Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika <a href="https://otvoreniparlament.rs/poslanik/8554">Zoran Krasić</a>

Zoran Krasić

Srpska radikalna stranka

Govori

Gospođo Čomić, ponovo ću da navedem kao osnov član 104. Poslovnika Skupštine Republike Srbije. Samo skrećem pažnju i javnosti Republike Srbije da ste jutros dva puta bili u situaciji da šest i sedam minuta objašnjavate zašto nije izvršena povreda Poslovnika.
Radi javnosti moram da kažem da reklamacija povrede Poslovnika traje tri minuta, a vi ste više puta po šest-sedam minuta objašnjavali, pravdali ste se zašto ste u pravu. Na moju prethodnu intervenciju vi ste praktično reagovali sa deset sekundi. To je svojevrsno priznanje.
Znam da vi niste ni ovlašćeni ni odgovorni da ulazite u teme i da rešavate pitanja koja ja aktuelizujem sa ove skupštinske govornice. Ali, moram da vam skrenem pažnju da se narušava dostojanstvo svih narodnih poslanika u Narodnoj skupštini i javnost treba da zna – što se tiče ovoga što se dešava sa otetim mandatima SRS, od 250 poslanika Narodne skupštine ne verujem da imate pet poslanika koji to podržavaju, ne verujem. Podržavaju oni što moraju da sprovedu nalog Borisa Tadića, Mikija Rakića.
Molim vas, vi se čudite ko je taj Miki Rakić. Pa, njega je Vučić vodio u Hag, kada smo bili u timu, kada je išao kao pravni savetnik. Vodio je tog Mikija Rakića i predstavljao nam ga u Ševeningenu kao šefa kabineta predsednika Republike, pametnog čoveka koji sve to drži, koji je u odnosima sa CIA, MIA, BIA i svim ostalim.
Naravno, mi smo pobegli od tog strašila, da nas ne bi neko poistovetio s njim. Sve što je hteo Vučić da završi završio je preko Mikija Rakića.
Zašto Vučić nije poslanik? Da ne bi prijavio svoju imovinu. To je ta prava rečenica.
Smeškajte se, takva će guja i kod vas da zaigra. Vi ne znate šta može BIA da uradi da bi završila prljav posao.
Na kraju, molim vas, građani Republike Srbije, dajte da svi tražimo odgovor na pitanje kako je Demokratska stranka finansirala svoju izbornu kampanju, koliko je para utrošila, koje je medije angažovala; koje medije je angažovala za pozitivnu kampanju, koje medije za negativnu kampanju. Imamo istraživanja, neka se otvore računi da vidimo ko je šta uplatio. Kada se nađe odgovor na pitanje ko je kako finansirao svoju izbornu kampanju, 99% kriminala i svih nerešenih problema u Srbiji biće rešeno. Evo, mi radikali vam to predlažemo.
Znam da ima još ljudi koji jedva čekaju da se to reši, ali je to BIA blokirala. Po čijem nalogu? Pa, ljudi, oni su pre nekoliko dana dobili nalog da zabrane televizijsku seriju. Kažu, to je antihaška serija. Oni nam kreiraju, molim vas, i osećanja, šta ćemo da gledamo, kakav ukus... Sve nam kreira, ko? Miki Rakić, BIA, Vukadinović i svi oni koji se javljaju kao pomagači za ove trenutne interese opstanka u Skupštini, navodno kao poslanici, da bi ih imunitet štitio od nečega što su radili.
(Predsedavajuća: Tri minuta i trideset sekundi.)
Mnogo vam hvala. Izvinjavam se.
Gospođo Čomić, to je član 104. Poslovnika Narodne skupštine Republike Srbije. Moram da vam objasnim u čemu se ogleda ova nova varijanta sistematskog kršenja tog člana. Ona se ogleda u tome što se narušava dostojanstvo ne samo narodnih poslanika, nego Narodne skupštine, kao jednog od vrlo važnih državnih organa.
Na sedmom mestu u okviru nomenklature nadležnosti Narodne skupštine nalazi se donošenje zakona. Na prvom mestu je suverenitet i teritorijalni integritet. Ne može se Narodna skupština efikasno nositi sa svojim obavezama, dužnostima i odgovornostima ukoliko Demokratska stranka, jedan mali broj ljudi iz DS koji je uzurpirao vlast u DS, zbog tajkunskih i drugih interesa promoviše ovakve teme na sednicama Narodne skupštine. To je činjenica.
Radi javnosti, a i radi vas, gospođo Čomić, da ne budete neobavešteni, pošto je to od pre nekoliko godina postao sindrom, neka zaraza neobaveštenosti, samo da vam kažem: kada poslanici SRS u tom žaru borbe za mandate SRS, zato što su građani u određenom procentu glasali za SRS, a to je naš osnovni zahtev, da se vrati ono što pripada građanima Republike Srbije, iznesu neki podatak koji vi možete da tumačite kao nešto lično, pa Srpska radikalna stranka je sve to saznala od Aleksandra Vučića.
Aleksandar Vučić je nama donosio transkripte tajnih razgovora između Borisa Tadića i Tomislava Nikolića. To je predavao Vojislavu Šešelju da bi tužio Tomislava Nikolića, da bi se Tomislav Nikolić izbacio iz SRS. One slike o nepokretnostima i imovini Tomislava Nikolića napravio je Aleksandar Vučić. Aleksandar Vučić je do 15. septembra pravio stratešku poziciju zato što je nezadovoljan, jer su ovi sa Zapada, koji su platili taj puč, tipovali na Nikolića, a nisu tipovali na njegovog političkog sina.
Nemamo mi namere da rešavamo sukob političkog oca i političkog sina. Mi samo tražimo da se vrati ono što je oteto građanima Republike Srbije koji su glasali za izbornu listu SRS - dr Vojislav Šešelj. Pogledajte na sajtu Narodne skupštine koje su to političke stranke. Ovih nema. Pogledajte Zakon o finansiranju političkih stranaka, pa čuli ste sinoć „Zumbula“ – evo, platiću vam sve dugove, samo mi dajte za 20 mandata ono što pripada iz budžeta. Uzmi sve što ti život pruža. Naravno, pare i strah od povratka Vojislava Šešelja i strah od pobede Srbije u Haškom tribunalu.
(Predsedavajuća: Tri minuta i 30 sekundi.)
Izvinjavam se. Mi smo svi na velikom ispitu. Vojislav Šešelj mora da pobedi u Haškom tribunalu. Ako ne pobedi, izgubila je cela Srbija, ceo srpski narod je izgubio. Ako ne poštujete volju građana Republike Srbije u pogledu mandata SRS, gubi cela Srbija. Sve je to povezano.
Zašto mi ne pričamo o Kosovu i Metohiji? Jer je BIA po nečijem nalogu osmislila ovu vrstu puča i ovakve ljude od ovakvog integriteta, moralnog pogleda na svet, sa labudovom pesmom, da bi se uništila Srbija. Znajte, građani Republike Srbije, šta se dešava.
Gospođo Čomić, član 104. može da se povredi i svesno i namerno, ali ja sada koristim priliku da kažem – vi ste pogrešili ili, da budem precizniji, niste primenili član 104. i niste postupili niti svesno, niti namerno, jer vi jednostavno ne možete ovo da zaustavite. Jer, kada građani izađu za ovu govornicu, a bliži su PUPS-u nego Savezu socijalističke omladine, bez namere da neko protumači da imam nešto protiv te stranke...
Moram samo da vam skrenem pažnju. Tokom onih maratonskih pregovora oko formiranja Vlade oni koji su pregovarali nisu mogli da naprave tu vladu zato što to nije hteo Tomislav Nikolić. Proradila je njegova sujeta zato što nije kandidat za predsednika Vlade, onda je usmerio i oterao sve prema "žutom preduzeću" i sada imamo tu krhku, nestabilnu vladu koja je suočena sa nekim svojim problemima, možda malo ideološke prirode, verovatno neke druge prirode još više.
Ali, morate da vodite računa o dostojanstvu ove skupštine. U situaciji kada se iznose podaci o nekom licu koje nije u Narodnoj skupštini vi obično oštro ukorite narodnog poslanika, pogotovo ako u svom obraćanju direktno prozove nekog pojedinca. Ovde smo sada imali situaciju koja je apsolutno šizofrena: čovek otišao sa zakašnjenjem iz stranke čiji je predsednik Vojislav Šešelj, a ovde se kune da poštuje, obožava, voli Vojislava Šešelja. Zar vam to ne deluje malo šizofreno? Podržava Vojislava Šešelja, a pripada jednoj grupaciji koja treba da omogući ubistvo Vojislava Šešelja! To su neke stvari koje zdrav razum ne može da prihvati.
Sada ispada da Vojislav Šešelj poštuje i ceni one koji su napustili SRS, a ne podnosi one koji su ostali u SRS. Kakva šizofrena poruka, a da vi kao vrstan logičar ne ukažete govorniku da nešto nije u redu. Tu stvarno nešto nije u redu. Zašto nije u redu? Živi se u svetu prevara, u svetu obmana; svako ko obuče odelce od 1000 evra, cipelice od 500 evra, dva puta dnevno se tušira, prekrsti ručice, stalno uzme poneko detence kada se slika, evropski je tip, evropski čovek.
U uslovima kada EU prolazi kroz svoju najtežu fazu, ideološke, materijalno-finansijske i svake druge prirode, i kada realno dobijaju na značaju one snage koje su imale poprilično kritički odnos zbog ovakvog načina približavanja Evropskoj uniji, BIA, Miki Rakić, Vukadinović i još neki osmislili su ovakve individue koje treba da zabavljaju naciju i da izazivaju mrštenje kod nekih koji predvode stranke vlasti.
Radi se o amandmanu na član 3. Predloga zakona. Moram da skrenem pažnju, kada su u pitanju ovaj amandman i skoro svi ovi amandmani o kojima danas raspravljamo, gotovo da nisu bitna imena poslanika koji stoje iza amandmana, svi su amandmani napisani sa jednim osnovnim principom, ali je Vlada pokazala selektivnost pa je neke prihvatila, iz nekih svojih razloga, i nije nam rekla zašto je dala veru tom principu, a tom istom principu kada je u pitanju opozicija nije dala. Doduše, odbila je i amandmane poslanika vlasti.
Međutim, gospodine Aligrudiću, kod ovog člana 3. postoji, kako bih vam rekao, tektonski nedostatak. Sada će da ti bude jasno, pa kaži kada savetuješ Mikija Rakića, Vukadinovića i Borisa Tadića o svim pojedinostima, Srđane. Ti si naravno zadovoljan, tvoj amandman je prošao i ja sam ti juče čestitao.
O čemu se radi? Ja bih zamolio poslanike, ako su voljni, da pogledaju šta piše u članu 3. Predloga zakona, gde kaže: "Osnovni sudovi jesu: 1) Prvi osnovni sud u Beogradu, za teritoriju opština Vračar...", i ređa se dalje.
Izvinite, molim vas, gde ste vi našli teritoriju opštine Vračar? Koliko znam, po Ustavu Republike Srbije, po Zakonu o teritorijalnoj organizaciji Republike Srbije, po Zakonu o lokalnoj samoupravi i po Zakonu o lokalnim izborima ne postoji opština Vračar.
Da se ne biste čudili, ja ću vam pročitati Ustav Republike Srbije. Molim vas, samo da idemo redom. Član 188. Ustava Republike Srbije kaže: "Osnovne odredbe. Jedinice lokalne samouprave su opštine, gradovi i grad Beograd. Teritorija i sedište jedinice lokalne samouprave određuje se zakonom".
Ako bi postojala opština, sada ću da čitam šta ste sve naveli u ovoj tački 1) - opština Vračar, opština Voždovac, opština Zvezdara, opština Zemun, opština Novi Beograd, opština Palilula, opština Rakovica, opština Savski venac, opština Stari grad i opština Čukarica, onda one ne bi mogle da budu u sastavu grada Beograda, već bi bile jedinice lokalne samouprave. Identična je situacija i sa tačkom 2) člana 3.
Znači, ako se kaže opština, to je jedinica lokalne samouprave. Voždovac nije jedinica lokalne samouprave, već je gradska opština. Vi ne smete da kršite Ustav. Znate zbog čega ste to napravili? Zbog toga što ste uzeli za ceo koncept zakona pogrešan ustavni osnov. Znači, to je jedna, kako bih ja rekao, ustavnopravna i formalnopravna primedba koja dovodi u pitanje ovo.
Moram da vam skrenem pažnju, imamo opštinu, grad i glavni grad. Što se tiče gradova, ta greška ne postoji. Znači, nemojte da tražite u ovim drugim tačkama, tamo ste lepo rekli, recimo, uzeću primer, poslednja tačka 34) – osnovni sud u Šapcu, za teritoriju opština Bogatić, Vladimirci, Koceljeva i za grad Šabac. Znači, tu ste poštovali odredbu Ustava o tome šta je jedinica lokalne samouprave.
Sada ćemo da se vratimo na glavne razloge ovakvog koncepta i da javnost zna, neki poslanici znaju, neki ne znaju, ali javnost mora da zna – za ovo što oni nazivaju "set pravosudnih zakona" najvažniji su oni koji su prvi bili na dnevnom redu. To je zakon o uređenju sudova. On je važan, navodno se usaglašava sa Ustavom Republike Srbije zato što se gase pojmovi: opštinski, okružni. To je osnov za reizbor, nove izbore, nazovite to kako hoćete, i eliminaciju partijski nepodobnih ljudi iz pravosuđa. Ista logika je primenjena i kada su u pitanju tužilaštva.
Drugi zakon iz te grupe jeste zakon o sudijama. Treći je zakon o visokom savetu sudstva, da se napravi nulti sastav tog saveta, identična situacija je i kada je u pitanju javno tužilaštvo, i da se blokira pravosuđe, odnosno učini prihvatljivim za Demokratsku stranku, a ovo ima poprilično elemenata državnog terorizma. Sada ću i to da vam objasnim, da se ne biste mnogo iščuđavali.
Onda je kao vrhunac svega ubačen ovaj zakon o organizaciji, upravo sa ciljem da se jave svi poslanici, jer svako od poslanika trpi pritisak svoje lokalne samouprave, svog opštinskog, okružnog suda, tužilaca, koji kažu – aman, ljudi, ne može biti zamena sudska jedinica ili odeljenje za nešto što je sud kao institucija. Međutim, oni su se dosetili pa su u ovu igru ubacili i dodatni kvalifikacioni momenat, a to je što su neke sudove podigli na republički rang, za ove druge nisu rekli koji je rang.
Onda se javljaju različiti amandmani ili, da budem precizan, prepoznatljivi amandmani, jer su svi pisani na isti način. Ali, argumentacija kojom se ovde brani amandman menja se od lokacije do lokacije. Kada dolaze poslanici sa teritorije Vojvodine oni iznose jednu grupu razloga. Juče je gospodin iz G17 plus podneo amandman, mislim da je iz Tutina, Novog Pazara, i izuzetno dobro je objasnio svoj amandman. Pripremio se; i površinu teritorije, broj stanovnika, nacionalni sastav, postojeću organizaciju sudova, broj sudova, broj tužilaca - sve je to idealno upakovao u argumentaciju kojom brani svoj stav. To je legitimno. Nema nikakvih problema.
Ovo pričam zbog javnosti, da shvati da poslanici nisu krivi, kriv je onaj ko je napisao Predlog zakona i dostavio ga u ovakvom obliku. Koliko je to loše, nije reklama za mene i za moju stranku, ali moram da kažem da i neki evropski faktori kažu da su ovo ćorava posla, ova vrsta organizacije pravosudnih organa.
Znači, svima je jasno da ovo ne valja. Onda se postavlja pitanje zašto Vlada na silu gura ovako nešto. Onda dolazimo do jednog jedinog odgovora, gospođa Judita nije tu, ali ona ga je načela nekim svojim razlozima; pričala je o tome, pošto se amandman odnosio na Bačku Topolu, da manjina ima neko pravo. Ja koristim isti taj argument kao ona. I ja se osećam kao manjina, ne samo kao manjina ovde u Skupštini, zato što sam poslanik iz opozicione stranke, nego se uopšte osećam kao manjina. Meni su svuda zatvorena vrata. Ko pripada nekoj drugoj manjini, po nekom drugom kriterijumu za određivanje manjine, on je zaštićen, a ja sam manjina u Beogradu. Mene može svako da proganja.
Vi znate da u Beogradu postoji Drugi opštinski sud. On je verovatno najvažnija institucija zato što je nadležan po sedištu BIA i nadležan za neke druge predmete. Aligrudić je lepo primetio – čekajte, svuda ste pričali gde je sedište nekog suda, šta ste napravili kod ova dva beogradska? Gde je sedište? U vazduhu?
Znači, sprovodi se državni terorizam. Ko je osmislio ovaj državni terorizam u pravosuđu? Ono što je, po ponašanju, primitivno, prosto, anticivilizacijsko, prepoznaćete ga po tome - glasaj iz Bodruma, glasaj iz Soluna, pa se predstavlja kao da je to evropska tekovina.
Ne znam da li ste primetili ovaj kvalitet, od ove vlasti se ograđuje i EU. Imali ste prilike da čujete danas izjavu ovog Miškovog malog, Jeremića, kaže – Srbija je ugrožena od EU. Zamislite koji je fluid proradio kod njega odozdo na gore, pa mu došlo u glavu. Mi o tome pričamo 15 godina, a vi ste rekli – to su naši partneri.
Samo da vas podsetim, kada je bio na dnevnom redu rebalans Zakona o budžetu za 2008. godinu ovde je izneta, sa ove strane, najargumentovanija kritika rebalansa budžeta. Ova strana je to nonšalantno odbila, računajući "pas laje, vetar nosi".
Zašto bi građani bili zadovoljni nekom diskusijom i nekom kritikom kada se suštinski ništa ne može promeniti? Taj je osećaj prisutan kod građana, a kod nas su svi građani manjina. Većina je u ovoj maloj grupi na vlasti koja putem medija, BIA, CIA, svega i svačega vlada ovom zemljom, vlada dušama ljudi.
Srbija je jedna od retkih država gde čovek glasajući za ono što je primitivno, prosto, anticivilizacijsko u stvari glasa protiv sebe. Zamislite čoveka koji zaokruži broj ispred naziva one stranke čiji visoki funkcioneri glasaju iz Bodruma! Čim je zaokružio, on je glasao protiv sebe. Pod kakvom je fatamorganom bio kad se latio olovke na biračkom mestu, to je nešto što će nauka tek da objasni.
Sve vas pozivam, dajte da izađemo iz ove podvale u koju je Vlada Republike Srbije, kao predlagač, gurnula celu Skupštinu. Neko je primetio – ni manji zakon po broju članova, ni veći broj amandmana. Koliko je podnela opozicija? Nešto malo manje ili prilično manje stranke koje čine vlast. Svaka stranka koja na neki način participira u vlasti, da li na nivou pokrajine, grada Beograda, opštine ili Republike, nalazi neke svoje razloge za uslovljavanje, ali sa puno osnova oni mogu da kažu da to nije uslovljavanje. Zašto? Naš amandman se zasniva na principu koji je bio nešto što je rukovodilo i SRS, i DSS, i NS, i LDP, i G17 plus, i ove stranke manjina i predstavnike DS-a, ali oni su imali taj kuriozitet da su njihovi amandmani usvojeni. Ali, princip je isti. Ako usvojite amandman Srđana Milivojevića, vi nemate odgovor zašto niste usvojili druge amandmane. Nije valjda da Srđan Milivojević više voli Kruševac nego što Milovan Radovanović voli Aleksinac? Da li je to ta poruka koja ide prema građanima – kad si poslanik vlasti amandman ti prolazi, a kad si poslanik opozicije onda ne prolazi?
A onda ovde slušamo na momente nešto što deluje kao uslovljavanje. Ja sam kao svojevrsnu paradigmu morao da iskoristim priliku da kažem da se i ja osećam kao manjina, ne samo kao politička manjina u Narodnoj skupštini, ja se osećam kao manjina u Beogradu. Za beogradske sudove će važiti princip koji ne važi ni za jednu drugu lokaciju. Ovi izmislili opštinu Vračar, a ona je gradska opština.
(Predsedavajući: Vreme, gospodine Krasiću.)
Mnogo vam se izvinjavam, gospodine.
Gospodine Novakoviću, vi ste to pogrešno protumačili, nisam konfliktna osoba. Vidite da dajem izuzetan doprinos da se, ako može, popravi nešto od ovih naših predloga zakona, mada po svoj prilici najbolji amandmani su oni - briše se član.
Naravno, pozivam se na član 136. To nema nikakve dodirne tačke sa ovim što je gospodin Aligrudić pričao, pošto se mi očigledno slažemo. Ali, kada bi naši predlozi zakona imali detaljna obrazloženja na osnovu kojih bismo mogli da vidimo šta su bili kriterijumi, koja merila, verovatno ni 90% ovih problema, sa ovim brojem amandmana ne bi bilo.
Gospodin Aligrudić je u suštini dobro najavio nešto što je tema. Ako su ove "opštine" u stvari gradske opštine, onda, gospođo Malović, upozorite gospodina Đilasa i one koji mu sufliraju, one pravnike tamo, da je nemoguće uvesti prinudnu upravu u gradskoj opštini, nemoguće je raspustiti skupštinu gradske opštine, jer gradska opština nije jedinica lokalne samouprave. A to što je babi milo, pa je u Statut grada upisala, radi se o nečemu što je očigledno neustavno.
Zapamtite jednu stvar, predsednik Narodne skupštine raspisuje izbore, i one dopunske, kada se raspusti neka skupština jedinice lokalne samouprave. Skupština gradske opštine Zemun nije skupština jedinice lokalne samouprave.
Znači, to sa tim statutom vežite mački o rep, jer ako bi se to tako primenilo onda bi morale da se uvedu privremene mere u gradu Beogradu, da se prvo raspusti Skupština grada Beograda, na predlog ministra za lokalnu samoupravu, aktom Vlade i da predsednik Narodne skupštine raspiše izbore za Skupštinu grada Beograda i sve skupštine gradskih opština. To bi jedino moglo da bude ustavno, a vi procenite, ako zbog vaših problema, zato što po svaku cenu Vučić, Đilas, Rakić i Delić žele da osvoje vlast kako bi se kod tajkuna opravdali za lokaciju koju su prodali pre izbora... To je prava istina.
Zbog elementarne korektnosti mora da konstatujem da je Suzana Grubješić došla u Skupštinu, Nada je trenutnu odsutna. Ali, šta vredi nada bez vere.
Sad ćemo, gospodine Batiću, malo o ovom amandmanu. On se odnosi na član 13. Predloga zakona gde je data proširena nadležnost Državnog veća tužilaca. Ona ide van okvira propisanih u članu 164. Ustava Republike Srbije.
Moram da skrenem pažnju predlagaču zakona da olako prihvatate neke amandmane, ali na taj način vi pokazujete da vas i ne interesuju rešenja koja postoje u ovom predlogu zakona, vas interesuju prelazne i završne odredbe. To je svima jasno kada je u pitanju Visoki savet sudstva, ali to demonstrirate i ovde.
Opet stoji taj problem, što imamo članove Državnog veća tužilaca po položaju, po funkciji, ministra, predsednika Odbora za pravosuđe, trenutno gospođa Malović, Boško Ristić, nek nam je bog na pomoć, i u sudstvu i u tužilaštvu. Mislim da su to nespojive funkcije. Tu postoji neki sukob interesa.
Ako ste kod Visokog saveta sudstva i mogli da prihvatite rešenje da je predsednik Vrhovnog kasacionog suda, po funkciji, i predsednik Visokog saveta sudstva, onda to niste mogli kod Državnog veća tužilaca. Zašto? Zato što položaj Republičkog javnog tužioca i predsednika Vrhovnog kasacionog suda nije isti.
Razlikuje se u onom delu u kome se razlikuje i položaj tužilaštva i sudstva. Kod sudstva imamo nezavisnost i samostalnost, kod tužilaštva imamo samo samostalnost, a nemamo nezavisnost.
Da vas podsetim, u Ustavu piše, član 158. stav 1 - Republički javni tužilac vrši nadležnost javnog tužilaštva u okviru prava i dužnosti Republike Srbije. Republički javni tužilac, kao inokosni organ, formalno-pravno je odgovoran za sve što je u nadležnosti republičkog i svih tužilaštava, jer je iz okvira prava i obaveza Republike Srbije.
Tu vrstu odgovornosti nema predsednik vrhovnog kasacionog suda. Njega ste mogli po položaju da stavite da bude i predsednik Visokog saveta sudstva, a Republičkog javnog tužioca niste mogli. Zašto? Onda je on planetarna sila, onda je on suveren. Kakav Boris Tadić? Kakav Šutanovac?
Samo da vas obavestim, vas iz DS, Šutanovac odlazi. Verovatno u penziju. Tadić je shvatio da je on uzeo 40 plata u saveznoj i da ne može više da radi u državnoj administraciji. Napokon je saznao da je on dizao onu rampu na parkiralištu JUL-a, kada mu je bio nadimak Šuki. Radio čovek na parkiralištu JUL-a i dizao rampu da kola uđu, da se parkiraju. Mira Marković kad uđe kolima, on digne rampu, ona uđe, on kaže, dobar dan, spusti rampu. To je DS, to su demokrate. Šta se sada čudite, kao da ne znate. Sve moram da vas obaveštavam. Ne mora javnost da zna, mogu i na hodniku da vam objasnim te stvari.
Ovde se stvarno postavlja pitanje, Milica je dobro primetila ovo. Ona traži amandmanom da se izbriše jedna alineja koja reguliše nadležnost. Ovde je rečeno da Državno veće tužilaca postavlja vršioca dužnosti Republičkog javnog tužioca. Mislim da se olako ide na te izmišljene kvazi funkcije v.d, vršilac dužnosti i vršalica dužnosti.
Postavlja se pitanje - zašto postoji zamenik Republičkog javnog tužioca? Zar situacija, ne daj bože, da umre Republički javni tužilac, pa treba neko da preuzme tu njegovu funkciju, to treba da radi neki od zamenika, najstariji ili neko koga je on odredio i tako dalje, uvek kao prvog zamenika. Vi kada ubacite kao instituciju vršioca dužnosti, vi onda relativno trajno mislite da se održi to stanje.
Imamo stanje već dve godine, čini mi se da imamo vršioca dužnosti Republičkog javnog tužioca. On se samo krije jadnik, pošto UBPOK ima snimljen razgovor između njega i jednog advokata iz Kragujevca kada su nešto muvali. To nije tačno.
To što vi verujete ili ne verujete, to je vaš problem, ali kada kažem, budite sigurni da je tačno, jer bi mene bilo sramota da lažem. Kada čujete nešto da kažem, budite sigurni da nije laž. Nemam potrebe da vas uveravam. Da li vi verujete ili ne verujete, to je vaše emotivno stanje.
Mi se protivimo uopšte postojanju takve kategorije vršilac dužnosti. Evo, radi građana Republike Srbije, pošto znam da prate ovaj prenos i svakim danom sve više građana prati ovaj prenos, i treba da se prati ovaj prenos, jer je ovo jedini prozor da se sazna šta se dešava u Srbiji, moguće je da su i oprečna mišljenja ovde, ali iz tog sukoba kontradiktornosti mora da izađe istina.
Skrenuo bih pažnju javnosti po kojim kriterijumima bi mi mogli da biramo republičkog javnog tužioca. Dajem jedno originalno rešenje. Za republičkog javnog tužioca, u ovom prvom mandatu posle ovoga, možemo da izaberemo tužioca koji razreši jednu situaciju. Možemo da organizujemo test da svi kandidati za republičkog javnog tužioca polože jedan test, kao kada polažu pravosudni ispit, kao kada polažu pismeni deo nekog ispita.
Nema potrebe da izvlače pitanja. Ja ću da pročitam pitanje, a oni treba da reše pravno tu situaciju. Ko situaciju reši u skladu sa Ustavom i postojećim zakonima znači da ispunjava uslove da bude republički javni tužilac.
Svi kandidati za republičkog javnog tužioca, molim vas, papir i olovku u ruke i pišite pitanje. Ko bude dao pravilan odgovor dokazao je da ispunjava sve kriterijume, i moralnosti, i stručnosti i radnog staža, sve.
Evo ga primer - mi smo imali parlamentarne izbore pre nekoliko meseci, održani su 11. maja. Tada je DS finansirala svoju izbornu kampanju na jedan način. Očekujem da predsednik Narodne skupštine protumači ovo i kao pitanje i dostavi podatke o tome svim narodnim poslanicima.
Zakon koji reguliše finansiranje političkih stranaka i izborne kampanje je Zakon o finansiranju političkih stranaka.
Mogu da sumnjam ili kako gospođa Malović kaže, ne verujem-verujem, mogu da sumnjam, meni je dozvoljeno. Zašto mi je dozvoljeno? Jer nemam zvaničnih podataka.
Kada su završeni izbori svi podnosioci lista su podneli finansijske izveštaje o kampanji. Sada imamo situaciju da neke političke stranke koje su prikazale neke podatke u finansijskom izveštaju dan-danas dobijaju račune za plaćanje troškova kampanje televizije, novina i tako dalje. Uzeo sam za primer DS, jer ako je ona najbogatija, najviše ima, najviše je bila zastupljena, najviše para je potrošila na izbornoj kampanji. Ne izražavam sumnju zato što nemam podataka. Da, i sada dolaze neki računi za plaćanje izborne kampanje.
Nagradno pitanje, ko reši može da bude kandidat za republičkog javnog tužioca, jeste sa gledišta DS. Kada DS razrešite, onda je ovo drugo rešeno sve. Svi ovi drugi su sitni.
Gospođo Malović, obratite pažnju. Postoji Zakon o finansiranju političkih stranaka, član 3. On kaže - vrste sredstava. Možda vi Nado niste znali, ovaj zakon kod vas u stranci je neko drugi vodio, ali obratite pažnju. Koga zmija peči i guštera se plaši. I mi smo imali jednog Smokija, pa nas je u crno zavio.
Šta kaže član 3? "Sredstva za finansiranje aktivnosti iz člana 2. ovog zakona mogu se sticati iz javnih i privatnih izvora, u skladu sa ovim zakonom". Stav 2: ''Javne izvore u smislu ovog zakona čine sredstva iz budžeta Republike Srbije, budžeta jedinica teritorijalne autonomije i budžeta jedinica lokalne samouprave, odobrena za finansiranje redovnog rada političke stranke i troškova izborne kampanje.'' Stav 3: ''Privatne izvore u smislu ovog zakona čine: članarina, prilozi pravnih i fizičkih lica, prihodi od promotivnih aktivnosti političke stranke, prihodi od imovine političke stranke i legati.''
Gospođo Malović, privatni izvori, samo da pobrojim, znači, članarina, prilozi pravnih i fizičkih lica, oni su limitirani zakonom, prihodi od promotivnih aktivnosti političkih stranaka, prihodi od imovine političke stranke i legati. Da li u ovakvoj odredbi postoji mogućnost da politička stranka uzme kredit?
Kandidati za republičkog javnog tužioca, molim vas, imajte u vidu, od ovog odgovora će zavisiti ko će biti republički javni tužilac. Da li postoji mogućnost na bazi ovog zakona da se uzme kredit od inostrane banke? Kakva je situacija sa kratkoročnim, kakva je situacija sa dugoročnim kreditima?
Gospođo Malović, ovo vam pričam zbog više razloga. Ovaj razlog je vezan za tužioca, a drugi razlog, beskrajno sam zahvalan punomoćnicima Banke Inteza i punomoćniku Tomislavu Nikoliću. Dali su odgovore na tužbe i sve priznali. Sve su priznali, ostalo je samo tužilac da hapsi, gospođo Malović.
Znam da će gospođi Đukić biti teško, pošto je ona napravila ovu stranku, pošto je Tadić nju izbacio u prvi plan, da se brani ćutanjem, kada je u pitanju Ustav, kada je u pitanju zakon. A SRS traži samo svojih 78 mesta koje su joj građani Republike Srbije dali.
Naravno, da bismo taj problem rešili, mi moramo da sagledamo stanje u DS, kako je finansirala izbornu kampanju, koliko je iz budžeta trošila, koliko je imala privatnih izvora, koliko je uzimala kredite, da li i dan-danas dolaze računi DS za plaćanje kampanje, za štampanje, za emisije, preko marketing agencija i tako dalje?
Ljudi moji, čim vidite čoveka da se ponosi time što ima odelo od 1.000 evra, nosi cipele od 500 evra, tušira se dnevno tri puta, u svakoj prilici želi da uzme neko dete u naručje da bi se prikazivao kao kulturan, pošten, odan, a ovamo dolaze računi. Jadni Smoki ne zna šta ga snašlo. Smoki, kupite "Svet" novosadski iz 94 godine, pa ćete te videti ko je Smoki.
Da bismo ovaj problem rešili, da bi građani Srbije shvatili, leglo tog organizovanog kriminala se nalazi na tačno određenim mestima. Imam i spisak koliko je ko na ruke kome dao. Moramo da proverimo prvo DS, jer ona štiti kriminal u ovoj zemlji. Od 25. januara 2001. godine prosto je eksplodirao kriminal u Srbiji i tad je zavladao primitivizam u Srbiji, glasanje iz Bodruma, iz Soluna, hapšenje...
(Predsednik: Vreme, gospodine Krasiću.)
Izvinjavam se, gospođo.
Gospođo Čomić, mislim da vi i suviše pogrešno tumačite član 27. Poslovnika Narodne skupštine. Sad ću to da vam objasnim ako me ne prekidate, u čemu se to ogleda.
Znate, kada čovek na nekoj sednici, u svojstvu građanina, a kome je neko dao položaj predsednika, u trenutku neke kritike kaže - pa ja sam završio pravni fakultet, onda se postavlja pitanje da li je to po Bolonji ili pre Bolonje. Sada, ako je pre Bolonje, onda tog građanina treba da uputite u Smederevo. Tamo ima 88 zumbula, protiv kojih se vodi postupak. (Vjerica Radeta, sa mesta: Je li i onaj njegov tamo?) I njegov je tamo. Sada, to nije glavno.
Glavna stvar je što se stvarno narušava dostojanstvo, znate, neko ko kaže - imam ostavke, izgubio sam ostavke, mandat mi je u džepu, to ti je kao onaj Smoki, sad ga vidiš-sad ga ne vidiš. Dođe, pa drži predavanje, pa kritikuje Bojana Krišta kao lopova. Samo vam skrećem pažnju - da to što postoji gradacija u krivičnim delima ili razlika u kvalifikaciji za krivično delo, ne daje za pravo onome ko je odgovoran po stavu 1, da autoritativno kritikuje onoga koji je odgovoran po stavu 4.
Kada se to radi na ovom mestu, u Narodnoj skupštini, onda to dovodi u pitanje dostojanstvo narodnih poslanika. Mi moramo da očuvamo dostojanstvo Narodne skupštine tako što bismo sačuvali dostojanstvo narodnih poslanika. Neko je odavno osmislio sistem - kako da se naruši dostojanstvo Narodne skupštine, pa je skidao imunitete, iznosio poslanike, naručivao je novinske članke.
I dan-danas imamo froncle tog primitivizma, gde se orkestrirano napada Narodna skupština. Samo vi gledajte Drugi kanal, pratite sednice Narodne skupštine, građani, tu ćete najbolje da saznate sve. Tu najbolje svako priča o sebi, pa čak i građanin kada izađe ovde, predstavi se kao neko lepo cveće, zumbul, održi predavanje po Bolonji, mimo Bolonje itd. To sve građani treba da vide.
Vi, gospođo Čomić, ako sretnete predsednicu Narodne skupštine, gospođu Slavicu Đukić-Dejanović, skrenite joj pažnju da nešto nije u redu sa Ustavom Republike Srbije, odnosno sa primenom Ustava Republike Srbije u Narodnoj skupštini. Jer, kada vam čovek kaže u oči - podnete su, sve sam izgubio, sedi ovde i glumi - ja sam Bog, ja sam narodni poslanik itd. itd. To je već dijagnoza, jedno opasno stanje, a mi, između ostalog, treba da se bavimo lečenjem društvenih bolesti. I to je jedna od funkcija Narodne skupštine.
Gospođo Čomić, opet se pozivam na član 27, a dokaz da imam osnova da se pozovem na to i dokaz da će biti sve istina što budem u nastavku rekao nalazi se u stenogramu prethodnog izlaganja.
Samo da vas podsetim, u prethodnom izlaganju vi niste mogli ni da čujete poziv na odgovarajuću odredbu Poslovnika, niti osnov za javljanje. To morate da shvatite. S obzirom da ste vi utuvili, kako se to u narodu kaže, da je svako u ovoj sali za vas poslanik, skrećem vam pažnju da postoje i kamermani, i drugi reporteri i služba obezbeđenja, pa postoji neka razlika.
Vi biste morali da znate da, ukoliko Srbija pretenduje da bude pravna država, onda mora da se poštuje Ustav. Morali biste da znate da ne može čovek nekome da replicira kada taj krene na pijacu, pa hajde da svrati u Skupštinu, pa ajd malo ako može nešto da kaže, pa da izađe napolje. Vi ste u stanju da svaki takav primerak tretirate ovde kao da je narodni poslanik. Onda pusti mozak na otavu pa svašta se ovde iznese.
Gospođo Čomić, pored ovoga što vas upozoravam na povredu Poslovnika, ujedno od vas tražim obaveštenje i tražim da se konsultujete sa onima koji faktički vrše vlast u Srbiji, to je trenutno samo jedan čovek, zove se Boris Tadić.
Možete da se konsultujete i sa njegovim šefom kabineta Miketom Rakićem, možete sa ovim glavnim za DB, možete sa Đilasom, možete sa svima ovima koji su kreatori ovog našeg života, gde ne bismo danas pričali o Kumanovskom sporazumu, o ovim sukobima u vlasti, ovim pojavama da se skrene rasprava na nešto što je apsolutno rešeno, rešivo.
Zamolio bih vas samo da obavestite sve njih da postoji Ustav, član 102. stav 2, da postoje izjave, kao priznanje, a to je kraljica dokaza, i da je neko onemogućio narodnu volju i 78 mesta SRS u ovoj sali. To ne treba da bude vaša fiks-ideja, ali bi bilo dobro, da bi se izašlo iz ovog primitivizma kojeg je donela DS glasanjem iz Bodruma, Soluna, hapšenjem, pljačkanjem itd, da ovo pitanje makar onako u hodu rešite i spasite savest, očistite se od ovih velikih grehova.
Gospođo Čomić, opet član 27, pogledajte ponovo stenogram. Kada čovek greškom krene pravim putem na pijacu, pa svrati u Kralja Milana 14, naravno da ne može sve da zna, ali vi ste dugo poslanik, vi znate i vi insistirate na tome da, kada poslanik izađe, da se on pozove na odgovarajuću odredbu Poslovnika. Sada i prošli put ste progledali kroz prste. Stenogram dokazuje sve ovo što vam pričam, i prošli put sam vam rekao i sad vam pričam.
Međutim, gospođo Čomić, s obzirom da ste vrlo često izloženi i u situaciji ste da čujete neka tumačenja koja nemaju baš blage veze sa Ustavom Srbije, moram vama, gospođo Čomić, da ukažem na situaciju. Postoji sajt Narodne skupštine Republike Srbije i na sajtu su pobrojane sve stranke koje su dobile mandate u Narodnoj skupštini.
Međutim, ovde postoji tendencija, kada promaše pijacu, pa uđu u Narodnu skupštinu, pominju neku stranku koja nije učestvovala na izborima. Podsećam vas na ovo zbog Bogoljuba Karića, jer je Bogoljub Karić iste ekskurzije pravio u Narodnoj skupštini. Ovo vas podsećam i zbog situacije u kojoj je bio G17 plus sa dva mandata. Identična situacija.
Ovde sad nije situacija da se kaže - ukrao sam, ne dam papire, nego je ovde situacija da se ne poštuje Ustav i sve drugo. Ovde se ide čak i dalje, pa se kaže - prijatelji moji, vašim parama sam napravio svoje ime, sad sam ja persona, vi više ne postojite, ne interesujete me.
Ostali dugovi koje je napravila ta persona, neko treba da plaća te dugove. Gde su oni koji su lepili plakate? Gde su oni koji su glasali? Slična je situacija i sa onima koji su glasali i za vašu stranku, i za sve ove stranke koje su zastupljene ovde.
Upozoravam vas, iskoristite priliku, sa predsednikom Narodne skupštine porazgovarajte, vidite, zar ne primećujete da Narodna skupština sa ovakvim primercima srlja u nešto što je nezakonito? Ovde vam se javljaju ljudi bez legitimiteta.
Ovde imamo još i paradoksalnu situaciju da poslanička grupa DS prihvata amandmane građana. Slažem se da u internoj komunikaciji, pre nego što se dođe u poziciju da se pišu amandmani, da obavite razgovor sa građanima, da čujete njihove ideje, da to pretočite u amandmane, ali ovde ste napravili od Narodne skupštine instituciju gde svako može da prođe, na portirnicu baci amandman, dođe ovde i ulazi u proceduru. To je primitivno, to je prosto, to nije civilizacijski. Civilizacija se zasniva na redu, na poštovanju Ustava i zakona.
(Predsedavajuća: Tri minuta i 30 sekundi.)
Mnogo vam se izvinjavam.
Gospođo Čomić, moram da se pozovem na član 27, zato što možda bi i vi, i javnost i poslanici pogrešili, i naveo bih na tu grešku kada bi se pozvao na član 104. Taj član podrazumeva da je narušeno dostojanstvo od strane poslanika. Ovde se radi o vašoj povredi.
Zašto vašoj povredi? Vi se nedovoljno dobro starate o primeni Poslovnika. Starati se o primeni Poslovnika znači da pravilno treba da se tumači Poslovnik, da se odredbe primenjuju, a ne da čovek sačeka penziju na mestu predsednika ili potpredsednika Narodne skupštine starajući se. To je jedna stvar.
Druga stvar, vrlo bitna, a to morate da shvatite, stvarno je narušeno dostojanstvo Narodne skupštine. Imali ste prilike da čujete mog prethodnika. Uzmi sve što ti život pruža. Dajte nam pare za 20 poslanika. Pazite, takav zahtev ne uživa nikakvu zaštitu. To je zahtev suprotan moralu ovog društva. Takav zahtev je suprotan javnom poretku, takav zahtev pledira na nezakonje. Oni vas navlače da vi namerno kršite zakon. Možda je po Bolonjskom procesu to moguća situacija.
Eto, gospođo Čomić, stvarno neko preuzima veliki rizik kada pokušava neprincipijelno da mi oponira, ali u mojim rečima se nalazi istina, i to onako kako je ja tumačim, kako tumačim Ustav i zakon.
Ne želim da ulazim u pitanje morala, ali znajte sami, ako je neko u stanju da dve zakletve date u crkvi pregazi i da izađe mrtav ladan i kaže - dajte vi meni one pare, njega pare interesuju. Pominje čoveka u Hagu, a ovamo po novinama želi da bude prijatelj, da pomogne.
Samo da vas podsetim, dao je ostavke zbog jednog amandmana, a sada vidimo da su u pitanju mandati, pare, Hag. Prezadovoljan sam danas. U petak mene sunce ogrejalo kada sam video dva odgovora prvotuženog i drugotuženog: to je priznanje za krivično delo. Sada ste imali prilike da vidite priznanje za krivično delo. Njega interesuju pare.
Priča o parama, da nije tih para ne bi bilo mandata. Nije tačno, mi danas dobijamo račune i tražimo ugovore ko je potpisao, kad je potpisao. Da znate i vi, gospođo Čomić, i javnost u Srbiji, iz stranke je pobegao Nikolić, ovlašćen za potpisivanje Veroljub Arsić, Dušica Nikolić, knjigovođa koja je vodila to. Vi to štitite. Milioni i milioni sada dolaze. U ugovoru koji je zaključio ima odredbu o ekologiji.
Proširiću ovo malo na nekoliko amandmana, sve je to u vezi, da znate, da se ne ide van teme. Zamolio bih vas da pored ovog amandmana na član 35, imamo tu dva amandmana, obratite pažnju na nešto što je napisano u članu 38. stav 3.
Poenta ovih amandmana na član 35. jeste da, kada predlog dođe pred Narodnu skupštinu, postoji više kandidata. Da to pojednostavim. Neću da komentarišem ovo "približno", to stvarno ništa ne znači, ne znam zašto to držite u Predlogu zakona kao formulaciju, to u pravu apsolutno ništa ne znači, može samo da se zloupotrebljava.
Skrenuo bih vam pažnju na član 38. stav 3. i skrenuo bih vam pažnju na praksu koju smo ovde imali kada smo birali članove nekih organa, pa je jednostavno zaključeno da treba, ako se bira, da se bira između, da bi nešto birao mora da imaš najmanje dva. Za organizovani kriminal potrebno je tri pa više, ali da bi nešto birao mora da bude dva. Ili, da to baš pojednostavimo. Znate kako se kaže u životu, da biste znali koji je konj dobar, morate da probate i jednog i drugog, i lošeg i dobrog.
Da biste birali, vi morate da imate nešto kao alternativu, alternativa jedan, alternativa dva, pa birate da li ćete za jedan ili ćete za dva. Ako je samo jedan, onda je u pitanju samo glasanje. Formalno-pravno nije izbor, nego samo glasanje. Kada u tu logiku i ubacite pretežno, to apsolutno ništa ne znači.
Međutim, ovde je opasna ova situacija iz člana 38. stav 3. Kaže, ako izabrani član Državnog veća tužilaca, bez opravdanih razloga, ne stupi na funkciju u roku od 15 dana, vi ste usvojili amandman, pa je to sada rok od 30 dana, od dana izbora u Narodnoj skupštini, smatraće se da nije izabran. Pazite, ta formulacija "smatraće se da nije izabran" je pogrešna. On je izabran, ali nije stupio na funkciju. To je pravna situacija. To je prva stvar.
Druga stvar, sve ovo što ste predvideli ovim odredbama, način izbora je do formiranja predloga, pravi izbor dolazi ovde, to je ta velika razlika. Znači, ovo je praktično način odlučivanja kako da se dođe do predloga kandidata. To je potpuno druga situacija.
Svako onaj ko ulazi u tu mašineriju kao kandidat onome što prethodni do predloga, on mora da da pismenu saglasnost da želi da bude kandidat, ne može on kao u vreme komunizma, znate šta, ne bih, ali me je baza kandidovala. Manite se toga, takvog foliranja više nema.
Znači, on mora da bude saglasan da je jedan od kandidata, pa kada prođe, amandmanom mi kažemo dva ili više, onda treba da da saglasnost da može da bude predloženi kandidat u Narodnoj skupštini i, ako ga Narodna skupština izabere, nemoguća je varijanta da on sada ne stupi na tu dužnost.
Ako se ta situacija desi, odmah tog čoveka treba razrešiti ako je iz reda javnih tužilaca i zamenika javnih tužilaca. Zašto? On je svojim ponašanjem pokazao apsolutnu neozbiljnost i neodgovornost.
Sada sa ovim rokovima 15 dana, 30 dana, smatraće se da nije izabran, šta izigravamo? Neki postupak? Pa, nema ovde cile-mile, ovde je javno tužilaštvo u pitanju. Molim vas, čovek koji je osposobljen da goni učinioce krivičnih dela, sada da bude u poziciji, pa bih, ali znate, ne bih, pa šalio sam se i tako dalje. Vi omogućavate ovu situaciju.
Kad sam već izašao ovde, stvarno moram da protestujem. Nešto nije u redu sa Poslovnikom. Gospođo Đukić-Dejanović, obratite pažnju. O čemu se radi? Vlada je, konkretni slučaj je ovaj predlog zakona, dostavila Predlog zakona. Poslanici su podneli amandmane. Vlada je dala mišljenje da neke odbija.
Ne ulazim sada u sitne detalje, ali imamo situaciju kada Vlada prihvati neki amandman i taj amandman takođe pozitivno prođe kod Zakonodavnog odbora i kod nadležnog odbora, on postaje sastavni deo Predloga zakona i o tome ne može da se vodi rasprava ovde.
Pazite, cenim opravdanost takvog nekog rešenja, ali konkretno ovde kada se ima u vidu amandman koji je podneo gospodin Konstatinović, molim vas, da vam skrenem pažnju samo, to je amandman na član 51, gde se traži da se na kraju teksta doda novi stav 8. koji glasi: "Do 1. januara 2010. godine izborni članovi prvog sastava Državnog veća iz reda zamenika javnih tužilaca imaju pravo na osnovnu platu jednaku osnovnoj plati Republičkog javnog tužioca". Molim vas, zašto bi neko podržao ovo? To je taj nulti sastav i kod Visokog saveta sudstva, i kod Državnog veća tužilaca. Znači, on zamenik tužioca iz nekog opštinskog suda, koji nije ušao u ovu mašineriju zato što je u nultom sastavu, sa platom izjednačen kao i Republički javni tužilac.
Svi ovi bi morali da se bave i tužilačkom funkcijom. Mislim da je čak uvredljivo kako funkcioniše i kako je postavljeno tužilaštvo po Ustavu Republike Srbije da zamenik opštinskog javnog tužioca, uzmite neko mesto sa 20.000 stanovnika gde postoji opštinski javni tužilac i postoje dva zamenika, jedan zamenik nekakvom kombinatorikom prošao i on po tom osnovu ima platu kao Republički javni tužilac. Ništi se osnovni princip hijerarhije i subordinacije u tužilaštvu. Ništi se taj princip.
Gospođo Čomić, javio sam se povodom ovog amandmana, ali želim principijelno da ukažem, jer mislim da je ova argumentacija koja se čula povodom ovog amandmana u stvari argumentacija koja će se čuti dokle god je ova tačka dnevnog reda u Skupštini. O čemu se radi? Radi se o jednom predlogu zakona koji menja postojeću organizacionu strukturu sudova i tužilaštava. Naravno, tu sada postoje "stečene pozicije" i to svakako mami pažnju, pre svega sredine, pravosuđa, a, kao što može da se primeti, i velikog broja narodnih poslanika.
Čini mi se da ovde samo poslanici poslaničke grupe G17 plus nisu podneli amandmane. Gotovo sve druge poslaničke grupe su podnele amandmane, čak je i predsednik Zakonodavnog odbora gospodin Vlatko Ratković podneo tri amandmana; Vlada je odbila te amandmane, a vidim da je Srđanov amandman prošao.
Samo želim da ukažem na jednu stvar, vrlo važnu, po meni. Možda ste primetili i da predsednik Zakonodavnog odbora za amandmane koristi identičnu argumentaciju koju koriste poslanici SRS, LDP, DSS, NS, neke njihove amandmane ste usvojili, neke naše ste usvojili, koristi argumentaciju koju i Riza Halimi koristi, Pastor istu tu argumentaciju koristi. Svi poslanici su nešto uzimali kao kriterijum, kao merilo, da bi sačuvali nešto što bi moglo da se nazove stečeno pravo, stečena organizacija sudova i tužilaštva.
Smatram da je napravljena velika greška u samom Predlogu zakona. Sada ću da vam objasnim u čemu se ona ogleda. Nije to baš tako, da vi uzmete standarde koji važe u Belgiji, Holandiji ili nekoj državi koja po broju stanovnika približno odgovara Srbiji, 7,5 miliona stanovnika, približno odgovara ovoj teritoriji i da njihove standarde, broj stanovnika, broj predmeta itd., umiksate u nešto i iz toga izvučete nešto što bi mogao da bude kriterijum, pa na bazi toga izvršite ovu teritorijalnu organizaciju pravosuđa. Nije.
Radi ovih iz Demokratske stranke moram da vam predočim neke stvari. Evropa i evro ima dva svoja generička naziva: prvi - naziv za reku, i drugi - široko polje. Balkan znači brda. Ne može biti organizacija države, vlasti i organizacija života ljudi u širokom polju ista kao u brdima. Ovo je primer koji je svima jasan. Zato sam ga iskoristio. Naravno, ovde mogu da se koriste i neki drugi razlozi.
Samo da vam skrenem pažnju, ove države koje su poslednje ušle, u ovoj tranši pristupanja u EU već godinu dana preživljavaju jednu tešku agoniju, i Bugarska i Rumunija.
To što neko kaže – evropski standard preslikaj preko indiga u Srbiji, to bi bila katastrofa. Uzimate nešto kao kriterijum, a nešto ne želite ni da pomislite. Ako ste već ovo uzeli kao kriterijum, zašto niste uzeli kao kriterijum kolike su plate sudijama i tužiocima; zašto niste uzeli za primer i to da svaki sudija, praktično, ima kabinet, pa da ima tim ljudi koji pripremaju predmet, koji kasnije rade nacrt presude na drugi način itd.? Zašto niste uzeli za primer i pitanje šta je upravna stvar, šta je građanska stvar, šta je krivična stvar?
Ako sve to ne uzmete u obzir, već uzmete suvoparne podatke, onda dobijate nešto što ne komunicira sa stvarnošću, a to je upravo ovaj predlog zakona. Toga su svi svesni, bez obzira na to što su poslanici stranaka koje čine vlast podneli dva-tri amandmana, nešto je usvojeno, nešto nije, ali su i oni svesni.
I oni trpe pritisak, kao što Milovan trpi pritisak, Lapčević trpi pritisak, Balint isto trpi pritisak. Ljudi trpe pritisak, ne u smislu pritiska da neko preti, ali ljudi otvaraju normalno pitanje – šta se to desilo, pa sad više nema?
Mislim da ste pogrešno napravili poziv na ustavni osnov za ovaj zakon. Predlagač ovog zakona je ustavni osnov pronašao u članu 97. tačke 2. i 16. i članu 143. Ustava Republike Srbije. Ovo za član 143. je u redu, ali član 97. tačke 2. i 16. govori o oblastima, poslovima iz nadležnosti Republike Srbije. Ono na šta ste morali da se pozovete prilikom donošenja ovog zakona jeste član 99. tačka 7. Ustava Republike Srbije, a to je ona odredba koja kaže da je Narodna skupština dužna, ovlašćena da donese zakon i uredi neku oblast.
Zbog javnosti, koja može biti uskraćena za vrlo važne informacije jer se vrlo često u nekim medijima javljaju neki ljudi koji su poslanici i pričaju o opstrukciji i o nekim nebitnim temama koje se vode u Narodnoj skupštini, skrećem pažnju javnosti na to šta je nadležnost Narodne skupštine: 1. donosi i menja Ustav, 2. odlučuje o promeni granica Republike Srbije, 3. raspisuje republički referendum, 4. potvrđuje međunarodne ugovore kad je zakonom predviđena obaveza njihovog potvrđivanja, 5. odlučuje o ratu i miru i proglašava ratno i vanredno stanje, 6. nadzire rad službi bezbednosti i tek na 7. mestu - donosi zakone i druge opšte akte iz nadležnosti Republike Srbije, 8. daje prethodnu saglasnost na statut autonomne pokrajine, 9. usvaja strategiju odbrane, 10. usvaja plan razvoja i prostorni plan, 11. usvaja budžet i završni račun (završni račun odavno ova skupština nije usvajala), na predlog Vlade, 12. daje amnestiju za krivična dela.
Kada kritikujete neku opstrukciju ovde, molim vas da zapamtite, tačka 7. je donošenje zakona. Ako se Vlada nije znala pozvati na ustavni osnov za ovakav jedan zakon... Podsećam vas, to je član 143. stav 2, to je član 157. stav 1. i član 99. stav 1. tačka 7. Ustava Republike Srbije. U tome vi treba da nalazite ustavni osnov za ovakav predlog zakona. Kad kažem "ovakav predlog zakona" mislim na predlog zakona sa ovakvim nazivom.
Mislim da ste kod kriterijuma stvarno pogrešili. Iznenađujem se da ste izbegli jedan kriterijum koji se kod vas vrlo često naziva realnost.
U ono vreme kada je ideolog bio Zoran Živković, kada mu iznesete sve istorijske, logičke, filozofske, pravne, političke, sociološke argumente, on kaže – ali realnost je da je Amerika najjača i da moramo da igramo kako Amerika kaže. Argument realnosti znači da postoji neka materijalna sila koja ne poštuje ni Ustav, ni zakon, ali, moram da vam kažem, ni zdrav razum.
Argument realnosti ste mogli da protumačite i na drugi način, a to je – tradicija, razuđenost, teritorijalni raspored stanovništva i potreba da se preko sudova pruži zaštita i ljudskih prava i interesa svih građana i pravnih subjekata. Iz toga može da se izvuče zaključak da sud mora da bude dostupan građaninu i da efektivno vrši sudsku vlast. Ako je to tako, onda ste mogli da napravite potpuno drugačiju organizaciju.
Ako računate da ćete ovom organizacijom da napravite uštede, nećete ih napraviti. Ako sa sto i nešto, navodno, sekretarica predsednika sudova to svedete na 30 i nešto, 40 i nešto itd., samo nemojte da zaboravite da ste već ubacili nekoliko novih sudova, pa kada te nove tipove sudova, vrste sudova, poput prekršajnih, poput apelacionih, ubacite u ovo ovde, onda ćete dobiti otprilike isti broj kao što je u postojećoj organizaciji, sa gledišta kadrova i personalnog rešenja.
Ovo samo na prvi pogled deluje kao načelna rasprava. Samo želim da vam ukažem na to da nešto što je zapadnoevropski kriterijum kod nas ne može da se primeni, kao što ne možete ni zapadnoevropski kriterijum odnosa prema radu da primenite kod nas, kada imate u vidu da kod nas nije na delu zapadnoevropski kriterijum visine plate. Ako nešto primenjujete, što bi rekla ova naša deca, onda ful, sve primenjujte.
Sudeći po nekim diskusijama, mi smo ispred Evropske unije. Predlažem da izvezete Mlađana Dinkića, Božidara Đelića, pa ako pobedi Tadić na ovom konkursu za najlepšeg, najpametnijeg, i njega da izvezete. Neka sredi situaciju u EU i u Americi. Znate kako bi Mlađan Dinkić sredio bankarski sistem Amerike? Ne bi se oporavio nikada više. Đelić, kako bi on sredio javne finansije SAD, kao kod nas. Dve godine slušao Milu Jezdimirović, a onda napisao krivičnu prijavu da bi je pomerio, jer on je navodno postao stručnjak za budžetski sistem. To je primitivizam, to je prostakluk, to nije civilizacijska tekovina. Mi moramo da se borimo za civilizacijske tekovine. Civilizacijske tekovine nisu vezane za boju, ali očigledno je od 25. januara 2001. godine žuta boja negativna asocijacija.
U nastavku ove sednice poslanici koji su podneli amandmane iznosiće brojne argumente zašto u njihovom okrugu, u njihovoj opštini, u njihovom komšiluku treba da ostane neki sud.
Gospodo poslanici, radite ćorav posao. Ovaj predlog zakona je uradila neka druga grupa ljudi, koja nema nikakve veze sa Ministarstvom pravde.
Najveća ironija ovih zakona iz oblasti pravosuđa jeste da se i ona prethodna i ova vlast pozivaju na neku strategiju reforme pravosuđa. Moram da vam kažem da ljudi koji su u to vreme bili u ministarstvima, kada su čuli kako se to priprema i na šta to treba da liči, nisu smeli javno da kažu, ali su morali kod mene da priznaju da je to katastrofa za srpsko pravosuđe.
Zašto ovo mora ovako da ide? Zato što je to plaćeno iz inostranstva, zato što ovi koji su na vlasti moraju da urade sve što se traži iz inostranstva kako bi dokazali da su ispunjeni uslovi da budemo primljeni tamo gde nikada nećemo biti primljeni. Zapamtite, nikada nećemo biti tamo primljeni. Možete vi sa leve strane da radite šta god hoćete, Evropa je parcelisana: Evropska unija i buduća velika Srbija.
Moram da nastavim tamo gde sam stao malopre. Nalazimo se kod člana 2. koji se odnosi na prekršajne sudove, ali moram da skrenem pažnju, pre svega, predlagaču zakona i predsednicima poslaničkih grupa koje čine većinu u Narodnoj skupštini Republike Srbije. Sada stavite na stranu to što ću u nastavku da pričam, možda se odnosi na privredne sudove ili na neke druge sudove, ali princip koji se koristi za novu organizaciju pravosuđa u Republici Srbiji je gotovo identičan. Tiče se i sudova opšte nadležnosti i sudova posebne nadležnosti.
Član 2. se tiče prekršajnih sudova. Samo vam skrećem pažnju da su od strane Vlade kao predlagača prihvaćeni amandmani poslanika Radenković Dejana na član 2. Predloga zakona, amandman poslanika Srđana Mikovića na član 3, amandman poslanika Petra Jojića na član 3, kao da su se dogovarali njih dvojica, amandman narodnog poslanika Filipa Stojanovića na član 3, amandman Radenković Dejana na član 3, amandman poslanika Nenada Konstantinovića na član 5, amandman Srđana Milivojevića na član 5, amandman Petra Petrovića i Jasmine Milošević na član 5, amandman poslanika Aleksandre Janković na član 5, amandman Milana Nikolića na član 5, amandman Petra Jojića na član 6, amandman Nenada Konstantinovića na član 8. i amandman poslanika Radiše Ilića na član 9.
Samo želim da skrenem pažnju na to da principijelne razlike između usvojenih i odbijenih amandmana nema. Što se tiče amandmana koji su odbijeni, gotovo sve poslaničke grupe su zastupljene. Vlatka sam malopre koristio, naravno u pozitivnom primeru. Ovo je ozbiljna tema da bi je svojatala neka stranka, bez obzira na to da li je vlast ili opozicija. Ovo shvatite vrlo ozbiljno. Imamo situaciju, ne želim da se uplićem u pitanje strategije, tehnike i taktike neke poslaničke grupe, samo vam skrećem pažnju da je to, što se tiče većine u Narodnoj skupštini, poprilično tanko.
Malopre sam protumačio reči jednog od poslanika stranke iz vlasti, koji je rekao da postoji i neka rezerva, koja je glasala protiv Zakona o potvrđivanju Sporazuma o pridruživanju sa EU. Nemojte da sumnjate u SRS. Mi smo opozicija, mi ovo ne možemo da podržimo. I zato što smo opozicija i zato što ova rešenja odudaraju. Na koga ste mislili, vi znate. Verovatno su oni kojima ste juče prihvatali amandmane, kao poslanički klub DS. Ne ulazim čak ni u to. Bilo bi vrlo ružno, i sa gledišta interesa ove države neprihvatljivo, da neka stranka uslovljava Vladu i većinu time da se usvoje njihovi amandmani, jer principijelne razlike u amandmanima nema.
Gospođa Judita je napisala ovaj amandman. Navela je razloge. Iste razloge je naveo i Dušan Marić; iste razloge je naveo i Milan Radovanović; iste razloge je naveo i Vlatko Ratković.
Postavlja se principijelno pitanje šta to odlučuje, šta je to presudno pa se u gotovo identičnoj osnovi za amandmane neki prihvataju, neki ne prihvataju?
Ovo dižem na nivo principa. Ne ulazim u političku taktiku, tehniku Balintove stranke. To je legitimno pravo. Pod nekim uslovima su ljudi dali podršku ovoj vladi. Očekuju nešto. Ali, ako je princip njihovog amandmana isti kao i princip na kome je zasnovan amandman Milovana Radovanovića, zašto onda ovaj amandman neće da prođe, a onaj će da prođe?
Ako se to desi, onda ćemo na terenu imati različitu situaciju: ove opštine na koje se odnosi amandman Milovana Radovanovića neće biti u istom položaju kao Bačka Topola, ako se amandman usvoji.
Ne pričam o tome – usvojite, odbijte amandmane; pričam o principu. Ako postoji princip, ako se držimo tog principa, onda ovaj zakon neće imati nekih većih problema. Ali, ako idemo zbrda-zdola, pa ovaj amandman ćemo da prihvatimo, pa smo na taj način promovisali princip na kome se zasniva taj amandman, a ovaj ćemo da odbijemo, onda smo taj isti princip zgazili. Zbog čega? Građani opština Aleksinac, Niš i okoline su kažnjeni zato što je amandman podneo srpski radikal, a ovamo su nagrađeni zato što je amandman podneo Srđan Milivojević. Amandman mu nije loš. Pričam sada o principu.
Ako se mi ovde ne budemo držali principa, onda će neko da nam nametne princip. Nama su nametnuti mnogi principi. On se primećuje u ovom predlogu zakona. Ova vlada nas treba da zaštiti od lošeg principa koji dolaze sa Zapada.
Zar je moguće da možemo da očekujemo da će uređivačku politiku RTS-a da nam vode Havijer Solana, Serž Bramerc i njihove ispostave ovde? Ova serija im se sviđa; može da ide. Ova serija im se ne sviđa; skida se sa RTS-a. To ne smemo da dozvolimo. Nas je narod poslao da čuvamo i državu i narod koji živi na ovoj teritoriji i zbog nas samih ovde i svih građana da uredimo ove odnose na najbolji mogući način: odnos između pojedinca i pojedinca, odnos između pojedinca i kolektiviteta. To mora da bude zasnovano na nekom principu, jer ako nema principa onda nam američka ambasada diktira.
Oni, kako su krenuli, mogu da promene i tok saobraćaja u nekim ulicama. Mogu da kažu da im smeta da bude jednosmerna u ovom smeru, neka bude jednosmerna u drugom smeru. Možete vi u Beogradu da dubite na trepavicama, tako je rekao Havijer Solana preko Kristine Galjak i preko neke svoje ekspoziture koja se nalazi u Beogradu. Naravno, ona je velika. O tome se radi.
Gospođo Malović, nadam se da ste bili tu kada sam čitao član 3. Zakona o finansiranju političkih stranaka.
Obratite pažnju na poslednji stav. Onog tužioca koji da zakoniti i ustavni odgovor na ono pitanje iz stava 3. odmah izaberite za Republičkog javnog tužioca.
Na taj način će da vam pokaže da zna i da zna kako da sa fukarama i barabama izađe na kraj. Mi se, valjda, svi borimo protiv baraba i fukara, bez obzira na to gde se nalaze. Valjda nam je to zadatak. Zar vama nije neprijatno da vas neko u tom kolektivitetu proziva zbog Dragana Đilasa? Ili zbog Krišta? Ili Tomislava Nikolića? Kao što se mi gnušamo nad tim i vi se gnušate nad tim. Vaš politički program nije Bojan Krišto. Vaš politički program nije Dragan Đilas. Nije. Što biste vi snosili odgovornost i da vas komšije mrko i popreko gledaju, da vam pričaju sve i svašta na ulici? Zbog čega? Zbog jedne male grupe ljubitelja, "uzmi sve što ti život pruža". Sad ili nikad. Start.
Bez obzira na ove moje dodatke, mislim da ovim amandmanima i ovom zakonu mora krajnje principijelno da se pristupi. Princip koji važi za usvajanje amandmana Srđana Milivojevića mora da bude prisutan i kod Pastorovog amandmana i kod Milovanovog amandmana. Onda je Skupština zadovoljila. Ako je pristup različit, onda su građani sa te teritorije, sa ove teritorije i sa one teritorije neravnopravni. Tu je početak i kraj celokupne priče zakonodavne aktivnosti Narodne skupštine povodom ovog predloga zakona. Ja sam samo zbog toga izašao.
Bez obzira na konkretna rešenja ovog amandmana o kojem je Judita pričala, ova priča može da se ponovi za svaki amandman i za svaku vrstu sudova i organizaciju koja je predviđena ovim zakonom. Neki interesi su omogućili da tri-četiri amandmana Petra Jojića i još nekih poslanika Srpske radikalne stranke budu prihvaćena, da tri-četiri amandmana Demokratske stranke budu prihvaćena, da dva amandmana, meni se čini, Nove Srbije budu prihvaćena, a to je sve sitno. Tu ste primenili neki princip, a kod drugih niste prihvatili taj princip. Ako toga nema, onda mi nemamo dobro organizovano pravosuđe na terenu.
Ako ovo zaživi videćete koje će primedbe, prigovori, pritužbe biti i koje će poteškoće da imaju građani u ostvarivanju pravde. Činjenica je da sud mora da bude pristupačan građaninu da bi on mogao da ostvari neko svoje pravo, odnosno da zaštiti neko svoje pravo. Ovde nemamo pouzdanih dokaza o tome da je svim građanima na ravnopravnoj osnovi omogućen pristup. Moguća su neka odstupanja, apsolutnog izjednačenja nema, to je nemoguće. Ali, ako već uništavate postojeću strukturu, budite oprezni; lako se ruši, teško se pravi, ljudi. Začas ima da se sruši nešto, ali da se novo napravi ne može tako brzo. Nešto novo da bi funkcionisalo... osim kada su u pitanju građevinska mafija i ovi što drmaju po Beogradu, oni se dobro ugrađuju.
Pokušaću da objasnim dva amandmana, pošto čine jednu celinu, i ovaj prethodni amandman koji je podneo gospodin Petar Jojić na član 27. i ovaj amandman na član 28. koji je podneo gospodin Sreto Perić. Ova dva amandmana imaju za cilj da se izbrišu naslovi i članovi 27. i 28. Iznad člana 27. naslov je "Zahtev za odlaganje i prekid izvršenja", a član 28. ima naslov "Posledice usvajanja zahteva".
Mi smatramo da novi Ustav Republike Srbije i nova kompozicija ne samo izgleda, organizacije i nadležnosti pravosuđa, nego i značaja koji imaju sudske presude i druge odluke prosto nalažu da se ova dva člana izbace i da tužilaštvo više nema to ovlašćenje.
Da bi ljudi koji prate ovaj prenos znali, objasniću o čemu se radi. Ovaj član omogućava tužiocu da, nezavisno od postupka, od spora, može da zaustavi nešto što je pravosnažno okončano i što je u postupku izvršenja. Prosto je neverovatno da prvostepeni i drugostepeni organ i onaj organ koji vrši izvršenje nisu imali u vidu sve aspekte i sve razloge, pa je sad potrebno da javni tužilac interveniše i zaustavi. Ova odredba se i do sada u praksi uvek koristila da bi se zloupotrebilo ovlašćenje javnog tužioca. Milion puta ste mogli da se pozivate na ovo, da tražite intervenciju javnog tužioca. Nije ulazio u taj postupak.
Međutim, ako se odabrani jave, onda je ovo instrument kojim se, praktično, derogira sve ono što su nadležni sudovi uradili u nekom postupku koji je trajao možda i nekoliko godina.
Da bi se to bolje shvatilo, pročitaću ovo što stoji ovde. Odmah da vam kažem, to je prepisano iz postojećeg zakona, nije ovo nešto novo izmišljeno. Znači: "Javni tužilac može zahtevati odlaganje ili prekid izvršenja odluke kad smatra da postoje razlozi da se vanrednim pravnim sredstvima pobija odluka doneta u sudskom ili drugom postupku". Znači, tužilac je sada iznad suda, iznad pravosnažnosti. To je taj izuzetak. Stav 2: "Zahtev se podnosi organu koji dozvoljava izvršenje odluke, a ako je izvršenje počelo - organu koji ga sprovodi".
Znači, završio je opštinski sud, završio je okružni sud, bilo je na reviziji, završeno sve, došlo na izvršenje pred nekim opštinskim sudom, sada se tužilac javlja i kaže – da odložimo to, sada ćemo neko vanredno pravno sredstvo da koristimo. Preskočite ovu reviziju, možda sam malo i preterao. Važno je da posle pravosnažnosti postoji mogućnost da se izjavi neko vanredno pravno sredstvo, možda je izjavljeno, ali tužilac sada može da zaustavi to.
To je član 27. Član 28. reguliše koje su posledice jedne takve odluke tužioca da interveniše nakon pravosnažnosti. Sada čitam: "U slučaju usvajanja zahteva javnog tužioca iz člana 27. ovog zakona, odlaganje ili prekid izvršenja traje do donošenja odluke o vanrednom pravnom sredstvu javnog tužioca." To rešenje je već postojeće, da znate. "Odluka o odlaganju ili prekidu izvršenja prestaje da važi ako javni tužilac u roku od 30 dana od njenog prijema ne uloži vanredno pravno sredstvo".
U praksi se ovo koristilo kao sredstvo zloupotrebe, a mi principijelno prigovaramo. S obzirom na to da je došao gospodin Jojić koji je i podnosilac ovog amandmana, on će to verovatno na nekim primerima da pokaže. Smatramo da nakon pravosnažnosti neke presude i činjenice da to odlazi na izvršenje, ako bi ostalo ovo ovlašćenje javnog tužioca da traži odlaganje ili prekid izvršenja, postavlja se pitanje zašto je vođen postupak; zašto je čovek jedva došao do pravosnažne sudske presude, došao do pozicije da traži izvršenje, a onda se sada neki tužilac seti da on to prekine.
U praksi su to koristili tužioci samo radi zloupotrebe. Ako vam nešto znači, iz mog iskustva, više puta sam po ovom osnovu tražio, a odgovor sam dobio kao ljubazno pisamce gde oni kažu da smatraju da ne treba da intervenišu. U novoj kompoziciji, u novom Ustavu, u novom načinu gde postoji čak i ustavna žalba, gde postoji mogućnost da se obratimo i Evropskom sudu za ljudska prava, gde postoje nova pravna sredstva itd., ovakvo ovlašćenje javnog tužioca je izlišno i verovatno će se koristiti samo za zloupotrebe. Hvala.
Gospođo Đukić-Dejanović, kako ja sad posle da pričam o amandmanu? Ali, pošto su tu ideolozi Demokratske stranke, to će meni da bude veliko zadovoljstvo, jer ja se, naravno, uključujem u borbu protiv primitivizma, prostakluka u politici, u političkom delovanju. Naravno, vi to znate, kad se glasa iz Bodruma, to nije civilizacijski, to nije lepo. Morate da budete fini.
Da se vratim na ovo što je problem ovog člana 52. Postoje dva amandmana na član 52. i mislim da su oba podnosioca amandmana imala izuzetno dobre namere da pomognu Vladi u regulisanju ove materije, a to je odgovornost za štetu. Mislim da je potreba za takvim amandmanom nastala pre svega zbog toga što su oni koji su pisali Ustav iz Ustava praktično izbacili nešto što se u našim ustavima prenosi s kolena na koleno, a to je jedna odredba o odgovornosti državnih službenika za štetu pričinjenu tokom vršenja funkcije.
Pošto te odredbe više nema u Ustavu, sada predlagači zakona, kada treba da urede odgovornost za štetu koja potiče od državnog službenika u vršenju službene dužnosti, pribegavaju nekim formulacijama koje malo liče na tu odredbu iz Ustava Republike Srbije koje sad više nema, a mnogo više na nešto što je već tradicionalno kod nas, a to su neke odredbe Zakona o obligacionim odnosima.
Ako se to posmatra, ovo je u nivou onoga što je regulisano Zakonom o obligacionim odnosima. Onda se postavlja pitanje - šta je to toliko isprovociralo podnosioce amandmana da smatraju da ovaj stereotip nije dovoljan? Došao sam do zaključka da ste vi jednostavno zbunili ljude zato što ste u članu 51. Predloga zakona o javnom tužilaštvu praktično prepisali odgovarajuću odredbu Ustava Republike Srbije o imunitetu. Ali, to su sada dve različite materije: član 51. govori o krivičnoj odgovornosti, član 52. govori o materijalnoj odgovornosti za štetu. Stav 1. člana 52. je dobar, jer on propisuje odgovornost Republike Srbije za sve slučajeve kada štetu prouzrokuje tužilac ili zamenik tužioca, i to u dva slučaja: nezakonit i nepravilan rad.
Međutim, zbog specifične funkcije tužilaštva i tužioca i zamenika, koji postupaju u nekim predmetima, pitanje štete je ovde poprilično imaginarno. Zašto? Ono će biti realno veća opasnost kada zažive odredbe Zakonika o krivičnom postupku gde se istraga daje tužiocu. Tada će to dobiti na značaju. U postojećim okolnostima, kada postoji istražni sudija itd., tužilac bi mogao da odgovara samo za grubu nepažnju (ja to malo improvizujem sada) prilikom podnošenja zahteva za sprovođenje istrage ili podizanja optužnica, ali kasnije je to sve zakoniti postupak i nije kriv samo tužilac nego i sud postupa. Tu nema odgovornosti, praktično. Ono što su predlagači amandmana hteli da urede, to je, u suštini, da se spreči zloupotreba procesnih ovlašćenja tužilaštva da ne bi šikanirali nekog čoveka. Ali, po logici stvari, kao saučesnik se javlja sud.
Postoje tu velike neizvesnosti u pogledu primene člana 52, i stava 1. i stava 2. Ne želim da obeshrabrim podnosioce amandmana, ne želim da zaplašim publiku, ne želim da ohrabrim tužioce, međutim, odgovornost za štetu kod tužilaštva je i suviše specijalna. Moram da kažem da će gotovo biti izuzetak.
Evo, jedan primer: čak i tokom čuvenog hapšenja za vreme vanrednog stanja, 13.000 ljudi, 11, 12, nije ni bitno koliko, da su bili malo jači oni bi i 50.000...
(Predsednik: Vreme.)