Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Boško Obradović

Boško Obradović

Srpski pokret Dveri

Govori

SNS nedelja promocije homoseksualizma?
Morate da obrazložite koji je to jezik mržnje?
Hvala, predsedavajuća.

Dakle, ja razumem da vodeći ljudi SNS imaju problem sa predstavnicima Dveri zato što mi govorimo ono sa čime će većina birača SNS da se složi kada sama sa sobom sedne i ozbiljno razmisli.

Ne znam puno birača SNS koji su za ulazak Srbije u EU, čak možda ne znam nijednog. Zbog čega oni glasaju za SNS i Aleksandra Vučića, to je neko drugo pitanje, ali većina tih ljudi apsolutno je protiv ulaska Srbije u EU.

To što vi sada namećete nekakvo ministarstvo za evropske integracije, to što nas već pet godina vodite pogubnim putem Srbije u EU po svaku nacionalnu, državnu i ekonomsku cenu, to što ste spremni da na tom putu žrtvujete i KiM, to što ste spremni da rasprodajete naša prirodna i privredna bogatstva, da nas vodite u NATO, da sarađujete sa MMF-om i radite sve što vam MMF nalaže, od smanjenja plata i penzija do rasprodaje naših prirodnih i privrednih bogatstava, to je vaša politika.

Moja je obaveza kao opozicije da vas podsećam da postoji drugačija politika, politika koja brine o nacionalnim i državnim interesima, politika koja ne služi EU i NATO paktu i MMF-u kao vi, politika koja nije ucenjena da je došla na vlast, pa mora da vrati te dugove onima koji su ih doveli na vlast.

Ja znam da to vas boli. Ja znam da je vama neprijatno kad vas podsetim na te činjenice da vi dugujete nekome dolazak na vlast. Znam da vam je neprijatno kad vam kažem da vam je politika ista kao politika DS i LDP. Ja razumem da je to neprijatno za nekoga ko je nekad bio radikal, ko je nekad bio patriota, ko je nekad verovao u Boga i u srpstvo, a onda se prodao Angeli Merkel i EU.
A to je bilo upućeno meni?
Poštovani, poniženi, obespravljeni i uvređeni građani Srbije, želim večeras, na kraju ove naše rasprave, što se tiče Srpskog pokreta „Dveri“, da kažem nekoliko reči u ime svih onih građana Srbije koji su protiv ulaska Srbije u EU. Po svim anketama njih je više od 40%.

Takođe sam dužan da objasnim i drugim građanima Srbije zašto su Dveri protiv ulaska Srbije u Evropsku uniju. Uostalom, ova vlast, kao i prethodna vlast, nikada nisu dozvolile referendum o tome da li građani Srbije uopšte žele u Evropsku uniju, ili ćete nas vi naterati na ulazak u EU zato što vi mislite da je to dobro za Srbiju?

Ako ste toliko sigurni da je to dobro za Srbiju, zašto bežite od narodnog izjašnjavanja? Zašto ne dozvolite narodni referendum, pa neka se narod izjasni da li je za ulazak Srbije u EU ili nije? Da li je za ulazak Srbije po cenu nezavisnog Kosova? Da li je za ulazak Srbije u EU po niz drugih ustupaka, ucena i pritisaka na koje nas vi neprestano prisiljavate?

Zašto vi uvodite ministarstvo za evropske integracije? Da biste prevarili građane Srbije. To nisu evropske integracije, to su vaše integracije, odnosno ulazak Srbije u EU po svaku cenu. Evropa je nešto drugo. Evropa i EU nisu isto i ja vas molim da to konačno naučite. U Evropi postoji niz zemalja koje nisu u EU – Norveška, Švajcarska, Island. U Evropi postoji niz zemalja koje nisu u NATO-u – Austrija, skandinavske zemlje.

Srpski pokret Dveri nema nikakav problem sa Evropom. Mi smo Srbi evropski, hrišćanski narod. Mi imamo problem sa Evropskom unijom. Mi imamo problem da nas neko neprestano ucenjuje. Mi imamo problem da nas neko 17 godina drži u čekaonici za Evropsku uniju, da bi naš put u Evropsku uniju koristio za dalje neprestano ucenjivanje Srbije. Mi imamo problem da nas neko ekonomski izrabljuje, da nas ucenjuje, da nas pritiska, da nas maltretira. Mi ne podnosimo briselske komesare. Mi smo pobegli iz komunizma od jednih komesara, ne želimo danas da se vratimo novim, političkim, briselskim komesarima iz EU.

Mi nemamo, odmah da se razumemo, ništa protiv evropskog ekonomskog prostora. Mi smatramo da treba ekonomski sarađivati sa svim zemljama u Evropi. Mi imamo protiv političkih integracija. Mi smo protiv ulaska Srbije u Evropsku uniju kao političku uniju koja nas uslovljava na tom putu različitim ustupcima koje mi moramo da damo da bi nas oni primili u to vaše društvo. To je suština onoga o čemu ja vama ovde govorim.

A vi ako ste toliko sigurni da je Evropska unija prava stvar, zašto je ne stavite konačno na neki referendum. Nećete građanima Srbije da kažete punu istinu, da je Evropska unija danas u finansijskoj krizi, u bezbednosnoj krizi, da je zahvatila ogromna migrantska kriza, da je Velika Britanija izašla iz EU, da je Island vratio kartu za ulazak u EU, da brojne zemlje, na čelu sa Mađarskom, kritikuju takav princip komesara koji će nama određivati kako ćemo mi živeti širom Evrope. Pa nećemo, kolege narodni poslanici iz vlasti. Nećemo da nam neko naređuje kako ćemo mi živeti u Srbiji.

Mi smo slobodan, pravdoljubiv i hrabar narod, kome niko nikada nije mogao da naređuje. Neće moći ni vaši briselski komesari. Mi smo Srbi ponosan narod. Mi smo hrišćanski i evropski narod. Mi volimo Evropu, ali ne volimo Evropsku uniju i nikada nas nećete naterati da zavolimo Evropsku uniju koja nas je bombardovala, koja nam otima Kosovo i Metohiju, koja nas ucenjuje i ekonomski izrabljuje. Ne volimo Evropsku uniju, ne verujemo Evropskoj uniji, imamo pravo na to. Nas podržava u tom smislu 40% građana koji su protiv ulaska Srbije u Evropsku uniju.

I ono što je najvažnije – podržava nas i ogroman broj birača Srpske napredne stranke i Socijalističke partije Srbije koji su protiv ulaska Srbije u Evropsku uniju. I vi to dobro znate i zato se toliko bunite i kukate kada vas suočimo sa ovom istinom. Znate da vaši birači nisu za EU. Znate da su to patriotski birači koji su protiv ucena iz Brisela.

Vi hoćete da ih naterate. Vi hoćete da im promenite svest. Vi hoćete da ih prisilite da zavole onoga ko nas je bombardovao. Nećemo da pristanemo da volimo onoga ko nas je bombardovao, nećemo u Evropsku uniju koja nas ucenjuje. Hoćemo da budemo svoji, a ako već mislite da ste toliko u pravu, hajmo na referendum, pa neka se građani Srbije izjasne da li su za ulazak Srbije u EU ili ne, a ne da nam vi namećete ministarstva za evropske integracije. To nisu evropske integracije, to je briselski centralni komitet koji misli da može da nam naređuje kako ćemo mi u Srbiji živeti.

Ne, mi ćemo se u Srbiji pitati, a ne Brisel, koji je vaš gazda i kome vi dugujete vaš dolazak na vlast kada ste izdali radikalsku ideologiju i prešli na stranu Zapada i Evropske unije.
Hvala, predsedavajući.

Poštovane kolege narodni poslanici, poštovani građani Srbije koji pratite ovaj direktan prenos skupštinskog zasedanja i poštovani gospodine ministre sa saradnicima, predloženim amandmanom Srpski pokret Dveri želeo je da ukaže na jednu novu i dodatnu mogućnost koju može da otvori Agencija za osiguranje depozita u cilju upravo domaćeg ekonomskog interesa.

Naime, predloženom dopunom Zakona predlagač propisuje izuzetnu mogućnost ulaganja Agencije za osiguranje depozita u devizne dužničke hartije od vrednosti Republike Srbije i Narodne banke Srbije, što do sada nije bio slučaj, i to samo u posebnim okolnostima, dok traje situacija sa negativnim kamatnim stopama na depozite kod centralnih banaka zapadnih zemalja i velikih investicionih banaka. Međutim, negativne kamatne stope zapravo samo razotkrivaju da smo mi do sada bili u jednoj vrsti kolonijalnog položaja prema stranim bankama i da tek sada oslobađamo mogućnost sopstvenih državnih institucija da naša sredstva ulažemo u naše devizne hartije od vrednosti kod naših institucija, države Srbije i Narodne banke Republike Srbije.

Naravno, postavlja se dobro pitanje pod kojim uslovima smo do sada držali te naše osigurane depozite kod stranih finansijskih institucija, a pod kojim uslovima oni nama daju kredite i gde je tu naš interes. Ono što je ovde jedna velika i značajna novost, gospodine predsedavajući, koristiću i vreme ovlašćenog u nastavku, da bih detaljnije obrazložio ovaj amandman, jeste da mi ovim amandmanom predlažemo namensko ulaganje u dužničke hartije od vrednosti Republike Srbije i Narodne banke Srbije koje su namenjene za razvoj domaće privrede i izgradnju infrastrukturnih objekata, čime bi se omogućio razvoj države Srbije kroz angažovanje domaće privrede i domaće radne snage.

Šta bismo time dobili? Povećao bi se obim domaće ekonomije, povećala bi se zaposlenost, povećali bi se poreski prihodi po raznim osnovama, dok bi istovremeno budžetski deficit i deficit platnog bilansa sa inostranstvom bili znatno smanjeni. Stoga ovo amandmansko rešenje predstavlja meru zaštite domaćeg privrednog interesa. Šta to konkretno znači? To konkretno znači da ste vi sada ovom izmenom zakona, koju mi apsolutno razumemo i podržavamo iz ugla zaštite naših finansija, zapravo tek priznali prvi put da smo mi i do sada mogli sopstvena sredstva, devizna sredstva iz fonda kojim raspolaže Agencija za osiguranje depozita, koja štiti uloge u ovdašnjim bankama, da uložimo u devizne dužničke hartije od vrednosti koje izdaje sama Republika Srbija i Narodna banka Srbije. Dakle, mi smo to i do sada mogli. Zašto mi to i do sada nismo radili? Zašto neprestano držimo ovu državu u zavisnosti od stranih finansijskih monetarnih institucija?

Drugo pitanje – zašto sada te dužničke hartije od vrednosti devizne ne bismo stavili u funkciju domaćeg ekonomskog razvoja? U obrazloženju Vlade, s obzirom da je ovaj amandman odbijen, mi smo dobili obrazloženje koje kaže da se ova sredstva Fonda za osiguranje depozita koriste za isplatu osiguranih iznosa depozita sa pripadajućim troškovima isplate u slučaju stečaja i likvidacije banke, finansiranja postupka restrukturiranja banke i drugim postupcima i slučajevima troškova pre svega same agencije i pozajmljenih sredstava. Dakle, po ovom obrazloženju Vlade, ne postoji mogućnost da se naša sopstvena sredstva, da se naše devizne dužničke hartije od vrednosti ulažu u našu domaću privredu i u infrastrukturne radove u državi Srbiji.

Mi smatramo da je to pogrešno. Mi smatramo da na isti takav način kako se zadužujemo kod stranih centara moći možemo da se zadužimo kod naše Narodne banke Srbije i da ta sredstva koristimo, sopstvena sredstva, ponavljam, kako bi se stavila u funkciju obrta u domaćoj ekonomiji. Ja razumem da je to jeretička misao za neoliberalnu dogmu i za ekonomiste koji vladaju Srbijom od 5. oktobra 2000. godine do danas i koji sve što su naučili znaju iz Svetske banke i MMF-a i nikada nisu razmišljali na koji drugi način možemo iz sopstvenog izvora finansiranja da finansiramo razvoj domaće privredne aktivnosti i velike infrastrukturne radove u Srbiji.

Naš interes je da naša sredstva mi obrćemo u našoj državi, da se zadužujemo kod naše Narodne banke Srbije ili srpske razvojne banke, koju nemamo, i da praktično na taj način podižemo zaposlenost, podižemo poreske prihode i podižemo privrednu aktivnost u državi Srbiji. To je ono što zapravo ja ovde vama želim da kažem iz razloga što mislim da ste izbegli mogućnost da se otvori jedna ovakva ekonomska perspektiva. Tu je kolega narodni poslanik iz redova vladajućeg režima rekao jedno ključno pitanje, a to je – šta je primarno? Po našem mišljenju, mišljenju Srpskog pokreta Dveri, za nas je primarno upravo stavljanje domaćih privrednih resursa u razvojni potencijal, dobijanje mogućnosti od strane države da se kupuju nove tehnologije, mašine, da ljudi mogu da zaposle nove radnike, da ti novi radnici pune naš budžet porezima i doprinosima u domaćoj ekonomiji, da se zavrte veliki infrastrukturni radovi koji se finansiraju iz sopstvenih izvora finansiranja. Kada već nekome moramo da dugujemo, zašto ne bismo dugovali našoj Narodnoj banci Srbije, zašto ne bismo njoj vraćali ono isto što vraćamo stranim bankama?

Dakle, gospodine Antiću, evo, kao socijalista, vi ste čovek koji bi trebalo da važi, u teoriji, za nekoga ko drži do značaja državne regulacije u privredi, da li je ovo o čemu ja pričam smisleno i zašto niko do sada nije smeo da se upusti u ovu vrstu ekonomskog razmišljanja? U više navrata sam imao mogućnost da razgovaram sa vašim kolegom Dušanom Bajatovićem, koji je čak i javno u medijima govorio da je ovo ispravan ekonomski rezon, da je ovo prava stvar za domaću ekonomiju, ali da nijedan režim, računajući i onaj bivši u kome ste bili kao SPS i ovaj sadašnji u kome ste sada, jednostavno nije smeo da na ovaj način kreditira sopstveni privredni razvoj i domaću ekonomiju.

Naravno, s obzirom da je uvažena ministarka Ana Brnabić napustila ovo zasedanje Narodne skupštine, morao bih da skrenem pažnju na jedan njen komentar koji smo čuli, a koji zapravo govori o tome da mi još nismo raščistili sa problemima zbog čega ovakva Agencija za osiguranje depozita mora da nadoknađuje krahove stečaja, restrukturiranja i sveukupne propasti bankarskog sektora u Srbiji.

Dakle, naivno je da pričamo o smanjenju zaposlenih u državnoj administraciji, kada svi znamo da SNS i dalje zapošljava po ugovorima o privremenim i povremenim poslovima. Sa druge strane, državne agencije, koje smo imali kao obećanje predizborno još iz 2012. godine da će biti smanjen broj državnih agencija…
Dakle, gospodine predsedavajući, suština mog amandmana upravo govori o tome da sredstva kojim raspolaže ova država treba da budu stavljena u funkciju domaćeg ekonomskog razvoja. Ta sredstva se dovode u pitanje kada mi, recimo, kroz Agenciju za osiguranje depozita moramo da rešavamo problem propalih banaka kojima je upravljala partijska elita na čelu upravnih i nadzornih odbora i na mestima direktora.
Dakle, da li razumete jasnu vezu? Umesto da ta sredstva ulažemo u domaću privredu, mi ih ulažemo u spašavanje propalih banaka kojim je upravljao partijski kadar, a da niko nikada nije odgovarao za upropaštavanje 10 domaćih državnih banaka. Da nisu upropaštene te domaće državne banke, rukovođene partijskim kadrovima i svih stranaka vlasti.
Mi bismo imali mogućnost da te banke investiraju domaću privredu, da investiraju u stanovništvo, da imamo pokretanje domaćeg privrednog razvoja, a ne da potrošimo kompletan fond, koji postoji za osiguranje depozita u Srbiji, zato što smo morali da spašavamo ono što su partije na vlasti upropastile.
Dakle, to je moje veoma konkretno pitanje gospodinu ministru. Gospodine ministre, ko je odgovoran za dosadašnju propast državnih banaka u Srbiji?
Gospodine predsedavajući, hvala, vrlo ste ljubazni. Ono što za kraj želim da kažem – da li ćemo u Narodnoj skupštini Republike Srbije konačno otvoriti raspravu koja govori o tome da neoliberalni ekonomski koncept nije jedini ekonomski koncept na ovome svetu, da zaduživanje kod stranih monetarnih institucija nije jedini način kreditiranja i ulaganja u sopstvenu domaću privredu, da postoje samostalni, sopstveni izvori finansiranja koje možete da koristite kao što smo vam predložili u ovom amandmanu, da ove devizne, dužničke hartije od vrednosti koje izdaje Republika Srbija i Narodna banka Srbije, budu stavljene u funkciju domaćeg privrednog razvoja i budu stavljene u funkciju domaćeg i ekonomskog interesa kroz velike infrastrukturne radove. Ta sredstva će se vraćati u isti taj fond, taj fond će, dakle, naravno, nastaviti da igra svoju osnovnu ulogu da štiti i osigurava depozite u bankama u Srbiji.
Dakle, nećemo izgubiti ta sredstva zato što ih ulažemo u domaću privredu i velike infrastrukturne radove. Naprotiv, obrnućemo ta sredstva, pokrenućemo domaću privrednu aktivnost, zaposlićemo nove ljude, napunićemo budžet kroz poreze i doprinose na novozaposlena lica i vratiti ta sredstva u fond kojim osiguravamo depozit u Srbiji. Pa, mislim da je ekonomska logika veoma jednostavna.
Mi obrćemo sopstvene pare, pokrećemo domaću privrednu aktivnost, osiguravamo time ovaj fond i taj fond dalje uvek može da stoji na raspolaganju, čak može i da profitira ako ta sredstva na pametan način budu uložena u ono što je kvalitetna domaća privredna aktivnost.
Ako smo primera radi, da vam na primeru pojasnim, procenili, da je domaća informaciona tehnologija, odnosno da su kapaciteti domaćih kompjuteraša, softveraša, kompletne informacione tehnologije, zapravo tako veliki da mi možemo da povećamo svoju proizvodnju, svoj izvoz u oblasti savremenih informaconih tehnologija, hajde da uložimo upravo ova sredstva u nove firme, u novo zapošljavanje, u ovom sektoru koji sigurno donosi profit, hajde da vidimo koji su to drugi sektori domaće grane privrede u koje možemo da uložimo ova sredstva iz Agencije za osiguranje depozita, da bi takođe pokrenuli domaću privrednu aktivnost i da bismo uradili najvažniju stvar koju treba da bude cilj svake ekonomske misli, da zamenimo uvoz domaćom proizvodnjom, da konačno zaustavimo uvoznički lobi koji uvozi ovde sve ono što mi možemo da proizvedemo i da mi to ovde proizvodimo.
To je suština priče.
Dakle, ovim ćemo imati pokretanje domaće proizvodnje, imaćemo novo zapošljavanje, imaćemo puniji budžet kroz nove poreze i doprinose, a s obzirom da ćemo ulagati isključivo u profitne domaće grane privrede, ta sredstva će nam se vraćati u fond i Agencija za osiguranje depozita će biti stabilna i fond će biti garant svih onih ulaganja koje imaju domaće štediše u domaćim bankama.
Mislim da je vreme, poštovane kolege narodni poslanici, da oslobodimo misao za jednu alternativnu i drugačiju ekonomiju od one koja vam se ovde nameće već 17 godina i koja vlada Srbijom od vremena Mlađana Dinkića do njegovog najboljeg učenika Aleksandra Vučića, koji je i danas Dinkićev šef, koji ga u Vladi savetuje.
Mislim da sam bio veoma jasan. Ništa niste promenili u osnovnom ekonomskom konceptu i nudimo vam konkretno rešenje koje možete da preuzmete i da kao Vlada Republike Srbije, gospodine Antiću, ako ste pravi socijalista, ako ne folirate da ste socijalista, onda hajde da uložimo državna sredstva u državne banke u domaću privredu, u velike infrastrukturne radove i da na taj način zapravo izbegnemo kolonijalni položaj i dužničko ropstvo prema stranim monetarnim institucijama.
Mislim da je ovo nešto što je od opšteg interesa, da ste me odlično razumeli o čemu vam govorim, a samo je pitanje da li imate hrabrosti da podržite jedan ovakav amandman ili prosto zarad opstanka na vlasti, ste spremni da prihvatite sve ucene MMF, SB i stranih centara moći. Hvala.
Hvala predsedavajući.

Vaš odnos prema Gradskoj biblioteci u Čačku i ideji da postoje ljudi koji rade u srpskoj kulturi, najbolje o tome kako vi, zapravo doživljavate i tretirate kulturu u Srbiji. Za vas je bibliotekarstvo i knjige nešto što očito ne razumete i što je izvan videokruga vašeg interesovanja. Prosto, nemojte vređati bibliotekarstvo u Srbiji i ljude koji rade u institucijama kulture.

Imao sam čast da radim u jednoj od najboljih srpskih biblioteka, Gradskoj biblioteci – Vladislav Petković Dis u Čačku. Što se tiče onoga, kada vi, gospodine Martinoviću, kritikujete moju kritiku neoliberalne ekonomske misli…
Bilo bi veoma poželjno da se seti, kolega narodni poslanik iz SNS vremena kada je bio vedeta SRS, kada je pričao veoma slične priče, a sada je zaboravio da je u svoje vreme govorio veoma slično o neoliberalnoj ekonomiji, kao danas ja. Prosto, preletači imaju kratko pamćenje.

Kada gospoda iz vladajuće stranke napadaju bivši režim, onda bi bio red da se javi gospodin Neđo Jovanović, šef poslaničke grupe SPS-a i da odgovori na uvrede kojim napadaju bivši režim, koji su i oni tada činili.

Sa druge strane, kada imamo situaciju u kojoj prethodni govornik kaže – da SNS nikada nije zalagala za neolibelarnu ekonomiju i ne sprovodi neliberalnu ekonomsku politiku, to je tačno. Ona je angažovala profesionalce da to sprovode i Svetske banke Dušana Vujovića, Anu Brnabić, Mlađana Dinkića, koji je savetnik Aleksandra Vučića, znači oni koji su dokazani neoliberali. Vi ste angažovali njih, da dalje nastave putem Mlađana Dinkića i u vreme vlasti SNS.

Dakle, jednom rečju, veoma je jednostavna stvar, Srbiji ne radi domaća privreda, radi isključivo kao podizvođač, a stranci kupe kajmak, na sve ono što se ovde zapravo radi.
Poštovani predsedavajući, hvala.

Želeo bih da iskoristim preostalo vreme ovlašćenog predstavnika poslaničke grupe i da još jednom pojasnim suštinu ovog amandmana iz ugla ekonomskog patriotizma i onoga što smatramo domaćim ekonomskim interesom.

Kolega iz vladajuće većine je izrekao jednu misao, koja je revolucionarna za Narodnu skupštinu Republike Srbije, da danas širom Evrope i sveta države intervenišu u privredi. Mi smo već 17 godina taoci neoliberalne ekonomske misli koja tvrdi da država ne sme da se meša u privredu, da je tržište slobodno i da država treba da se povuče kao regulator iz tržišne utakmice.

Ovo je prvi put da čujem od strane nekoga iz vlasti da se vreme u čitavoj Evropi i svetu promenilo, da uspevaju upravo one države koje se direktno mešaju u tržišnu utakmicu, koje direktno regulišu privredne aktivnosti i koje, naravno pametne države, staju na stranu domaće privredne aktivnosti nasuprot interesima stranih banaka i stranih firmi koje pokušavaju da ostvare maksimalni profit na vašoj teritoriji i da taj ekstra profit iznesu u inostranstvo, a čak i da ih dodatno ne oporezujete za iznošenje tog ekstra profita.

Dakle, ovo je suštinski amandman koji otvara novu ekonomsku eru u Srbiji, kako da sopstvene izvore stavimo u funkciju sopstvenog domaćeg ekonomskog razvoja?

Gospodine ministre, gospodine Antiću, hoćete da vam budem vrlo konkretan i precizan? Ozbiljna ekonomska misao analizira u kojim privrednim granama u domaćoj privredi možemo da budemo konkurentni strancima, i kaže da je domaći IT sektor jak da može da bude konkurentan, da je poljoprivreda izuzetna i da ima izvoznu orijentaciju, da ima ogroman profit na godišnjem nivou, da turizam, recimo, raste i da je velika naša šansa. Šta onda radi ozbiljna država? Ovakve sopstvene izvore finansiranja, kao što su devizne dužničke hartije od vrednosti Narodne banke Srbije i Republike Srbije, stavlja u funkciju otvaranja novih radnih mesta u ovim privrednim granama koje su profitabilne i ta sredstva, naravno, uzimajući čak i neki profit, možemo i o tome da pričamo, vraća u Fond Agencije za osiguranje depozita i samim tim obezbeđuje sigurnost svih štediša u Srbiji.

Dakle, osnovna stvar svake ekonomije je kako zameniti uvoz domaćom proizvodnjom, kako podržati domaće proizvodne kapacitete, kako prema tome povećati broj zaposlenih u domaćoj privredi, povećati poreze i doprinose koji dolaze u budžet preko toga i obezbediti zapravo domaći privredni razvoj. To je suština ovog amandmana.

Problem je, ja vam o tome govorim, vi to ne smete da uradite zato što imate tutora iznad glave, zato što mislite glavom Svetske banke i MMF, a ne logikom domaćeg ekonomskog interesa zato što su vaši eksperti, eksperti iz propale ere neoliberalne ekonomije…
… Dušan Vujović, Mlađan Dinkić...
Gospodine predsedavajući, pre svega ja se vama zahvaljujem, mislim da ste omogućili jednu korisnu i kvalitetnu raspravu i želim u tom smislu da dovršim još jednom svoju misao što se tiče konkretnog amandmana.
Znači, konkretnim amandmanom mi smo predložili da ove devizne, dužničke hartije od vrednosti, koje izdaje Narodna banka Republike Srbije i Republika Srbija, ne budu samo čuvane za osiguranje depozita za domaći bankarski sektor, nego da budu i stavljene u funkciju ulaganja u domaće privredne aktivnosti i u velike infrastrukturne radove, ponavljam, koji su profitabilni i koji će ta sredstva vratiti u Fond Agencije za osiguranje depozita, a u međuvremenu će uraditi još jednu korisnu aktivnost dok ta sredstva, ponavljam, stoje negde, zaposliće nove ljude, pokrenuće domaću privrednu aktivnost, pojačaće izvoz i na svaki drugi način ćemo obrnuti sopstvene pare.
Mislim da je to suština ekonomije. Imamo naše pare, obrćemo naše pare, a istovremeno čuvamo sigurnost Fonda Agencije za osiguranje depozita i štediše u srpskim bankama su sigurne, a sa druge strane te smo pare okrenuli, obrnuli, povećali privrednu aktivnost, napravili neke velike infrastrukturne radove, zaposlili neke nove ljude, pojačali priliv u budžet preko poreza i doprinosa na novozaposlena lica.
Ne znam kome nije jasno da je ovo naš domaći ekonomski interes. Ne vidim da je neki ministar ustao da mi kaže da nisam u pravu i da ima nešto sporno u ovom ekonomskom konceptu. Recite šta je sporno u ovom ekonomskom konceptu ili recite da vi ne smete da sprovedete ovaj ekonomski koncept iz prostog razloga što ste u zavisnosti od MMF i Svetske banke koji vam to ne dozvoljavaju. Hvala.
Poštovani predsedavajući, uz ponavljanje da smatram da danas rukovodite zasedanjem Narodne skupštine na jedan dostojanstven i domaćinski način, želim da vam ukažem na povredu Poslovnika člana 104, jer mislim da sam iz tog razloga ima pravo na repliku u prethodna dva slučaja, gde se kaže – ako se narodni poslanik u svom izlaganju na sednici Narodne skupštine uvredljivo izrazi o narodnom poslaniku koji nije član isti poslaničke grupe, navodeći njegovo ime, prezime, funkciju, odnosno pogrešno protumači njegovo izlaganje.

Dakle, kada je konkretno kolega narodni poslanik govorio o mom shvatanju ekonomije i mom tumačenju podnetog amandmana, on je jednostavno pogrešno protumačio moje izlaganje. Ni jednog trenutka nisam rekao da treba pogrešno plasirati državna sredstva. Pa, ko bi to normalan rekao i uradio? Upravo je tajna ekonomije u tome da se ispravno plasiraju ta državna sredstva i da se ona obrnu u korist razvoja domaće privrede.

Dakle, mislim poštovana predsedavajuća, kojoj koristim priliku da čestitam današnji rođendan u ime poslaničke grupe Dveri, da sam imao pravo na repliku od strane predsedavajućeg iz prostog razloga što nekada radi korisnosti javne rasprave treba omogućiti repliku da bi se ispravilo pogrešno tumačenje koje je dao kolega narodni poslanik.

Prosto, ostajemo nedorečeni ako naše izlaganje tumači kolega narodni poslanik iz vlasti i red je da dobijemo repliku da bismo mogli do kraja da objasnimo šta smo želeli da kažemo, a ne da ostane senka na našem izlaganju, na osnovu tumačenja nekoga ko govori nešto potpuno suprotno, odnosno ko nas je pogrešno protumačio.

Tako, da smatram, radi sveukupne korektnosti i kvaliteta ove javne rasprave koja je do sada bila visokokvalitetna, možemo i dodati koju repliku opozicionim narodnim poslanicima da do kraja dodatno protumače svoje izlaganje i time pojasne šta su želeli da kažu. Hvala.
Hvala predsedavajuća, ovo je značajan doprinos ovoj raspravi.

Dakle, kolega koji je izlagao razne ekonomske teorije i zapravo želeo da kaže jednu stvar sa kojom se ja apsolutno slažem, da je najopasniji rizik koji nosi investiranje iz sopstvenih izvora finansiranja taj da će ona biti pogrešno plasirana. Da kada mi raspolažemo određenim državnim resursima i sredstvima i dajemo određene kredite ili na bilo koji drugi način finansiramo infrastrukturne radove, finansiramo domaću privredu, finansiramo kredite za mala i srednja preduzeća, da nosimo veliki rizik da se ta sredstva neće vratiti zbog loše poslovne sposobnosti i manjkavosti rukovodstva, recimo, u državnim preduzećima koja su partijska ili iz bilo kog drugog razloga.

Znači, tačno je, ako napravimo pogrešno plasiranje državnih sredstava imaćemo inflaciju i to će biti problem za našu državu, ne smemo da napravimo tu grešku. Upravo sam govorio suprotno, da mi imamo sigurne, da tako kažem, načine plasiranja. Imamo pouzdano plasiranje u one privredne grane koje su uspešne i profitabilne.

Ako IT pravi profit, uložimo u IT devizne, dužničke, hartije od vrednosti, kreditne linije i sve drugo sa čim raspolaže država, jer će taj IT da vrati to svojim daljim razvojem, svojim daljim profitom, svojim daljim izvorom. Nemojte da dajemo to tajkunskim firmama, partijskim firmama SPS koja neće vratiti kredit, jer to naravno da će voditi inflaciji. Znači, da ne dajemo „Agrobanci“ na čijem čelu je bio kadar SPS, pa je „Agrobanka“ propala, nego da damo tamo gde će se ta sredstva sigurno vratiti i da onda možemo da imamo sigurnost poslovana u Srbiji. Mislim da sam u tom smislu potpuno saglasan onome što ste rekli, samo sam želeo da pojasnim.
Gospođo predsedavajuća, jesam li dobio reč kao repliku? Hvala.

Dakle, opet iz namere da samo pojasnim izvesne izrečene misli, da ne bi bilo pogrešno tumačenja. Nikada ni nigde Dveri nisu rekle da su protiv stranih investitora. To je jedno zlonamerno tumačenja onoga o čemu mi govorimo, da prioritet ove države ne treba da budu strani investitori i ulaganje naših sredstava u dolazak stranih investitora, već ista ta sredstva, po ovom principu o kojem sam govorio, treba uložiti u domaću privredu koja je konkurentna i koja može da zameni uvoz domaćom proizvodnjom. Veoma je različito ako neko iz toga izvuče zaključak da smo mi protiv stranih investitora. Ne, mi smo za podršku domaćoj privredi u onim sektorima koji su konkurentni kao zamena uvoza domaćom proizvodnjom. Razrešili smo jednu stvar.

Druga stvar koju nam takođe često spočitavaju jeste ideja da bismo mi za nekakvu inflaciju, za nekakvo štampanje novca bez mera i granice, za nekakvo korišćenje državnih para koje će ići na štetu države. Nikada Dveri nisu bile za tako nešto. Znači, primarna emisija, dodatno štampanje državnog novca ima smisla samo ako ga ulažete u konkretnu profitabilnu privrednu aktivnost koja će ta sredstva vratiti. Nema smisla da ulažete dodatno štampanje državnog novca u plate i penzije jer ćete, naravno, izazvati ogromnu inflaciju i napraviti haos u sopstvenoj državi. Ali i te kako ima smisla i brojne države sveta su se razvile upravo tako što su svoju primarnu emisiju, dodatno štampan novac, ulagale u velike infrastrukturne radove, novo zapošljavanje i dodatne domaće privredne aktivnosti.

Konačno, ono što je veoma važno, tajkuni nisu nastali 5. oktobra 2000. godine. Tajkuni su bivši komunistički i socijalistički direktori koji su upropastili svoje firme, napravili privatna carstva i isto služili režimu Slobodana Miloševića, kao i svim režimima do sada. Dakle, to su tajkuni, kao pljačkaši u svim režimima do sada.