Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika <a href="https://otvoreniparlament.rs/poslanik/8554">Zoran Krasić</a>

Zoran Krasić

Srpska radikalna stranka

Govori

Ovo je amandman koji sledi jedan od prethodnih, mislim da je isto Radulović podneo amandman na član 1. Predloga zakona. On obuhvata samo jedan deo člana 2, obuhvata prvu trećinu tog člana, a to je smanjenje budžetskog deficita, čini mi se, za nekih 500 miliona dinara.
Međutim, ono što Vlada otvara kao pitanje i kao problem, pošto oni ne znaju da otvore pitanje, nego sve što otvore to je odmah problem, i to planetarni, jeste sam način kako su formulisali ova rešenja iz člana 2. Predloga zakona.
Vidite, u prvom delu ovog člana stoji iskazan budžetski deficit od 28,5 milijardi dinara. Onda ide drugi deo - izdaci za nabavku finansijske imovine od 21,5 milijarde dinara. Treći deo je otplata glavnice duga skoro 43 milijarde dinara. Onda se prikazuje zbirni iznos. Nije mi jasno zašto ste vi sve to sabirali. Sve ste ovo mogli da podelite u tri posebna stava u okviru ovog člana, ali ovo u nastavku pokazuje zašto ste sve to spojili.
Kao izvor za pokriće, odnosno sredstva za plaćanje ovih obaveza, obezbediće se iz - prvi izvor - privatizacionih primanja. To znači još ovo malo što treba da se rasproda u procesu privatizacije. Tu će biti i državnih i društvenih preduzeća, i društvenog i državnog kapitala.
Mi ne znamo njihovu projekciju koliko to treba da iznosi u 2009. godini, ali sasvim pouzdano znamo da će sve u 2009. godini biti jeftino. Biće jeftino zato što od ukupnog zbira preduzeća koja idu u proces privatizacije ima onih kod kojih nekoliko puta prodaja nije uspela, tako da je sasvim očekivano da će to biti bambadava.
Dalje, drugi izvor su krediti. Mi ne znamo koji je taj ukupan iznos do koga se država u 2009. godini ima zaduživati da bi izmirila ove obaveze od 92 milijarde. Treći izvor su donacije. Četvrti izvor je finansijska imovina budžeta i tek je peti emitovanje državnih hartija od vrednosti.
Mi po izvorima ne znamo koliko se planira, mi ne znamo da li će da radi samo jedan izvor, da li će oni svi da rade kumulativno, u kom iznosu i kako mi da kontrolišemo ekonomsku politiku kroz budžet.
Samo da vas podsetim da mi zadnjih pet ili šest godina nismo imali to zadovoljstvo da ovde raspravljamo o bilo kom završnom računu budžeta Republike Srbije, niti za 2001, a evo ni za 2007. godinu. Nismo imali prilike o tome da raspravljamo ovde, a to kad nismo raspravljali znači da niko ne zna kako su oni trošili sredstva. Ovih 7-8 godina samo dođu po saglasnost u vidu zakona o budžetu da im se odobri potrošnja, a kako se to troši, za šta se to troši, koliko se troši, to ne znamo. Sporadično dobijamo nešto kao informaciju kako je bilo u prva tri meseca, prvih šest meseci, devet meseci.
Da vas samo podsetim, kada smo prošlog meseca razmatrali Zakon o rebalansu budžeta za 2008. godinu, tada smo imali neke podatke, ali to nije završni račun i to nisu podaci koji mogu da zamene završni račun, tim pre što, po propisima, pre nego što bi došao završni račun u Narodnu skupštinu, on bi morao da preživi reviziju i jednu stručnu kontrolu. Ne žele oni tu kontrolu i sedam godina uporno smatraju da "Blic", "Pres", RTS, B92 su sasvim dovoljni da se kod njih podnese završni račun, jer oni treba da obezbede medijsku podršku za ove operacije koje se dešavaju.
Ono što je interesantno, to je da kada se ovi iznosi pretvore u evre, to je negde oko milijardu i 100 miliona evra. Znači, milijardu i sto miliona evra ćemo imati obaveza, po njihovoj proceni. Verovatno kod ovog dela budžetski deficit bi i moglo nešto da se promeni naniže, ali kod ovoga što se tiče otplata prema inostranstvu siguran sam da nema šta tu da se menja, jedino ako se ne napravi neki novi međudržavni sporazum. Ne bi me iznenadilo da se MMF otvori i da pomogne, da bi se sačuvali na vlasti miljenici MMF-a. Ono što stvarno mora da se kaže, pre nekoliko godina sam ukazao na to, međutim, nije bilo mogućnosti, znate kakav je Dinkić, on to ne razume i ne shvata. Ovde se javlja jedan problem i mislim da prilikom sledeće promene zakona koji definiše budžetski sistem da ta promene mora da se napravi. Zašto?
Ako gledamo budžetski deficit u užem smislu reči kako ste ga vi prikazali i ove troškove za nabavku finansijske imovine, i gledamo otplatu duga, to sve moraju da budu rashodi budžeta. U budžetu mora da se iskažu ta sredstva. Si izvori moraju da se nađu na prihodnoj strani budžeta. Moraju. Zato što Republika Srbija kad otplaćuje dug ona mora da ga otplati svojim sredstvima, a sva sredstva Republike Srbije moraju da se iskažu u budžetu. Ni Dinkić nije to shvatao. Mogao bih matematički da vam dokažem da budžetska potrošnja u sledećoj godini neće biti kako ste vi rekli 748 milijardi nego će biti 748 milijardi plus 42 milijarde.
Ne, ovo je otplata duga, to sam rekao, morate da imate izvor za otplatu duga, vi taj izvor morate da iskažete u budžetu. Ne možete da ga iskažete kod Narodne banke. Nije dvostruko računanje, ne, uopšte nije dvostruko računanje. Budžet je najjednostavnija stvar. S jedne strane imate prihode, a sa druge strane imate rashode. Ako ste ih usaglasili, u redu je. Ako su veći rashodi nego prihodi, morate da tražite rezervu za pokriće tog viška rashoda nad prihodima i kraj priče.
Verovatno je, nekada je bilo, pa u ovoj zemlji su finansije vodili mnogo veći stručnjaci nego što su Dinkić i Đelić. Nemojte Lazara Pačua, to je Dinkić obrukao njegovo ime. Nemojte njega, molim vas, bili su ljudi u ovoj zemlji koji su znali malo te finansije.
Morate sve da iskažete, a ne da se zumbulski ponašate. Morate sve da iskažete i da mi znamo iz kog izvora će šta da se plati. Šta je trošak. Ima šta je prihod, ima šta je trošak. Svi prihodi treba da omoguće realizaciju svih troškova. Ako se svi rashodi ne mogu pokriti time, mora da se nađe izvor.
Da li je to emitovanje hartija od vrednosti, da li je to kredit, da li je neko zaduživanje. Mora. Vi ćete sada po svaku cenu da prodate ono što možda niko neće ni da kupi, nego kada častite on će, hajde da ga uzmemo i neće biti nekih problema. Neka zvrji prazno, ionako iovako zvrji prazno. Baš tako, jeste, baš tako. To je ta vaša ekonomska politika destrukcije, totalne destrukcije.
Jeste destrukcija, jer vi ste za sledeću godinu planirali 87 miliona evra manje u agrarnom budžetu. Zašto manje? Zato što sa ovom carinskom politikom koju najavljujete sledeće godine i poljoprivredno-prehrambeni proizvodi koji dolaze iz inostranstva ima da budu jeftiniji, a ukidate istovremeno subvencije za poljoprivredu. To je dupla šteta.
Vidite na ovom primeru koje su tragične posledice jednostrane primene tog vašeg SPSS. Tako će biti i sa Fijatom, tako će biti sa besplatnim akcijama, za šta god se vi uhvatite to se osuši, ljudi, je li vam jasno. Za šta ste se uhvatili to se osušilo.
Eno, ona vojska kakva je bila, a sada šta je. Kakva je vojska sada? Objasnite mi, molim vas, neće imati topli obrok, neće imati marendu, kasarne zvrje prazne. Istopili ste tenkove u Sartidu, prodali ste to gvožđe i Sartid završio posao, sada on blokira proizvodnju, baš ga briga, on se ekonomski ponaša.
Pošaljite ministra Rasima Ljajića da njima naredi da se vrate ljudi na posao. Džabe vi građani demonstrirate i štrajkujete tamo po periferiji. Morate ovde u Beogradu. Jedino vas ovde vide. Ne onako sa tri šatora onde, pa vam Tadić pokloni pokretni ve-ce, a ulazi na sporedna vrata da vas ne vidi.
Ne, malo masovnije, po nalogu predsednika Republike, čuvaju se radna mesta, tako je rekao, tako ste u Subotici odlučili, na otvorenom delu, na tajnom ste se posvađali. Imate šest frakcija, znam ja. To je vaš problem. Ne navijam ni za jednu frakciju, odmah da vam kažem, moj stav - svi ste vi isti.
Znači, ovaj član u delu gde treba da se pokriju ove obaveze od 92,5 milijardi dinara je apsolutno neizvestan. Moguće da će sve da se obezbedi putem kredita. Dotacije, donacije, sumnjam, jer neće više niko sa zapada ni u vas da investira, ma koga zmija opeče i on se guštera plaši. Ta izreka važi i na zapadu. Važi tamo, videli oni da vi ne znate da vozite ovaj brod, videli, jasno je to njima. Traže oni drugu pticu trkačicu. Vi ste krenuli tim putem. Nego da završim ovo, pošto je pri kraju.
Znači, danas smo se dogovorili, svi koji imate decu nemojte da glasate za DS, jer oni ne žele da odvoje više para za dečiju zaštitu, više vole svoje kompjutere i usluge po ugovoru.
Dogovorili smo se, mladi talenti, ova Vlada ne želi da čuje za vas, vi ste teret, trošak, trošak.
Što se tiče stipendiranja mladih sportista, tražite nekog sponzora na drugom mestu, u Vladi Republike Srbije nećete da ga nađete, jer ni za to ne žele da odvoje sredstva.
Što se tiče inicijative poslaničkih grupa sa ove strane da se smanji deficit, ne morate toliko da trošite, rekli ste, ti troškovi su neophodni, pa i po cenu zaduženja.
Sledeća lekcija koju smo naučili jeste da pređemo sa štednjom u banke gde država, Republika Srbija, ima osnivački kapital, ima akcije i upravljačka prava, i vi preko vaše Agencije za sanaciju i stečaj banaka takođe vršite ta upravljačka prava u ime Republike Srbije. Tu je trostepena zaštita depozita, štednih uloga, da zatvorimo taj sistem, svako se štiti.
Imam obavezu prema građanima da im dam najkvalitetniju pouku. Svestan sam toga da vama to teško ulazi u glavu. Potpuno sam svestan. Svestan sam i tog rizika. Tu su građani Republike Srbije, njih je nužda naterala da slušaju, da čuju ovo, naravno da gledaju RTS, Drugi kanal, prenos iz Narodne skupštine, nekome se ne sviđa, nekome se sviđa, po izboru, ali ovde je mesto gde može da se čuje istina, jer nje nema ni u Blicu, ni u Presu, ni na B92, niti u žutim gde se slikaju ovi što bi pili kaficu itd. Ovde, sviđamo se, ne sviđamo se, ima vremena, kazaće građani šta je i kako je.
Morate unapred da znate šta vas očekuje. Molim vas, čuvajte radna mesta svim sredstvima, ako neko navali na vaše radno mesto prvo pozovite Rasima Ljajića i tražite neka bude 90% ekspeditivan kao što je bio ekspeditivan na funkciji predsednika Nacionalnog saveta za saradnju sa Haškim tribunalom. Tu su ga uvalili da bude godinu dana i evo ga već je osam godina.
Morao sam Ustav da vratim, jer čim čitam Ustav odmah dobijem kaznu. Mi smo jedina država na kugli zemaljskoj gde glavni konstitutivni akt neke države ne sme da se citira sa skupštinske govornice, jer poslanici dobijaju kaznu i zato sam morao Ustav da vratim. Ako pomenem Ustav, nećete da mi uzmete za zlo, a te kazne prekinite, samo mene kažnjavate, dajte malo prošarajte, ima tu još poslanika, pa kaznite još nekoga.
Znači, nalazimo se kod tačke dnevnog reda - prestanak sudijske funkcije i javnotužilačkih funkcija. Odmah na početku moram da kažem da se moja diskusija ne odnosi na ovih šest imena sudija i tužilaca koji su navedeni u ove dve odluke.
Moja diskusija će biti principijelna. Zašto? Zato što će nas sunce ogrejati zahvaljujući tome što je neko u ponedeljak dao kvorum, a neki su pobegli, pa je izglasano ono što je Vlada predložila u pogledu tužilaca i u pogledu sudija.
Za sledećih 90 dana ogrejaće nas sunce, pa će Boško Ristić biti po funkciji u nultom sastavu i Visokog saveta sudstva i Državnog veća tužilaca.
Gospodo sudije i tužioci, obrali ste bostan već od 1. marta. Takva je situacija.
Ono što mora da se zna, verovatno je ovo jedna od poslednjih odluka, gde prestaje funkcija po zakonu iz 2001. godine, koji je kasnije više puta menjan. Sada će to ići po nekom novom zakonu, mada me ne bi iznenadilo da i dalje bude po starom zakonu.
Na početku bih samo otvorio temu, ako kojim slučajem, pošto imamo rok od godinu dana za implementaciju ovih pravosudnih propisa, ako se bude desilo da neko od sudija i tužilaca recimo 1. januara 2010. godine bude imao 38 i po godina radnog staža, da li će on biti reizabran, ponovo izabran na tom konkursu ili neće?
Sudeći prema praksi koja već postoji nekoliko godina, ljudi sa preko 50 godina života nisu poželjni da budu u radnom odnosu i oni su praktično ta meta za odstrel koja ima prioritet. Tako da ne isključujem ni tu mogućnost da više ovakve odluke nećemo da donosimo, ali neki neće biti izabrani i posle 37-38 godina radnog staža, pa da skrenem na vreme pažnju sudijama ili tužiocima da ne budu mnogo iznenađeni, s obzirom da su to nova rešenja, a ako u to umiksate i Boška Ristića kao člana oba organa po položaju, onda znajte kakva sudbina će da bude. Znam, demokrate beže, ne žele da se ovo pominje.
Znači, to je ta situacija koja nas očekuje u 2009, a naročito u 2010. godini. Znate i sami da svi oni koji su u radnom odnosu, a imaju više od 50 godina, predstavljaju veliki balast, teret i ako nešto ne prođe tako što se ne izabere na budućem konkursu, onda verovatno u sledećoj etapi ide nešto slično, kao što su ove dve odluke o kojima se danas raspravlja. Ovo treba imati u vidu.
Naravno, mora da se zna i da zakon o izmeni Zakonika o krivičnom postupku, koji je bio prethodna tačka dnevnog reda, nezavisno od svega će da stupi na snagu 30. decembra, zbog toga što u Zakoniku o krivičnom postupku datum od kad se primenjuje novi propis je 31. decembar.
To je glavni razlog, ali mi nikada nećemo saznati kako je nastala potreba da se ovaj zakonik menja i to jedan jedini član, gde se rok 31. decembar pomera na 1. jul 2010. godine. To nikada nećemo saznati iz prostog razloga što najbolji zakoni koji su usvajani u ovoj skupštini bili su najbolji samo dok se ne završi glasanje. Posle godinu dana postaju zakoni koji moraju da se promene jer društvo nije sposobno za ta nova rešenja. Tako da danas imamo u pravnom prometu tri zakonika o krivičnom postupku.
Ima ovaj savezni, imamo dva republička, koji se ne primenjuju. Znači, nama ne manjkaju zakoni. Mi imamo zakone za sve situacije, imamo i rezervne zakone. Imamo samo jedan problem, što sudije i tužioci ne znaju koji zakon da primene. To je taj mali problem i zbog toga imamo u praksi stvarno vrlo čudna rešenja.
Bez obzira šta ja tvrdio sa ovog mesta, Vlada se potrudila da obilato dokaže moje tvrdnje. Znači, mi imamo nekih stotinak zakona koji se svake godine menjaju. Takva je situacija i sa Zakonikom o krivičnom postupku, takva je situacija i sa nekim drugim našim propisima i uvek kada se menjaju, to su evropski, najbolji, od Boga dati propisi.
Pa se menjaju zato što su od drugog boga dati propisi, pa tako redom i uvek se naravno građani prevare, jer tek ovih dana saznaju nešto što je bolna istina - da svaka pobeda DS znači poraz Srbije. To je ta proporcija, to je ta srazmera. Ona je potpuno identična.
Pre nekoliko dana imali smo taj čuveni Euleks. Još nismo čuli koje su tih šest tačaka koje su predložili Jeremić... Doduše, Batić reče, neka iskoristi svoj ugled kod Saveta bezbednosti. Gospodine Batiću, govornica je ovde za ozbiljne stvari. Nemojte, molim vas, pa kakav ugled ima Jeremić u UN? Ajte molim vas, pa on nema ugled ni u DS, gde da ga ima u UN?
Nemojte, ovo je ozbiljno mesto, Narodna skupština, treba da se ozbiljno vrši diskusija. Kakvi ugled, Jeremića? On i Tadić upadali u NIS, sećate se ili ste zaboravili to, kao što ste one Mićunovićeve futere zaboravili u Saveznoj skupštini? Hajte, molim vas! Paljevina je bila tri zavese, je l' tako beše? On posle - ovoliki materijal, koliko se to renoviralo. Pustite to.
Ne može više niko da nas prevari. Znači, plašimo se te pobede DS, jer to je onda siguran poraz Srbije, Srbije na njenoj celokupnoj teritoriji. Pre nekoliko dana smo vam pričali o Euleksu. Vi ste pozvali Euleks. Euleks je došao da završi poslednju fazu proterivanja Srba sa KiM.
Džabe vi pričate nešto. Dela pokazuju, vidite i sami. Čuli ste danas vesti - kako se upada u Bošnjačku mahalu, kako se prazne sudovi. Unmik? Unmik ne postoji, ljudi - on od 8. decembra ne postoji na teritoriji KiM.
Znate li koliko je stalo Amerikancima i ovima koji su instalirali to tamo do tih principa - kao nama do lanjskog snega, to je ta srazmera? Znači, vrlo je opasno kada vi pobedite.
Gospodin Batić je rekao jednu veliku istinu. Rekao je jednu veliku istinu i prava je šteta što predsednik ovog odbora za pravosuđe i upravu makar nije našao za shodno da sa tri rečenice kaže - da nas uvede u ovu temu. Zašto? Jedna je situacija kada neko navrši radni vek i treba da ide u penziju, i to je prestanak sudijske funkcije i prestanak radnog odnosa po sili zakona. Druga je situacija kada odlazi na lični zahtev.
Kada se na lični zahtev odlazi uvek ostaje neka mrlja - šta je to nateralo sudiju da napusti mesto sudije ili tužioca, ili zamenika tužioca, s obzirom da u ovoj struci, gospodine Batiću, svi nekako teže da budu sudije.
Svako ko završi pravni fakultet ima neku svoju životnu želju, verovatno 70-80% da radi u sudu, da bude sudija, da bude tužilac, neki ljudi žele da budu advokati. Malo ko želi da radi u privredi i u banci itd, većina sebe kao pravnika vidi u sudu.
Sada, s obzirom na te motive i želje kada neko na lični zahtev napušta sud, uvek se otvara pitanje - šta je to? Da li je problem statusa, da li je problem preopterećenosti, što mora predmete da nosi kući, da bi kucao čovek i da bude i daktilografkinja, i zapisničar i sve, ili je u pitanju nešto što se naziva - pritisak? Pored ova dva razloga koje sam prvo naveo, mislim da je ovaj treći najvažniji. Stvarno, sudije rade pod velikim pritiskom.
Nekada davno znali su se politički predmeti i to je možda u celom sudu bio jedan predmet u desetogodišnjoj ili dvadesetogodišnjoj istoriji nekog suda, a sada se javljaju politički predmeti po nekoliko osnova. Znači, komšije se spore oko međe i jedan komšija ode u sedište stranke na vlasti i iskoristi to poznanstvo. Stranka na vlasti skoči na sudiju i taj predmet dobija političku dimenziju, iako on izvorno nije politički - komšije se spore oko neke međe, parking mesta ili bilo čega. Ali, dobija političku konotaciju iz jednog prošlog razloga što ste uspeli da građane ubedite u to da je potrebna politička podrška da bi se u sudu neki predmet rešio.
Imamo izvorno političke predmete, gde se javljaju učesnici u političkom životu kao neke stranke u postupku, da li voljno ili nevoljno, da li zato što ih neko proganja ili zato što se obraćaju za neka elementarna prava, i ti predmeti dobijaju posebnu pažnju, znači oni se posebno posmatraju.
Bira se naravno sudija ili se sudija pošalje na Kopaonik na nagradno putovanje, pa posle Kopaonika, kada se vrati, ukine ili ne odobri privremenu meru, iznatrapa sve i svašta u rešenju i onda očekuje, kada vi krenete sa reizbornošću, da bude ponovo izabran za sudiju, iako recimo svi u tom sudu znaju da je tanak sudija.
Svi znaju da je tanak sudija i prosto se plaše da taj sudija ne napravi greške, jer odskora radi na parnicama, pre toga je radio na registraciji privrednih subjekata, ali to su naši eksperti.
Dalje, imamo situaciju kada na ishod spora utiču banke, utiču neformalni centri moći, koji svoju moć crpe pre svega u finansijskoj jačini i činjenici da mogu da progledaju kroz prste da nešto finansiraju, da nešto i odbore, pa ako treba malo i pod povoljnijim uslovima da odobre neki kredit.
To su te društveno-korisne i podobne stranke u postupku, da ne pričam o stečaju, da ne pričam o nekim drugim stvarima, gde se dešavaju naročito one situacije kada sudije pokazuju izuzetnu stručnost i izuzetnu podobnost. Naravno, DS će te izabrati tokom ove faze sprovođenja konkursa, kako bi od 1. januara 2010. godine napokon i pravosuđe postalo demokratsko. Demokratsko, jer pobogu ko bi drugi mogao najbolje da primenjuje demokratske propise od demokratskog pravosuđa. To je naša realnost.
Moram, pošto sam i više puta sa ove govornice pokušavao da na bazi činjenica predočim šta će da se desi, da vam kažem - da ćete uspeti u jednom delu da ostvarite ovo što ste naumili, ali u onom pretežnom delu nećete uspeti. Opet ćete doći ovde da tražite promenu evropskog propisa nekim novim beloevropskim propisom. To je nama naša sudbina otkada su nam demokrate na vlasti.
Naravno, građani će da zapamte ove moje reči - njihova pobeda je vaš poraz, vaš poraz na svakom koraku. Zato, manite se ćorava posla. Koga zmija peči, on se i guštera plaši, to da znate. Ako ste videli da ovaj vozač ne zna da vozi autobus pun dece, onda sačuvajte decu - prepustite autobus nekome drugome ko zna malo bolje da vozi ili sigurnije da vozi ovaj autobus zvani Republika Srbija.
Jer, gde god su zagrebli, gde god su se pohvalili - prevarili su nas. Vidite i sami da je taj put ka Evropi krajnje neizvestan, ma koliko bio euforičan potpredsednik Vlade. On je euforičan zbog ličnih razloga, jer ima dobar sistem kako da zaštiti svoje lično bogatstvo i naravno da mu je funkcija potpredsednika Vlade vrlo značajna.
Ima tu i drugih u Vladi koji mnogo više računaju na svoje lične interese nego na to šta ćete vi građani sutra da jedete, da li ćete sutra ići na posao. Da ne bude zabune, moram da vas obavestim na vreme - petsto preduzeća se nalazi u postupku stečaja, to je negde oko 200 hiljada građana Republike Srbije.
Ovo pomeranje i ukidanje carina, ukoliko prođe u Narodnoj skupštini, a verovatno će proći, jer oni na silu guraju sve svoje zakone, ne birajući sredstva, pa čak da im neko i da kvorum, a neko i da ne uđe u Skupštinu, samo da bi to prošlo.
Računajte da zbog tog čašćenja carinom, ne samo da ćemo da finansiramo Euleks, kao narod i kao država, jer je to ta razlika koja će da ide za Euleks, nego još oko 100 hiljada građana Republike Srbije će biti u situaciji da možda već od marta neće imati radno mesto.
Znači, 300 hiljada građana Republike Srbije mogu da računaju da će, zahvaljujući pobedi DS, oni da izgube radna mesta. Gde će biti granice Srbije, to niko živ ne zna. Operacija Euleks - propast. Operacija EU - totalna propast.
Da vas podsetim kako to visokoumno razmišljanje Borisa Tadića ide - 2000. godine Rusija i Kina su bile anatemisane kao države. Rečeno je da prethodna vlast, umesto da nas vodi prema Americi, prema Evropi, prema bogatom svetu, ta vlast vodi Srbiju ka istoku, ka napuštenim, primitivno-prostim državama, poput Rusije i Kine.
Pre nekoliko dana glavna vest - Rusija je naš glavni spoljnotrgovinski partner. Da vas podsetim da je pre nekoliko meseci gospodin Tadić rekao - 60% našeg prometa sa inostranstvom je prema EU, a 5% prema Rusiji.
Ako ga budete videli na nekom od sledećih plenuma DS, da li u Subotici, da li na Paliću, da li na Zlatiboru, podsetite ga, kažite da u SRS se uporno i strpljivo beleže sve njegove dalekometne misli i on je prosto postao jedna riznica kontradiktornosti, protivurečnosti, gde čovek na 15 minuta menja stav.
Da ne bih oduzimao mnogo vremena - građani, svi pajsere u ruke i čuvajte radna mesta - to je rekao Boris Tadić u Subotici.
Naravno, kada se radi o zahtevu za izglasavanje nepoverenja Vladi Republike Srbije, po pravilu, treba da se krene sa citiranjem Ustava Republike Srbije, jer teško da se može argumentovanije objasniti necelishodnost ili loša politika, ukoliko se ne pravi poređenje sa nekim ustavnim normama.
Ne smem da citiram Ustav, pošto sam to jedanput uradio, pa sam dobio opomenu. Ovo je jedini parlament na kugli zemaljskoj gde poslanici ne smeju da citiraju Ustav Republike Srbije.
Ali, šta je važno za ovu današnju temu? Za ovu današnju temu je važno da neka stabilna većina garantuje opstanak po svaku cenu, što znači - da je ovde Vlada u nekom drugom sastavu i da ima podršku ove većine, ona bi opstala; da ovde sedi Tačijeva vlada, s obzirom na ovu većinu, ona bi opet opstala, zato što racionalno političko razmišljanje u Narodnoj skupštini Republike Srbije počinje i završava se sa magičnom cifrom od 126.
Verovatno već 70-80 godina u Srbiji se igra fudbal, i svake godine liga, i svake godine neki klub bude prvak. U toj našoj istoriji se desilo da je jedne godine prvak bio "Obilić". Kada se kaže da je "Obilić" bio prvak Srbije, odnosno u to vreme SRJ u fudbalu, odmah to mami neke asocijacije, ne da su dobro igrali fudbal, ne da je neko bio poznat od fudbalera, nego su imali uspešnog menadžera i gazdu, koji je na razne načine obezbedio prvo mesto.
Ako se priča o fudbalu, onda se kao konstanta priča o "Zvezdi" i "Partizanu". Ovo će, otprilike, biti u istoriji - Vlada Republike Srbije, Vlada koja će u istoriji da deli sudbinu "Obilića". Gle ironije. Zašto ironije?
Vlada Republike Srbije da ništa nije uradila, ne bi mogla da pričini štetu.
Ali oni, zbog ovako navalentnog predsednika Republike, sa manijom teranja, hteli su da imaju tu tzv. proaktivnu politiku. U toj proaktivnoj politici oni su uspeli ono što čak nije uspelo ni Savetu bezbednosti. Uspeli su da faktički devalviraju Rezoluciju 1244.
Jedini instrument koji nama garantuje suverenost na teritoriji KiM jeste Rezolucija 1244. Što duže treba da je držimo na snazi da se ona ne menja, da se ni za jotu ne krši.
Šta su naše Vlade morale da rade? Samo da traže sprovođenje Rezolucije 1244 i Kumanovskog sporazuma, i ništa drugo. Jer, sve drugo što izlazi izvan okvira Saveta bezbednosti je loše i, po nekoj svojoj zakonomernosti, to loše znači direktno kršenje Ustava Republike Srbije, od preambule pa čak do poslednjeg člana Ustava Republike Srbije. Ova Vlada je upravo to i uradila.
KiM, teritorijalni integritet i suverenitet Republike Srbije, jeste veliko i krupno pitanje o kome ne sme da snosi odgovornost samo Vlada, već Vlada mora da to pitanje postavi u Narodnoj skupštini. Od 1999. godine uvek se otvaralo pitanje KiM u Narodnoj skupštini, da bi se ovde obezbedila većina za državnu politiku, jer to prevazilazi onu odredbu Ustava koja kaže - Vlada vodi unutrašnju i spoljnu politiku.
Pitanje teritorijalnog integriteta i suvereniteta izlazi izvan tog okvira. Ovde je godinama bila dobra praksa da se putem odluka, rezolucija, deklaracija, Narodna skupština Republike Srbije, kao reprezent svih građana Republike Srbije, izjašnjava ne samo o tekućim stvarima, nego i o strateškim. U jednom periodu smo čak i prevazilazili ovlašćenja Narodne skupštine.
Sećate se da je ovde formirana platforma za razgovore. Ali, kada imate ovakvog predsednika Republike, mi smo ove godine imali tu situaciju da je tema KiM zabranjena ovde. Prepuštena je - kome: Jeremiću, Borisu Tadiću i ovom jadnom Bogdanoviću, koji, kada mu kažete - ministar, on ne zna u čijoj je vladi ministar, da li nezavisne države Kosovo ili Vladi Republike Srbije.
Neću da ponavljam ono što su poslanici SRS vrlo lepo ovde izneli Elena Božić-Talijan, Marina Raguš, Aleksandar Martinović, do detalja, suvoparne činjenice koje ne mogu da se ospore. Zašto? Citati? Ali, to je ta naša realnost.
Odavno imamo tu nesreću da je Boris Tadić predsednik Republike. Vi se sećate one skupštinske rezolucije koja se ticala izbora za privremene organe na teritoriji KiM, ovde je doneta odluka da se Srbima preporučuje da ne idu na izbore. Njega baš briga, on uhvatio onog njegovog Olivera Ivanovića i pozvali da se ide na izbore.
Setite se šta je bilo februara, cela Srbija se digla na noge da protestuje zbog jednostranog proglašenja nezavisnosti Kosova. Boris Tadić pobegao u Rumuniju i organizovao nemire. Gle ironije. U američkoj ambasadi gine izbeglica sa KiM. Taj scenario je ponovio pre nekoliko meseci ovde prilikom hapšenja Radovana Karadžića, ali je tada poginuo takođe izbeglica iz Republike Srpske Krajine. Preuzeli ste odgovornost. Odgovaraćete pred istorijom, odgovaraćete, zapamtite, za ovo.
Nije niko vama nametnuo Euleks, nego ste ga vi doveli. Gde vam je platforma za razgovore oko Euleksa? Da li je utvrđena ovde? Nije. Ko vam je nametnuo tu platformu? Ko vas je ovlastio da o tome pričate?
Zašto, ako već tako razmišljate o teritorijalnom integritetu i suverenitetu, nema ga onaj za ljudska prava, pa i o ljudskim pravima, zašto niste iskoristili ovlašćenje koje postoji u članu 182. stav 2: "Republika Srbija ima AP Vojvodinu i AP KiM. Suštinska autonomija AP KiM urediće se posebnim zakonom koji se donosi po postupku predviđenim za promenu Ustava".
Što niste išli na zakon, ako ste želeli aktivnu politiku, pa da se ovde definiše suštinska autonomija KiM? Ne moraju oni to da prihvate, ali to je naš stav, gde garantujemo ljudska prava i gde garantujemo, po ko zna koji put, teritorijalni integritet i suverenitet. Ne mora oni to da prihvate, ali to je naš stav. Ne možemo mi protiv sile. Ali, ne treba da saučestvujemo u tome.
Povodom vaših raznih bravura na temu, evo šta kažu ti vaši navodno partneri, prijatelji. Svedok sam i one sednice koja je bila 10. juna 1999. godine ovde. Tada je Vuk Drašković ovde kmečao, 1244 od boga dato, UN ima da čuvaju Srbe na KiM.
Isto, kao što se vi sada branite. Kako se branite? Nevešto. Pokušavate običan falsifikat da izvršite nad opštepoznatim činjenicama. Zar ne vidite da postoji velika razlika između svake vaše izjave, svakog vašeg pojma i onoga o čemu pričaju vaši prijatelji i partneri iz inostranstva.
Evo šta jedan kaže povodom ovog vašeg nametanja Euleksa: "Nije nama EU nametnula Euleks, nego Vlada Mirka dr Cvetkovića." Da, oni su doveli Euleks. Oni su rekli i Rusiji i Kini da u Savetu bezbednosti budu mirni. Svi znate stav Rusije - vi u Srbiji, dogovorite se u Narodnoj skupštini, dajte papir šta je vaš stav, to ćemo da zastupamo. Ali, ne, neće oni to. Evo šta kažu - bilo je potrebno da se sačuva Rezolucija 1244, kao baza za misiju Euleks. To tumačite kao sa namigivanjem.
Gledajte sledeću rečenicu, priča se o generalnom sekretaru. Kaže - on ukazuje da generalni sekretar UN koristi formulaciju "nova realnost" zato što ne može upotrebiti reč "nezavisnost". Svi znamo da je EU proglasila i omogućila nezavisnost KiM.
Svi znamo da je Euleks misija koja treba da obezbedi atribute pravne države nezavisne države Kosovo. Oni se već godinama pripremaju, uče državnu upravu u Hrvatskoj, u Sloveniji o trošku EU. Vi ste doveli Euleks. Vama je Euleks bio potreban da bi završili prljav posao za koji ste plaćeni.
Doduše, sada više niste plaćeni, sada sami otimate, jer nema ko da vam se suprotstavi. Uvek imate 126; 126 pobeđuje i zdrav razum; 126 menja istoriju; 126 menja zdravu logiku; 126 je čarobni broj, pa tako neko može da postane i lep zahvaljujući broju 126, iako je možda greška prirode. Da vidimo, pošto se ovih dana prepirete oko cene gasa, napadate ministre, evo vam, samo treba da se pročita "Politika", da li vam je poznat ovaj lik što se krevelji. Evo, vidite taj što se krevelji šta je rekao.
Na pitanje da li je Srbija u pregovorima sa ruskom stranom dobila garancije da će Južni tok kao magistralni gasovod biti izgrađen preko njene teritorije, gledajte šta je taj vidoviti, ljubi ga majka, šta je rekao - mi bez finansijskih i pravnih garancija o izgradnji magistralnog gasovoda Južni tok ne možemo pristupiti realizaciji čitavog aranžmana. To je više nego očigledno i zbog toga što tako glasi odluka Skupštine Srbije kojom je ratifikovan taj osnovni sporazum.
Što se vi ljutite na Mlađana Dinkića, on radi samo ono što je Boris Tadić rekao, odnosno ono što Boris Tadić ne bi smeo javno da kaže. Znate, on bi hteo sa jednim delom na dve stolice. Upravo sa tim jednim delom raspolućenim da zahvati dve stolice, snaga pomirenja, snaga razuma koja prodaje Kosovo. Prodali ste KiM zarad vaših fotelja, i to je prava reč. Kako neutralna misija? Misija došla da obezbedi poštovanje zakona? Zašto? Pa, tamo postoje još te plemenske razlike, trgovina belim robljem, drogom, oružjem.
Pogledajte ironiju, ovaj mali kaže, mi ćemo jednostrano da primenimo sporazum. A znate li šta to znači? Da sve koristi koje zapad bude ostvario zbog toga može da plati Euleks misiju, pa ćete vi, građani Srbije preko ovog malog da plaćate Euleks misiju, kao što i onu readmisiju plaćate vi. Oni koji imaju para da putuju takve želi Evropa, pa kad uzmete pare, tim parama vratiće one po onom sporazumu.
Ovo je troduplo šteta za Srbiju. Ovde je samo šteta za Srbiju. Ovde nema ni jedne koristi. Kažite mi koja je korist?
Drago mi je kad i G17 smatra da nema nikakve koristi za Srbiju od ove Vlade. Ovo je verovatno najteža izdaja koju je Srbija mogla da doživi, a onda nas plašite sa nekim Čankom, sa nekim predlogom statuta, kao postoji i veće zlo. Ajd zaboravimo zbog tog pretpostavljenog većeg zla da projuri ovo, niko neće da se ljuti, ovo je demokratski - 126 nećete obezbediti za izglasavanje nepoverenja, te po toj logici stvari ova Vlada ostaje i ona je postala izuzetno dobra.
Otprilike to vam je kao kada ludaku izgori medicinska dokumentacija, a on misli da se izlečio. Izlečio se zato što je bio u potkrovlju požara gde je bila dokumentacija i on jadnik misli da je živ, zdrav, normalan i može da tera dalje.
Nažalost, građani Republike Srbije, u stanju teške depresije, u stanju ste da slušate sve i svašta, kako će vam biti bolje, kako samo što nije potekao još med i mleko, a ovakvi mogu da donesu med i mleko, ove vojvode što imaju po 11,5 miliona u akcijama, nije imalo kuče za šta da ga ujede kad je došao pre nekoliko godina, a sada se tri puta dnevno tušira, ide u solarijum, postao je evropski čovek. To treba da bude dika, ponos i primer našoj deci.
Smeškajte se, ali shvatite jednu stvar, vi kao Vlada morate večeras da padnete, bez obzira na ove glasove, da bi iskoristili i poslednju šansu ako možemo da spasimo šta se spasti može, da napravite diskontinuitet sa tom udvoričkom, ponižavajućom politikom koju vodite i da sprečimo uništenje Srbije, a vi ste se predano odali tom poslu. Samo se vi smeškajte, i veće zverke od vas su se smeškale pa su kapitulirale.
Zapamtite jednu stvar, svi oni koji su verovali Amerikancima u sprovođenju politike na Balkanu ili su pokojnici ili se više ne bave politikom. Upali ste u ćorsokak i ne znate kako da izađete iz toga. Podnesite ostavku, poslednje je vreme.
Sad mi je jasno, gospođo Čomić, zašto pravite te leteće izmene kada treba da se reklamira povreda Poslovnika. Naravno, ne mogu sada da vam prigovorim pošto je prethodnik izašao.
Pozivam se na čl. 136. i 104. Poslovnika Narodne skupštine jer je ministar Marković izašao ovde i pogrešio temu. On je pričao o tome šta će da radi 2009. godine, kako će da otpušta državne službenike. To nije tema ovog zakona.
A gde je trebalo da se dohvati amandmana, ponašao se po sistemu ''oženjen sam, ali kao momak živim'' (to je jedna čuvena narodna pesma, bila je vrlo popularna). Ili, da budem precizniji, kao predstavnik vlasti je dao jedan opozicioni govor, pa je kritikovao prethodnu, prethodnu, prethodnu... Sve vlasti je iskritikovao, a zaboravio je da je bio u vlasti. To mi nije jasno uopšte.
Gospodine Markoviću, mislim da uopšte niste shvatili gospodina Martinovića i gospodina Buhu, evo zbog čega. Član 78, ako pođemo od njega, ima svoj prvi stav i svoj drugi stav. U stavu 1. kaže se ''razrešava se''. To znači - nešto što je obavezno. U stavu 2. isto stoji nešto kao obavezno, pa se kaže ''dva puta'', ne mora uzastopno, da je ''data ocena'' , ista ocena kao u prvom stavu – ''ne zadovoljava'', a onda ste ubacili nešto što se odnosi na Zaštitnika građana.
Moram da vam skrenem pažnju, vi imate Upravnu inspekciju i Upravna inspekcija kontroliše rad državnih službenika, i kad Upravna inspekcija, tokom kontrole, utvrdi neku nepravilnost, ona daje nalog da se ispravi ta nepravilnost. Nije to samo nepravilnost sa gledišta postupka, nego i nepravilnost sa gledišta poštovanja ljudskih prava.
Ne znam zašto ste dali veći značaj Zaštitniku građana nego Upravnoj inspekciji. Ono što uradi Upravna inspekcija i to rešenje koje ona donese je obavezujuće, za razliku od preporuke, koja ima karakter mišljenja sa predlogom kako da se reši nešto što je problematično.
Lepo ste rekli, on deluje prema javnosti, transparentno, ukazuje, pa i preventivno deluje na državne službenike, na sve one koji mogu da dođu u situaciju da krše ljudska prava. I to je prihvatljivo. Ali, ta preporuka može da bude osnov kod tog organa da pokrene disciplinski postupak, da se proveri da li je to što on preporučuje i na čemu zasniva svoju preporuku tačno.
Po mom mišljenju, od većeg značaja može da bude rešenje Upravne inspekcije nego preporuka Zaštitnika građana. Tim pre što je on, kako reče Martinović, ''tigar bez zuba'', ili ''lipov...'', ili onaj ''...dim''. E, takav je on.
Gospođo Đukić-Dejanović, ukazaću na povredu Poslovnika, ali pod uslovom da se Gordana Čomić ne smeje. Radi se o članu 104. Ovde izlaze predstavnici G17 plus i demonstriraju kamikazu koji je zaboravio kacigu. Zna Goca o čemu se radi. Kamikaza ušao u avion, pa se setio da je zaboravio kacigu i rekao - ne mogu da letim bez kacige. To je G17 plus. O čemu se radi?
Fakat i činjenice o stanju u "Zastavi" suprotstavljaju se lepim očekivanjima. Za ta vaša lepa očekivanja vam niko ne prigovara. Odete lepo u poslanički klub G17 plus i kažete - što bi bilo lepo, što bi bilo fino, stavite prst na čelo i uživajte do mile volje. Međutim, kada surovoj stvarnosti date ta vaša lepa očekivanja, onda se desi šator ispred zgrade Predsedništva.
Vidite, vi ste sada izašli da pričate, a da ste to vreme potrošili u "Zastavi", verovatno bi dva nova "fijata" izašla, dva nova automobila ''fijat''; jedan bi napravio Zdravković, a drugi bi napravio gradonačelnik ili predsednik Skupštine (ne znam šta beše). Zašto vi nas usporavate u tom putu prema Evropi? Mi kasnimo u Evropu zbog vas. Ovi neće da obezbede kvorum, glasaju iz Bodruma... Pa, kada ljudi vide da se glasa iz Bodruma, niko nas neće takve. A vi, kao kamikaze – ''zaboravili smo kacigu''.
Da biste te vaše priče učinili imalo verovatnim, predlažem da Nada Kolundžija, Suzana Grubješić itd. (naravno, nema ih u sali, oni su samo na novinama), da se lepo vi uhvatite pod ruku i odete u Pionirski park, do onog šatora tamo, i da ljudima objasnite sve to što pričate. Mene ne možete da ubedite, možda ćete ove tamo da ubedite. Ali, vodite računa, ako oni pozovu, pa se još neki tamo skupe, onda će vam biti vrlo teško da se obavi ubeđivanje. A kacigu obavezno ponesite, kao kamikaze.
Gospođo Đukić-Dejanović, moram da vam skrenem pažnju na član 27. jer bi bila velika uvreda za Narodnu skupštinu da se zbog izlaganja onog "zumbula" pozovemo na član 104. Zato što je to "zumbul", a ne narodni poslanik. Ali, to je vaš problem.
Zašto ste pogrešili i pogrešno primenili član 27? Morali ste tog "zumbula" da upozorite da ne sme da iznosi neke podatke pošto je bio na čelu komiteta za odbranu Vojislava Šešelja i ne sme da objavljuje te privilegovane informacije. Jer, ako ih objavljuje, ne samo što čini za sebe neki problem, to je njegova stvar, već ugrožava ionako težak položaj Vojislava Šešelja u Haškom tribunalu.
Mogu da shvatim autora ove knjige, to je gospodin Vukčević, o tome ću malo kasnije da vas informišem. On je mnogo iskreniji od "zumbula". On makar napiše sve, objavi, pa stavi pečat. A ovde imamo jednu podmuklu varijantu, otprilike: branim se, ugrožen mi je život, ugrožena mi je porodica, ugroženo mi je sve - od koga? - od nekoga ko se nalazi šest godina u pritvoru i koji, kada pipne telefon, odmah se sve snima, pa čak i Pretresno veće mora da brani Vojislava Šešelja od Tomislava Nikolića.
Pogledajte koja je to vrsta manipulacije kojoj on izlaže građane Republike Srbije. I, naravno, kada Boris Tadić pipne dugme, on istrči da bi skrenuo raspravu na drugu stranu, da mu ne bismo pričali o Euleksu, da ne bismo pričali o svetskoj finansijskoj krizi, da ne bismo pričali o krađama, da ne bismo pričali o budućem putu Vojvodine, da ne bismo pričali o životu u Republici Srbiji.
Međutim, naročito sam uplašen kada Nikolić izađe za govornicu i kaže nešto ukoliko se ne zakune. Kada bi se zakleo, bio bih siguran u to da neće da mi se desi. Ali kada nešto kaže pa ne završi sa "zaklinjem se", onda je opasno, onda to ostvaruje.
Molim vas, oslobodite nas tog straha. Mi radimo ovde pod stresom, stvarno. Čovek je ''prolupao'', ne znamo šta će kada da izjavi. Molim vas, gospođo Đukić-Dejanović, znate, u takvim situacijama obično se menja terapija.
Dame i gospodo, dobro je što smo imali prilike da čujemo ovako temeljno obrazložen amandman. I vama je jasno i građanima Republike Srbije je jasno koliko moje srce krvari kada treba da podržim Vladu Republike Srbije. Nemojte da se smejete, sada ćete da vidite kako je to ozbiljna situacija.
Vlada Republike Srbije je dala vrlo kvalitetan odgovor povodom ovog amandmana. Vi znate da je on podneo dva amandmana na član 2. Prvim je tražio da se član 2. briše, pa je to povukao, pa je onda tražio neku inovaciju sa ovim drugim. Ne postoji bolji dokaz od ovog amandmana kako se štite tajkuni i kriminalci.
Da li ste razumeli šta hoću da vam kažem? Predložili ste da se produži rok za povezana lica kako bi stečaj i likvidacija imali smisla zbog stečajnih poverilaca, a princip je da treba da se sačuva stečajni poverilac. Ovde se traži skraćenje roka amandmanom kako bi onda u sudu završila ova povezana lica i kako bi stečaj, u krajnjem slučaju, bio nepravedan prema stečajnim poveriocima.
Vi ste tražili produženje roka, on je tražio da se briše taj rok od godinu dana. Je l' tako? Tako je. Znači, ja vrlo objektivno sa ove govornice iznosim, kad treba da vas pohvalim, hvalim vas, kad treba da vas kudim, kudim vas. Kamo sreće da je taj rok dve godine, pa da vidimo koja su ta povezana lica.
Da sad to prevedem, pošto mi se ovi iz Vlade malo više sekiraju nego što treba. Sad ćete vi da shvatite o čemu se radi.
''Amandman se odbija iz razloga što se zakonom prihvata opšti rok za pobijanje pravnih radnji u roku od šest meseci pre dana nastupanja pravnih posledica pokretanja stečajnog postupka, a ukoliko su poslovi obavljeni sa povezanim licima rok se produžava za godinu dana''.
Da li je to u funkciji zaštite poverilaca? Jeste. Da li je naš zadatak da se na objektivan način borimo za pravičnost? Jeste. Da li to treba da podržimo? To stoji u vašem predlogu. A šta je ovaj tražio? Da se baš to izbriše. Je l' tako? Ako se to izbriše, šta ostaje onda? Šest meseci. Zašto on traži šest meseci? Da ovi tajkuni, ovi koji su im kupili kola, budući prodavci oružja, koji finansiraju dolazak na vlast (polako, priča ima svoj veseli kraj, nemojte da se sekirate)...
Jeste, tajkuni vrše uticaj i kod te agencije. Vi ste novi sastav te agencije. Tamo su bili razni ljudi, i Kolesar je bio tamo, sećate se?, i Labus je bio, i Vesna Džinić. Znate koji su ti likovi, znate kako se tu šta završavalo. Ali, o tom potom, i to će da se otvori. To ćete vi da otvorite. Vi imate potrebu da to otvorite. Kao što imate potrebu da otvorite i isplatu naknade štete za paljevinu Narodne skupštine, za zatvore itd. To još nije zatvoreno, da znate. To ne može da se zatvori.
Šta su povezana lica kod banaka? Pa, regulisao je Zakon o bankama. Je l' tako, gospođo ministar? Zakon o bankama je regulisao šta su povezana lica. Banka u svom poslovanju ima specifičan odnos sa povezanim licima. I Zakon o preduzećima, kako ga sada zovete, o privrednim društvima, takođe ima posebne odredbe o poslovanju sa povezanim licima.
Da ne bi bilo zabune, dobar primer poslovanja sa povezanim licima jeste BK. Sećate se? Dobar primer poslovanja sa povezanim licima su neki od ugašenih osiguravajućih društava. Samo da vas podsetim, neka osiguravajuća društva su vodila u knjigama vrednost kvadratnog metra stambenog prostora i po 20.000 evra. Naravno, to je sve bila fikcija, knjigovodstveno, da bi se prikazala pozicija osiguravajućeg društva i prikrilo pranje para i izvlačenje gotovine.
Zato su interesantna povezana lica. I vrlo je teško ući u to. Ne može stečajni upravnik, likvidacioni upravnik za šest meseci da uđe u sve te varijante. Kao što ja ne mogu da uđem u sve varijante onih vaših stavki. Ne vaših, gospođo Dragutinović, nego to je izmislio još Đelić, ono - usluge po ugovoru, znate, da nisu bili materijalni troškovi.
(A nisu bile usluge po ugovoru, to samo da znate. Deo materijalnih troškova, ali nisu bili posebna klasifikacija. Kontrolisaćemo za koji mesec u sudu, zapamtite. Pošto vode postupak protiv mene zbog nekih knjiga sad ćemo sve knjige da iznesemo. Zaboravio sam ovu knjigu, Vukčevićevu, ali javiću se kasnije da i nju objasnim.)
Znači, povezana lica, da bi se njihov uticaj, njihovo poslovanje sa bankom sagledalo, pošto se ti poslove rade perfidno, tu mora dubinska kontrola. Jer, povezano lice može da se pojavi i kao poverilac, pa da prijavi svoje potraživanje, a moguće je da je banka u redovnom poslovanju preko povezanog lica isisala kapital, veštački stvorila insolventnost.
Eto, vidite kako se neko bori za tajkune. A onda ovde krene priča, manje ili više dobra priča. Stvarno je za osudu ovo što je bilo sa Sartidom, i da ne ređam ove druge privatizacije. Međutim, privatizacija Sartida, odnosno stečaj Sartida kao privrednog društva, nema baš neke veze sa stečajem banaka. Posredno ima veze, jer se i banke javljaju kao poverioci, ali to nije eminentno bio stečaj banke, nego je bio stečaj privrednog društva, čeličane.
Ali, šta vredi? Kada čovek ne zna koja je razlika između sekretarice i kompjutera, on ovakve stvari može da napravi. (Pa, ne zna čovek ništa.) Ali, podnosilac tog amandmana je bio drugo lice ovlašćeno za potpisivanje izveštaja o finansiranju izborne kampanje. I čim je zapalio Nikolić, prvi koji potpisuje, odmah je i ovaj drugi zapalio. I poveli knjigovođu. Sad smo mi ostali bez finansijskog sektora u stranci.
Zar vam to nije, gospođo Diana, simptomatično? Zar vam to malo ne miriše na neki kriminal? Jeste, ali o tom potom, to ćemo da rešavamo. Na tihoj vatri ima da ih pečemo, nemojte da se sekirate. Polako, sa uživanjem, mic po mic. Sada 2%, pa sledeći put 2%, da ih detaljno, znate, kao kada se gasi pikavac, ne samo da se ugasi nego mora još i da se okrene. Tako će to da bude završeno. (Aplauz.)
Sada da shvatimo neke stvari. Zbog specifičnosti bankarskog poslovanja, kao stečajni upravnik, likvidacioni upravnik (to se, u krajnjem slučaju, svodi na isto, ima samo nekih neznatnih razlika), i kada je u pitanju dobrovoljna likvidacija, i kada je u pitanju privremena likvidacija, i kada je u pitanju stečaj, sve je to, u principu, isto - vodi ka tome da nestane banka. Posledica je to. To mora da radi agencija. Zašto? Zato što niko drugi nije toliko specijalizovan za tu vrstu posla.
Međutim, sa gledišta postupka apsolutno je neprihvatljivo da toliko dugo traju ti stečajni postupci. Kad kažem stečajni postupci, mislim i na likvidaciju, i na stečaj itd. To što koštaju, to je druga dimenzija, ali takođe za osudu. Zašto? Zato što se u međuvremenu svašta dešava sa imovinom.
Znam da vi niste pristalica onoga što se dešavalo sa Nacionalnom štedionicom, znam da niste. Niko nije pristalica toga što se desilo sa Nacionalnom štedionicom, niko nije pristalica čak ni toga kako je krčmen taj prostor koji je nekako došao u državinu Narodne banke Srbije pa posle dat bankama itd. Tu je ona priča o zapošljavanju bankarskih službenika. To je izmišljena priča. To je priča bez pokrića. Navodno su dali poslovni prostor nekoj stranoj banci, a ona je preuzela obavezu da zaposli neki broj iz SDK itd. To je krajnje prazna priča, da budemo iskreni.
Neke specifičnosti postoje u tom postupku stečaja. On sigurno mora da traje duže nego kad je u pitanju stečaj običnog preduzeća, ali ne ovoliko dugo, da budemo načisto. Zašto?
Jer, mi onda praktično nemamo bilans, nemamo podvučenu crtu, a sve naše banke koje su ... Pazite, ovaj zakon ima dve dimenzije - postojeći stečajevi i budući stečajevi. Mislim da ste vi ovo više radili zbog budućih stečajeva. Jer, po logici stvari, od dana donošenja zakona prođe neki rok, pa počinje da se primenjuje zakon, pa i ta odredba koja je promenjena, ona ne može retroaktivno da se primenjuje, ne bi smelo, zabranjeno je.
Međutim, ovde je jasna poruka. Samo ne znam koliko će ta agencija uspeti da završi posao prema ovoj poruci. Ovde imamo jednu poruku koja je zakonita, što se tiče konkretno ovog člana, koja je prihvatljiva, i imamo drugu poruku, sa gledišta prakse kakva će biti. Ako praksa bude izigravanje ovoga što je ideja zakona, onda radimo pogrešan posao, da budemo iskreni.
Koliko imate kontrolu nad Agencijom da za buduće likvidacije i stečajeve ovih ''nazovibanaka'' koje su kod nas došle mogu da sprovedu ovo što se sada menja? Ako to možete, svaka pohvala. Ako ne možete da obezbedite takvu vrstu efikasnosti Agencije, onda ovo stvarno džabe radimo. Jer ćemo samo poslati poruku da smo ovim zakonom zaštitili potraživanja deponenata, banaka, a u praksi će to da se izvrne u nešto sasvim drugo. I onda će ova odredba o stavljanju i povezanih lica u ovaj postupak da deluje kao ohrabrenje za građane, a u praksi ima da se pretvori u suštu suprotnost. Ja sumnjam u te sposobnosti Agencije, da ona može biti toliko operativna da završava ove poslove.
Neuporedivo će biti lakši posao kada su u pitanju postojeće banke, u odnosu na Beogradsku banku itd. Zato što je startna pozicija čista kod ovih banaka, sa gledišta knjiga. Koliko je ona prljava sa gledišta osnivačkog kapitala, to je druga dimenzija. Sve su te banke pro forme osnovane kapitalom iz inostranstva, nešto iz Beča, nešto iz Sarajeva, nešto odavde, nešto odande. U prvoj godini poslovanja oni naprave taj kapital i vrate te pare onome koji im je omogućio da se banka osnuje. Tako je bar bilo sa Rajfajzen bankom, prvom koja je ovde kod nas krenula.
Znači, ovo produženje roka mi podržavamo ukoliko to možete da završite. Ukoliko to ne možete da završite, onda džabe menjamo ovaj propis. To je ono što sam hteo da kažem povodom ovog amandmana. A ako neko izađe, pa vam kaže da je podnet amandman da biste i povezana lica završili u roku od šest meseci, kažite mu neka se zakune. Ja sumnjam.
Gospođo Đukić-Dejanović, verovatno kod sebe imate ovaj predlog zakona. Ne znam kako da objasnim ovo. Čovek ne zna da čita. Sve je lepo napisano. Ne poništavaju se poslovi od dana otvaranja stečaja pa godinu dana unapred, nego unazad. To piše u zakonu, aman. I tužbe kada se podnose u stečajnom postupku odnose se na pravne poslove pre otvaranja stečaja. Ali, šta zna čovek? Jadnik, traži sponzora, itd.
E, sad sam se setio ove knjige. Vidite, Tužilaštvo za ratne zločine je izdalo monografiju, na izuzetno kvalitetnom papiru, sa mnogo lepih slika. Galerija likova - na koga god da stavite prst, možete da ga optužite. Hoćete Vukčevića, Stankovića, Dilparića, Karlu del Ponte... Gospođo ministre finansija, pitam vas – da li Vlada Republike Srbije zna za ovu monografiju? Izdavanje monografije omogućila je Misija OEBS-a u Srbiji, uz finansijsku podršku Ambasade Holandije. Ej, Holandija nam ne dozvoljava da idemo u Evropu, ali dozvoljava Vukčeviću da se iživljava pljuvanjem po Srbiji i Srbima!
Za Vukčevića mi je sve jasno, ali mene sada interesuje – sa koje budžetske stavke su isplaćeni troškovi ove knjige? Nije vam jasno? Čitam vaš rebalans - Tužilaštvo za ratne zločine, Razdeo 58, gledam plate, gledam ovo, gledam ono, ima nekih usluga po ugovoru, pet miliona sa strane, 1.800.000 izvorno iz budžeta, ukupno 94 miliona za ovu godinu, za sledeću godinu, gospođo ministar, vi ste njemu planirali 107 miliona. Da li je ovo namenski potrošeno?
Pazite, pola je na srpskom, pola na engleskom. Slike, ima i štamparija, tiraž je samo 1.000 primeraka, kaže ovako: koma dizajn, fotografija Aleksandar Anđić, izdavač Tužilaštvo za ratne zločine Republike Srbije. Od kada oni imaju registrovanu izdavačku delatnost? Kako oni mogu da budu izdavači?
Trebaće mi za ovaj moj postupak što vode zbog nekih knjiga, sabranih dela Laze Kostića. Vode postupak protiv mene, kažu da sam nenamenski nešto radio. Ne znam šta je to bilo nenamenski. Ajde da proverimo ovo, pa da uporedimo. Da ja malo gonim Tužilaštvo za ratne zločine zbog nenamenskog trošenja sredstava.
Inače, goniću ja još puno njih. Skupljam ja dokumentaciju za nenamensko trošenje sredstava za sve one koji su sa pozicije budžeta isplatili za izbor za mis, za "početak za imetak", one bilborde, da vidimo da li postoji precizna budžetska stavka da može "početak za imetak", to podsetite Vlahovića, on je bio u to vreme ministar.
Znači, pustite ovo što je pričao, ne verujte ništa, dobar vam je ovaj član.
Gospođo Đukić-Dejanović, opet moram da se pozovem na član 27, ali pravim neku gradaciju povrede člana 27, jer se, u suštini, radi o povredi člana 104. koju je gospođa Nada Kolundžija izvršila ovde.
Prvo, rekla je nešto, nikom živom nije jasno šta je rekla. Apsolutno nikome nije jasno šta je rekla. Stičem utisak da je ona izašla samo da bi kupila vreme, da bi izvršila najteži oblik opstrukcije rada Narodne skupštine, a znate i sami da kasnimo u Evropu. A onda će da izađe na televiziju ili će za vikend da izmeri ko je koliko puta izašao i da kaže – e, vi koji postavljate pitanje KiM, Vojvodine, ekonomskog stanja, socijalne bede, krađe mandata, haosa u državi, vi vršite opstrukciju.
Tražim da se u Danu za glasanje glasa o tome da je Nada Kolundžija izvršila tešku povredu Poslovnika. Izašla je, rekla je - mi smo za neku politiku... I mi svi onako, hajde napokon da čujemo, posle 15 godina, koja je to politika DS-a, kad – ćorak. Naša politika ''lepo, lepše, jul'', naša politika je da živimo dobro, naša politika ovo, naša politika u Evropu, naša politika ovamo...
Sve to se mi slažemo s vama, ali kakve veze to ima? To su lepe želje, svaki građanin ima lepe želje, ali gde je ono vaše – real-politika?
A real-politika je: odraz primitivizma, glasanje iz Bodruma, glasanje iz Soluna, odraz prostakluka, da se preko noći uhapsi nekoliko hiljada ljudi i odraz nečega što pokazuje da DS nije kompatibilna za višestranački sistem. Oni prosto uživaju ovde kada se neki prepiru oko političkih stavova, a oni mudro ćute.
Zakuvali, zamuvali i lepo ćute. Ili poput Nade izađu ovde – ''lepo, lepše, jul''. Mi smo za Evropu, mi smo da svi imaju pare, mi smo da svi lepo žive. Pa, ko u ovoj sali nije za to? A ovamo ''drp sistem'', upravni odbori, Aerodrom, rekonstrukcija. Kako beše kod one Rašete - 2.000 dinara fikus? Kašičica, koliko beše? Nemojte više, molim vas.
Zato, dragi gledaoci, kada vidite ove iz DS ili kad vidite onog Vučića kad uhvati ovako ili kad napravi onako, hoće da vas prevare. Hoće da vas prevare ovi što se tri puta dnevno tuširaju.
Imali ste na delu Nadu Kolundžiju. Ispričala nam je nešto samo da nam uzme vreme, da ne bismo otišli u Evropu. Najveću opstrukciju prave baš ovi što ćute, jer se oni slažu sa ovim zakonima gde morate hiljade i hiljade amandmana da podnesete da malo nešto liči na normalno.
Molim vas da se u Danu za glasanje glasa o tome da li je Nada Kolundžija sprečila Srbiju da ide u Evropu izlazeći i pričajući nešto, a ja sam siguran da ne zna da ponovi to što je rekla.
Pre nego što počnem konkretno da pričam o ovom amandmanu koji se odnosi na član 4. Predloga zakona, u uvodu moram da skrenem pažnju na ono što je jutros bila glavna tema, a to je ovaj pokušaj da se u isti koš statusno stave fizička i pravna lica. Zbog toga što je Vlada, praktično od prvog člana Predloga zakona o izmenama i dopunama Zakona o osiguranju depozita, ubacila termine "mala i srednja preduzeća", "mala i srednja pravna lica". Ona je izazvala jedan, ne samo pravnotehnički, nego čak i ustavni problem.
Svrha ovog zakona o osiguranju depozita jeste da država garantuje štedne uloge i depozite fizičkih lica. Fizičko lice je građanin, jer građaninu pripada i suverenitet u Republici Srbiji. U početnom tekstu, ili tekstu Zakona koji danas važi, on se primenjuje samo u odnosu na depozite fizičkih lica kod banaka. To je dobro rešenje, jer, obaveza države, kao garanta, postoji prema građanima, prema fizičkim licima, a ne prema pravnim licima. Tako da ova priča, koja je jutros vođena oko toga – mala ili srednja preduzeća ili mala i srednja pravna lica, izvučeno iz onoga preduzeća, jeste potpuno neustavna kategorija za ovaj zakon. Znači, država garantuje samo tamo gde propisuje obavezu.
Da biste to bolje shvatili, uzeću jedan primer, koji svi znate. Država propisuje obavezu obezbeđenja obaveznog penzijskog, invalidskog i zdravstvenog osiguranja. Tu je država garant. Ali, ona može biti garant samo prema fizičkim licima, prema građanima, prema onome što nosi suverenitet ove države. Pravno lice ne nosi suverenitet. Tu je početak i kraj priče.
Međutim, zbog čega je ova tema interesantna? Šta je motivisalo Vladu da predloži da se ovaj zakon protegne, pored fizičkih lica i na još dve kategorije pravnih lica? Motivisalo ih je to što se menja osnovica, povećava se osnovica, prividno se stvaraju veće obaveze prema bankama, prividno se povećava fond osiguranja depozita i na taj način stvara fikcija o većoj garanciji i većem iznosu sredstava koja su obezbeđena. Ali, to je samo fikcija. Jer, način raspolaganja sredstava pravnih lica i način raspolaganja sredstava fizičkih lica je potpuno različit. Znači, odredba, i odredbe, gde se pored ili iza reči "fizičko lice" dodaje "pravno lice", u bilo kojoj varijanti, kao "malo i srednje", jeste duboko neustavna odredba. To je prva stvar koja bi morala da se zna.
Druga stvar, koja se konkretno odnosi na član 4. Predloga zakona, jeste u tome što predlagač formulacijom člana 4. omogućava Vladi da menja osigurani iznos nezavisno od zakona. Da budem precizniji, ovde se traži promena zakonom tako što bi osigurani iznos bio do 50 hiljada evra, u dinarskoj protivvrednosti, itd. Član 4. daje mogućnost Vladi da to promeni. To ne sme zakonom da se radi.
Vlada bi bila ovlašćena pod određenim uslovima koji liče na indeksaciju da menja iznos osiguranog iznosa. Ali, član 4. ne govori o indeksaciji, nego govori o nekim novim imaginarnim uslovima koji treba da se ispune, gde Vlada duboko zalazi u ono što je zakonodavna nadležnost.
U tom pogledu je ispravan prethodni amandman Arsena Đurića, kojim je tražio da se član 4. briše. Znači, to je pravno ispravniji amandman od ovog amandmana koji ja obrazlažem, kojim se vrši svojevrsna inovacija šta bi to bilo finansijski rizik. Znači, to su neki okviri.
Ovaj zakon bi imao smisla da je samo promenjen jedan član, gde je bilo 3 hiljade evra, da se stavilo 50 hiljada evra i nijedna druga intervencija više nije bila potrebna. Tu je početak i kraj ove priče. Međutim, gledajući ovaj predlog zakona i ovu inicijativu Vlade stičem utisak da mi radimo nepotreban posao.
Prvo i osnovno, kod nas je toliko teško stanje da teže ne može biti. Vi se sećate da sam vrlo često odavde postavljao neka pitanja da mi Narodna banka Srbije odgovori šta je sa deviznim rezervama. Nekako sam došao do nekih podataka. Evo, radi javnosti, da pročitam podatke koje imam. "Devizne rezerve Narodne banke Srbije se sastoje od: 1) deviza koje se čuvaju na računima kod drugih centralnih banaka"...pre svega, tu se misli na Centralnu banku Nemačke i SAD, i možda još nekoliko centralnih banaka nekih velikih država,..."kao i kod prvoklasnih banaka u svetu. Ova devizna sredstva se čuvaju u vidu depozita'';
(Pričamo o deviznim rezervama.)
''2) devize koje su uložene u državne obveznice najrazvijenijih zemalja u svetu...", to su, pre svega, Nemačka, SAD, Velika Britanija i Kanada. Naše devizne rezerve se nalaze u državnim obveznicama tih država. Te država sada imaju velikih problema na svom finansijskom tržištu,..."kao i obveznice koje izdaju međunarodne finansijske organizacije, Evropska banka za obnovu i razvoj, Svetska banka i druge međunarodne institucije bankarskog sistema; ''
''3) zlato". Manji deo se drži u zlatu, a ta količina se povećava otkupom zlatnih poluga iz domaće proizvodnje zlata.
"4) devizne rezerve kao gotovina u stranoj valuti koje se čuvaju u Trezoru Narodne banke Srbije, a koja se može isplatiti bankama radi potreba stanovništva, kao što su: devizna štednja, menjački poslovi, i slično;''
''5) specijalno obučena prava i rezervne pozicije kod MMF." To i nije toliko problematično.
Čemu služe devizne rezerve kojima upravlja Narodna banka Srbije?
1) Izmirivanju obaveza Republike Srbije prema inostranim poveriocima, da ne ulazim u detalje.
2) Održavanje stabilnosti kursa dinara. Znači, stabilnost kursa dinara održava se intervencijom koju Narodna banka Srbije vrši na međubankarskom deviznom tržištu, a to je do sada, čini mi se, već preko 650 miliona evra, a cilj te intervencije jeste da se ublaže preterane devizne promene kursa dinara prema evru. Znači, da se očuva domaća valuta.
3) One služe za održavanje stabilnosti bankarskog sistema.
Uopšte to ne mogu da shvatim. Mi imamo najsigurniji bankarski sistem. On je zasnovan na principu – ubijene su naše banke, došle su nove banke. Apelujem da se ovaj model primeni i u SAD, Velikoj Britaniji, gde grcaju od finansijskih problema. Jedva čekam da izvezemo Dinkića i Jelašića, svetski priznati stručnjaci, lideri.
Dalje – i, služe za zaštitu od nepovoljnih uticaja međunarodnih finansijskih kriza.
Ako uzmete u obzir kolike su naše devizne rezerve, mi smo apsolutno zaštićeni na papiru. Ali, što se tiče deviza, videli ste gde se one nalaze.
Da ne bih trošio mnogo vremena, pošto o ovome mogu da pričam tri dana.
Ovo je važno – ''Narodna banka Srbije upravlja deviznim rezervama'' kako oni to kažu, ''konzervativno, a naročito u uslovima svetske finansijske krize.'' To mi nije jasno. ''Najveći deo deviznih rezervi od oko 86% čuva se kod drugih centralnih banaka,'' Amerika, Nemačka, to je taj koncept, "i Amerika i Engleska biće zemlja proleterska", naše devize tamo, ''ili je investiran u državne hartije od vrednosti,'' a znate kako prolaze te hartije kod njih, ''ili u hartije od vrednosti međunarodnih finansijskih organizacija.''
Baš mi je neprijatno, ode Nada, da čuje ove podatke, vrlo su značajni podaci za onu priču o pajserima kojima treba čuvati radna mesta. Šta da radim, pobeže mi Nada.
''Samo deo od oko 4% deviznih rezervi nalazi se na računima komercijalnih banaka prvoklasnog rejtinga, a koje nisu izložene riziku finansijske krize, dok je oko 10% rezervi u zlatu i efektivnom stranom novcu.''
Znači, situacija je jasna. Sa gledišta naslova i naziva banaka i mesta gde se nalaze naše državne rezerve – mi smo osigurani. Sa gledišta finansijskih problema u tim državama – mi smo pukli ko zvečka. To je sve rezultat jedne pogubne politike koja se vodi već osam godina u kontinuitetu, a samo se menjaju akteri, oni prvi, na listi koji sprovode ove mere.
Za početak bih da vam skrenem pažnju na još nekoliko značajnih podataka. Zapamtite ovo građani Republike Srbije, podaci se odnose na period od 2001. do 2008. godine. Robni deficit po godinama iznosio je u milijardama evra, 2001 – 2,86 milijarde; 2002 – 3,73; 2003 –4,15; 2004 – 5,79; 2005 – 4,83; 2006 – 5,36; 2007 – 7,07; 2008 – 6,9, to je za prvih deset meseci, iako se ubace ova dva meseca gde se planira još 1,5, a ako se to sve sabere po godinama, to je 42,19.
Da vam skrenem pažnju, gospodine Iliću, 2001. godine kad ste preuzeli vlast, ne vi nego ovi vaši, realni sektori u 2001. učestvovali su u ukupnom bruto društvenom proizvodu sa 54,16%, dok je nerobni sektor učestvovao sa 45,84%. Godine 2006, pogledajte, kakva promena, realni sektor učestvuje sa 40,37%, a nerobni sektor skoro 60%. Dakle, za samo šest godina domaća robna proizvodnja je smanjena za četvrtinu, tačnije za 25,5%. Gasi se domaća proizvodnja, uvozi se roba i takva je i struktura budžeta, ukoliko nema uvoza, nema budžeta. To je ta cela priča. I, gde mi srljamo sa ovom vladom?
Moram da obavestim simpatizere, članove i funkcionere Demokratske stranke, rekao sam vam pre nekoliko meseci, nemojte da se veselite kada mečka zaigra ispred nekih vrata, jer može meca da zaigra i ispred vaših vrata. Čini mi se da meca igra ispred vaših vrata, Kruševac, evo, Beograd, da ne ređam dalje. Ne likujem, odmah da vam kažem. Ta unutrašnja previranja, to je čisto unutrašnja stvar. Ako vam se ta unutrašnja previranja prevale ovde u pogledu mandata, uvek ćemo vas podržati da vratite mandate do vašeg broja koje ste dobili na izborima. Tu budite sigurni. Uvek ćemo vas podržati da se poštuje izborna volja građana, a na sledećim izborima šta bude neka bude. Ovo je samo radi principijelnosti. Ovo je samo radi toga da biste shvatili da se sa ove govornice izašlo 1.600, 1.200 puta, kako reče Nada, koliko se puta izašlo odavde, da bi vam se skrenula pažnja da loše vodite državu, da je vodite u pogrešnom smeru.
Nadam se da ću u nekom od sledećih javljanja da vam ispričam i pričicu o tome koliko je ljudi izgubilo posao zahvaljujući tome kako vi ne znate da vodite politiku. Hvala. (Aplauz.)
Javio sam se po amandmanu da objasnim zašto je potrebno da se ovaj amandman prihvati, da budem precizniji, zašto ne treba ništa dirati u postojećem Zakonu o Agenciji za osiguranje depozita.
Član 1. ovog Predloga zakona praktično omogućava Vladi da u nekoj koprodukciji sa Narodnom bankom krene u operaciju koja se zove izvršavanje posla za Republiku Srbiju, a to je ''kupovina u ime i za račun Republike Srbije akcije banaka koje svojim poslovanjem ugrožavaju finansijsku stabilnost.''
Moram na početku da kažem da ovako predložena izmena ovog zakona o Agenciji za osiguranje depozita jednostavno odudara od duha i predmeta Zakona o Agenciji za osiguranje depozita. Moram da vam skrenem pažnju da u članu 3. Predloga zakona, a to sam vam i u načelnoj raspravi rekao, da Agencija obavlja poslove obaveznog osiguranja depozita fizičkih lica. Mislim da to niste menjali u međuvremenu ili jeste ovim vašim naknadnim amandmanom, ali ako niste menjali, onda je to u kontradiktornosti sa onim prethodnim zakonom o kom smo pričali, gde ste ubacivali mala i srednja pravna lica.
Ako ovo što vi predlažete, DS izglasa, moram da vam kažem, pored člana 3. stav 1. postojećeg Zakona da postoji i čitavo poglavlje pod rednim brojem 3 – Obavljanje poslova za Republiku Srbiju i da se sve ovo što vi menjate u članu 9. odnosi praktično na ono što je propisano članom 7. U 1. stavu člana 9. stoji poziv na član 7. tog zakona. Član 7. Zakona kaže da – Agencija učestvuje u upravljanju banaka čiji je akcionar Republika Srbija, tako što prati poslovanje tih banaka i rad njihovih organa, a obavlja i druge poslove u ime i za račun Republike Srbije u skladu sa Zakonom i drugim propisima.
Znači, ako se priča o nekim ovlašćenjima u pogledu upravljanja u bankama, Agencija to pravo može da ostvari samo u onim bankama gde je prisutan državni kapital, odnosno kapital Republike Srbije. Sve što stoji u članu 9. odnosi se na to i kada vi menjate član 9. i tu širite to ovlašćenje i na kupovinu akcija svih drugih banaka, vi onda izlazite iz okvira predmeta Zakona. Vi nemate to ovlašćenje, niti bi Vlada Republike Srbije, mogla na predlog, zahtev ili mišljenje NBS da menja vlasničku strukturu drugih banaka.
Tu je početak i kraj nečega što se zove ustavnost i zakonitost. Dalje neću da idem, jer mogu da dobijem opomenu. Čim kažem – Ustav, ovi meni ''koknu'' opomenu, jer je ovde zabranjeno da se citira Ustav. Sada, bih ovo što vi tražite da se promeni mogao da razmatra i u drugom kontekstu. Činjenica je da u pogledu prava i obaveza Republike Srbije kada je u pitanju finansijsko poslovanje i kada su u pitanju neki poslovi u ime i za račun Republike Srbije ili bilo koji modalitet tog učešća da uzmemo u obzir, mogu da učestvuju NBS, a doduše, može i Agencija za osiguranje depozita. Ali sve nadležnosti Agencije za osiguranje depozita su praktično regulisane članom 5. stav 2. Nemam nameru da to čitam, pošto je to dugačko. Znači, pored osiguranja depozita fizičkih lica, tu se nalaze i poslovi stečajnog upravnika nad bankama i da ne ređam dalje.
Ako Republika Srbija ima potrebe da učestvuje u promeni vlasničkog kapitala neke banke gde ona nema svoj neki osnivački ulog ili nema kasnije neku akciju, ona može da uđe u taj posao preko berze i na drugi način ali nikako preko Agencije za osiguranje depozita. Postavlja se pitanje da li može da postoji i ovlašćenje da preko Agencije za osiguranje depozita učestvuje, recimo, u upravljačkim pravima ove jedine državne banke, ''Komercijalne banke'', ja smatram da tu više mesta za ulazak u posao ima direktno Ministarstvo finansija. Onaj ko vam je pisao i ovaj zakon i ove izmene i dopune, on ne zna da razgraniči šta su izvršni poslovi, šta su zakonodavni i šta su neki drugi poslovi. Zato pravi ovu svojevrsnu papazjaniju. Međutim, moram da vam skrenem pažnju, na svojevrsnu nedoslednost, a ona je kako političke prirode tako i ekonomske.
Samo da vas podsetim, ''videla žaba gde se konji potkivaju, pa digla batak i ona.'' Videli ovi naši političari evro, da Amerika sa 700 milijardi učestvuje u pokriću dubioza bankarskog sistema, koji je pretežno u privatnoj svojini ili u korporativnoj, nije bitno, pa kažu, kad mogu Amerikanci možemo i mi! E, ne možete, gospodo. Zašto ne možete? Sada ću da vam pročitam zašto ne možete.
Vi ste nas naučili od onog dana kada je iz drugog pokušaja Mlađan Dinkić sa čarapom ušao u Narodnu banku Srbije, prvi put je promašio zgradu.
Nemojte da se smejete, imam svedočenje i ljudi koji su bili izloženi pištolju i ljudi koji su bili u obezbeđenju u jednoj banci gde je on pogrešio i imam svedočenje Dušana Mihajlovića, gde je čovek rekao, taman smo sa Labusom dogovarali da smirimo političke tenzije, a onaj ludak, kažu, utrčao u banku, ali sreća naša pa je promašio zgradu.
Možete da se mrštite koliko hoćete, ali to je napisano u novinama, napisano je u sudskim spisima.
Tada smo naučili veliku lekciju u Srbiji, da država ne sme da bude akcionar i vlasnik kapitala u bankama! I tada je krenulo uništavanje državnog i društvenog kapitala u bankama! Izuzetak se desio samo kod Nacionalne štedionice, ali se izuzetak desio samo koliko kamere da vas slikaju, Đuričića, Labusa, Dinkića i Zorana Đinđića kako otvaraju štedne knjižice u Nacionalnoj štedionici i ona postaje državna banka. Ne leži vraže, posle toga ste se prvi put posvađali sa G17 plus, odnosno drugi put. Sada je ovo šesti put da se svađate.
To je bio jedan etalon, ne etelon čarapu na glavu pa otimaj banku, ne, nego etalon – ne sme država da bude akcionar u banci, jer je država loš privrednik. To je ta lekcija iz neoliberalizma, koja kaže –prepustimo sve privatnoj inicijativi i sve privatna inicijativa sa svojom sposobnošću može tanano da uredi, a ona će tako da ga uredi da neće biti ni penzija, neće biti ni toplog obroka za vojsku.
Ko zna šta sve neće biti. Zašto? Troškove treba smanjiti i sve što je trošak treba efikasno rešiti. Kako? Ubiti, da ne postoji. Trošak mora da se ubije, da ne postoji.
To je ta ekonomska logika čiji su protagonisti Pitić, Đelić, Dinkić, Vlahović, on se izvukao malo, Kori Udovički i ova grupa ekonomista, koji se tri puta dnevno tuširaju. Ceo ekspertski potencijal se nalazi u tušu, a ne u suvom znanju.
Sada ću da vam pročitam šta se desilo sa našim bankama. Ako moja prijateljica Borka Vučić gleda, a ako ne gleda molim one njene prijatelje da je podsete da sam je pomenuo u najboljem mogućem kontekstu, mada mi je krivo što ćuti i što ne priča, a ona bi morala da nam kaže, jer kad nam ona kaže onda ćemo da shvatimo ovu surovu sudbinu koju doživljavamo sa ovom vrstom primitivizma – glasanje iz Bodruma, iz Soluna, hapšenje itd.
E, sada ću da vam pročitam skraćeno nešto što su napisali neki ljudi koji se razumeju u ova drvca, kaže ovako:
''Likvidacija četiri banke "Beogradske banke", "Beobanke", "Jugobanke" i "Investbanke" nije samo čin ukidanja bankarskog sistema Srbije.
Tadašnji guverner i njegovi ''kalašnjikov mentori'' na taj način smislili su likvidaciju svih proizvoljnih kapaciteta i veletrgovinskih sistema, jer su likvidacioni upravnik i razne agencije za stečaj i likvidaciju banaka odmah ispostavile račune za naplatu svih odobrenih kredita, bilo onih dospelih ili nedospelih, sa pripadajućim kamatama iz perioda hiperinflacije, sankcija i bombardovanja srpske privrede. Ovi moćnici nisu ni sačekali odluku Pariskog i Londonskog kluba da korisnicima inokredita umanje potraživanja za više od tri milijarde dolara, već su taj popust pripisali državi, kao što su i novac od nekoliko milijardi dolara od prodaje društvenih preduzeća pojeli preko budžeta, umesto da to usmere na lečenje bar polovine srpske privrede.''
Banke nema, ukinute, napravljene neke nove. Nas naučili da država nikako ne treba da interveniše u bankarski sistem, jedva ostala i "Komercijalna banka" ali je pod budnom kontrolom G17 plus, kao i ceo bankarski sistem.
Sada dolazi za 180 stepeni promena, pa kažu da proširimo nadležnost Agencije za osiguranje depozita, navodno, da u ime Republike, navodno Cvetković sedne na Vladi, na predlog guvernera Jelašića, koji, onako, udara veliku štednju, pa 17 soba neće da greju u onoj vili od 500-600 kvadrata, a verovatno neće više ni da kosi travu već će da voze bicikle, jer to su mere štednje koje on preduzima, oni su zaključili da treba da očuvaju privatni kapital u nekim bankama. Čiji?! Strani kapital.
Da bih vam to učinio jednostavnijim, dragi gledaoci, dragi građani Republike Srbije, da biste shvatili ovu vrstu primitivizma, to se svodi na ono – Mlađan Dinkić godinama kaže grinfild investicije došao Italijan, došao neki iz Zanzibara, ko zna odakle je došao, evo na ovoj ledini će biti fabrika, uneće svež kapital, pa kažu cifre od 20 miliona evra, 10 miliona evra, to je đuture, koliko hoćeš možeš da kažeš, prođe šest meseci i na istoj toj livadi vire samo oni stubovi, dolazi Mlađan Dinkić i maestralno potpisuje ugovor po kome Republika Srbija za svako novo otvoreno radno mesto daje dve hiljade evra.
Pod takvim uslovima svaka šuša može da bude poslodavac. Pod takvim uslovima svako može da se bavi privredom. Setite se koliko takvih lokacija postoji. Zar vam ovo ne liči na to? Zašto bi Republika Srbija kupovala rizične plasmane u nekim bankama, kupovala akcije i čuvala tuđi kapital kod nas? Ma, gde je naš kapital sa Kipra? Ko je ugasio našu privredu koja je izgubila reproduktivnu sposobnost? Ma, dajte, ljudi, da pišemo optužnice protiv ovih, protiv Borisa Tadića, protiv Mlađana Dinkića, protiv Đelića. Treba optužnice pisati i ovde da se sprovede suđenje! To je pravo rešenje. Ovde, ovde, pred kamerama da građani vide!
Ko je uništio srpsku privredu? Ko je nas doveo u ovu situaciju? Proći će Nova godina, videćete koliki će biti kurs. I vi ste socijalno odgovorna Vlada? Koja je to vrsta socijale, da spasavam "Rajfajzen banku? Da spasavam Pitića sa ovom njegovom bankom? Ne, građani Srbije nemaju obavezu da spasavaju te banke, ali imaju obavezu da traže odgovornost onoga koji je uništio naš bankarski sistem. To je glavno pitanje.
(Predsednik: Vreme.)
Vreme je na mojoj strani.
Gospođo Čomić, moram da vas upozorim da vi loše primenjujete član 27. Poslovnika Narodne skupštine. Vi možete na svom monitoru da vidite, kao što poslanici mogu na ovom velikom monitoru da vide, po tom monitoru ovde treba da bude četiri kartice, predsednik i tri potpredsednika, ja trenutno vidim dva potpredsednika. Ovde je kartica, na osnovu koje radi sistem, gospođe Slavice Đukić-Dejanović, tu se nalazi i vaša, a tamo se nalazi i kartica potpredsednika Nikole Novakovića, koga nema. Znači, tu ništa nije sporno, svi vidite.

Naravno, nisam izašao zbog statistike kojoj je svojstvena gospođa Nada Kolundžija, koja trenutno nije u sali. Izašao sam da vas upozorim da u Danu za glasanje konstatujete da je gospođa Nada Kolundžija izvršila tešku povredu Poslovnika.

Ta povreda se ogleda u sledećem: meni je draga i simpatična gospođa Nada Kolundžija, daleko više nego Srđan Milivojević, bože moj, nema potrebe da se razmišlja.

Po demokratskim standardima trebalo bi da bude obrnuto, ali po normalnim standardima, naravno, ja sam normalan čovek i to je moj problem u Srbiji sada. Vidite, gospođa Nada Kolundžija je za srce ujela sve poslanike. Zašto? Ne, sve poslanike, ne Meho opozicije, nego sve poslanike. Zašto? Moguće je da smo mi 1.200 puta izašli da sa ove govornice da kritikujemo Vladu Republike Srbije zbog Euleksa, ubistva dečka na jednom protestu, teškog socijalnog, materijalnog položaja itd. Ona je to u dogovoru sa B92 i drugim medijima, za vikend je bila glavna vest kako Skupština ne radi. Skupština radi, ali vi iz DS ne radite, vi ćutite, nećete da pričate, vi ćutite, jer nemate stav povodom ovoga. Izađite i kažite, naš stav povodom toga je to i to. Ne, vi se pretežno branite ćutanjem i računate mediji će da završe sve ono što je loše u vašoj političkoj delatnosti u Narodnoj skupštini.

Gospođo Čomić, pošto mi se bliži kraj radnog vremena ovog mog, vi ste u odgovoru gospođi Vjerici Radeti rekli da je gospođa Nada Kolundžija predsednik Poslaničke grupe ZES, a ne DS, jer tako nešto ne postoji i rekli ste da pogledamo na sajt. Pogledao sam na sajt i nisam video jednu poslaničku grupu niti političku stranku koju vi ovde oslovljavate. Molim vas, kada pravite te kriterijume, gledajte da to bude objektivni kriterijum. Potpuno razumem gospođu Slavicu Đukić koja ima afiniteta da ima svoju poslaničku grupu. Onda to uzmite u obzir i nemojte Vjerici da zamerate za nešto što je rekla. Ako se već pozivate na sajt, dajte da se svi pozovemo na taj sajt pa da vidimo.

Molio bih vas, napokon, da krenemo sa ovim amandmanima, Evropa, brate, pobeže, a kako vi mislite u Evropu bez kvoruma?

(Predsedavajuća: Tri minuta i 30 sekundi.)

Gospođo, pogledajte, oni mene diraju. Mora u Evropu sa kvorumom, ne može bez kvoruma. Ne može u Evropu ćutanjem. To o lažima ćemo posebno.

Molim vas, u Danu za glasanje da se konstatuje da je gospođa Nada Kolundžija izvršila tešku povredu Poslovnika.
Gospođo Čomić, samo je falila zakletva da se napiše na ovom amandmanu pa da poverujemo kao u sve ove zakletve što se zaklinju neki.
Gospođo Dragutinović, ako biste usvojili ovaj amandman onda biste stvarno oprali sve ono loše što je u vašem predlogu zakonu. Gori amandman nisam mogao ni da pročitam ni da vidim. Sada ću da vam objasnim zbog čega. To je, otprilike, kao Vlada predloži nešto, pa kaže, evo, palimo ovu sobu, a onda dođe amandman pa zapali ne samo zgradu nego tri ulice.
Gospođo Dragutinović, gospodine Iliću, neću da vas prozivam, ne bi bilo korektno, pošto ne možete da mi odgovorite po Poslovniku, pa je iluzorno da pominjem vaše ime. Bilo bi nekorektno sa moje strane.
Želim da vam skrenem pažnju da članom 1. Predloga zakona, koji sada, ako bi to prošlo što ste vi predložili, itd. on je u prvom stavu izgubio poziv na član 7, gde se pravi veza sa bankama gde je država prisutna sa svojim kapitalom. Pošto toga nema, onda se ovo odnosi na sve banke. To je ideja.
Nije ni celishodno, ni opravdano, ni ustavno, ni zakonito ovo što vi predlažete. Znači, u izvornom tekstu, znači postojeći član 9. Zakona je prihvatljiv pod nekim uslovima. Kada je donet ovaj zakon, ovaj član je bio sporan, jer Agencija za osiguranje depozita treba da radi vrlo konkretne poslove. Primarni posao je da obezbedi depozite, dodat je posao u vezi stečaja i likvidacije banaka. To je posao koji postoji od 1993. godine po saveznim propisima. Ništa novo tu nije bilo, zato što je vrlo specifičan postupak likvidacije i stečaja i funkcija likvidacionog i stečajnog upravnika kada je u pitanju bankarski sistem u odnosu na preduzeća, radne organizacije, itd. Onda je u članu 9. ostalo bukvalno rečeno ono što je posao od interesa za Republiku Srbiju.
Kada se kaže – posao od interesa za Republiku Srbiju, izvršna vlast sprovodi te poslove. To je Vlada. Pitanje je šta je u ovom zakonu moglo da se preda Vladi, Agenciji i da to predstavlja izvršne poslove? Zato kažem, pod nekim uslovima, onakav član 9. je mogao da ide zato što se odnosio na intervenciju države prema bankama, gde postoji državni kapital. Kada to proširite na sve banke, neću da ulazim u to da li je potreban predlog NBS, da li je potrebno mišljenje NBS ili ova najgora varijanta – rešenje. Pitanje je šta bi se utvrdilo tim rešenjem? Koja je svrha tog rešenja? Kakva je pravna snaga tog rešenja?
Vi ste, s pravom postavili pitanje, ako se donosi rešenje, onda mora da se vodi upravni postupak, upravni spor u krajnjem slučaju. Zato taj deo uopšte neću da komentarišem. Ali, postavlja se centralno pitanje – da li vi u ime Republike Srbije i da li NBS, u koaliciji sa Vladom Republike Srbije, to su dva organa izvršne vlasti, Vlada je malo više, NBS ima neku samostalnost, ali formalnopravno pripada izvršnoj vlasti, da li dva organa izvršne vlasti mogu da intervenišu kod svih banaka?
Zašto bi država, Republika Srbija, čitam ovo što ste vi ostavili, pokrivala potencijalne gubitke ''Rajfajzen'' banke, ili bilo koje druge banke, ili Banke ­''Inteza'', gde su se ovi eksperti nafatirali. Kažite mi, koji je interes kada one rade sa građanstvom? Vrlo su skromni plasmani kada su u pitanju pravna lica. U tim poslovima sa građanstvom donet je Zakon da se osiguraju depoziti. Šta rade sa pravnim licima? Zašto biste vi sanirali neki loš plasman te banke? Zašto biste vi čuvali tu banku? Zašto poreski obveznici da čuvaju ''Rajfajzen'' banku? Vi znate kako oni posluju sa građanima, odraše građane!
Kaže: "Preuzeti, kupiti ili na drugi način steći lošu aktivu". Država da kupuje lošu aktivu ''Rajfajzen'' banke? Izvinite, molim vas, vas ili treba zatvarati ili treba na drugo mesto smestiti. Odakle? Kojim sredstvima? Pravite deficit u budžetu, sada kažete – kupovaćemo nešto što je loše u bankama sumnjivog kapitala. Mi ne možemo to da vam dozvolimo. Ovamo pričate – svetska ekonomska kriza.
Što bi Republika Srbija, što bi poreski obveznici Republike Srbije, preko budžeta intervenisali sa sredstvima da se kupi nešto što je loše? Šta se spasava? Neki plasman nekog preduzeća. Koji plasman? Da vam ne čitam podatke o strukturi društvenog proizvoda, sa 20 i nešto posto učešće poljoprivrede, a sada je došlo na 11%. U realnom sektoru je bilo milion zaposlenih, za sedam godina ste spustili na skoro 600 hiljada, sudeći po ovome što ima 500 preduzeća, nad kojima treba da se zatvori stečaj u 2009. godini i što će da se izgubi 200 hiljada radnih mesta i još 100 hiljada mesta zbog ovog lošeg bankarskog sistema Šta će nam ostati u realnom sektoru, trista hiljada zaposlenih? Trista hiljada zaposlenih koji treba da stvore dohodak da živi 7,5 miliona. Koja to ekonomija može da izdrži?!
Vi ćete intervencijom preko Agencije u ime Republike Srbije, kupovinom loših plasmana banaka, da sačuvate privredu, nemojte molim vas. To možete da pričate ovim zumbulima, nemojte meni da pričate. Još se samo zakunite da će tako da bude. Tadić se zakleo, pa je prodao Kosovo. Zakunite se da će ovako da bude.
Poreski obveznici treba da spasavaju banke na čijem čelu se nalaze ljudi koji su pali iz inostranstva, nadam se da delite moje mišljenje, gospodine Batiću, poput Pitića. Imate ovog Đelića, ima u banci 11,5 miliona. Nema toliko, ima više? I mi da spasavamo njegovu banku, gde je on genije, postigao za godinu i po dana u opoziciji 11,5 miliona evra u akcijama. Nisu znali kako da mu isplate bonuse tom geniju. Nemojte vaše genijalne poteze da plaćaju siromašni građani Srbije. Za to ne smem da dignem ruku. A vi se zakunite. Imamo ovde ove zakletnike.
Dalje, kažete: "Upravljati lošom aktivom i prodati tu aktivu u banci". Kako to možete? Tek, kao četvrta mera, da se kupe akcije.
Kako možete bez kupovine akcija da se u bilo kojoj banci javljate po ovim pitanjima? Možete komercijalno. Zašto bi ulazili u komercijalni rizik povodom nečega što u startu znate da je loše? Ne može.
Dalje, najspornije je ovo, tu ima sledeći amandman, gde se traži brisanje. "Kupiti u ime i za račun Republike Srbije akcije banaka koje svojim poslovanjem ugrožavaju finansijsku stabilnost". Molim vas, ako je ugroženo poslovanje neke banke, finansijska stabilnost države, znači da banka nije, pre svega, likvidna. Ne može uredno da se obavlja platni promet preko njenih računa. U drugoj fazi – insolventnost banke. Ako je insolventnost, zna se – ide na stečaj. Što bismo mi to čuvali?
E, sada ste vi digli nogu zato što su Amerikanci ljuljnuli stotine milijardi da spasavaju bankarski sistem. Što to nisu uradili 2000-te, 2001, 2002. godine, onda ne bi sa 60 na 40% pao uticaj našeg realnog sektora u bruto društvenom proizvodu. Ne, nego ste svesno uništili, sve na rasprodaju.
Da bi se sistem očuvao i održao, zbog čega? Zbog stranaca koji su ovde ubacili svoj kapital. Sada će svi građani Republike Srbije da saniraju. Šta da saniraju? Kome da pomažu? Da pomažu one bogate koji ne znaju šta da rade.
Da li znate za prvih šest meseci, a znam da znate, Udruženje banaka je iznelo podatak, strane banke u Srbiji zaradile su 300 miliona evra. Šta su vaši komentari iz okolnih država? Naravno da finansiramo, naravno da smo prisutni na bankarskom tržištu Republike Srbije. Te pare i taj profit nikada ne bi zaradili ni u Grčkoj, ni u Nemačkoj, ni u Austriji, ni u Francuskoj!
E, pa, gospodo, ako ste zaradili te pare, ostavite ih ovde, držite svoju likvidnost, čuvajte svoju solventnost, a ne izneli pare i sad će poreski obveznici Srbije, šta da stabilizuju – lizing kredite. U čiju korist – u korist banaka?! Na čiju štetu – građana Republike Srbije?! Ovo je jedina država gde poreskom politikom građani finansiraju svoju propast. To nigde na kugli zemaljskoj nema. Nigde!
Molim vas, 60% prihoda budžeta koji vi planirate za sledeću godinu je po osnovu uvoza. Zašto? Zato što je kukuriknuo ovaj što je dobio šamarčinu u Briselu, "ajmo, ajte, jedva nas čekaju", dobio šamar, vratio se i kaže – ne, mi ćemo jednostavno da primenimo". Dupla šteta.
Gde je naša proizvodnja? Nema je. Šta ste napravili za ovih osam godina? Ima li neki most, ima li neka zgrada, ima li neka termoelektrana? Šta ste napravili? Jedino onaj što su ga finansirali, srpski kongres u Americi, da navodno kao Fulbrajtov stipendista nešto nauči. Taj Jelašić, došao je ovde pa nam prosipa mozak. Onakav guverner može svako da bude, kao što je Jelašić.
Nadam se da ćete da prozovete Milivojevića pošto se javlja, a sramota ga da digne ruku. Javi se, ovde ćemo da postavimo ogledalo, kao kod kuće kad vežbaš. On kod kuće vežba, ima jedno ogledalo, stavi u veličini čoveka i vežba na ogledalu kako da ispadne lep. Stavite mu ovde ogledalo, zato nosi ovaj laptop.
(Predsednik: Nemojte upućivati takve rečenice gospodinu Milivojeviću, molim vas.)
Izvinjavam se, nisam znao za ovu leteću izmenu. Stvarno se izvinjavam, da sam znao za ovu izmenu ne bih ovako prokomentarisao, ja sam mislio da je tu moja Gordana Čomić, ona mi toleriše.
Uostalom, uključite se vi u ozbiljnu raspravu o ovome. Nemojte vi da se branite ćutanjem. Brani se Vlada ćutanjem, brani se Poslanička grupa DS ćutanjem i onda čujemo u Subotici samo pretnje. Kako koji dan pretnja, nemojte, morate da me slušate – u zatvor. Nemojte, morate da me slušate – u zatvor. Pajsere u ruke čuvajte radna mesta – oni, tap, šator ispred njegove kancelarije. Oni ozbiljno shvatili, oni ne znaju da su to laži i prevare, i ovaj zakon je i laž i prevara.
Ako ste mislili da Republika Srbija može da uđe kao akcionar, da otkupi akcije i da bude vlasnik kapitala po izboru u svim bankama, onda morate da znate da je to dvostrani pravni posao i da je to materija koja treba da se reguliše Zakonom o Narodnoj banci Srbije i Zakonom o bankama. To su dva propisa gde ova odredba treba da bude, a nikako u zakonu o Agenciji za osiguranje depozita.
Međutim, ne, vi imate 126 i verovatno ćete ovo da progurate i onda ćete da kukuričete po medijima – građani, vaši ulozi su zaštićeni do 50 hiljada evra, niko vam ne može ništa, a onda će zumbuli sa ovakvim "zaklinjem se amandmanom" da vas plaše i onda, naravno, vi ispadate cvećke. Kad zazumbule ovi što se zaklinju, nema drugo, ali računam da se i vi zaklinjete, pa se nadam da ćete vaše zakletve da ispunjavate.
Gospođo Đukić-Dejanović, mislim da član 27. Poslovnika mora da se primeni. Ne tražim u primeni da se pojedini govornici, kada dođu ovde, zaklinju na vernost, krstu, otadžbini, znate i sami da od toga nema ništa, ali očekivao sam da ćete makar neko blago upozorenje da izreknete, jer očigledno se vrši insinuacija da sam ja, u jednoj od mojih prethodnih diskusija, povredio dostojanstvo.
Ničije dostojanstvo svojim mišljenjem nisam povredio, nego sam samo ukazao da i od goreg Predloga zakona koji je podnela Vlada, može da postoji nešto još gore i dokazao sam u čemu se ogleda to još gore. Bežite od toga što je još gore.
Da li moje mišljenje vređa nečije dostojanstvo, ja ne znam. Samo znam da se nisam zakleo ovde kad sam izneo mišljenje i nisam stekao legitimno pravo da kršim zakletvu. Onaj ko se zakune, on može da krši zakletvu. Onaj ko se nije zakleo, ne možete da ga pozivate na zakletvu.
Samo sam izneo svoje mišljenje, zašto smatram da je to loše. Ako ste hteli tu vrstu eksproprijacije i nacionalizacije, onda prebacite u zakon o NBS i Zakon o bankama. U ovom zakonu nemate mogućnosti to da radite.
Različiti su procenti inteligencije, pa se različite stvari shvataju na različite načine. Nisam imao nameru da uvredim dostojanstvo. Čak ni predstavnici Vlade moju diskusiju nisu tumačili kao povredu dostojanstva, već kao konstruktivni prilog poboljšanju Predloga zakona. Ako bi ovakav predlog zakona izašao, verujte, mi bismo na tom bankarskom sektoru imali apsolutnu samovolju i, ne daj bože, da dođu neki ministri finansija i neki guverneri koji su brzo potezni, kao što je Mlađa bio, ode sve u propast.
Tek sad možemo otvoreno da pričamo sa javnošću, kakve su kobne posledice politike od 2001. godine u bankarskom delu, u finansijskom delu. Tek sad je građanima jasno. Pre tri-četiri godine, kada smo im objašnjavali šta će da bude, šta će da se desi, niko nam nije verovao.
Sada kada su na svojoj koži osetili jasno im je i ja plediram za tu solidarnost, ali ne solidarnost sa Vladom nego da svi građani međusobno budu solidarni, da shvate, danas je ''Robna kuća Beograd“, sutra će vaša firma biti, danas je n.n, prekosutra će biti Vladan Batić, Dragan Todorović.
Šta da vam radim, takva vam je strateška pozicija, a takvu Vladu imamo.
Moram da se pozovem na član 27. Poslovnika Narodne skupštine, jer ne vidim drugi član na koji bih mogao da se pozovem. Taj član se odnosi, gospođo Slavice Đukić-Dejanović, na vas i mislim da vi u vođenju ove Narodne skupštine ne postupate u skladu sa Ustavom, zakonima i Poslovnikom.
O čemu se radi? Mislim da, po funkciji, doduše možda malo više po profesiji, u obavezi ste da obavite jedan razgovor sa Vladom Republike Srbije, bez obzira ko je predsednik Vlade, da l' Dinkić, da l' Cvetković, da l' Tadić, i da im kažete, pošto vi vrlo dobro znate šta znači ovo što malo-malo pa neko iz Vlade ili nekog drugog organa uradi na ulici, da ovo samo podstiče strah kod građana Srbije.
Otprilike na sedam dana neko trenira strogoću u ovoj zemlji, malo kod Vujića, malo kod Mladića, sad malo u Aranđelovcu, sutra će u vašem stanu građani, i uvek pod izgovorom – traži se neko. Sad je možda Mladić, prekosutra će biti Hadžić, naksutra ko zna ko će da bude na dnevnom redu koga će da traže.
Mogu da vam dam otprilike i odgovor na pitanje – zašto se sve fudbalske utakmice i košarkaški mečevi drže na tom nivou bezbednosnog rizika jer oni jednostavno vežbaju, s jedne strane navijači, s druge strane kornjače, žandarmerija. U nedostatku poligona, u nedostatku neke bolje i kvalitetnije pripreme za borbenu gotovost, oni sprovode interne vežbe ovde. A Zvezda – Partizan, opsada Beograda, autoputeva, kornjače - navijači i oni vežbaju. Ko se to igra sa nama?
Gospodin Mijaljević vam je pročitao nešto iz sporazuma koji je potpisao Boris Tadić. Po tom sporazumu mi nemamo suverenitet. Ova zemlja je predata Amerikancima. Oni mogu sve da urade ovde, šta god žele.
Mislim da vi morate da pozovete ove iz Vlade, da im kažete da terapeutski delujete na njih, bez obzira što Đilas i ovi promovišu putem medija, što gore–to bolje, naravno za neke iz DS, ali vi morate malo da relaksirate ovaj narod, jer ovaj narod živi pod stalnim stresom. Malo – malo, pa se desi nešto.
Valjda građane treba da oslobodimo tog straha i da im skrenemo pažnju, kad ovaj „simplon ekspres“ prođe kroz Srbiju i kada dođe ta finansijska svetska kriza, da će njima da bude bolje, kako reče Mlađan Dinkić i Đelić. Ovima u Evropi je pala plata ili će im pasti sa 3.000 na 2.000 evra, pošto mi idemo u Evropu, praktično će nama ovde da poraste.
(Predsednik: Vreme.)
Mi jedva čekamo tu ekonomsku krizu da bi građani Srbije dobili veću platu, a kako smo čuli posle ovog subotičkog plenuma, pajsere u ruke i čuvajte radno mesto, ne sme niko da vas istera s posla.
Molim vas, hitno preduzmite te političko-terapeutske aktivnosti prema Vladi ovog gospodina Cvetkovića, jer ovo je stvarno neizdrživo, malo-malo pa neko mora da alarmira šta se dešava u zemlji, jer ovde nas vi uspavljujete nekim zakonima.
(Predsednik: Vreme, gospodine Krasiću.)
Javiću se ponovo.