Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Vladan Batić

Govori

Gospođo predsednice, dame i gospodo narodni poslanici, gospođo ministarka, što se tiče Predloga zakona o privrednim komorama, o kome želim da govorim, ovde je prvo bilo najavljeno, u materijalu za ovu sednicu, da će predstavnik Vlade biti potpredsednik i ministar za ekonomiju i regionalni razvoj Mlađan Dinkić. Nema ga da čuje ono što žele da kažu narodni poslanici.
Uz sav respekt i uvažavanje, gospođo Kalanović, vi ste u prvoj svojoj rečenici objasnili suštinu ideje za sve ove zakone, između ostalog i za zakon o izmenama i dopunama Zakona o privrednim komorama. Ta prva vaša rečenica sadrži dva nonsensa. Pazite, u jednoj rečenici dva nonsensa! Vi ste prvo rekli da se rati o institucijama koje podržavaju Vladu. Gde ste to pročitali, gde to piše?
Pročitajte prvi član Zakona o privrednim komorama, kad ste već došli da predstavljate Vladu, a ne da izgovarate nešto što je nonsens za logiku, ne za materiju, za zdrav razum.
Komore su samostalne, nemaju one obavezu da podržavaju Vladu. Vidi se vaša namera zašto menjate Zakon o komorama. U nastavku te jedne jedinice rečenice vi kažete: "institucije koje podržavaju Vladu treba da rade brže i efikasnije", a zakon treba da stupi na snagu za četiri godine. To stvarno nema smisla. Kao da su poslanici retardirani, kao da su građani Srbije, koji slušaju ovo što ste vi rekli, mentalno zaostali.
Molim vas, da se izvinite i poslanicima i svim građanima za ovaj nonsens koji ste izrekli!
Komore postoje, kao što su neki narodni poslanici već naglasili, preko 150 godina. Samo da vam kažem kakva je glupost ovog predloga i želja Mlađana Dinkića da posle spajanja pet, šest ministarstava, bude i ''gazda od komore'', da napravi podobne komore.
U Beogradu imate 42.000 preduzeća, što znači da bi, po ovoj vašoj varijanti zakona, samo na teritoriji Beograda imali 84.000 komora. Govorim o teoretskoj mogućnosti, 42.000 po 50, puta dva, znači 84.000. Smešno.
Kažem, samo zato da bi ministar ekonomije i regionalnog razvoja bio vlasnik komora, da bi bio uspešan, kao što je bio uspešan kad je ugasio četiri velike državne banke, kada je formirao pa privatizovao "Nacionalnu štedionicu", kao što je uspešan povodom privatizacije "Knjaza Miloša", ''Bora'', povodom vraćanja kiparskih para, sirijske nafte, češkog duga, ruskog gasa i, na kraju, prevara, obmana i laži svih građana Srbije da će na ime besplatnih akcija dobiti po 1.000 evra, po onoj narodnoj "ne lipši magarče do zelene trave" i, konačno, ovih predizbornih obećanja vezanih za ''Fijat''.
Vodeće zemlje Evrope podrazumevaju obavezno članstvo i to je nešto što je aksiom, vi kažete – neke bivše komunističke zemlje. Ne, nego vodeće zemlje EU imaju obavezno članstvo. Stvar je potpuno jasna, vaš stranački šef, ministar ekonomije i regionalnog razvoja želi da prekomponuje privredne komore i to mimo volje svih regionalnih privrednih komora i mimo volje svih privrednih subjekata. Znate, on bolje zna šta je za njih dobro, nego oni sami. Oni kažu "nećemo ništa da menjamo", "ne, menjaćete, videćete vi da je to bolje za vas"! Nikakva dalja argumentacija nije potrebna.
Gospođo predsednice, dame i gospodo narodni poslanici, član 27.
U jednim dnevnim novinama, gospođo predsednice, danas je osvanula vest da je Skupština Srbije, na čijem ste vi čelu, dostavila spisak poslanika koji nisu uplatili nekakve dnevnice solidarnosti. To je unikum, gospođo predsednice. Očekujem od vas izvinjenje. Prvo, nisam znao da postoje dnevnice solidarnosti. Drugo, to je neki komunistički relikt i recidiv, taj kolektivni humanizam, ta kolektivna solidarnost, stavljanje na stub srama ljudi koji to nisu... Nisam ni bio na blagajni.
Radi vaše informacije, ja godinama, svojom voljom, uplaćujem za jednu nevladinu organizaciju četvrtinu plate, deset vaših smrdljivih dnevnica mesečno plaćam za jednu porodicu. Od nove godine do kraja godine, deset, znači 120 godišnje.
Predlažem da nema više dnevnica u parlamentu. Ako treba da snosimo posledice krize, hajde da ih snosimo i nema nijedne dnevnice, sve dnevnice da se uplaćuju za neku nezbrinutu decu, ali da znamo gde idu te pare. To bi bilo pošteno. Ovo je jeftina demagogija, licemerje i sada se prozivaju ljudi, kao, ja sam se pravdao – nisam bio tu. To je ružno i tužno.
Gospođo predsednice, ceo parlament i velika većina u parlamentu stidi se onoga što je Vlada uradila kada je predložila da ljudi koji imaju plate ili penzije preko 12.000 budu oporezovani sa 6%, kao ovi "bumbari" i bitange na čelu javnih preduzeća, koji imaju deset, dvadeset ili sto puta veće plate. To je bilans socijalno odgovorne vlade. Hajdemo i restoran, odnosno neka bude pet puta skuplja usluga restorana.
(Predsednik: Prošlo je dva minuta. Zahvaljujem.)
Zahvaljujem, ali očekujem vaše izvinjenje.
Gospođo predsednice, dame i gospodo narodni poslanici, gospodine ministre, ova tačka dnevnog reda ili zbir tačaka dnevnog reda o kojima raspravljamo podseća me na ono geslo ''zelenih'', da bez demokratije nema ekologije, kao što i bez ekologije nema demokratije.
Dobro je da makar u 2009. godini donosimo set ekoloških zakona, što je dobar znak da demokratija kuca i na vrata Srbije.
Želim da vas podsetim, možda se neko seća, neko ne, da je prvi miting opozicije u Srbiji, miting koji je zabranjen, trebalo da se održi 29. maja 1990. godine ovde na Trgu Nikole Pašića, praktično ispred ove zgrade, i ideja tog mitinga je bila da se spreči da radi ''Bazna hemija'' u Bariču, jer je proizvodila postrojenje TDI na bazi fosgena i tečnog hlora, istu onu materiju kao i Bopal u Indiji i naslov tog mitinga je bio "Sprečimo Bopal u Srbiji". Taj miting je bio zabranjen od tadašnjih vlasti. Doveli su vodene topove, kordone, suzavac, sačuvaj Bože, organizator mitinga je bila DS, ona prvobitna, integralna, a moram da se na neki način pohvalim što sam još tada, pre dvadesetak godina, bio inicijator te akcije, budući da je Barič na području opštine Obrenovac, a onda držeći se drugog gesla ''zelenih'' – razmišljaj globalno, deluj lokalno, upravo hoću da skrenem pažnju javnosti na dramatično stanje po pitanju zaštite životne sredine u Obrenovcu.
Obrenovac je zbog Termoelektrane "Nikola Tesla" ekološki geto u Srbiji. Zagađeni su zemlja, voda i vazduh. O tome se manje-više ćuti. Najavljuje se izgradnja nove termoelektrane "Nikola Tesla B-2" ili "Nikola Tesla B-3", pored Termoelektrane "Nikola Tesla B", na Ušću, to je na putu od Obrenovca ka Šapcu, na nekih dvadesetak kilometara. Koristim priliku da pitam uvaženog ministra Dulića, u ovom zapadnom delu Evrope gde je napravljena poslednja termoelektrana? Voleo bih da čujem odgovor na to pitanje, ali ne u Kazahstanu, Azerbejdžanu, Belorusiji, nego u ovoj srednjoj i zapadnoj Evropi?
Termoelektrana je izvor zagađenja pogotovo u našim uslovima. Zamolio bih, takođe, zbog zaštite života, standarda, zdravlja građana Obrenovca i okoline da se obezbedi postavljanje mernih stanica, da se svakog dana vidi koliki je procenat zagađenja, makar vazduha, od više tona pepela koji izađe kroz dimnjake Termoelektrane, više tona na jednoj elektrani, više tona na drugoj elektrani i više tona pepela sa jedne i druge deponije, a u tom pepelu imate i ugljendioksida i teških metala, jer ima olova i naročito žive. Sve biljke su zagađene.
Takođe bih zamolio ministra, gospodina Dulića, da se javnosti obznani koliko je u Obrenovcu i okolini porastao stepen obolelih od oboljenja disajnih organa, respiratornih organa, kancerogenih bolesti, pa će se videti da je to nekoliko puta više nego u drugim delovima Srbije? Možda i nekoliko desetina puta. Postoje čak i sudske presude. Deca su obolela od alergijske astme. Donete su presude. Veštaci Instituta u Vinči i medicinskog fakulteta utvrdili su uzročno posledičnu vezu između obolevanja dece i zagađenja koje dolazi sa Termoelektrane "Nikola Tesla".
Vidim da je gospodin Dulić imao jedan kritički intervju u "Politici" …
… završavam, pa bih želeo da se i to obznani, da li su nenamenski trošena sredstva koja su transferisana opštini Obrenovac za zaštitu životne sredine, kao i još jedan detalj, pošto sam sa tim počeo, sa tim i završavam, nema više TDI današnja kampanja je urodila plodom i to postrojenje TDI u sastavu Bazne hemije je prodato, ali je TDI. kao sirovina bila smeštena u nekakvih 20 limenih buradi od po 50 litara, ukazivala su na to neka udruženja za bolji život, ''zeleni'' Obrenovca, i zakopana su na deponiji u Obrenovcu. Stručnjaci kažu da posledice mogu biti nesagledive, ali u odnosu na one posledice postojećih termoelektrana i eventualno nove koja mora da se gradi to je u manjoj meri.
Apelujem na ministra i nadležne da preduzmu mere da se zaštite zdravlje i život građana Obrenovca. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, uvaženi gospodine predsedniče Vlade, dame i gospodo ministri, želeo sam da pitam Vladu, gospodina Ljajića, koji je na čelu Nacionalnog saveta za saradnju sa Haškim tribunalom, ministra inostranih poslova – da li će Vlada nakon poslednje presude Haškog tribunala bivšim političkim liderima, vojnim i policijskim generalima, preduzeti neku vrstu medijske i diplomatske kampanje, da čitav svet i čitava međunarodna zajednica vide obim zločina OVK na KiM nad nealbanskim stanovništvom?
Mislim da je to izuzetno značajno zbog predstojeće presude, odluke ili savetodavnog mišljenja Međunarodnog suda pravde, da se ne bi dogodilo da ono što se događalo na KiM bude označeno kao borba za nacionalno oslobođenje Albanaca sa KiM, a ne zločin i teror.
S tim u vezi, da li će se uložiti protest Ujedinjenim nacijama povodom najave da će Ramuš Haradinaj biti posrednik između pobunjenika i vlasti u Ugandi? Čovek čije su ruke krvave do lakata sada još postade i mirotvorac.
Takođe, da li će Vlada uložiti protest što je Sulejman Selimi, zvani "Sultan", postao komandant Kosovskih bezbednosnih snaga? Mi koji smo prikupljali dokaze o zločinima OVK svojevremeno smo Haškom tribunalu dostavili obilje dokaza o zločinima Sulejmana Selimija. Kako će onaj ko je ratni zločinac da bude komandant Kosovskih bezbednosnih snaga? To je jedno pitanje.
Drugo, u obrnutom smeru, da li je Vlada spremna da prihvati predlog jedne rezolucije kojom bi parlament Srbije abolirao holandski bataljon od odgovornosti za događaje u Srebrenici? Ili, bolje rečeno, da li smo spremni da priznamo da za zločin u Srebrenici nije kriv holandski bataljon pod zastavom UN, odnosno Unprofora, nego neki naši sunarodnici koji su u naše ime počinili taj stravični zločin? Hvala.
Gospodine Ljajiću, ja verujem u vašu spremnost koja se tiče izručenja Ratka Mladića, ali nisam i dalje siguran da postoji politička volja, barem većinska, čak ni u Vladi Republike Srbije, da Mladić bude izručen. A mi treba da idemo u susret događajima.
Holandija neće da dozvoli našu akreditaciju za EU zbog svojih unutrašnjih političkih prilika. Ja sam to već govorio, ali ću opet reći, zbog prisutnih članova Vlade i zbog javnosti.
Vi znate da je holandski bataljon u sastavu Unprofora bio nadležan za zaštićenu zonu, za zaštitnu zonu Potočari. U toj zoni je bilo oko 3.500 Bošnjaka. Napravljen je sporazum sa snagama bosanskih Srba da se oni iz zaštićene zone Potočari evakuišu posredstvom bosanskih Srba pod vođstvom Ratka Mladića. Umesto evakuacije, svi muškarci su bili odvedeni na stratište i streljani.
Došlo je do velike političke debate u Holandiji. Usledio je izveštaj i na bazi tog izveštaja je pala holandska vlada 2002. godine. Holandski bataljon imao je 1.500 vojnika profesionalaca. Oni su se vratili. Sedamdeset posto je napustilo vojsku. Njih deset je izvršilo samoubistvo. Većina su postali socijalni slučajevi. To je unutrašnji politički problem Holandije.
Jedan gest Vlade ili, bolje, Parlamenta, da se donese jedna politička rezolucija, opet simbolička, kao gest dobre volje Srbije, koja znači da mi preuzimamo odgovornost za zločin na Srebrenici i na taj način aboliramo Holandiju, jer ona nije ni nastupala kao bataljon Holandije, nego Unprofor, pod zastavom Ujedinjenih nacija. Da li će to izazvati pozitivnu reakciju Holandije, to ne znamo, ali mislim da to treba da učinimo, da kažemo - prošli smo kroz tu moralnu katarzu i priznajemo da su neki naši sunarodnici odgovorni za zločin u Srebrenici. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, mislim da imamo jednu delikatnu tačku dnevnog reda i mislim da treba biti vrlo obazriv prilikom odabira tužilaca u Državno veće tužilaca. Kada je o tužilačkoj organizaciji reč, Srbija, nažalost, ne može da se pohvali da je to garant vladavine prava u pravnoj državi.
Mi smo u poslednjih nekoliko godina imali situaciju da su državni tužioci najpre bili penzioneri, mislim na okružnog tužioca u Beogradu, a onda su i jedan i drugi već dugo vremena u takozvanom v.d. stanju.
Kada biramo tužioce treba, valjda, da ovde u njihovim biografijama stoji u koliko krivičnih prijava su postupali, koliko su podneli zahteva za pokretanje istrage, koliko optužnica su podigli, koliko je po njihovim optužnicama doneto pravosnažnih presuda, da vidimo o kome se radi.
Plašim se da smo u poslednje vreme imali puno prodaje magle, dimnih zavesa, puno obmana i pominjanja velikih afera. Kada ispod tih velikih afera začeprkate, nije ostalo ništa.
Šta je sa pričom o aferama „pancir“, „cvećara“, „satelit“, „Knjaz Miloš“, „Kargo centar“, „Meridijan houm“ itd.? Šta je sa hapšenjem Radeta Terzića, Milana Obradovića i mnogih drugih ljudi? Šta je sa stvarima koje se ne procesuiraju, sa kiparskim parama, sa „HVB bankom“, sa „Evroaksis bankom“, sa ruskim gasom, sa sirijskom naftom, sa češkim dugom? To stoji u fiokama. O tome se ne priča.
Hajde da uzmemo još jedan primer, primer tzv. fudbalske mafije, kako tužilaštvo u Srbiji sprovodi selektivnu pravdu. Ko je bio meta tih postupaka? Ljudi iz Crvene zvezde, Dragan Džajić i Cvetković, i ljudi iz OFK Beograda sa Zvezdanom Terzićem na čelu. Tako je želeo kabinet jednog premijera i jedan ministar unutrašnjih poslova, da ljude stave na stub srama, da hapse Džajića pred kamerama, sa lisicama i pred decom i pred porodicom; da Zvezdana Terzića proglase za državnog neprijatelja broj jedan; ne samo za kriminalca, nego je, pošto neće da se odrekne svojih crnogorskih prijatelja, onda i izdajnik. Znači, državni neprijatelj broj jedan.
Šta je sa drugim fudbalskim klubovima, sa njihovim predsednicima, sa praksom koja traje godinama? Oni imaju svoje mecene, svoje zaštitnike u pojedinim političkim liderima, pre svega iz bivše vlasti, ali i u pojedinim tajkunima. To je selektivna pravda. Upozoravam v.d. državnog tužioca i v.d. okružnog tužioca u Beogradu da više ne sprovode selektivnu pravdu, da vidimo ko to ima voljenog premijera ili voljenog ministra, pa ne može da se nađe na optužnici, pa ga nema na poternici, pa ga nema sa lisicama. Sve ćemo to obelodaniti.
Još jednom upozoravam državnog tužioca i okružnog tužioca u Beogradu da ne sprovode selektivnu pravdu. Šta je sa političkom pozadinom ubistva Zorana Đinđića?
Šta je sa sramnom aferom "Topčider"? Ceo svet zna da su dva dečaka streljana, a tužilaštvo ćuti. Nateraćemo ga da progovori i da ne sprovodi selektivnu pravdu. Ili svi treba da odgovaraju, ili niko neće odgovarati. Hvala.
Gospođo predsednice, dame i gospodo narodni poslanici, gospodo ministri, takođe, mislim da je obesmišljena ideja i institucija postavljanja poslaničkih pitanja. Stepen demokratije u jednoj zemlji meri se odnosom vlade prema parlamentu. Vlada mora da odgovara za svoj rad parlamentu. Bila je mesecima polemika da se izmeni Poslovnik, da se ukinu članovi 225. i 226. i onda je odgovoreno – biće premijer i ministri jedanput mesečno i moći ćete da im postavljate pitanja.
Imam nameru da postavim tri pitanja, ali nema nijednog resornog ministra da mi na ta pitanja odgovori. Predlažem vam, gospođo predsednice, da napravite pauzu, da zakažete početak sednice u 17.00 časova, da pozovete premijera i ministre i da onda nastavimo ovu sednicu. Hvala.
Gospođo predsednice, dame i gospodo narodni poslanici, ja ću ova pitanja postaviti zbog javnosti. Ovo što je Vlada uradila je zaista neprimereno, zaista bruka i sramota i zaista ide na dušu Vlade. Ali, evo mojih pitanja, koja želim da postavim zbog građana i zbog javnosti.
Prvo pitanje je trebalo da bude upućeno ministru kulture i informisanja i odnosi se, ne više ni na tužna događanja u Narodnom pozorištu, u Filharmoniji, u Narodnoj biblioteci, u Narodnom muzeju, gde svi redom podnose ostavke – samo ministru kulture ne pada napamet da podnese ostavku, a sve institucije u izumiranju.
Pitam, šta je sa ''Tanjugom'', koji je, takođe, pod njegovom jurisdikcijom. Deset meseci ''Tanjug'' nema direktora, međuljudski odnosi su upropašćeni. Neki ljudi se samoproglašavaju, pozivajući se na neke političke stranke, iz koje je i ministar kulture i informisanja, da su oni neformalni direktori. Radnici ne primaju plate mesecima, dugovi se gomilaju, a ugled potpuno urušen, a to je jedna od značajnih nacionalnih institucija?!
Drugo pitanje, šta će Vlada uraditi u pogledu rezervista i kako rešiti nešto što je već problem poštovanja načela jednakosti i ravnopravnosti? Sa tada ministrom finansija, a sada premijerom Cvetkovićem, kao predstavnik ili pravni zastupnik rezervista Topličkog okruga učestvovao sam u čitavoj seriji pregovora i plaćeno je za 10 hiljada rezervista 25 miliona evra. Šta je sa drugima? Obijaju pragove, potucaju se od nemila do nedraga!
Treće pitanje – podržavajući ono na šta je ukazao i predsednik Boris Tadić, borba protiv kriminala, korupcije, nepotizma, hipokrizije, zloupotreba, postavljam pitanja na koja odgovor treba da daju MUP, Ministarstvo za ekologiju i prostorno planiranje, Ministarstvo za lokalnu samoupravu, Ministarstvo finansija i Uprava prihoda, poreska policija, tužilaštvo, Ministarstvo pravde, a odnosi se na urbanističku mafiju, goru od one iz Zrenjanina, u Obrenovcu. S tim u vezi imam nekoliko pitanja koja se odnose na urbanističku mafiju u Obrenovcu:
U zadnjih pet do šest godina tamo se dobijaju urbanistički uslovi mimo urbanističkog plana, a građevinske dozvole mimo urbanističkih uslova. Investitori su vlasnici ili korisnici zemljišta i ne zna se ko su građevinske firme.
(Predsednik: Gospodine Batiću, prošlo je tri minuta i privideti kraju pitanja. )
Zaboravili ste, pet minuta.
(Predsednik: Ne, tri, ovo je jedan drugi vid sednice, nije ona koja je bila, ovaj, na zakazana pitanja.)
Kakav drugi vid sednice? Četvrtkom od 16.00 do 19.00 su pitanja od pet minuta. Malopre ste pročitali to.
Želeo sam da objasnim uvaženom gospodinu ministru za lokalnu samoupravu, gospodinu Markoviću, zašto je za ovo pitanje delimično nadležno i njegovo ministarstvo.
Dakle, u vezi sa onim što sam započeo, postoje tu brojne finansijske zloupotrebe, plaćanje komunalija, govorim o Obrenovcu, na poček, kompenzacija komunalija, beneficije zbog tobožnjeg avansnog plaćanja komunalija koje se onda nikada ne plate, čime se nanosi ogromna šteta budžetu.
Onda slede zloupotrebe vezane za priključenje na infrastrukturu, toplovod, voda, elektromreža itd. Jedna velika stambena zgrada je izgrađena na glavnom kolektoru za toplovod. To nema nigde na svetu. Većina objekata nije ni prošla tehnički prijem, nije dobijena upotrebna dozvola, ali su se stanari uselili.
Objekti su građeni često, čitavi spratovi, mimo dozvole, tavani pretvarani u poslovni prostor bez dozvole, podrumi pretvarani u poslovni prostor, takođe itd. Nije urađeno geomehaničko istraživanje tla. Tu statika ništa ne valja, ne dao Bog nekog zemljotresa od dva stepena Merkalijeve skale!
Isto tako i struja. Imate većinu tih zgrada sa monofaznom strujom, u Evropi u 21. veku.
O arhitektonskom izgledu, o estetici, ne vredi ni govoriti. To su kao kulise za filmove strava i užasa. Molio bih vas da prošetate u Obrenovac da vidite na šta rugla liče.
E, sad ono za šta ste vi nadležni – ništa se ovo ne bi događalo da nije ljudi u urbanističkom delu opštine Obrenovac, da nije ljudi na vlasti u opštini Obrenovac u poslednjih pet do šest godina, da nije direktora javnih preduzeća. Oni omogućavaju da se dobiju dozvole, oni omogućavaju da se krše urbanistički uslovi, oni na ime kompenzacije za svoje usluge dobijaju stanove, poslovni prostor. Neki od njih su glavni investitori ili na svoje ime ili na ime svojih bliskih srodnika.
Ispitajte ko je sve dobio stanove i poslovni prostor, a nalazi se na vlasti u opštini Obrenovac ili na čelu javnih preduzeća u opštini Obrenovac. Konačno, tužilaštvo ćuti, a podnet je veliki broj krivičnih prijava koje stoje u fioci i ne procesuiraju se. Dakle, kad je od Nove godine nadležnost za objekte od preko 800 kvadrata prešlo na grad Beograd, brzopotezno su izdali dozvole za 100 hiljada kvadrata da bi to uradili u Obrenovcu na mala vrata, na mufte i da ne bi morali to da traže na nivou grada Beograda.
Tražim da Ministarstvo unutrašnjih poslova, ali i sva druga, takođe, i vaše ministarstvo, i sve druge inspekcije, poreska policija, budžetska inspekcija, tužilaštvo, ispitaju sve ove navode i da se ta ekipa prošeta da vidi na šta te zgradurine liče.
Neću više dozvoliti da se pravi to ruglo u Obrenovcu, tamo gde su mirne porodične kuće, a onda nikne zgradurina kao čardak ni na nebu ni na zemlji – ruglo, jer neko uzima pare. Hvala.
Gospođo predsednice, dame i gospodo narodni poslanici, gospodine ministre, ne bih želeo da se upuštam u polemiku koju je započeo gospodin Todorović, ali bih pitao da li je diskriminacija, odnosno da li je zabranjeno ili nije dozvoljeno ono što se događa sa više od 100.000 rezervista?
Dakle, da li je diskriminacija kada se za 10.000 rezervista Topličkog okruga isplati 25 miliona evra, odnosno dve milijarde, a svi ostali mesecima moraju da se potucaju od nemila do nedraga, da ih lažu i obmanjuju advokati i da ne mogu da ostvare princip ravnopravnosti i jednakosti svih građana pred Ustavom? To je suština diskriminacije. Hvala.
Gospođo predsednice, dame i gospodo narodni poslanici...
(Predsednik: Gospodine Krasiću, molim vas, nemojte dobacivati sa mesta, ometate govornika. Izvolite, gospodine Batiću.)
Različiti su oblici diskriminacije i to je problem jednog društva koje počiva na sistemu poremećenih vrednosti. Pomenuću jedan primer koji na neki način ima veze sa mnom. Jedna porodica koja živi u predgrađu Kraljeva, izbeglice sa Kosova... ako možete da se smirite malo, molio bih vas, nema smisla, stvarno.
(Predsednik: Molim vas da ne ometate gospodina Batića. Zaista bih vas zamolila da ga čujemo.)
Nemam nameru da se nadvikujem. Ako hoćete da čujete, hoćete, ako nećete, ne mogu vam pomoći.
Dakle, jedna porodica iz okoline Kraljeva, izbeglice sa Kosova i Metohije, četvoro dece, mešoviti brak, žena Albanka, muž Srbin, zabranjena ljubav, otac ne radi, majka ne radi, četvoro dece, jedno dete rahitično, nadomak Žiče.
Ganut tom teškom životnom pričom, lično sam želeo da pomognem toj porodici, neću pominjati imena, izdvajajući jedan deo poslaničke plate kao neki vid pomoći, bez pominjanja ikakve političke stranke, politike i bilo čega, kao neko ko je otac troje dece.
Sada je to greh, sada je to postao balast za tu porodicu. Otišla je majka u školu u koju ide to dete koje je obolelo od rahitisa, jer se sad već moraju tražiti knjige za narednu godinu - neka ti to plati tvoj sponzor, neka ti to plati tvoj donator. To je primer diskriminacije.
Ne znam kakvo smo to društvo i dokle smo došli, jer u svesti nekih ljudi oboje su stavljeni na stub srama. Zašto bi živeli u braku i rađali decu jedna Albanka i jedan Srbin? To je greh i to je diskriminacija.
Drugo pitanje, drugi vid diskriminacije. Da li je diskriminacija kada četiri i po hiljade ljudi sa Tare, sa Mokre Gore, iz Kremana ne može da raspolaže svojom imovinom, sa šest i po hiljada hektara zemlje, jer je ona poverena na raspolaganje „Parku prirode“, a vi svi znate da iza toga u stvari stoji jedan čovek. Da li je to ograničenje njihovih prava? Da li je to diskriminacija tih ljudi i nemogućnost da realizuju ono što privatna imovina treba da predstavlja? Pri tome se ne upuštam u to što je taj isti čovek simpatizer i zaljubljenik u neke ratne zločince. Hvala.
Gospodine predsedavajući, dame i gospodo narodni poslanici, nisam se javljao povodom rasprave u pojedinostima, pa da iskoristim bar deo svog vremena po tom pitanju i da ukažem na nešto što je zaista neverovatno.
U momentu kada na dnevnom redu kao temu imamo raspravu povodom Predloga zakona o zabrani diskriminacije, jedan ministar ili jedno ministarstvo u Vladi otvoreno se zalažu i otvoreno predlažu da se izvrši diskriminacija u pogledu postupaka pred organima javne vlasti, diskriminacija u oblasti rada itd. Ko bi to bio nego ministar i Ministarstvo ekonomije, koji predlažu da se obustave svi radni sporovi, odnosno da se ne postupi po izvršnim presudama u sporovima koji su okončani.
Odgovorna vlada bi odmah rekla zbogom i tom državnom sekretaru i tom ministru. Naravno, ko bi to bio drugi nego Mlađan Dinkić.
Gospođo predsednice, dame i gospodo narodni poslanici, gospodine ministre, član 27. Predlažem vam da odložite početak sednice dok se ne završe sednice nadležnih odbora jer je to neki elementarni red, pa onda kad budu ovde ponovo svi poslanici da se odluči da li će rasprava u načelu o zakonu protiv diskriminacije, koji je izazvao velike polemike u javnosti, trajati dvostruko duže, što bi bio nekakav elementarni red.

Druga moja primedba, gospođo predsednice, istina je samo jedna: ili nije bilo predloga da se ponovo glasa ili su stenografske beleške falsifikat. Znamo da nisu falsifikat jer se unosi sve što je rečeno. Prema tome, nije istina da je na onaj način koji ste vi objasnili izabran član Saveta za borbu protiv korupcije. Objasnite, ili su stenografske beleške falsifikat, a onda to povlači razne vidove odgovornosti.

Naravno kao poslanik Demohrišćanske stranke Srbije, da izrazim svoju rezignaciju što se na dnevnom redu nije našao Predlog zakona o restituciji. Ne može se tako u Evropu.
Gospođo predsedavajuća, dame i gospodo narodni poslanici, gospođo ministarko, moj predlog je da ovaj zakon povučete, iz prostog razloga što je potpuno anahron, što je potpuno dekadentan, što nije u saglasju sa principima Saveta Evrope, što je u koliziji sa savremenim evropskim zakonodavstvom, čiji je osnovni aksiom zaštita privatne svojine.
Ovaj zakon predstavlja jednu svojevrsnu zamku. Zbog čega? Zato što te administrativne mere države iz onih vremena posle Drugog svetskog rata, agrarna reforma, sekvestracija, komasacija, nacionalizacija i poslednja u nizu tih mera je eksproprijacija, ako ste hteli da eksproprijaciju, koja se mora u nekom segmentu zadržati, uskladite sa principima Saveta Evrope, onda je ona morala biti apsolutno restriktivna.
Koja je zamka u pitanju? Termin "opšti interes" menja se terminom "javni interes". Hajde da se pozabavimo semantikom. To nije isto.
Opšti interes je interes svih, javni interes je, ovde ga limitirate, čak i interes javnih preduzeća, privrednih društava koja osnivaju javna preduzeća, privrednih društava sa većinskim državnim kapitalom. Upravo tu je zamka. To će biti interes pojedinca, tajkuna, oligarha, moćnika koji, po principu "država - to sam ja", žele da kažu da je javni interes, u stvari, njihov interes. Živi bili pa videli.
Ako ovaj zakon stupi na snagu, videće se šta je prava namera donošenja jednog potpuno anahronog i potpuno neupotrebljivog zakona. Nastaviću, da ne potrošim svih svojih pet minuta. Hvala.