Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Vojislav Vujić

Vojislav Vujić

Jedinstvena Srbija

Govori

Stvarno ne bih da vam protivurečim poštujem to što kažete, ja ne bih ovo pitanje danas postavio da situacija na terenu nije malo drugačija.
Mi u ovom trenutku skoro u većini ministarstava imamo kandidovane projekte. To o čemu ste sada rekli to su stari dugovi koji su izmireni prema ljudima koji su izvodili radove, i to su projekti koji su recimo, pričali ste o sportskoj hali ona je rađena 2006, 2007, 2008. godine.
Moje pitanje je – da li projekte koje sada imamo, znači, kod ministarstava ne odnosi se samo na vaše ministarstvo možemo da očekujemo da ćemo u kratkom vremenskom roku da ih dobijemo. Pre svega zato što smo turističko mesto, zato što reprezentujemo celu Srbiju. Kod nas ima više stranaca što je dobro nego u svim ostalim turističkim centrima. Znači, ne bih da me niko ne shvati pogrešno, ali Vrnjačka Banja ne smemo da dozvolimo da stane u rang sa ostalim mestima sa sličnim brojem stanovnika, jer je ona ipak reprezent Srbije u turizmu. Hvala.
Gospođo predsedavajuća, gospodine predsedniče Skupštine, predlagaču ovog zakona, dame i gospodo narodni poslanici, pre svega majke i žene, one kojima je ovaj zakon namenjen, kada govorimo o ovom zakonu, ne postavlja se pitanje da li će poslanička grupa JS podržati ovaj predlog.
To se podrazumeva. Zašto? Zato što od 2004. godine kada smo i osnovali stranku upravo se bavimo ovakvim temama i gde god imam priliku da pokažemo naš uticaj u lokalnoj vlasti, mi to sprovodimo u delo.
Primer za to je grad Jagodina gde se rađa više dece od republičkog proseka i gde za razliku od velikog broja gradova i opština, bela kuga ne može da se izbori sa programom koji mi sprovodimo. Meni je ovih dana bio simpatičan naslov u novinama kada ovo nismo nazvali zakon o radu, tj. kada je gospodin Stefanović rekao da je ovo zakon o zaštiti trudnica i porodilja i sa ovim izmenama, mislim da upravo to i postižemo i da je to možda jedan od najbitnijih zakona koji smo u skorije vreme glasali, jer je to zakon koji se bori za Srbiju, bori se protiv bele kuge.
Na žalost, mi danas pričamo o ženama koje su u radnom odnosu, a veliki broj njih nema ni priliku da dobije posao i treba da postavimo pitanje sistemu šta se dešava sa njima, kako se to rešava u gradovima gde JS ima neki uticaj, reći ću vam u toku svog izlaganja.
Statistika govori da je više od 93% slučajeva otkaz ugovora o radu, upravo prouzrokovan korišćenjem porodiljskog odsustva.
Ono što ću sada da pročitam je otprilike nekako najuprošćenije to što mi danas radimo i šta je to što je bitno, što građani trebaju da shvate, jer ja sada dok rasprava traje, dobijam veliki broj poruka gde ljudi pitaju šta je to konkretno što smo promenili ovim izmenama.
Znači, dodavanjem novog člana 93a, promenom člana 187. koji podrazumevaju da trudnicama i porodiljama, kao i roditeljima koji koriste odsustvo radi nege ili posebne nege deteta, ne može biti raskinut radni odnos, a da će oni kojima u tom periodu ističe ugovor, imati zakonsku zaštitu. To znači da će ugovor morati da bude produžen po sili zakona, sve dok traje porodiljsko, trudničko ili odsustvo zbog nege deteta ili posebne nege deteta.
Novim članom 93a predviđa se da je poslodavac u obavezi da porodilji u toku prve godine od rođenja deteta obezbedi jednu ili više pauza u ukupnom trajanju od 90 minuta ili skraćenje radnog vremena od 90 minuta koje bi iskoristila za dojenje, ishranu deteta. Ovo se odnosi na porodilje koje se vrate na posao pre isteka zakonskog roka od godinu dana.
Znači, stari zakon koji smo do sada imali, kako je to neko pre mene rekao je otprilike bila neka legitimna zaštita onih koji direktno rade na uništavanju Srbije. Ne želim ovako da budem preoštar u prozivanju poslodavaca koji su se ogrešili o taj zakon, ali moramo da budemo realni i pošteni i kada razgovaramo sa njima, da žena kojoj se produži ugovor nekoliko puta, dobro radi svoj posao, a onda kada dođe na red neki sledeći put, a ona se kod svog poslodavca pojavi trudna, to onda bude njen jedini greh.
Ako je greh da u Srbiji žena bude trudna, onda nije ni slučajno da nam se dešava sve ovo što nam se dešava. Lično mislim da je ovaj zakon jedan od tih malih mehanizama koji mogu da pokrenu Srbiju, upravo u onome što je naš najveći problem, a to je borba protiv bele kuge.
U ovom trenutku, mišljenje Jedinstvene Srbije je da od ovoga nije više ni bitnije pitanje da li idemo brže ili sporije ka evropskim integracijama, kojom brzinom ćemo da rešavamo pitanje Kosova, jer ako ne rešimo pitanje bele kuge, sva ova druga pitanja postaju nevažna i prosto nećemo imati kome i za koga to da radimo.
Meni je isto tako žao što se vrlo brzo zaboravljaju predizborna obećanja svih nas koji sedimo ovde u ovoj skupštinskoj sali.
Ja sam neko ko je zajedno sa svojim kolegama ispred svoje stranke radio kampanju, obilazio veliki broj gradova i tamo sretao kolege iz drugih stranaka. Ono što je bilo simptomatično je da svi kada u kampanji nastupaju i pričaju upravo o borbi protiv bele kuge.
Nisam primetio da se posle izbora svi zadrže na toj liniji i da se bave rešavanjem tog problema. Ono čime hoću da se pohvalim i da drugima dam volju i da im kažem da šansa postoji, nije trenutak da treba da očekujete da vam sve uradi država, da to mora da uradi neki sistem.
Ovo je jedan od momenata i sistemskih rešenja i to je zakon, ali svi oni koji se bave politikom direktno i indirektno, a sada se pre svega obraćam gradonačelnicima, predsednicima opština i svima nama koji se nalazimo u ovoj sali, i nije problem da krenemo svi za tim primerom Jagodine i da upravo postignemo ono što je Jagodina uradila, a to je bila volja lidera na lokalu koji su imali mogućnosti da upravljaju svojom politikom.
Ja sam 2008. godine imao tu sreću da se uključim i da budem deo jedne izvršne vlasti u Vrnjačkoj Banji odakle i dolazim i mi smo imali prosto želju da pokušamo da preslikamo to što Jagodina radi kod nas u Vrnjačkoj Banji.
Naš budžet nije veliki budžet, naš budžet je u proseku sa svim budžetima Republike Srbije, ali ono što smo za razliku od mnogih imali, to jeste volja i imali smo odakle da preslikamo deo tih programa koji se bore protiv bele kuge.
Malo pre sam rekao da ovim sistemom, ovim zakonom rešavamo deo problema, rešavamo pitanje ovih žena koje rade i koje su do sada imale tu pretnju i gubile su svoj posao.
Kada se setimo da postoji mnogo veći broj žena koje uopšte ne rade, način kako možemo da im pomognemo je upravo ono što sprovodimo u ova dva grada, da smo napravili takav socijalni program da svakoj ženi godinu dana koja ne radi isplaćujemo porodiljsko odsustvo.
U Vrnjačkoj Banji, Jagodini, svako dete koje se rodi, od lokalne samouprave, to ste malo pre lepo rekli, niko to ne daje iz svog džepa, ali ovu priliku da daju iz tog nekog zajedničkog džepa imaju svi, ali to niko ne radi.
Znači, za svako dete koje se rodi, dobije se 1.200 evra. Za svako dete koje krene u školu, odvaja se novac da mu se kupi sve što mu je potrebno, da lakše može da prebrodi te prve troškove i da se ne izdvaja od druge dece, možda intelektualno da, kroz rad, ali da tog dana sva deca izgledaju isto, da svi koji završe četvrti, osmi razred i srednju školu o trošku lokalne samouprave idu besplatno na letovanja i još niz drugih stvari.
Znači, nismo mi čarobnjaci, nemamo čarobne štapiće u Jagodini, Vrnjačkoj Banji, ili nekim drugim gradovima gde imamo predstavnike JS, nego smo prosto inicijatori da u koalicijama sa kojima smo u vlasti, tražimo, zahtevamo i molimo, shvatite to kako god hoćete da se jedan ovakav program sprovede.
Oni koji lepo žive u nekom trenutku znaju da kažu – ovo je demagogija o čemu vi pričate. Ali, ja vam kažem, to je demagogija samo zato što možda lepo živite pa niste imali priliku da se sretnete sa ljudima kojima je ovo dnevni problem i sa ljudima kojima ova pomoć, kakva god bila, u životu mnogo znači.
Ovaj zakon je, između ostalog, borba za život. Neko je malo pre pomenuo i "Fond B-92", što je isto jedan od primera da ne mora sve da radi sistem. Sistem treba da radi, ali dajte da prihvatimo i tu inicijativu i to bila neka moja poruka večeras, na kraju ovog govora, a to je da se ipak ovim zakonom borimo za život.
Poslanička grupa JS će svakako podržati ovaj zakon u Danu za glasanje.
Gospodine predsedniče, gospođo ministarka, dame i gospodo narodni poslanici, kolege pre mene su bez obzira što je tema poprilično široka, uglavnom uspeli da od početka do kraja pokriju svu tematiku koju pokriva ovaj Predlog zakona o efikasnom korišćenju energije.
Na početku želim da kažem da će poslanička grupa Jedinstvena Srbija glasati za ovaj predlog zakona. Potrudiću se da na jedan malo drugačiji način fokusiram dve stvari za koje smatram da su najbitnije, a to je u delu potrošnje taj neracionalni deo i od koga on zavisi.
Sa druge strane jedan deo svog izlaganja posvetiću izvorima obnovljive energije. Nisu za sve situacije u životu potrebni zakoni. Neke situacije nisu ni regulisane zakonima, pa ih opet ljudi u skladu sa moralnom i ličnom etikom ispoštuju na pravi način. Veliki broj situacija koje nas prate kroz život su pokrivene zakonom, ali ti zakoni se ne poštuju. Tražiti šta je bolje od ova dva je uvek poprilično teško.
Nama je neophodan ovaj zakon pre svega zbog činjenice da imamo najjeftiniju struju u regionu. Kada pričamo o uštedama i racionalnoj potrošnji, oni zbog kojih je cena struje na ovom nivou, građani, nisu oni koji u najvećoj meri neracionalno troše električnu energiju, pre svega zbog činjenice da je oni plaćaju iz svog džepa.
Imao sam priliku da vidim spiskove dužnika EPS. Ko su ti veliki dužnici i ko najviše duguje novca? To su uglavnom pravni sistemi, to su javni sistemi, to su različite ustanove, različita privredna društva. Zašto je to tako? Pre svega što se tu nikad nije tražila odgovornost na pravi način, a i činjenica da svi ti ljudi koji su odgovorni za pravljenje tih računa ne moraju da imaju obavezu kao građani da lično moraju da plaćaju iz svog džepa sve te dugove. Iz tog razloga, mislim da je ovaj deo gde sada imamo neke kazne i kaznene odredbe, da je to nešto što je dobro u ovom zakonu.
Postavlja se pitanje, a to ćemo videti delom kroz amandmane, da li taj deo možemo malo da popravimo, da bi samu odgovornost odgovornih lica povećali?
Krađa struje u nekim gradovima Srbije ide čak do 60% po informacijama do kojih sam uspeo da dođem. Možete da me ispravite ako grešim. Gubici koje imate, ili, hajde da kažem, imamo na mreži, idu od nekih 12% do 18%. Za gubitke u mreži i uopšte da uspemo da rešimo taj veliki problem, potrebna su nam određena sredstva, tako da samu odgovornost ljudi koji treba da to sprovedu u delo zavisi od sredstava, a sredstva nam diktiraju tempo kada će to biti gotovo. Ali ono za šta nam ne treba novac, to je, pre svega, da pokrenemo svest građana Srbije da oni, pre svega, moraju da se potrude da na racionalniji način troše ovu energiju.
Poveden sam praksom Jedinstvene Srbije, da svuda tamo gde imamo direktan uticaj na određene stvari, mi preuzimamo inicijativu i pokušavamo da dobrim primerima pokažemo kako se to radi. Imao sam priliku da u prošlom mandatu budem na funkciji zamenika predsednika opštine u Vrnjačkoj Banji. Uspeo sam da dođem do nekih donatora koji su bili raspoloženi da za tri naše ustanove isporuče, poklone, solarne kolektore u vrednosti 50% od ukupnog projekta koji smo tada sproveli u delo, a 50% je finansiralo Ministarstvo zaštite životne sredine. Taj projekat je doveden do kraja i on sada već pokazuje svoje rezultate, samom uštedom na godišnjem nivou. To su poprilično velike pare. Ni mi kada smo to radili, nismo znali kakva ušteda je u pitanju.
Ono što želim da podelim sa vama je da sam tog dana sa timom inženjera i profesorom koji to treba da sprovede u delo, treba da napravi projekat, znači na samom početku te akcije, izašao na teren, postavio sam tada pitanje profesoru – kolika će biti ušteda sa ovim sistemom i efikasnijim korišćenjem električne energije u odnosu na investiciju u koju mi ulažemo? Profesor mi je tada u hodniku objekta u kome smo se nalazili, gde su prozori bili otvoreni i obzirom da je padao sneg, svi radijatori su bili maksimalno vreli, profesor je rekao da će se prvi nivo uštede napraviti onog trenutka kada zatvorimo prozore.
To je i početak mog uvodnog izlaganja, gde i dalje smatram da svi ljudi u ustanovama i, pre svega, u lokalnim samoupravama, kao i u velikim sistemima, su oni koji mogu da se potrude da potrošnja bude maksimalno racionalna.
Još jedan primer koji želim da podelim sa vama, a eto vama da bude jedna preporuka da lakše dođete do svih gradonačelnika i predsednika opštine, je još jedna odluka koju smo mi doneli na lokalnom nivou kod nas u Vrnjačkoj Banji, a to je odluka da pravimo umanjenje komunalija za svaki izgrađeni objekat koji u sebi ima instaliran kilovat snage iz obnovljivog izvora, znači, 15.000 dinara po svakom kilovatu obnovljivog izvora. To je kod nas počelo da se primenjuje u praksi. Sve nove zgrade, hoteli, moteli koji se rade upravo su svesni činjenice da na taj način mogu dosta da uštede.
Još jedna preporuka, ako uspete da na sličan način iznađete neki modus kako biste mogli da subvencionišete one opštine i gradove koji se za razliku od nekih drugih trude, jer problem je, ako je neko aktivan, on opet štedi pare i ove države i ovog budžeta i poreskih obveznika, a neko ko je totalno pasivan koristi ista prava i iste privilegije.
Naravno, još jednom hoću da kažem da će poslanička grupa JS glasati za oba predloga ova dva zakona. Hvala.
Poštovana predsedavajuća, gospodine ministre, dame i gospodo narodni poslanici, poslanička grupa JS će glasati za Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o trgovini.
Iz diskusije mojih prethodnika očigledno je da izmenama ovog zakona je nastavljeno sa giljotinom propisa što će olakšati posao svim pravnim licima koja se bave trgovinom. To znači da će veliki broj pravnih lica koji se bave trgovinom, a ima ih puno, lakše i slobodnije obavljati svoju delatnost. Trgovina je specifična i po tome što se i svi proizvođači bave direktno ili indirektno trgovinom. Tako da izmenama i dopunama ovog zakona pored pravnih lica koji se bave trgovinom olakšavamo posao i svim proizvođačima. Složićete se da je to jedan od načina da se automatski uposli i više ljudi.
To je jedan od razloga zbog koga će poslanička grupa JS upravo i podržati ove izmene i dopune Zakona o trgovini. Ovakvom sečom propisa u trgovini biće ugašena i neka nepotrebna državna tela, kao što su Javna agencija za poslove unapređenja trgovine, Centar za razvoj trgovine, a sa druge strane uvodi olakšani analitički mehanizam za prikupljanje podataka u robi od vitalnog značaja, kao što su ulje, brašno, mleko. Pojedini članovi starog zakona su onemogućavali, pa čak i sprečavali konkurenciju. Ono što je bitno je da trgovci više ne moraju da rade elaborate za objekte veće od 2000 kvadratnih metara, ili da šalju elaborate Centru za trgovinu i lokalnoj samoupravi na odobrenje.
Uvodi se pravni osnov za tužbu, za nematerijalnu štetu, zbog narušavanja poslovnog ugleda pravnih lica u pogledu radnji nelojalne konkurencije. Ono zbog čega vredi pohvaliti ovaj zakon je pojednostavljena procedura za otvaranje velikih trgovinskih lanaca, kako domaćih tako i stranih. To će direktno uticati na povećanje konkurencije, što za posledicu ima ponudu nižih maloprodajnih cena. Zdrava konkurencija će svakako uticati na cenu potrošačke korpe, koja je u ovom trenutku veliko opterećenje za sve građane Srbije.
Ovim zakonom će i mali trgovci biti zaštićeni u odnosu na velike trgovinske lance, upravo zbog činjenice da će se smanjiti ta nelojalna konkurencija. Malo pre, je bilo, u jednom trenutku i komentara da se mali trgovci pre svega žale kada kontrole izađu na teren da uvek obilaze one koji imaju prijavljene radnje, a da sve one koje se bave trgovinom na crnom, nekako zaobiđu. Ne direktno ovim zakonom, naravno, ali drugim zakonima i ovlašćenjima, tržišnoj inspekciji je dat zakonski osnov i već su na terenu upravo počeli da kontrolišu one ljude koji se bave trgovinom na crnom, tj. sivom trgovinom.
Politika, zakon i život moraju da budu usklađeni. Dve godine stari zakon je bio u primeni i u praksi su uočene potrebe za unapređenjem pojedinih njegovih delova, a što se najviše odnosi na smanjenje administrativnih prepreka za poslovanje privrednih subjekata. Poslanička grupa JS će baš zbog toga podržati ovaj jednostavan i pragmatičan zakon. Hvala.
Hvala vam, gospodine predsedniče.
Uvaženo predsedništvo, prvi potpredsedniče Vlade i predstavnici Ministarstva, pred nama se nalazi osam akata, tačnije osam predloga zakona i dve odluke.
Obrnutim redom ću diskutovati o njima, u odnosu na ovo što je do sada pričao potpredsednik Vlade gospodin ministar. Prvo ću spomenuti ovih pet predloga zakona, a to su Predlog zakona o potvrđivanju sporazuma o saradnji u oblasti odbrane između Vlade Republike Srbije i Vlade Republike Grčke, Predlog zakona o potvrđivanju sporazuma između Vlade Republike Srbije i Vlade Savezne Republike Brazil o saradnji u oblasti odbrane, Predlog zakona o potvrđivanju memoranduma o razumevanju između Vlade Republike Srbije i Vlade Republike Indonezije o saradnji u oblasti odbrane, Predlog zakona o potvrđivanju sporazuma između Vlade Republike Srbije i Vlade Republike Angole o saradnji u oblasti odbrane i Predlog zakona o potvrđivanju sporazuma između Vlade Republike Srbije i Vlade Republike Slovačke o uzajamnoj zaštiti vojnih tajnih podataka.
Ono što je meni najinteresantnije kod svih ovih predloga zakona je da je, pored te osnovne vojne saradnje koju imamo sa svim ovim navedenim zemljama, popriličan deo svih tih zakona se vezuje i za saradnju po pitanju ekonomije. To je, kako ste malopre rekli, građevinska industrija, u kojoj smo i do sada pokazali koliko vredimo u svetu. Nažalost, takvih angažovanja u zadnjih 10 godina nije bilo u onoj meri koliko je to trebalo da ima ova građevinska industrija.
Ono što je isto interesantno je da ćemo i kada je u pitanju vojna oprema, obzirom da smo se i tu dokazali godinama unazad sa čime sve raspolažemo i šta možemo da uradimo, napraviti poprilično dobre ugovore, kako ste vi rekli.
Pored toga, tu su i vojno-obrazovne institucije i iskustvo koje ima naša vojska, koja u dobrom delu zemalja koje ste nabrojali, bar ja sa svojim skromnim znanjem, vidim da nemaju približno tako dobro iskustvo i obrazovne centre kakve imamo mi. Ono što sam imao prilike da čujem od predstavnika ministarstva na Odboru za odbranu je da su oni poprilično zainteresovani za naše vojne institucije, ne samo iz oblasti vojske, nego i iz oblasti medicine, kada je u pitanju Vojno medicinska ustanova – VMA.
Moja diskusija se odnosi i na Predlog odluke o usvajanju godišnjeg plana upotrebe Vojske Srbije i drugih snaga odbrane u multinacionalnim operacijama u 2012. godini i Predlog odluke o učešću pripadnika Vojske Srbije u multinacionalnim operacijama u 2012. godini. Apsolutno su obe odluke pohvalne, ali ima i jedna mana. Ne želim da ovo bude kritika, nego je smatram kao jednu manu, da nismo smeli da dozvolimo da uđemo u mesec decembar i da onda usvajamo plan rada za 2012. godinu. Opet se vraćam na obrazloženje ljudi iz ministarstva, koji su na Odboru objasnili da je i zbog političke situacije koja je u tom trenutku u zemlji bila aktuelna, a to su bili izbori, i zbog svih ostalih okolnosti, ova odluka se prolongirala. Želim samo da uputim jedan apel, da u 2013. godini ovakvu odluku, tj. jedan plan, usvajamo na samom početku godine.
Ono što je dobro je da kroz izveštaje koje smo mogli da čujemo, pored učešća u preko 100 i nešto pripadnika Vojske Republike Srbije, mislim, na oficire i na vojnike, čak i na jedan vod koji ste rekli da imamo kompletno angažovan na Kipru, nije bilo do sada nikakvih gubitaka. Koliko god kažemo da su to u mirovne operacije, naravno da rizik uvek postoji, zato što se iz tog razloga, svi ti ljudi šalju na te iste zadatke. To je meni bilo najdominantnije u ovoj celoj vašoj diskusiji.
Apsolutno se slažem sa tim, a to stoji i u vašem obrazloženju, da su ovakve misije neophodne i pri UN i pri Misijama NATO, zato što, samim tim, našoj diplomatiji, pre svega, Ministarstvu spoljnih poslova, dajemo jedan vetar u leđa i omogućavamo im bolju komunikaciju sa svim ostalim državama sa kojima imao direktnu ili indirektnu saradnju.
Po meni, u budućnosti, eventualno, samo treba da obratimo pažnju kada se naše jedinice, pojedinci, oficiri ili već bilo ko šalje na slične misije, da vodimo računa da to ne budu neke zemlje gde je taj militantni oblik terorizma do te mere izražen, da možemo da dovedemo u pitanje deo bezbednosti naše zemlje ovde. Direktno se osvrćem na terorizam, ali u svakom slučaju, koliko mi je poznato, sve te odluke, pored Ministarstva odbrane, ovaj najviši zakonodavni dom u Republici Srbiji donosi te odluke i naravno da ćemo zajedno učestvovati u svim tim odlukama.
Zašto kažem da mi je ovo prihvatljivo i da nije ništa neobično i ništa novo? Ne samo zato što od 1948. godine, počinje to naše prvo zvanično učestvovanje naših misija pri UN, nego zato što se i kroz vreme i kroz našu istoriju, ovo slično dešavalo samo na malo drugačiji način i drugačije se zvalo. Još davno smo, 13-14. veka smo naše kopnenike, pešadije, slali na neke slične misije. Pitanje je koliko su bile mirovne i koliko su se razlikovale od ovih danas.
Ono što je isto vrlo bitno je da svi pripadnici Vojske Srbije koje se šalju na ovakve misije, idu po principu dobrovoljnosti, ako se ne varam, je li tako? Taj princip bi isto trebalo zadržati do kraja.
Na kraju, ne najmanje bitan, ostao nam je Predlog zakona o potvrđivanju sporazuma između Vlade Republike Srbije i Vlade Ruske Federacije o osnivanju srpsko-ruskog humanitarnog centra. Iskoristiću ovu priliku, a žao mi je što ovde danas nije i premijer, gospodin Ivica Dačić, koji je osetio tu pragmatičnost u toj odluci, u trenutku kada smo već potpisali Sporazum za početak izgradnje tog centra u Nišu. Koliko je pragmatična ta odluka, to se već videlo u toku ove godine kada smo imali elementarnu nepogodu u vidu desetina požara na različitim lokacijama za koje, nažalost, nismo dovoljno tehnički opremljeni da mi možemo da reagujemo i da možemo sve te požare da ugasimo. Tada na jedno moje poprilično prijatno iznenađenje i ljudi koji su tih dana komentarisali sve te akcije koje su se dešavale, po prvi put su nad Srbijom su leteli avioni a da nisu putnički i da nisu sipali bombe po nama, sipali su vodu i pomogli su nam da uradimo ono što sami sigurno ne bismo mogli, a to je da sve te požare ugasimo. Zato još jedanput hoću da kažem da gospodin Ivica Dačić zaslužuje apsolutne pohvale za potpisivanje jednog takvog sporazuma.
Ono što bih voleo na kraju da kažem, pored ovih pohvala, da ne bude da hvalimo samo premijera Vlade, želim gospodinu Vučiću, prvom potpredsedniku Vlade i ministru vojske, da čestitam na dosadašnjem zalaganju u borbi protiv organizovanog kriminala i da mu poželim da u tome bude istrajan. Hvala.