratu'', već je proglašeno ratno stanje, oružani napadi su krenuli, ''Plan regrutovanja za prvu godinu rata''...Kako vam nije čudno? Zašto prvu godinu rata? Zašto nije pokriveno Prvim stavom?
Valjda za vreme mirnodopskog stanja praite planove za vanredno stanje i za ratno stanje? Jeste li vi služili Vojsku? Da li znate da kada je krenulo NATO bombardovanje prva bomba što je pala u Srbiji pala je na rezervni položaj Vlade Republike Srbije? Pa, prvo što pada neprijatelju to su ratni planovi, a vi se ovde hvalite kako se u miru radi ratni plan potpune regrutovanja u prvoj godini rata. Nama nisu potrebni špijuni, uopšte. Vi sve lepo napišete. Ne treba ni ovaj mlađi Veljko Kadijević, ni Hadžić, niko nam ne treba. Vi sve napišete, a malopre smo se svađali oko toga da li vojno lice može kao profesionalac da prisustvuje nekim sastancima i tako dalje.
A vi lepo napisali u zakonu sve. Sa kojim ciljem? Da kontrolišemo navodno državne organe da li ispunjavaju svoje obaveze u skladu sa zakonom. Stav 1, ovog člana, znači da u mirnodopskim uslovima pravite planove. Vi tumačite na potpuno uvrnut način.
Da li vaši prijatelji sa kojima delite zmije, guštere, iz Dejtona, iz države Ohajo ovako nešto primenjuju? Pa, ne primenjuju. Ajde, prođite vi u tajne CIA, Pentagona i tako dalje. Jeste li gledali skoro emisiju o Karli del Ponte? Šetala se skoro celim svetom, razgovarala u raznim ministarstvima, za njom ide kamera i sve snima. Došla je do Pentagona, kamera ispred vrata – curik, nema! Ne može sa vama, gospođo, da se uđe u zgradu i kraj priče. Nema demokratije, nema priče. Nema bajki. Nema civilne službe. Nema ničega. Zna se red. A vi sve na izvol'te.
Kao da nemate iskustva, prvo se napadaju ti planovi, prvo se to uzima da bi se znalo kakva je naša snaga, pa onda po tim planovima, za koje računamo da su tajna, oni nas napadaju, eventualno, i ne daj bože. Čuvajte, vi ste vojna lica, ovi civili ne moraju da znaju, ovo je čisto vojna stvar.
Dakle, u mirnodopskim uslovima svakodnevno se rade planovi za regrutovanje i to nije nikakav problem. A vi, stavite na izvol'te sve što ne treba da bude u zakonu. Apsolutno sam siguran, gospodine Šutanovac, da ćete da prihvatite ovaj moj amandman, jer on pojačava prvi stav tog člana. (Aplauz.)
 S obzirom na to da ovo što je u članu 40. ima poprilično veze sa ovim što je u članu 28, moram da vam kažem da je u članu 28. dobro rešenje, jer se propisuju uslovi pod kojima vojni rok služe regruti, pa sada: naučni radnici, sportisti, umetnici itd.
Međutim, u članu 40. mislim da ste napravili jednu grešku, jer učesnik u ovom postupku odlaganja odlaska na odsluženje vojnog roka jeste, praktično, nadležno Ministarstvo, a služenje vojnog roka je pojedinačna obaveza fizičkog lica.
Fizičko lice nije učesnik u postupku nego, navodno, neko nadležno ministarstvo koje podnosi predlog Ministarstvu odbrane da odloži za godinu dana.
Ne ulazim u ove tri situacije koje ste naveli. Mislim da je tu napravljena jedna velika greška. Moram da vam kažem da nije dobro rešenje ni ovo koje predlažem amandmanom.
Ukoliko zadržite ovo, onda nadležno ministarstvo, verovatno su to tri ministarstva, kulture i umetnosti, sporta i nauke, oni bi morali da imaju svoje interne kriterijume na osnovu kojih se opredeljuju. Te kriterijume već imaju instituti: Olimpijski savez, sportski savezi, umetnička udruženja itd.
Zašto vam skrećem pažnju na ovo? Zato što je ovo rešenje polazište u prvom stavu gde kažete – nadležno ministarstvo pokreće postupak kod drugog ministarstva. Izvinite, molim vas, to je korespondencija između dva nadležna državna organa. A gde je pojedinac? Njegovo je to pravo da mu se eventualno odloži upućivanje na odsluženje vojnog roka. Nemojte sada da mi pričate o velikim interesima. Veliki interesi su i ''Zvezde'' na takmičenju, a ne samo reprezentacije. Izvinite, molim vas.
Drugo nešto, pročitajte malo u vašim arhivama, ovo rešenje iz člana 38. stav 1. tačka 5) jeste moje rešenje iz 1980. godine kada sam dobio na upravnom sporu Vojsku. Moje rešenje! Dobio sam vojsku JNA 1980. godine u upravnom sporu, jer je trebalo istog dana da se javim i na posao i na odsluženje vojnog roka, a propisa nije postojalo, primenjivao se neki propis iz vremena Nikole Ljubičića.
Služio sam, kako nisam, služio sam Vojsku, nego na pola vojnog roka je meni došla presuda Vrhovnog suda po kojoj nisam bio dužan da se javim na odsluženje vojnog roka, jer su bili opravdani razlozi zbog čega su morali da mi odlože dolazak na odsluženje vojnog roka. Jeste, pa ja sam jedan od retkih koji je dobio i Vojsku u sporu. Ali, šest meseci je prošla Vojska i onda mi je pukovnik rekao – sinko, završi ovo i otkači se ove obaveze, gde ponovo da se vraćaš.
Hoću da vam objasnim da morate do detalja da predvidite. Vi ste ovde izgubili pojedinca. Izgubili ste iz vida fizičko lice, izgubili ste iz vida regruta, nego se pojavilo nadležno ministarstvo.
Sada vi meni kažite, na osnovu čega će, recimo, nadležni ministar za sport da procenjuje zašto je važan ovaj fudbaler koji igra u reprezentaciji, a nije važan ovaj što igra za ''Zvezdu'', navijam za ''Zvezdu'', volim Srbiju.
Ili što imamo situaciju, doduše, nije primer zato što su žene, ove odbojkašice iz ''Poštara'', pa, važan je naš interes da one učestvuju kao ekipa u toj ligi. Molim? Dobro, uzeo sam i rekao sam da to nije dobar primer.
Negde su sportski klubovi interes države, zašto samo reprezentacija ili učešće na svetskom prvenstvu i tako dalje. Kamo sreće da mi imamo nekoga u Ligi šampiona, pa da nekome treba da odložimo odlazak na odsluženje vojnog roka, neka izgura tu sezonu, pa da budu dobri rezultati. To je interes ovog naroda. To je interes i Ministarstva i države, afirmacija države, u krajnjem slučaju.
A ovde, niste pojavili ni sportski klub, ni tog vrhunskog sportistu, vrhunskog umetnika, vrhunskog naučnika. Kod naučnika stoji potpuno neka druga oblast, da je ne otvaram. Ali, nemojte članom 40. da kvarite rešenje koje je dobro u članu 28. Dobro je rešenje u članu 28! Kamo sreće da smo mi u mogućnosti i da naučnoistraživački rad vežemo za Vojsku, kao što to rade neke velike razvijene države.
Drago mi je ako radite. Imate moju podršku.
Gospođo, koliko imam vremena?
Hvala, da mogu da se orijentišem u vremenu i prostoru, pošto sledi grmljavina. Uspeli ste da spojite nespojivo. Naravno, mislili ste da će u mnoštvu tema koje su jedna tačka dnevnog reda da se zaborave neke stvari, ali ne mogu da se zaborave neke stvari, ne mogu nikako.
Poštovani građani, da bi se kompletirao taj RRA, uz sve ovo što je rekao Andrić, pa, verovatno će i Ostojić o tome da priča, i ono što je Martinović već ispričao, imamo dva kandidata. Prvi kandidat Gordana Suša – do ''Osme sednice'' bila vlast! Kad se posvađali komunisti, otišla u opoziciju – sad se opet pomirili ovi i, evo, vraćaju je na vlast, ali ona je bila u velikom sukobu sa B92. Ne samo u finansijskom, imovinskom, nego i u onom – aperkat, kroše itd. Inače, znate je po "Jutelu", znate je po drugim stvarima i znate da je da je neka ekspozitura koja treba da zavede neki red.
Ne vidim razliku između nje u RRA i, recimo, Konstantinovića u Administrativnom odboru. ''Otpor'', CIA, tu su na okupu. Šta su se dosetili ovi iz ove ''žute'' firme? Kao protivkandidata postavili čoveka iz Šapca, koga je RRA godinama prozivao, kažnjavao i upozoravao, zato što je napadao Čedomira Vasiljevića na svojoj privatnoj televiziji, i zloupotrebljavao funkciju direktora neke televizije. Sada to, otprilike, dođe kao kada bi uzeli nekoga koji je kažnjen sa kaznom zatvora od 40 godina i postavite ga da bude ministar pravde. Ako prođe neko od ovih kandidata, oni su završili posao. Ako ne prođe nijedan od ovih kandidata, opet su završili posao, jer njima nisu ni potrebne institucije.
RRA je u jednom trenutku iskorišćen da se izvrši feudalna podela i tajkunska podela medija. Tačno se zna koliko je ko platio da bi dobio kanal, frekvenciju, pravo itd. Čak i oni koji su krenuli sa Nacrtom zakona o RRA ili sa Nacrtom zakona o javnom informisanju, ta čuvena američka kancelarija preko koje je to finansirano, digli su ruke u vreme kada je taj posao privodio kraju Žarko Korać i neki Veljanovski, koji se predstavlja da je neki profesor. Znači, kako god okrenete, možete samo da izaberete gore rešenje. To vam je sa RRA.
Što se tiče Saveta za poštanske usluge, opet je tu neka partijska podela. Imam jedno pismo gde je presuda Okružnog suda, koja je morala da se donese u roku od 48 sati, putovala 25 dana. Verovatno da se nisam interesovao nikada ne bi ni došla ta presuda. Zašto? Zato što je predsednik opštine Rakovica rnjkao, i jednoj i drugoj poštanskoj ispostavi – na tu adresu nema isporuke do daljnjeg, dok mi ne završimo prljav posao. Čemu nama institucije kada one ne funkcionišu? Čemu nama institucije u kojima treba da se preslika partijska podela koja već postoji u nekoj srazmeri u postojećoj Vladi? Zašto ste nas onda pozvali? Da biramo između ekstremne gluposti i ekstremne pokvarenosti?! Nema potrebe mi to da radimo.
Koristim priliku da obavestim građane u Republici Srbiji da znaju zašto je ovakvo stanje. Jednostavno, ne treba da funkcioniše nijedan državni organ, svi su paralisani, apsolutno svi. A koliko je ova tema interesantna, pa, pogledajte koliko je prazna sala – prazna sala zato što je to već završeno. Kako? Obavestiće vas kada dođe dan za glasanje. Sada kažite kako normalan čovek da se opredeli između Suše i onog njenog protivkandidata. Ako hoće da ostane normalan, on ne sme da glasa, jer svaka druga odluka je pogrešna. To je početak i kraj.
Postavlja se pitanje da li mi uopšte imamo Visoki savet sudstva i ovo veće tužilaca. Tvrdim da mi to nemamo, zato što nikada nije izabran puni sastav. Međutim, oni već teraju konkurse, oni već pripremaju, već imaju plan koje zgrade sudova treba da se prodaju, koje zgrade tužilaštva ima da se prodaju. Oni su već odredili ko će da bude sudija. Samo da vas podsetim, 2001, 2002. i 2003. godine kada smo vas kritikovali kako birate sudije i predsednike sudova, vi ste se zaklinjali, u onoj maloj sali dole, da to nema veze, da nema nikakve partijske podele i tako dalje. I sada kruže pisma opštinskih odbora Demokratske stranke ko će gde da bude sudija, i SPS-a i G17 plus i tako dalje.
I onda pričate o nezavisnom sudstvu. Kakvo ''crno'' nezavisno sudstvo?! Da li znate, recimo, da je Drugi opštinski sud u Beogradu pod kontrolom DB, i sudije i tužioci? Zato nijedna stvar, nijedna afera iz Rakovice ne može da se razreši. Nijedna! Svi su tamo na vlasti osim SRS. Setili se, pa opština i jedan privatnik sa Novog Beograda napravili firmu "Inkubator korak"; onda, opština da zadružno zemljište, 166 hektara, pa, izađe oko 200, i tu će oni da razvijaju socijalno stanovanje, pa će socijalni slučajevi koji nemaju para ni za hleb, navodno, da prave kuće uz pomoć te firme, a oni će da obezbede neke donacije. Ma jok, kupiće legalno seljačko zemljište, kalifornijsku zemlju, koju zemljoradnička zadruga ne može da povrati zbog ''Domiko prevoza'', zbog hotela za pse, predsednika opštine, njegovog zamenika, Dačićevog tasta koji 25 godina tamo hara. I, kako to da dođe do suda? Koji sud sme to da reši, objasnite mi, molim vas?
Najobičniju stvar, falsikovane mandate ne možemo da vratimo. Evo, sutra je sednica SO, da li će neko od novinara da ode da snima?
Posle onog govora, od pre sedam dana, otišli nešto da provere i koga su našli da pitaju – predsednika opštine! Našli koga da pitaju, pa, zar će on da kaže da je to tako? Pitajte ove na Skojevskom – šta se sve tamo porušilo i ko pravi? Stambeni kvart se pravi. Zašto? Da se legalizuje? Neki političar iz Hrvatske, njegov zet je kupio Straževicu, pravi se asfalt iako postoji zabrana. Sve je pokriveno sa zabranama, ali se sve tera dalje.
E, tako je u celoj Srbiji. Za sve postoji neki papir, neko pokriće, ali ovi koji su na vlasti teraju dalje. Ništa njih ne može da zaustavi! Zašto? Imaju većinu. Kakvu? U medijima su obezbedili, onoliko, 127. Kakvi su? Umiveni, lepi, pričaju za 10, lažu za 20, prihvatljivi su Evropskoj uniji, a građani? Baš ih briga. Ko pita građane? Treba da budu niski, mali, snishodljivi, poslušni, jer ako nisu takvi neće dobiti čak ni socijalnu pomoć.
Stičem utisak da ako ste nešto prihvatili kao evropsku tekovinu, prihvatili ste nešto najgore, a to je kriminal, i onda nam promovišete kriminal kao evropsku tekovinu. Ne znam šta rade ovi iz Evrope. Zar se nisu uvredili zbog takvog načina predstavljanja evropskih vrednosti? Nema ništa, ljudi.
Problem nije u zakonima. Problem nije u tome ko koga predlaže. Problem je u onome ko je na vlasti.
U ovoj zemlji je postalo poprilično šizofreno za ovih godinu dana, zamislite šta se dešava – Nataša Kandić objavljuje knjigu sa nestalim i poginulim Srbima, neko ide da liže Stejt Department, a ovde je bio modar od velikog patriotizma, Boris Tadić peva pesme "Crvene zvezde" i "Od topole do topole", pije šampanjac i uživa, a ne zna ni gde su mu granice, ni gde mu je država i svakim danom demonstrira samo jednu opredeljenost – da mu je mnogo draže da bude u inostranstvu nego u zemlji. Malo, malo, pa u inostranstvo. Malo, malo, pa u inostranstvo! Ne može, jadnik, da se suoči sa ovom stvarnošću koja je opasna u Srbiji. Opasna! Zašto? Zato što ljudima ne dajete ni perspektivu, ni nadu, ni budućnost.
Da li možete da zamislite kako će da izgleda naše pravosuđe od 1. januara? Biće gore nego što je bilo u Hrvatskoj pre šest ili sedam godina, kada su oni napravili takozvanu transformaciju. Desilo se da je sve što zna otišlo u advokate, a da su neznalice ostale. Pet godina su bili blokirani sudovi.
U malim procentima može da se meri koliko je bilo presuda koje su osnažene i šta nije vraćeno na ponovni postupak. Kriminalci su cvetali, uživali.
''Rakovički klan'' je jači nego ''zemunski i surčinski'' zajedno. Zašto? Tamo se nalaze i zetovi predsednika Republike, tako pričaju građani, tamo se nalazi direktor "Telekoma", tamo se nalazi i ona gospođa koja je nekada pomerena zbog poreza. (Iz sale: sve go lopov!)
Možete li da zamislite da je čovek koji je otkrio veliki kriminal morao da odgovara? Zašto? Zato što je kao radnik Uprave prihoda napao predsednika opštine, jer je rekao predsedniku opštine, Bojanu Miliću – neću da učestvujem u kriminalu u pogledu naplate poreza na apsolutna prava. Prošle nedelje sam bio na tom disciplinskom postupku. Nema dela, ali i Poreska uprava mora da sluša predsednika opštine i bivši načelnik SUP.
Čućete još za Rakovicu, kako upadaju batinaši, njih četvoro, u stan jednog čoveka da ga premlate. Zašto? Zato što je postojala neka mogućnost da bi on možda mogao da kaže nešto što je čuo ili video. Pa, koju vi to strahovladu zavodite u Srbiji? Zaveli ste ekonomsku, socijalnu, politička odavno postoji. Šta važi od vaših ideala? Samo nasilje! Nasiljem ste došli, nasilje i sprovodite! Šta biste drugo mogli da radite? I vi da sprovedete reformu, i vi da izvučete državu iz krize?!
Za člana Visokog saveta sudstva ste predložili Gorana Ćirića, prijatelja Boška Ristića, advokata iz Niša. Zamislite – ko bi mogao da bude izabran za sudiju? Onaj ko poštuje te dve advokatske kancelarije. Mi smo zemlja čuda. Advokatska kancelarija Konstantinovića i Homena, koji je državni sekretar, brane Tadića, predsednika Republike.
Pa, možete vi iz Agencije i Saveta za rešavanje sukoba interesa da pišete šta god hoćete! Pa ne važi nijedan propis, nijedan zakon! Važe partijski, rodbinski i drugi kriterijumi!
Ne bi me iznenadilo ni da neko kaže da je žena nekog predsednika republike vlasnik "Montere", građevinske firme. Ni to me ne bi iznenadilo. Mada se priča, da znate. Svašta se priča. Ali tamo gde se priča verovatno ima i istine, ali je problem što niko neće to da proveri, zvanično, pa da izvede na odgovornost one koji su krivi ili one koji kriminal promovišu kao vrednost.
Imamo kontinuitet kriminala na svim nivoima. Krenulo je to sa sankcijama: tada je OEBS, u to vreme i Evropska zajednica, pa i UN napravile prsten oko Srbije da se ne bi trgovalo, odnosno da bi se kontrolisano trgovalo sa dozvoljenom robom koja je u tom socijalnom programu. I tada se promovisala grupa mafijaša, koja je probijala te sankcije, ne zahvaljujući uspešnosti što je mogla da prevari naše organe, nego što je to omogućio onaj sa druge strane koji je to kontrolisao. Stekli su strašno bogatstvo i oni danas haraju Srbijom! I oni su u mogućnosti da opredele kakva će biti njihova Vlada! Koliko imate takvih tajkuna koji i u lokalu izaberu ko će da bude vlast? Tako je formirana i ova vlada.
Tako je i ova vlada prihvatila – dajte nam kredit od tri milijarde dolara, baš nas briga za Kosovo, primite ga odmah u MMF.
Ko je taj politički ideal koji vas rukovodi, ako nije onaj ''drp'' sistem? Mazni, fini, uglađeni, dvominutne izjave na televiziji, lepo, sve fino, 'oće ih ceo svet, pa i šire, pa i veće, idealni su, mladi, lepi i sve ćemo to da završimo. A, gde su tu radna mesta? A, gde je život u Srbiji? Da, da, ''Život ne može da čeka'', tako ste rekli, ali čiji? Možda vaš. A šta je sa drugima? Ne vidite ih. Ajde da izmislimo nešto. Ako nisu državni službenici onda ćemo vojnike, ako nisu vojnici ajde nešto drugo, onda ćemo policajce. Pa, policija nema za cipele, vidite i sami! Za koji dan će nositi iscepane cipele. Pa, i šta će vama policija?! Vama su dovoljne "Kobre". Vama je dovoljan Miki Rakić! Vama je dovoljan Đilas! Vama je dovoljan Krstić! Vama je dovoljan Šaper! To je vama dovoljno.
Da li može advokat da bude član nekog organa koji postavlja sudije? Da nije to sukob interesa, ljudi?! Još, pogotovo, kućni prijatelj Boška Ristića. Pa tu ubacite i ovu što glumi ministra pravde i, na šta će da liči to sudstvo kada budu završeni izbori?
A, vas će građani da prozivaju u svim mestima gde se gase sudovi, gde im je teško da ostvare pravdu, vas će da prozivaju, i ja pozivam građane da samo prozivaju poslanike parlamentarne većine za sve ono što ne valja u ovoj zemlji! Ne Mlađana Dinkića i ove, ne, nego ove poslanike jer oni ih podržavaju! Oni ih stimulišu da uništavaju državu. E, to je taj problem.
Nakitili ste se: on je bio u Advokatskoj komori ovo, u Advokatskoj komori bio ono, on je kvalitetan, on je stručan i tako dalje i tako dalje. On će da izvrši izbor?! Ma, treba da bude, pre svega, moralan! Da li ste takvog nekog predložili za neku funkciju? Ne, nego nekog koji prihvata sve da završi, samo da bi imao neku pogodnost. E, to je naš problem.
Hvali se pre nekoliko dana, nekom, kaže – 200 i nešto zakona doneto. A, onda, sutradan informacija – 200 i nešto zakona treba da se izbaci iz pravnog života u Republici Srbiji! Pa, šta radite ljudi?! Milion puta smo vam skrenuli pažnju šta će da se desi, unapred, sve unapred – ovo nemojte da radite, ne valja zbog toga, toga i toga! Ne, smeškate se, mi imamo većinu, mi ćemo da izglasamo! I svaku pokvarenost ste prihvatili da predstavite politikom. Nije to politika! Nije politika paljenje Skupštine! Nije politika zatvaranje radnih mesta! Nije to politika, to je kriminal! To je prava reč.
I zato pozivam građane, gde nađete poslanike parlamentarne većine, zaustavite ih, pitajte ih – šta radite, ljudi, u onoj Skupštini, šta demonstrirate?! Ekstremnu glupost ili ekstremno pokvarenjaštvo?! Pa, nisu vas poslali ljudi zbog toga u Narodnu skupštinu!
Primer vam je opština Rakovica. Svetli primer?! Tamo su se demokrate uortačile sa svima i haraju li, haraju; policajci dobili tezge, odbornici dobili poslovni prostor, drugi odbornik montira trafostanicu, sve može: dobili telefone po 700 evra da budu na vezi, izdelili tamo nešto po zgradama, tamo neke pare, sve kupili! Ovaj se hvali kako ima obaveštajnu službu, kamere, celu opštinu snima, da niko bespravno ne gradi, osim njega, Bojana Milića i nekih tamo, ne znam ni ja sa nadimcima – a znate i sami, čim neko ima nadimke, Argentinac, Španac, ne znam ni ja, da je u pitanju neki kriminalac. I to svi znate, ceo Beograd zna, svi u Rakovici znaju i ne sme niko da kaže. Zašto? Neko misli da ćemo ćutanjem da izađemo iz ove krize.
Grdno se varate, grdno se varate! Iz ove krize se ne izlazi ćutanjem, nego oštrom istinitom kritikom! I da se urazumite – da donosite normalne propise, da birate normalne ljude koji mogu da sprovode te propise.
Možete li da zamislite – ako si odbornik u Rakovici i imaš svoju tezgu ili imaš svoju prodavnicu, ti si za sve vreme mandata oslobođen plaćanja poreza na dodatu vrednost! Šta je kriterijum, onda, kako vi to primenjujete zakon? Znači, zakon važi za ove druge, a za ove – ne, taman posla! Ne sme zakon, nema glas, neće biti glasanja – pada vlast!
I, kada čovek nema poverenja u zakon, kada čovek s razlogom nema poverenja u sud, kada s razlogom nema poverenja u organe vlasti, šta njemu preostaje? Preostaje mu prirodno pravo, a to je samopomoć. Svako pojedinačno da se sam pomogne da sačuva svoje: i svoj život, i svoju decu, i svoju imovinu, i svoje dostojanstvo i svoj položaj. Mi svakim danom dolazimo u situaciju da sve više shvatamo da moramo da se ujedinimo radi samopomoći. Zašto? Ne važi zakon, ne važi propis, ne postoje državni organi koji normalno mogu da primenjuju propis.
Doneo sam presudu jedne žene, bruka i sramota, bruka i sramota, sudija okružnog suda kaže – mene ne interesuje falsifikat. I zato joj presuda putuje 25 dana. A šta nju interesuje? Zbog čega je ona u sudu? Zbog čega je ona u sudu, zbog čega su ljudi u sudu kao sudije? Da sprovode neku pravdu, da primenjuju zakone ili da budu podobni? Kome podobni?
Kome podobni?! Onome što pije šampanjac na stadionu, gde je zabranjena upotreba alkohola? Veliki partizan peva pesmu "Od Topole, od Topole, pa do Ravne Gore"! On nas sve prihvata, samo da bude na vlasti, ljudi, kako ne shvatate!
On će sutra i Srbiju da proda samo da bi ostao na vlasti! Baš ga briga! On ima nekog njegovog zeta, hara tamo po Rakovici! I niko ne sme da ga pogleda u oči, a čovek iz Uprave prihoda, koji je otkrio kriminal i progovorio, dobiće prestanak radnog odnosa posle 30 i nešto godina radnog staža i sve će biti po zakonu.
Ma, da se niste malo preračunali? Ma, mnogo je jače moje pravo na samopomoć nego vaše kršenje zakona. Zapamtite, moje pravo na samopomoć je jače od vašeg kršenja zakona, i onih normalnih i ovih pisanih!
Objasnite mi, koji je to kvalitet za sudstvo što će Goran Ćirić da bude izabran za člana Visokog saveta sudstva? Nađite mi jedan dobar razlog zašto njegov izbor ima da preporodi naše sudstvo. Nema ga! Možete li da zamislite šta će da bude u nekom organu gde je Boško Ristić? Da vas podsetim, ko je rasturio SRJ? Ko je pisao Ustavnu povelju? Šta god je radio Boško Ristić napismeno, to je sve propalo, sve je uništeno. Kažite mi, šta je to on dobro u životu uradio kao političar? Nema! Zašto? Dobio je zadatak da rastura, da ponižava. Kažite mi, šta je Homen dobro uradio. Kažite mi, šta je ovaj Konstantinović uradio, što Velja kaže da ima bilborde. Šta je taj ''otporaš'' uradio, kažite mi? Zapalio Skupštinu! Pa, znamo, to može svako da zapali. (Iz sale dobacuju: i Televiziju!)
Ali, objasnite mi, šta je dobro uradio?!
E, jadna mi je Demokratska stranka kada je pala pod uticaj ''Otpora''. Pa, Čedomira Čupića iz ''Otpora'', nije mogao da prođe za poslanika, vi ga prebacili u Agenciju za borbu protiv korupcije. Čedomir Čupić da se bori protiv korupcije?
Ljudi, molim vas, jeste li vi ozbiljni?
Gordana Suša da bude u RRA? Aman, ljudi, pa, šta je to: pres-pretres svaki dan?
Sonja Liht je sada politički savetnik mlađanog Jeremića, sve je uvezano. Pa ko je kome muž, ko je kome žena, pa se to pravilno rasporedi, pa onda medijski krene ispiranje mozga.
I šta ostane čoveku? Dva zidarska pakovanja ''Jelen piva'' i da se blago zašuntavi, da se ne gleda stvarnost. (Aplauz.)
E, to vi hoćete, da poništite dostojanstvo ovog naroda, a ja hoću da vi pošuntavite, jer sve loše radite!
Gledajte na koje grane ste doveli državu: devet godina ste na vlasti – šta ste dobro uradili? Trideset milijardi smo dužni! Koja firma radi? Videli ste, goveđa supa, kokošija juha.
E, na šta ste spali vi. Na šta ste vi spali! Vi vodite državu?! Teško tom narodu kada ga vi vodite! Naravno, glasaćemo protiv svega ovoga što ste predložili, jer vi više niste ni u mogućnosti nešto normalno da predložite. (Aplauz.)
Naravno, častiću vas, pošto kasnite u Evropu već jedno 20 godina. Moram zbog gledalaca, ako još neko prati ovo, pored pet poslanika DS, koliko vas je, dovoljno, samo da vas obavestim da sam po zadatku ''stečajni upravnik Demokratske stranke'' i dobro mi ide posao. (Aplauz.)
Gospođo Đukić-Dejanović, u velikoj sam nedoumici da li da ponovim nešto što sam pričao u ovo vreme 2003. godine, kada je predsednik Vlade bio Zoran Živković, ili da pričam ono što sam pričao prošle godine, baš u ovo vreme? Došao sam do zaključka da ništa novo ne bih rekao i ne bih gotovo izašao iz okvira ovih mladih radikala koji su danas lepo predstavili stavove SRS povodom ovog pitanja i odlučio sam se da ipak, na meni svojstven narodni jezik, objasnim građanima o čemu se radi kada je u pitanju ovaj predlog zakona.
Narodski, da me svako razume, evo, o čemu se radi. Skupila se jedna družina 5. oktobra 2000. godine i zapalila ovo lepo zdanje. Premlatili Milanovića, osvojili RTS, zapalili glasačke listiće, proglasili pobednika, dobili podršku iz inostranstva! Odmah je usledio zahtev da se SRJ primi u UN kao nova država, a ne ona čije je članstvo suspendovana 31. maja 1992. godine, pa je onda po nalogu Labusa krenulo sa kriznim štabovima i osvajanjem preduzeća, jedno po jedno.
Otpočet je proces ''desrbifikacije''. U Nemačkoj nekad je to bila denacifikacija, a kod nas da se unište srpska društva. Našli su čauše, našli su nešto što je mnogo jeftinije nego što su bombe, pa su preko medija i plaćenih političara državu doveli u ovu situaciju, a situacija je sledeća – 5. oktobra ste možda nekog i prevarili pričama o tržišnoj ekonomiji, o demokratiji, o ljudskim pravima, o tome da će svakom biti dostupno radno mesto prema sposobnosti i kvalifikaciji, a onda ste za nekoliko meseci, pa do današnjeg dana, sve to pregazili, zgazili.
Nekada ste pričali da je neko krao izbore, pa smo imali krađu izbora i glasanje i iz Soluna i iz Bodruma i da ne pričam sve ono što nam se dešavalo, a što je svakako crna prošlost Republike Srbije, nešto što ne može da služi na ponos ovom narodu, ali moramo da znamo da iza toga stoji DS, u bilo kom agregatnom stanju.
Godine 2003. doveli ste državu pred slom. Isto ste pokazali ovu vrstu nesposobnosti, pa ste čak imali iste protagoniste u Vladi, da vas podsetim, Milosavljević, Đelić i da ne idem dalje.
Gle čuda, Zoran Živković je bio mnogo moralniji. On čak nije hteo da uzme od Karle del Ponte optužnicu protiv Sretena Lukića, nego je rekao – idi na šalter pa je predaj!
Vi čak niste u mogućnosti ni tu vrstu hrabrosti da pokažete. Sve ste prodali. Šta je to ostalo? Ono što je ostalo, to više niko i neće, a gde su završile te pare, niko živi ne zna. Zadužili ste državu. Nekada ste, pre sedam godina, za zaduživanje sa mnogo većim kamatnim stopama i mogli da dobijete aplauz od strane građana, a danas, i da dobijete za džabe te pare iz inostranstva, navlačite samo gnev građana. Zašto? Jasno je svima da je u pitanju planetarna prevara, jer prljav posao sa srpskim narodom i sa Srbijom nije završen.
Mi imamo jednu skupštinsku rezoluciju. Ko je priznao KiM, s njime ne treba da sarađujemo. MMF je učlanio Kosovo i Metohiju i dao im specijalna prava vučenja. I ovi naši evrofanatici, po sistemu daj, pohlepa, drpi šta možeš da stigneš, kažu da i ako uzmeš kredit koji ne možeš da vratiš ili će ti na kraju biti i suviše skup, i to je dobro. Zašto dobro? Danas treba da pričamo o nesposobnosti svih ovih političara i vlada od 2000. godine do danas. Oni ne znaju ni šta je društvena akumulacija, ne znaju ni šta je proizvodnja, ne znaju ništa. Znaju kako da se zadužiš. Sedam godina smo molili – ne otvarajte agencije! Njima tek sad došao taj fluid u glavu da kažu – pa, jeste, ne trebaju nam agencije.
A zašto su otvarali agencije? Digla žaba nogu tamo gde je videla da se konji potkivaju, pa kaže – mi hoćemo u EU, pa, pošto oni imaju agenciju, hajde i mi da imamo agenciju. A koga zaposlili? Mlade, pametne eksperte sa diplomama i ništa ne znaju. To je sve trošak. Ko to treba da plati? Ova privreda ne može.
Onda ide zaduženje, zaduženje, zaduženje! Više ste nas zadužili nego Tito! Tito je manji dug ostavio od vas.
E, sad, zamislite, hipotetički, kada bi Mlađan Dinkić garantovao svojom imovinom za ono što je zadužio ovu državu. Da li bi on pristao da zaduži državu? Ne bi. Da li bi Boris Tadić zaduživao državu, a da je on garant, pa ako ne može imovinom, pa makar doživotnom robijom. Ne bi.
Zamislite ironiju – najveću priču o reformi penzijskog sistema nam priča Krkobabić, a on 25 godina na čelu penzijskog sistema. Usput, penzioner, računa se da je izgubio i radnu sposobnost i da nije sposoban za neke funkcije. Odakle nam to dolaze problemi? Od nesposobne vlasti. Šta čuva tu nesposobnu vlast? Strah. Šta još? Mediji. Šta još? Laž do laži!
Možete li da zamislite – kod nas se priča o stranim investicijama na zelenoj livadi. Dođe stranac, donese pare ...
Znači, investicija, ledina, neki kažu predsednici opština da su sposobni, obezbeđuju infrastrukturu. Dođe stranac, kaže – to je dobro za zemlju. On će da donese svoje žive pare. On dođe ovde i onda mu Mlađan Dinkić da pare za svako otvoreno radno mesto. Pa, koji je to stranac? Pa, koji je to poslovni čovek? Mi takvih poslovnih ljudi imamo za izvoz, ovde u našoj zemlji.
Hajde da vidimo ko plaća porez, ko ne plaća porez. Ne plaćaju porez ili vrše utaju oni koji su bliski vlasti ili su se učlanili u stranku koja je na vlasti i na taj način stekli tu beneficiju.
Izvinite, molim vas, ako ne plaćate porez, vi ste u strateškoj prednosti u odnosu na svakoga onoga koji plaća porez, a pogotovo u odnosu na onoga koga stalno obilazi inspekcija, pa mu ne da da živi. I naravno da se dešavaju ove stvari ovakve kakve se dešavaju.
Kod nas su nagrade kao uspešni ljudi dobili ljudi koji su najveći utajivači poreza. Ko im je dao nagrade? Država, što direktno, što indirektno, preko svojih asocijacija. Zašto ih je častila? Za nešto što je neki sistem vrednosti koji je apsolutno neprihvatljiv. U takvim uslovima ova država i nema drugog koraka, nego da se zadužuje.
Priča se o nekom Bečkom sporazumu, tu negde oko Nove godine, nije bitno, mesec, dva, gore dole. Vodili čak i predsednika Republike u Beč. Šta je svrha Bečkog sporazuma?
Molba stranim bankama da ne napuštaju naše tržište tokom 2009. godine, a država će da im garantuje prihode koje su imali 2008. godine. To su stotine i stotine miliona evra koje legalno mogu da iznesu iz zemlje, ali pošto je stala kreditna aktivnost prema građanima i prema privredi, onda se krenulo sa jednom drugom aktivnošću, a to je, otkupom hartija od vrednosti, koje izdaje država, sa kamatnom stopom od 16 do 17,5% i naravno banke više i ne plasiraju na drugo mesto, jer ovde imaju zlatnu koku.
Zlatna koka se zove budžet Republike Srbije. Ko puni budžet Republike Srbije? Svi građani. Na taj način mi svi dajemo kamatu bankama iz inostranstva koje oni iznose u inostranstvo.
Mi smo pre nekoliko meseci pričali o tome da bi možda te banke trebalo da prilagode svoju kamatnu politiku prema građanima, da bude u istom procentu kao što je u Francuskoj, Austriji itd, gde oni u domicilnoj državi obavljaju tu delatnost.
Kaže – mi ne možemo da ograničimo kamate. Kaže – kod nas je veliki poslovni rizik. A, šta je sredstvo obezbeđenja? Hipoteka. Najčvršće sredstvo.
Međutim, kod nas je i hipoteka izgubila značaj, i da stavite nešto na prodaju, nema ko to da kupi. To su strašne stvari koje se kod nas dešavaju. Oni su obesmislili pojam ekonomije. Pre nekoliko meseci sam im rekao, ljudi, dajte da vratimo SDK, ovako samo plaćamo bankarske provizije, svi. Praktično, svi mi postojimo zbog banaka iz inostranstva. Rekli su – ne može to, taman posla! Već mesec i po dana vode akciju kako da nateraju banke da pre isplate plata, moraju, takođe, da se u ime pravnog lica obavi i plaćanje doprinosa. I odmah velika galama.
Da li kod vas postoji pravni sistem? Da li kod nas nešto funkcioniše? Da li možda kod nas samo funkcioniše još taj tekući račun za isplatu plata i penzija? Šta drugo funkcioniše u ovoj zemlji? Šta imamo drugo što funkcioniše? Nema! A ovde nam se daje Predlog zakona u kome se kaže – mi ćemo moći da se zadužimo, pa, izražava se u specijalno vučenim pravima, to sada na današnji dan iznosi oko 420 miliona evra, ali to mi nećemo odmah da uzmemo, nego možda ćemo uzeti a možda i nećemo da uzmemo. Kamate će biti 0,26%. Videćemo šta ćemo da radimo, a imaju neki program od tri milijarde sa MMF-om, o tome se ćuti, ništa se ne zna, nema ratifikacije. To je po nekom specijalnom programu.
I šta radi MMF? Sprovodi neke tuđe interese. Uvlači u dužničko ropstvo, polako ali sigurno ovaj prostor. Kod nas vršljaju stranci, vršljaju obaveštajne službe. Ko koristi zemljište? Da vam ne pominjem šta je u Vojvodini prodato i kome je prodato. Imamo pet-šest tajkuna, apsolutno sam siguran da je kompletni aranžman sa MMF-om od pre nekoliko meseci u funkciji dva tajkuna, koji su pukli zbog toga što su nekontrolisano ušli u posao sa nekretninama i povodom Univerzijade.
Sada, cela država mora da garantuje stabilnost tom tajkunu i njegovoj banci, koja ovde neuporedivo više zarađuje nego bilo gde na kugli zemaljskoj! Iovako siromašni punimo ove bogate, a predstavnici vlasti, šarenu lažu. Izvinite, molim vas, meni sednice Vlade deluju kao „Farma“ na Pinku. Pošto znam ljude koji su u Vladi, oni se ništa bolje ne ponašaju od onih normalnih ljudi na ''Farmi''. Ovi iz Narodne banke moguće da su kao kod „Velikog brata“. Eto, to je ta poruka koja nama dolazi.
` Nama dolazi poruka – ako hoćeš da bude evropski čovek, moraš da budeš maksimalno nenormalan. Zato mi podižemo glas i upozoravamo vas, devet godina niste hteli da nas poslušate, a evo danas, jedna mala ekipa mladih radikala održala vam je predavanje, i vama kao profesoru, i prisutnima i odsutnima kreatorima ove politike i ovog propadanja Srbije – mi ne dozvoljavamo da Srbija propadne!
Kako može Vojislav Šešelj u lancima da se brani, e, tako ćemo i mi da se branimo ovde. Ne damo da rasturate Srbiju! (Aplauz.)
I ne biste vi bili tako oholi da je Vojislav Šešelj ovde. Zato i vi tražite da on bude tamo što duže, jer ste vi plaćeni da završite prljav posao sa Srbijom. E, nećemo da vam dozvolimo! (Aplauz.)
Izbacujte nas, menjajte Zakon o informisanju, menjajte Zakon o javnim skupovima, radite šta hoćete, ne dozvoljavamo da rasturate Srbiju!!
A vi ste priznali da je za devet godina sve negativno. Srbija je u minusu od kada ste vi, u minusu. To je vaša evropska politika. Evrofanatizam na TV-u – hajde malo „Velikog brata“, hajde malo „Farme“, hajde malo reprezentacije, ihu-hu, iha-ha.
A gde su radna mesta? Gde su plate? Gde su penzije? Gde je obrazovanje? Nisam poneo da vam dam ovaj dnevnik da vidite kako EU reklamira deci koja su treća godina gimnazije, preko podsetnika, šta je EU, a gde se nalazi Srbija. Uvredljivo! Što vaš ministar prosvete nije to uzeo da baci, nego je još stavio pečat Ministarstva prosvete? Uvredljivo! Zašto uništavate dušu? Narod hoće da živi. Hoće normalno da živi narod, da ide na radno mesto, da radi. Vi ne dozvoljavate ljudima da rade.
Sada ste ubacili u priču – svetska finansijska kriza. Pa, devet godina ona trese Srbiju, ljudi. Nije godinu dana, devet godina trese! Neprekidno trese, otkad ste došli na vlast! Pričate o belom šengenu. Niko vam se ne raduje tom belom šengenu. Džabe šengen kada ljudi nemaju para, niti imaju potrebe, niti imaju želje da idu negde. Zašto? Gde da idu? Koliko je razorenih brakova?
Idite do miljakovačke šume pa vidite šta se tamo uveče nalazi – Stecište narkomana! Idite na železničku stanicu u Resnik, pa da vidite. Da li je to bilo nekad? Da li ste uhvatili nekog ko to radi? Možda po nečijem nalogu radi? Možda pere pare? Možda promoviše neke evropske tekovine?
Znate li kako je u Rakovici? Umesto da se otvori narodna kuhinja, otvara se hotel za pse, Đilas je dao 40 miliona dinara, na otetom zemljištu. Možda i ovaj kredit ide tamo, da pokrijete rupe. Sigurna kuća, bespravno sagrađena. Kuća snova, bespravno sagrađena. „Veliki brat“, bespravno sagrađena. Pa, kako možete to da stavljate na televiziju? Rakovica hvata evropske trendove.
Ima i klaster za poljoprivredu, a nema poljoprivredno zemljište. Neki Đurović iz Novog Beograda i predsednik opštine napravili firmu ''Inkubator Korak'', i krčme. Baš ih briga! Evropski!
Nasiljem ste došli i promovisali ste nasilje. Kažite ljudima – nasilje rešava pohlepu i sve drugo. Onda se čudite što se sve to dešava, ma, vratite ljudima radna mesta. Vratite ljudima radna mesta!! Pogledajte naša sela. Opustela! A vi se samo smeškate. Znam vas 15 godina kako se samo smeškate. Sve nije tačno, sve je u redu, sve je lepo.
Vama jeste lepo, ne kažem da vam nije lepo. Ali, niste vi Srbija. Niste samo vi Srbija. Vama narod smeta. A sada pripremite ''žute'' pakete, ''plave'' pakete, pa podelite malo. To je vaš odnos prema izborima. Ihu-hu! Slavite, pobedili ste. Šta ste pobedili? Koga ste pobedili? Pobedili ste Srbiju.
Državu ste zadužili, znate i sami da ne može da izađe iz ove situacije. Mi se nismo okrenuli sebi. Ovde se ne promoviše rad, ovde se promoviše zaduživanje.
Pogledajte u Skupštini, 2000. godine, ne znam da li je bilo 100 zaposlenih. Koliko ih sada ima. A rad nekvalitetan. Mnogo je bio kvalitetniji 2000. godine. Uđite u druga ministarstva, pa pogledajte – sede jedni drugima na glavi, samo što se ujutru ne grabe za stolicu, pa ko uhvati stolicu ima tog dana gde da sedne. Ko ih je zaposlio?
Sećate li se 2000. godine kada ste rekli – Milošević ima 100 hiljada policajaca, a 2001. kažete – malo je, fali nam pet hiljada, imamo samo 18.
Da li je tako bilo, gospođo Đukić-Dejanović? Tako je bilo, znate vi, a znam i ja. I ja sam se borio protiv ovih, i protiv onih gore i protiv ovih. Protiv onih gore sam bio uspešan, ali nisam mogao ovu ''guju iz njedara''. Nisam mogao! Udarilo! Finansirano iz inostranstva, pa nevladine organizacije, pa sa svih strana grakću, pa narod poverovao stvarno, vidi cela Srbija protiv ovoga. Ma, nije cela Srbija.
Prevarili ste ljude. I ovim kreditom varate ljude. I sa svim ovim stvarima koje ste uradili za ovih devet godina, prevarili ste ljude. Prevarili! Više ne možete da varate!
Sada je samo poenta kako da se podigne volja za životom u Srbiji, da ljudi podignu glas, da se ne povlače u sebe.
Niste vi neka sila da se neko povlači. Nikakva sila vi niste. Vi ste destrukcija! Zato narod treba da podigne glasa, da se oglasi, da je živ, da ne pristaje na ovo što radite, jer će snositi odgovornost svako ko pristaje na ovu destrukciju koju vi radite!
Devet godina vas upozoravamo šta ne valja. Zašto ne valja? Demonstrirali smo visoki stepen saglasnosti kada su u pitanju sve rezolucije bile za Kosovo i Metohiju, bez obzira na to što ste nas 2001. godine proganjali, najbrutalnije!
Šta ste vi uradili? Umrtvili pitanje Kosova i Metohije. Podigli ga na nivo Međunarodnog suda pravde, pozvali Euleks, pa sada kukate na Euleks. Pa šta radi?
Pa ne može Titova politika 2009. godine. Ne može! Nije više svet onakav kakav je bio pre 50 godina. Ne može malo levo malo desno, pa malo ovamo pa malo onamo. Ne ide, izgubili ste osećaj za nešto što su autentični interesi ovoga naroda!
Puna su vam usta – hvalite Engleze zato što čuvaju svoju tradiciju, zasnivaju se na tradiciji. Kad mi kažemo nešto o našoj tradiciji, vi kažete, ne, naša tradicija ne valja. Pa kako to ljudi?
Čemu to vodi? Vodi ovoj tišini koja postoji u Srbiji. Ne valja kada je u Srbiji tišina, zapamtite! Kada se ljudi povlače u domove, kada gunđaju, kada ćute, kada idu ulicom pa sami sa sobom pričaju, nije dobro.
Nama nije stalo do svađe. Ali, vi ne rešavate nijedno pitanje. Vi samo otvarate krizu po krizu. Otvorite pitanje, ne rešite ga, medijski ga završite, računa se da ste završili posao. Odmah grabi neku novu temu, tu je Mlađan Dinkić svetski rekorder, za tri dana ima da otvori 16 novih tema.
Napravili ste prosto manir. Pre nego što se otvori parlamentarna rasprava, u medijima se završi javna rasprava. I onda dođe ovde kao da se priča nešto, radi reda, pa još ubacite novinare, jure vas ovde, uzimaju neke izjave o golubovima, da ljudi ne bi ni shvatili o čemu se pričalo u Skupštini, o nekoj ozbiljnoj temi. To više ne prolazi. Ako ste sposobni, okrenite se pravim stvarima.
Da pitamo sada bilo koga od ove vlasti, od ovih 420 miliona koji su, kao, perspektiva. Kažite mi za šta ćete da potrošite? Niko ne bi znao da vam kaže; da kažu 200.000 evra za cipele za policajce, 300.000 evra za osnovno obrazovanje, 500.000 evra za zdravstvo, pa da računaš, hajde, možda nešto ima. Ali oni ćute, brane se ćutanjem. Šta je rezon?
Pa, ima tu 126, ako zafali, pa damo Čanku 5.000 evra, završen posao, izglasaće, damo ovome, ovoliko, ovome, onoliko, još jednom Rasim stavi ''žuto'' šlemče na glavu i slika se, i završen posao. To ljudi znaju. To više ne može da prođe, podvlači se crta uvek, saldira se, puć, da vidimo.
Priznali ste da je Srbija u minusu. Ko je doveo Srbiju u minus? Vi! Ko vam je smetao devet godina? Niti ste imali NATO pakt, niti ste imali bombardovanje, niti ste imali demonstracije, niti ste imali proteste, niti ste imali štrajkove, ništa niste imali! Sve vam bilo odrešeno. Čak ste imali kao saučesnike: i CIU, i Haški tribunal, i Evropsku uniju, sve saučesnike ste imali. I, minus – pa kako to, ljudi?! Pa, kako to?!
Sećate li se šta ste rekli, a ne, mi dolazimo na vlast –Kosovo rešeno, tamo su naši prijatelji, tamo su naši partneri. Tako ste predstavljali NATO pakt. Pa šta bi sa tim našim partnerima? I oni kod vasi isto onaj – sir u mišolovci za džabe. Ajde što ćete vi da upadnete u mišolovku, nego, zašto narod. Što je narod kriv? Loša je stvar. Ja ne znam kako ćete da izdržite do Nove godine. Ne sekiram se ja zbog vas, ja se sekiram zbog države i zbog naroda. Za vas me baš briga, snašli ste se.
Onaj ima tri posla. Jeste li ga videli? Izašao je u narod, na prvoj strani novina, a ušao je u Skupštinu da bi se izvršila restitucija, da se povrati imovina – registrovan povratak imovine, a u Resniku ukrali seljacima 166 hektar. Ko – demokrate? Ne verujete? Pođite u Rakovicu pa pitajte bilo kog građanina, bilo kog slučajnog prolaznika ako ga sretnete, pitajte ga šta se dešava u Rakovici. Kazaće vam da Krasić nije rekao ni 5% od onoga što svi znaju. I vi znate, a znam da se neki i stidite što ste u tom društvu – znam.
Znam da je mali broj, ali znam da neki to ne podržavaju. Zašto – ne želite ni vi da vas neko poistovećuje sa tim ljudima tamo. Ali vi treba da se izborite za to. Vi se izborite za to, vi poslušajte narod. Čujte narod. Vi ne želite da čujete narod.
Vi čujete statistiku, vi čujete anketu Milana Nikolića, Bogosavljevića. Sad vidim da se uključio i CESID i oni vrše analizu. Onaj još nije završio fakultet, ali on vrši analize, znate, član ''biblioteke'' – nema, sve ste to uparili lepo.
Pošto sam vam obećao da vas čašćavam sa nekim vremenom da što pre stignete u tu ''Jevropu'', ja ću da završim ovo moje izlaganje sa stavom – da SRS ni na kraju pameti nema da glasa za jedan ovakav provizorijum, za ovakav zakon koji u perspektivi može da znači samo potvrđivanje kreditne prezaduženosti Republike Srbije. (Aplauz.)
Gospođo Đukić – Dejanović nadam se da ste me dobro čuli. Ja sam pričao o DS i ja sam očekivao da će neko od predstavnika DS da se javi, ovde postoji predsednik i zamenik predsednika za tu vrstu replike. Meni je drago, pošto sam imao priliku da čujem ovo izlaganje, to je potvrdilo onu moju tezu – da je ''Otpor'' stvarno preuzeo DS i tu pomoći nema. Kada CIA nešto uzme u svoje ruke tu trava ne raste.
Inače, ne bih da komentarišem neke stvari, jednostavno, mislim da sam uspeo, a upravo sam to hteo da dokažem – lepa priča, umiveno, fino, a Srbija propada. Eto, to je Demokratska stranka. (Aplauz.)
Na početku moram da skrenem pažnju da imamo dva dokumenta, hvala bogu, u predlogu samo, a građani Srbije treba da znaju da usvajajući ovo ili ne usvajajući ovo ništa neće da se promeni. Pošto ništa neće da se promeni, za početak ću ovo da pomerim sa strane, da me ne opterećuje ni vizuelno, a sada ću građanima Srbije da objasnim o čemu se radi, kakva je to operacija.
Pretežno ljudi koji su učestvovali u studentskom protestu, danas ih nema, juče su bili, onaj Dule Spasojević, Dule Šiptar i ova kompanija ovde, među nama rečeno, oni ne bi mogli da budu ni članovi mesnog odbora SRS u Resniku, jer je to takav kvalitet i takav potencijal – čitajući "Vreme", NIN i neke strane časopise, uzimajući po dva-tri pasusa iz nekoliko novinskih tekstova napravili su dva navodno dokumenta, za koja tvrde da su značajni, zaslužuju posebnu pažnju i u njima se nalazi rešenje za velike probleme koji postoje u Republici Srbiji.
Verovatno dve najznačajnije oblasti su, ne računajući Ustav, Prostorni plan i ono što se zove Doktrina odbrane i svi mogući planovi i programi bezbednosti. Najznačajniji su po svojoj multidisciplinarnosti, jer obuhvataju gotovo sve aspekte života na jednom prostoru.
Znate i sami kada tako ozbiljan posao uzmu da rade neozbiljni ljudi, onda s pravom možemo ova dva dokumenta da stavimo po strani, jer ova dva dokumenta nikoga ne mogu da obavezuju.
Zašto to pričam? Mi na vlasti imamo Dosmanlije, u bilo kom agregatnom stanju, za koje zakon i Ustavu nisu ni svetinja, ni nešto što ih obavezuje. Ako je to politička matrica, onda zašto bi njih obavezivao ovakav dokument.
Radi javnosti, pošto moraju to da predstave kao da je u pitanju ozbiljan dokument, oni su pribegli nečemu što je potpuno neprihvatljivo, juče smo jednim veštim manevrom od strane Borisa Aleksića jednostavno isprovocirali predstavnike Vlade po ovoj tački da nam svojim mimikama pokažu da oni u stvari nemaju teorijsko znanje. Oni su se na sve i svašta smejali. A, danas možemo nepogrešivo da kažemo da je ovo zbir pasusa iz nekih nedeljnika koji priznaje da se Srbija nalazi u situaciji i da ova vlast omogućava svima onima iz inostranstva da na ovom prostoru mogu da planiraju i da kontrolišu krizu, a da će ova vlast sarađivati u krizi.
Ovi dokumenti morali su da se prave kao trajni dokumenti. Verovatno ste morali da uzmete u obzir i neka iskustva od pre 15, 20 godina, kada je navodno postojala neka doktrina opštenarodne odbrane, pa je bio samo spoljni neprijatelj, pa nismo znali da se pojavila i ''guja iz njedara''. Navodno, nismo bili spremni na te nove izazove i rizike, a u stvari finansiranje razbijanja bivše SFRJ iz inostranstva.
Dokument pravljen po sistemu – rešio neko da sedi sa ''onom stvari'' na dve stolice, pa sada kaže na četiri, biće mu stabilnije. Gde je narod? Gde je država? Gde je prostor? Gde je suverenitet? Gde je celovitost?
Po svakom od ovih aspekata može da se napravi ozbiljna kritika i da se vidi da je ovo najobičniji provizorijum da bi Đilas, Krstić, Šaper, i još neko, medijski promovisao i ovu temu kao, tobože, Boris Tadić se sikira. Sikira se Boris Tadić, pa će u petak da dođe u Resnik i da otvori hotel za pse.
Kakav je odnos? Ako budete izglasali ovo šta će koga da obaveže, evo vam primer, da bi to građani bolje shvatili. Godine 2003. Šumarac se kleo tu u onaj Zakon o izgradnji, pa je pre nekoliko meseci promenjen, odnosno donet nov i konstatovano je milion bespravnih objekata. Samo u Rakovici postoji nekoliko desetina hiljada bespravno podignuti objekata, koje je napravila lokalna vlast na čelu sa DS. Ruše neki hotel bespravno sagrađen, a ne smeju da kažu da danas opština plaća naknadu štete. Pa, onda nije ni čudo što u Rakovici ljudi pričaju da njihov predsednik opštine, kažu, ima 41 stan u svojini; na nekoj padini imaju tri kuće on, Radujko i neki Tadićev zet. Priča se. Proverite!
Zamislite, vaš predsednik u Nemačkoj sadi ''drvo mira'', a vaš predsednik opštine krčmi rakovičku šumu za bespravnu gradnju. I kad ste vi pravi – u inostranstvu ili u zemlji? Ne živimo mi ono što vi radite u inostranstvu, nego živimo ono što vi radite ovde u Srbiji. I vi ćete nekog da obavežete sa ovom vašom strategijom. Koga? ''Kobre?''
Jedan avion da se digne i to je problem. Koja multidisciplinarnost. Hajde da uzmemo ljudske resurse kao važan činilac odbrane i bezbednosti. Pa, ko vam veruje od ljudi? Izgubili ljudi posao.
Studentski protest promovisao evropske vrednosti visokog obrazovanja, uveli ste deci školarinu. Roditelji ne mogu da plate, nema posla, a preko medija se ubija volja na život, da bi se kontrolisala kriza. Zašto? Ne postoji vizija. Javlja se kao alternativa vizija zvana ''promaja'' – i levo i desno, i gore i dole, i sever i zapad, 165 stubova, kojekakve gluposti se lupetaraju ljudima da bi se samo skrenula pažnja sa glavnih stvari.
U Rakovici ste svi vi na vlasti, samo je SRS u opoziciji. Šta ste uradili? Na svakih 15 dana asfaltirate trotoare, pomerate ivičnjake i sužavate ulica, uortačili ste se. Dačićev tast je tamo na vlasti. Pitajte ove iz Rakovica šta sve imate od imovine i zato ste napravili blokadu, umiveni, lepi, čisti, podesni za NATO pakt, podesni za EU, a ovamo drpaju, uništavaju gde stignu. Šta radi u Rakovici? Dvadeset i nešto hiljada ljudi je ostalo bez radnog mesta. I treba da uživaju u prelepoj bespravnoj gradnji i bogaćenju od Radujka, Bojana Milića, Renate Radujko i svih vas koji ste u koaliciji sa njima da se to završi. Evo, u petak će vaš predsednik da otvara hotel za pse.
Rakovica je na izdisaju, ima Sigurnu kuću, ima Velikog brata, ima Kuću snova, ima azil za pse, ne znam kako ste ih čuli da su tražili azil od vas, i oprali ste 30 miliona. I uzeli ste 166 hektara jedine zemljoradničke zadruge u Beogradu da bi krčmili lokacije, pravili privatne firme poput onog "Korak", kako se zove, sa osnivačkim kapitalom od 500 evra.
Ako ste na tim stvarima pokazali kakav je vaš odnos prema Ustavu i zakonu, a usput da vam kažem, vaš predsednik opštine i ne zna da je 2006. godine donet novi Ustav, pa šta očekujete od ovih papira. Šta to u njima stoji, toliko epohalno, značajno, obavezujuće za sve vas kao deo ljudskih resursa i onoga što učestvuje u odbrani.
Kako normalan čovek da bude danas patriota kada iz novina može samo da čuje, isplati se izdati zemlju. Kako ljudi da se organizuju? Gde su izazovi? Koje su pretnje? U ovom dokumentu ste napisali, pravi put, i rešenje za Srbiju jeste prihvatiti globalizaciju i krenuti u evroatlanske integracije, a na sledećoj strani najveći izazov jeste evroatlantska integracija, jer sa sobom nosi terorizam, organizovani kriminal.
Ljudi, ovo odgovara samo onima koji su probijali sankcije od 30. maja 1992. godine do 2001. godine, probijali sankcije, oko ove zemlje su bili kontrolori i omogućili da kao organizovani kriminal nama danas dođu tajkuni.
Omogućili ste im sve da kupe ovde budzašto. Koji su po vama materijalni potencijali naše odbrane? ''Kobre?'' Štite dragog n
Mislim da je jedan amandman samo povod da se stvarno načelno ispriča o čemu se radi, kojim putem idemo, kakvo je stanje, kako izaći iz ove situacije koja je svakako teška. Ono što je DOS, bez obzira u kom agregatnom stanju, uspeo da dokaže, to je da i od goreg postoji još gore. Najgore je kada je DOS na vlasti. Možete da vrtite glavom do mile volje, ja ću da krenem sa nekim podacima.
Republika Srbija, na ovoj teritoriji koja je sada prisutna, po Ustavu Republike Srbije, duguje više nego bivša SFRJ. Dolar je dolar, gospođo Dragutinović. Eki je bio, sada je evro i evro je evro. Četiri puta više je naše zaduženje po glavni stanovnika nego 90-e godine.
Možemo da se igramo statistike, možemo da pričamo bajke, ali ne smete da zaboravite da ste privatizovali ono što je najkvalitetnije u industriji i uopšte privredi Republike Srbije. Ostala su neka javna preduzeća od republičkog značaja, i tu intenzivno radite na privatizaciji, zato što sada u suštini i nemate kod koga da se normalno zadužite, ostalo vam je još samo da idete po šalterima banaka u Srbiji i da tu kukumavčite neki kredit.
Kada se država zaduživala od neke komercijalne banke na ovaj način kao što vi to promovišete poslednjih pet-šest meseci. Bio je MMF, Evropska banka za obnovu i razvoj, neke strane države, sada ste krenuli kod komercijalni banaka da se zadužujete.
Verovatno u sledećoj etapi, u novembru, kada ne budete u mogućnosti da isplaćujete ni penzije, ni plate prosveti i zdravstvu itd. onda ćete da krenete i po poštanskim štedionicama i šalterima pošte. To je prirodni tok. To je zakonomernost jedne sulude ekonomske politike koja je promovisana u krilatici "stručnost ispred politike".
Ovde se stručnost svodi na sposobnost zaduživanja, a ne nešto drugo što je karakteristično za ekonomiju, smanjenje troškova, povećanje produktivnosti itd. O tome se ne priča u Srbiji. U Srbiji se priča pred izbore kako ćemo da zaposlimo 500 hiljada ljudi ako se izabere njegovo veličanstvo, a onda svakog meseca između 10 i 20 hiljada ljudi dobija rešenja i napušta radna mesta.
Ono što ne bi smelo da bude problem postalo je problem. Malina je problem, višnja je problem, šljiva je problem, grožđe je problem, pšenica je problem. Šta nije problem u ovoj zemlji? Sve je težak problem. To je politika koja se vodi sedam-osam godina u ovoj zemlji: zaduživanje, zaduživanje, zaduživanje.
Naravno, da bi to prošlo kako je neko osmislio dosetili ste se, ne mislim konkretno vi imenom i prezimenom, nego DOS u bilo kom agregatnom stanju, pa onda u okviru ovih ugovora kao namenu za šta se koriste ta sredstva i zašto se traže ti krediti stavlja se nešto što realno čovek i ne bi mogao da prigovori. Ali, to je podvala. Naravno, preuzimam veliki rizik kritikujući ovaj vaš koncept da neko ko radi u zdravstvu, da neko ko ima potrebe za zdravstvenim uslugama pogrešno protumači ove moje reči, što me ne bi ni iznenadilo, s obzirom da imate i medijsku dominaciju, pa da neko sutra kaže - radikali su protiv zdravstvenih centara, radikali su protiv kliničkih centara.
Ne, mi nismo ni protiv toga da se izgrade, renoviraju, opreme i naprave po stvarno standardima koji su primereni našim potrebama i našim mogućnostima i da se građani što uspešnije leče u tim zdravstvenim centrima. Mi ne pričamo o tome zato što to nije sporno, ali ovde se postavlja pitanje da li to buduće zaduženje za te namene ne znači da su ta sredstva bačena u bunar. Zašto u bunar? Pa, Klinički centar Srbije, ovaj ovde, vidimo objekat bez prozora, sa nekim tablama itd, napravljen je u trenutku kada direktor tog centra nije bio lekar nego bili su ekonomisti i pravnici.
Pogledajte te naše kliničke centre - Niš, Kragujevac itd. Oni su trideset godina glavna tema. Kako se vlast menja, tako se to isto uvek gradi, to je prioritet. U Nišu su izmislili novi klinički centar da bi se trkali sa Beogradom, da bi se trkali sa ovim i da bi pružali neke navodno zdravstvene usluge, i to je bunar bez dna - bacaš pare, bacaš pare. Bacaš pare i svake godine se kaže prva faza, druga faza, treća faza - nedovoljno sredstava, treba još više, treba još više. Treba još više i ništa nije završeno.
Pošto imam i neke godine, pa sam neke poslove u životu morao da radim, ne u mom Nišu, nego van Niša, jer u Nišu nisam mogao da se zaposlim zbog ove državne bezbednosti, pa sam morao da učestvuje u tom programu "Morava 2".
Da vam dam moje lično iskustvo šta se dešava kada dođu neki takvi projekti? Mi u ovom paketu imamo i neke projekte vezane za mala i srednja preduzeća, pa okvirne kredite, pa na raspolaganju sredstva, pa tri godine da se javite itd. To ulazi u jednu administrativnu i u drugu vrstu procedure, gde se u stvari pere dokumentacija da bi se nešto prikazalo i opravdalo - zašto treba finansirati nešto.
E vidite, po tom projektu "Morava 2" Italijani nisu znali kako da prodaju svoje mašine koje imaju na lageru, pa su preko neke takođe međunarodne banke ili neke institucije odlučili da mogu da pruže kredit, ali pod uslovom da se kupuje njihova roba - znači onaj njihov višak. Tada su se kod nas blistavi umovi dosetili da upravo prave takve potencijale i takve kapacitete u oblasti poljoprivredno-prehrambene proizvodnje, da bi se kupile te mašine i da bi se proizvodila roba koja ne ide na tržištu.
Ova priča je vrlo značajna zbog toga što se taj besplatni sir nalazi samo u mišolovci i treba neko da se zaleti, da uzme, a onda kad ga kljuse kokne, on tu ostane. Ovo pričam upravo da ovo kljuse, koje se zove NATO pakt i EU, da nas ne koknu i da nas preseku.
Možda niste dobro razumeli gospodina Mirovića. Pre nego što počnemo da primećujemo nešto da se dešava, ekonomija je prvo završila, tajno, skriveno, jedan prljavi posao pripreme. Mi danas imamo situaciju - privatizovana naša privreda, verovatno oko 10% uzeto sredstava od neke vrednosti.
Neko će da kaže, pa to je na tržištu, ne možete to tako da kažete, a neka bude i 20%, neka bude i 50% i uopšte ove cifre nisu toliko bitne, ali je važno - da gotovo u svakoj strukturi proizvoda mi smo danas postali i realno zavisni od inostranstva. Realno zavisni i izgubili smo ekonomsku suverenost. Izgubili smo mogućnost da naše bilanse sami punimo. Postali smo - privredno, industrijski, finansijski i uopšte posmatramo ekonomski zavisni od inostranstva.
Pre nekoliko meseci, kao izgovor zbog svetske finansijske krize ovde je rečeno - idemo sa kombinacijom mera, uvodimo nešto što je smanjenje potrošnje, uvodimo štednju, to je jedna mera koja će da da neke rezultate i druga mera je da se budžetski i svi drugi deficiti pokrivaju zaduženjem, jer mi navodno nismo dovoljno prezaduženi.
Mi smo prezaduženi. Uzmite, napravite procenu. Mi uvek u okviru budžeta, stalno dobijamo te neke projekcije. To je taj čuveni član 4. čini mi se Zakona o budžetu Republike Srbije. Tu je i stanje duga, mogućnosti izdavanja garancija, mogućnosti novog zaduživanja itd.
To je sve loše za ovu našu ekonomiju. Mi ne možemo da izađemo iz tih čeljusti, ukoliko se budemo ovako i na ovaj način zaduživali i ukoliko istim tempom, kao 2001, 2005, 2006, 2007, 2008. i 2009. godine proizvodimo, štancujemo - agencije, regulatorna tela i reprodukujemo neke koji su samo potrošači, odnosno samo potrošači sredstava koja se obezbeđuju preko poreskih obveznika.
Istovremeno imamo i druge procese. Imamo procese da onaj deo koji kod nas može da posluje, recimo elektroprivreda, uzmite primer elektroprivrede, da li vi, gospođo Dragutinović, znate koliko mi u trgovini sa strujom gubimo kao država, a neko zarađuje? Nisu to samo onaj dvojac Hamović - Lazarević, već ih ima puno - ima ih puno koji zarađuju.
Da li ste recimo iskoristili sve mogućnosti da tu zaustavite te procese - niste, niti možete? To je problem, što ne možete to da završite. Zašto? Verovatno prvi čovek ove zemlje stoji iznad toga i sve to posmatra, kontroliše.
Vidite, vi ste sada na Đerdapu vratili direktora koji je isteran zbog kriminala, ali ste ga vratili legalno po konkursu. Nemam potrebe bilo šta da sumnjam, ali sama činjenica - da je pre dve godine pomeren zbog neke sumnje, sada legalno vraćen. Zašto? Da nastavi svoj posao, a tamo se milijarde i milijarde okreću.
Da li znate da se jedan deo farmaceutske industrije priprema za privatizaciju gospođo Dragutinović i da se intenzivno siromaše ta preduzeća, "pljačkaju" na najbrutalniji mogući način? Kako? Postavljaju se direktori sa referencama, odnosno referenca im je da su uništili nekoliko firmi. Oni su se dokazali u destrukciji.
Mi danas u zemlji ne biramo ljude koji mogu da izvuku nešto, neko preduzeće, neku firmu, neku oblast - ne, obavezna referenca da je uništio već nešto, da ima referencu destrukcije. Ako imaš referencu destrukcije, izvolite, evo ti je Galenika. Pa ćemo da ubacimo banke, pa ćemo da ubacimo trgovinske kuće koje će da nabavljaju sirovine - i kraj priče.
Onda se svi lepo ovde iznenadimo – ju, zamislite, propade firma. Da li se vi sećate ko je uvodio krizne štabove krajem 2000. godine i 2001. godine - Miroljub Labus, vraćao je samoupravljanje u srpskoj privredi? Znate li vi to? Ovo je sve normalna posledica i zakonomernost ovakve vlasti koja nas je zapljusnula, vlast koja nas gura u čeljusti NATO pakt-EU.
Gde je tu naš interes? Gde je tu interes srpskog seljaka, gde je tu interes srpskog radnika, gde je tu interes srpskog vlasnika malog i srednjeg preduzeća - nema ga? Ako ga ne progutaju NATO pakt i EU, onda su tu Mišković, Beko, Peconi, Ceconi, kako ih sve zovete tim umetničkim imenima, pošto je Srbija zemlja nadimaka, a nadimak najbolje oslikava karakterne osobine nosioca tog nadimka.
Vi onda nama dolazite ovde i kažete - to je jedino rešenje, nema drugog rešenja. Moraćemo 350 miliona evra da se zadužimo, ali znate, to je vrlo povoljno - vratićemo na kukovo leto. Ma vratićemo ga uvek. Ne zavisi vraćanje, gospođo Dragutinović, od nas, nego od onih koji su odobrili.
Ako mi ne prihvatimo dobrovoljno da vratimo za sedam-osam godina, pošto ima tu i odloženog perioda itd, onda oni skidaju vaše državne rezerve, devizne rezerve koje se nalaze u američkoj centralnoj banci, u engleskoj centralnoj banci, u nemačkoj centralnoj banci.
Čime se vi ovde dičite - nekim ciframa koje nisu u vašem portfelju? Da vas samo podsetim, pa skoro 35% svega što mi uzmemo ne dobijemo. To su neke konsalting usluge, troškovi obrade, studije izvodljivosti, šta ćete sve da se setite.
Gospođo Dragutinović, zašto vi niste razmišljali da predložite jedan propis, a SRS bi vas blanko podržala, propis po kojem bi sve banke u Republici Srbiji koje posluju, koje recimo imaju nazive koji odgovaraju nazivima banaka koje se nalaze u Austriji, Nemačkoj, Francuskoj, ovde bile u obavezi da primenjuju kamatnu stopu koju primenjuju u svojim državama?
Zašto bi mi trpeli ovde velike Evropejce iz Rajfajzen banke ili ove druge, nije bitno koje, ne možete da pogrešite uopšte, koju god da kažete, kada naplaćuju ovde 17, 18 i da ne pričam koliko posto kamate i ovde se promovišu kao motori razvoja, unose nam evropske standarde?
Je l' je kod njih u Francuskoj kamatna stopa 17%? Nije. Ako vi želite evropske standarde ovde, neka daju evropski standard njihove kamatne politike u Francuskoj, neka je sprovode ovde. Neće, gospođo Dragutinović. Otvorili su ovde da bi oprali pare i da bi radili sa stanovništvom. Jesam vas pre tri godine molio, preklinjao i kritikovao, i zbog onog Zakona o finansijskom lizingu i onih drugih propisa?
Da li neko zna šta radi ta korporacija za osiguranje stambenih kredita? Pre neki dan smo pričali o tom socijalnom standardu. Šta ste sve ovde promovisali? Mnogo lepo zvuči, samo ima jedan problem, ne jede se. Ne možete da ga stavite u usta nikako, ne jede se, ali lepo zvuči. Zvuči kao ona reklama Mlađe Dinkića 2001. godine ili one Ace Vlahovića reklame – početak za imetak, reklama za privatizaciju.
Vi ste podelili društvo na 2% dobitnika i 98% gubitnika u tranziciji. Svi su gubitnici u tranziciji, to su njihovi pojmovi, da se zavara nešto što se zove osiromašenje. Krenite od Bubanj potoka dole prema Vranju. Pogledajte vašu statistiku koliki su prosečni prihodi.
Razmislite, gospođo Dragutinović. Država je najveći bespravni graditelj, država. Da vas podsetim, 2003. godine taj Šumarac, što ima tu Agenciju za geodeziju, znate šta je pričao o Zakonu o izgradnji 2003?
Ma 15 dana građevinske dozvole, ma ne sme niko, biće hapšenja. Pogledajte Rakovicu, cela je bespravna zahvaljujući DS i tom vašem Bojanu Miliću.
Dokle mislite sa tim medijskim manipulacijama? Vidite, medijske manipulacije sigurno vama omogućavaju da budete na vlasti, ali prave daleko veću štetu u dušama ljudi.
Ne znaju ljudi da se orijentišu, ne znaju kome da veruju, ne znaju šta da pogledaju. Ne zna se da li će u novembru biti penzija, ljudi. Vi ste se genijalno setili kako da ispunite obećanje. Smanjili ste plate i sada su penzije, i ispunili ste obećanje.
Vi nas izjednačavate u bedi i siromaštvu, izjednačite nas u bogatstvu, dajte neka svi budu kao Mišković. Ne može? Hoćete da nas sve svedete na nivo socijalnog slučaja i taj posao vam dobro ide. Taj posao vam izuzetno dobro ide. Zbog toga što vam taj posao dobro ide, dobijate pohvale i od Oli Rena i od Havijera Solane i od NATO pakta i od svih. Mene bi bilo sramota da me oni hvale, doživeo bih kao najveće razočarenje, najveću sramotu, najveći poraz koji može da mi se desi da se rukujem sa Havijerom Solanom, sa Oli Renom.
Svi znamo šta oni rade u ovoj zemlji. U ovoj zemlji nije vrabac mogao da preleti granicu 1991-1996, koje god hoćete godine. Bili su njihovi posmatrači. Ko je mogao da trguje? Kriminalci. Znaju za te kriminalce, sve te kriminalce. Sve te kriminalce imaju u rukama. Kada im treba neki prljav posao, evo ga kriminalac, kao sponzor, sponzor proevropskih kadrova, pa onaj što se kupao jedanput u mesec dana, po četiri puta dnevno i postao evropski tip, prihvatljiv, Boga prevario, a kamo li neće ljude da prevari.
Nećemo da vam podržimo to. Nikada nismo dobili izveštaj šta je urađeno sa sredstvima kredita, nikada, i kada država daje garanciju i kada se država neposredno zadužuje. Ne znamo gde padaju te pare, u koji bunar to odlazi.
Korumpiranost; Molim vas, gde god se okrene je korupcija, gde god se okrenete. Pitajte obične građane kako završavaju najobičnije poslove, sve mora da se korumpira. Mora čak da se korumpira neko da bi radio po zakonu.
Pazite, da bi radio po zakonu, vi morate da korumpirate čoveka. Što kaže jedan čovek koji je učestvovao u nekom stečajnom postupku, kaže – morao sam da platim veštaka da uradi po zakonu, da ga molim da uradi po zakonu.
Kaže – ti si čoveče nenormalan, ti si prvi koji me moli i daje mi pare da nešto uradim po zakonu, obično od mene traže pare da nešto uradim mimo zakona. Ne, kaže, molim te, po zakonu mi uradi samo. Eto, koliko je to posrtanje našeg društva.
Ljudi moji, kada neko posmatra ovu našu Skupštinu, kada posmatra šta mi radimo ovde, šta pričamo, šta se sve iznosi, nema ovo u novinama, ovo može samo ovde da se čuje i kada čovek primeti da se Vlada brani efikasnim ćutanjem, sve je ljudima jasno. Poruka je jasna.
Demonstrira se strah. Poštovani građani, vi ste mali, budite uplašeni, tu su spasioci, tu je vlast, mi smo pogodni, voli nas Evropa. Voli nas Evropa, voli nas Evropa, voli nas Evropa, svaka glupost - evropski standard i tako ide ovo zaduženje.
I vi ćete da izglasate zaduženje, obezbedićete tih 126 glasova, glasaćete o tome, u demokratskoj proceduri je to prošlo, to će da bude druga rečenica, EU ima da vas pohvali kako ste na tragu, na putu prema EU, a Srbije pada, pada, pada.
Da ste saslušali šta je pre nekoliko dana pročitao gospodin Paja Momčilov o perspektivama građana sa ove teritorije, namerno kažem građana sa ove teritorije, šta demografi kažu da će da se desi za 10, 15 i 20 godina, kako će ko da se razvija u našem okruženju u pogledu broja stanovnika, a šta će da se desi sa Srbijom u pogledu broja stanovnika, nikada ne bi digli ruku da glasate za ove zakone, već bi kao većina pritisli vašu vladu da podnese račune za ono što radi i da bude, ako je moguće, mada mislim da je ovo nemoguća misija, da bude i efikasnija i uspešnija i da napokon vidimo da počnu da rade naše fabrike.
Pazite, pa mi smo svetsko čudo. Dođe čovek kao veliki investitor iz inostranstva i Mlađan Dinkić mu odvaja sredstva za svako radno mesto.
U najavi ide – dolazi čovek iz inostranstva, donosi velike pare, kako pričaju ovi iz G 17 plus kaže – grinfild investicije, ledina, odjedanput nikne fabrika, a onda subvencija za ovo, subvencija za ovo. Znači taj je iz inostranstva došao da uzme pare od ove Srbije.
Pa ko mu je obećao te pare? Opozicija nije mogla da razgovara, a kamoli da obeća. Obećala je vlast, jer je i to uslov za nešto. Godine 2001. imao sam prilike da gledam te emisare iz Brisela, kaže – dajte da izmislimo neki projekat, moj sestrić radi u evropskoj komisiji tamo, za neku proviziju dobićete bespovratni kredit, ili pomoć, ili neki kredit itd. Jadni Pitić je morao 2001. godine da donosi neki pravilnik o tome kako da se evidentira pomoć, donacija itd, itd.
Kad je izbačena ta jeftina ili džabe sirovina, oni se ponašaju po evropskim standardima, pa malo ćemo da zatvorimo, malo ćemo da otvorimo, održavamo. Slično i sa drugim proizvođačima koji su došli iz inostranstva.
Koja je to vaša politika? Vaša politika se svodi - drži vodu dok majstori odu, da ništa ne ugrozi vašu vlast. Sada krenite sa tim medijskim stvarima, poslanik ujeo kuče, kuče ujelo predsednika Skupštine itd, zabavljajte narod sa tim stvarima.
Krenite sa emisijama - ihuhu, hahaha, itd, veliki spektakli na trgovima, ljudi skaču od sreće, uživaju u umetnosti itd. A gde je kraj? Šta će ostati od ovog naroda? Ko će ovo da vraća? Pod kakvim uslovima će da vraća? Kod njih će tamo nešto da se promeni, tih što odobravaju kredite.
Sećate se kako oni pregovaraju kada se vraćaju krediti. Oni su bankarski način razmišljanja i razgovora uneli u diplomatiju. Nekada je diplomatija bila karakteristična po tome što se sedne za sto, pa se danima, mesecima raspravlja da se usaglase interesi. Sad je i diplomatija po sistemu Holbruka, uzmi ili ostavi, ili ćeš šargarepu ili štapina ti ide po leđima. Nemojte da ulazite u to.
Da vas ne podsećam koga ste sve kritikovali iz inostranstva i zbog čega, da to nije svetla budućnost Srbije, niti Rusija, niti Kina, niti nesvrstani. Vidim sada Tadiću nesvrstani najbolji. Šta je bilo pre sedam godina? Koje su poruke bile?
Da vas podsetim, 2001. godine ste rekli - problem Kosova je zbog Miloševića i onog režima, mi kada dođemo, mi ćemo sa našim partnerima to da rešimo. Šta se desilo za dva meseca? Nisu dali Tadiću da ode da održi jedan sastanak DS-a na Kosovu i Metohiji.
Znači, nikakve veze nema promena, nego što ste vi radi vlasti prihvatili sve i svašta. Prođe neko vreme, pa vidite da je to loše. Da li je to priča o vama kakvi ste? To je priča o vama kako vi vozite ovaj autobus. Ponašate se kao onaj Miško što može i bez gledanja da vozi - vozi Miško. To li vam je cilj?
Nisu nas građani poslali ovde da vam aplaudiramo - vozi Miško. Građani su nas poslali da vas kritikujemo ako nešto dobro ne radite, da iz te kritike izvučete pouke, da se popravite ako možete. Ako ne, vidite i sami, bliži se septembar, pa razmislite. Završio sam proces razmišljanja, čim vidim neke, izlazim, odavno nije gorela ova skupština. Odavno nije gorela! Vi samo na paljevinama možete. Ihuhu, vesela atmosfera, velike promene!
Kakve promene? Svi su osiromašili. Ko je kriv za siromaštvo? DS, DOS, Boris Tadić, vaši saučesnici i oni koji kontrolišu vlast i deo opozicije u ovoj zemlji. Zato se mi ne damo.